|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SREDNJE I ISTOČNE BOSNE > VLAŠIĆKA GRUPA > Manjača
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Velika Manjača, 1239 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.5675, 17.0570
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Velika Manjača, 1239 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.5675, 17.0570
|
|
UvodManjača je planina u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Nalazi se na području općina Mrkonjić Grad, Ribnik i Banja Luka. Njen najviši vrh je Velika Manjača (1239 metara).
Planinu odlikuje krški teren s dolomitnim i vapnenačkim stijenama, u kojima se nalazi veliki broj špilja i jama. Ovde se nalazi jedna od najdubljih jama Bosne i Hercegovine, koja dosiže 302 metra dubine. Manjaču obilježava i veliko bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta, a okružuju je dvije rijeke: Vrbas (na istoku) i Sana (na zapadu). WIKIPEDIJA ENGLISH SUMMARY: Manjača mountainManjača is a mountain in the northwestern part of Bosnia and Herzegovina. It is located in the municipalities of Mrkonjić Grad and Banja Luka. Its highest peak is Velika Manjača ("Large Manjača", 1239 meters). The mountain is characterized by karst terrain with dolomite and limestone rocks, in which there are a large number of caves and pits. Here is one of the deepest pits in Bosnia and Herzegovina, which reaches a depth of 302 meters. Manjača is also characterized by a great wealth of flora and fauna, and is surrounded by two rivers: Vrbas (in the east) and Sana (in the west). 
Krajolik Manjače
Autor fotografije: Лека МГ; Wikipedija 
Planina Manjača, prostorni pogled
Izvor: Google Earth, 2021. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici planine Manjače
Oglašavajte ovdje:
|
PRIRODA
|
Vukovi u BiH — Vrsta koju treba zaštititi?
Datum objave: 9.3.2022. Autor: doku․ba Opis. Koliko vukova nastanjuje šume Bosne i Hercegovine i da li ova vrsta zaslužuje status ugroženosti? Sa doktorom Igorom Trbojevićem obišli smo Manjaču, planinu koja je po vukovima čuvena. Priča: Osman Zukić • Video: Almir Kljuno • Pročitajte tekst na: https://bit.ly/3hTc3gU Čitala: Ivana Kalember "Zelene milje", serijal autorskih reportaža i video priča o stanju i perspektivama ekološke svijesti u BiH, nastao je uz podršku Fonda otvoreno društvo BiH |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
LAZAR DRLJAČA, Portret Save Bosančića iz Zmijanja
akvarel, 246 × 184 mm |
Povijesni pregled
|
17. stoljeće
Zmijanje spominje kao oblast turski geograf Hadži Kalfa ili Ćatib-Čelebija. 1941.-1991. Područje Manjače bilo je za vrijeme Drugog svjetskog rata jako uporište četničkih snaga. Po završetku rata, nove vlasti za kaznu raselile su lokalno stanovništvo i na planini uspostavile veliki vojni kompleks i strelište Jugoslavenske narodne armije. IZVOR Manjača. Wikipedija 1995. Manjača je bila krajnja sjeverna točka dosega HV-a i HVO-a u vojnoj operaciji Južni potez. 2015. Zmijanje je poznato po jedinstvenom vezu sa specifičnom tehnikom koju su prakticirale žene tog kraja, a koristio se za ukrašavanje ženske odjeće. U srpnju/julu 2015. uvršten je na zaštićenu listu nematerijalnih vrijednosti UNESCO-a nematerijalnih vrijednosti. |
Logor na Manjači Na području Manjače nalazila se kasarna JNA i potom Vojske RS, poznata po tome što se u njoj nalazio koncentracijski logor "Manjača" tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Logor je osnovan sredinom maja 1992. godine, a u njemu su držani isključivo civili bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Podaci o broju zatvorenika nisu u potpunoti poznati. Prema podacima Međunarodnog komiteta Crvenog križa, u kampu je držano 3.737 zatvorenika. Logor je vodila vojna policija VRS pod komandom 1. krajiškog korpusa, a komandant logora bio je pukovnik Božidar Popović. IZVOR Iz Presude Haškog tribunala Predmet br.: IT-99-36-T "Brđanin" |
Turizam
|
Selo Stričići na Manjači idealno za paraglajding
Datum objave: 26.8.2018. Proizvodnja: ATV Opis: Više informacija na http://www.atvbl.com |
|
PRIČE IZ PLANINE
Zalazak sunca nad Manjačom
Autor fotografije: Siniša Ćosić
Autor fotografije: Siniša Ćosić
|
Špiro Bocarić i Zmijanje
Špiro Bocarić (Budva, 24.5.1876.- Jadovno, 9.7.1941.); Akademski slikar, etnograf, pisac, likovni kritičar, pedagog, numizmatičar, filmski snimatelj i fotograf, povjesničar i muzeolog. Zanimao se i za paleontologiju i minerologiju Radio je portrete bogatih Budvljana i Sarajlija (najpoznatiji portreti u bivšoj Jugoslaviji), potom slike folklornog sadržaja, pejzaže i ikone.
Prve pouke iz slikarstva dobio je od starijeg brata Anastasa. Školovao se u Veneciji do 1896. godine, kada se pridružio bratu u Novom Sadu. Skoro tri desetljeća proveo je u Sarajevu (1897. do 1914.) i Banjaluci i tamo postao jedan od značajnijih slikara i muzealista. U Sarajevu je stekao širok krug prijatelja. Tamo se počeo baviti i publicistikom, družeći se s mladim intelektualcima okupljenim oko časopisa Bosanska vila, Otadžbina, Razvitak. Značajno je bilo njegovo poznanstvo s književnikom Petrom Kočićem, zahvaljujući kome je Bocarić zavolio Bosansku krajinu i Zmijanje. Prema pisanju u Otadžbini 1907. godine, Bocarić je posjetio Krajinu radi svojih umjetničkih studija "narodnih nošnji i tipova". Upravo je Kočić podstakao Bocarića da krene u pravcu istraživanja etnografskog materijala Bosanske krajine (Izv. Sandra Kljajić, SRBIJA nacionalna revija). Ohrabrio ga je u ideji da se posveti narodnoj umjetnosti i ljepoti tradicije. Koristio je narodnu tradiciju i prikupljao "te crte i reze, te razne šare s narodnih nošnji, s preslica, tkanica i kolijevki", sa prostora Vrbaske banovine. Prijateljstvo s mladim intelektualcima, borcima za nacionalnu slobodu, a posebno sa Kočićem, svrstat će Špiru Bocarića među politički nepodobne, pa je 1914. protjeran u Banjaluku. Iako se u njoj našao silom prilika, u Banjaluci je Bocarić veoma brzo pronašao svoje mjesto. Nije prošlo mnogo, svrstao se u intelektualce koji su Banjaluku istrgli iz viševjekovne kulturne i prosvjetne učmalosti. Sudionik je na Drugoj jugoslovenskoj umjetničkoj izložbi 1906. u Sofiji, Bocarić dobija ponude zagrebačkih izložbenih salona. Tamo izlaže prvo samostalno, pa s Ivanom Tišovim i Josom Bužanom 1920, a zatim kolektivno i u Salonu "Ulrih" u Vinkovcima aprila-maja 1923. Godine 1925. opet u Salonu "Ulrih" izlaže samostalno i s Milenkom D. Đurićem. Gradsko poglavarstvo Sarajeva povjerava mu izradu portreta vojvode Stepe Stepanovića za Gradsku sarajevsku skupštinu, a Zemaljska vlada angažira ga za uređenje enterijera novosagrađene ljetnje rezidencije dinastije Karađorđevića u Han Pijesku. Bosanska krajina 1929. postaje Vrbaska banovina, upravna jedinica Kraljevine Jugoslavije. Odukom bana Vrbaske banovine Tise Milosavljevića, a po nalogu kralja Aleksandra Karađorđevića, 26.9.1930. u Banjaluci je otvoren Muzej Vrbaske banovine. Za njegovog prvog upravnika postavljen je Špiro Bocarić. Bio je jedan od začetnika filmske produkcije u toj regiji. Ubijen je, bačen u Šaranovu jamu (Jadovno) kod Gospića 19.7.1914. godine od strane ustaša. Bocarić je napisao prvi ilustrirani turistički vodič Bosanske krajine na četiri jezika. |
Spiridon Špiro Bocarić, Portret Petra Kočića (1877—1916)
Tehinka: ulje na drvetu; Dimanzije: 34 x 43 cm |
|
PUTOKAZI - Manjača 2018
Datum objave: 2.3.2018. Proizvodnja: Banjalucka Hronika Opis: Ciča zima duva vjetar na Manjači snijega metar. Debeo minus i snijeg do pasa, ponukao nas je da posjetimo plato planine Manjače, da obiđemo mještane, da popričamo po koju. Čim dođosmo, mještani Savanovića rekoše nam da pamte i hladnije zime i dubljnu prtinu. Ništa ovo nije, ušuškaj se dobro, prirpemi hranu za stoku i nemaš brigu, kaže jedan od najstarijih pastira na Manjači Dragomir Savanović. Plato planine Manjače, ovih dana je obišao i predsjednik Skupštine grada Banjaluka Zoran Talić. |
PUTOKAZI - Zima na Manjači
Datum objave: 27.1.2017. Proizvodnja: Banjalucka Hronika Opis: Putokazi Pavići, Topići, Stričići, Lokvari, Dujakovci, Pajići, Sladojevići, Gromilići, Antonići. Zima na Manjači. 21.01.2017. Autor: Ljubinko Spasojević Snimatelj: Boris Milinčić |
Čađavica - Stričići, Manjača, Zmijanje, regionalni put R411, septembar 2020.
Datum objave; 21.10.2020. Autor: Djuro Rapido Opis: Divan sunčani dan za vožnju. Skretanje sa magistralnog puta M5 u Čađavici i nastavak putovanja kroz Sitnicu i Bunareve do Stričića. Čađavica 00:03 - Sitnica 3:20 - Bunarevi 9:04 - Ratkovo - Stričići Saobraćaj u Krajini Putevi Balkana |
|
Korida u Republici Kočić, prvi deo
Datum objave: 3.9.2019. Proizvodnja: RTS Oko - Zvanični kanal Opis: "Petar Kočić je bio sav čovek svoga kraja i svoga roda", piše Andrić. A kako izgleda taj Kočićev kraj danas i od kakvog je on to roda? Ekipa Oko magazina išla je putevima koji su u velikom delu obeležili život Petra Kočića. Obišli smo Stričiće, selo u kojem je pisac rođen. Zatim smo bili u manastiru Gomionica, tu se Kočićev otac zamonašio i u manastirksim zidinama mladi Petrašin naučio je da piše prva slova. Tu je upoznao i prve junake svojih priča. Zbog jedne od tih priča, "Jazavca pred sudom", Kočiću je, kasnije, za petama bila austrijska žandarmerija; mnogo je austrijske vlasti pogodilo Kočićevo šegačenje sa njihovim sudom. Zato je morao jedne noći, tajno, da se oženi u crkvi Brvnari, u Laktašima, poprilično daleko i od Stričića i od Gomionice. Za vreme Kočićevih dana, najviše ljudi dođe u Stričiće na borbe bikova. U prvom delu emisije videćete i kako se bikovi pripremaju za borbu u koridi. Upoznaćete Dragana Kaurina - Kobru, trenara bikova, Stipu Bilandžiju, čoveka koji tvrdi da je korida učinila više na pomirenju naroda od bilo kog drugog sporta, neke vladine ili nevladine organizacije. Pre 50 godina Nedeljko Škrbić osvojio je koridu, ove godine pehar u dom Škrbića ide da povrati njegov sin Radovan sa bikom Zećevcem; i njih smo obišli. Na koridi u Strčićima niste bili ako niste upoznali Dumana, čoveka koji ne žali para kako bi pobedio. Ove godine je uložio bezmalo 20 000 evra i došao je sa 4 bika. Urednik: Gorislav Papić Autor emisije: Dalibor Žarić |
Oko magazin: Korida u Republici Kočić, drugi deo
Datum objave: 5.9.2019. Proizvodnja: RTS Oko - Zvanični kanal -Pastir Dimitrije Jakovljević sa obonaka Manjače gore -07.01.2020.
Datum objave: 9.1.2020. Autor: Stanislav Jakica Opis: Dok je većina stočara na poligonu Manjača odlučila ove zime svoje stado napasati u toplijim krajevima Lijevča polja i Prijedora ,starina Dimitrije Jakovljević ostao je sa svojim ovcama u uvalama između Sitnice i Stričića .Uvjeren u blagu zimu koja je donijela i manje snijega svakodnevno uz stado prelazi na desetine kilometara u potrazi za ozimom pašom.Kaže nije lako ali se od nečeg mora živjeti .Usamljen u prostranim livadama kazuje nam svoju priču .Vuka i medvjeda koji su i najveća opasnost za stado kaže ne boji se jer s vjerom u Boga i dugogodišnje iskustvo sve brige naprosto nestaju. |
Dobrnja (jezero Manjača) - Stričići - Sitnica - Čađavica , Zmijanje , regionalni put R411, jun 2020.
Datum objave: 28.7.2020. Autor: Djuro Rapido Opis: Prolazak kroz živopisne predjele planine Manjača. Vožnja od jezera na Manjači do raskrsnice magistralnog puta M5 i regionalog puta R411 u Čađavici. Dobrnja 2:27 - Kadina Voda - Ratkovo - Stričići 10:58 - Bunarevi - Sitnica 20:20 - Čađavica 24:07 Saobraćaj u okolini Banjaluke windows desktop 17:57 Borbe bikova
Skoro 50 godina nedaleko od Banja Luke održavaju se borbe bikova koji su posebno trenirani i uzgajani samo za ove prilike. Neki od ovih monstruma teže i više od tone. Mi smo otišli na planinu Manjaču, da lično vidimo ove golijate kako se bore, rog u rog. (www.vice.com) https://www.vice.com/rs/article/borba-bikova-535 |
PO ZMIJANJU
Zmijanje
|
Zmijanje je naziv za kraj na području planine Manjače, u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine u blizini Banja Luke.
Zmijanje spominje kao oblast turski geograf iz 17. stoljeća Hadži Kalfa ili Ćatib-Čelebija.Za vrijeme Osmanskog Carstva Zmijanje je bilo nahija. Današnje Zmijanje obuhvaća uže područje nekadašnje istoimene nahije. Zmijanje obuhvaća dijelove općina Banjaluka i Ribnik. Dijeli se na gornje i donje Zmijanje. Naselja gornjeg Zmijanja su: Stričići, Stražice, Sitnica, Lokvari, Dujakovci, Lusići, Sokolovo, Gornje Ratkovo i Donje Ratkovo. Naselja donjeg Zmijanja su: Dobrnja, Šljivno, Zelenci, Radmanići, Vilusi. Povijesni pregled
Planinski predjel između Banje Luke i Mrkonjić Grada pripadao je srednjovjekovnoj župi Zemljanik, koja se spominje u povelji bosanskog bana Prijezde II iz 1287. godine. Na nekoliko nekropola stećaka na tom području kao što su one u Pervanu, Golešima, Pavićima, Lusićima, Kolima i Dujakovcima zabilježen je broj od 70 do 180 stećaka. To su velike nekropole seoskih općina ili rodova. Na području župe bili su gradovi-utvrđenja u Vilusima, Bočcu i Krupi na Vrbasu. Zmijanje je potpalo pod osmansku vlast padom gradova u dolini Vrbasa sjeverno od Jajca 1527.-1528. godine. U prvom razdoblju do 1540. ovo područje je pripojeno nahiji Vrhovine u kadiluku Brod. U razdoblju između 1535.-1540. kada su Osmanlije prešle Savu nahija Zmijanje je pripadala kadiluku Kobaš u Bosanskom sandžaku. Smirivanjem situacije odvojila se nahija Zmijanje kao zasebna. Prvi puta se pominje u defteru iz 1541. godine u sastavu kadiluka Kobaš. Od 1592. nadalje je u banjalučkom kadiluku. U prvim godinama osmanske vladavine nahija Zmijanje je obuhvaćala sav prostor između rijeka Vrbasa i Sane i planina Kozare, Dimitora i Lisine iznad Mrkonjić Grada na jugu. Nešto kasnije odvojena je nahija Trijebovo na prostorima oko Mrkonjić Grada. U osmanskim popisima iz 1541. i 1563.-1564. godine primjetna je stabilnost naselja i prirodan priraštaj stanovništva u nahiji Zmijanje. U međuvremenu osnovan je i manastir Zalužje s dvojicom kaluđera. Imena u ovoj nahiji neizmjenjena su do danas - obiteljska imena navedena u popisima iz polovine 16. stoljeća susreću se do novijih vremena, što svejdoči da je ovaj kraj kasnije bio pošteđen većih promjena. Takiođer, islamizacija u ovaj kraj gotovo nije prodrla. U navedenim popisima zabilježena su svega četiri slučaja, a selo Crljani je zadržalo do danas muslimanski karakter. O daljoj starini, tj. prošlosti i porijeklu srednjovjekovnog stanovništva na Zmijanju teško je reći nešto određenije, ali analizirajući razne povijesne podatke "ima temelja za tvrdnju da su ih tu Turci zatekli". Ipak, ostaje i dalje otvoreno pitanje radi li se o doseljenicima iz predturskog doba ili možda o starosjediocima. Stanovnici Zmijanja su kroz cijelo razdoblje osmanske vladavine davali tzv. "stočarski danak", tj. bili su "filuridžije", s knezovima na čelu. To je jedini kraj u Bosni i Hercegovini čiji su stanovnici zadržali navedeno zvanje i poslije ukidanja filurije u drugim krajevima, a poznato je da takve povlastice nisu očuvane u krajevima s mlađim stanovništvom. Prema nekim podacima stanovnici u popisima s polovine 16. veka su pravoslavci. U tursko vrijeme su napravljene četiri crkve brvnare, u Sitnici, Šljivnu, Kolima i Krupi na Vrbasu, za šta je odobrenje, po legendi, dobio Rajko od Zmijanja. Nakon Drugog svjetskog rata, jugoslavenske vlasti su organizirale plansko raseljavanje stanovništva u nekoliko sela donjeg Zmijanja, jer je cijeli kraj neslužbeno bio poznat kao četnički. Stanovništvo ovih naselja se u značajnom broju iselilo u Vojvodinu i Banja Luku, a dijelom i u Podkozarje, jer je taj kraj ostao gotovo pust nakon ustaških i njemačkih zločina u Drugom svjetskom ratu. Kao što je rečeno, velik broj stanovnika se iselio u Vojvodinu -to se kasnije popularno nazvalo "Osma ofanziva". Najveći broj se naselio u okolici Sremske Mitrovice i Novog Sada. Danas u Kaću pored Novog Sada postoji Udruženje građana "Zmijanje“. |
Znameniti Zmijanjci Zmijanjci spadaju u širu kategoriju Krajišnika.
|
|
Zmijanjski vez
Zmijanjski vez je specifična tehnika koju prakticiraju žene Zmijanja. Od sredine 19. stoljeća do danas zadržao je svoju ornamentalnu formu, specifične je izrade, tamnoplave boje i u njegovoj izradi uvijek se koriste određene tehnike. Ovaj vez se koristi za ukrašavanje ženske odjeće i domaćinstva, uključujući vjenčanice, marame, haljine i posteljinu. Zmijanjski vez je 2015. godine uvršten na reprezentativnu UNESCO-vu listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa i tako je postao svjetsko dobro, jer sadrži snažnu simboliku koja se prenosi generacijama, te promovira kreativnost, društvenu jednakost i raznolikost. Primjer zmijanjskog veza na narodnoj nošnji IZVOR Zmijanjski vez na službenoj stranici UNESCO-a (© 2013 by Museum of Republic of Srpska) |
Gornje Zmijanje
Ratkovo
|
Donje Ratkovo se nalazi u općini Ribnik. Ime je Ratkovo dobilo krajem 16. stoljeća po knezu Ratku najpoznatijem zmijanskom knezu - koji je Donjem Ratkovu imao sjedište. Poslije austrougarske okupacije BiH, nova vlast dijeli Ratkovo na Gornje i Donje, i tako je ostalo do danas. Bilo je najveće srpsko selo u prijeratnoj općini Ključ. Donje Ratkovo se sastoji od većeg broja manjih sela koja su udaljena od centra sela: 0,4 km do Salakovaca, 0,7 km do Guslova, 1,0 km do Ignjatovića, 2,7 km do Matijaševića, 1,4 km do Medara, 1,1 km do Vranješa, 1,5 km do Begića, 1,3 km do Glišića, 1,8 km do Topolovića, 1,8 km do Jošića, 2,2 km do Kragljevića, 2,3 km do Kneževića, 1,9 km do Sirara, 1,9 km do Miškovića, 2,4 km do Bajića, 2,9 km do Kljutića, 2,5 km do Čavića, 2,3 km do Podova, 2,6 km do Mejića, 2,5 km do Jošića, 3,3 km do Dragojlovića, 3,6 km do Đukića, 2,7 km do Mačkića, 3,0 km do Čungara, 3,9 km do Ratića, 3,1 km do Stražica, 3,5 km do Vujinovića, 3,1 km do Kuridže, 3,3 km do Volaša i 4,1 km do Dakići.
Poslije napada Oružanih snaga Republike Hrvatske i Armije RBiH 18.9.1995., tokom rata u BiH, veći dio stanovništva je emigrirao u zapadne zemlje ili se raselio po Republici Srpskoj i Srbiji. Selo je spaljeno, opljačkano i opustošeno. Poslije rata život se polako vraća u pojedina mjesta, uglavnom povratkom starijih osoba. Ratkovo
Petar Kočić Ovaj listić iz arhive Petra Kočića, koji je njegova je obitelj ustupila časopisu Volja, napisan je 1891. godine. U njemu se iskazuje nepokolebljivo zanimanje nacionalnog borca za narod i njegovu prošlost, još od najranijih dana mladosti. Ovo se selo nalazi u Bosanskoj Krajini istočno od istorijskog grada Ključa (4-5 km). Najprvo se zvalo Banjica ili Banjice, a po nekom knezu Ratku prozove se Ratkovo, zvanično se piše danas donje i gornje Ratkovo. Narodno predanje veli: U Banjici živeo je knez Ratko, a u njega je bio u najmu dječak po imenu Husein. Ratko se pobojao Turaka, i sovjetuje svome najamniku Husi, da on ide u svijet, jer on po svome stasu, uzrastu i prirodnom daru priliči za što više a ne za govedara. Husein dobivši od Ratka para, zapne pa upravo ode u Stambol, prijavi se sultanu i kaže da bi želio u vojničku školu.1 Sultan uzme Huseina u vojsku. Husein je brzo napredovao, tako da je postao vezir, pa kao vezir dođe jednom sa vojskom u Bosnu sa carskim poslom. Došavši u Podrašnicu, tu razape čadore i utabori se. Odatlen pošalje suvarije u Banjicu po kneza Ratka. Ratko se je bio vrlo prepao, jer je mislio evo ode glava. Došavši pred vezira učini mu poklone, a vezir sasvim ljubazno oslovi ga i posjedne pokraj sebe. Raspitivao ga ovo i ono. Pri rastanku obdari ga parama i dadne mu buruntiju na sve selo Banjicu, kao i da sagradi crkvu kod izvora vode Sedrenika. Još mu je dao selo Obrovac i kulu u Obrovcu pokraj rječice Gomjenice, pa i Timar, uz to mu još dadne sablju... Naseljenici i seljani kneza Ratka skupo su platili poklon vezirov. Poslije smrti knježeve Timar i Obrovac prijeđe u turske ruke, kuda dopadne u ruke nekoga Ćejvan-age. Ratkovljani sa velikom mukom očuvaju svoje tapije na zemlju... Moj duhovni otac Gerasim Kočić, pređe pop Jovo, kazivao mi je: Ljudi su se u prosjačko odijelo preoblačili i u štapove tapije krili, i u Travnik nosili, pokazujući vezirima kako imaju isprave na zemlju, a amo zulumćari hoće da ih prisvoje sebi. Oko 1839. god. kadija Đumišlić pokupi u Banjoj Luci zlikovce i udari na Ratkovo. Najprvo pozove na vjeru: sveštenika Simu Kočića, Zeljku Kočića2 , Mihajla Babića, Todora Bosančića i druge. Isprebija ih i opljačka, a prvu trojicu pogubi, i to sve zato što tapija nije mogao dobiti, kako bi Ratkovo prisvojio. Neki Sitnica aga, sa Sitnice, sve javi u Travnik; vezir je iz Travnika zapovjedio da se i kadija Đumišlić ubije. Kako mi Gerasim reče, ubili su Đumišlića na ćupriji na Vrbasu u Banjoj Luci, naravno mučki... 1891. godine Napomene 1 Da nije ovaj Husein hrišćansko dijete, rod možda knezu Ratku - P. K. 2 Simo Kočić bio je mlad, 25 godina, a stasit i lijep. kao kakva djevojka. - P. K. |
RATKOVO KORJENI 08 10 13
Datum objave: 11.10.2013. Knez Ratko Ratko Knežević (Kljutić) je povijesna osoba iz sredine 16. st., rodonačelnik loze Kneževića, knezova koji su upravljali teritorijem nahije Zmijanje, u vrijeme turske okupacije Bosne i Hercegovine. Knez Petar, kao i njegova kneževska porodica je opisana u djelima Petra Kočića, prvenstveno u djelu Istinite mejdandžije, pripovijetka Zmijanje. Knez Ratko je imao sjedište u Donjem Ratkovu. Dugo godina su Turci od dolaska na ove prostore imali probleme sa Zmijanjcima, pa nakon više godina, umoriše se i Zmijanjci od držanja straži i povremenog napada na Turke, a i Turci od borbi sa njima. Zmijanjci su tada, vođeni knezom Ratkom, od sultana dobili ferman, kojim su dobili svoju zemlju na upravljanje, oslobađanje od poreza, kao i pravo ostanka u svojoj vjeri i nošenja oružja. Knez Ratko je tada dobio široka ovlaštenja, dobio je pravo na suđenja i posjedovanje tamnice. Pored toga, dao mu je sultan i Timar, oblast sa deset sela da kobile ždrijebi, Obrovac da pljoske nalijeva, Lijevče, cijelu ravnicu na ušću Vrbasa u Savu, da ovce jagnji, te zlatnu sablju. Zauzvrat knez se borio s Turcima kad god ga je sultan pozivao. Knez je dobio mogućnost da zapovijeda i sudi, a Turci se u početku nisu mnogo miješali u njegove poslove. Poslije kneza Ratka, titulu zmijanjskog kneza preuzeo je njegov sin Vuk, koji se spominje u turskim popisnim defterima iz 1541. godine, a nakon njega ta titula postaje nasljedna pa su je u narednim godinama ponijeli članovi porodice Knežević ovim redom: Obrad, Grujica, Vukobrad, Marko, Vasilj, Rade, Stojan, Vaso, Rade i Blagoje. IZVOR Knez Ratko. Wikipedija (sr) |
Guslovi (D. Ratkovo)
|
KORIJENI Slaviše Sabljića-GUSLOVI
|
Mačkići (D. Ratkovo)
|
MAČKIĆI KORJENI 14 05 13
|
Delići
|
PUTOKAZI - Delići
Datum objave: 27.3.2018. Proizvodnja: Banjalucka Hronika Opis: Zima na platou Manjače, i u martu ima svoje pravo značenje. Jer kako kažu, zima je ovdje zima, bez obzira da li je sveti Nikola ili kalendarski prvi dan proljeća. |
Donje Sokolovo
|
PUTOKAZI - Donje Sokolovo
Datum objave: 24.8.2020. Proizvodnja: Banjalucka Hronika Opis: Donje Sokolovo. Prelijep je ovo kraj. Ne može se ovdje čovjek te ljepote nagledati. Ipak posljednji rat i industrijalizacija su i ovdje učinili svoje, pa se stanovnici ovog zmijanjskog sela danas na prste prebrojati mogu. Putokazi nas vode u Donje Sokolovo. |
Kmećani
|
-Rade Batar najmlađi pastir u selu Kmećani na Manjači -2020
Datum objave: 24.7.2020. Autor: Stanislav Jakica Opis: On je vrijedan momak koji je iskusio gradski život i vratio se na selo gdje su mu predci živjeli vijekovima.S trideset godina vlasnik je stada od 600. ovaca pasmine pramenka i planira još da ga širi .Svoj težački život opisuje kao zanimljiv jer pola godine provodi u nomađenju od Lijevča polja i Gradiške pa sve do Dubice i Prijedora.Voli ljude svih nacija i vjera koji cijene seljaka i njegov pošteno zarađeni kruh.Ima samo jednu želju da se oženi i zasnuje svoju porodicu kojoj će ostaviti sve stečeno blago.Upoznajete veselog čobana Radu Batara koji je pred našim kamera otkrio tajne nomadskog života. |
PUTOKAZI - Kmećani
Datum objave: 25.10.2020. Produkcija: Banjalucka Hronika Opis: Putokazi vas često vode na najljepša moguća mjesta. Medju njima su svakako Kmećani. Prelijepo, tiho malo selo na obodu banjalučke gradske teritorije. Tu u centru sela, ljepotom dominira i posebnim mirom odiše manastir Gomionica, za kojeg se zna da je postojao još u prvoj polovini 16 vijeka. Tu nas je dočekao jeromonah Metodije, prozborivši o burnoj istoriji ovog manstira koji je, više puta rušen i skrnavljen ali se uvijek kao feniks iz pepela podizao. |
Stanića groblje
Lokalitet se nalazi u Kmećanima, nedaleko od manastira Gomionica. Nekropola stećaka se nalazi na jednom uzvišenju, ovalnog oblika, u šumi, desno od puta prema selu Stanićima. Izdijeljena je na tri nejednaka dijela, od kojih je južni dio s većom koncentracijom mramorja. To je zbog toga što je na sjevernoj strani nekropole vršeno krčenje obradive površine i šume, te je realno pretpostaviti da je nekropola imala i više spomenika. Od 77 spomenika, 21 primjerak su sanduci, a 56 ploče. Od toga je 17 pravouglih sanduka (tip 1), 2 sa čeonim krajem završenim na sljeme (tip 1d) i 2 sa lučno završenim krajevima (tip 1g), dok je kod ploča prisutno 23 pravouglih (tip 1), 7 sa lučno završenim čeonim krajem (tip 1a), 8 sa lučno završenim krajevima (tip 1b), 7 sa čeonim krajem završenim na sljeme (tip 1v) i 11 amorfnih primjeraka (tip 4). Mnogi od njih su utonuli u humus. Spomenici su različitih dimenzija: od 180 do 220 cm dužine, od 80 do 120 cm širine, dok sanduci imaju 40 do 60 cm visine. Svi primjerci su relativno dobro obrađeni, od krečnjačkog su kamena, ali bez predstava. Orijentacija je zapad-istok. Ispod manjeg broja mramorova, vidljivi su ostaci kopanja, dok su pojedini spomenici prevrnuti i pomjereni iz ležišta. Po riječima mještana, oni su na ovom mjestu tražili novac ili nakit, ili su jednostavno iskorištavali mramorje kao materijal za gradnju. IZVOR KALINIĆ, Goran: Mramorovi u srednjovjekovnoj župi Zemljanik. Nezavisni univerzitet Banja Luka. U: Naučno-stručni časopis SVAROG br. 6., maj 2013. (297-318). (PDF) |
Lokvari
|
Smještaj za planinare i izletnike:
Jauci sa Zmijanja - Stara skola na Manjaci
Datum objave: 14.4.2020. Proizvodnja: Elta HD |
Savanovići
|
PUTOKAZI - Savanovići
Datum objave: 13.12.2020. Proizvodnja: Banjalucka Hronika Opis: Putokazi nas ove nedjelje vode na Manjaču. Posjetićemo Savanoviće. I to one u polju. Kod Savanovića na brdu smo već bili. Da budem iskren, već dugo sam želio posjetiti ovo prelijepo malo selo, smješteno u pitomom polju u neposrednoj blizini nekadašnje Lokvarske škole. Sa uzvisine gdje se put odvaja na jednu stranu prema Gornjim Lusićima a na drugu upravo prema polju, selo izgleda pitomo. I priznajem - prelijepo. |
ZIVOT NA MANJACI - SAVANOVICI
Datum objave: 22.12.2020. Proizvodnja: Banjalucka Hronika Opis: Vodeći se sloganom Život na Manjači, ekipa ELTA televizije uputila se u Savanoviće u polju. Malo je to selo u kojem je nekada bilo skoro 200 duša, danas tek 14. Selo je ovo, koje, na žalost polako nestaje. Priču ima Ljubinko Spasojević |
Velika Manjača
|
Manjača, Lokvari-Velika Manjača
Datum objave: 22.10.2020. Autor: Zoran Pjanic Opis: 21.novembar 2020. Lokvari -Velika Manjača Luka, Slobo, Ivana i Zoran |
BL HRONIKA 07 07 20 - KAMP VELIKA GREDA MANJACA
Datum objave: 7.7.2020. Proizvodnja: Banjalucka Hronika Opis: Na kraju vodimo vas na Manjaču. Kamp Velika Greda. Sve je na samom početku izgledalo kao porodična oaza mira i odlično sklonište od epidemije korona virusa, a onda se rodila ideja da bi ovaj prelijepi dio banjalučke teritorije ispod najvišeg vrha Manjače, na hiljadu metara nad morem mogao biti zanimljiv banjalučanima. I tako je sve počelo. |
Dubica (na Manjači)
|
PUTOKAZI - Dubica na Manjači
Datum objave: 30.11.2020. Proizvodnja: Banjalucka Hronika Opis: Niko nas nikada posjetio nije. Ni političari, ni javne ličnosti, ni novinari. Evo ima dvije ipo decenije od povratka na kućni prag. Vi ste prvi. Reče to poželjevši nam dobodošlicu u Dubicu na Manjači Vele Sladojević, jedan od ukupno dva stanovnika ovog pitomog ali skoro napuštenog sela. Dubica danas |
BORAVAK
|
KAFA U 5 - Otvaranje turisticko - rekreativnog centra Manjaca
Datum objave: 19.6.2020. Autor: Elta HD |
Turističko-rekreativni centar Manjača / 4K
Datum objave: 24.8.2020. Autor: DRON PRO DRIVER Opis: Turističko rekreativni centar Manjača / 4K Jezero Manjača 2020 Banja Luka Izletište Manjača |
IZVORI I LITERATURA
|
CICA: Do Mačkića pećine u potrazi za blagom – Manjača. Putovanja za 5, 1.12.2020.
|
| ||||
