|
|
SREDIŠNJI POJAS > KRŠKE VISORAVNI (PLANOTE) SLOVENIJE I HRVATSKE > SNEŽNIČKO-GORSKOKOTARSKA VISORAVAN > Risnjak
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Veliki Risnjak, 1528 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.4315, 14.6214
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Veliki Risnjak, 1528 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.4315, 14.6214
RISNJAK I RISNJAČKA SKUPINA
O planini
|
|
UvodPoložaj
Risnjak je krška planina i nacionalni park u zapadnoj Hrvatskoj, u Gorskom Kotaru iznad Rijeke u Primorsko-goranskoj županiji. Središnji dio Risnjačkog masiva prostire se zapadno od mjesta Cmi Lug kod Delnica do ceste Gornje Jelenje-Lazac-Gcrovo, a sa južne strane od mjesta Mrzle Vodice do livade Šeginc na sjeveru, a smješten je na nadmorskoj visini od najniže kote 679 m u predjelu Leske do najviše kote 1.528 m na vrhu Velikog Risnjaka. Gorski masiv Risnjaka sastoji se od više vapnenačkih vrhova i spada u najljepše hrvatske planine s očuvanom florom i faunom, a bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta vidljivo je na svakom koraku. Risnjak ima planinsko-subalpsku klimu s obiljem padalina i najuži je planinski prag između Panonije i Mediterana, širine tridesetak kilometara. Na sjeveru pod Risnjakom izvire rijeka Kupa, jedna od najčišćih većih rijeka u Republici Hrvatskoj. Masiv Risnjaka je klimatska, vegetacijska i dialektalna razdjelnica zapadne Hrvatske, pa zato na primorskom jugozapadu od njega uglavnom žive čakavci, a u zaleđu na sjeveroistoku su većinom kajkavci. Ime planine - etimologija Ime je dobio po životinji Ris (Lynx) koja je obitavala u šumama Risnjaka. Prema drugom tumačenju ime dolazi od riječi risje, koja je ime za vrstu trave koja raste na ovom području. Vrhovi Najvažniji vrhunci u gorskoj skupini Risnjaka jesu: ▲ Veliki Risnjak (1528 m), ▲ Sjeverni Mali Risnjak (1434 m) ▲ Južni Mali Risnjak (1448 m). ENGLISH SUMMARY: RisnjakRisnjak is a mountain in the Risnjak National Park, in Gorski Kotar region in Croatia. The name of the massif probably comes from ris, the Croatian word for lynx. Another interpretation suggests that it comes from the local word risje, which is a name for a type of grass. The vegetation is very diverse. Thirty different plant communities have been recorded, of which the most common are beech and fir forests (Fagetum illyricum abietotosum) which go up to 1240 m and then are replaced by sub-alpine beeches (Fagetum croaticum subalpinum). The highest vegetation is a belt of mountain pine (Pinetum mughi croaticum). The fauna is also diverse, but has been less well researched. There are particularly many species of birds and mammals, including several types of chamois, while since 1974 the area has once again been re-inhabited by the ris (lynx). The highest peak of Risnjak mountain is "Risnjak" or Veliki Risnjak at 1528 m (the latter name means "Large Risnjak"), and it is also the highest peak in the Risnjak National Park, and the second in Gorski kotar next to Bjelolasica. On its southern slope is located the mountain lodge called Šloserov dom, built by Josip Schlosser. The peak can be reached only on foot, from Crni Lug (3 h) or from an unpaved road beginning in Gornje Jelenje (1 h). The highest peaks of local Risnjak mountain groups are: Veliki Risnjak (1528 m), Snježnik (1506 m), Sjeverni Mali Risnjak (1434 m) and Južni Mali Risnjak (1448 m). WIKIPEDIJA 
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Risnjaka
Oglašavajte ovdje:
|
|
Bogatstvo šuma
Risnjačke šume dio su gotovo neprekinutog dinarskog šumskog kompleksa koji se nalazi u Sloveniji, Hrvatskoj i nastavlja prema zapadnoj Bosni. |
ZEMLJOPIS
Geologija
Prostorni plan NP Risnjak
GRAFIČKI DIO PLANA KARTOGRAFSKI PRIKAZI - Pregledna geološka karta (jpg) |
|
Klima
Vode
PRIRODA
Biljni svijet
|
U Nacionalnom parku "Risnjak" utvrđeno je 30 biljnih zajednica, od čega 10 šumskih (asocijacija i subasocijacija).
Najveći dio površina Parka (njih 2/3) obrastao je mješanom šumom bukve i jele (Fagetum illyricum abietetosum). Ova šuma zauzima visinski pojas od podnožja do 1200 metara. Pojedinačno su još zastupljeni smreka (Picea axcelsa), gorski javor (Acer pseudoplatanus) i brijest (Ulmus gabra). Ovisno o reljefnim, mikroklimatskim i pedološkim promjenama javljaju se i razni facijesi (dominantnost jedne vrste u pojedinim sastojinama asocijacije ili subasocijacije - koja daje izgled sastojini) ove šume, posebno u nižim biljnim etažama: na plitkim dolomitnim podlogama facijes kukurijeka bozičnjaka (Helleborus macranthus), na stjenovitim površinama facijes milave (Calamagrostis varia i Calamagrostis arundinacea) itd. Iznad 1200 m jele je sve manje, a ostaje bukva, ali znatno manjih dimenzija jer su uvjeti sve oštriji. To je pojas "pretplaninske bukve" (Fagetum croaticum subalpinum). Prostranstvom to je druga šumska zajednica u parku (526 ha). Pri vrhu planine ove su bukve tek skromno grmlje. Uz grmoliku bukvu u vršnoj zoni Risnjaka raste i bor krivulj (Pinus mugho), takoder samo kao grm. Prema njemu i biljna zajednica nosi naziv Pinetum mughi croaticum. Ona zaprema 75 ha. Osim tih visinski raščlanjenih šumskih zajednica u području šume bukve i jele postoji jos nekoliko azonalnih, poput otoka razbacanih zajednica, a uvjetovane su ekološkim razlikama pojedinih staništa (reljef, ekspozicija, tlo). Među njima najveću površinu (345 ha) zauzima šuma jele s milavom (Calamagrosteto-Abietetum). Zajednica jele s rebračom (Blechno-Abietetum) obuhvaća mnogo manju površinu (82 ha). U ponikvama višega planinskog pojasa nalazimo pretplaninsku šumu smreke (Piceetum croaticum subalpinum). Smreka bolje podnosi hladnoću od jele, a ponikve su zatvorene depresije s temperaturnim obratima (niže temperature i veća zasjenjenost). Ukupna je površina ovih šuma 92 ha. Najmanju površinu među risnjačkim šumskim zajednicama pokriva gorska šuma smreke (Piceetum croaticum montanum) - 34 ha. To su također šume vlažnih i hladnih staništa, ali na kiseloj podlozi. Osim smreke ovdje ima i nesto jele, te gorskog javora i bukve, a za sloj grmlja karakteristične su borovnica (Vaccinium mirtyllus) i brusnica (Vaccinium vitis idaea). Među ostale biljke risnjačkih vrhova ubrajaju se runolist (Leontopodium alpinum), orhideja crni vranjak (Nigritella nigra), planinski stolisnik (Achillea clavenae), alpska pavitina (Clematis alpina), dvocvjetna ljubica (Viola biflora), grozdasta kamenika (Saxifraga aizoon), obična pasvica (Soldanella alpina), drijas (Dryas octopetala), alpski ranjenik (Anthiyllis alpestris), alpska šumarica (Anemone alpina), bijeli zvjezdan (Aster bellidiastrum), alpska sunčanica (Helianthemum alpestre), skopolijeva gusarka (Arabis scopoliana), plješevički karanfil (Dianthus monanthos), dvobojna planinska pilica (Saussurea discolor), planinčica (Trollius europaeus) i ljubičasti jaglac (Primula longiflora). U cvatu se posebno ističu zvjezdasti ljiljan (Lilium bulbiferum), njegov srodnik zlatan (Lilium martagon), alpski kotrljan (Eryngium alpinum) i grm s rumenim cvjetovima - dlakavi pjenišnik (Rhododendron hirsutum; dlakavi sleč). IZVOR Biološki odsjek PMF-a u Zagrebu (HTML) 
Raspored šumskih zajednica na Risnjaku s obzirom na vertikalnu raščlanjenost
IZVOR: I. Horvat, Nauka o biljnim zajednicama. Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1949. 
Prostorni plan NP Risnjak
GRAFIČKI DIO PLANA KARTOGRAFSKI PRIKAZI - Dosadašnja gospodarska namjena šuma (jpg) |
Prostorni plan NP Risnjak
GRAFIČKI DIO PLANA KARTOGRAFSKI PRIKAZI - Karta biljnih zajednica (jpg) |
Životinjski svijet
Trag medvjeda u šumi između Lividrage i Lazca
|
|
Ekologija i zaštita prirode
Nacionalni park "Risnjak"
|
Prvi znanstvenik koji je pisao o ljepotama i značaju ovih prostora bio čuveni prirodoslovac Dragutin Hirc. Ipak, najzaslužniji za proglašenje ovih prostora nacionalnim parkom je hrvatski prirodoslovac i znanstvenik dr. Ivo Horvat koji je sustavno i znanstveno proučavao karakteristike ovog područja i pokrenuo inicijativu za proglašenjem dijela područja oko planine Risnjak nacionalnim parkom, zbog naročite prirodne ljepote i znanstvenog značaja.
Nacionalni park "Risnjak" proglašen je 15.9.1953. godine. Prvi promotivni materijal o NP-u Risnjak stvoren je 1970. godine. 1982. godine izgrađena je današnja upravna zgrada. 1983. godine prodana je prva ulaznica. 1993. godine stvorena je Poučna staza Leska. Od 2002. godine NP Risnjak uključen je u brojne međunarodne projekte EU-a vezane uz poboljšanje infrastrukture, a 2023. godine su u tijeku aktivnosti vezane uz mogućnost ulaganja u tri milijuna eura vrijedne projekte obnove planinarskih domova na Risnjaku i Snježniku, odnosno u poplavama 2022. godine stradalog mosta koji je vodio prema izvoru Kupe. |
Ravnatelji NP "Risnjak"
– Aleksandro Vernar (1954-1966) – Cvetko Štanfelj (1966-1978) – Josip Mrle (1978-1980) – Ivan Malnar (1980-2011) – Miljenko Gašparac (2011-2019) – Mario Antolić (od 2019) |
|
Leska Naselje Leska, koju čini par tradicionalnih kuća i vikendica nalazi se unutar granica NP Risnjak. Godine 1991. naselje je bilo bez stanovnika, a 2011. je u njemu bilo prijavljeno njih 3. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Naselja
Prostorni plan NP Risnjak
GRAFIČKI DIO PLANA KARTOGRAFSKI PRIKAZI - Prikaz teritorijalne podjele (jpg) |
Povijesni pregled
19. stoljeće
|
Do početka 19. stoljeća Risnjak je bio slabo poznat vrh jer su šume oko njega bile neprohodne, a pristup nemoguć. Tek kada su sagrađene ceste, kojima su iz njegovih šuma počežliizvažati drva na Rijeku, postao je pristupačniji.
1825. Risnjak posjećuje dr. Josip Sadler, pristav peštanskog muzeja, kojega je u Hrvatsku poslao ugarski palatin (Caarski dvorjanik), kako bi proučio Primorje. 1877. Od Hrvata prvi na Risnjaku boravi Ljudevit Farkaš Vukotinović (1813.-1893. hrvatski književnik, političar, državni činovnik, znanstvenik i gospodarstvenik; bio je istaknuti istraživač na području prirodoslovlja; pisao o geološkim odnosima u Lici, Samoboru, Zagrebu i Moslavačkoj gori; autor je prve hrvatske geološke karte), a poslije njega dolaze i drugi botaničari. 1879. Planinsko društvo organizira prvi izlet na Risnjak, a pohodili su ga: dr. Schlosser, Vukotinović, Torbar, prof. Dvofuk, preparater Wormastiny, crnoluški župnik Strižić, mjernik Fink i šumarski vježbenik Šeringar, a tijekom boravka pridružio im se, došavši iz Bakra, i Dragutin Hirc. Planinari su noćili u Smrekovcu planinari noćili, a drugi dan uzpeli se na tjeme Risnjaka, kamo je pristiglo još jedno društvo iz udaljenog Čabra preko Tršća i Gerova i planinskog seoca Lazac. 1949. Botaničar Ivo Horvat prvi je put predložio da se područje oko Risnjaka zaštiti. 1953. Uži dio Risnjaka proglašen je nacionalnim parkom 1953. godine kao posljedica sustavnih istraživanja i kartiranja vegetacije dijela Gorskog kotara i Primorja. Površina Nacionalnog parka „Risnjak“ je tada iznosila 3600 ha, ali je već 1956. godine smanjena na 3014 ha (Malnar 1994). 1997. Početkom 1997. godine u Park su uključeni masiv Snježnika na zapadu i izvor rijeke Kupe, s njezinim gornjim tokom, na sjeveroistoku pa je površina povećana na 6400 ha. 2018. Područje kojim upravlja Nacionalni park Risnjak veće je za gotovo jednu četvrtinu, jer je njemu priključena dvadesetak kilometara udaljena lokacije Bijelih i Samarskih stijena koje se nalaze na području Općine Mrkopalj. |
Priče iz planine
Poštansko izdanje: Nacionalni park Risnjak
Tehnički podaci o poštanskom izdanju
Vrijednost:10,00 kn; Dizajn: Danijel Popović, dizajner iz Zagreba; Veličina: blok 98 x 74 (marka 48,28 x 24,14) mm; Papir: bijeli, 102 g, gumirani Zupčanje: kutijasto, 14; Tisak: višebojni ofset; Tiskara: Zrinski d.d., Čakovec; Datum izdanja: 22.4.2004.; Naklada: 50.000 Uz izdanje tematske poštanske marke objavljeno je i pojašnjenje: Osobitim zalaganjem prof. dr. Ivana Horvata, proglašen je nacionalnim parkom 1953. godine, a danas površina zaštićenog područja parka iznosi 6400 hektara. Šumski fond je osobito dobro sačuvan i pokazuje veliko bogatstvo i raznovrsnost biljnih vrsta i njihovih brojnih biljnih zajednica. Tek 15 kilometara u zračnoj crti sjeverozapadno od grada Rijeke nalazi se gorski masiv Risnjaka – najljepši i najzanimljiviji dio Gorskog kotara. On predstavlja granično područje, ali i sponu između Alpa na zapadu i Dinarida na istoku. To su svojevrsna "Hrvatska vrata". Premda apsolutna visina Risnjaka nije osobito velika /1528 m/, promatran s obližnjeg mora, pruža veoma impresivan utisak. Osobitim zalaganjem prof. dr. Ivana Horvata, proglašen je Nacionalnim parkom 1953. godine, a danas površina zaštićenog područja parka iznosi 6400 hektara. Osim vršnog stjenovitog područja Velikog Risnjaka, Malog Risnjaka te Snježnika s Guslicom, posebno vrijedni i za posjetitelja zanimljivi dijelovi su još duboka Viljska ponikva, područje Smrekovca i Lasca, Bijele stijene i V. Bukovac, tiha dolina Leske te veličanstven izvor i kanjonski tijek rijeke Kupe. Najveći dio zaštićenih površina Parka odnosi se na nepregledne gorskokotarske crnogorične i bjelogorične šume, a samo manji dio otpada na stjenovite vršne dijelove, bez osobito izraženih točila te planinske rudine. Zahvaljujući primjerenom šumskom gospodarenju u prošlosti, šumski fond je osobito dobro sačuvan i pokazuje veliko bogatstvo i raznovrsnost biljnih vrsta i njihovih mnogobrojnih biljnih zajednica. Područje Nacionalnog parka već je preko sto godina predmetom raznovrsnih znanstvenih istraživanja, najviše hrvatskih znanstvenika, pa se može kazati da prema stupnju istraženosti žive i nežive prirode pripada među najbolje istražene dijelove Hrvatske. S jedne strane blizina mora, a s druge planinsko zaleđe, uvjetovali su na ovom području oštro sukobljavanje maritimnih i kontinentalnih utjecaja podneblja, što na živi svijet parka ima značajan utjecaj. U prevladavajućem planinskom podneblju česti su sudari zračnih struja, a s prosječnom količinom od oko 3600 mm padalina godišnje, područje Nacionalnog parka ubraja se među najvlažnije u cijeloj Hrvatskoj. Geološku građu Risnjaka u višim dijelovima grade otporne vapnenačke i dolomitne stijene jurske starosti, dok u nižim dijelovima ima i silikatnih stijena. Radi takve građe u najvećem dijelu parka reljef je tipičan kraški s velikim spektrom oblika kraške karstifikacije. Ovakvi ekološki čimbenici utjecali su u prošlosti, a utječu i danas, na pojavu i održavanje izuzetno bogatog i raznorodnog biljnog pokrivača u kojem je dosad istraženo oko 30 biljnih zajednica, od čega desetak šumskih, s mnogo vrsta koje su nekad zauzimale znatno veće površine /relikti/, ili onih koje imaju malo područje raširenosti /endemi/. Upravo to je bio glavni razlog proglašenja ovog dijela Hrvatske Nacionalnim parkom. I daleka geološka prošlost kao i diluvijalne oledbe ovdje su ostavili na biljnom pokrivaču svoj pečat. Kroz ova "vrata" kretale su se mnoge biljne vrste od zapada prema istoku i obrnuto. Neke istočne, ilirske biljne vrste, kao što je veliki kolotoč, imaju na području Risnjaka svoju zapadnu granicu raširenosti, a rijetka vrsta dlakavi pjenišnik, prelijepi ukras Risnjaka, u ovom području i na sjeverozapadnim Dinaridima ima svoju istočnu granicu raširenosti. Idući od podnožja prema najvišim predjelima, na relativno malom prostoru Risnjaka, poput skoro pravilnih katova u visinskom rasporedu smjenjuju se čitave serije biljnih zajednica. Svakako najznačajnija biljna zajednica na čitavom području parka je šuma bukve i jele, a na najvišim dijelovima, pored floristički veoma bogatih zajednica planinskih rudina, lijepo je razvijena klekovina bora kojom završava pojas šumske vegetacije. Posebno je zanimljiva i vegetacija do 200 metara dubokih ponikvi u kojima se radi temperaturnih inverzija i jakih mrazišta održava osobita vegetacija i flora. Životinjski svijet Risnjaka je također bogat i raznolik. Posebno se ističe nazočnost visoke divljači koju predvode medvjed, ris, divlja svinja i dr. Drugi dijelovi životinjskog svijeta manje su istraženi. Relativno lak pristup i smještaj u planinarskom domu na Šloserovoj livadi, u planinarskom domu pod Snježnikom ili u smještajnim objektima u Crnom Lugu, mnogobrojne šetnice privlačnim dijelovima doline Leske te Horvatovom i drugim planinskim stazama, uspon na najviše dijelove Risnjaka i Snježnika s velikim travnjačkim površinama i pravom riznicom planinske flore te jedinstven izlet iz Razloga koritom Krašićevice do izvora rijeke Kupe – boravak u NP Risnjak učinit će nam veoma sadržajnim, a utiske lijepim i nezaboravnim. |
Marka Risnjaka iz 2004. godine se nalazi i u prigodnom albumu Hrvatskih pošta Nacionalni parkovi i parkovi prirode na poštanskim markama Republike Hrvatske.
|
|
IZ STARIH ČASOPISA
Po peti put na Velikom Risnjaku
Autor: Dragutin Hirc Hirc, D. 1898: Po peti put na Velikom Risnjaku. Hrvatski planinar, 3 (1.8.1898.), str. 46-48 Po četvrti puta bio sam na Risnjaku 21. lipnja, a peti puta 2. srpnja t. g. sa prof. dr. Heinz om i sveučilištnim gradjanima Bogdanom Penjićem i Ervinom Rosslerom. Iz Zagreba smo pošli željeznicom u 10 sati prije podne u Delnice, kamo smo prispjeli u 3 i posjeli u naručena kola i krenuli prekrasnim alpinskim krajem crnogorice u Lokve (730 m.) a odavle Srednjim jarkom u Mrzlu vodicu 859 m.). Od ovdje do Crnoga luga zapali smo u kraj, kakovih je malo u domovini, a neprestance se vozili šumom crnogorice, koju tu stvara mrka smreka. Iz Crnoga luga krenusmo u Malo selo, gdje smo prenoćili. U 6 sati pođjosmo na put, a vodio nas je Dragutin Crnković, kneževski lugar iz Biele vodice kod Crnoga luga, čovjek mudar i obziran, a kao vodič izkusan i pouzdan. Takav vodić vriedi to više, jer obilazi Risnjak i njegove krajeve već punih 20 godina, a na Velikom Risnjaku, kako se osvjedočiti, pozna svaku stazu, svaki priečac, dà svaku pećinu i liticu, a kraj toga dobro je upućen i u sve druge prilike, koje zanimaju planinara. Množili se tako pouzdani vodiči na probit hrvatskoga planinarstva i po drugim krajevima domovine ! Krenuli smo, kao i 21. lipnja, na Rebro, pa onda onim nezaboravnim Rohačem preko Velikoga i Maloga Bukovca u Smrekovac, kamo smo stigli u 9 sati. Na kraju Rohača, u šumskom kraju Kaličaku, pridružili nam se Josip L uens, šumarski pristav i Deren čin ml., oba iz Biele vodice, što nas je veoma razveselilo, jer, što imaš uza sebe više dobrih znanaca prirode, to bolje. Ovo zasvjedočio i ovaj put, jer nas je g Loquenz upozorio na jednu osobitu tvoreninu, kraj koje smo 21. lipnja prošli bili. To je bezdan na Velikom Bukovcu u koji je bačen kamen padao sedam sekunda, pak smo se uz put namjerili i na 33 cm. debelo stablo, božikovine (Ilex Aguifolium) i sabrali razno bilje. Najljepši ures bijaše šumama lier Lilium Martagon. U Smrekovcu smo odmorili, založili i čašom se vina okrepili, a onda krenuli pod Mali Risnjak, odkuda počesmo uzlaziti pravim putem na Veliki, sabirući prekrasno cvieće, jer je uz bjelolist (Edelweiss) procvao i onaj divotni Rhododendron hirsutum i mnoga druga alpinka. Na vrhu bijaše liepo, tiho i mirno, a kako je u noći pala kiša, očistio se zrak, pa se osobito jasno i daleko vidjelo sinje naše more sa svojim otocima i otočićima. Na jednom se počeli gomilati oblaci, tmasti, težki oblaci i kaplja mi kiše pala na ruku. Ovo bijaše uzrokom, da smo se počeli vraćati i u jedan sat i po bijasmo opet u Smrekovcu pred planinskom kolibom. U 4 sata krenusmo vesela srca na put istim pravcem kojim dodjosmo do Kaličaka, odkuda vodi sada novi kolnik nizbrdice u Bielu Vodicu. Tu smo se svratili kneževskom nadšumaru, g. V. Moravcu, koji nas sa vrlom si domaćicom gostoljubivo i razdragana srca primi i zdenom podvori pivom za kojom smo u Smrekovcu već prije podne uzdisali. Tu nas je g. nadšumar osobito razveselio, kad nam priobći, da će od Smrekovca pod M. Risnjak graditi novi put i time odstraniti sve potežkoće i zaprjeke. koje sada spriečavaju slobodno i sigurno koračanje, a što je važno, doći će se znatno prije. Dao Bog bio »Moravčev put« sagradjen što prije, na dobrobit Velikoga Risnjaka i njegove okoline. Iz Biele vodice, a rodoljubive kuće g. Moravca, krenuše planinari oko 4 ure na kolima u Delnice, a odavle u 10 sati željeznicom u Zagreb, kamo su prispjeli drugi dan u jutro. D. H. (Dragutin Hirc) |
Risnjak u umjetnosti
|
Na Risnjaku.
Sa Risnjaka, gdje se pruža Vidik bajan i zrak čist, Gdjeno cvate gorska ruža I bratac joj bjelolist, Na osvitku zore rane Hrvatski naš motrim dom, Divan li je na sve strane, Sličan raju zemaljskom. Za Okićkih uprav gora Sunašce se radja nam, Te do sinjeg hrli mora, Da ogrije braću tam : Neka ljube prag svoj sveti. Doma svoga svaku čest, Brat u brata neka nieti Domoljublja čistog sviest. Učku motrim nehotičnu, I pozdrav joj šaljem svoj, Te na braću mislim dičnu Naokolo što su njoj: Dao Bog i sreća zlata. Da su jedno s braćom svom. Nek je cieli rod Hrvata Samo jedan sretan dom. Eno drevnog tam Triglava, Kako stražu straži nam, Gdjeno dična majka Slava Sveti, tihi ima hram. Tu je narod s nami jedan, Narod dičan, čil i blag, Ljubavi nam bratske vriedan, Bogu mio, ljudem drag. More naše veličajno I Velebit kršan k tom, Sve mi ovo priča tajno Kako krasan naš je dom. A ostalo, što ne gledam U duhu je preda mnom. Pa u misli to poredam. Te sam svuda s dušom svom. Tu se Bogu molim smierno, Da mi domu sreću da, Da nad njime bdije vierno, Nek ga sudba mine zla: Nek nam narod napreduje U znanju i vrlinam, Svoje brani, tudje štuje; A to hoće i Bog sam ! Jakov Majnarić. Na Risnjaku, 15. kolovoza 1892. Objavljeno u časopisu Hrvatski planinar, 1899. (1.3.1899.) br. 3, str. 39 (PDF) |
Jakov Majnarić (29.3.1838.-22.1.1916.), goranski prosvjetitelj, učitelj, pisac pjesama, priča i pripovijedaka za djecu i mladež.
Tog je potomka delničke obitelji Marije i Luke Majnariča već otpočetka na životnoj stazi pratila velika ljubav naspram učiteljskog poziva. Več nakon trorazredne pučke škole u Delnicama nastavlja školu u Kočevju i uči njemački jezik, te polazi realku u Zagrebu, a odatle če 1857. kao preparandist, po preporuci profesora, biti upučen na prvo učiteljsko službovanje u Lokve, u bas tada utemeljenu školu. U to se doba posao učitelja u pravilu prve tri godine odrađivao privremeno i tek nakon toga stjecao se naziv pravog učitelja, kod Majnariča je, međutim, već nakon druge godine potvrđen status pravog učitelja. 1866., nakon 10-godišnjeg učiteljevanja u Lokvama, Majnarić je premješten u rodne Delnice gdje preuzima ulogu ravnatelja škole. Slijedi novih 12 uspješnih učiteljskih godina na četverorazrednoj pučkoj školi na Sušaku kamo ga je imenovala Kraljevska zemaljska vlada 1876., a otuda se kao 50-godišnjak povlači u mirovinu, u svoje rodne Delnice. Pretpostavljalo se iz političkih razloga, bilo je to vrijeme Khuena Hédérvaryja, iako se Majnarić, kao iskreni učitelj domoljub, tvrdio je, "neće osvrtati ni lijevo ni desno, naprotiv rado če i veselo vršiti dužnost svoga stališa i samo e na taj način biti ugledan i istinit svjedok vremena..." Na mlade je djelovao znatno proširenim programom poučavanja i tako ih vezivao za milu im domovinu. Preporučivao im je narodnu povijest, zemljopis, književnost i prirodopis uz želju da steknu zvanje i iz bilinstva tj. botanike. Na taj je način - znanjem - stvarao i jačao uzajamnu domoljubnu vezu svojih đaka i njihove okoline. Uz rad na školi obnašao je i značajne društvene funkcije: bio je predsjednik i tajnik Učiteljskog društva Gorskog kotara, jedan je od osnivača Učiteljskog društva Hrvatskog primorja u Sušaku, jedno vrijeme i njegov predsjednik, iz toga vremena poznata su brojna njegova osvrtanja na prosvjetno-pedagoški rad i ulogu učitelja u odgoju mladog naraštaja. Bio je strastveni planinar, i kad je premješten iz Lokava u Delnice, svoje je planinarske puteve često povezivao s obilascima nekadašnje škole i učitelja nasljednika u Lokvama. 1864. dobiva priznanje Carskog i kraljevskog namjesničkog viječa, u Delnicama ga iznimno cijeni i poštuje tamošnje opčinstvo. Pohvalno priznanje od Kraljevske zemaljske vlade stiže mu u ruke 1883. Jakov je bio omiljen i poštovan dječji i omladinski pisac, objavljivao je radove u časopisima Bršljan, Ljiljan, Jorgovan, Hrvatski planinar, Gorski kotar, Anđeo-cuvar, Mladi Istran, Mali dobrotvor, Novi čovjek, Hrvatske novine, Smilje. Zaokupljale su ga različite teme, no u svom je pisanju na žalost - kao dobar odgajatelj i pedagog - ostajao na razini suhoparne i puke didakticnosti te najčešće zanemarivao nužan umjetnički okvir i to je vjerojatno razlog da ga povijest više pamti kao vrhunskog učitelja i prosvjetitelja nego kao književnog stvaraoca. Svoju prvu pjesmu objavio je u omladinskom časopisu “Bršljan” 1874., svjedoci njegov suvremenik i dugogodišnji prijatelj Dragutin Hirc. Napisao je oko 300 pjesama te oko 150 proznih tekstova, 50-tak kraćih ili duljih prijevoda na standardu, dvije pjesme ispjevane na delničkom idiomu objavio je njegov učenik Rudolf Strohal u svojoj knjizi Hrvatskih narodnih pripovijetki dok druge nisu pronađene. IZVOR Matica Hrvatska, Delnice 
Šumska cesta iznad Leske koja vodi prema Markovu brlogu
|
|
Marko Turk i Milan Majerović Stilinović
Hrvatski novinar i književnik Milan Majerović Stilinović objavio je 2023. godine, u izdanju nakladničke kuće "Libricon", svoju drugu knjigu, roman "Srce mog medvjeda", koji je nastao na temelju istinite životne priče Marka Turka, goranskog osobenjaka koji je krajem 19. stoljeća na Risnjaku izgradio drvenu kolibu u kojoj je, odvajajući se od obitelji, samovao nekoliko mjeseci godišnje prikupljajući ljekovito bilje, divio se letu ptica, promatrao životinje u miru i carstvu šume, družeći se sa životinjama i uživajući u suživotu s prirodom. Majerović Stilinović je za ovu istinitu priču saznao tijekom svojih brojnih planinarskih pohoda po Gorskom kotaru. Također je posjetio lokaciju nekadašnje Markove nastambe koju su djelatnici NP "Risnjak" označili i nazvali Markov brlog, što ga je potaklo na stvaranje romana. Krenuo je stazama Marka Turka (1859. – 1942.), čovjeka koji je kročio tim šumskim putevima i puteljcima. Jedna od glavnih ideja romana je nužnosti poštivanja i čuvanja prirode. Simbolično, Milan Majerović Stilinović je na predstavljanje svoga romana posjetitelje poveo iz Crnog Luga upravo ka Markovom brlogu. IZVOR KRMPOTIĆ, Marinko: Milan Majerović Stilinović priredio promociju svoje nove knjige u Nacionalnom parku Risnjak. Novi list, 9.9.2023. |
Položaj Markova brloga na topografskoj karti u izdanju HGSS-a (2020.)
|
Crni Lug
Crni Lug, crkva sv. Petra i Pava
Pogled kroz risnjačke šume prema naselju Crni Lug, u dolini
|
Malo Selo
Malo Selo
|
Bijela Vodica
Uprava i glavni ulaz Nacionalnog parka Risnjak
Nacionalni park Risnjak
Parkirališni prostor i jezerce kod ulaza u Nacionalni park "Risnjak"
Jezerce uz Upravu Nacionalnog parka Risnjak
|
Zgrada Uprave Nacionalnog parka, s restoranom i par smještajnih jedinica
Do planinarskog doma i vrha Risnjaka vodi 5 markiranih staza iz raznih smjerova:
|
Leska
|
Dolina Leske smjestila se zapadno od Crnog Luga i Bijele Vodice (upravna zgrada NP Risnjak), a uz jugoistočnu granicu Nacionalnog parka. To je amfiteatralna uvala s livadama okruženima bukovo-jelovim šumama. Njome prolaze glavni putovi prema Velikom Risnjaku.
Prema Dragutinu Hirzu (1905.) ime je dobila po velikoj lijeski (Corylus avellana L.) koja je rasla uz kuće na livadi. 
Karta šumske vegetacije lokaliteta Leska na karti u izvornom mjerilu 1:10.000 (Baneković, 2020.)
|
Prikaz karte šumskih zajednica lokaliteta Leska na digitalnom modelu reljefa (Baneković, 2020.)
|
Poučna staza Leska
|
Prilikom posjeta NP Risnjak svakako je nezaobilazna i Poučna staza Leska – jedan od prvih objekata takve vrste u Hrvatskoj. Otvorena je 4.6.1993. godine te je od tada doživjela dvije obnove. Lako je dostupna od strane Crnog Luga a započinje na udaljenosti od nekoliko minuta hoda zapadno od Uprave parka. Projektirana je i izvedena tako da je svakom posjetitelju omogućeno da je samostalno prijeđe. Niz od 23 informacijskih tabli, okupljenih na svega 4,2 km dužine staze, prava su prilika za upoznavanje prirodnog i kulturnog nasljeđa ovog nacionalnog parka.
Staza je ime dobila po livadi Leska, koja je pak ime dobila po - leski, što je domaći naziv za lijesku (lješnjak). Livada nastala čovjekovom aktivnošću (krčenjem šume i ispašom stoke) a danas je ona dom mnogih livadnih vrsta flore koje se ne mogu naći u drugim djelovima parka. IZVOR NP RISNJAK 
Tematska karta Poučne staze Leska s označenim karakterističnim flornim zonama za lakše
snalaženje posjetitelja (Vrbek i Buzjak 2013)
|
Informativna ploča na poučnoj stazi Leska
|
|
Stajališta na Poučnoj stazi Leska
1 - Šuma / The forest 2 - Geologija / Geology 3 - Istraživanja / Research 4 - Entomofauna NP Risnjak / Entomofauna in Risnjak NP 5 - Vjetroizvala / Wind clearings 6 - Ponikva / Sink-hole 7 - Ptice NP Risnjak / Birds of Risnjak NP 8 - Ris / Lynx 9 - Gorska livada / Highland meadow 10 - Šuma bukve i jele / Beech and hr forest 11 - Hranilište / Feeding sites 12 - Ponor / Ponor 13 - Kopa / Kopa 14 - Šuma jele s rebračom / Fir forests with ferns 15 - Promatračnica / Observation tower 16 - Smeđi medvjed / Brown beer 17 - Seoska arhitektura / Rural architecture 18 - Izvor / Springs 19 - Živi panj / Living tree stump 20 - Vuk / Wolf 21 - Prirodno podmlađivanje / Natural rejuvenation 22 - Medun 23 - Cret / Bogs |
Leska
|
Poučna staza Leska - vodič po informativnim točkama
1. Šuma
|
Šuma je kompleksna životna zajednica u kojoj bitnu značajku predstavlja šumsko drveće. To je i zajednica mnogih vrsta biljaka i životinja, koje neprestano utječu jedne na druge i žive u dinamičnom skladu s uvjetima staništa: reljefom, tlom i klimom.
Poimanje općekorisnih funkcija šuma danas potiskuje gledanje na šume kao na proizvođača drvne mase, što je posljedica shvaćanja zaista neumoljivog pogoršanja životnih uvjeta. Općekorisne funkcije šuma predstavljaju pozitivne utjecaje na klimu, zrak, vodu i tlo. Šumski ekosustavi su gotovo jedini čuvari prirodnog nasljeđa, a nenadoknadiva je i uloga šume u oplemenjivanju pejzaža, kao i sredine za rekreaciju. Šume predstavljaju temeljni fenomen zaštite u NP Risnjak. One prekrivaju 92 % površine Parka. U visinskom pojasu od doline rijeke Kupe pa do vrhova Risnjaka i Snježnika razvijeno je 14 šumskih zajednica - asocijacija. |
NP “Risnjak”, vertikalni raspored vegetacije
LEGENDA 1. Vegetacija planinskih pašnjaka (Caricetum firmae croaticum); 2. Zajednica bora krivulja (Pinetum mughi croaticum); 3. Zajednica subalpskih šuma bukve (Fagetum croaticum subalpinum); 4. Zajednica bukovo-jelovih šuma (Fagetum croaticum abietetosum); 5. Gorska šuma smreke (Piceetum croaticum montanum). |
2. Geologija
Kompletni teritorij Gorskog kotara, pa tako i NP Risnjak smješten je na krškom području.
Jedan od bitnih elemenata za postanak i oblikovanje prostora krša (krasa) je upravo geološka podloga.
Na području NP Risnjak može se vidjeti i upoznati s jedne strane vapnence i dolomite kao predstavnike vodopropusnih sedimentnih stijena, a s druge strane glinene škriljavce, pješčenjake i kvarcne konglomerate kao vodonepropusne naslage.
Jedan od bitnih elemenata za postanak i oblikovanje prostora krša (krasa) je upravo geološka podloga.
Na području NP Risnjak može se vidjeti i upoznati s jedne strane vapnence i dolomite kao predstavnike vodopropusnih sedimentnih stijena, a s druge strane glinene škriljavce, pješčenjake i kvarcne konglomerate kao vodonepropusne naslage.
3. Istraživanja
Risnjak je dugi niz godina predmet zanimanja znanstvenika raznih struka, u prvom redu botaničara. a zatim i šumara, meteorologa, geologa, zoologa i dr.
Prvi pisani dokument koji se odnosi na znanstveni posjet masivu Risnjaka datira još iz 1868. godine, a odnosi se na posjet iz 1825. pristava peštanskog muzeja, botaničara dr. Josipa Sadlera vrhu Risnjaka. Sadlerove njegove bilješke je koristio A. Neilreich te 1868. godine, pišući pregled hrvatske flore.
Sveobuhvatna, višegodišnja istraživanja koja je proveo prof. Ivo Horvat sa svojim suradnicima urodila su spoznajom da je na ovom prostoru potrebno utemeljiti nacionalni park, što je 15.9.1953. godine i ostvareno.
Prvi pisani dokument koji se odnosi na znanstveni posjet masivu Risnjaka datira još iz 1868. godine, a odnosi se na posjet iz 1825. pristava peštanskog muzeja, botaničara dr. Josipa Sadlera vrhu Risnjaka. Sadlerove njegove bilješke je koristio A. Neilreich te 1868. godine, pišući pregled hrvatske flore.
Sveobuhvatna, višegodišnja istraživanja koja je proveo prof. Ivo Horvat sa svojim suradnicima urodila su spoznajom da je na ovom prostoru potrebno utemeljiti nacionalni park, što je 15.9.1953. godine i ostvareno.
4. Entomofauna NP Risnjak
5. Vjetroizvala
6. Ponikva
|
Ponikve (eng. sink-hole), vrtače ili dolci ulegnuća su ljevkastog oblika na površini krškog terena. Vezane su na tektonski razlomljene vapnenačko-dolomitne terene, pa se najčešćejavljaju u grupama i nizovima.
Nastanak ponikvi vezan je uz korozivno, a djelomice i mehaničko djelovanje vode. Dubina ponikvi i njihova veličina varira od desetak pa do stotinu i više metara, ovisno o debljini vapnenačkih naslaga, te o tektonskoj razlmljenosti terena. Dna vrtača u šumama Gorskog kotara uglavnom su prekrivena debljim slojem humskog tla, bogatog hranjivima i zbog toga pogodnog za usijevanje šumskih ekosustava. U ponikvama vršnog dijela Risnjaka zanimljiva je pojava temperaturne i vegetacijske inverzije što je zorno prikazano i na logotipu NP Risnjak |
Vegetacija u Viljskoj ponikvi pod Risnjakom (1184 m)
LEGENDA: 1. Zajednica subalpskih šuma bukve (Fagetum croaticum subalpinum); 2. Zajednica bora krivulja (Pinetum mughi croaticum); 3. Šikara velelisne vrbe (Salicetum grandifoliae); 4. Planinski travnjaci busike (Deschampsietum sub-alpinum) IZVOR Ivo Horvat: Vegetacija ponikava - Prilog biljnoj geografiji krša, Geografski glasnik, god. 1952-53. Br. 14-15 |
7. Ptice NP Risnjak
|
Napodručju Nacionalnog parka Rlsnjak i u njegovoj užoj okolici do sada je zabilježeno 114 vrsta ptica, od kojih se u Parku gnijezdi 78 vrsta ptica. a većinom su to gnjezdarice šumskih staništa.
Dugogodišnja istraživanja ornitofaune Nacionalnog parka ukazuju na stabilnost zajednice ptica što ukazuje da se u šumskim ekosustavima nisu dogodile promjene koje bi hitno utjecale na kvalitativnu strukturu zajednice ptica. Jedna trećina gnjezdarica (26 vrsta) nalazi se na Crvenoj listi popisa ptica Hrvatske: jedna vrsta tetrijeb gluhan (Tetrao urogallus) ima status ugrožene vrste (EN), dvije vrste - sivi sokol (Falco peregrinus) i mali ćuk (Glaucidium passerinum) status rizične viste (VU). Osam vrsta ima status niskorizične vrste (NT), a 13 vrsta ima status najmanje zabrinjavajuće vrste (LC) u Hrvatskoj. |
Troprsti djetlić (Picoides tridactylus),
|
8. Ris
Tijekom zimskih mjeseci, kada je snijeg dubok i dugotrajan, a izvori hrane znatno smanjeni, hranilišta za jelene sadrže bitne zalihe hrane.
Stoga se na hranilištima polaže sijeno, a kukuruz i zob sipaju u mala korita. Sijeno je pohranjeno u gornjem dijelu hranidbene strukture, a potonje također pruža prikladan zaklon puhovima i vjevericama: često ih ovdje traži njihov glavni prirodni neprijatelj, kuna zlatica.
Uz hranilišta se obično podižu i solišta.
Stoga se na hranilištima polaže sijeno, a kukuruz i zob sipaju u mala korita. Sijeno je pohranjeno u gornjem dijelu hranidbene strukture, a potonje također pruža prikladan zaklon puhovima i vjevericama: često ih ovdje traži njihov glavni prirodni neprijatelj, kuna zlatica.
Uz hranilišta se obično podižu i solišta.
9. Gorska livada
10. Šuma bukve i jele
11. Hranilište
Populacija risa koja danas živi u Hrvatskoj nastala je 1973. godine naseljavanjem šest jedinki iz Slovačke u Sloveniju. Potomci naseljenih životinjs proširili su se sve do Hrvatske, gdje risa nije bilo sedamdesetak godina. Naime, izvorna populacija na našim prostorimaistrijebljena je početkom 20. stoljeća. Životinje iz izvorem kao i iz ove današnje populacije pripadaju vrsti euroazijski ris (Lynx lynx), najvećoj od četiri svjetske vrste risa. Odrasle jedinke imaju 15 do 30 kg, teritorijalne su životinje, žive samotno te se s drugim pripadnicima vrste druže jedino u doba parenja. Ris je visokospecijalizirani predator, a glavna su mu hrana parnoprstaši, kao što su srba, jelen i divokoza. Ova velika zvijer vrlo rijetko napada domaće životinje i nikada nije opasna za čovjeka. Suprotno, ljudske aktivnosti najčešći su uzrok smrtnosti risa: krivolov, nedostatak plijena, cijepanje staništa, a možda i genetska srodnost posljednjih su godina doveli do pada u brojnosti populacije.
12. Ponor
Ponor je specifična morfološka i hidrološka pojava na krškim terenima. Vezana uz tektonske iili pukotinske linije u vapnenačkim naslagama, odnosno na kontaktima vodopropusnih i vodonepropusnih naslaga.
Svi stalni ili povremeni vodeni tokovi koji poniru, nakon kraćeg ili duljeg podzemnog toka ponovno se javljaju na površini. To je obično na nekoj nižoj nadmorskoj visini u obliku stalnog ili povremenog izvora.
Svi stalni ili povremeni vodeni tokovi koji poniru, nakon kraćeg ili duljeg podzemnog toka ponovno se javljaju na površini. To je obično na nekoj nižoj nadmorskoj visini u obliku stalnog ili povremenog izvora.
13. Kopa
|
Kopa je naziv za stan način proizvodnje ugljena i potaše iz drva.
Drveni ugljen je tvrdi ostatak koji ostaje kad se drvo izloži djelovanju topline uz ograničen pristup zraka, dok je potaša fini sitni materijal - pepeo, koji ostaje nakon što je proces dobivanja drvenog ugljena gotov. Drveni ugljen koristio se uglavnom u procesu dobivanja raznih metala, dok se potaša koristila u procesu izrade stakla. U blizini kope izgradila bi se nastamba, obično prekrivena korom crnogorice, koja je služila za cjelodnevni boravak ljudi koji su proizvodili ugljen.
|
14. Šuma jele s rebračom
|
Šuma jele s rebračom je jedna od najznačajnijih šumskih zajednica ovih predjela. U Nacionalnom parku Risnjak jela ima izuzetan prirodnoznanstveni značaj dok na području Gorskog kotara osim prirodnoznanstvenog ima i vrlo velik šumsko-gospodarski značaj.
Na području Nacionalnog parka Risnjak jela se proteže na dubljim kiselim tlima sa silikatnom podlogomU florističkom sastavu prevladava jela, koja tvori gotovo čiste sastojine. Uz jelu često je učešće bukve i jarebike, te rjeđe smreke. Na prostoru parka javlja se uglavnom u dvije subasocijacije: u prvoj prevladava okruglolisna broćika (Galium rotundifolium), dok je za drugu značajno visoko učešće bukve (Fagus sylvatica) .Glavna diferentna vrsta prizemnog raslinja je rebrača (Blechnum spicant).
|
Vlasasta rebrača (Blechnum spicant)
Izvor: rebrača. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 14. 1. 2022. |
15. Promatračnica
Promatračnica je kućica na stupovima podignuta na mjestu hranjenja ili učestalog prolaza divljih životinja. Natkrivljena je radi zaštite od atmosferilija, a prozorski otvori su izvedeni tako da se može bez uznemiravanja promatrati ponašanje stanovnika šume.
Ispred promatračnice ostavlja se primjerena hrana koja predstavlja omiljenu poslasticu za razne divlje životinje, u prvom redu smeđeg medvjeda (Ursus arctos) i divlje svinje (Sus scrofa)
Ispred promatračnice ostavlja se primjerena hrana koja predstavlja omiljenu poslasticu za razne divlje životinje, u prvom redu smeđeg medvjeda (Ursus arctos) i divlje svinje (Sus scrofa)
16. Smeđi medvjed
|
Smeđi medvjed (Ursus arctos) najveća je životinja koja živi u Hrvatskim šumama, a ujedno je i najveća kopnena zvijer Odrasle ženke prosječno imaju 100 kg, mužjaci 150 do 200 kg, no zabilježene su i životinje mase veće od 300 kg. Medvjedi žive samotno, osim u proljeće u razdoblju parenja. U zimski brlog se povlače od prosinca do ožujka, iako neke jedinke brlože kraće ili nimalo - ovisno o vremenskim uvjetima i raspoloživoj hrani. Ženka tijekom zimskog sna u brlogu koti 1-4 mladunčadi. Mladunčad do druge godine života ostaje uz majku, koja ih uči svim vještinama neophodnim za samostalni život. Ako tijekom tog kritičnog razdoblja ostanu bez majke, mladunci rijetko prežive. Iako su građom tijela pravi mesožderi, medvjedi oko 95% prehrambenih potreba zadovoljavaju biljnom hranom.
Veći dio dana provode u potrazi za hranom, no pri tome su pravi oportunisti pa ih često privlači smeće i druga hrana iz ljudskih izvora. Medvjedi navikli na smeće smatraju se"problematičnima", budući da ponekad u potrazi za hranom prave štete i potencijalno su opasni za ljude. Potražite tragove koji otkrivaju prisutnost medvjeda u šumi: ogrebotine na stablima, izmet, tragove u blatu i snijegu. Poštujte medvjede, ne približavajte im se i ne ostavljajte smeće u njihovom staništu! |
Seoska kuća u naselju Leska, primjer tradicijske arhitekture
|
17. Leska, seoska arhitektura
Ova kuća predstavlja tipičan primjer seoskog graditeljstva Gorskog kotara. Kuća je pravokutnog oblika s donjom etažom izvedenom u kamenu lomljenjaku, a gornji dio objekta izveden je u drvu. Dimenzije prozora su male. Krov je dvostrešan, visok i strm, često na zabatima poluukošen i izbačenih strana zbog zaštite pročelja. Tipičan i vrlo kvalitetan pokrov krova i bočnih strana je drvena cijepana daščica - šindra. Karakteristični motiv ovog podneblja je staja koja se nalazi pod istim krovom sa stambenim dijelom, te drveni hodnik - ganak, s nužnikom na kraju hodnika. 
|
Staza uz izvor u naselju Leska
|
18. Izvor
Najveći dio površine Nacionalnog parka Risnjak izgrađuju vapnenci kroz koje oborinska voda kroz bezbrojne pukotine i kanale brzo ponire i nestaje u podzemlju. Izvore u kršu nalazimo uglavnom na dodiru propusnih i nepropusnih stijena, pa je to i ovdje slučaj. Jedna manja zona gline i lapora našla se u dodiru s risnjačkim vapnencima i prekinula je podzemno otjecanje vode; tako su nastali ovaj izvor i potok. |
Klasifikacija krških izvora prema geološkim i tektonskim uvjetima
(A) i (B) silazni izvori; (C) pukotinski izvor; (D) preljevni izvor; (E) uzlazni izvor / Classification of karst springs based on geological and tectonic conditions. (A) and (B) descending spring; (C) fissure spring; (D) overflowig; (E) ascending
(A) i (B) silazni izvori; (C) pukotinski izvor; (D) preljevni izvor; (E) uzlazni izvor / Classification of karst springs based on geological and tectonic conditions. (A) and (B) descending spring; (C) fissure spring; (D) overflowig; (E) ascending
"Živi panj" uz poučnu stazu Leska
|
19. Živi panj
Korijenski sustav nedaleko rastućih stabala ponekad sraste, što se intenzivira nakon sječe pojedinog stabla, pa se panj prihranjuje asimilatima drugog stabla s kojim je spojen korijenskim sustavom. Kambij takvog panja nastavi "živjeti" obrastajući vršni rub panja, koji obično iznutra ubrzano trune i prije nego se pretvori u humus pruža neophodan životni prostor mnogim vrstama kukaca. Ponekad na njemu isklija mlada jela ili smreka, koja nakon potpunog nestanka panja ostane nasađena na vlastitom korijenju u visini nekadašnjeg panja. 
Prikaz sraslog sustava korjenja
|
20. Vuk
|
Vuk (Canis lupus) je Izrazito teritorijalna životinja koja živi u čoporu složene društvene strukture. Čopor ima jedno leglo godišnje sa 4-7 mladunaca od kojih obično ne prezivi ni polovica. Glavna hrana vuka su parnoprstaši (srna, jelen i divlja svinja) ali i manji sisavci poput zeca i glodavaca. Hrani se stokom koju - ako nije čuvana - lakše ulovi nego divlje životinje.
Vuk je u prošlosti nastanjivao cijelo područje Hrvatske. Zbog nekontroliranog ubijanja krajem 1980-ih godina mu je prijetila opasnost neposrednog izumiranja. Zato je 1995. stavljen pod zakonsku zaštitu. Sadašnja brojnost populacije vuka procjenjuje se na oko 200 jedinki. Glavni su uzroci današnje ugroženosti vuka u Hrvatskoj nezakonito ubijanje, stradavanje na prometnicama i manjak prirodnog plijena. |
21. Prirodno pomlađivanje
 Ponik
Šumska sastojina prolazi kroz različite faze razvitka: faza mlade šume, optimalna faza, faza starenja, faza raspadanja, te faza podmlađivanja.
Podmlađivanje je prirodno obnavljanje sastojine, naletom sjemena odozgo ili sa strane s fiziološki zrelih drveća. Preduvjeti za prirodnu obnovu su svjež, rahli i prozračni gornji sloj tla, obilno rađanje sjemenom, te od vanjskih uvjeta vlaga, toplina i kisik. U bukovo-jelovim šumama razlikujemo tri faze mladog naraštaja: ponik - jednogodišnje biljke; podmladak - biljke visoke do 1,3 m i mladik-stabalca od 1,3 m visine i do 10 cm prsnog promjera. Kod jele i smreke o uspjehu pođmlađrvanja može se govoriti tek nakon 3-4 godine. Bukov podmladak ima razvijeniji korijenski sustav, a nadzemni dio brže raste u visinu, te se zbog toga bukva lakše podmlađuje. |
Pomladak (lijevo) i mladik (desno)
|
22. Medun
|
Pčelarstvo na jeli vezano je za razvoj zelene jeline uši koja se na jeli razvija ciklički u sedmogodišnjem razdoblju. U prosjeku svake sedme godine zelena jelina uš se izuzetno razvija i značajan je proizvođač medne rose - mane - koju pčele sakupljaju i dalje prerađuju u med MEDUN. Svake godine jela medi na pojedinim lokalitetima koje pčelari nastoje pronaći i doseliti svoje pčele na pašu. Prati se razvoj zelene jeline uši, velike crne jeline uši i lekanija (štitaste uši na jeli i smreki) kao glavnih proizvođača medne rose.
Promatranjem populacije i razvoja ušiju u mogućnosti smo predvidjeti medenje. S dosta sigurnosti može se prognozirati medenje štitaste uši lekanije, dok kod velike zelene uši populacija nije jedini pokazatelj već je veoma važan i sastav biljnog soka jele. Medenje cmogorice traje od sredine petog (Kupska dolina) do kraja sedmog mjeseca na 140б m nadmorske visine kod lekanija, dok je medenje zelene uši lokalnog karaktera od sredine šestog do kraja osmog mjeseca. Svake pete, šeste godine jela medi obilno, dok se svake godine medenje javlja na lokalitetima koje pčelari unaprijed moraju utvrditi. Da bi se medenje jele gospodarski iskoristilo potrebno je organizirati prognostičku službu koja će pčelare uputiti na područja gdje je najveća mogućnost medenja. Usporedo treba postaviti mjerne stanice prinosa koje će potvrditi vjerodostojnost prognoze i sustav informiranja (Internet) da bi informacije bile točne i pravovremene. |
Dijagram prinosa medenja
|
Tresetište zimi
|
23. Cret
Cret ill tresetište je vlažno stanište, bez stabala, s obiljem mahovine roda Sphagnum u kojem biljke trunu bez kisika i stvaraju nerazgrađeni biljni materijal - treset. Smatra se da ova staništa pripadaju ostacima ledenog doba jer та njima žive rijetke biljne vrste koje ne nalazimo na drugim Epovima staništa, a to su u prvom redu neke biljke mesožderke, orhideje i sl. Cretovi mogu biti bazofilni koji su pod utjecajem bazičnih podzemnih voda i tlo je u njima pretežno lužnato - te acidofilni, koji su kiseli i na njima dominira mah tresetar. Također ih dijelimo na visoke, prijelazne i niske. Visoki se opskrbljuju oborinskom vodom, niski se opskrbljuju podzemnom vodom, a prijelazni cretovi se opskrbljuju i jednom i drugom vodom. |
Staza od Bijele Vodice prema vrhu Risnjaka: Horvatova staza
|
Horvatova staza je Planinarska staza koja od glavnog ulaza u park i upravne zgrade u Bijeloj Vodici vodi do planinarskog doma na Risnjaku. Nakon 3 km šumske ceste staza postaje atraktivan planinarski put prolazeći kroz Bukovac i Smrekovac, slikovite i iskonske predjele nacionalnog parka. Hodajući ovom pomalo divljom i uskom stazom, prolazi se kraj lokaliteta Vučja jama, Klupica i Stara lugarnica. Staza od Smrekovca do planinarskog doma naziva se Moravčeva staza, nazvana po kneževskom nadšumaru iz šumarije Bijela Vodica kraj Crnog Luga, na čiji je poticaj izgrađena u izletničke svrhe davne 1899. godine.
IZVOR NP RISNJAK 
Informativna ploča na početku Horvatove staze
|
… 𝑛𝑎 𝑅𝑖𝑠𝑛𝑗𝑎𝑘𝑢 𝑠𝑒 𝑠𝑘𝑢𝑝𝑖𝑜 𝑛𝑎 𝑚𝑎𝑙𝑜𝑚 𝑝𝑟𝑜𝑠𝑡𝑜𝑟𝑢 𝑣𝑒𝑙𝑖𝑘 𝑏𝑟𝑜𝑗 𝑝𝑟𝑖𝑟𝑜𝑑𝑛𝑖ℎ 𝑝𝑜𝑗𝑎𝑣𝑎. 𝑁𝑎 𝑅𝑖𝑠𝑛𝑗𝑎𝑘𝑢 𝑛𝑎𝑙𝑎𝑧𝑖𝑚𝑜 𝑢 𝑛𝑒𝑝𝑜𝑠𝑟𝑒𝑑𝑛𝑜𝑗 𝑏𝑙𝑖𝑧𝑖𝑛𝑖 𝑝𝑟𝑖𝑟𝑜𝑑𝑛𝑒 𝑝𝑜𝑗𝑎𝑣𝑒 𝑖 𝑘𝑟𝑎𝑠𝑜𝑡𝑒, 𝑘𝑜𝑗𝑒 𝑠𝑢 𝑑𝑟𝑢𝑔𝑑𝑗𝑒 𝑐̌𝑒𝑠𝑡𝑜 𝑛𝑎𝑑𝑎𝑙𝑒𝑘𝑜 𝑟𝑎𝑧𝑎𝑠𝑢𝑡𝑒. 
Ivo Horvat
Ivo Horvat rođen je na 7.10.1897. godine u Čazmi. Studirao je prirodopis i zemljopis na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i doktorirao. Horvata se ubraja među najuglednije prirodoslovce i jedan od vodećih svjetskih stručnjaka na znanstvenom području suvremene geobotanike i fitocenologije. U Gorskom kotaru provodio kompleksna multidisciplinarna istraživanja vegetacije u koja je uključio brojne suradnike ("Horvatova fitocenološka škola"). Najljepša planinarska staza koja vodi na Risnjak nazvana je Horvatovom, Ivi Horvatu u čast. 
Ivo Horvat, isječak karte biljnih zajednica Nacionalnog parka Risnjak
|
Staza od Bijele Vodice prema vrhu Risnjaka: Staza preko Markovog brloga
|
Staza preko Markovog brloga – druga staza koja vodi od glavnog ulaza u park i upravne zgrade u Bijeloj Vodici do planinarskog doma na Risnjaku. Nadopuna je Horvatovoj stazi u usponu ili silasku s Risnjaka, a slijedi trasu stare šumske ceste izgrađene u drugoj polovici 19. st. te je danas spomenik šumarstva i njegove bogate povijesti. Na stazi se ističu lokaliteti Markov brlog, zatim Janjičarska vrata te na kraju Medvjeđa vrata, od kojih putevi vode u više smjerova.
IZVOR NP RISNJAK 
Pogled preko velike livade u Leski prema brdu Bukovac (Veliki Bukovac 1267 m i Mali Bukovac, 1263 m)
|
Područje Leske
|
Potok Klada
|
Most preko potoka Klade
|
|
|
Križanje kod Markovog brloga, ostaci temelja
Cesta nad Leskom
|
Markov brlog (925 m)
Staza kojom se uspinje prema Velikom Risnjaku kod Markovog brloga siječe šumsku cestu naziva Cesta nad Leskom. Tom cestom vodi i turistička biciklistička staza. Toponim ovog mjesta nosi ime po čovjeku iz Hriba kraj Gerova, a zvao se Marko Turk. Nakon smrti njegove druge žene povukao se u šume Risnjaka gdje je još dugo godina živio pustinjačkim traperskim životom bogatim zanimljivim događajima. Može se isprva pomisliti daje Marko bio šumski radnik koji se bavio izradom dužica ili ugljenarenjem, ili drugim tipičnim poslom svoga vremena, ali on živio na posve drugi način. U šumama podno Risnjaka sagradio je sebi bajtu (kolibu) u kojoj je živio gotovo cijele godine. Živeći tako povezan s prirodom, pripitomio je medvjeda. Brzo se priča o Marku pročula, a ljudi su ovaj lokalitet prozvali Markov brlog. Tri do četiri puta godišnje, kada bi dolazio kući da opskrbi obitelj lovinom (lovio je puhove i divljač) i šumskim plodovima koje je kroz godinu sakupio, pričao bi svoje doživljaje koji su do danas ostali zabilježeni. Jedna zanimljiva anegdota veže se upravo za tog medvjeda kojeg je Marko spasio od lugareve puške. Zapamćena je i priča iz 1930-ih godina stoljeća, kada je zapao velik snijeg pa su krenuli tražiti Marka, a sreli ga kako žuri na krpljama u susret svojima, noseći hranu zabrinut da njih nije zameo snijeg. Marko se pamti kao snalažljiv, osobit, pustinjak s Risnjaka. Imao je petero djece, a preminuo je 1943. g. u ratnom logoru u Italiji, u 94. godini života. |
Zelena ponikva
|
Kod Zelene ponikve, odvaja se u smjeru sjevera (desno, kada se uspinje) spojna staza prema području Klupice na paralelnoj Horvatovoj stazi. Poviše Zelene ponikve u smjeru Janjičarskih vrata vide se posljedice snažnog ledoloma koji se dogodio početkom 2014. godine - brojna polomljena i stabla iščupana i povaljena na tlo zajedno s korijenjem.
Kameni rubnjaci na šumskoj cesti
Ostaci ledoloma uz stazu prema Risnjaku
Uspon jugoistočnim padinama Janjičarskog vrha i izlazak na prijevoj Janjičarska vrata
|
Najveća elementarna nepogoda u povijesti RH Prema prvim rezultatima procjena šteta nastalih prilikom katastrofalnog ledoloma u Gorskome kotaru 1.i 2. veljače 2014. ukupna procjena šteta na šumama iznosi 231.180.921 €. Rekapitulacija je to šteta nastalih na državnim i privatnim šumama kojima su pribrojene štete od bujica i poplava nastalih topljenjem leda, te štete na infrastrukturi i sanacija tih šteta. Štete na drvnoj masi iznose po procjeni 161.121.554 €, dok šteta na infrastrukturi iznosi 3.190.537 €. Obnova će biti mukotrpna i dugotrajna procjenjuje se na 66.868.830 €. Procjene su rađene u suradnji sa šumarskim fakultetom i Hrvatskim šumarskim institutom a riječ je o najvećoj i najskupljoj elementarnoj nepogodi u hrvatskoj povijesti. IZVOR Hrvatske šume, službeni podaci 
|
Janjičarska vrata
Odmorište na Janjičarskim vratima
Oko Janjičarskih vrata
Oko Janjičarskih vrata
|
Janjičarska vrata su prijevoj (1130 m) ispod Janjičarskog vrha (1314 m). Od prijevoja se u smjeru juga odvaja staza prema Zelinu Crnoluškom, preko područja Škalica i Logora "103" i Logora "Travnik".
|
JANJIČARSKI VRH
Staza uz padine Janjičarskog vrha
Na južnim padinama Janjičarskog vrha
|
U dijelu izvora, posebno u onima starijima, ali i nekim novijima (pr. Smerke, planinarska karta br. 14.) ime vrha je navedeno kao Janičarski vrh.
Raspored šumske vegetacije na profilu od Leske prema Janjičarskom vrhu u vezi s reljefom, dubinom tla i geološkom podlogom
LEGENDA: 1. Šuma bukve i jele (Omphalodo-Fagetum), 2. Bukova šuma sa žabljakom (Ranunculo platanifoliae-Fagetum), 3. Šuma jele s milavom (Calamagrostio-Abietetum), 4. Šuma jele s rebračom (Blechno-Abietetum) IZVOR: Horvat, I.: Vegetacija planina zapadne Hrvatske s 4 karte biljnih zajednica sekcije Sušak. Prirodoslovna istraživanja 30, Acta biologica Vol. 2, JAZU, Zagreb, 1962. str. 1–179. |
Raskrižje podno Medvjeđih vrata
|
Karavanski putevi
Putevi u Gorskom kotaru oduvijek su imali životnu važnost za stanovništvo i razvitak gorskog područja. Prvi podaci o postojanju putova datiraju još iz doba Rimljana i vremena ilirskog plemena Japoda. Jedna od takvih karavanskih prometnica prolazila je Nacionalnim parkom Risnjak i to od Trsata preko Grobnika, Platka, Lasca i Šegine u Gerovo te dalje preko Hriba u Osilnicu. Bile su to šumske prometnice toga vremena i danas su još mjestimice vidljivi tragovi. Njima su se služili trgovci i pješaci koji su u trgovačkim karavanama (turmama) prenosili robu za vlastite potrebe, a kasnije u doba Zrinskih i Frankopana za prijenos robe do Rijeke u trgovačke svrhe. 
Križanje na stazi od Bijele Vodice prema Risnjaku (preko Markova brloga) od kojega se odvaja neobilježena staza - poveznica s Horvatovom stazom.
|
Putokaz na križanju
Informativna ploča "Karavanski putevi" na križanju
|
Medvjeđa vrata
|
Prijevoj Medvjeđa vrata (1288 m) odn. Medveđa vrata, a u starijim izvorima i Medvedova vrata, raskrižje je planinarskih puteva. Od prijevoja do planinarskog doma "Risnjak" ima 30 minuta, do Vilja ima 15 min i Gornjeg Jelena 2,15 h, stazom preko Markova brloga prema Bijeloj i Vodici objektu Uprave NP Risnjak 2 h te Crnom Lugu 2,15 h. Od Medvjeđih vrata spustom bukovom šumom izlazi se u dolinu Suha Rečina (Suha Rječina) i dalje prema Mrzlim Vodicama (2,30 h od M. vrata).
Po gorama i planinama ima prirodnih tvorevina - najčešće se radi o planinskim prijevojima ili usjecima - koje narod naziva vrata. Medvjeđa vrata nazvana su tako, što ovuda prema Risnjaku i primorju prolaze medjedi, čiji se tragovi ovdje često vide. Obilježje ovoga prolaza su dvije razmaknute dolomitne stijene duge 8-10 m, visoke oko 2 m. Prema jugu otvara se pogled u smjeru primorja, a s druge na dejlomično ogoljelo tjeme Južnog Malog Risnjaka. 
Odmorište uz Medvjeđa vrata
Pogled s Medvjeđih vrata u smjeru juga
Na Medvjeđim vratima
Pogled s Medvjeđih vrata u smjeru juga
Pogled s Medvjeđih vrata u smjeru juga
|
Odmorište uz Medvjeđa vrata
Medvjeđa vrata
Žig Dugine planinarske obilaznice na Medvjeđim vratima
|
JUŽNI MALI RISNJAK
Pogled iz smjera juga prema Južnom Malom Risnjaku
Staza duž jugozapadne padine Južnog Malog Risnjaka
|
VELIKI RISNJAK (1528 m)
|
Veliki Risnjak najviši je vrh Risnjaka i Nacionalnog parka, a ujedno i drugi najviši u Gorskom kotaru, nakon vrha Bjelolasice, od koje je niži 6 metara. Na vršnoj stijeni je 1952. uklesan natpis u spomen Schlosseru i Vukotinoviću, istraživačima prirode Risnjaka. Na južnim padinama Velikog Risnjaka, na Schlosserovoj livadi (1418 m n.v.), nalazi se planinarski dom "Risnjak", odn. Planinarski dom "dr. Josip Schlosser Klekovski", poznatiji kao Schlosserov dom (Šloserov dom), koji je izgradio hrvatski liječnik, planinar i botaničar Josip Schlosser. Do vrha je moguće stići samo pješice planinarskim putevima, iz mjesta Crni Lug (oko 3h hoda), preko Vilja neasfaltiranim putem iz mjesta Gornje Jelenje (oko 1h hoda), od Platka preko Cajtiga i od livade Lazac.
Schlosserov dom i vrh Veliki Risnjak
Sjeverna strana Risnjaka
Autor: Hostein Colin, Wikipedija 
Pristup Velikom Risnjaku iz smjera juga
|
Risnjak i Gorske vile | Vilje
Datum objave: 7.11.2021. Autor: Molany8 Opis: Išli smo na Risnjak po najmanje zahtjevnoj stazi u zimskim uvjetima, iako je ponešto strma ali je široka i teren je više fin šumski, kreće se iz mjesta Vilje kraj velikoga parkirališta i prati ju zanimljive poučne ploče i priča o Goranskim vilama koju možete pri kraju filma pročitati. Povratak od doma po drugoj malo zahtjevnijoj Horvatovoj stazi koja je baš zanimljiva i jedan dio od raskrižja ide po nemarkiranoj prekrasnoj šumskoj širokoj stazi. 
Naslovna fotografija
Pogled preko Lokvarskog jezera prema Risnjaku |
|
Schlosserov dom
|
IZ PROŠLOSTI
GOVOR PREDSJEDNIKA G. JOSIPA PASARIĆA
(dio o najavi izgradnje novih planinarskih kuća) Iz Zapisnika Glavne skupštine Hrvatskog planinarskog društva Objavljeno u časopisu Hrvatski planinar, broj 7., 1930. str. 205. Planinarska kuća na vrhu Risnjaka (1528 m), na toj najljepšoj planini Gorskog Kotara, koja je od svih planina u tom kraju najviše posjećivana od planinara. Hrvatsko Planinarsko Društvo ishodilo je dva puta dozvolu za gradnju takove kuće pod Risnjakom od vlastelinstva kneza Thurn-Taxisa, i to g. 1914. kraj gospoštijske kolibe u Smrekovcu uz zakup na 10 godina; ali je tada spremanu gradnju omeo svjetski rat; a drugi put god. 1918. na čistini uz Janičarski vrh s pogledom na vrh Risnjaka, uz zakup na 15 odina t. j. do g. 1933. Tada je izvedenje te gradnje odgođeno poglavito radi pomanjkanja građevne glavnice. Osnove za obje gradnje odobrila je godišnja glavna skupština našega društva. Za drugu zgradu bili su podneseni nacrti kotarskomu poglavarstvu u Delnicama, koje je g. 1918. izdalo našem društvu i građevnu dozvolu. U novije vrijeme gradnju te kuće živo zagovara naša podružnica »Velebit« na Sušaku, s kojom se središnjica sporazumjela, da se građevno mjesto prenese na sam vrh Risnjaka. U tu svrhu drži se ove nedjelje (15. o. mj.) očevid radi izbora mjesta na vrhu Risnjaka. Za gradnju te kuće već je na molbu središnjice doznačena potpora od Din 85,000 od Banske uprave Savske Banovine, HPD podružnica »Velebit« iz svojih je sredstava votirala svotu od Din 15.000, HPD podružnica »Risnjak« u Delnicama obećala je prinos od Din 5.000, HPD podružnica »Martinšćak« u Karlovcu u istu je svrhu na posljednjoj glavnoj skupštini namijenila prinos od Din 4.000, što ga je nedavno poslala Matici, dok će središnjica iz ovogodišnjeg proračuna osigurati stalnu svotu u razmjeru s financijalnim stanjem društva pa će se tako po svoj prilici već ove godine početi s pripravnim radnjama za gradnju u budućoj sezoni. Tako će se buduće godine napokon ostvariti davna želja hrvatskih planinara, da na vrhu Risnjaka dobiju prikladnu planinarsku kuću. 
|
Josip Klasancije Schlosser pl. Klekovski (1801.-1882.) Hrvatski liječnik, alpinist i botaničar. Zajedno s Ljudevitom Farkašem Vukotinovićem bio je autor knjige Flora croatica (1869.), važnog djela za poznavanje biljaka u Hrvatskoj. Bio je najistaknutiji botaničar i istraživač Risnjaka u 19. stoljeću i napisao je brojne publikacije o Risnjakovoj flori. 
2023. godine jak vjetar odnio je dio krova na Planinarskom domu na Risnjaku
|
Završni uspon i vrh Veliki Risnjak
|
|
Pogled s Risnjaka
Pogled na notranjski (slovenski) Snežnik (skroz lijevo) i Julijske Alpe (na horizontu)
|
Pogled na Kamniško-Savinjske Alpe na granici Slovenije i Austrije
|
SJEVERNI MALI RISNJAK
VILJSKA STIJENA (VILJSKA STENA)
Pogled na VIljsku stenu sa staze koja ide padinom Južnog Malog Risnjaka
|
Razloge
|
Do sela Razloge koje se nalazi na obroncima iznad izvora Kupe, dolazi se cestom Crni Lug-Gerovo. S nje nakon Malog Sela treba skrenuti desno na usku asfaltnu cestu da bi se nakon 8 km došlo do Razloga.
U Razlogama se nalazi crkvica Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. |
2024. kreće se u obnovu vidikovca u Razlogama koji je stradao i od vremenskih nepogoda i od zuba vremena.
|
|
Izvor Kupe
Rijeka Kupa izvire iz krškog jezerca tirkizno zelene boje u Nacionalnom parku Risnjak kod mjesta Razloge. Oko 100 m nizvodno s desne strane prima vodu povremenog bujičnog potoka Krašićevica, a dalje s lijeve strane povremenog toka Sušice i skreće prema sjeveroistoku, te zatim prema sjeveru. Ispod izvora Kupa je brza rijeka, dok se nakon nekoliko kilometara smiruje i postaje mirna rijeka ispresjecana mnogim umjetnim slapovima koji su u povijesti služili za pokretanje vodenica: mlinova i pilana. Granična rijeka postaje na ušću lijeve pritoke Čabranke u Kupu.
Područje izvora Kupe je proglašeno zaštićenim 1963. godine, a radi se o jednom od najjačih i najdubljih hrvatskih vrela koje se zbog svoje nepoznate konačne dubine slikovito naziva i "neriješena zagonetka krša". Do izvora Kupe vode pješačke staze iz Razloga i od Hrvatskog.
2023. godine teško je stradala Ribička staza od Hrvatskog do izvora Kupe. U jesen 2022. godine poplave su uništile pristupni most izvoru Kupe iz smjera Kupara. Planirana izgradnja novog mosta predviđena je 2024. godine, a bit će viši za jedan metar u odnosu na onog kojeg je Kupa odnijela. Opis staze Razloge - Izvor Kupe. Pristup započinje kod velikog parkirališta i info punkta Nacionalnog parka Risnjak, a staza do izvora počinje nešto dalje, odmah kraj centra za posjetitelje "Goranska kuća znanja". Put se najprije blaže, a zatim strmo spušta, presijecajući pri dnu kanjon Krašićevicu te vodi do izvora Kupe, jezerca zelenoplave boje koje će vas očarati svojim izgledom.
IZVOR Gorski kotar |
Presjek izvora rijeke Kupe
Josip Gobac: Na izvoru rijeke Kupe (1999.)
Autor: Josip Gobac Datum objave: 10.11.2021. Opis. Dokumentarni film "Na izvoru rijeke Kupe". Dio serije dokumentaraca o Gorskom kotaru prema knjizi Dragutina Hirca "Gorski kotar" (prvo izdanje 1898.) https://knjiga.hr/gorski-kotar-dragut... Autor filma Josip Gobac (1931. - 2021.) |
Gerovski Kraj
|
|
Gerovo
|
|
Vidikovac Veliki klanac
|
oz cestu koja vodi od Gerova na Lividragu. 5 km od centra Gerova (oko 10 min. vožnje automobilom) nalazi se vidikovac Veliki klanac.
S njega se vide Mali i Veliki klanac (kamenolomom), u podnožju vidikovca, naselje Gerovo, Sveta gora s crkvom i Borovška gora na slovenskom teritoriju. Uz cestu prema Lividragi postavljeno je više drvenih tabli s poučnim citatima. Par stotina metara od vidikovca prema Lividragi šumski je odvojak koji vodi do kraljice Jele (najvećeg stabla u ovome kraju). 
|
Vidikovac Veliki Klanac
Autor: Zeljko Petrak Datum objave: 30.9.2023. Opis. Pogled na Gerovo sa vidikovca Veliki Klanac |
Pogled na Planice
|
|
Svinjska kuća (poljana)
|
Svinjska kuća je šumska poljana uz cestu Gerovo-Lividraga, s koje se pruža dobar pogled na vrhove niza Snježnik - Guslica - Planina.
Poljana Svinjska kuća
|
Debeli kamen
|
Na području Debelog kamena, na ovećoj solitarnoj stijeni koja se nalazi uz šumsku cestu Gerovo-Lividraga, postavljena je ploča u sjećanje na Sinišu Arha, lokalnog šumara i lovca.
Siniša Arh, dipl. ing. šum. (1968. – 2021.) bio je šumar i lovac. Umro je u 2021. godine u 53. godini života. Siniša Arh rođen je 1968. godine. Osnovnu školu završio je u Tršću, a srednju šumarsku u Delnicama. Na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine, nakon čega u Šumariji Prezid odrađuje pripravnički staž. Potom se zapošljava u Šumariji Gerovo, na radno mjesto revirnika, gdje provodi svoj cijeli radni vijek (1996.-2021.). Revirničku dužnost obavljao u poznatom reviru, GJ Lividraga. Bio je sudionik Domovinskog rata. Bio je vrstan šumar, ujedno i član Hrvatskog šumarskog društva i veliki zaljubljenik u lov. Od mladosti je bio aktivan skijaš i član skijaškog kluba „Rudnik” Tršće, sudionik mnogih državnih i međunarodnih natjecanja te stalni član ekipa Hrvatskih šuma na FNS natjecanjima. 
Spomen-ploča postavljena je uz cestu Gerovo-Lividraga.
|
Spomen-ploča posvećena Siniši Arhu, postavljena na kamenu stijenu.
|
Lividraga (Krežulna)
|
Zapadni dio Gerovskog kraja uglavnom je pokriven šumama, s planinskim vrhovima iznad 1400 m kao što su: Risnjak, Snježnik, Guslica, Medvejci, Jelenc, Škurina i Bačva, te s pitomim travnatim dolinama kao što su: Lazac, Svinjska kuća, Lazac, Guslica i Šegine.
Lividraga, koja se nalazi oko 6 km sjeverozapadno od Risnjaka, je krčevinski prostor u depresiji (udolini) pokrivenoj gustim šumama smreke, jele i bukve, s livadama, pašnjacima i ponekom oranicom. Dno travnatog udubljenja je na 918 m i u njemu se nalazi poveća lokva. Zadržavanje vode omogućuju laparoviti sedimenti uloženi u vapnence i dolomite. Vegetacijski pokrivač šireg prostora Lividrage izgrađuju, klimatskozonska dinarska bukovo-jelova šuma, as. Calamintho-Abieti-Fagetum, edafski (obuhvaćaju fizička, kemijska i biološka svojstva zemljišta i stijena) i mikroklimatski lokalno uvjetovane smrekove šume (Aremonio-Piceetum excelsae i Listero-Piceetum excelsae), različite livade i omanje površine poljodjelskih kultura. Čitav prostor namijenjen je uglavnom lovstvu i iskorištavanju šuma, a za tu svrhu nalazi se na jugoistočnom rubu Lividrage, neposredno uz cestu za Lazac Lovački dom. Na suprotnoj strani izgrađena je u najnovije vrijeme skladna kapelica. Nedaleko nje je i ograđeni gater za uzgoj divljači. Na poljani se još nalazi nekoliko skulptura, spomen ploča, automatizirana meteorološka stanica, oveće parkiralište i travnato nogometno igralište. U pejzažu Lividrage se osobito ističe pozadina divljih, kamenitih, a u nižim dijelovima gustom šumom pokrivenih vrhova planinskog niza Guslica - Planina na jugozapadu. Po divljoj ljepoti se posebno izdvaja nešto niži, strm i šumovit vrh Kobilja glava (1340 m) te znatno viša Planina (1426 m). Do Lividrage je moguć pristup asfaltiranom cestom od Gerova. Od Lividrage vode putovi na Lazac i dalje prema vrhu Risnjaka, a na drugu stranu, kroz Srebrna vrata do Snježnika, pa je Lividraga jedno od polazišta za posjete nacionalnom parku (pored Vilja, Platka i Crnog Luga). 
Poznata pjesma autora Khalila Gibrana “Molitva šume” nalazi se na napisana na tabli postavljenoj na ulazu u Lividragu.
Ime. Poljana koja se nekada zvala Petrova dolina ili Krežulna, prema Liviu Ghyczyu, pripadniku nekadašnje vlasti čabarske gospoštije - obitelji Ghyczy, danas se naziva Lividraga. Slično je područje Milanovog vrha (sjevernije od Lividrage - danas je tu i popularno izletište), nekada nazvano Ruglasti Vrh, svoj sadašnji naziv dobilo po Milanu Ghyczyu iz iste obitelji.
Na Lividragi se nalazilo vlastelinstvo obitelji Ghyczy. Talijani su 1942. godine zapalili sve te objekte. 
Pogled na Lividragu
Pogledom dominira vrh Kobilja glava (Kota 1340 nad Lividragom), iza koje (lijevo) na horizontu se nazire Jelenc (1442 m) |
Lividraga| Gorski Kotar| Croatia| 2022.
Autor: Telematija Datum objave: 10.12.2022. Opis. Lovački dom Lividraga nalazi se na 928m nadmorske visine, udaljen je 9km od Gerova, a 39km od Delnica. Šumskom cestom potrebno je 40 minuta od Rijeke, a 25 minuta od Jelenja. U neposrednoj je blizini Nacionalnog parka Risnjak (1528 m), Snježnik (1506 m) i Jelenc (1442 m). Bio je poprište 6. sezone RTL-ovog showa Život na vagi. Molitva šume |
|
Litologija. Okolicu Lividrage izgrađuju pretežito karbonatne stijene jure, a zaravnjeni (dolinski) dio pokrivaju kvartarne taložine. Na sjevernoj strani (Kobilja glava, V. Tisovac, Žigina Palerija, Ostrš) nalaze se sivi i tamnije sivi vapnenci i dolomiti donje jure (lijasa) u međusobnoj izmjeni. Južnu stranu (padine južno od lovačke kuće, zatim M. i V. Šeginšćak) izgrađuju tamnije sivi dolomitizirani vapnenci i dolomiti gornje jure (malm/malmij). I lijaski i malmski karbonati su dobro uslojeni (debljine slojeva prosječno od 30 do 60 cm), ali znatno tektonski poremećeni i okršeni.
Dolinski dio Lividrage morfološki je gotovo tipičnoga glacio-fluvijalnog postanka s odgovarajućim taložinama. U ovome slučaju to su nesortirane i nevezane taložine heterogena sastava i veličine sastojaka: ulomci i valutice okolnih jurskih vapnenaca i dolomita (od milimetarskih veličina do 50-ak cm) pomiješani s njihovim usitnjenim kršjem te pjeskovitim i/ili glinovitim materijalom, a pri površini i s humusom. Reljef. Lividraga je smještena u najnižem dijelu prostrane krške udoline, 22 km zračne udaljenosti od mora kod Rijeke. Ovu, oko 6 km široku udolinu, zatvara prema moru hrbat neprekinutog lanca goransko-primorskih vrhunaca (Guslice-Planina-Jelenc-Kobilja glava) visokih iznad 1300 m. Pravac pružanja i izloženost (ekspozicija) toga markantnoga gorsko-pretplaninskog lanca gotovo su okomiti na glavna kišonosna strujanja iz zapadnih i jugozapadnih strana. U visinskom slojenju, Lividraga je u prostranom visokogorskom (altimontanskom) orografijskom pojasu, što ga vegetacijski obilježavaju bukovo-jelove šume. |
Glacijacija. Glacijalni reljefni oblici nastali su tijekom posljednje virmske (Würm) glacijacije na visoravni Gorskog kotara. Područje obuhvaćeno glacijacijom je površine oko 100 km2. Na području Kaplaričinog i Strugarovog laza, Lividrage i Velikog Tisovca pronalaze se podinske morene i til.
|
|
Klima. Osim zemljopisnog položaja i udaljenosti od mora, važni modifikatori klimatskih prilika su vrste podloge i različiti reljefni faktori (nadmorska visina, oblici terena, izloženost i dr.).
Lokalitet Lividraga ističe se kao najhumidniji (najvlažniji) predio Republike Hrvatske. Srednja godišnja količina oborina, izmjerena u razdoblju 1960.-1990. na meteorološkoj postaji Lividraga iznosila je 3758 mm, u usporedbi s količinom od 3470 mm na Risnjaku i 3325 mm na Snježniku. Najveća količina oborina padne u hladnijem dijelu godine (jesen). Za područje Risnjaka važno je trajanje i količina snježnog pokrivača. Snježna zima, tj. interval između prvog i posljednjeg dana sa snježnim pokrivačem traje u prosjeku više od 5 mjeseci. Meteorološka postaja. Lividraga je poznat meteorologijski lokalitet već od godine 1907. Kasnije, tamo je od 29.7.1952. bio postavljen sakupljač, odn. mjerač oborina za dulje vremensko razdoblje (totalizator), a u razdoblju 1954. do 1956. kišomjerna stanica. Obična klimatologijska postaja Lividraga osnovana je 20.10.1959. pokraj lovačke kuće i radila je do 30.9.1984. a motritelj je bio Marijan Štimac. Nakon prestanka njezina rada, danas je tamo opet samo totalizator.
Na području nacionalnog parka Risnjak i njegovom bližem okruženju nalaze se tri totalizatora: na lokalitetima Risnjak (1420 m n.v.), Snježnik (1440 m n.v.) i Lividraga (939 m n.v.). Nova automatizirana postaja postavljena je na drugom kraju poljane, bliže kapelici. 
Totalizator postavljen 1952. godine na poljani Lividraga u Gorskom kotaru.
Totalizator (veliki kišomjer, sakupljač oborina) je instrument za prikupljanje i mjerenje količine oborina za dulje vremensko razdoblje, a postavlja se u nenaseljenim i teško pristupačnim područjima, kao što su to često visinska planinska područja. Prikupljeni podaci mogu poslužiti za kratki prikaz klimatskih uvjeta na nekom području. Oborina koju oni skupljaju mjeri se na primjer jednom ili dva puta godišnje ili drugačije. |
Suvremena automatizirana meteorološka postaja. Ove mjerne postaje (Lividraga i Gerovo) koje prate i kvalitetu zraka, dio su županijske mreže.
|
|
IZ ZNANSTVENIH ČLANAKA
Lividraga - najhumidniji lokalitet u Hrvatskoj IZVOR BERTOVIĆ, Stjepan: Podneblje i ostale prirodne osobitosti u okolišu meteorologijske postaje Lividraga (Gorski kotar). Agronomski glasnik 56, br. 1-2 (1994): 41-65. Najviši predjeli u sjevernom Velebitu, a osobito u sjeverozapadnom Gorskom kotaru, ističu se po najobilnijim oborinama u Hrvatskoj i bivšoj SFRJ. Polazeći od te općenite spoznaje i analizom novih detaljnih podataka, Stjepan Bertović utvrđuje: najhumidniji lokalitet u Hrvatskoj je Lividraga, zaselak u Gorskom kotaru oko 6 km sjeverozapadno od Velikog Risnjaka (1528 m). Oborine u Lividragi registriraju: od srpnja 1952. totalizator, od 1954. do 1956. kišomjerna stanica, od 20.10.1959. do 30.9.1984. obična klimatologijska postaja (925 m n.v.), a potom opet totalizator. Lividraga je smještena u najnižem dijelu krške udoline, oko 22 km zračne udaljenosti od mora kod Rijeke. Prema podacima iz dvadesetjednogodišnjeg razdoblja (1960.-1980.) Lividragu s okolišem obilježuju mnoge klimatske osobitosti. Sve srednje temperature zraka - mjesečne, sezonske i godišnja (5,4°C), ekstremne temperature (apsolutni maksimum: 29,0°C, aps. minimum: - 33,0°C) te amplitude uvjerljivo pokazuju daje Lividraga mrazište i najhladniji lokalitet u altimontanskom orografskom pojasu i bioklimatu. Lividraga, uz izuzetak srpnja i kolovoza, s rasponom godišnjih srednjaka od 5,4 do 7,2 stupnja naoblake, pripada oblačnijem dijelu Hrvatske. Relativna vlaga zraka, s rasponom srednjih godišnjih vrijednosti između 95% i 98% (srednjak je 93%), u Lividragi je redovno jako visoka. Obilne oborine su najistaknutija značajka u lividraškom okolišu. U rasponu graničnih količina, 3.041 mm (1971.) do 5.113 mm (1979.), dugogodišnji je srednjak 3.094 mm. Raspored oborina u toplijoj polovici godine (mjeseci od travnja do rujna: 1.426 mm) i hladnijoj polovici (mjeseci od listopada do ožujka: 2.478 mm) pokazuju maritimnost tamošnjeg podneblja. Najveće mjesečne oborine su: 1.235 mm (listopad 1964.), 1.233 mm (studeni 1963.) i 1.136 mm (siječanj 1979.); a one najmanje: 0,0 mm (listopad 1965.), 2,0 mm (siječanj 1964.) i 13,0 mm (kolovoz 1962.) - uzrokovale su jedine i vrlo kratkotrajne suše i suhoće. Maksimalne dnevne količine oborina bile su u rasponu između 307,6 mm (28.1.1979.) i 138,2 mm (23.7.1969). Oborine i njihova učestalost po količinama i srednjem broju dana, u pojedinim su mjesecima i godinama najveće ili među najvećima u Hrvatskoj. Kao oblik oborina i klimatska pojava, snijeg je u Lividragi također zanimljiv: maksimalna visina snijega zabilježena je između 41 cm (10.2.1961.) i 270 cm (10.3.1976.); srednje trajanje snijega na tlu (> 0,1 cm) je od 86 (1965./66.) do 176 dana (1977./78.); ekstremni datumi prvog i polljednjeg dana s padanjem snijega (> 0,1 mm) su 17.9. i 29.5.; srednje trajanje snježnog pokrivača je 180 dana. Količinske razlike godišnjih oborina između kontinentskih, a osobito primorskih predjela su u Hrvatskoj osobito velike. Vrlo kišne 1960. godine između perhumidne Lividrage (5.109 mm, 6,2°C) i peraridne Palagruže (367 mm, 16,3°C) bilo je 4. 742 mm razlike, dakle 14 puta na oko 360 km međusobne udaljenosti. Činjenicu o Lividragi kao oborinski najobilnijoj klimatskoj postaji u Hrvatskoj potkrepljuju i noviji podaci o ukupnim godišnjim oborinama izmjerenim u totalizatorima na Lividragi, Risnjaku i Snježniku, u 30 hidroloških godina (1960/61 -1989/90). Kako u pojedinim desetljećima tako i za 30-godišnje razdoblje, u Lividragi su izmjerene najveće godišnje količine oborina (3.758 mm) u usporedbi s Risnjakom (3.470 mm) i Snježnikom (3.325 mm). Osim toga očigledno je postupno opadanje oborina u pojedinim desetljećima promatranog razdoblja na sva tri hrvatska najhumidnija lokaliteta. Podneblje Lividrage i njezina okoliša je prema nekim klimatskim klasifikacijama ovako shvaćeno: prema Koppenu je to snježno-šumski (borealan) klimatski tip (Dfsbx”), prema Thornthwaiteu perhumidan tip s indeksom efektivnosti oborina PIE > 128, po M. Gračaninu podneblje je perhumidno i umjereno hladno, prema Walteru je to područje glavnoga klimatskog tipa VI, a s bioklimatolo-gijskoga stajališta, prema Bertoviću, to je visokogorski (altimontanski) bioklimat koji vegetacijski obilježuju mješovite šume bukve i jele. Kao odraz litoloških i klimatskih prilika, u lividraškom je okolišu razvijeno nekoliko osobitih tipova tala. |
PROČITAJ VIŠE
BERTOVIĆ, Stjepan: Podneblje i ostale prirodne osobitosti u okolišu meteorologijske postaje Lividraga (Gorski kotar). Agronomski glasnik 56, br. 1-2 (1994): 41-65. (PDF)
|
|
Gospodarsko iskorištavanje šuma oko Lividrage. Dok je područje Nacionalnog parka Risnjak (južnije od Lazca) isključeno iz gospodarskog korištenja prirodnih dobara, i sječa stabala, osim one za osobne potrebe privatnih šumoposjednika, dopuštena samo iznimno, radi protupožarne zaštite ili osiguravanja sigurnosti posjetitelja, ostalim šumama u okruženju, kao što su to područje Lividrage i dio Kupe, koja su većinski u državnom vlasništvu, gospodare Hrvatske šume, Uprava šuma Podružnica Delnice. Tako Šumarija Gerovo gospodari na području EM (Ekološke mreže) Lividraga, a Šumarija Delnice na PEM (Područje ekološke mreže) Dio Kupe.
|
Današnje šume na Lividragi nisu samo odraz odličnih ekoloških prilika za uspijevanje crnogorice, nego su one proizvod 100 i višegodišnjeg rada u šumi, takozvanog prebornoga gospodarenja*. |
|
Bioraznolikost (Šumska staništa)
Zelena mahovina vrste Buxbaumia (lat. Buxbaumia viridis). Iako je prisutna na području cijele Europe, buxbaumija je vrlo rijetka u sredozemnom podneblju zbog posebnih ekoloških uvjeta u kojima raste. S obzirom na osjetljivost na ljetne suše, u Hrvatskoj se nalazi uglavnom na većim nadmorskim visinama. Smatra se pokazateljem starih prašumskih sastojina šume u kojima je mnoštvo truloga drvnog materijala. Njezino stanište su stari truli panjevi (i to na bočnim stranama panjeva, znatno rjeđe na gornjoj površini) ili odlomljeni truli komadi drveta (na već jače trulim panjevima i srušenim stablima jela i smreka kojima je već otpala) koji se nalaze na tlu u zasjenjenim šumama s gustim krošnjama i puno vlage, posebice u klancima, na sjevernim padinama, uz obale potoka i sl. Rijetko raste na humusom bogatom tlu. U Hrvatskoj je zabilježena na 14 lokaliteta duž Dinarida u šumama jele, smreke i bukve (Šegota i sur., 2012). Na širem području, u Gorskom kotaru, važni lokaliteti su Lividraga, Lug – Jasenak, Bjeljevina i Golubinjak. Međutim, prisutnost ciljne vrste Buxbaumia viridis utvrđene za područje Lividraga postalo je upitno. Zadnji put je zabilježena 2013. godine, a obilaskom terena u listopadu 2020. godine utvrđeno je da je stanje šume u području značajno narušeno elementarnim nepogodama (ledolom, vjetrolom) te najezdom potkornjaka koja je uslijedila. Sastojina je jako progoljena, a drvna masa izvučena iz sastojine te šuma više ne odgovara opisu ekoloških zahtjeva vrste. Tijekom terenskog obilaska vrsta nije pronađena. Šire područje Lividrage je prostor guste i zasjenjene šume u kojoj, osim rijetke buxbaumije, uspijevaju još i brojne ostale vrste koje zahtjevaju vlažne i mračne uvjete. Tu se na starim panjevima, trulom drvetu, ali i na stablima koje još rastu, može naći pregršt vrsta mahovina, paprati i gljiva. IZVORI Čudesno lijepa - Prirodna baština Primorsko-goranske županije. Primorsko-goranska županija. Javna ustanova Priroda, Rijeka, 2015. (PDF) Plan upravljanja zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže Gorskog kotara i sjeverne Like (PU 6025) 2023. – 2032. Prijedlog Plana Verzija 4. Rijeka, 2023. (PDF) Plan upravljanja Nacionalnim parkom Risnjak i pridruženim zaštićenim područjem i područjima ekološke mreže (PU 6159) 2022.-2031. Crni Lug, 2022. (PDF) |
Buxbaumia viridis
Autor Bernd Haynold - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=27371021 Vrsta Buxbaumia viridis je, kao i Hamatocaulis vernicosus, ciljna vrsta Natura 2000 ekološke mreže. Razlikuje se od gotovo svih mahovina po tome što ima izrazito sitne filoide, jedva vidljive ljudskom oku. Može se uočiti tek u stadiju sporofita, koji razvija veliku kapsulu i visok je otprilike 2 centimetra. Živi na palim deblima u procesu truljenja, na tlu bogatim humusom i na mravinjacima mrava roda Formica. Kolonizacija palih, trulih debla za mnoge organizme nije neobično, no za mahovine je rijetkost zbog nedovoljne opskrbe vodom. B. viridis se s tim problemom nosi kolonizacijom onih dijelova debla koja su u višem stadiju truljenja te sadrže veći udio mekanog spužvastog tkiva koji zadržava vodu i nutrijente nastale truljenjem. Vrsta drveta i veličina debla također igra ulogu u izboru povoljnog staništa. Što je deblo veće to se bolje opire promjenama u okolišu, ponajviše vlažnosti. Nedostatak vode iz drvenog supstrata ova mahovina nadoknađuje preko vlažnosti zraka, stoga se debla koja kolonizira najčešće nalaze pored rijeka, jezera ili bara. |
Lovački dom Lividraga, odn. "Titova vila"
|
Najveći objekt na Lividragi zovu još i Titova vila. Naime, taj je objekt jedan od manje poznatih sagrađenih za bivšeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita. Za njega je 1958. (na pročelju objekta stoji i godina) na povišenom dijelu Lividrage sagrađena velika lovačka kuća, no bio je ovdje tek dva puta u lovu na tetrijebe (1962. i 1965., na lokaciji kod Kobilje glave). Od 1990-ih je u vlasništvu Hrvatskih šuma (Šumarija Gerovo).
U prizemlju se nalazi dnevni boravak kapaciteta 20 mjesta s velikom vanjskom terasom, a na katu 7 soba sa ukupno 13 kreveta. Gosti mogu koristiti terene za razne sportske aktivnosti (badminton, nogomet, boćanje), te mogu posjetiti nekoliko vidikovaca u blizini, kao i turističku atrakciju jelu – 'kraljicu šume', zbog impozantnih dimenzija. Postoje neistražene spilje, te mogućnost brdskog biciklizma. Zdanje koje se nalazi na 928 metara nadmorske visine, udaljeno je 9 km od Gerova (asfaltna cesta) i 39 km od Delnica. Službeni kontakt (radi smještaja) [email protected] 
|
Jezerce (lokva)
|
Dno travnatog udubljenja je na zapadnom dijelu poljane Lividrage na 918 m i u njemu se nalazi poveća lokva koja služi kao pojilište divljači (trenutno se u njoj nalaze divlje patke). Zadržavanje vode omogućuju laparoviti sedimenti uloženi u vapnence i dolomite.
Jezerce u Lividragi
|
Spomenik prvome štrajku pilanskih radnika.
|
|
Crkvica Majke Božje Snježne ("Kapelica")
|
Crkvicu je, na mjestu stare i srušene, početkom 1990-ih godina izgradio Marijan Filipović, nekadašnji vlasnik drvoprerađivačkog poduzeća "Finvest" iz Čabra. Vjerska svečanost ovdje se odvija ljeti 5. kolovoza (prva je bila 5.8.1996. godine), na blagdan Majke Božje Snježne i Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Žitelji grada Čabra taj dan obilježavaju i kao Dan drvara i šumara grada Čabra.
|
|
Drvene skulpture na Lividragi
Drvena skulptura na Lividragi
|
Drvena skulptura drvosječe
|
Spomen-obilježje posvećeno Dušanu Klepcu
|
"Akademiku HAZU, redovitom sveučilišnom profesoru Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagebu, sinu ovog kraja, koji je sav svoj život posvetio domovini, šumi i šumarstvu" piše na spomen-obilježju koje su hrvatski šumari postavili u spomen na Dušana Klepca na Lividragi, u proljeće 2007., na 90-godišnjicu njegova rođenja i godišnjicu smrti.
Spomen-obilježje je u formi kamene gromade težine 14 tona s ugrađenom spomen-pločom i portretom u bronci (reljefnim medaljonom) prof. Klepca, rad akademskog kipara Stipe Sikirice, znanog autora brojnih portreta i spomeničke plastike. Učestalo dolazeći sa svojim studentima u svoj rodni gorski kraj, akademik Klepac redovno je posjećivao Lividragu, ističući ovaj predio primjerom kako treba gospodariti šumom, a koja je marom šumarskih stručnjaka sve do danas sačuvana "poput šumskih vrtova". 
"Akademiku HAZU, redovitom sveučilišnom profesoru Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagebu, sinu ovog kraja. koji je sav svoj život posvetio domovini, šumi i šumarstvu" piše na spomen-obilježju.
Reljefni spomen-medaljon na spomeniku Dušanu
Klepcu
Akademik Dušan Klepac
(1917.-2006.), hrvatski šumarski stručnjak Životopis. Rođen je 17.5.1917. u Čabru. Osnovnu je školu završio 1927., a II. mušku realnu gimnaziju 1935. u Zagrebu. Šumarstvo je studirao na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i diplomirao 1939. godine. Akademik Klepac bio je prvi dekan novoosnovanoga osamostaljenoga Šumarskoga fakulteta u Zagrebu, a izabran je za dekana i po drugi put školske godine 1972./73. i 1973./74. Prodekan je bio šk. g. 1960./61. i 1968./70. Vodio je Zavod za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Tijekom svoga rada akademik Dušan Klepac bio je na većem broju studijskih putovanja u gotovo svim europskim zemljama te u Sjevernoj i Latinskoj Americi, Japanu, jednom dijelu Azije i Afrike. Akademik Klepac bio je počasni član-osnivač Meksičke akademije šumarskih znanosti, dopisni član Akademije šumarskih znanosti Italije u Firenzi, izvanredni član JAZU u Zagrebu i redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1991. te gost profesor Međunarodnoga centra za poslijediplomsku nastavu u Parizu. Od 1997. redoviti je član Akademije šumarskih znanosti u Zagrebu. D. Klepac bio je dvije godine predsjednik Savjeta za daljinska istraživanja i fotointerpretaciju JAZU (1983. i 1984.), a od 1977. do 27. listopada 2004. voditelj Centra za znanstveni rad JAZU, odnosno HAZU u Vinkovcima. Bio je član Savjeta NP Plitvička jezera, član Uredništva Glasnika za šumske pokuse, Šumarskoga lista, Šumarske enciklopedije te glavni urednik monografije Hrast lužnjak u Hrvatskoj. Na Šumarskome fakultetu uz redovnu nastavu bio je voditelj velikoga broja znanstvenoistraživačkih zadataka i tema, voditelj poslijediplomske nastave iz Uređivanja šuma, bio je predsjednik Izvršnoga odbora za nastavno-pokusne šumske objekte, član Izvršnoga odbora Zavoda za šumarska istraživanja, član Poslovodnoga odbora Šumarskoga fakulteta, predsjednik Sindikata (1954.) i član Savjeta Poljoprivredno-šumarskoga fakulteta od 1956. do 1960. godine. Bio je član Hrvatskoga šumarskoga društva, počasni član Društva inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije te Ekološkoga društva Žumberak. Akademik Klepac napisao je velik broj znanstvenih i stručnih radova o uređivanju šuma te rastu i prirastu šumskih vrsta drveća. Objavio je u svemu 211 radova, četiri knjige, jedan priručnik i veći broj priopćenja, prikaza, recenzija i sl. Od toga je 101 izvorni znanstveni rad. Rezultati nekih znanstvenih radova D. Klepca našli su svoju primjenu u šumarskoj praksi u svijetu i u našoj zemlji. D. Klepac primio je više odlikovanja, priznanja i nagrada među kojima: Srebrenu plaketu Udruženja inženjera šumarstva u Meksiku (1968.); Zlatnu plaketu i povelju Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije SR Hrvatske (Zagreb, 1976.); Republičku nagradu Ruđer Bošković za znanstvenu djelatnost u području prirodnih znanosti (Zagreb, 1980.); Republičku nagradu za životno djelo (Zagreb, 1986.); Povelju Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za osobiti doprinos razvoju i promicanju šumarske sveučilišne nastave i znanosti (Zagreb, 1998.); Čovjekom godine proglašen je za 1997. – 1998. u izboru Međunarodnoga bibliografskoga centra Cambridge, Engleska, (Cambridge, 1998.). Počasni doktorat znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku dodijeljen mu je na Dan Sveučilišta 26. svibnja 2000. prigodom 25. obljetnice Sveučilišta u Osijeku. Dobitnik je i Nagrade za životno djelo za izuzetan doprinos afirmaciji šumarstva Vukovarsko-srijemske županije (Vinkovci, 11. studenoga 2003.) IZVOR HAZU PROČITAJ VIŠE FRKOVIĆ. Alojzije: Članak o otkrivanju spomenika. Šumarski list 5-6/2007 str. 227 (PDF) KLEPAC, Dušan – osobne stranice. www.sumari.hr (HTML) MATIĆ, S: Nekrolog. Šumarski list, 130(2006) 5/6, str. 288–289. (PDF) |
Deset sentenci o šumi, Dušana Klepca
Uređivanje šuma, djelo Dušana Klepca
Iz šumarske povijesti Gorskog kotara u sadašnjost
Autor: Dušan Klepac Opis. Mjesto i godina izdanja: Zagreb, 1997. Gorski kotar jedan je od najznačajnijih obnovljivih prirodnih resursa zapadnog dijela Hrvatske i to na gospodarskom, ekološkom i socijalnom planu. Danas se ova šumska regija bogate šumarske prošlosti suočava sa nizom problema demografsko-ekološke prirode pa je namjera autora, uz ostalo, bila da knjigom ukaže na njih. Rodom iz Gorskog kotara, ali prije svega kao vrstan poznavatelj šuma i šumarstva, autor daje znanstveno-stručni prikaz šumarske prošlosti Gorskog kotara, prikaz sadašnjeg stanja goranskih šuma i njihovu ulogu u gospodarskom razvoju regije i Hrvatske. U posebnom je poglavlju prikazan životinjski svijet Gorskog kotara, a na kraju je i prikaz šumarskih stručnjaka Gorana. Bogati slikovni materijal, grafikoni i tabele upotpunjuju ovaj stručni rad. |
OD LIVIDRAGE DO RISNJAKA
|
Podaci o planinarskom putu LIVIDRAGA - LAZAC - RISNJAK Početak: Lividraga, lovačka kuća Kraj: Grič (x) s PP Platak - Risnjak Vrijeme hoda (h:min): 3:00 Duljina (km): 7.9 Visinska razlika (m): 390 Opis: Lovačka kuća Lividraga - šumska cesta - livada Lazac, brvnara NP Risnjak (x) s PP od Srebrnih vrata - šumska staza - Grič (x) s PP od Platka Oznaka: 102 Društvo: PD Duga, Rijeka (http://www.pd-duga.hr/) Godina obnove: 2015. Napomena-GPX: 09_01_02.gpx Prikaz puta na Interaktivnoj planinarskoj karti Hrvatske IZVOR Hrvatski planinarski savez (Pristupljeno 7.2.2024.) 
|
Lazac
|
U neposrednom sjeveroistočnom podnožju Risnjaka nalaze se oveće livade, na zaravnjenim terenima na diluvijalnim naplavinama. To su: Lazac, Šegine, Japetova Šegina i Zelinski lug.
Gorska smrekova šuma (Aremonio-Piceetum) obrasta uvale i doline unutar pojasa šume bukve i jele. Najljepše sastojine unutar Nacionalnog parka Risnjak su u krškoj uvali Lazac. Godine 2023. obnovljen je objekt na Lascu, koji je prethodno bio dva puta devastiran te je sada priveden funkciji programa Promatranja divljih zvijeri. |
|
Pogled od Lazca na Guslicu
Lazačka glavica (1426 m)
Snježnik (1506 m)
|
LAZAČKA GLAVICA
|
|
KLOŠTAR
|
|
Antunov gaj
|
Risnjak hike| Croatia| 2022.
Autor: Telematija Datum objave: 20.10.2022. Opis. Risnjak is a mountain in the Risnjak National Park, in Gorski Kotar, Croatia. It belongs to the Dinaric Alps mountain range. The name of the massif probably comes from ris, the Croatian word for lynx. Another interpretation suggests that it comes from the local word risje, which is a name for a type of grass. Elevation: 1,528 m 
|
Podcajtige
|
|
|
|
Grič (1353 m)
|
|
OD GRIČA PREMA SNJEŽNIKU
Cajtnik
Cajtige
OD GORNJEG JELENJA DO VILJA
OD VILJA DO MEDVEĐIH VRATA
|
Planinarska staza Vilje - Risnjak
Vrijeme hoda: 1,25 h Dužina: 3.000 m Visinska razlika: 350 m Težina staze: srednje zahtjevna Najlakši pristup atraktivnom vrhu Risnjaka i planinarskom domu je sa zapadne strane. Srednje zahtjevna planinarska stara duga je nepunih 3 km. Prvi dio staze od Vilja lagano se uspinje starom šumskom cestom do Medvjeđih vrata (1289 m) - upečatljivog sjecišta planinarskih puteva; te se nastavlja planinarskom trasom preko sedla Južnog Malog Risnjaka do Schlosserove livade i planinarskog doma. Planinarski dom (Schlosserov dom) nalazi se na sedlu između vrhova Velikog i južnog Malog Risnjaka. na 1418 m n.v. Nazvan je po dr. Josipu Schlosseru Klekovskom, prvom predsjedniku HPD-a i osnivaču hrvatske botanike. Od otvorenja 1932. g. pa do današnjih dana nekoliko je puta obnavljan. Zadnja veća obnova dovršena je 1988. kada dom poprima današnji izgled. |
|
Vilje
|
|
Ovo je priča o ljubavi.
U davno doba kad su ljudi tek naseljavali Gorski kotar i divili se ljepotama njegovih šuma, rijeka, livada i dolina, vrijeme kad su ljudi imali više vremena za sebe i svijet oko sebe, kad su stizali sve napraviti, svuda hodeći stići, kad su umorni ali sretni dolazili na vrijeme, kad su znali sjediti za stolom s prijateljima i obitelji. kad je ručak bio obiteljska svetkovina, kad su znali razgovarati i gledati se u oči, u to davno doba kad je, doduše, na svijetu bilo teško. ali lijepo živjeti i ljudima i zvijerima, kad su u Gorskom kotaru sretne živjele i bile vidljive vile, u to davno doba počinje ova priča. |
Vile koje su tada
živjele i bile vidljive zvale su se Goranke. Živjele su u Viljskoj ponikvi, sočnoj dolini punoj cvijeća, a posebna radost bila im je popeti se na Viljsku stijenu i odatle gledati svu ljepotu prirode koju je Bog prirode obilno podario ovome kraju. S Viljskih stijena vidjelo se na sve strane, ali najzanimljivije bilo je selo ispod Snježnika imenom Srebrna vrata. Prema vilinskoj legendi kroz Srebrna vrata doći će u ovaj kraj najveća ljubav. Doći će mladić koji će se zaljubiti u vilu, a ona u njega. I samo ime Srebrna vrata bilo je zanimljivo, A prića o tome da će kroz ta vrata doći ljubav, bila je posebna. |
Vilama je oduvijek bilo
zabranjeno zaljubiti se u čovjeka, a ako im se to dogodi, kazna je strašna. Moraju otići u progonstvo i ne mogu sačuvati vilinska svojstva. Usprkos tomu vile su dolazile na Vilinske stijene i kriomice gledale hoće li se taj mladić pojaviti i zaljubiti baš u njih. Svaka se nadala da će upravo ona naći tu veliku ljubav. Prolazilo je vrijeme i sve što se događalo kod Srebrnih vrata i oko njih bilo je manje-više uobičajeno i vile i bilje i životinje živjeli su, reklo bi se, mirno. A onda, tko zna odakle, privučeni ljepotom šuma i livada, U taj skoro zaboravljeni raj na zemlji došli su ljudi. |
Ljudi su se čudom čudili
da takva ljepota postoji na kugli zemljlskoj, a kad su shvatili da im taj kraj u svako doba godine nudi svoju ljepotu i svoje plodove, odlučili su tu zauvijek ostati. Možda zbog planina, možda zbog vila Goranki. kraj su nazvali Gorski kotar, stanovnike Gorani, a stanovnice Goranke, imenom vila, jer su bile jednako lijepe. Došljaci su bili vrijedni i pošteni ljudi, pa su zvijeri, ptice, ribe, šume i livade, cijeli taj kraj, čak i njegove Vile, znali za sreću i bili zadovoljni što su zauvijek ostali tu. Dugo se ništa posebno nije događalo. Ljudi su radili, gradili, putovali, ženili se, rađala su se djeca. Za to vrijeme mnogo je putnika prošlo kroz Srebrna vrata, a proročanstvo o velikoj ljubavi nije se ispunilo. |
Onda je jednoga dana
pred Srebrna vrata dođao mladi pastir. Želio je stado odvesti na planinu punu sočnih pašnjaka. Dok je prolazio kroz Srebrna vrata, ugledao je neobične stijene koje kao da su ga dozivale da ih posjeti, nešto ga je snažno vuklo prema stijenama, a njegovo je srce iz dana u dan bilo sve uznemirenije. Da zatomi neobični zov, zabaljao se tako da je prema drveću dijelio imena šumama i šumarcima. I uskoro taj kraj ljudi su zvali kako ga je mladić nazvao: Jelvina, Leska, Tisovac, Bukov vrh, Smrekovac, Javorov vrh. |
I tako je prolazilo vrijeme.
Jednoga dana pastir nije odolio pozivu. Na Vilinskim stijenama ugledao je Vilu. Igrala se i plesala s oblacima. Onog trenutka kad je ugledala pastira, zaljubila se u njega. Iako je znala da je ljubav prema čovjeku u svijetu vila najveći grijeh, ljubav joj se dogodila. Tog trenutka i mladić se zaljubio u nju. Vila glavarica, koja je sve to vidjela, uzme čarobni štapić odluke i zaljubljenu vilu pretvori u zvijer koja do tada nije postojala u Gorskom kotaru. Učini je risom, divljom mačkom, a njezino srce začara da se više nikada ne može zaljubiti i protjera je u šume planine. Gledajući što se događa, kako vila glavarica kažnjava njegovu ljubav, mladić, ispunjen ljubavlju, pretvori se i sam u risa. |
|
Kad su to vidjela druga
šumska bića, sva su se odmaknula od njih. Nemajući prijatelja, znajući da više nikada nikoga ne mogu voljeti, dvije divlje mačke zagrljene zauvijek odoše u planinu gdje, sami sebi dovoljni, i danas zajedno žive. Za sjećanje na njihovu vječnu ljubav, Gorani planinu, njihov dom, prozvaše Risnjak. Njihova neizmjerna, ali nedopuštena ljubav sačuvala se u vjerovanjima do dana današnjeg. Zbog divlje, nedirnute ljepote i divljine, zbog davno zabranjene ljubavi, želeći da se prava ljubav i ljepota zauvijek sačuvaju, nazvaše planinu po njima Risnjak, a zbog ljubavi i ljepote ljudi Risnjak proglasiše nacionalnim parkom. Risovi tu i danas žive uvijek u paru. I u najtamnijoj šumi. Rijetko ćete naići na bjih, uostalom kao i na pravu ljubav. |
Kod bukve
|
|
|
|
Praktično
AKTIVNOSTI
BORAVAK
IZVORI I LITERATURA
|
ANTONIĆ, Oleg; KUŠAN, Vladimir; HRAŠOVEC, Boris: Microclimatic and topoclimatic differences between the phytocoenoses in the Viljska ponikva sinkhole, mt. Risnjak, Croatia. Mikroklimatske i topoklimatske razlike između fotocenoze u Viljskoj ponikvi, Risnjak, Hrvatska. Izvorni znanstveni članak. Hrvatski meteorološki časopis , Vol. 32 No. 32, 1997. (PDF)
BOŽIČEVIĆ, S., IVČIĆ, D., BIONDIĆ, B., VILJEVAC, Ž., SINGER, D.: Hidrogeološke karakteristike risnjačkog područja i problematika zaštite njegovih voda. Zbornik radova 40 god. NP Risnjak, 1994. str. 121-123. BUZJAK, Nenad: Prilog povijesti speleoloških istraživanja šireg prostora gorskog masiva Risnjaka i NP Risnjak od 19. stoljeća do 2005. godine. Stručni rad. Subterranea Croatica , Vol. 14 No. 2, 2016.(PDF)
GRUPA AUTORA: Nacionalni park Risnjak - PLAN UPRAVLJANJA. Crni Lug, 2007. HIRC, Dragutin: Zur Flora des Risnjak. Znanstveni članak. Österreichische Botanische Zeitschrift. Vol. 30, No. 9 (September 1880), str. 292-297. (PDF) KOVAČIĆ, Marijan: Fitocenološke značajke šuma obične bukve (Fagus sylvatica L.) uz tok rijeke Kupe u Nacionalnome parku Risnjak. Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet. Zagreb, 2019.
PRUGOVEČKI, Ivančica: Geomorfološke osobine Nacionalnog parka Risnjak. Diplomski rad. Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb, 1997.
KRMPOTIĆ, Marinko: Najmanji nacionalni park ove godine slavi sedamdeset godina i ima velike planove. Novi list, 14.1.2023.
|
Zbornik radova : 40 godina Nacionalnog parka "Risnjak" : (1953.-1993.) = Proceedings of papers : 40 years of Risnjak National park : (1953-1993) /
Prostorni plan NP Risnjak (dokumenti - pdf.) Odluka o donošenju Prostornog plana Nacionalnog parka Risnjak05.07.2005. | htm (46kb) Tekstualni dio (pdf)16.10.2018. | pdf (7903kb) GRAFIČKI DIO PLANA KARTOGRAFSKI PRIKAZI - Korištenje i namjena prostora (jpg)05.07.2005. | jpg (1016kb) GRAFIČKI DIO PLANA KARTOGRAFSKI PRIKAZI - Infrastrukturni sustavi (jpg)05.07.2005. | jpg (1002kb) GRAFIČKI DIO PLANA KARTOGRAFSKI PRIKAZI - Uvjeti korištenja, uređenja i zaštite prostora (jpg)05.07.2005. | jpg (1735kb) GRAFIČKI DIO PLANA KARTOGRAFSKI PRIKAZI - Karta biljnih zajednica (jpg)05.07.2005. | jpg (1645kb) GRAFIČKI DIO PLANA KARTOGRAFSKI PRIKAZI - Osnovna namjena površina u naselju Razloge05.07.2005. | jpg (924kb) GRAFIČKI DIO PLANA KARTOGRAFSKI PRIKAZI - Prikaz teritorijalne podjele (jpg)05.07.2005. | jpg (456kb) GRAFIČKI DIO PLANA KARTOGRAFSKI PRIKAZI - Pregledna geološka karta (jpg)05.07.2005. | jpg (541kb) GRAFIČKI DIO PLANA KARTOGRAFSKI PRIKAZI - Pedologija (jpg)05.07.2005. | jpg (395kb) GRAFIČKI DIO PLANA KARTOGRAFSKI PRIKAZI - Pokrivenost postojećim dokumentima prostornog uređenja05.07.2005. | jpg (767kb) GRAFIČKI DIO PLANA KARTOGRAFSKI PRIKAZI - Dosadašnja gospodarska namjena šuma (jpg)05.07.2005. | jpg (340kb) GRAFIČKI DIO PLANA KARTOGRAFSKI PRIKAZI - Prikaz granice parka05.07.2005. | jpg (1107kb) GRAFIČKI DIO PLANA KARTOGRAFSKI PRIKAZI - Regionalna situacija (jpg)05.07.2005. | jpg (1525kb) |
