Mala Kapela
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Seliški vrh (1279 m); Koordinate: 44.8717, 15.5343
|
Mala Kapela planinski je lanac u Hrvatskoj. Nalazi se na sjeveru Like, dio je Ličke visoravni, a pruža se od Velike Kapele (prijevoja Kapela, odn. Vrh Kapele, 887 m), Brinjskog i Crnačkog i Stajniškog polja na zapadu do Plitvičkih jezera na istoku te od Plaščanske (doline Plaškog) i Saborčanske doline (doline Saborskog) na sjeveru do Gacke i Krbave na jugu. Sastoji se od niza planinskih vrhova međusobno spojenih izduženim planinskim lancem u smjeru istok-zapad. Najviši vrh je Seliški vrh (1279 m), a južnije je Mrsinj (1269 m).
Jugozapadna i južna granica Male Kapele, one prema Ličkom sredogorju prilično su neodređene. Sukladno podacima iz više izvora, ona se otprilike može povući linijom Gacko polje - Vrhovinsko polje - Turjansko polje - Čanak - Krbavsko polje. Iako trba napomenuti kako je područje južno od linije Vrhovine - Korenica (koje ukjlučuje vrh Mrsinj i njegove ogranke), prijelazno područje Male Kapele prema Ličkom sredogorju. Za potrebe ove stranice to prijelazno područje smatrat ćemo najjužnijim dijelom Male Kapele. Seliški vrh (1279 m) ujedno je i najviša točka područja Nacionalnog parka "Plitvička jezera". [2]
-
Plitvička jezera
Jezero Novakovića brod (503 m n.v.) |
U SURADNJI S: VIA DINARICA
 BOOKING Klikom na logo direktno pronađi smještaj na području Male Kapele (zona Plitvičkih jezera) Oglašavajte ovdje:
|
Geografija (zemljopis) područja
| Planine, grebeni, vrhovi |
Mrsinj je brdo na prijelaznom području između Male Kapele i Ličkog sredogorja, iznad Korenice.
Proteže se smjerom sjever – jug, a na njegovu su hrptu istaknuti vrhovi Nikina plasa (1268 m) i Mrsinj (1259 m). Ispod vrha Mrsinj, na istaknutom dijelu padine, ostaci su srednjovjekovne utvrde Mrsinj – grad (1097 m), koja je povijesno važna kao prvo upravno središte Krbavske biskupije (od 1185. g., poslije je prebačeno na Udbinu). Popis viših vrhova na području Male Kapele:
| ||||||||||||
| Geologija |
Izgrađena je od mezozojskih karbonatnih stijena i najviše iz dolomita.
|
Sastavci zimi
Na kraju jezera Novakovića Brod (lijevo) u Donjim plitvičkim jezerima nalaze se kaskade visoke 25 m preko kojih se voda jezera ruši u prošireno udubljenje nazvano Sastavci. Ovdje se voda spaja s vodom potoka Plitvica koja se preljeva preko 78 m visokog slapa zvanog Veliki slap (u pozadini) te u podnožju Sastavaka stvara izvor rijeke Korane (dolje). |
Priroda
| Prirodna baština |
Bogata je biljnim i životinjskim svijetom slično kao i susjedna Velika Kapela.
| Biljni svijet (flora) |
Na dolomitnim stijenama se ističu prostrane borove šume, a ponegdje još ima i predjela pod sačuvanom prašumom.
| Životinjski svijet (fauna) |
Nastanjena je vukovima, medvjedima, risovima kao i raznim drugim životinjama.
| Zaštita prirode |
Plitvička jezera
|
Plitvička jezera se nalaze između gorja Male Kapele na zapadu i Ličke Plješivice na istoku. Nacionalni park leži uz državnu cestu D1 Zagreb - Split između Slunja i Korenice, a u neposrednoj blizini Bosne i Hercegovine. Veća gradska naselja u blizini su: Ogulin, Otočac i Gospić u Hrvatskoj te Bihać u BIH.
Nacionalni park Plitvička jezera je najveći, najstariji te najposjećeniji hrvatski narodni park. Kao skup jezera, osobita je krško-geološka i hidrogeološka pojava. Predstavlja šumovit planinski kraj u kojem je nanizano 16 manjih i većih jezera bistre plavo-zelene boje. Jezera dobivaju vodu od brojnih rječica i potoka, a medjusobno su spojena kaskadama i slapovima. Sedrene barijere, koje su tu nastale u razdoblju od desetak tisuća godina, jedna su od osnovnih osobitosti toga parka. Poseban zemljopisni položaj i jedinstvene klimatske značajke pridonesli su nastanku brojnih prirodnih pojava i bogatoj biološkoj raznolikosti. Sedreni sedimenti su oblikovani od pleistocena do danas u ponikvama i depresiama izmedju okolnih planina. Gornja jezera na jugu pretežno se sastoje od dolomita, a Donja jezera na sjeveru od vapnenačkih stijena. Naziv jezera Ivan Dominik Vukasović (otočački župnik) prvi put spominje naziv "Plitvicza" u pisanom dokumentu iz 1777. godine. Ime potječe od novije riječi "pličina" tj. zapravo tada izvorno plitvac (= čakavski kako se tu govorilo do Turaka), što je još do danas ostao česti naziv plićina medju jadranskim otocima. Stoljećima je voda taložila vapnenac i nastajali su plitki bazeni (danas pličine) ili tada čakavski plitvice. Neki noviji znanstvenici naprotiv smatraju unatrag kako ime narodnog parka potječe od rječice Plitvice. Ova mala rijeka se ulieva u Plitvička jezera na donjemu i završnom dielu jezera, pa zato i obližnje selo nosi isto ime Plitvice. Ukupna površina je 29.685 hektara (296,85 km²), od čega jezera čine 200 ha, šume 13.320 ha, a ostalo su travnjaci i ostale površine. Prosječna nadmorska visina je 600 m. Najniža točka je 367 m na Koranskom mostu, a najviša 1.279 m na Seliškom vrhu. Godine 2006., bilo je 866.218 posjetitelja. Prostrani šumski skupovi, iznimne prirodne ljepote jezera i slapova, bogatstvo biljnog i životinjskog svieta, planinski zrak, kontrasti jesenjih boja, šumski putovi i drveni mostići i još puno toga dio su neponovljive cjeline koju je i UNESCO proglasio svjetskom prirodnom baštinom 1979. godine, među prvima u svijetu. Park je podijeljen na uže i širje područje prama stupnju zaštite. Nalazi se na području dvije županije, 91% parka je većinom u Ličko-senjskoj županiji, a tek 7% na sjevernom rubu je u Karlovačkoj županiji. Na Plitvičkim jezerima se nalazi i izvor rijeke Korane, koja se napaja vodom iz tih jezera. Klima u nacionalnim parku je umjerena planinska. Razno: Prvi ozbiljni početci turizma na Plitvičkim jezerima potječu od 1861. godine. Godine 2011. bilo je više od milijun posjetitelja po prvi puta u povjesti ovoga nacionalnog parka. Brojni su iztraživači pridonesli poznavanju i razvitku Plitvičkih jezera, a od njih se posebno izdvaja Ivo Pevalek, kojemu je podignuta i spomen-ploča. [1]
Legenda o nastanku Plitvičkih jezera |
Reljef područja Plitvičkih jezera
Plavi znakovi prikazuju razmještaj limnigrafa (limnigraf, grč.: pisač na čelu bunarskog vodomjera; upotrebljava se na rijekama i jezerima za registriranje promjena vodostaja. Služi za dobivanje nivograma - kronološki grafički prikaz vodostaja). Preuzeto iz Riđanović, 1999, i geografija.hr 
Naslovna fotografija
Izvor potoka Plitvice nalazi se neposredno ispod tzv. Titove vile "Izvor". KOORDINATE: 44.902709, 15.571802 Sjeverozapadno od Plitvica Sela, iznad izvora potoka Plitvice, u gustoj šumi nalazi se Vila Izvor ili “Objekt 99”, kako je zovu mještani i djelatnici Nacionalnog parka Plitvice, koju je nakon Drugog svjetskog rata dao sagraditi Josip Broz Tito. Vilu su u razoblju od 1948. do 1953., na površini većoj od 10.000 m2 gradili ratni zarobljenici i nekoliko stotina političkih zatvorenika iz zatvora Golog otoka, Lepoglave, Srijemske Mitrovice i Stare Gradiške. Vila je građena od zeleno-sivog kamena škriljevca, koji je vlakom dopreman s Medvednice iznad Zagreba. Namještaj su od masivnog drveta izradili zatvorenici iz Lepoglave. Otvorena je tajnovito, bez puno publiciteta. Vila je obložena kamenom i masivnim drvetom koji lakiranim u sedam slojeva, te s krovom pokrivenim olovom.
Osim 20-ak apartmana za odabrane goste, te desetak uredskih kancelarija, u vili se nalazila kuglana, dvorana za biljar, kino, dvorane za sastanke i dnevni odmor. Čuvalo ju je i nekoliko pasa vučjaka. Imala je zatvoreni sistem centralnoga rijanja s dvije kotlovnice. Napajala se strujom iz riječnog izvora potoka Plitvice u dubokom kanjonu ispod Vile. Vila je sagrađena da bude i sigurno sklonište, sakrivena je u šumi ali je probijen i podzemni tunel dugačak 80 metara, za izlaz iz rezidencije u nuždi. Josip Broz Tito je u vili boravio samo pet puta. Pričalo se kako ju je napravio po želji supruge Jovanke, čija je rodna kuća u Jošanima, udaljena nekoliko desetaka kilometara od vile. IZVOR: Titova vila “Izvor”, opljačkana i zaboravljena Titova vila Izvor intervju sa Dušanom!
Proizvodnja: TV Loki | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Stanovništvo i naselja
| Stanovništvo |
| Naselja |
| Povijesni pregled |
Kao i Velika Kapela, Mala Kapela tijekom povijesti bila je u posjedu Hrvatske plemenite obitelji Frankopan. Ime je dobila po šumskoj kapeli na planinskom prijevoju između Modruša i Brinja, gdje je bilo konačište za putnike, a njeno staro ime je Gvozd. Turizam je razvijen osobito na istokčnom dijelu planine oko Plitvičkih jezera.
| Narodna baština |
|
KUU "Gacka" Ličko Lešće - Preko Kapele
Nastup u emisiji "Moje Skitnje" TV VOX Zadar, 11.05.2012. |
O kraju
|
Tunel Mala Kapela najduži je cestovni tunel u Hrvatskoj, na autocesti A1. Nalazi se u predjelu između sela Jezerane i Modruš između izlaza za Ogulin i za Brinje na autocesti A1. Tunel ima dvije cijevi koje su međusobno razmaknute 25 metara. Cijevi ovog tunela su različitih dužina, jedna je duga 5780 metara a druga 5821 metar. Prolazi kroz planinu koje se zove Mala Kapela i po toj planini je dobio i ime.
Zapadna cijev tunela puštena je u promet 15.6.2005. godine. Do 30.5.2009. kada je otvorena istočna cijev ovoga tunela promet se odvijao uglavnom dvosmjerno jedinom zapadnom cijevi tunela, osim u vrhuncima turističke sezone kada se povremeno regulirao jednosmjeno. Istočna cijev u promet je puštena 30.5.2009. Time su se smanjile gužve koje nastaju u ljetnim vikendima prilikom smjene turista, a tunel više nije uzrok prometnih čepova pri većem protoku vozila. Obje tunelske cijevi su opremljene ventilacijom, potpunom svjetlosnom i znakovnom signalizacijom, izlazima u slučaju nužde, proširenjima za zaustavljanje u slučaju nužde a same cijevi su na više mjesta povezane manjim prolazima u slučaju da jedna od cijevi bude blokirana, od tih prolaza 6 je za vozila a 14 je pješačkih. Također tunel je opremljen uređajima koji distribuiraju radijski signal Hrvatskog radija programe HR1 na 102,3 MHz te HR2 na 97,5 MHz. [3] |
Tunel Mala Kapela
Autor fotografije: Jarba, Wikipedija |
|
Dokumentarni film iz Brinja osamdesetih godina
(2 dijela) |
|
Mrsinj grad
Mrsinj-grad je bila srednjovjekovna utvrda. Ostaci te utvrde nalaze se na brdu Mrsinju, malo ispod vrha tog brda, s istočne strane. Strateški položaj te utvrde je taj što brdo Mrsinj (vrh Mrsinj 1259 m) se nalazi na području gdje Ličko sredogorje prelazi u Malu Kapelu. Brdo se proteže u pravcu sjever-jug, Iz utvrde se moglo kontrolirati kretanje ljudi u Bijelom polju koje se nalazi istočno te izvor vode (Vrelo Koreničko). 440 m nadmorske visine niže se nalazi naselje i rječica Korenica, koja je nastala ispod ove utvrde i to kao obrambeno naselje. Osim obrambene svrhe, utvrda Mrsinj je imala i crkvenu namjenu. Bila je prvim mjestom gdje su stolovali biskupi Krbavske biskupije. Krbavski biskupi su stolovali na Mrsinju od 1185., a poslije se biskupijsko sjedište preselilo u Udbinu. [4] |
Legenda o Mrsinj-gradu |
Proces osedravanja kojim se formiraju sedrene barijere i stvaraju jezera predstavlja dio jedinstvene univerzalne vrijednosti zbog koje su Plitvička jezera proglašena nacionalnim parkom i uvrštena na UNESCO-vu Listu svjetske prirodne baštine.
Fotografija Plitvičkih jezera iz prve polovice 20. stoljeća
Iz zbirke Željka Mišića-Pažina |
Znate li?
... da je 1914. godine odbačen projekt gradnje hidroelektrane na Plitvičkim jezerima. No ipak, 1936. godine izgrađena je mala hidroelektrana Burget smještena u pećini pokraj jezera Burget, radi opskrbe strujom Hotela Plitvice. Radi se o maloj hidroelektrani kojoj se ustava nalazi na jezeru Burget, a strojarnica u kojoj je turbina i generator smještena je u betonskom objektu i pećini pokraj jezera. Nažalost zbog devastiranosti hidrocentrala nije u funkciji niti otvorena za posjetitelje. Zaštićeno je kulturno dobro jer predstavlja vrijedan primjer industrijske arhitekture prve polovice 20. stoljeća. ... u prošlosti su Plitvička jezera nazivali "Vražjim vrtom". Rast sedre
Analize starosti aktivnih barijera pokazale su kako je prosječna godišnja brzina rasta sedrenih barijera oko 13,5 mm. Godišnja brzina rasta izlazne barijere jezera Kozjak iznoti oko 5,6 mm dok je kod Prošćanskog jezera brzina oko tri puta veća. Svaka barijera ima svoju dinamiku, jedne rastu brže, a druge sporije; pri tome nizvodne barijere ponekad nadvisuju uzvodne koje se pritom potapaju, a iz dva jezera nastaje jedno. Korana
Iz Plitvičkih jezera istječe rijeka Korana, koja potom prolazi kroz Slunj i na kraju svojeg toka dugog 134 kilometara pokraj Karlovca utječe u Kupu. |
Aktivnosti
|
Poučno rekreativne staze na područjju Nacionalnog parka "Plitvička jezera" - OTVORI
Poučno rekreativna staza Čorkova uvala i Plitvica
|
Praktično
| Topografske karte i minska situacija |
Hrvatski centar za razminiravanje - Idejni projekt razminiravanja (područje Male Kapele u Karlovačkoj županiji), 2013. godina
|
Karta Državnog lovišta Mala Kapela I, s ucrtanim minsko sumnjivim područjima
|
|
Karta Državnog lovišta Mala Kapela II, s ucrtanim minsko sumnjivim područjima
|
Topografska karta Državnog lovišta Brinje.
|
Topografska karta Državnog lovišta Mrsinj.
|
Karta Državnog lovišta Golo Trlo, s ucrtanim minsko sumnjivim područjima
|
| Smještaj |
|
Područje Pitvičkih jezera
Područje Korenice
Auto-kamp Borje
HR53231 Plitvička jezera, Tel: +385 (0)53 751 790 Fax: +385 (0)53 751 791 e-mail: info@np-plitvicka-jezera.hr Web: NP Plitvička jezera |
Klikom na logo BOOKING.COM direktno pronađi smještaj na području Male Kapele:
BOOKING Klikom na logo direktno pronađi smještaj na području Male Kapele (zona Plitvičkih jezera) BOOKING Klikom na logo direktno pronađi smještaj na području Male Kapele (zona Vrhovina) BOOKING Klikom na logo direktno pronađi smještaj na području Male Kapele (zona Plaškog) |
| Vremenska situacija |
Izvori
| Reference |
[1] HR.METAPEDIJA, Narodni park Plitvička jezera
[2] WIKIPEDIJA, Mala Kapela
[3] WIKIPEDIJA, Tunel Mala Kapela
[4] WIKIPEDIJA, Mrsinj-grad
[5] BOCIĆ, Neven, Plitvička jezera - tamo gdje voda prkosi kršu, geografija.hr (2009.)
[2] WIKIPEDIJA, Mala Kapela
[3] WIKIPEDIJA, Tunel Mala Kapela
[4] WIKIPEDIJA, Mrsinj-grad
[5] BOCIĆ, Neven, Plitvička jezera - tamo gdje voda prkosi kršu, geografija.hr (2009.)
| Ostali izvori |
ANIĆ, I., MIKAC, S.; Struktura, tekstura i podmlađivanje dinarske bukovo-jelove prašume Čorkova uvala (Structure, texture and regeneration of dinaric beech-fir virgin forest of Čorkova Uvala); Šumarski list, 11-12, 505-515, Zagreb, 2008.
BOŽIĆEVIĆ, S., ured.; Plitvička jezera – Nacionalno dobro Hrvatske – svjetska baština; NP Plitvička jezera i HAZU, 104 str., Zagreb, 1994.
BOŽIĆEVIĆ, S.; Zlatna obljetnica Nacionalnog parka „Plitvička jezera“; Priroda br. 861, 89/4, 6-8, Zagreb, 1999.
FRANIĆ, Dragutin; Plitvička jezera i njihova okolica; 439 str. Tisak kraljevske zemaljske tiskare, Zagreb, 1910.
GAVAZZI, A.; Geneza Plitvičkih jezera; Glasnik Hrvatskog naravoslovnog društva, Godina XV, 1-9, Zagreb, 1904.
GUŠIĆ. Branimir., MARKOVIĆ, M., ured.; Plitvička jezera – čovjek i priroda; Nacionalni park Plitvička jezera, 260 str., Zagreb, 1974.
HERAK, M.; Tektonska osnova hidrogeoloških odnosa u izvorišnom području Kupe i Korane s Plitvičkim jezerima; Referati V savjetovanja geologa Jugoslavije, 17-25, Beograd, 1962.
HIRC, D.; Prirodni zemljopis Hrvatske; Naklada Antuna Scholza, 721 str., Zagreb, 1905.
HORVATINČIĆ, N.; Starost sedre Plitvičkih jezera; Priroda 861/4, 20-22, Zagreb, 1999.
HORVATINČIĆ, N., ČALIĆ, R. i GEYH, A. M.; Interglacial Growth of Tufa in Croatia; Quaternary Research 53, 185–195; 2000. god.
HORVATINČIĆ, N., KRAJCAR BRONIĆ, I., OBELIĆ, B.; Diferences in the 14C age, δ13C and δ18O of Holocene tufa and speleothem in the Dinaric Karst; Palaeogeography, Palaeoclimatology, Palaeoecology 193, 139-157; 2003. god.
HRANILOVIĆ, H.; Geomorfološki problemi iz hrvatskog Krasa; Glasnik Hrvatskog naravoslovnoga društva XIII/1-3, 93-133, Zagreb, 1901.
KOCH, F.; Plitvička jezera, Prilog poznavanju tektonike i hidrografije Krša; Vijesti Geološkog zavoda u Zagrebu, Knjiga I, 1925/26., 150-177, Zagreb, 1926.
KUSSAN, Geschichte des Oguliner Regiments
MATONIČKIN, I., PAVLETIĆ, Z.; Biološke karakteristike sedrenih slapova u našim krškim rijekama; Geografski glasnik 22, 43-56, Zagreb, 1960.
MEŠTROV, M., VIDAKOVIĆ, P., MOVČAN, J., ČUDINA, P., ured.; Plitvička jezera – čovjek i priroda II; HAZU Razred za prirodne znanosti i Društvo za zaštitu Plitvičkih jezera, 255 str., Zagreb, 2000.
NJAVRO, Mato (ed.): Plitvice Lakes, Turistička naklada d.o.o., Zagreb 2005.
PERICA, D., LUKAČ, G.; Plitvička jezera – biser Like; Geografski horizont 1-2/2004, 7-23, Zagreb, 2006.
PEKTRI, M.; Prinosi hidrologiji Plitvica; Nacionalni park Plitvička jezera, Zagreb, 1958.
PEVALEK, I.; Oblici fitogenih inkrustacija i sedre na Plitvičkim Jezerima i njihovo geološko znamenovanje. Spomenica u počast Dr. Dragutinu Gorjanović – Krambergeru; 101-110, Hrvatsko prirodoslovno društvo, Zagreb, 1925.-26.)
PEVALEK, I.; Biodinamika Plitvičkih jezera i njena zaštita; Nacionalni park Plitivička jezera, 275-294, Zagre, 1958.
POLŠAK, A.; Geološki aspekti zaštite Plitvičkih jezera. Plitvička jezera – čovjek i priroda; NP Plitvička jezera, 23-32, 1974. godina.
POLŠAK, A., JURIŠA, M., ŠPARICA, M., i ŠIMUNIĆ, A.; Osnovna geološka karta 1 : 100 000 list Bihać; SGZ, Beograd – IGI, Zagreb, 1976.
POLŠAK, A., CRNKO, J., ŠIMUNIĆ, An., ŠIMUNIĆ, Al., ŠPARICA, M., i JURIŠA, M.; Tumač Osnovne geološke karte 1 : 100 000 za list Bihać; 52 str., SGZ, Beograd – IGI, Zagreb, 1981.
POLJAK, Josip; Pećine hrvatskog krša II dio, Pećine okoliša Plitvičkih jezera, Drežnika i Rakovice; Prirodoslovna istraživanja JAZU, 1-25, Zagreb, 1914.
RIĐANOVIĆ, J.; Geografski smještaj (položaj) i hidrogeografske značajke Plitvičkih jezera; Plitvička jezera nacionalno dobro Hrvatske – svjetska baština, Znanstveni skup, 29-42, Zagreb, 1994.
RIĐANOVIĆ, J.; Hidrogeografske značajke Nacionalnog parka Plitvička jezera; Geografski glasnik 38 246-252, Zagreb, 1976.
RIĐANOVIĆ, J., BOŽIČEVIĆ, S.; Geographic-Physical Conditions of Runoff and Hydrogeological Characteristics of the Plitvice Lakes; Acta geographica Croatica 31, 7-26, Zagreb, 1996.
RIĐANOVIĆ, J.; Limnigrafi na Plitvičkim jezerima; Priroda br. 861, 89/4 34-36, Zagreb, 1999.
ROGLIĆ, J.; Unsko-koranska zaravan i Plitvička jezera – geomorfološka promatranja; Geografski glasnik 13, 49-66, Zagreb, 1951.
ROGLIĆ, J., Morfološke posebnosti Nacionalnog parka Plitvička jezera. Plitvička jezera – čovjek i priroda, 5-22, Zagreb, 1974.
RUBINIĆ, J., ZWICKER, G., DRAGIČEVIĆ, N.; Doprinos poznavanju hidrologije Plitvičkih jezera – dinamika kolebanja razine jezera i značajne promjene; Savjetovanje „Hidrološka mjerenja i obrada podataka“ NP Plitvička jezera, 26.-28. 11. 2008. Zbornik radova, 207-230, Rijeka, 2008.
SRDOČ, D., HORVATINČIĆ, N., OBELIĆ, B., KRAJCAR, I., SLIEPČEVIĆ, A.; Procesi taloženja kalcita u krškim vodama s posebnim osvrtom na Plitvička jezera; Krš Jugoslavije 11/4-6, 101-204, Zagreb, 1985.
ŠENOA, M.; Rijeka Kupa i njezino porječje; Rad JAZU, Knjiga CXXII, 94 str., Zagreb, 1895.
BOŽIĆEVIĆ, S., ured.; Plitvička jezera – Nacionalno dobro Hrvatske – svjetska baština; NP Plitvička jezera i HAZU, 104 str., Zagreb, 1994.
BOŽIĆEVIĆ, S.; Zlatna obljetnica Nacionalnog parka „Plitvička jezera“; Priroda br. 861, 89/4, 6-8, Zagreb, 1999.
FRANIĆ, Dragutin; Plitvička jezera i njihova okolica; 439 str. Tisak kraljevske zemaljske tiskare, Zagreb, 1910.
GAVAZZI, A.; Geneza Plitvičkih jezera; Glasnik Hrvatskog naravoslovnog društva, Godina XV, 1-9, Zagreb, 1904.
GUŠIĆ. Branimir., MARKOVIĆ, M., ured.; Plitvička jezera – čovjek i priroda; Nacionalni park Plitvička jezera, 260 str., Zagreb, 1974.
HERAK, M.; Tektonska osnova hidrogeoloških odnosa u izvorišnom području Kupe i Korane s Plitvičkim jezerima; Referati V savjetovanja geologa Jugoslavije, 17-25, Beograd, 1962.
HIRC, D.; Prirodni zemljopis Hrvatske; Naklada Antuna Scholza, 721 str., Zagreb, 1905.
HORVATINČIĆ, N.; Starost sedre Plitvičkih jezera; Priroda 861/4, 20-22, Zagreb, 1999.
HORVATINČIĆ, N., ČALIĆ, R. i GEYH, A. M.; Interglacial Growth of Tufa in Croatia; Quaternary Research 53, 185–195; 2000. god.
HORVATINČIĆ, N., KRAJCAR BRONIĆ, I., OBELIĆ, B.; Diferences in the 14C age, δ13C and δ18O of Holocene tufa and speleothem in the Dinaric Karst; Palaeogeography, Palaeoclimatology, Palaeoecology 193, 139-157; 2003. god.
HRANILOVIĆ, H.; Geomorfološki problemi iz hrvatskog Krasa; Glasnik Hrvatskog naravoslovnoga društva XIII/1-3, 93-133, Zagreb, 1901.
KOCH, F.; Plitvička jezera, Prilog poznavanju tektonike i hidrografije Krša; Vijesti Geološkog zavoda u Zagrebu, Knjiga I, 1925/26., 150-177, Zagreb, 1926.
KUSSAN, Geschichte des Oguliner Regiments
MATONIČKIN, I., PAVLETIĆ, Z.; Biološke karakteristike sedrenih slapova u našim krškim rijekama; Geografski glasnik 22, 43-56, Zagreb, 1960.
MEŠTROV, M., VIDAKOVIĆ, P., MOVČAN, J., ČUDINA, P., ured.; Plitvička jezera – čovjek i priroda II; HAZU Razred za prirodne znanosti i Društvo za zaštitu Plitvičkih jezera, 255 str., Zagreb, 2000.
NJAVRO, Mato (ed.): Plitvice Lakes, Turistička naklada d.o.o., Zagreb 2005.
PERICA, D., LUKAČ, G.; Plitvička jezera – biser Like; Geografski horizont 1-2/2004, 7-23, Zagreb, 2006.
PEKTRI, M.; Prinosi hidrologiji Plitvica; Nacionalni park Plitvička jezera, Zagreb, 1958.
PEVALEK, I.; Oblici fitogenih inkrustacija i sedre na Plitvičkim Jezerima i njihovo geološko znamenovanje. Spomenica u počast Dr. Dragutinu Gorjanović – Krambergeru; 101-110, Hrvatsko prirodoslovno društvo, Zagreb, 1925.-26.)
PEVALEK, I.; Biodinamika Plitvičkih jezera i njena zaštita; Nacionalni park Plitivička jezera, 275-294, Zagre, 1958.
POLŠAK, A.; Geološki aspekti zaštite Plitvičkih jezera. Plitvička jezera – čovjek i priroda; NP Plitvička jezera, 23-32, 1974. godina.
POLŠAK, A., JURIŠA, M., ŠPARICA, M., i ŠIMUNIĆ, A.; Osnovna geološka karta 1 : 100 000 list Bihać; SGZ, Beograd – IGI, Zagreb, 1976.
POLŠAK, A., CRNKO, J., ŠIMUNIĆ, An., ŠIMUNIĆ, Al., ŠPARICA, M., i JURIŠA, M.; Tumač Osnovne geološke karte 1 : 100 000 za list Bihać; 52 str., SGZ, Beograd – IGI, Zagreb, 1981.
POLJAK, Josip; Pećine hrvatskog krša II dio, Pećine okoliša Plitvičkih jezera, Drežnika i Rakovice; Prirodoslovna istraživanja JAZU, 1-25, Zagreb, 1914.
RIĐANOVIĆ, J.; Geografski smještaj (položaj) i hidrogeografske značajke Plitvičkih jezera; Plitvička jezera nacionalno dobro Hrvatske – svjetska baština, Znanstveni skup, 29-42, Zagreb, 1994.
RIĐANOVIĆ, J.; Hidrogeografske značajke Nacionalnog parka Plitvička jezera; Geografski glasnik 38 246-252, Zagreb, 1976.
RIĐANOVIĆ, J., BOŽIČEVIĆ, S.; Geographic-Physical Conditions of Runoff and Hydrogeological Characteristics of the Plitvice Lakes; Acta geographica Croatica 31, 7-26, Zagreb, 1996.
RIĐANOVIĆ, J.; Limnigrafi na Plitvičkim jezerima; Priroda br. 861, 89/4 34-36, Zagreb, 1999.
ROGLIĆ, J.; Unsko-koranska zaravan i Plitvička jezera – geomorfološka promatranja; Geografski glasnik 13, 49-66, Zagreb, 1951.
ROGLIĆ, J., Morfološke posebnosti Nacionalnog parka Plitvička jezera. Plitvička jezera – čovjek i priroda, 5-22, Zagreb, 1974.
RUBINIĆ, J., ZWICKER, G., DRAGIČEVIĆ, N.; Doprinos poznavanju hidrologije Plitvičkih jezera – dinamika kolebanja razine jezera i značajne promjene; Savjetovanje „Hidrološka mjerenja i obrada podataka“ NP Plitvička jezera, 26.-28. 11. 2008. Zbornik radova, 207-230, Rijeka, 2008.
SRDOČ, D., HORVATINČIĆ, N., OBELIĆ, B., KRAJCAR, I., SLIEPČEVIĆ, A.; Procesi taloženja kalcita u krškim vodama s posebnim osvrtom na Plitvička jezera; Krš Jugoslavije 11/4-6, 101-204, Zagreb, 1985.
ŠENOA, M.; Rijeka Kupa i njezino porječje; Rad JAZU, Knjiga CXXII, 94 str., Zagreb, 1895.
| Vanjske poveznice - korisni linkovi i adrese |
|
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen. 
Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.
|
|