---

SREDIŠNJI POJAS >​ POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > Grupa Ljubišnje
Država: Crna Gora, Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Dernečište, Dernačište, Dernjačišta (2238 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.3202, 19.0867

O PLANINI VODIČ PRAKTIČNO

Grupa Ljubišnje

B. SREDIŠNJI POJAS
Područja, grupe i poveznice (linkovi): KRŠKE VISORAVNI (PLANOTE) SLOVENIJE I HRVATSKE 01. Grupa Trnovskog gozda 02. Snežničko – gorskokotarska visoravan 03. Krške visoravni Notransjke i Dolenjske 04. Velika Kapela PLANINE LIKE 05. Masiv Velebita 06.a Mala Kapela 06.b Ličko sredogorje 07. Masiv Ličke Plješivice (Plješvice) PLANINE ZAPADNE BOSNE I DINARA 08. Masiv Dinare 09. Šatorsko-golijski niz 10. Grupa Cincara 11. Klekovačko-grmečka grupa 12. Planinski niz Raduše PLANINE VISOKE HERCEGOVINE 13. Područje Čvrsnice 14. Masiv Prenja 15. Velež i hercegovačke Rudine 16. Planinski niz Crvanj-Lebršnik SREDIŠNJE BOSANSKO-HERCEGOVAČKE PLANINE 17. Grupa Zelengore 18. Grupa Bioč-Maglić-Volujak 19. Grupa Vranice 20. Bjelašnička grupa POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE 21. Planinski niz Golija-Vojnik 22. Masiv Prekornice 23. Durmitorsko područje 24. Masiv Sinjajevine 25. Moračke planine i Maganik 26. Grupa Ljubišnje 27. Masiv Bjelasice 28. Masiv Komova 29. Grupa Visitora 30. Kučke planine (Žijovo) 31. Prokletije (Bjeshkët e Nemuna)

Opis planinske grupe

Grupa Ljubišnje planinski je lanac koji se prostire na području Crne Gore i Bosne i Hercegovine, između gradova Foče i Pljevalja na sjeveru, Šćepan Polja na zapadu i Mojkovca na jugu. Južno od grupe Ljubišnje nalazi se masiv Bjelasice, prema jugozapadu Sinjajevine, na zapadu Durmitora, sa suprotne strane rijeke Drine masivi su Maglića i Zelengore, prema sjeveru Jahorinska grupa planina te prema sjeveroistoku Polimsko-podrinjski lanac planina. 

Prirodne granice ove skupine tvore duboki kanjoni rijeka Tare (na dionici od Mojkovca do Šćepan Polja), Drine (od Šćepan Polja do ušća Ćehotine u Drinu kod Foče), zatim rijeke  Ćehotine od njezina ušća u Drinu sve do njezina izvora. Granica zatim nastavlja prema istoku preko prijevoja Kovren, dolinom rijeke Ljubovuđe do ušća rječice Lepešnice u Ljubovuđu, potom u smjeru zapada prateći tok rječice Lepešnice te dalje prema Mojkovcu.

Ime

Prema predaji, Ljubišnja, najveća planina ove planinske grupe je ime dobila dobila za vrijeme vladavine hercegovačkog srednjovjekovnog vladara Stjepana Vukčića Kosače. On je pošao po nevjestu za svog sina u tadašnja Pljevlja preko Ljubišnje. Međutim, mlada latinka mu se vrlo svidjela pa ju je obljubio na obroncima planine, koja je u narodu od tada poznata kao Ljubišnja. Sin je, čuvši što se desilo, krenuo s vojskom na oca, ali ovaj je okrenuo potkovice konjima naopačke i tako zavarao sina i pobjegao.
Neki kažu kako naziv potječe o staroslavenske riječi za ljubičastu boju koju dobiva široki crnogorični pojas Ljubišnje kada ga obasjaju posljednji zraci sunca pred njegov zalazak.

Naslovna fotografija
U suton, iznad sela Vaškovo, kod Premćana

U SURADNJI S: VIA DINARICA

Oglašavajte ovdje:

• lokalnu ponudu,
• usluge i servise
• smještaj
• gastronomsku ponudu
• lokalne proizvode
• turističku ponudu
• aktivnosti na otvorenom i dr.

Granice sjeverozapadnog dijela grupe Ljubišnje
Sjevernu prirodnu granicu ovog planinskog lanca tvori tok rijeke Ćehotine, na zapadu to je rijeka Drina, a prema jugozapadu i jugu rijeka Tara.

Granice sjeveroistočnog dijela grupe Ljubišnje
Sjevernu i sjeveroistočnu prirodnu granicu ovog planinskog lanca tvori tok rijeke Ćehotine, od njezina ušća u Drinu kod Foče sve do njezina izvora i dalje preko prijevoja Kovren dolinom Ljubovuđe. Jugozapadnu granicu tvori rijeka Tara na dionici od Mojkovca do spoja s Pivom kod Šćepan Polja i dalje novom rijekom Drinom.

Granice jugoistočnog dijela grupe Ljubišnje
Sjevernu i sjeveroistočnu prirodnu granicu ovog planinskog lanca tvori tok rijeke Ćehotine, od njezina ušća u Drinu kod Foče sve do njezina izvora i dalje preko prijevoja Kovren dolinom Ljubovuđe do ušća rječice Lepešnice, potom na zapad prateći tok rječice Lepešnice prema Mojkovcu. Jugozapadnu granicu tvori rijeka Tara na dionici od Mojkovca do spoja s Pivom kod Šćepan Polja i odakle nastavljaju kao jedna rijeka Drina.

GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS

---

Reljef

Poput najvećeg dijela crnogorskih Površi i brda, veći dio planina grupe Ljubišnje također se izdiže sa prostrane planinske visoravni (površi, zaravni). Ova površ sjeverni je i sjeveroistočni nastavak: Jezerske površi s koje se izdiže Durmitor, zatim nastavak površi Pivske planine te sinjajevinske površi s koje se uzdiže mnoštvo sinjajevinskih grebena i planina. Međutim ova je jedinstvena zaravan presječena vro dubokim kanjonom rijeke Tare koji odvaja površ Grupe Ljubišnje od drugih, prethodno navedenih crnogorskih površi. Na njezinom sjevernom i sjeveroistočnom rubu visoravan Ljubišnje seže do kanjona rijeke Ćehotine i Pljevaljske kotline. Pored kanjona Tare, visoravan Ljubišnje vertikalno je "zasječena" i dubokim kanjonom rijeke Drage, koja se pruža sve od Tare do samog podnožja Velike Ljubišnje (područje Kolijevka). Južni-jugoistočni dio Grupe Ljubišnje također je nastavak ove površi, i s nje se ovdje uzdiže više paralelnih planinskih grebena u dinarskom smjeru (SZ-JI), jugoistočno od područja Kosanice i Pljevaljske kotline te između kanjona rijeka Tare, Ćehotine. Ljubovuđe i Lepešnice.

Litice Obzira uzdižu se 1300 metara nad rijekom Tarom
​Autor fotografije: ​ZORAN VUKADINOVIC; ​Izvornu fotografiju sa stranice Panoramio pogledaj klikom na fotografiju iznad.

---

Geologija

Planine Grupe Ljubišnje građene su od vapnenaca iz srednjeg i gornjeg trijasa, poput građe susjednog Durmitora, ali na njima ima i područja snažnih izljeva eruptivnih materijala. Tako je primjerice najviši dio grebena planine Ljubišnje izgrađen od vapnenaca, a njezina podgorina pretežno od eruptivnih materijala. 
Iz razdoblja kenozoika od ruda najviše ima ugljena, koji se javlja u Pljevaljskoj kotlini. 
Sredinom tercijara, točnije u savskoj fazi alpskog nabiranja (orogeneze), dogodilo se nabiranje Alpa i Dinarida. Na području Ljubišnje endogenim procesima tada nastaju planine, kotline, rasjedi, površi i dr. Prema Jovanu Cvijiću površi su dijelovi ciklički formiranih geomorfoloških razina i uklapaju se jedna u drugu, dajući ovom prostoru karakterističan izgled. (Cvijić J., 1920.).

---

Planine, grebeni i vrhovi

Planine u ovoj planinskoj grupi su:

Sjeverozapadni dio Grupe:

Područje Pliješa: Pliješ (1717 m): Vukuša planina, odn. na topografskim kartama prikazana je kao Jelovča gora (1415 m), Zeča (1692 m), Slabić (1503 m), Lovar (1494 m), Bakić (1445 m), Crni vrh (1332 m), Kruščičko brdo (1190 m)
​
Središnji dio Grupe:
Ljubišnja, odn. Velika Ljubišnja ili Ljubišnja planina (2238 m)
Radovina (1992 m)
Lisac (1769 m)
Obzir (1869 m)
Bunetina (1838 m)
Ravna gora, kod Kosanice (1554 m)
Osoje, kod Pljevalja (Ruđe, 1022 m) 

Jugoistočni dio Grupe:
Omornjaš, na pojedinim kartama Omorjaš (Omornjaš, 1170 m): Velika Pliješ (909 m) - Mala Pliješ (891 m) -  Ilino brdo (871 m) - Đedovak (1083 m) - Omorjaš (1170 m) - Prisoje (1138 m)
Katabun (Gradina, 1118 m): Lijanovac 1078 m - kota 1096 - Gradina (1118 m)
Crni vrh, kod Kosanice (1540 m)
Ujač (Konačine, 1361 m): kota 1033 m - Konačine (1361 m) - kota 1281 m - kota 1180 m - Kuželj brdo (1246 m)
Rutava glava (1307 m)
Prošćenjske planine: Ljeljeni vrh/Ljelja (1855 m) - Ledenica (1688 m) - Javorova gora (1714 m)

Krajolik Krička

Pliješ je najviši vrh prve skupina vrhova, koja se nalazi na krajnjem sjeverozapadu grupe Ljubišnje i na državnom području Bosne i Heregovine. Skupina oko Pliješa je sa zapada ograničena rijekom Drinom, sa sjevera Ćeotinom, s juga Tarom a prema istoku rječicom Skakavac (pritoka Ćehotine).
​
Planina LLjubišnja je središnje područje planinske grupe Ljubišnje, s najvišim planinama i formiranim planinskim masama, koje tvore blage izdužene grebene koji se pružaju dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok. Najviša i najprostranija planina je Ljubišnja, s kojom u širem smislu, cjelinu čini i njezina prostrana Podgorina na sjeveroistočnoj strani njezine glavne planinske mase - u smjeru Ćehotine i Pljevalja. Ostale planine su Radovina, Buren, Obzir, Lisac te Bunetina, na jugoistoku, na području Kosanice. 
​
​Lisac, naziv za više planina i plan. vr­hova: L. u Crnoj Gori (si. od Durmitora), visok 1838m;  L.  i kod Pljevalja, visok 1769 m; L. u Hercegovini (sjev. od Nevesinjskog polja), visok 1497m; L. na Velebitu, visok 1540 m.

---

Klima

Crnogorski rekord

U mjestu Kosanica u općini Pljevlja je 25.1.2022. izmjerena rekordno niska temperatura od -33.2°C . Do tada najniža zabilježena temperatura u Crnoj Gori bila je 1985. godine u Rožajama -32°C. Tradicionalno, u Kosanici kažu da su najhladniji dani obično do Savindana (27.1.). ​

Vode

Rijeka Ćehotina - ekologija (stanje 2023. godine)

Rijeka Ćehotina je od svog izvora pa do gradskog jezgra Pljevalja izuzetno čista. Veliko zagađenje u nju dolazi od voda iz kopova Rudnika uglja, kao i preko rječice Vezišnice i Mjedeničkog potoka. Vode koje se ispumpavaju iz kopova Rudnika uglja nisu kemijski zagađenje, već isključivo izazivaju mućenje vode. Ozbiljna kemijska zagađenja zato dolaze preko rječice Vezišnice, odnosno preko Paleškog potoka, preko koga se slijevaju vode s deponije pepela i šljake Maljevac. Preko Mjedeničkog potoka Ćehotina se također zagađuje, jer se ovim tokom slijevaju opasne materije iz Rudnika olova i cinka "Gradir Montenegro".
Na dijelu toka rijeke Ćehotine od Pljevalja prema granici s BiH, u rijeku utječe bistra planinska rijeka Voloder na kojoj nema zagađivača.
Do izgradnje Postrojenja za prečišćivanje otpadnih voda u Židovićima Ćehotinu je zagađivana i rijeka Breznica (u koju se ulijevala kanalizacija iz Ševarskog polja).
Nakon rekultivacije deponija jalovine rude olova i cinka u rudarskom naselju Gradac, situacija se popravila i u doljnjem toku rijeke.​
IZVOR Božidar Jelovac: Ekolog Vaso Knežević upozorava: Zagađene vode dolaze preko Vezišnice i Mjedeničkog potoka. DAN, 15.7.2023.

PRIRODA

---

Biljni svijet

Karakteristično za planine ove skupine je bogatstvo šuma. Neke su od njih vrlo očuvane, poput šume prašumskog tipa u podgorju Male Ljubišnje.

STANOVNIŠTVO I NASELJA

---

Kričak je dobio ime po Kričima

---

Kriči odn. Kričke, po kojima i danas područje između Pljevalja i desne obale rijeke Tare nosi to ime, bili su staro neslavensko pleme neutvrđenog, možda vlaškog, odn. španjskog  porijekla, s područja uz rijeku Taru u Crnoj Gori. Svoje katune ranije su Kriči imali na planini Sinjajevini i u kraju poznatom kao Jezera (Jezerska visoravan). Kriči su po dolasku Slavena bili u neprekidnim sukobima s crnogorskim plemenom Drobnjak koji su ih krajem 15. stoljeća protjerali preko rijeke Tare. O uzroku sukoba se nagađa. Jedan od njih su pašnjaci za stoku,  a po drugome su se Kriči i Drobnjaci našli na različitim stranama u Tursko-mletačkom ratu krajem 15. stoljeća. Prema presudnom krvavom sukobu između Kriča i Drobnjaka na Bukovičkoj gori (planini s lijeve strane ceste od Žabljaka prema Šavniku) jedan izvor vode iznad sela Gornja Bukovica (15-ak km od Žabljaka) prozvan je Krvavac.  Na lokaciji Poljana nalazi se kamen s urezanim mačem i kopljem - prema legendi to je spomenik kričkom vojvodi poginulom u ovoj bitci.

Sami izvori o Kričima i njihovim spomenima su vrlo oskudni. Oko 1300. godine se u crnogorskim krajevima javlja osobno ime Kričak, a prvi spomen mjesta Krička je od Dubrovčana iz 1453. godine, kada se spominju braća Dobrija i Đurađ Nenadići iz tog naselja. Prema turskom defteru (registru) 1477. godine se u hercegovačkom sandžaku spominje nahija Kričak s pet katuna (džemata) od kojih je jedan na ime domaćeg kneza Jarosava, a drugi na ime Nikole Kričkova. Godine 1492. zabilježen je jedan David Kričković iz dalmatinskih Poljica. 1528. godine je Nikola Grubanović Kričak iz sela Kruševice prepisao jednu srpsku crkvenu knjigu, a krajem 16. ili početkom 17. stoljeća se u pomeniku manastira  Hilandar spominje komoranski prota Filip Kričak i nekoliko njegovih rođaka. 1694. godine se spominje srpski svećenik Radojica Krička u Drnišu, a 1762. godine svećenik Maksim Kričković.
U kotorskim spisima postoje dva spomena Kriča, jedno vlaško i drugo slavensko. Godine 1326. Lore Kričko je imao jednu kuću u Kotoru koju je dobio u miraz, i Kriče Vitomirov 1327. godine koji daje jednu priznanicu budućem srpskom protovestijaru.

Kričke su vremenom nestale u ovim krajevima, promijenile prezimena, a veliki ih je broj odselio u zapadnije krajeve. Sela Kričke postoje u Dalmaciji (Kričke kod Drniša) i u zapadnoj Slavoniji (Kričke kod Novske i Kričke kod Pakraca). Prezime postoji još u selu Bratiškovci u Dalmaciji i Kljevci kod Sanskog Mosta u Bosni, te u selu Mlaka u zapadnoj Slavoniji. Mjesto Kričići u okolici Jajca, najvjerojatnije je nazvano po izbjeglicama iz Kriča pred Turcima. Kod Bribira u Dalmaciji nalazi se toponim Kričina. Potomci slaveniziranih i slavenskih Kričana su opstali u svojoj domovini jedino kod Nefertare (zapadno od Kosanice, nad kanjonom Tare), gdje žive i kao pravoslavci i muslimani, i svoju podvojenost duguju dugotrajnom nemiješanju starinaca i doseljenika. Odijelom koje nose, oni se vidno razlikuju od svih Drobnjaka. [2]   

PROČITAJ VIŠE  Gordana Tomović: Kričani i Kričak. Glasnik Zavičajnog muzeja, Pljevlja. Knjiga 4. (2005) str. 39-54. (PDF)​

Porijeklo kričkoga imena je neutvrđeno. Moguće je kako dolazi od tračke riječi "krisio", ili ilirske "krusi", što bi označavalo da su Kriči bili ili tamnoputi ljudi, ili da su bili crnokosi. Moguće je i da su im naziv dala okolna slavenska plemena, jer su u borbama ispuštali glasne krike tj. kričali.

Kriči su se prostirali od Sutjeske do Kolašina, a njihovo sjedište je bilo kod Pljevalja, lokalizirano na današnji Kričak  između Pljevalja i Bijelog Polja. Staro ime Kolašina je moguće bilo "Kričak", te su se Kolašinci zvali "Kričkovići". Uspomenu na iščezlo kričačko pleme na Sinjajevini ukazuju Kričak i Kričačko polje i još po neki lokalitet, kao i prezime Kričković koje postoji u tom kraju.

---

Povijesni pregled

19. stoljeće

​Austrougarska je na temelju odluka Berlinskog kongresa dobila pravo držati garnizone u svim većim mjestima u Novopazarskom sandžaku. Tako Austrougarska ima svoj garnizon u Pljevljima od 1878. do 1908. godine. Civilna vlast je pripadala Osmanskom carstvu.

20. stoljeće

1918.
U 11. mjesecu 1918. Pljevlja su Pljevlja su oslobođena od austrougarske oukpacije i ušla su u sastav Kraljevine SHS.

1941.
​1.-2.12.1941. u Drugom svjetskom ratu vođena je Pljevaljska bitka.

1994.
4.1.1994. Gradu Foča u Bosni je poslije 500 godina promijenjen naziv u Srbinje.

---

Pljevaljska svadba
(Пљеваљска Свадба - Милош Чепић Пљевља)

Etno biseri Pljevalja
Emisija Miloša Čepića iz Pljevalja

PRIČE IZ PLANINE

Šare, horizontalne i vertikalne

Ljubišnja je najviša sandžačka planina. Nalazi se na tromeđi Sandžaka, Bosne i Stare Crne Gore.
Ljubišnja je također treća po visini planina Bosne i Hrcegovine.

O kraju

Velika Ljubišnja i njezina podgorina
Ljubišnja
Radovina
Obzir
Podgora

Po Velikoj Lubišnjoj i njezinoj podgorini

---

Ovo je središnje područje planinske grupe Ljubišnje, s najvišim planinama i formiranim planinskim masama, koje tvore blage izdužene grebene koji se pružaju dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok. Najviša i najprostranija planina je Ljubišnja, s kojom u širem smislu, cjelinu čini i njezina prostrana Podgorina na sjeveroistočnoj strani njezine glavne planinske mase - u smjeru Ćehotine i Pljevalja. Ostale planine su Radovina, Buren, Obzir, Lisac te Bunetina, na jugoistoku, na području Kosanice. 

- Planine u sjeveroistočnom dijelu Crne Gore pripadaju geomorfološki dosta ujednačenom prostoru s kojeg se izdiže samo jedna visokoplaninska jedinica (Ljubišnja). Ostali dio prostora pokrivaju u najvećoj mjeri one geomorfološke cjeline (Crni vrh — 1.544 m, Stožer — 1.577 m, Kovač — 1.532 m, Gradina — 1.445 m, Kamena gora — 1.482 m i Lisac planina — 1.509 m) u kojima dominiraju fluvijalni (brojne manje doline) i krški elementi reljefa (zaravni sa kojih se izdižu kose i planinski vrhovi srednje visine)   —  pogodni za turističku valorizaciju, prije svega, na liniji durmitorskog turističkog pravca (Jabuka — Kosanica) i na potezu kojeg slijedi prometnica Sarajevo — Pljevlja — Ja­dranska magistrala (Metaljka — gornja Ćehotina — Kovren — Ljuboviđa). I dok se u sjeveroistočnom pojasu sjeverne Crne Gore, na jednoj strani izdvajaju, planine prosječne nadmorske visine (1.445 — 1.632 m), dotle se na drugoj jasno ističe, kao što je već istaknuto, planina Ljubišnja s najvišom točkom od 2.238 m. U njenoj geomorfološkoj strukturi figuriraju dinarski usmje­reni i blago izraženi planinski vrhovi, paralelne kose i uske karstificirane za­ravni, između kojih po morfološko-motivskim osobinama treba izdvojiti jedi­nice (V. Ljubišnju — 2.238 m, Kokot — 1.862 m, Buren — 1.792 m i Lisac planinu — 1.805 m) koje se nalaze u najpovoljnijem prostornom odnosu s kanjonom Drage i najgorostasnijim dijelom kanjona Tare, s jedne, te dolinom rijeke Ćehotine, s druge strane. Dalje, njihova topografska površina se na sje­veroistočnim, jugozapadnim i južnim ekspozicijama spušta pod kutom od 15 (Buren i Dernjačišta), 16 (Razvršje) i 20 (Kokot). Pod istim ovim kutom, ona se, u stvari, spušta kod izdvojenih lokaliteta, sve do njihove nepo­sredne podgorine, po kojoj je, uz postojeća ruralna naselja (Meki do, Jovići, Morajice i dr.) i lokalne prometnice (Pljevlja — Bobovo — Ograđenica i Pljevlja — Gradac — sjeverna podgorina Ljubišnje), moguće zasnovati skromnu turističku infrastrukturu koja bi bila u funkciji sportsko-rekreativnog, sportsko— manifestacionog, lovnog, izletničkog i vikend turizma.

Đurđevića Tara

---

-

Most preko rijeke Tare

Spomenik Božidaru Žugiću

Gosteč (1086 m), zapadno od Pljevalja

Praktično

AKTIVNOSTI

---

Biciklizam

Biciklističke staze u Pljevljima (PDF)

BORAVAK

---

Smještaj

KOSANICA - Eko kamp "Drno brdo"; Telefon: +381 62 81 091 94 +382 69 894 403; Facebook - Eko kamp Drno brdo; Na samom ulazu u Kosanicu idući iz Pljevalja, na uzvišenju zvanom Drno brdo, s lijeve strane ceste ​

IZVORI I LITERATURA

---

Reference

[1] Wikipedija - Ljubišnja 
[2] Wikipedija - Kriči
[3] Wikipedija - Čelebići

Ostali izvori i literatura

CEROVIĆ, Branislav: Ljubišnja. iz knjige: Crnogorske planine, odabrane ture, str. 76-79. Beograd, 2002.
DELIBAŠIĆ, Tomica: Ljubišnja. iz knjige: Planinom. str. 58-60. Beograd, 2004.
POLJAK, Željko: Ljubišnja. Hrvatski planinar, br. 4, god. 1955. Zagreb, 1955.