|
|
PRIMORSKI POJAS > PLANINE DALMACIJE > PLANINE JUŽNE DALMACIJE I MEDITERANSKE HERCEGOVINE > Zvijezdina
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Kolojanj, 486 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.9618, 17.5636
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Kolojanj, 486 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.9618, 17.5636
O planini
|
|
UvodZvijezdina je brdo u Bosni i Hercegovini u blizini granice s Hrvatskom. Dio je jedinstvene lokalne brdske skupine koju još čime brda Borut i Rogovi, a povezana je u svome sjeverozapadnom dijelu sa susjednom grupom brda Popina-Bulutovac (208 m), (U)Metaljka (331 m), Šibanica i Dešenj (229 m).
Sva navedena brda tvore sjeverno predbrđe planine Žabe - dominantne planine istočnog dijela Neretvanske krajine i neumskog zaleđa. ENGLISH SUMMARY: Zvijezdina
- 
Naslovna fotografija
Pogled iz smjera sela Glušci (Hrvatska) prema brdu Zvijezdina (desno) i Metaljka (lijevo). |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici brda Zvijezdina
Oglašavajte ovdje:
|
Zvijezdina, prostorni pogled
Izvor: Google Earth, 2021.
Izvor: Google Earth, 2021.
Zvijezdina, prostorni pogled
Izvor: Google Earth, 2021.
Izvor: Google Earth, 2021.
Priče iz planine
|
Profesor Ešref Kovačević, Granice Bosanskog pašaluka Granice Bosanskog pašaluka > PRVI DIO > III RAZGRANIČENJE SA MLETAČKOM REPUBLIKOM > B. GRANICE PREMA MLETAČKOJ REPUBLICI 13. GRANIČNI PRAVAC GABELA — KOPITA NA BRDU POLICI Od dvadeset i pete gromile, kojom je završen granični luk oko Čitluka i Gabele, započinje ponovo pravac granične linije, koji vodi u smjeru jugoistoka. Ovaj pravac u dužini od dva sata pješačkog hoda, računajući od gromile postavljene u Vardi, penje se uzbrdo, prelazi jednu uvalu i izbija »na mjesto pod nazivom Zvijezdina« [1] iznad Varde. Tu je postavljena prva gromila. Odavde granični pravac prelazi ponovo preko jedne velike uvale i vodi do druge gromile, »koja je postavljena na spomenutom brdu Zvijezdina«.[2] Odavde, ponovo preko velike uvale izlazi na brdo Bubreg,[3] iznad sela Sjekose.[4] Tu je postavljena treća gromila. Odavde ide uzbrdo, preko krša i šume, i na jednoj litici, na podnožju brda Kolojan,[5] postavljena je četvrta gromila. Granični pravac odavde se ponovo penje, prelazi preko zemljišta pod velikom šumom, zatim preko sljedeće uvale i izbija na put koji vodi iz Gabele prema Kolojanu. Na desnoj strani ovoga puta, gdje se on siječe sa graničnim pravcem, postavljena je peta gromila. Pravac odavde uzlazi na vrh planine Kolojan. Tu je, na staroj gromili, postavljena nova, po redu šesta gromila. Pravac se odavde spušta šumovitim i krševitim područjem i zalazi u atar sela Kolojanj,[6] na čijem je rubu postavljena sedma gromila. I osma gromila postavljena je na području ovog sela, »blizu imanja podanika hrišćanina Lalića«.[7] Pravac odavde produžuje opet šumom i kršem i dolazi do devete gromile koja je postavljena u blizini sela Cerovo,[8] »između dva velika krševita i šumovita vrha«. Deseta gromila nalazila se na rubu polja ispod ovog sela, a kao jedanaesti pogranični znak na ovom dvosatnom pravcu »označen je jedan cer«[9] čije su grane okresane, »a nalazi se između dva velika brijega«. Posljednja gromila na ovom pravcu, dvanaesta po redu, postavljena je na lokalitetu koji se u dokumentima o razgraničenju naziva Kopita,[10] na vrletnom brdu Polica.[11] [1] Kao naselje ne postoji. [2] Brdo Zvijezdina leži jugoistočno od Gabele, nastavlja se na brdo Varda. [3] Bubreg, brdo, nalazi se iza brda Zvijezdina, a prije sela Sjekose. [4] Sjekose, selo jugoistočno od Gabele. [5] Kolojan, brdo jugoistočno od Gabele i Metkovića. [6] Kolojanj, selo ispod brda Kolojana. [7] U ZA (123 b) Lalichina, lokalitet pod ovim nazivom danas nepoznat. [8] Cerovo, selo ispod planine Žaba, jugoistočno od Gabele i Metkovića. [9] U turskom tekstu Kara pelit, u ZA (123 b) ... d’ un Albero detto in Illirico Cer... [10] Lokalitet pod nazivom Kopita među mještanima danas nepoznat. [11] Polica, vrletno brdo na planini Žaba. Austrougarska cesta
Lokalna cesta koja povezuje Dračevo u dolini Neretve s naseljem Brštanice. Tu je cestu izgradila Austro-Ugarska, a bila je glavna poveznica između Metkovića i Čapljine prema Neumu i Dubrovniku.
Od lokaliteta Dubine u Doljanima do Brštanice dijelom po staroj trasi izgrađena je krajem 19. st. makadamska cesta za prijevoz materijala potrebnoga za izgradnju željezničke pruge. Trasa makadamske ceste s Kljenka produžava dalje te obilazni jugozapadnom stranom brda Zvjezdina izlazi na Kolojanj i dalje nastavlja na Brštanicu. Ispod samoga podnožja brda Zvjezdina (Orlov kuk) vidljive su dvije trase makadamske ceste. Jedan put (konjski) ide na zaseok Brstine i dalje u Pologošu. Kaldrma turskoga puta uočava se i ispod sela Kolojanj, također ispod makadamske ceste. "Ćirina pruga"
Sjevernim padinama Zvijezdine prolazi tzv. "Ćirina pruga" (dionica Dračevo-Brštanica) dio željezničke pruge Gabela-Zelenika.
Željeznička pruga Gabela – Zelenika bila je željeznička pruga uskog kolosijeka na jugu tadašnje Austro-Ugarske, a danas Bosne i Hercegovine, Hrvatske (odvojak prema Dubrovniku) i Crne Gore. Osnovna dionica bila je Gabela – Hum – Uskoplje – Zelenika u dužini od 155,5 km (nakon uvođenja pruge normalnog kolosijeka Čapljina – Zelenika), a postojali su odvojci Uskoplje – Gruž (Dubrovnik) u dužini od 16,5 km te Hum – Trebinje u dužini od 16,6 km. Bila je dio tadašnjeg plana povezivanja jadranskih luka (Dubrovnika, Metkovića, poslije Ploča) sa zaleđem i dalje prema srednjoeuropskim prugama. |
MTB Ćirinom prugom: Višići - stanica Hrasno i Kolojanj
Datum objave: 7.2.2022. Autor: Sarafanje Opis: Vožnja bajkovima ćirinom prugom Gabela - željeznička stanica Hrasno. Na vožnju krećemo iz Višića, ćirinom prugom preko starog željezničkog mosta Krupa, preko istoimene rijeke. Nastavljamo dalje do Dračeva, odakle počinje makadamski put ćirinom prugom. Dužina ovog makadamskog dijela staze do željezničke stanice Hrasno iznosi 19km. Na trasi se nalazi 10 tunela i brojni usjeci. Nakon 3km dolazimo iznad sela Sjekose i do prvog tunela "Bulatovac", dugog 165m. Stavljamo lampe na kacigu i nastavljamo kroz tunel. Na svu sreću u tunelu nije bilo šišmiša, kojih su puni u ljetnim mjesecima. Ubrzo dolazimo i do drugog tunela "Bubreg", dugog 246m. Zanimljiva činjenica za ovaj tunel je da su izgradnju vodila dva inženjera, čijom je pogreškom došlo do umaknuća trase, koja je i danas vidljiva u samom tunelu. Malo manje od 2km od drugog tunela, dolazimo do vijadukta Sjekose, naziva Štangerova ćuprija (koju lokalno stanovništvo naziva Gvozdena ćuprija). Ovaj most je projektirao Gustave Eiffel, projektant Eiffelova tornja u Parizu. Pravimo kratku pauzu za slikanje i snimanje dronom. Poslije mosta odmah dolazi i treći, najduži tunel na trasi, dug 283m, naziva Rosovac. Dalje prolazimo pored srušene željezničke stanice Sjekose, pa u 4. tunel Pupovac, dug 127m. Sljedeća 4 tunela se nalaze u razmaku od 1.5km. A njihove dužine su, redosljedom, 94m, 113m, 72m i 139m. Nakon tunela 7 se otvara prelijep pogled na Svitavsko jezero i Hutovo blato. Nastavljamo dalje kroz sad dosta češće usjeke i još 2 tunela. Nakon zadnjeg tunela, Sudrup, dugog 165m, se otvara pogled na istoimeni usjek. Ubrzo dolazimo do sela Brštanica, posjećujemo staru željezničku stanicu Hrasno, ispred koje se nalazi i devastiran vagon. Nastavak ture se odvajamo sa ćirine trase i idemo prema selu Kolojanj. U selu Brštanica nalazimo i na nekropolu stećaka. Do Kolojanja imamo kraći i dosadniji uspon. Prije samog makadaskog spusta u Dračevo se odvajamo, s ciljem da se popenjemo na vrh kolojanj (486mnv). Međutim do vrha nismo našli put, pa dolazimo četrdesetak metara ispod vrha. S tog mjesta smo imali lijep pogled na ušće Neretve, Metković, Opuzen, Ploče, more i Pelješac, te planinu Velika Žaba. Pravimo kratku pauzu, dižemo dron da snimimo i Hutovo blato s druge strane brda, kad ga već nismo mogli vidjeti uživo s vrha. Nastavljamo makadamski put sve do Dračeva, odakle se uključujemo na magistalni put M-17 do Višića, gdje završavamo turu. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/654... GPX trek: https://drive.google.com/file/d/1F6P1... |
KOLOJANJ
|
Vrh Kolojanj visok je 486 m. Najpovoljniji pristup vrhu je iz istoimenog opustjelog naselja u jugoistočnom podnožju vrha, smještenog uz lokalnu cestu koja povezuje Dračevo u dolini Neretve s naseljem Brštanice. Tu je cestu izgradila Austro-Ugarska, a bila je glavna poveznica između Metkovića i Čapljine prema Neumu i Dubrovniku.
Oko sela su zapuštene njive, preko kojih valja prijeći i nastaviti prema vrhu kroz šume i šikare smreke, crnike, hrasta, drače i sličnog raslinja. S najvišeg vrha Zvijezdine pruža se dobar pogled na sve strane: u smjeru sjevera na Velež, Prenj i Čvrsnicu, prema zapadu sve do Biokova, na jugozapadu su delta Neretve i luka Ploče, a prema jugu široka masa planine Žabe s Malom Žabom. Prema sjeveroistoku su planine hercegovačkih Rudina i Humina, kao što su Hrgud i Bjelasnica (iznad Popova polja). 
Polje Pologoša; pogled u smjeru Glušaca; Zvijezdina na horizontu
Gradina Zvijezdina
Jedna od najpoznatijih gradina juga Hercegovine je Zvijezdina. Nekada je gradina djelovala puno većom. No, u međuvremenu je njezine obrušene suhozide obrasla šmrika i krško raslinje. Na Zvijezdinu se najlakše probiti od opustjelog naselja Kolojanj, odakle put vodi preko zapuštenih njiva, nakon čega slijedi par stotina metara šmrike, crnike, hrasta, drače i sličnog raslinja. Po mišljenju ljubuškog amatera-arheologa Vinka Hercega, u nedostatku organiziranih arheoloških istraživanja na Zvijezdini, te na temelju skromnih površinskih nalaza, za Zvjezdinu se može reći da je to gradina iz bakreno-brončanog doba, koja pripada završnoj fazi bakrenog doba i ranoj fazi brončanog doba, a to je 4.500 do 3.700 godina starosti, i koja je bila aktivna i kroz željezno doba, a najkasnije do aktivnog prisustva Rimljana. Gradina Zvijezdina je opasana bedemima. Ima ulaze i s južne i sa sjeverne strane. Bedemi su široki 2 do 4 metra, a visoki sada oko 1 metar, nekad vjerojatno 1,8 metara. Sa zapadne strane bedemi su široki čak 4 metra što upućuje na zaključak da je s te strane prijetila i najveća opasnost, dok je istočna strana opasna duplim bedemima a ima najmanje tri prolaza. Gradina se pruža u smjeru istok – zapad, duga je oko 400, a široka od 40 do 150 metara. Gradina Zvijezdina tipično je gradinsko naselje koje je imalo imaju ulogu privremenih naseobinskih cjelina koja su se formirala na geostrateškim pozicijama u svrhu kontrole komunikacija. Tipološki, gradine uobičajeno imaju središnji zaravnjen plato omeđen jednim ili više nizova suhozidnog bedema. Izvan toga zabilježeni su i manji omeđeni prostori za svakodnevne aktivnosti, koji su često pozicionirani na padinama u smjeru toplijih strana svijeta. IZVOR MUSA, Dušan: Pompeji juga Hercegovine: Gora Zvijezdina krije nekad naseljenu impozantnu gradinu. Čapljinski portal, 20.2.2021. |
Uspon na Kolojanj 2019.
Datum objave: 16.1.2019. Autor: josip pavlovic Opis: Planinarenje Humskom zemljom. Humska zemlja (Hum, Zahumlje) je srednjovjekovno područje, smješteno u slijevu Neretve u današnjoj zapadnoj Hercegovini i dijelu istočne Hercegovine. Obuhvaćalo je područje uz Jadransko more od ušća Neretve do Dubrovnika, uključujući i Pelješac. Uspon na vrh Kolojanj 2019. Kolojanj se nalazi u općini Neum, Bosna i Hercegovina, u njenom sjevernom dijelu. Nekad je tuda prolazila cesta koju je izgradila Austro-Ugarska, a bila je glavna poveznica između Metkovića i Čapljine prema Neumu i Dubrovniku. Vrh se nalazi iznad sela Kolojanj i ima jedinstven pogled na Hutovo Blato sa jedne strane i planinu Žabu sa druge. Staza vodi iz Dračeva (Općina Čapljina) i završava sa vrhom Kolojanj (općina Neum) u dužini od 10 km. Naziv Kolojanj je složenica od Bizantske dvije riječi kolo + Jan što je u prijevodu lijepi Ivan. Autor: Josip Pavlović Čapljina-Brštanica-Cerovo-Kolojanj(Ćirinom trasom)
Datum objave: 10.1.2018. Autor: Nikola Krešić Opis: istrazivanje puta od Čapljine(cestom ) ćirinom prugom do Brštanice(makadam). Brštanica - Cerovo - Kolojanj (estom) S Kolojanja makadama se spustili do u Doljane cesta M-17. MTB: Obilazak Ilirskih gradina oko Hutova (Velika Gradina, Previš, Kolojanj)
Datum objave: 25.4.2022. Autor: Sarafanje Opis. MTB/istraživačka tura Ilirske gradine u blizini Hutova. Na vožnju sam krenuo iz Hutova. Prva destinacija mi je bila Velika gradina iznad Hutovskog grada/Hadžibegovog grada. Do vrha vodi makadamski put, koji je bio sve strmiji što sam se više pribižavao vrhu. S vrha se pruža lijep pogled na Hutovo, početak Popovog polja, te planine Žaba, Bjelasnica i Velež. Što se tiče Ilirske gradine na ovoj lokaciji, moguće da je nekad bila neka gradina, s obzirom da je južna strana brda stepenasto ograđena zidovima (nisam siguran da li je prirodna stijena ili slagane stijene ljudskom rukom). Druga lokacija mi je bila Gradina iznad sela Previš. Do sela ima asfaltirana cesta, koja je dobro strma, ali se može popeti bez većih problema. Prije samog sela ostavljam biciklo na livadi, gdje sam sreo čovjeka koji mi je objasnio kuda bi najlakše mogao doći do vrha. Pošto nema utabane staze i slabo se izlazi na vrh, uspon mi je oduzeo dosta vremena. Svejedno zanimljivo je bilo malo skakati po stijenama (osim dijelova gdje sam se morao provlačiti kroz gusto raslinje). Ispod samog vrha sam našao malo ostataka zidova (ali nisam siguran da su Ilirskog porijekla). Od 3 lokacije koje sam posjetio tog dana, na ovoj mi jedino izgleda da se nije nalazilo ništa. Ali bez obzira na to, pogled s ovog vrha mi je najljepši. Mogu se dobro vidjeti Čabulja, Prenj, Velež, Hrgud, Viduša, Bjelasnica, te naravno i Žaba, koja se nalazi odmah prekoputa. I spust mi je oduzeo puno vremena. Prvobitno sam imao u planu da se popenjem i na još jedan vrh iznad sela Previš (vrh Treštnica), ali s obzirom koliko mi je vremena uzeo uspon i spust na Gradinu, odlučio sam da izbacim taj uspon sa ture. Spuštam se nazad do Hutova, te nastavljam starom ćirinom trasom prema Brštanici. Zbog radova na magistralnom putu Stolac-Neum sam se morao isključiti sa ćirine pruge. Srećom, ima alternativni put do sela. Od sela se uključujem na asfaltirani put do Kolojanja. Probijanje do zadnje gradine na brdu Zvijezdina (Kolojanj) je bio izazov za sebe. Prvo sam se morao probiti nekih 60m kroz draču i gustu kleku. Na platou sam mislio da će biti manje kleke. Na moju žalost, nisam bio u pravu. Za razliku od predhodne dvije gradine na ovoj se definitivno vidi da je nekad bila neka gradina, utvrda ili grad. Ogromni zidovi se prostiru dužinom platoa i žao mi je što, zbog jakog vjetra, nisam mogao dignuti dron više i dalje, da dočaram koliko je ustvari velika gradina. Više o ovoj gradini možete pročitati na linku: https://www.facebook.com/130664899937... S ove gradine se lijepo vidi ušće Neretve s jedne strane, a s druge Hutovo Blato. Probijanje nazad do livade gdje sam ostavio bajk se pokazalo veoma iscrpno. Usput sam ostao bez vode, a nisam ponio ništa ni za jesti, tako da sam jedva čekao da završim s turom. U povratku sam mislio da skratim turu makadamskim spustom, koji se opet pokazao da ne vodi nigdje, te sam bio prisiljen vratiti se u Brštanicu i do Hutova doći najlakšim putem (ćirinom prugom). Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/693... GPX Trek: https://drive.google.com/file/d/1sOk3... |
Po planini i po kraju
Sjekose
|
Sjekose su naseljeno mjesto u gradu Čapljini. Nalaze se u južnoj Hercegovini, s lijeve strane toka rijeke Neretve na "vratima jugoistočne Hercegovine". Od same rijeke Neretve i Dračeva, koje je najbliže veće mjesto, udaljene su oko tri kilometra. Stanovnici se bave poljoprivredom.
U naselju je 1991. godine živjelo ukupno 169 stanovnika (od čega Hrvati 146, Srbi 12, Muslimani 11 i ostali 1), a 2013. godine njih 187 (svi Hrvati). Na groblju pored crkve sv. Roka u Sjekosama nalazi se šest stećaka u obliku sanduka. Orijentirani su u pravcu zapad-istok, a datirani su u kasni srednji vijek. Malo dalje od groblja u pravcu Svitave nalazište je još dva stećka u obliku sanduka. Kao i ovi u groblju, orijentirani su u smjeru zapad-istok i datirani su u kasni srednji vijek. Ukrašeni su tordiranom trakom i štitom s mačem. IZVOR Sjekose.Wikipedija (hr) |
Sjekose, crkva sv. Roka
Autor Dragan966m - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=18152617 |
Glušca
Glušca - Riječ je o zajedničkome imenu dijela Brštanice koji obuhvaća zaseoke Brstine, Kljenak, Maslaći (pod Zvijezdinom) i Žarkovići te u kojemu je (osim u Maslaćima) uglavnom živjelo pravoslavno stanovništvo. Dalmatinski se dio Glušaca još naziva i Pologošom, odn Glušci. Ojkonim je Glušci vjerojatno nadimačkoga postanja iako ga pučka predaja povezuje s metkovskim rodom Gluščević. Glušci se, naime, u povijesnim izvorima spominju od 1589., a Gluščevići su se u Neretvansku krajinu doselili iz Popova tek koncem 18. stoljeća (Domagoj Vidović: Pogled u toponimiju sela Hrasno u istočnoj Hercegovini. FOC 24 (2015), 93–123).
Tijekom provođenja austrougarskog popisa 1895. godine, pod naselje Borut ubrojena su naselja Dobranje, Glušca, Kljenak i Kolojanj. U socijalističkoj su Jugoslaviji priblatska sela (Bajovci i Svitava) i neka sela u njihovu zaleđu (npr. Dubravica i Glušca) pripali Općini Čapljina.
Tijekom provođenja austrougarskog popisa 1895. godine, pod naselje Borut ubrojena su naselja Dobranje, Glušca, Kljenak i Kolojanj. U socijalističkoj su Jugoslaviji priblatska sela (Bajovci i Svitava) i neka sela u njihovu zaleđu (npr. Dubravica i Glušca) pripali Općini Čapljina.
Kljenak
Kljènak (na nekim kartama upisan i kao Klenak); ime naselja dolazi od naziva biljke kljen (klen, kljȅn / Acer campestre).
Žarkovići
Maslaći
Zaselak u Gornjim Glušcima.
Dubravica
Ime Dùbravica dolazi od dùbrava, u značenju listopadna šuma’.
Bajovci
Kolojanj
Crkva Ime Marijino u Kolojanju
Autor: Dragan966m, Wikipedija |
Selo Kolojanj smjestilo se na rimskom putu od Narone prema Hrasnu i dalje prema Humu i Cavtatu na kojemu se nalaze i brojni ostaci rimskoga crijepa i keramike. U selu, podno istoimenoga brda, pronađena je veća količina rimskoga novca. Na lokalitetu Crkvina nalaze se ostaci srednjovjekovne crkve i groblja. Naziv naselja nastao je prema složenome bizantskom imenu tvorenomu od grčkoga pridjeva kalos lijep i osobnoga imena Jannis - Ivan, no u povijesnim se izvorima Kolojanj kao samostalno naselje spominje tek od 18. stoljeća. Selo je u prošlosti idobranjskoj župi.
IZVOR VIDOVIĆ, Domagoj: Doprinos don Mile Vidovića onomastičkim istraživanjima. Izvorni znanstveni rad. Zbornik radova u čast dr. don Mile Vidovića / Armanda, Ivan (ur.). Metković: Ogranak Matice hrvatske u Metkoviću, 2021. str. 39-71 (PDF) |
