Mala Kapela
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Seliški vrh (1279 m); Koordinate: 44.8717, 15.5343
|
Opis planinske grupeMala Kapela planinski je lanac u Hrvatskoj. Nalazi se na sjeveru Like, dio je Ličke visoravni, a pruža se od Velike Kapele (prijevoja Kapela, odn. Vrh Kapele, 887 m), Brinjskog i Crnačkog i Stajničkog polja na zapadu do Plitvičkih jezera na istoku te od Plaščanske (doline Plaškog) i Saborčanske doline (doline Saborskog) na sjeveru do Gacke i Krbave na jugu. Sastoji se od niza planinskih vrhova međusobno spojenih izduženim planinskim lancem u smjeru istok-zapad. Najviši vrh je Seliški vrh (1279 m), a južnije od njega je nešto niži Mrsinj (1269 m).
Jugozapadna i južna granica Male Kapele, ona prema Ličkom sredogorju prilično je neodređena. Sukladno podacima iz više izvora, ona se otprilike može povući linijom Gacko polje - Vrhovinsko polje - Turjansko polje - Čanak - Krbavsko polje. Tako treba napomenuti kako je područje južno od linije Vrhovine - Korenica (koje uključuje vrh Mrsinj i njegove ogranke), prijelazno područje Male Kapele prema Ličkom sredogorju. Za potrebe ove stranice to prijelazno područje smatrat ćemo najjužnijim dijelom Male Kapele. Seliški vrh (1279 m) ujedno je i najviša točka područja Nacionalnog parka "Plitvička jezera". [2] 
Plitvička jezera
Jezero Novakovića brod (503 m n.v.) 
Naslovna fotografija
Homoljačko polje i Mrsinj u pozadini |
U SURADNJI S: VIA DINARICA
 BOOKING Klikom na logo direktno pronađi smještaj na području Male Kapele (zona Plitvičkih jezera) Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
Reljef
Planine, grebeni i vrhovi
Popis viših vrhova na području Male Kapele:
|
Mrsinj je brdo na prijelaznom području između Male Kapele i Ličkog sredogorja, iznad Korenice.
Proteže se smjerom sjever – jug, a na njegovu su hrptu istaknuti vrhovi Nikina plasa (1268 m) i Mrsinj (1259 m). Ispod vrha Mrsinj, na istaknutom dijelu padine, ostaci su srednjovjekovne utvrde Mrsinj – grad (1097 m), koja je povijesno važna kao prvo upravno središte Krbavske biskupije (od 1185. g., poslije je prebačeno na Udbinu). | |||||||||||
Geologija
Planine Male Kapele građene su od mezozojskih karbonatnih stijena, najviše iz dolomita.
Vode
Lička Jesenica
|
|
Sastavci zimi Na kraju jezera Novakovića Brod (lijevo) u donjim plitvičkim jezerima nalaze se kaskade visoke 25 m preko kojih se voda jezera ruši u prošireno udubljenje nazvano Sastavci. Ovdje se voda spaja s vodom potoka Plitvica koja se prelijeva preko 78 m visokog slapa zvanog Veliki slap (u pozadini, desno), te u podnožju Sastavaka stvara izvor rijeke Korane (dolje). |
Priroda
PRIRODA
Mala Kapela je bogata biljnim i životinjskim svijetom, slično kao i susjedna Velika Kapela.
Biljni svijet
Na dolomitnim stijenama se ističu prostrane borove šume, a ponegdje još ima i predjela pod sačuvanom prašumom.
|
|
Životinjski svijet
|
Područje Male Kapele nastanjeno je vukovima, medvjedima, risovima kao i raznim drugim životinjama.
Početkom 2023. godine kamerom-zamkom je na području Nacionalnog parka Plitvice snimljen ris Izvor: Nacionalni park Plitvice |
Ptice vodarice
NP Plitvička jezera već godinama organizira zimsko prebrojavanje ptica vodarica, kako bi se ustanivo njihov broj jer su u pitanju ptice stanarice čiji je areal neraskidivo vezan uz ovaj nacionalni park. Takva se praksa provodi širom svijeta, u sklopu najstarijeg i najvećeg projekta kojeg od 1967. god. organizira Wetlands International, svjetska organizacija za zaštitu močvarnih područja. Projekt doprinosi boljoj zaštiti ptica i njihovih staništa na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini. Na području Nacionalnog parka Plitvička jezera u prebrojavanje su uključeni lokaliteti: Plitvička jezera (jezera), Matica i Bijela rijeka. Na lokalitetima Parka zabilježene su 104 divlje patke, 10 velikih vranaca, jedna siva čaplja i jedan par velikih ronaca (mužjak i ženka). Zadnjih nekoliko godina veliki ronci zabilježeni su na području Parka tijekom gniježđenja u proljeće, a sada i na zimovanju. U Hrvatskoj je to vrsta ugrožena degradacijom staništa i onečišćenjem rijeka i jezera koje preferira ta ptica vodarica. Jedna od ugroženih vrsta, veliki ronac Mergus merganser, također je pronašla utočište na Plitvičkim jezerima i tijekom zime. IZVOR NOVI LIST, 3.2.2022. |
Zaštita prirode
|
Nacionalni park "Plitvička jezera"
Plitvička jezera se nalaze između gorja Male Kapele na zapadu i Ličke Plješivice na istoku. Nacionalni park leži uz državnu cestu D1 Zagreb - Split između Slunja i Korenice, a u neposrednoj blizini Bosne i Hercegovine. Veća gradska naselja u blizini su: Ogulin, Otočac i Gospić u Hrvatskoj te Bihać u BIH. Nacionalni park Plitvička jezera je najveći, najstariji te najposjećeniji hrvatski narodni park. Kao skup jezera, osobita je krško-geološka i hidrogeološka pojava. Predstavlja šumovit planinski kraj u kojem je nanizano 16 manjih i većih jezera bistre plavo-zelene boje. Jezera dobivaju vodu od brojnih rječica i potoka, a medjusobno su spojena kaskadama i slapovima. Sedrene barijere, koje su tu nastale u razdoblju od desetak tisuća godina, jedna su od osnovnih osobitosti toga parka. Poseban zemljopisni položaj i jedinstvene klimatske značajke pridonesli su nastanku brojnih prirodnih pojava i bogatoj biološkoj raznolikosti. Sedreni sedimenti su oblikovani od pleistocena do danas u ponikvama i depresiama izmedju okolnih planina. Gornja jezera na jugu pretežno se sastoje od dolomita, a Donja jezera na sjeveru od vapnenačkih stijena. Naziv jezera Ivan Dominik Vukasović (otočački župnik) prvi put spominje naziv "Plitvicza" u pisanom dokumentu iz 1777. godine. Ime potječe od novije riječi "pličina" tj. zapravo tada izvorno plitvac (= čakavski kako se tu govorilo do Turaka), što je još do danas ostao česti naziv plićina medju jadranskim otocima. Stoljećima je voda taložila vapnenac i nastajali su plitki bazeni (danas pličine) ili tada čakavski plitvice. Neki noviji znanstvenici naprotiv smatraju unatrag kako ime narodnog parka potječe od rječice Plitvice. Ova mala rijeka se ulieva u Plitvička jezera na donjemu i završnom dielu jezera, pa zato i obližnje selo nosi isto ime Plitvice. Ukupna površina je 29.685 hektara (296,85 km²), od čega jezera čine 200 ha, šume 13.320 ha, a ostalo su travnjaci i ostale površine. Prosječna nadmorska visina je 600 m. Najniža točka je 367 m na Koranskom mostu, a najviša 1.279 m na Seliškom vrhu. Godine 2006., bilo je 866.218 posjetitelja. Prostrani šumski skupovi, iznimne prirodne ljepote jezera i slapova, bogatstvo biljnog i životinjskog svieta, planinski zrak, kontrasti jesenjih boja, šumski putovi i drveni mostići i još puno toga dio su neponovljive cjeline koju je i UNESCO proglasio svjetskom prirodnom baštinom 1979. godine, među prvima u svijetu. Park je podijeljen na uže i širje područje prama stupnju zaštite. Nalazi se na području dvije županije, 91% parka je većinom u Ličko-senjskoj županiji, a tek 7% na sjevernom rubu je u Karlovačkoj županiji. Na Plitvičkim jezerima se nalazi i izvor rijeke Korane, koja se napaja vodom iz tih jezera. Klima u nacionalnim parku je umjerena planinska. Razno: Prvi ozbiljni početci turizma na Plitvičkim jezerima potječu od 1861. godine. Godine 2011. bilo je više od milijun posjetitelja po prvi puta u povjesti ovoga nacionalnog parka. Brojni su iztraživači pridonesli poznavanju i razvitku Plitvičkih jezera, a od njih se posebno izdvaja Ivo Pevalek, kojemu je podignuta i spomen-ploča. [1]
|
Reljef područja Plitvičkih jezera
Plavi znakovi prikazuju razmještaj limnigrafa (limnigraf, grč.: pisač na čelu bunarskog vodomjera; upotrebljava se na rijekama i jezerima za registriranje promjena vodostaja. Služi za dobivanje nivograma - kronološki grafički prikaz vodostaja). Preuzeto iz Riđanović, 1999, i geografija.hr 
Panoramski prikaz Plitvičkih jezera
Istraživanje izvora Plitvica
Datum objave: 6.7.2021. Autor: Avanture Gorana Šafareka Opis: Istraživanje izvora Plitvica Prašuma Ćorkova uvala / Primary forest in Croatia
Datum objave: 21.3.2022. Autor: Explore Croatia Opis. Prašuma Ćorkova uvala / Primary forest in Croatia | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Stanovništvo i naselja
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni pregled
Kao i Velika Kapela, Mala Kapela tijekom povijesti bila je u posjedu Hrvatske plemenite obitelji Frankopan. Ime je dobila po šumskoj kapeli na planinskom prijevoju između Modruša i Brinja, gdje je bilo konačište za putnike, a njeno staro ime je Gvozd. Turizam je razvijen osobito na istokčnom dijelu planine oko Plitvičkih jezera.
Narodna baština
|
KUU "Gacka" Ličko Lešće - Preko Kapele
Nastup u emisiji "Moje Skitnje" TV VOX Zadar, 11.05.2012. |
Po planini i po kraju
1 SJEVEROZAPADNO PODNOŽJE
PO BRINJSKOM KRAJU
|
Dokumentarni film iz Brinja osamdesetih godina
(2 dijela) |
|
|
|
Jezero Brodić (Lovačko jezero)
KOORDINATE 45.0084232,15.1211454,15 Jezero Brodić, ili kako ga lovci iz brinjskog kraja vole zvati Lovačko jezero, formirano je razlijevanjem potoka Brodić u svojoj uzvodnoj, gotovo izvorišnoj zoni izgradnjom betonske pregrade na nizvodnom dijelu jezera. Potok Brodić se formira iz više manjih izvora od kojih je najznačajniji Pejnović vrelo. Podizanjem pregrade unutar samog toka potoka Brodić zadržava se uzvodno prečista izvorska voda u tako formiranom jezeru na mjestu gdje se za vrijeme velikih voda i velikih oborina voda prirodno razlijevala i poplavljivala poljoprivredne površine. Višak te vode otječe nizvodno preko preljeva pregrade svojim tokom kroz sami centar Brinja i završava u ponornoj zoni nedaleko od državne ceste. Cjelokupni tok potoka Brodić je dužine 3,4 km i cijela dionica toka sada je regulirana. Za samo formiranje jezera zaslužni su još davnih dana pojedini lovci.vRibolovci su se potom prihvatili posla i revno brinu o ribljem fondu unutar jezera, a Hrvatske vode su tijekom 2023. i 2022. godine radile na otkupu zemljišta te rješavanju imovinsko-pravnih odnosa u svrhu proglašenja ovoga područja javnim vodnim dobrom – i u tome uspjeli. Nakon rješavanja imovinsko-pravnih odnosa koncesionar Hrvatskih voda pristupio je čišćenju i uređenju jezera sa svrhom da se u njemu zadrži optimalna protočnost vode koju je jako bujna vodena vegetacija već značajno umanjila. Na sredini jezera i dalje će ostati prepoznatljivi zeleni otok. Nakon čišćenja jezera Hrvatske vode u suradnji s Općinom Brinje planiraju (do jeseni 2024. godine) izradu šetnice oko cijelog jezera dužine oko jedan kilometar. IZVOR Marin Smolčić: Jezero Brodić. Novi život zapuštenog jezera nadomak središta grada. Novi list, 8.9.2023. |
Stajničko polje
|
Stajničko polje nalazi se s južne strane obronaka planinskog grebena Male Kapele. Polje je dužine oko 6,5 km, širine do 1,0 km, površine oko 6 km2 (prema pojedinim izvorima 4,5 km2, odn 450 ha). Najniži dijelovi polja i područje ponora nalaze se na oko 483 m n.m. Rubna erodibilna područja imaju nagib od 10 do 40%. Središnjim najnižim dijelovima polja teče ponornica Jaruga (Stajnica). Stajničko područje predstavlja značajan i dragocjen izvor velikih količina kvalitetne pitke vode. Poljem vodi stara Jozefinska cesta, između Senja i zaleđa. Naselja u polju su: Jezerane (270 st., 2021.) i Stajnica (164 st., 2011.).
Stajničko polje - zapadni dio
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000 
Stajničko polje - istočni dio
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000 
Stajničko polje, prostorni pogled iz smjera zapada
Izvor: Google Earth, 2023. |
IZVORI Stajnica. Wikipedija (hr); Jezeransko polje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 17. 4. 2023..
LITERATURA KERT, Ronald: Hidrologija krških polja na primjeru Crnačkog i Stajničkog polja u Lici. Diplomski rad. Građevinski fakultet u Rijeci. Rijeka (2003.)
|
Stajnica
BROJ STANOVNIKA 164 (2021.)
|
Selo Stajnica nalazi se na sjevero-istočnom dijelu današnje općine Brinje, 15-ak km sjeveoristočno od središta općine, na krajnjem sjeveru Like. Ovo je područje tipični krš, koji obuhvaća krško Stajničko polje s okolnim brdskim predjelima i potok Jarugu koja ponire nedaleko od Jezerana.
Stajničko polje nalazi se s južne strane obronaka planinskog grebena Male Kapele. Ukupne je površine porječja 63 km². Sa sjeverne strane nalaze se dominantni vrhovi Kapele: Veliki Panos (1079 mnm) i Oštri vrh (1164 mnm). Sa zapadne strane nastavlja se Crnačko polje, površine porječja 34 km², sa susjednim mjestima Jezerane i Crnač. S istočne strane je Glibodolsko polje površine porječja 46 km². Na zapadnom ogranku Glibodolskog polja razvilo se naselje Lipice, koje je u starijoj povijesti bilo u sastavu Stajničke župe. Kasnijim razvojem odvaja se u samostalnu župu. Stajnica se sastoji od 18 (prema drugim izvorima 11) samostalnih, pretežito patronimičkih, zaselaka koji su se smjestili na rubovima Stajničkog polja. Sa sjeverne strane su Porkulabi, Kolišće, Rajkovići, Krznarići, Šmiti, Dumenčići, Majtinići, Sveti Petar, Vučetići i Čarapovo Selo, na istočnom rubu polja nalaze se Ujaci i Tominčeva Draga, dok su s južne strane smješteni Žižići, Brdo, Požari, Murkovići, Mesići i Štefanići. Prosječna visina Stajničkog polja kreće se od 497 mnm (metara nad morem-Jezerane), 505,2 (crkva) 511 (Čarapovo Selo) i 554 (Tominac Draga). S južne strane Stajnice protežu se brežuljci Kopanje Veliko i Malo (631 m), Jelak (626 m), Mesićev vršak, Petrov i Pavlov vršak, Šašina mala (Plantaš) i Kalun (729 m). Istočno od zaselka Tominac Drage najveće je brdo Vršak (656 m). Dalje prema jugozapadu započinje velebitski greben (Senjsko bilo). Na kolnim brdskim područjima postoje prostrani planinski pašnjaci i livade koje su od pamtivijeka koristili stajnički pastiri. Gornja Stajnica imala je pašnjake i livade kao što su Mekote, Brezovača, Dolac, Črnetićka, Strmar, Petrovićeva biljevina, Velika i Mala Mrkovina, Slime, Strižakovica, Javorovka, Krševine, Leskovka, Tomašićka (izvor), Paljevina, Vršeljak, Dumenčićeva Javorovka, Krčel, Pajine drage, Lokvice, Kozjaci, Stara i Nova biljevina, Sinokoše, Vršak, Tavan, Škura žliba, Jasenovka, Krčevina, Kodrićka, Brezovača, Uvala, Žliba, Beli i Crni Javor, Ravna Draga, Runjavica, Sinokoše, Zidenica, Bujednjaci, Velika i Mala žila, Tavan, Krč, Sebrde, Kujača, Velika uvala, Stojanka, Živa voda i ostale manje površine. Iznad južne strane polja nalaze se također bogati pašnjaci kao što su Kopanje, Veliko kopanje, Kalun, Medvidnjaci, Šprajčeva javorovka, Mašićevi krči, Pavlakovo, Šmitova ravan, Skraj krči, Banov vršak, Lukić, Vučetićeve strane, Ulica, Kladice, Strežbenica, Ćevin krč. Sve su se ove površine redovito kosile i koristile za ispašu blaga. Znamenitosti
Župna crkva sv. Nikole Kapele: sv. Petra i Pavla, sv. Katarine, sv. Marije Magdalene Poznati ljudi
|
Stanovništvo
Sadašnje stanovništvo uglavnom se bavi poljoprivrednom proizvodnjom i stočarstvom (ovca, govedo, svinja). Za prehranu stoke osim travnih smjesa uzgaja se lucerna i crvena djetelina. Od ostalih kultura uzgaja se prvenstveno krumpir, ali još uvijek ekstenzivno, iako postojeća tla i klima pogoduju njegovom intenzivnom uzgoju. Ječam, zob, pšenica i kukuruz uzgajaju se u manjim količinama. Proizvodnja voća uglavnom se svodi na šljivu (plavu bistricu), koja je velikim dijelom zaražena šljivinom šarkom. Šljiva se uglavnom koristi za proizvodnju rakije a postoje uvjeti da se ista suši i konfekcionira. Postoje vrlo dobri uvjeti za proizvodnju ekološki čistih poljodjelskih sjemenskih i merkatinlih proizvoda poput kupusa i eventualno repe, koji se mogu konzervirati u manjim pogonima. Ostale vrste voća uzgajaju se u zanemarivim količinama. Postoje izuzetni uvjeti i za sakupljanje raznog ljekovitog i aromatskog bilja. Postoje izvrsni uvjeti za proizvodnju sijena, ali i velike površine pašnjaka. To se posebno odnosi na razvoj ovčarstva i kozarstva ali i govedarstva. Na potoku Jarugi postoje povoljne mogućnosti kvalitetnog razvoja športsko-rekreacionog ribolova i razvoj malog ribarstva, što je poslije Drugog svjetskog rata bilo dosta aktualno, ali je zbog nerazumijevanja šire zajednice taj projekt propao. Postoje izuzetno velike zalihe drvne mase u obližnjem kapelsklom gorju. Stajničko i okolno područje daje izuzetne mogućnosti za razvoj lovnog, seoskog, rekreativnog turizma (planinarenje, speleologija, kupanje, jahanje, biciklizam, sanjkanje i skijanje…) Hrane specifična ovom podneblju je: pastrva, janjetina, kozji i ovčji sir, ali i "škripavac", basa, kiselo mlijeko, palenta, kupus, kiselo mlijeko, ljekovito bilje, domaći med, gljive, divljač i rakija. Domaći ručni radovi poput biljaca, vunenih čarapa, "šarenice" i mnogo drugih autohtonih proizvoda mogu biti interesantni suvremenom potrošaču. |
Črnač
|
Rokina bezdana
Na području Stajnice i okolice nalazi se par špilja koje tokom jeseni i proljeća izbacuju ili "gutaju" vodu. Tako se i u malom ličkom selu Črnač nedaleko od Jezerana nalazi nekoliko speleoloških objekata, od kojih je najpoznatija jama Rokina Bezdan, Rokina bezdana, Rokača ili Rokinka, smještena sjeverno od zaselaka Turina i Obajdini. To su razni nazivi kojima žitelji Črnačkog i Stajničkog polja, Jezerana i Brinja, ali i speleolozi, nazivaju jamu s najvećom rijekom ponoricom u Hrvatskoj. Nalazi se u blizini Jezerana, između Male i Velike Kapele, i odavno budi interes ljudi. Riječ je o jami čiji je ulaz prilično velik: 22 x 12 metara. S dna se čuje gromoglasan huk vode, a špilja je poznata po legendi o Rokači, starici koja je upala u špilju i umrla, otkud vjerojatno i potječe naziv jame. Rokina Bezdana jedno je od nalazišta s najvećom zabilježenom količinom čovječje ribice/proteusa (Proteus anguinus) na malom prostoru, a ujedno i najveća otkrivena kolonija slatkovodnih spužvi u Hrvatskoj i svijetu jer je vrsta hrvatski krški endem. OPREZ! Ne preporuča se prilaziti rubovima ove duboke jame bez prikladne sigurnosne opreme! PROČITAJ VIŠE Rokina bezdana. Pit cave with the largest subterranean river in Croatia and my obsession. Interview with Tihomir Kovačević. The Plitvice Times, 4.2.2019.
|
Rokina bezdana film
Autor: Alan Kovačević Datum objave: 27.8.2018. Opis. Jama duboka preko 100 metra sa velikom podzemnom rijekom i velikim staništem Čovječje ribice. |
|
Špilja kod zaselka Obajdini
Pristup je cestom od zaselka Obajdini. Strminom se dolazi do jednog platoa. Stepenice isklesane u kamenu vode do samog ulaza. Niti starije generacije ne znaju kada i kako su te stepenice nastale. Zna se da je ulaz u pećinu bio jako uzak i nizak pa su ga mještani 1950-tih godina proširili miniranjem kako bi olakšali ulaz u špilju. U prvom prostoru desno od ulaza nalazi se jezero, na početku plitko, a dalje sve dublje. Bistrom, pitkom i hladnom vodom opskrbljivali su se žitelji Črnča i u najsušnijim vremenima. Špilja je bila glavni izvor za nabavku vode za domaćinstva i stoku za čitavo selo. Za napajanje stoke kraj špilje bilo je postavljeno korito. Ipak postoje dani kad je špilja negostoljubiva i pretvara se u opasnu i aktivnu. Događa se to u rano proljeće kada se topi snijeg i u jesen nakon velikih kiša. Tada dolazi do izbacivanja vode iz špilje, što je praćeno snažnom bukom. Naglo topljenje snijega s Velike Kapele uzrokuje poplavu kako u Črnču, tako i u Jezeranskom polju. IZVOR Ksenija: Pećina u Črnču. Stajnica.com, 11.1.2010. Pasja jama i Mala Rokinka
PROČITAJ VIŠE Damir: Pasja jama i Mala Rokinka. Dinaridi - Društvo za istraživanja i snimanja krških fenomena |
PO MODRUŠKO-JOSIPDOLSKOM KRAJU
Prijevoj Kapela
Tunel Mala Kapela
|
Tunel Mala Kapela najduži je cestovni tunel u Hrvatskoj, na autocesti A1. Nalazi se u predjelu između sela Jezerane i Modruš između izlaza za Ogulin i za Brinje na autocesti A1. Tunel ima dvije cijevi koje su međusobno razmaknute 25 metara. Cijevi ovog tunela su različitih dužina, jedna je duga 5780 metara a druga 5821 metar. Prolazi kroz planinu koje se zove Mala Kapela i po toj planini je dobio i ime.
Zapadna cijev tunela puštena je u promet 15.6.2005. godine. Do 30.5.2009. kada je otvorena istočna cijev ovoga tunela promet se odvijao uglavnom dvosmjerno jedinom zapadnom cijevi tunela, osim u vrhuncima turističke sezone kada se povremeno regulirao jednosmjeno. Istočna cijev u promet je puštena 30.5.2009. Time su se smanjile gužve koje nastaju u ljetnim vikendima prilikom smjene turista, a tunel više nije uzrok prometnih čepova pri većem protoku vozila. Obje tunelske cijevi su opremljene ventilacijom, potpunom svjetlosnom i znakovnom signalizacijom, izlazima u slučaju nužde, proširenjima za zaustavljanje u slučaju nužde a same cijevi su na više mjesta povezane manjim prolazima u slučaju da jedna od cijevi bude blokirana, od tih prolaza 6 je za vozila a 14 je pješačkih. Također tunel je opremljen uređajima koji distribuiraju radijski signal Hrvatskog radija programe HR1 na 102,3 MHz te HR2 na 97,5 MHz. [3] |
Tunel Mala Kapela
Autor fotografije: Jarba, Wikipedija |
2 SJEVEROISTOČNO PODGORJE
PO PLAŠĆANSKO-SABORSKOM KRAJU
Plaščansko polje
Ogulinsko-Plaščanska udolina
Plaški
Blaćansko ili Begovačko polje
|
Blaćansko jezero ili Jezero Blata (Begovac)
U dijelu polja nalazi se periodično Blaćansko jezero ili Jezero Blata (nekada su ga zvali Begovac). Blaćansko jezero je prirodni fenomen tipa estavele. U svijetu postoji tek tridesetak takvih jezera. Estavela su šupljine u kršu koje naizmjenično izbacuju (vrelo) ili gutaju (ponor) vodu. Vodu izbacuje kada su kanali u krškom podzemlju u potpunosti ispunjeni vodom, a guta kada nisu. Najčešće se nalazi na rubovima polja u kršu.
Kao prirodna rijetkost privukao je pažnju brojnih istraživača, zaključeno je da se jezero puni iz rijeke koja protječe ispod Gradovitog vrha (brda između Lipica i Blata) te ispod samog Blaćanskog polja. Blaćansko jezero se jezero svake godine prazni kroz ponore na svom sjeveroistočnom i jugoistočnom djelu. Bojenjem vode na sjeveroistočnom ponoru utvrđena je podzemna veza s jezerom Sinjac (u zaseoku Plavča Draga) i dalje na sjeveru s vrelom rijeke Mrežnice. Do danas nije utvrđeno gdje odlazi voda koja ponire na jugoistočnom dijelu jezera. Sve upućuje na mogućnost da protječe kroz vapnenački sastav Pištenika i zajedno s vodama rijeke Jesenice teče prema Slušnici ili čak prema Mrežnici. Postoji velika vjerojatnost da se podzemna cirkulacija vode iz periodičnog jezera Blata odvija ili se odvijala u smjeru jame Balinka. Jedino tako se može, za sada, tumačiti postanak tako velike jame i podzemne špilje. Kada korito rijeke (tunel) postane sifon (ravnomjerno suženje) kroz njega ne može proteći količina vode koja se pojavi nakon otapanja snijega ili obilatih kiša. Taj višak vode, koji je veći od kapaciteta protoka sifona, prazni se kroz pomoćni uzlazni tunel koji je povezan s Velikom pećinom. Dakle, u vlažnom dijelu godine Velika pećina je izvor koji napuni jezero. U sušnom dijelu godine, kada podzemne vode gotovo presuše, voda iz jezera počne otjecati kroz Veliku pećinu u suprotnom smjeru od ranijeg i popunjavati vodostaj podzemne rijeke. Prema tome u sušnom dijelu godine Velika pećina postaje ponor (uvor) pa jezero brzo presuši. Postoji i Mala pećina (ispod Uvale), međutim, ona nema dvojnu funkciju i u njoj voda samo ponire. Iz dijela jezera koji je niži od kote preljeva voda se ne uspije vratiti u Veliku pećinu zbog čega se taj niži dio jezera duže održi. Između dvaju svjetskih ratova tadašnja elektroprivreda planirala je iskoristiti Blaćansko jezero za pokretanje hidrocentrale koja je trebala biti izgrađena ispod Jovetić strane. Neki radovi na projektu bili su izvršeni, no on je ipak obustavljen. Ipak, očuvan je betonirani glavni tunel. IZVOR Službena stranica Općine Saborsko (pristupljeno 17.4.2023.) |
Opasnost od mina!
U proljeće 2021. godine specijalci iz ATJ Lučko i interventna policija spašavali grupu migranata koja je ostala zarobljena u minskom polju kod mjesta Dabar. Policija je migrante najprije zaustavila helikopterom te naredila da pričekaju pomoć jer su ušli duboko u minsko područje. U grupi je bilo ranjeno nekoliko migranata gelerima iz mina, kada su dan ranije zapeli u minskom polju kod mjesta Saborsko u Karlovačkoj županiji. Dan ranije je u 10-ak kilometara udaljenom mjestu Blata u Općini Saborsko, jedan čovjek poginuo, a drugi je ranjen u eksploziji mine. |
Jesenica (ili Lička Jesenica) (rijeka)
|
Jesenica (ili Lička Jesenica) je rijeka ponornica u Hrvatskoj, u Karlovačkoj županiji.
Izvori. Rijeka ima dva izvora, Veliko i Malo vrelo ispod Male Kapele (vrhovi Veliki i Mali Javornik). Veliko se vrelo nalazi na 540 m n.v., na oko 3 km jugozapadno od Saborskog i oko 5 km južno od Ličke Jesenice (44.968°N 15.46°E). Oko 2 km nizvodno s lijeve strane utječe pritok iz Malog vrela. Malo vrelo (ili Kebino vrelo) nalazi se na 480 m n.v., 3 km južno od Ličke Jesenice, oko 300 m ispod pruge Zagreb-Split (44.972°N 15.44°E). Duljina toka od Malog vrela do ušća u glavni tok rijeke je 700 m. Tok rijeke. Jesenica je tipična krška rijeka ponornica. Duljina toka od Velikog vrela do mjesta poniranja je oko 6,5 km. Donji dio rijeke (oko 1 km) ljeti presuši. U gornjem toku rijeka teče dolinom kroz crnogoricom obraslo gorje. Prosječna dubina korita je 1,5 m. U donjem toku to je ravničarska rijeka s dubinom i do 5 m. Prosječna širina rijeke je oko 10 metara, iako je na nekim mjestima široka i do 50 metara. Poniranje. Svoj tok rijeka završava poniranjem kod ličkojeseničkog zaseoka Potpolje na 467 m.n.v. (45.004°N 15.45°E). Nakon oko 14 km podzemnog toka, rijeka izvire kod sela Slušnica kod sela Slunjčica. Odatle nastavlja tok pod imenom Slunjčica te u Rastokama utječe u Koranu. Trasiranje ponora potoka Ličke Jesenice smještenog ispod planine Mala Kapela objavljeno je još 1948. godine, čime je dokazana podzemna vodna veza s izvorom Slunjčice. Kvaliteta vode. Rijeka je vrlo čista i pitka na cijelom svom toku i spada u prvu kategoriju o čistoći voda, o čemu govore i laboratorijska ispitivanja zavoda za javno zdravstvo. Valja napomenuti da je ispitivanje iz 2006. godine obavljeno na kraju toka ispod zaseoka Potpolje i da je rezultat bio odličan i skoro isti kao i na ostalim dijelovima toka. Na izvoru "Malo vrelo" (ili Kebino vrelo, nalazi se i vodocrpilište kao i kompletna vodovodna mreža za naselja Lička Jesenica, Begovac i Blata koje je izgrađeno 1979. godine u tadašnjoj MZ (mjesna zajednica) Lička Jesenica. Valja dodati da je ova infrastruktura izgrađena samodoprinosom i radom samih mještana ovih naselja i manjim dijelom novčane pomoći općine Ogulin i tako je stanovništvo opskrbljeno prirodnom čistom i pitkom vodom. Ribolov. Rijeka Jesenica je bogata potočnom pastrvom (lat. salmo truttio) i piorom. Potočna pastrva je slatkovodna riba iz porodice salmonida (lat. scient. Salmonidae) koja opstaje u izuzetno čistim i brzim vodama jer im za reprodukciju pogoduje kamenito tlo i rupe u kamenu ili šljunku gdje ostavljaju svoja jajašca. Ovo je proždrljivi predator i može se reći da proždire svaku životinju koju može progutati, od insekata do rakova i riba, pa i malih žaba. Lovi se sa svim mogućim tehnikama i ako nema nikakav ekonomski značaj a općenito je najsjajniji i najdraži plijen ribarima iz cijele Evrope, a jela su vrlo ukusna. Ribolov je dozvoljen na većem dijelu toka osim u vrijeme lovostaja, a dozvole, kako dnevne i mjesečne, tako i one godišnje se mogu nabaviti kod ribolovne udruge Saborsko. Nekada je rijeka Jesenica bila bogata riječnim rakovima i do 1980-ih godina psu se mogli vidjeti čak i na kraju njenog toka, dok bi danas vrlo uporni mogli naći po nekog račića u gornjem toku rijeke. IZVOR Jesenica (rijeka). Wikipedija (hr) 
Tok Ličke Jesenice nizvodno od Velikog vrela
Tom Ličke Jesenice između Velikog vrela i ušća pritoke iz Malog vrela
Ušće pritoke od Malog vrela u glavni tok rijeke koji pristiže od Velikog vrela
Ušće pritoke iz Malog vrela u glavni tok Ličke Jesenice uz koje se nalazi objekt Lovačkog doma
|
Prvi putokaz kada se dolazi iz smjera Ličke Jesenice
Drugi putokaz kada se dolazi iz smjera Ličke Jesenice
Kneževići pilana
Autor: Ribele - vlastiti, Javno vlasništvo, https://hr.wikipedia.org/w/index.php?curid=487485 
Kneževići brana
Autor: Ribele - vlastiti, Javno vlasništvo, https://hr.wikipedia.org/w/index.php?curid=487491 
Stari most i donji tok Ličke Jesenice koji ljeti presuši
Autor Ribele - vlastiti, Javno vlasništvo, https://hr.wikipedia.org/w/index.php?curid=487494 |
Staza od ušća prema Malom vrelu
|
|
|
Jeseničko polje
Naziva se još i Ličko-jeseničko polje. Zajedno sa Saborčanskim i Blaćanskim poljem prirodni je nastavak Ogulinsko - plaščanske zavale. |
Jeseničko polje (Ličko-jeseničko polje)
Vrhovi Male Kapele iznad Jeseničkog polja (s lijeva nadesno): Korać (907 m), Jasenak (1031 m), Visoki vrh (1124 m)
|
Pogled na Jeseničko polje
|
Lička Jesenica
Lička Jesenica, crkva sv. Ilije
Ujezereni dijelovi rukavaca Ličke Jesenice, pri nižim ljetnim vodostajima, u Jeseničkom polju
|
Glavna cesta kroz Ličku Jesenicu
|
Saborsko
Plaški
Saborsko, cesta Plaški-Grabovac
Krajolik oko Saborskog
|
Saborsko, crkva sv. Ivana Nepomuka
Saborsko
Masovna grobnica na kojoj se nalazi tipski spomenik kipara Slavomira Drinkovića. Prvi ovakav spomenik (oblikuje formu ptice) postavljen je 29.12.1998. na Ovčari. Skulptura predstavlja raspuklinu u obliku križa s likom golubice bez glave što simbolizira prazninu, patnju i žrtvu hrvatskog naroda tijekom Domovinskog rata te je prepoznatljiv znak svih masovnih grobnica u Hrvatskoj. U Saborskom su nakon Oluje u jesen 1995. otkrivene dvije masovne grobnice "Popov šanac" i "Borik". Iz "Popovog šanca" je ekshumirano 15 osoba, a iz masovne grobnice "Borik" 3 osobe. 
Krajolik uz cestu od
Saborskog prema Plitvicama
|
Kuselj
Polje Bijeli potoci (Beli potoki)
|
Kuselj
|
VELIKA TITRA
NAJVIŠI VRH Kota 1001, 1001 m
Velika Titra
|
Pogled na Veliku Titru iznad Bijelih potoka
|
VELIKI JAVORNIK
Pogled prema Velikom Javorniku iz Jeseničkog polja
|
KORAČ
Vrh Korač (907 m), iz Jeseničkog polja
|
Dionica Ličke pruge na padinama brda Korač
Lička pruga
|
Lička pruga i cesta Otočac - Lička Jesenica
|
Prijevoj Jurkovića Kapela
|
Prijevoj Jurkovića Kapela (780 m) povezuje Jeseničko i Dabarsko polje te vodi od unutrašnjosti prema Senju. Prijevoj Jurkovića Kapela postao je važna točka u vrijeme odvijanja kirijaškog prometa za vladavine Marije Terezije (1740.-1780.) i Josipa II (1780.-1790.). Taj je prijevoj izgubio na značenju tijekom francuske vladavine početkom 19. stoljeća. Francuzi su podigli mostove na rijekama te su preusmjerili promet prema Ogulinu. Interes za prijevoj Jurkovića Kapela obnovio je ogranak Južnih željeznica sedamdesetih godina devetnaestog stoljeća. Južne željeznice planirale su izgraditi prugu koja je trebala povezati Bihać i Senj, preko Slunja i Jurkovića Kapele, međutim taj se projekt nije nikada ostvario (Pavić, 1978.)
Područje oko prijevoja Jurkovića Kapela
Upozorenja na minski sumnjiva područja oko prijevoja (stanje 2021. godina)
|
Upozorenje!
Uz cestu Otočac - Plaški postavljene su brojne table upozorenja na minski sumnjiva područja. Kako su prioritet u razminiravanju imale poljoprivredne površine, šumska su područja ostala najvećim dijelom nerazminirana. 
Kao i cesta, preko prijevoja također prelazi i magistralni plinovod prema Dalmaciji (dionica od Bosiljeva preko Ličke Jesenice prema
Gospiću i dalje)
Podno prijevoja nalazi se odvojak šumske ceste koja vodi prema Križpolju preko šumovitih Vrletnih draga i Glibodola.
|
Mala Kapela (naselje)
Mala Kapela (naselje), Ostaci šumarske kuće
|
Plinska stanica
Mala Kapela (naselje), spomenik hrvatskim braniteljima
|
Livade oko nekadašnjeg naselja Mala Kapela
|
|
Uvala
|
VELIKI LISAC
VISINA NAJVIŠEG VRHA 1142 m
|
Osmagino polje
|
Kod srednjovjekovne frankopanske utvrde Dabar 1527. godine Otočani su izvojevali pobjedu u bitci protiv Turaka. Prema jednoj predaji, nakon te bitke teško ranjeni zapovjednik turske vojske Osman-aga sakrio se u šuplje deblo bukve, gdje je pronađen mrtav, pa je po njemu Osman-agino polje u okolici Dabra dobilo ime.
|
MALI LISAC
VISINA NAJVIŠEG VRHA Mali Lisac, 1027 m
Mali Lisac iznad Krubljak polja
|
Vrh Mali Lisac
Pogled iz naselja Dabar prema Malom Liscu
|
Krubljak (polje)
Krubljak polje (oko 640 m n.v.)
|
VUČKOVA GLAVICA NADMORSKA VISINA 741 m
Vučkova glavica, pogled s ceste Dabar - Lička Jesenica
|
Dabarsko polje
|
Dabarsko polje je djelomično plavljeno polje u dinarskom kršu, koje je dobar dio godine pod vodom, pogotovo za kišnih godina, što otežava njegovo poljoprivredno iskorištavanje.
|
Edukativna staza "Energija iz prirode"
Godine 2021. direktor Vjetroelektrane "Lički medvjed" i gradonačelnik Otočca, otvorili su u Dabru stazu "Energija iz prirode". Uz poučnu stazu koja vodi do mjernog stupa, postavljeno je pet edukativnih tabli koje na jednostavan i zabavan način pričaju zanimljivu priču o nastanku struje iz energije vjetra, kako nastaje vjetar, kako su kroz povijest ljudi pokušavali ukrotiti njegovu snagu te kako se puhanje vjetra u vjetroturbinama pretvara u struju. Na posljednjoj tabli pronaći ćete QR kod koji možete skenirati mobitelom kako bi dobili više informacija, ali i kako bi zaigrali kviz. |
Dabar
|
Selo Dabar smjestilo se na udaljenosti od oko 20 km od Otočca, uz rub krškog Dabarskog polja i dva izvora vode, na oko 600 m n.v. Unatoč blizini Jadranskog mora (40 kilometara zračne linije), klima je kontinentalna s hladnim i snježnim zimama te vrućim i suhim ljetima. Kako postoji više sela imenom Dabar u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, za ovo se selo znade reći i Dabar lički.
Selo je raštrkano i ima više zaselaka: Dabar-centar (Varoš), Zabare, Lug, Bobići, Zapolje, Ljuštinova Draga i Selište. 
Pogled od crkve, preko naselja, na Dabarsko polje
Selo se prvi puta spominje još od 1379. godine. Prema prvim zapisima ovdje su u srednjem vijeku živjela dva plemena: Dabran i Zagorac, odakle moguće potječe i ime naselja. Postoji još jedna varijanta nastanka imena mjesta, i to od staroslavenskog "dubo dolina" (duboka zdjelasta udubina).
Godine 1449. godine, plemićka obitelj Frankopan gradi svoju utvrdu povrh sela na brdu Vučjak. U srednjem vijeku kad je grad Otočac bio političko središte, glavno kulturno sjedište je bio Dabar. U glagoljskom Dabarskom brevijaru iz 1486. godine, koji je napisao pop Stipan, spominju se i druga mjesta u okolici Dabra, kojih danas nema. Napisan je na 306 pergamentskih listova i spada u glagoljske srednjevjekovne kodekse. Početkom 16. stoljeća stanovništvo se počinje iseljavati iz tog kraja. Kod dobro utvrđene dabarske utvrde 1527. godine Otočani izvojevali pobjedu u bitci protiv Turaka, koje je predvodio Osman-aga, i koji je u ovoj bitci bio smrtno ranjen. Godine 1577. utvrdu opslužuje 40 austrijskih vojnika. Godine 1672. grof Josef von Herberstein u Dabar je naselio prvih 90 pravoslavnih Vlaha. Utvrda Dabar gubi na važnosti 1689. godine kada je pop Marko Mesić istjerao Turke iz Like i Krbave. Utvrda se tada prestala uzdržavati i pretvorila se u ruševinu, a 1773. godine Dabar se spominje kao posve propali grad. Ispod kaštela nastali su novi zaselci od kojih i danas postoje Zabare (hrvatski), Lug (hrvatski), Bobići (srpski), Zapolje (srpski) i Varoš (mješoviti). Godine 1835. u Dabru je bilo 112 kuća i 1696 stanovnika, od toga 915 Hrvata i 781 Srbin. 1857. godine u Dabru je živjelo 1904 žitelja. Godine 1910. bilo je u Dabru 2394 stanovnika (više nego u kotarskom gradu Otočcu), od toga 1235 Srba i 1159 Hrvata. U selu su bile dvije crkve; za pravoslavne vjernike crkva Sv. Deremije, a za katolike crkva Sv. Mihaela arkanđela, sagrađena 1730. godine. Dabar je 1991. godine s okolnim naseljima za vrijeme Domovinskog rata teško stradao. Dabarski brevijar Dabarski brevijar ili Dabarski molitvenik je brevijar iz ličkoga mjesta Dabra. Napisao ga je pop Stipan. Glagoljički rukopis datira iz 1486. godine. Pisan je starohrvatskim čakavskim narječjem. Sadrži biblijske lekcije, nekoliko legendi i pasija te naknadni zapis popa Stipana iz godine 1515. u kojem on piše o turskoj opasnosti i velikim nevoljama koje su prouzročili osmanski osvajači te navodi da je brevijar vlasništvo crkvice sv. Kuzme i Damjana u Dabru. Brevijar kao važan dokument vremena sadrži podatke o objektima o čijem postojanju nema drugdje pisana traga osim u ovom brevijaru, kao npr. crkve sv. Kuzme i Damjana u Dabru. Jedan ukrasni inicijal iz Brevijara uklesan je i u kamen Gačanskoga parka hrvatske memorije u Otočcu, kao važan dio kulturne (glagoljaške) baštine i Gacke i Hrvatske. Dabarski brevijar spada među glagoljske srednjovjekovne kodekse. Pisan je na 306 pergamentnih listova. Od 1248. godine, dopuštenjem pape Inocenta IV., Hrvati su bili jedini narod u Europi koji je bez ograničenja smio upotrebljavati vlastitu glagoljicu umjesto latinice. To je dopuštenje najprije formalno izdano senjskom biskupu Filipu, ali je nedugo zatim prenijeto na cijeli hrvatski narod. Uz uobičajene molitve, tu su i zapisi o povijesti mjesta, kao što su napadi osmanske vojske ili imena tadašnjih dužnika, o čemu govori sljedeći primjer: iz Dabarskog brevijara što ga je, počevši od 1486. pisao pop Stipan, saznajemo da su u župskim knjigama dužnika 1515. godine upisani: Škarići, Jarići, Silaševići, Starkići, Vučetići, Volčevići, Trhožići, Stričići, Berojići, Brajenkovići, Šimajevići i Križići. Danas se izvornik nalazi u HAZU-u u Zagrebu. IZVOR Dabarski brevijar. Wikipedija (hr) U Domovinskom ratu 1991. godine Dabar je pao u ruke pobunjenih Srba 21.11.1991. godine. Okupirani Dabar postao je dio tzv. Republike Srpske Krajine. Hrvatsko stanovništvo ubijeno je, protjerano ili zatvoreno u logore (u Kninu), a kuće opljačkane i/ili spaljene. Prilaz Dabru i hrvatska imanja srpski su gerilci zatrpali minama, od kojih neke još nisu uklonjene dugo godina nakon rata. Stanovništvo je najvećim dijelom bilo raseljeno i samo najhrabriji su se vratili na svoja zapaljena i razorena ognjišta i tu ostali.
Stanovnici se pretežito bave poljoprivredom. Životna infrastruktura u naselju je potpuno nerazvijena - nema ni škole, niti trgovine. Objekti u naselju
Rimokatolička crkva Svetog Mihovila arkanđela sagrađena je 1730. godine. Nakon velikih razaranja u Drugom svjetskom ratu, stanovnici su je obnovili. Uz nju se nalazi dabarsko groblje. Blagdan sela je Mihovil 29. rujna.
Pravoslavna crkva Velike Gospojine datira iz 1770. godine i nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu nije obnavljana. Uz nju se nalazi Staro groblje. 
Dabar, crkva sv. Mihovila arkanđela
|
Dabar, spomenik poginulima u NOB-u
Dabar, spomenik civilnim žrtvama u Domovinskom ratu
Autor: speidelj - Selbst fotografiert, Gemeinfrei, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=12669600 
Crni vrh (kod Dabra) (u pozadini; 934 m n.v.)
PROČITAJ VIŠE
BIĆANIĆ, Dane: Dabar-povijesni pregled. Zagreb, 2007. PERIŠIĆ, Stipe: Prirodno–geografska obilježja Dabra. Zagreb, 1998. SPEIDEL, Biserka: Dabar kod Otočca. Dabar, 1979. Biciklistička Staza Dabarskog brevijara (duga 37 kilometara)
Staza Dabarskog brevijara treća je biciklistička staza osmišljena u sklopu projekta "Put vode i krša" čiji je inicijator i nositelj BK Barkan Otočac u partnerstvu s TZG Otočca i uredom UNDP-a u Zadru, a uz podršku Centra za krš, Katedre Čakavskog sabora pokrajine Gacke i Strukovne grupe kulturnog turizma HGK. Staza Dabarskog brevijara dobila je ime po srednjovjekovnom glagoljskom kodeksu, Dabarskom brevijaru, nastalom 1486. godine u mjestu Dabar. Većim dijelom staza vodi kroz šumu do Dabra i kroz selo, a obiluje brojnim zanimljivostima. Predstavlja i najmanje poznat put do Plitvičkih jezera. Radi se o prvom koraku prema turističkoj revitalizaciji toga zaboravljenog kraja. Projekt "Put vode i krša" provodi se na ruralnom prostoru, s nedovoljno razvijenom turističkom ponudom, kategoriziranom u područje posebne državne skrbi, a izrastao je iz pilot projekta "Gačanski put", koji je 2008. godine iznjedrio prvu Barkanovu stazu. Nadovezivanjem "Puta vode i krša" osmišljene su sljedeće dvije staze, staza Tri jezera i staza Dabarskog brevijara, koje su krenule ishodišno iz Gacke prema najvećim fenomenima krša u okruženju. Tako staza Tri jezera ide putem krša u pravcu Parka prirode Velebit, dok Staza Dabarskog brevijara vodi prema NP Plitvička jezera. Članovi BK Barkan napravili su opis, visinski presjek i roadbook te razvili priču o trima stazama. Duž staze Dabarskog brevijara postacvljeno je 40 oznaka. INFORMACIJE Staza Dabarskog brevijara. Barkanbike 
|
Zapolje (Dabar)
Ljuštinova Draga (Dabar)
|
Vrh Velili i Mali Surdup (na horizontu) i Dabarsko polje
|
Zabare (Dabar)
Lug (Dabar)
Nekadašnja obiteljska kuća obitelji Nekić u dabarskom zaselku Lug
Autor: speidelj - Selbst fotografiert, Gemeinfrei, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=12670073 |
Petrinić Polje (Petrinić-Polje)
|
Selo Petrinić Polje kod Dabra opustjelo je nakon rata u Hrvatskoj 1990-ih. Nekada jako plodno zemljište zaraslo je u korov, a u centru polja ponekad se može vidjeti nekoliko otkosa koje pokose ljudi iz okolnih sela. O ovom selu gotovo i nema dostupnih podataka, ali ni o kretanju broju stanovnika, pošto se na zadnja dva popisa nije imao tko popisati.
IZVOR Bilo jednom selo. Novosti, 25.1.2021. (pristupljeno 17.4.2023.) |
|
-
|
PO PLITVIČKOM KRAJU
Sertić Poljana
Poljanak
Korana (naselje)
Plitvica Selo
Nacionalni park "Plitvička jezera"
Plitvička jezera
|
Proces osedravanja kojim se formiraju sedrene barijere i stvaraju jezera predstavlja dio jedinstvene univerzalne vrijednosti zbog koje su Plitvička jezera proglašena nacionalnim parkom i uvrštena na UNESCO-vu Listu svjetske prirodne baštine.
Legenda o nastanku Plitvičkih jezera 
Fotografija Plitvičkih jezera iz prve polovice 20. stoljeća
Iz zbirke Željka Mišića-Pažina |
Znate li?
... da je 1914. godine odbačen projekt gradnje hidroelektrane na Plitvičkim jezerima. No ipak, 1936. godine izgrađena je mala hidroelektrana Burget smještena u pećini pokraj jezera Burget, radi opskrbe strujom Hotela Plitvice. Radi se o maloj hidroelektrani kojoj se ustava nalazi na jezeru Burget, a strojarnica u kojoj je turbina i generator smještena je u betonskom objektu i pećini pokraj jezera. Nažalost zbog devastiranosti hidrocentrala nije u funkciji niti otvorena za posjetitelje. Zaštićeno je kulturno dobro jer predstavlja vrijedan primjer industrijske arhitekture prve polovice 20. stoljeća. ... u prošlosti su Plitvička jezera nazivali "Vražjim vrtom". Rast sedre
Analize starosti aktivnih barijera pokazale su kako je prosječna godišnja brzina rasta sedrenih barijera oko 13,5 mm. Godišnja brzina rasta izlazne barijere jezera Kozjak iznoti oko 5,6 mm dok je kod Prošćanskog jezera brzina oko tri puta veća. Svaka barijera ima svoju dinamiku, jedne rastu brže, a druge sporije; pri tome nizvodne barijere ponekad nadvisuju uzvodne koje se pritom potapaju, a iz dva jezera nastaje jedno. Plitvica
Rječica Plitvica, koja izvire pod vilom "Izvor", duga je svega četiri kilometra i ulijeva se u Plitvička jezera, na predjelu Sastavci na području Donjih (plitvičkih) jezera, kamo pada preko 78 metara visokog Velikog slapa, najvišeg slapa u Hrvatskoj. Korana
Iz Plitvičkih jezera istječe rijeka Korana, koja potom prolazi kroz Slunj i na kraju svojeg toka dugog 134 kilometara pokraj Karlovca utječe u Kupu. Poučno-rekreativne staze u NP "Plitvice"
Osim 22 kilometra staza i šetnica u jezerskoj zoni, posjetitelji Nacionalnog parka Plitvice mogu obići i poučno-rekreativne staze u parku. Poučne staze imaju za cilj približiti šumski ekosustav (koji prekrivaju više od tri četvrtine površine nacionalnog park) posjetiteljima koji svoj boravak u Nacionalnom parku Plitvička jezera žele, uz aktivni odmor, obogatiti i znanjem o šumama i šumskim ekosustavima te spoznati ulogu šume u očuvanju jezera. Staze vode kroz velike šumske komplekse i gorske livade s prekrasnim vidikovcima. Duž staza postavljeni su poučni panoi čija je osnovna zadaća upoznati posjetitelje sa šumskim ekosustavima te drugim prirodnim i kulturnim znamenitostima. Osim edukativnog karaktera, zbog svoje duljine i konfiguracije terena, staze imaju i rekreativni karakter. Okruženje kojima prolaze staze je životno stanište brojnih životinjskih vrsta (medvjedi, vukovi, divlje svinje, lisice, jazavci, srne, jeleni i dr.) tako da nije dozvoljeno loviti ih, dirati, hraniti ili na bilo koji način uznemiravati. Kroz park se preporuča uvijek dovoljno glasno razgovarati kako bi životinje na vrijeme čule, osjetile prisustvo čovjeka i udaljile se od staze. Među stazama su:
|
Vila "Izvor"
|
Sjeverozapadno od Plitvica Sela, iznad izvora potoka Plitvice, u gustoj šumi nalazi se Vila Izvor kako je zovu mještani i djelatnici Nacionalnog parka Plitvice, koju je nakon Drugog svjetskog rata u najvećoj tajnosti pod kodnim imenom "Objekt 99/11" dao sagraditi Josip Broz Tito. Gradnja vile počela je 1949. godine, a trajala je do 1953. godine. Prema odluci Izvršnog vijeća NR Hrvatske trebalo je izgraditi reprezentativan objekt u kojemu bi se mogli skloniti politički i vojni prvaci toga vremena.
Vilu su na površini većoj od 10.000 m2 (7800 m2 iskoristive površine) gradili ratni zarobljenici i nekoliko stotina političkih zatvorenika iz zatvora Golog otoka, Lepoglave, Srijemske Mitrovice i Stare Gradiške. Vila je imala jednu etažu pod zemljom i još tri iznad. Građena je od zeleno-sivog kamena škriljevca, koji je vlakom dopreman s Medvednice iznad Zagreba, a kako bi se objekt uklopio u šumski okoliš. Namještaj su od masivnog drveta izradili zatvorenici iz Lepoglave. Otvorena je tajnovito, bez puno publiciteta. Vila je obložena kamenom i masivnim drvetom koji lakiranim u sedam slojeva, te s krovom pokrivenim olovom. 
Vila "Izvor", arhivska fotografija
Osim 20-ak luksuznih apartmana za odabrane goste, te desetak uredskih kancelarija, u vili se nalazila velika blagavaonica, plesna dvorana, kuglana, dvorana za biljar, kino-dvorana, knjižnica, dvorane za sastanke i dnevni odmor. Čuvalo ju je i nekoliko pasa vučjaka. Imala je zatvoreni sistem centralnoga grijanja s dvije kotlovnice. Imala je vlastitu naponsku mrežu, koja se napajala strujom iz riječnog izvora potoka Plitvice u dubokom kanjonu ispod Vile, a također i pričuvne agregate. Vila je sagrađena da bude i sigurno sklonište, sakrivena je u šumi ali je probijen i podzemni tunel dugačak 80 metara (prema drugom izvoru 150 m), za izlaz iz rezidencije u nuždi. Za poslugu (kuhari, konobari, čistačice) je izgrađen zasebni objekt udaljen kojih 150-200 metara od vile. Zanimljivo je kako su zbog tajnovitosti objekta poslugu na lokaciju na radne turnuse koji su trajali po tri mjeseca dovodili noću u autobusima sa zatamnjenim staklima, kako putnici ne vide gdje idu. Po mogima je upravo vila izvor bila najelitnija od nekoliko desetaka vila koje su izgrađene za Josipa Broza Tita. On je u vili boravio samo pet puta. Pričalo se kako ju je napravio po želji supruge Jovanke, čija je rodna kuća u Jošanima, udaljena nekoliko desetaka kilometara od vile. Žiteljima Plitvica Sela je nekada bilo vrlo ograničeno kretanje u smjeru vile, koju su u vrijeme boravka Tita i političke elite čuvali policajci i vojska. Navodno je nakon Titove smrti vila postala omiljeno mjesto za visoke državne i vojne dužnosnike, za koje su čak dopremane i prostitutke na nekoliko dana, obično na dočeke Nove godine i druge proslave. Za Tita pak kažu za nikada nije dovodio druge žene, osim supruge Jovanke (a Jovanka je navodno znala biti vrlo ljubomorna). Objekt je potpuno devastiran tijekom Domovinskog rata, kada je bila zaposjednuta. Osim što je sam objekt bio zapušten, iz njega su pokradeni tehnika, skupocjeni sagovi i tepisi, namještaj, Titovi lovački trofeji, a onda i pokradani građevinski dijelovi. Vila se danas nalazi unutar granica nacionalnog parka "Plitvice". Vilu "Izvor" Nacionalni park planira pretvoriti u Znanstveno-istraživački centar za klimatske promjene. IZVOR Titova vila “Izvor”, opljačkana i zaboravljena PROČITAJ VIŠE Marin Smolčić: FOTO Vila Izvor: Ušli smo u elitno Titovo zdanje koje su gradili uznici s Golog otoka. Pogledajte kako sada izgleda. Novi list, 2.5.2023. 
Lov na Plitvicama
Među socijalističkom i komunističkom elitom bio je vrlo popularan lov. Jedan medvjed od 350 kilograma ubijen na Plitvicama bio je svojevremeni rekorder bivše Jugoslavije. Nesretnu životinju su kao mladunca uhvatili djelatnici Nacionalnog parka. Hranili su ga i pazili pa je on nakon nekoliko godina izrastao u gorostasa, ali je bio iznimno pitom i ljudima jeo iz ruku. Onda je jednoga dana medo-kapitalac dovezen na rub velike livade na kojoj je s visoke lovačke čeke vrebao lovac Tito koji ga je ubio jednim hicem. Tadašnji su mediji uz fotografiju medvjeda, Tita, Jovanke, svite i pudlice napisali: "Ova neman nije umakla mirnoj ruci i oštrom oku lovca Josipa Broza Tita!" U svakom takvom lovu u osiguranju je sudjelovalo mnoštvo vojske i milicije. Izvor podataka: Novi list, 2023. 
Naslovna fotografija
Izvor potoka Plitvice nalazi se neposredno ispod vile "Izvor", tzv. "Titove vile". KOORDINATE: 44.902709, 15.571802 |
Titova vila Izvor intervju sa Dušanom!
Proizvodnja: TV Loki Blago u Srebrnom jezeru
Serijal od jedanaest westerna o indijanskom poglavici plemena Apača Winnetou snimana je na području Velebita (Tulove grede), NP-a Paklenica, rijeke Zrmanje i na Plitvičkim jezerima. Upravo je podno Velikog slapa snimljena jedna od borbi Winnetoua protiv negativaca u filmu "Blago u Srebrnom jezeru". Film "Blago u Srebrnom jezeru" bio je prava senzacija u Njemačkoj i bivšoj Jugoslaviji, ali i u cijeloj Europi, te velikom dijelu svijeta. Neamerički vestern, snimljen na zadivljujućim hrvatskim lokacijama u Lici, Dalmatinskoj zagori i na slikovitim Plitvičkim jezerima, bio je nešto sasvim različito od američkog vesterna. Taki za pojavu žanra vesterna na europskom tlu nisu zaslužni Talijani (tzv. špageti vesterni Sergia Leonea, Duccia Tessarija, Sergia Corbuccija, Tonina Valerrija i dr.), već Nijemci i Hrvati. Početkom 1960-ih njemačka producentska kuća Rialto Film, zaslužna za uspjeh serije kriminalističkih filmova prema romanima britanskog pisca Edgara Wallacea, odlučila se upustiti u riskantan pothvat ekranizacije jednog romana Karla Maya, popularnog njemačkog pisca iz 19. stoljeća, koji je pisao serije pustolovnih romana, od kojih se priče velikog dijela knjiga zbivaju na američkom Divljem zapadu. Bio je to film "Blago u Srebrnom jezeru", samo prvi u uspješnom nizu filmova o Winnetouu koji je slijedio. PODACI O FILMU Igrani film, vestern Države: Zapadna Njemačka / Jugoslavija / Francuska Godina: 1962. Naziv originala: Der Schatz im Silbersee 
|
|
Plitvički maraton Plitvički maraton tradicionalno se održava prvi vikend u lipnju. Jedna je od najstarijih hrvatskih utrka. Profesor tjelesnog odgoja Ivan Teklić je želio približiti staze uz jezera i slapove svim ljubiteljima trčanja. Prvi Plitvički maraton se održao u listopadu 1981. godine, a sudjelovalo je 165 natjecatelja. Svake slijedeće godine sudjelovalo sve više natjecatelja iz raznih zemalja. Staza prolazi pored većine jezera i slapova, predjelima bogatim šumom. Jedna od zanimljivosti je da je 1984. i 1985. godine bilo organizirano natjecanje u skijaškom trčanju. 1984. godine skijaško trčanje se odvijalo na Ulazu 2, dok su 1985. godine natjecatelji mogli uživati u skijaškom trčanju uz zaleđena jezera i slapove. Plitvički maraton je jedna od najpopularnija utrka u Hrvatskoj i pruža priliku da se trči neposredno iznad Velikog slapa, uz jezera i Crnu i Bijelu rijeku. Utrke su raspoređene na maraton, polumaraton i utrku od 5 kilometara. Utrka od dužine 5 kilometra starta ispred Sportsko rekreacijskog centra Mukinje. Natjecatelji trče prema Nacionalnom Parku do pomoćnog ulaza Flora. Od tud se pruža pogled na Gornja jezera, na najveći slap gornjih jezera – Veliki prštavac. Ujedno je tu i okret te se istim putem trkači vraćaju na cilj. Staza je obiteljskog tipa, za šetnju u hladu bukove šume cijelim putem, bez velikih uspona. Utrka od 21 kilometar ili polumaraton također starta ispred Sportsko rekreacijskog centra Mukinje te izbija na glavnu cestu. Nakon 1,5 kilometra se dolazi do spomenika Josipu Joviću, te se trči u smjeru Koranskog mosta koji je ujedno i najniža točka nadmorske visine staze polumaratona. Sa Koranskog mosta pruža se predivan pogled na rijeku Koranu u podnožju. Potom se staza penje prema selu Poljanak i nakon Poljanka se ide u smjeru Sela Plitvice. Na 26-om kilometru ulazi se u sami Nacionalni Park Plitvička jezera, na Kozjačke mostove, gdje se dolazi do stanice vlaka, te nastavlja kroz Park natrag na Mukinje. Od 2021. godine, Plitvički polumaraton nosi naziv "Valentina Valjak" po uzoru na prerano preminulu pobjednicu 35. Plitvičkog polumaratona 2020. godine. Utrka od 42 kilometra ili maraton također starta ispred Sportsko rekreacijskog centra Mukinje te se trkači kreću u istom trasom kao i polumaratonci. U ovoj utrci trkači ne idu prema Kozjačkim mostovima već svoj put nastavljaju prema najvišem vrhu, na Prošćanskom jezeru, te se kreću u smjeru Ljeskovca gdje je okret na 32. kilometru i nakon toga se dolazi do Gornjih jezera i vraća natrag na Mukinje. Staza je specifična po dva velika uspona ali zato pruža predivan pogled na jezera i šumu. Gotovo polovina staze je uz sama jezera, te su na njoj i dva izvora pitke vode. Također prolazi uz samu Čorkovu uvalu koja je najstarija parašuma u ovom dijelu Europe. IZVOR Nacionalni park Plitvička jezera |
Jezero Kozjak u Plitvičkim jezerima i Gola Plješivica (na horizontu)
|
RAZDOLJE
NAJVIŠI VRH: (1114 m)
JAVORNIK
NAJVIŠI VRH: SELIŠKI VRH (1279 m)
KIK
NAJVIŠI VRH: KIK (1085 m)
KORENIČKIM KRAJEM
MRSINJ
NAJVIŠI VRH: NIKINA PLASA (1268 m)
|
Nikina plasa je najviši vrh brda Mrsinja koje se proteže smjerom sjever – jug na prijelaznom području između Male Kapele i Ličkog sredogorja. Vršna točka obilježena je natpisom na kamenu. S vršnog dijela pruža se pregledan vidik prema Velebitu.
Prilazi. Korenica - Mrsinj-grad - Nikina plasa 3.30 h Krbavica - Nikina plasa 2.30 h Najčešće se za prilaz koristi put iz Korenice preko Mrsinj-grada. Markirani put počinje na ulazu u Korenicu iz smjera Plitvičkih jezera, odmah nakon benzinske postaje. Prve markacije uočljive su s glavne ceste, a vode Ulicom bana Derenčina. Nakon zadnjih kuća put vodi preko livade, ulazi u šumu kroz koju vodi postupno sve strmije do Mrsinj grada. Od Mrsinja se put nastavlja usponom na prijevoj a zatim silazi do mak. ceste na slikovitoj travnatoj visoravni Poljica (oko 1 h od Mrsinj grada). Prateći cestu po d. rubu Poljica ulazi se ponovno u šumu. Oko 100 m od ulaza u šumu nalazi se križanje: l. put uspinje se 30’ na Nikinu plasu, a d. put silazi 2 h u Krbavicu. Prilazni put od izvora Krbavice počinje u zaselku Panjkovići, uspinje se postupno kroz visoku bukovu šumu i po travnatim proplancima. Nakon 2 h, na mjestu gdje put izlazi na mak. cestu u blizini ruba visoravni Poljica d. je odvojak za vrh Nikinu plasu (30’), dok se prateći cestu može nastaviti 1 h do Mrsinj grada. IZVOR Mrsinj - vrh Nikina plasa. Hrvatski planinarski savez (pristupljeno 23.3.2023.) |
|
Mrsinj grad
Mrsinj-grad je bila srednjovjekovna utvrda. Ostaci te utvrde nalaze se na brdu Mrsinju, malo ispod vrha tog brda, s istočne strane. Strateški položaj te utvrde je taj što brdo Mrsinj (vrh Mrsinj 1259 m) se nalazi na području gdje Ličko sredogorje prelazi u Malu Kapelu. Brdo se proteže u pravcu sjever-jug, Iz utvrde se moglo kontrolirati kretanje ljudi u Bijelom polju koje se nalazi istočno te izvor vode (Vrelo Koreničko). 440 m nadmorske visine niže se nalazi naselje i rječica Korenica, koja je nastala ispod ove utvrde i to kao obrambeno naselje. Osim obrambene svrhe, utvrda Mrsinj je imala i crkvenu namjenu. Bila je prvim mjestom gdje su stolovali biskupi Krbavske biskupije. Krbavski biskupi su stolovali na Mrsinju od 1185., a poslije se biskupijsko sjedište preselilo u Udbinu. [4] 
Pogled s brda Mrsinj na Koreničko polje i Golu Plješivicu, u pozadini
|
Legenda o Mrsinj-gradu |
Praktično
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
|
Poučno rekreativne staze na područjju Nacionalnog parka "Plitvička jezera" - OTVORI
Poučno rekreativna staza Čorkova uvala i Plitvica
|
BORAVAK
Smještaj
|
Područje Pitvičkih jezera
Područje Korenice
Auto-kamp Borje
HR53231 Plitvička jezera, Tel: +385 (0)53 751 790 Fax: +385 (0)53 751 791 e-mail: info@np-plitvicka-jezera.hr Web: NP Plitvička jezera Restoran Borje izgrađen 1977. godine u sklopu auto kampa i u neposrednoj blizini Nacionalnog parka Plitvička jezera. Obnovljen je 2023. godine. Ugostiteljski dio objekta čine à la carte i samoposlužni restoran koji zajedno s prostranim i udobnim lounge barom te vanjskom terasom dosežu kapacitet od gotovo 300 sjedećih mjesta.
|
Klikom na logo BOOKING.COM direktno pronađi smještaj na području Male Kapele:
BOOKING Klikom na logo direktno pronađi smještaj na području Male Kapele (zona Plitvičkih jezera) BOOKING Klikom na logo direktno pronađi smještaj na području Male Kapele (zona Vrhovina) BOOKING Klikom na logo direktno pronađi smještaj na području Male Kapele (zona Plaškog) |
Upozorenja i opasnosti
Minska situacija na topografskim kartama
Hrvatski centar za razminiravanje - Idejni projekt razminiravanja (područje Male Kapele u Karlovačkoj županiji), 2013. godina
|
Karta Državnog lovišta Mala Kapela I, s ucrtanim minsko sumnjivim područjima
|
Karta Državnog lovišta Dabar, s ucrtanim minsko sumnjivim područjima
|
Karta Državnog lovišta Vrhovine, s ucrtanim minsko sumnjivim područjima
|
Karta Državnog lovišta Mala Kapela II, s ucrtanim minsko sumnjivim područjima
|
Topografska karta Državnog lovišta Brinje.
|
Topografska karta Državnog lovišta Mrsinj.
|
Karta Državnog lovišta Golo Trlo, s ucrtanim minsko sumnjivim područjima
|
IZVORI I LITERATURA
Reference
[1] HR.METAPEDIJA, Narodni park Plitvička jezera
[2] WIKIPEDIJA, Mala Kapela
[3] WIKIPEDIJA, Tunel Mala Kapela
[4] WIKIPEDIJA, Mrsinj-grad
[5] BOCIĆ, Neven, Plitvička jezera - tamo gdje voda prkosi kršu, geografija.hr (2009.)
[2] WIKIPEDIJA, Mala Kapela
[3] WIKIPEDIJA, Tunel Mala Kapela
[4] WIKIPEDIJA, Mrsinj-grad
[5] BOCIĆ, Neven, Plitvička jezera - tamo gdje voda prkosi kršu, geografija.hr (2009.)
Ostali izvori i literatura
ANIĆ, I., MIKAC, S.; Struktura, tekstura i podmlađivanje dinarske bukovo-jelove prašume Čorkova uvala (Structure, texture and regeneration of dinaric beech-fir virgin forest of Čorkova Uvala); Šumarski list, 11-12, 505-515, Zagreb, 2008.
BOŽIĆEVIĆ, S., ured.; Plitvička jezera – Nacionalno dobro Hrvatske – svjetska baština; NP Plitvička jezera i HAZU, 104 str., Zagreb, 1994.
BOŽIĆEVIĆ, S.; Zlatna obljetnica Nacionalnog parka „Plitvička jezera“; Priroda br. 861, 89/4, 6-8, Zagreb, 1999.
FRANIĆ, Dragutin; Plitvička jezera i njihova okolica; 439 str. Tisak kraljevske zemaljske tiskare, Zagreb, 1910.
GAVAZZI, A.; Geneza Plitvičkih jezera; Glasnik Hrvatskog naravoslovnog društva, Godina XV, 1-9, Zagreb, 1904.
GUŠIĆ. Branimir., MARKOVIĆ, M., ured.; Plitvička jezera – čovjek i priroda; Nacionalni park Plitvička jezera, 260 str., Zagreb, 1974.
HERAK, M.; Tektonska osnova hidrogeoloških odnosa u izvorišnom području Kupe i Korane s Plitvičkim jezerima; Referati V savjetovanja geologa Jugoslavije, 17-25, Beograd, 1962.
HIRC, D.; Prirodni zemljopis Hrvatske; Naklada Antuna Scholza, 721 str., Zagreb, 1905.
HORVATINČIĆ, N.; Starost sedre Plitvičkih jezera; Priroda 861/4, 20-22, Zagreb, 1999.
HORVATINČIĆ, N., ČALIĆ, R. i GEYH, A. M.; Interglacial Growth of Tufa in Croatia; Quaternary Research 53, 185–195; 2000. god.
HORVATINČIĆ, N., KRAJCAR BRONIĆ, I., OBELIĆ, B.; Diferences in the 14C age, δ13C and δ18O of Holocene tufa and speleothem in the Dinaric Karst; Palaeogeography, Palaeoclimatology, Palaeoecology 193, 139-157; 2003. god.
HRANILOVIĆ, H.; Geomorfološki problemi iz hrvatskog Krasa; Glasnik Hrvatskog naravoslovnoga društva XIII/1-3, 93-133, Zagreb, 1901.
KOCH, F.; Plitvička jezera, Prilog poznavanju tektonike i hidrografije Krša; Vijesti Geološkog zavoda u Zagrebu, Knjiga I, 1925/26., 150-177, Zagreb, 1926.
KUSSAN, Geschichte des Oguliner Regiments
MATONIČKIN, I., PAVLETIĆ, Z.; Biološke karakteristike sedrenih slapova u našim krškim rijekama; Geografski glasnik 22, 43-56, Zagreb, 1960.
MEŠTROV, M., VIDAKOVIĆ, P., MOVČAN, J., ČUDINA, P., ured.; Plitvička jezera – čovjek i priroda II; HAZU Razred za prirodne znanosti i Društvo za zaštitu Plitvičkih jezera, 255 str., Zagreb, 2000.
NJAVRO, Mato (ed.): Plitvice Lakes, Turistička naklada d.o.o., Zagreb 2005.
PERICA, D., LUKAČ, G.; Plitvička jezera – biser Like; Geografski horizont 1-2/2004, 7-23, Zagreb, 2006.
PEKTRI, M.; Prinosi hidrologiji Plitvica; Nacionalni park Plitvička jezera, Zagreb, 1958.
PEVALEK, I.; Oblici fitogenih inkrustacija i sedre na Plitvičkim Jezerima i njihovo geološko znamenovanje. Spomenica u počast Dr. Dragutinu Gorjanović – Krambergeru; 101-110, Hrvatsko prirodoslovno društvo, Zagreb, 1925.-26.)
PEVALEK, I.; Biodinamika Plitvičkih jezera i njena zaštita; Nacionalni park Plitivička jezera, 275-294, Zagre, 1958.
POLŠAK, A.; Geološki aspekti zaštite Plitvičkih jezera. Plitvička jezera – čovjek i priroda; NP Plitvička jezera, 23-32, 1974. godina.
POLŠAK, A., JURIŠA, M., ŠPARICA, M., i ŠIMUNIĆ, A.; Osnovna geološka karta 1 : 100 000 list Bihać; SGZ, Beograd – IGI, Zagreb, 1976.
POLŠAK, A., CRNKO, J., ŠIMUNIĆ, An., ŠIMUNIĆ, Al., ŠPARICA, M., i JURIŠA, M.; Tumač Osnovne geološke karte 1 : 100 000 za list Bihać; 52 str., SGZ, Beograd – IGI, Zagreb, 1981.
POLJAK, Josip; Pećine hrvatskog krša II dio, Pećine okoliša Plitvičkih jezera, Drežnika i Rakovice; Prirodoslovna istraživanja JAZU, 1-25, Zagreb, 1914.
RIĐANOVIĆ, J.; Geografski smještaj (položaj) i hidrogeografske značajke Plitvičkih jezera; Plitvička jezera nacionalno dobro Hrvatske – svjetska baština, Znanstveni skup, 29-42, Zagreb, 1994.
RIĐANOVIĆ, J.; Hidrogeografske značajke Nacionalnog parka Plitvička jezera; Geografski glasnik 38 246-252, Zagreb, 1976.
RIĐANOVIĆ, J., BOŽIČEVIĆ, S.; Geographic-Physical Conditions of Runoff and Hydrogeological Characteristics of the Plitvice Lakes; Acta geographica Croatica 31, 7-26, Zagreb, 1996.
RIĐANOVIĆ, J.; Limnigrafi na Plitvičkim jezerima; Priroda br. 861, 89/4 34-36, Zagreb, 1999.
ROGLIĆ, J.; Unsko-koranska zaravan i Plitvička jezera – geomorfološka promatranja. Geografski glasnik 13, 49-66, Zagreb, 1951. (PDF)
ROGLIĆ, J., Morfološke posebnosti Nacionalnog parka Plitvička jezera. Plitvička jezera – čovjek i priroda, 5-22, Zagreb, 1974.
RUBINIĆ, J., ZWICKER, G., DRAGIČEVIĆ, N.; Doprinos poznavanju hidrologije Plitvičkih jezera – dinamika kolebanja razine jezera i značajne promjene; Savjetovanje „Hidrološka mjerenja i obrada podataka“ NP Plitvička jezera, 26.-28. 11. 2008. Zbornik radova, 207-230, Rijeka, 2008.
SRDOČ, D., HORVATINČIĆ, N., OBELIĆ, B., KRAJCAR, I., SLIEPČEVIĆ, A.; Procesi taloženja kalcita u krškim vodama s posebnim osvrtom na Plitvička jezera; Krš Jugoslavije 11/4-6, 101-204, Zagreb, 1985.
ŠENOA, M.; Rijeka Kupa i njezino porječje; Rad JAZU, Knjiga CXXII, 94 str., Zagreb, 1895.
BOŽIĆEVIĆ, S., ured.; Plitvička jezera – Nacionalno dobro Hrvatske – svjetska baština; NP Plitvička jezera i HAZU, 104 str., Zagreb, 1994.
BOŽIĆEVIĆ, S.; Zlatna obljetnica Nacionalnog parka „Plitvička jezera“; Priroda br. 861, 89/4, 6-8, Zagreb, 1999.
FRANIĆ, Dragutin; Plitvička jezera i njihova okolica; 439 str. Tisak kraljevske zemaljske tiskare, Zagreb, 1910.
GAVAZZI, A.; Geneza Plitvičkih jezera; Glasnik Hrvatskog naravoslovnog društva, Godina XV, 1-9, Zagreb, 1904.
GUŠIĆ. Branimir., MARKOVIĆ, M., ured.; Plitvička jezera – čovjek i priroda; Nacionalni park Plitvička jezera, 260 str., Zagreb, 1974.
HERAK, M.; Tektonska osnova hidrogeoloških odnosa u izvorišnom području Kupe i Korane s Plitvičkim jezerima; Referati V savjetovanja geologa Jugoslavije, 17-25, Beograd, 1962.
HIRC, D.; Prirodni zemljopis Hrvatske; Naklada Antuna Scholza, 721 str., Zagreb, 1905.
HORVATINČIĆ, N.; Starost sedre Plitvičkih jezera; Priroda 861/4, 20-22, Zagreb, 1999.
HORVATINČIĆ, N., ČALIĆ, R. i GEYH, A. M.; Interglacial Growth of Tufa in Croatia; Quaternary Research 53, 185–195; 2000. god.
HORVATINČIĆ, N., KRAJCAR BRONIĆ, I., OBELIĆ, B.; Diferences in the 14C age, δ13C and δ18O of Holocene tufa and speleothem in the Dinaric Karst; Palaeogeography, Palaeoclimatology, Palaeoecology 193, 139-157; 2003. god.
HRANILOVIĆ, H.; Geomorfološki problemi iz hrvatskog Krasa; Glasnik Hrvatskog naravoslovnoga društva XIII/1-3, 93-133, Zagreb, 1901.
KOCH, F.; Plitvička jezera, Prilog poznavanju tektonike i hidrografije Krša; Vijesti Geološkog zavoda u Zagrebu, Knjiga I, 1925/26., 150-177, Zagreb, 1926.
KUSSAN, Geschichte des Oguliner Regiments
MATONIČKIN, I., PAVLETIĆ, Z.; Biološke karakteristike sedrenih slapova u našim krškim rijekama; Geografski glasnik 22, 43-56, Zagreb, 1960.
MEŠTROV, M., VIDAKOVIĆ, P., MOVČAN, J., ČUDINA, P., ured.; Plitvička jezera – čovjek i priroda II; HAZU Razred za prirodne znanosti i Društvo za zaštitu Plitvičkih jezera, 255 str., Zagreb, 2000.
NJAVRO, Mato (ed.): Plitvice Lakes, Turistička naklada d.o.o., Zagreb 2005.
PERICA, D., LUKAČ, G.; Plitvička jezera – biser Like; Geografski horizont 1-2/2004, 7-23, Zagreb, 2006.
PEKTRI, M.; Prinosi hidrologiji Plitvica; Nacionalni park Plitvička jezera, Zagreb, 1958.
PEVALEK, I.; Oblici fitogenih inkrustacija i sedre na Plitvičkim Jezerima i njihovo geološko znamenovanje. Spomenica u počast Dr. Dragutinu Gorjanović – Krambergeru; 101-110, Hrvatsko prirodoslovno društvo, Zagreb, 1925.-26.)
PEVALEK, I.; Biodinamika Plitvičkih jezera i njena zaštita; Nacionalni park Plitivička jezera, 275-294, Zagre, 1958.
POLŠAK, A.; Geološki aspekti zaštite Plitvičkih jezera. Plitvička jezera – čovjek i priroda; NP Plitvička jezera, 23-32, 1974. godina.
POLŠAK, A., JURIŠA, M., ŠPARICA, M., i ŠIMUNIĆ, A.; Osnovna geološka karta 1 : 100 000 list Bihać; SGZ, Beograd – IGI, Zagreb, 1976.
POLŠAK, A., CRNKO, J., ŠIMUNIĆ, An., ŠIMUNIĆ, Al., ŠPARICA, M., i JURIŠA, M.; Tumač Osnovne geološke karte 1 : 100 000 za list Bihać; 52 str., SGZ, Beograd – IGI, Zagreb, 1981.
POLJAK, Josip; Pećine hrvatskog krša II dio, Pećine okoliša Plitvičkih jezera, Drežnika i Rakovice; Prirodoslovna istraživanja JAZU, 1-25, Zagreb, 1914.
RIĐANOVIĆ, J.; Geografski smještaj (položaj) i hidrogeografske značajke Plitvičkih jezera; Plitvička jezera nacionalno dobro Hrvatske – svjetska baština, Znanstveni skup, 29-42, Zagreb, 1994.
RIĐANOVIĆ, J.; Hidrogeografske značajke Nacionalnog parka Plitvička jezera; Geografski glasnik 38 246-252, Zagreb, 1976.
RIĐANOVIĆ, J., BOŽIČEVIĆ, S.; Geographic-Physical Conditions of Runoff and Hydrogeological Characteristics of the Plitvice Lakes; Acta geographica Croatica 31, 7-26, Zagreb, 1996.
RIĐANOVIĆ, J.; Limnigrafi na Plitvičkim jezerima; Priroda br. 861, 89/4 34-36, Zagreb, 1999.
ROGLIĆ, J.; Unsko-koranska zaravan i Plitvička jezera – geomorfološka promatranja. Geografski glasnik 13, 49-66, Zagreb, 1951. (PDF)
ROGLIĆ, J., Morfološke posebnosti Nacionalnog parka Plitvička jezera. Plitvička jezera – čovjek i priroda, 5-22, Zagreb, 1974.
RUBINIĆ, J., ZWICKER, G., DRAGIČEVIĆ, N.; Doprinos poznavanju hidrologije Plitvičkih jezera – dinamika kolebanja razine jezera i značajne promjene; Savjetovanje „Hidrološka mjerenja i obrada podataka“ NP Plitvička jezera, 26.-28. 11. 2008. Zbornik radova, 207-230, Rijeka, 2008.
SRDOČ, D., HORVATINČIĆ, N., OBELIĆ, B., KRAJCAR, I., SLIEPČEVIĆ, A.; Procesi taloženja kalcita u krškim vodama s posebnim osvrtom na Plitvička jezera; Krš Jugoslavije 11/4-6, 101-204, Zagreb, 1985.
ŠENOA, M.; Rijeka Kupa i njezino porječje; Rad JAZU, Knjiga CXXII, 94 str., Zagreb, 1895.
Ostali tekstovi i članci
SMOLČIĆ, Marin: U tijeku je izlov alohtonih ribljih vrsta u NP Plitvička jezera. Novi list, 13.9.2021.
