MEDVEDNIK (Медведник)
Područje: Planine sjeverozapadne Srbije
Grupa: Podrinjsko-Valjevske planine
Država: Srbija
Najviši vrh: Medvednik (1244 m; moguće je pronaći i podatak o 1247 m)
Koordinate najvišeg vrha: 44.2101, 19.6374
Grupa: Podrinjsko-Valjevske planine
Država: Srbija
Najviši vrh: Medvednik (1244 m; moguće je pronaći i podatak o 1247 m)
Koordinate najvišeg vrha: 44.2101, 19.6374
O planini ...
|
|
UvodMedvednik (ćiril. Медведник) je najzapadnija planina u sklopu Valjevskih planina u Srbiji u Kolubarskom okrugu.
Planina Medvednik se nalazi nedaleko od grada Valjeva (30 km) i s 1244 metara nadmorske visine (dio izvora navodi visinu od 1247 m) nalazi se u središtu planinskog vijenca koji od Drine na zapadu od tzv. Podrinjskih planina Gučeva, Boranje, Jagodnje i Sokolske planine, nastavlja vijencem Valjevskih planina, koje na zapadu počinju s Medvednikom (1244 m), i nastavljaju Jablanikom (1274 m), Povlenom (najviši 1347 m), Maljenom (Kraljev sto, 1104 m), Maglešom, a završavaju Suvoborom na istoku. Medvednik je obrastao gustom crnogoričnom šumom. ENGLISH SUMMARY: MedvednikMedvednik (Serbian Cyrillic, Медведник) is the westernmost mountain within Valjevo mountain group in Serbia in the Kolubara district. Mount Medvednik is located not far from the town of Valjevo (30 km) and its highest peak is 1244 meters high (some sources talk about the altitude of 1247 m). The mountain is overgrown with thick coniferous forest. Ime (Etimologija)Medvednik je dobio ime po tome što se ova planina s valjevske strane vidi kao pravi golemi medvjed koji je prilegao da se odmori. Drugi su pak tvrdili da je ime došlo po velikom broju medvjeda koji su izlovljeni ranije, dok su po trećima, ovdje kajmak sir i janjetina kao med, pa je i planina po tome dobila ime.
U starijim izvorima spominje se i kao Međednik. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Medvednika
Oglašavajte ovdje:
|
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
Reljef
|
Medvednik je najprepoznatljiviji po svojem glavnom grebenu koji se pruža dinarskim smjerom SZ-JI, u dužini od oko 5 kilometra. Na sjeverozapadnom dijelu grebena nalazi se najviši vrh Medvednika, dok se drugi vrh tog grebena, Natin vrh, visine 1241 m, nalazi jugoistočno od glavnog vrha.
Od glavnog grebena u smjeru sjeveroistoka, omeđeno paralelnim tokovima rijeka Jablanice i Obnice, pruža se višestruko prostranije brdsko područje (do oko 850 m maks. visine). Na krajnjem sjeveroistoku toga pobrđa, od šireg područja sela Jovanja brdski grebeni skreću u smjeru istoka i završavaju nad gradskim područjem Valjeva, tamo gdje se sastaju Jablanica i Obnica, i kod brda Virak (i parka Pećine) tvore rijeku Kolubaru. Na istočnom dijelu Medvednik se blaže uzdiže do zaravni na sredini masiva, dok se na svome zapadnom kraju on strmo ruši vapnenačkim liticama. |
Reljef Medvednika
Podloga: Elastic Terrain |
Reljef Medvednika i okolnog područja
Podloga: Elastic Terrain |
Greben Ranjenica - Tisovik - Pajkovača Jugoistočni nastavak grebena Sokolske planine i krajnji jugoistočni dio visoravni Rađevine, područje koje se smjestio između prijevoja Proslop (iznad Pecke) i glavnog grebena Medvednika - a koje obuhvaća: Ranjenicu (976 m), Tisovik (945 m, na nekim kartama 943 m), Ravno brdo (900 m), Lokve (900 m), Pajkovaču (1010 m) - neki autori vezuju za masiv Medvednika, usprkos činjenici kako rijeka Zavojšnica prilično jasno fizički razdvaja ove dvije brdsko-planinske mase. |
Istočni obronci Medvednika (mjesto Kozila)
Autor fotografje: Vladimir Pecikoza; Wikipedija |
Valjevske planine Na sjeverozapadu, Valjevske planine se nastavljaju pojasom Podrinskih planina, zatim se na zapadu preko Drine i planine Jelice povezuju s ostalim planinama Dinarskog sustava, dok su na istoku, izvorišnim kracima rijeke Ljiga, odnosno Nakučanskom presedlinom odvojene od planine Rudnik. Unutrašnji, sjeverni dio luka valjevskih planina zatvara bazen porječja rijeke Kolubare, a povezni luk je u svom jugozapadnom dijelu izložen prema dolini Drine, i prema dolini Zapadne Morave. |
Medvednik, prostorni prikaz
Izvor: GoogleMaps, 2019. |
Vrhovi na Mededniku
|
Vode (Hidrologija)
|
Medvednikom prolazi razvodnica porječja rijeka Kolubare i Drine, s obiljem vodotoka na području glavnog grebena, koji u velikoj mjeru pripadaju porječju rijeke Drine. Na sjeveru i istoku izviru Obnica i Jablanica, sastavnice Kolubare, dok je na sjevernim padinama je izvor Jadra, koji se ulijeva u Drinu. Posebna atrakcija je rječica Zavojšnica koja s tri strane zavija oko planine i vrši takozvanu "krađu" vode iz jednog porječja u drugo, probijajući vapnenački greben Vojinova stena ili Platno, visok 300 m. Poslije 8,82 km toka s velikim padom, punim klisura, vodopada, brzaka, utječe kod "Zelenog vira" u Ljuboviđu, pritoku Drine i dalje teče ka sjeverozapadu, obilazi masiv Orovičke planine-Bobije i odatle teče ka jugozapadu prema Drini.
Ostale rijeke i rječice na Medvedniku su Suvoda, Rujevički potok, Vukobratski potok, Diklinski potok. Ove rječice, osim Diklinskog potoka koji utječe u rijeku Ljuboviđu, ulijevaju se u Zavojšnicu. 
Rijeka Zavojšnica
Autor fotografje: Vladimir Pecikoza; Wikipedija |
Recica Zavojsnica Planina Medvednik - The River Zavojsnica Mountain Medvednik Valjevo
Autor: goran adrenalin paths of health staze zdravlja; Datum objave: 7.7.2018. |
PRIRODA
Padine Medvednika obrasle su gustom bukovom šumom. Planina je bogata šumskim plodovima poput: gljiva, šumskih jagoda, i ljekovitim biljem. No bukova šuma se prorjeđuje, i na pojedinim lokacijama se javlja umjetno introduciran bor, a u nižim dijelovima češće su površine kultivirane nasadima maline i kupine, koji u znatnoj mjeri sudjeluju u prihodu lokalnog stanovništva.
Južne padine Medvednika naslonjene su na vrlo blisku planinu Jablanik koja se nalazi nešto istočnije, i na valovite zaravni gornjeg porječja rijeke Jablanice, koje su prekrivene šumom. (W)
Južne padine Medvednika naslonjene su na vrlo blisku planinu Jablanik koja se nalazi nešto istočnije, i na valovite zaravni gornjeg porječja rijeke Jablanice, koje su prekrivene šumom. (W)
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Sjeverni obronci planine su naseljeni. U njihovu podnožju, i pod nešto udaljenijim brdskim kosama, nalaze se stara sela Rebelj, Suvodanje, Bobova, Stanina Reka, Mijači, Drenajić, Dragodol, Sitarice i Sovač. Na par kilometara od planine je i veće naseljeno administrativno mjesto Stave ili Bobova kako ga još zovu. Kao najbliže nešto veće mjesto na sjeveru, Stave su preuzele aktivnu ulogu u organiziranju turističkih aktivnosti na ovome području.
PRIČE IZ PLANINE
“Naučno-istraživački kamp Medvednik 2014"
U Bebića Luci podno padina Jablanika, i u blizini Medvednika, a u okviru planiranih aktivnosti započetih na budućoj zaštiti područja planine Medvednik, kao i plana i programa udruženja "Eko centar Medvednik-Zavojšnica" iz Valjeva, Biološko istraživačko društvo “Josip Pančić' Biološkog fakulteta iz Beograda organiziralo je na prostoru planine Medvednik "Naučno-istraživački kamp Medvednik 2014" (15.-25.7.). Sudionici kampa proučavali su biljni i životinjski svijet planine Medvednik, proučavali hidropotencijal vodotokova, kao i cijeli ekosustav planine. Ove aktivnosti također su dio ranijih dogovora i podrške i Zavoda za zaštitu prirode Srbije kao i resornog Ministarstva Vlade Republike Srbije”, i početak suradnje s različitim znanstvenim i drugim institucijama koje mogu pomoći da se ova planina vrednuje na pravi način .
U baznom kampu u osnovnoj školi "Žarko Jovanović” u Bebića Luci 70 studenata i stručnih suradnika bilo je podijeljeno u desetak istraživačkih sekcija od kojih su najvažnije: Botanička, Entomološka, Herpetološka, Hidrobiološka, Lihenološka, Mikološka, Ornitološka i Teriološka.
Područje planine Medvednik kao i područje Valjevskih planina planirano je da do 2020. godine budu stavljene pod zaštitu države. One su te 2014. godine već bile u okviru Ekološke mreže i IBA RS018. tj pod Internacional Bird Area ili područje od posebnog značaja za rijetke ptice.
IZVOR: Eko centar/S.V. u članku: Naučno-istraživački kamp Medvednik 2014. VaMedia, 18.7.2014.
U Bebića Luci podno padina Jablanika, i u blizini Medvednika, a u okviru planiranih aktivnosti započetih na budućoj zaštiti područja planine Medvednik, kao i plana i programa udruženja "Eko centar Medvednik-Zavojšnica" iz Valjeva, Biološko istraživačko društvo “Josip Pančić' Biološkog fakulteta iz Beograda organiziralo je na prostoru planine Medvednik "Naučno-istraživački kamp Medvednik 2014" (15.-25.7.). Sudionici kampa proučavali su biljni i životinjski svijet planine Medvednik, proučavali hidropotencijal vodotokova, kao i cijeli ekosustav planine. Ove aktivnosti također su dio ranijih dogovora i podrške i Zavoda za zaštitu prirode Srbije kao i resornog Ministarstva Vlade Republike Srbije”, i početak suradnje s različitim znanstvenim i drugim institucijama koje mogu pomoći da se ova planina vrednuje na pravi način .
U baznom kampu u osnovnoj školi "Žarko Jovanović” u Bebića Luci 70 studenata i stručnih suradnika bilo je podijeljeno u desetak istraživačkih sekcija od kojih su najvažnije: Botanička, Entomološka, Herpetološka, Hidrobiološka, Lihenološka, Mikološka, Ornitološka i Teriološka.
Područje planine Medvednik kao i područje Valjevskih planina planirano je da do 2020. godine budu stavljene pod zaštitu države. One su te 2014. godine već bile u okviru Ekološke mreže i IBA RS018. tj pod Internacional Bird Area ili područje od posebnog značaja za rijetke ptice.
IZVOR: Eko centar/S.V. u članku: Naučno-istraživački kamp Medvednik 2014. VaMedia, 18.7.2014.
Po planini i po kraju ...
1. VRŠNO PODRUČJE
Karta Medvednika
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:50.000
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:50.000
Rebelj KOORDINATE: 44.2050, 19.6648; NADMORSKA VISINA: 652 m; BROJ STANOVNIKA: 99 (2011.); WIKIPEDIJA
Selo Rebelj na Medvedniku
Autor fotografje: Vladimir Pecikoza; Wikipedija Rebelj je selo na Medvedniku koje administrativno pripada gradu Valjevu u Kolubarskom okrugu. Smjestio se na istočnim padinama Medvednika, pod brdom Toletina, u udolini koju između ove planine i planine Jablanik tvori rijeka Jablanica. Na području sela još teku Mala reka, Velika reka i Rebeljska reka, koja nastaje od mnoštva izvora i potočića u djelu sela pod Jablanikom - po ovim vrelima je zaselak Vreoci dobio ime. Rebeljska reka se sastaje (sastavci) s Vujinovačkom rekom i zajedno grade Jablanicu.
U zapadnom dijelu sela, ispod brda Mali Medvednik, nalazi se izvor Vasina voda. U selu Rebelj postoje ostaci starog rudnika bakra, a mogu se vidjeti i zidine nekadašnje topionice bakra. Tu je od antičkog vremena pa sve do 20 stojeća vađen bakar, a spominje se i zlato. Koncesiju za korištenje ovog rudnog bogastva imali su Francuzi, a dok je rudnik radio, postojao je čitav grad s prodavaonicama, topionicom i električnim osvjetljenjem. Obližnji Tisovik (pobrđe između Medvednika i Bobije) bogat je olovom, cinkom, baritom. U selu se nalazi Planinarski dom "Krušik" (805 m n.v.). Rebelj je teško oštećen nakon obilnih oborina koje su u maju/svibnju 2014. godine zahvatile zemlje JI Europe, i koje su pokrenule klizišta na području sela. Brda su počela kliziti prema Rebeljskoj reci i ogromno klizište je uništilo nekoliko zaselaka Rebelja: Aleksiće, Pirgiće, Markoviće, Arsiće i prekinulo prometnicu od Bebića Luke do planinarskog doma. |
Planinarski dom Na platou zvanom Rajića kapija (805 m n.v.) nalazi se Planinarski dom "Krušik", izgrađen 1981. godine. U dvokrevetnim, četverokrevetnim, šesterokrevetnim i osmerokrevetnim sobama može se smjestiti pedesetak gostiju. Ispred Doma se nalazi veliko dvorište s kojeg se pruža pogled na okolicu i planinu do čijeg se vrha stiže brzo od Doma. PROČITAJ VIŠE
Rebelj i Mijaći. Poreklo.rs Rebelj, selo nestalo u klizištu. RTS, 10.7.2014. VUJANAC, P: Deo sela Rebelj na Medvedniku više ne postoji – zemlja sahranila 12 kuća. Blic, 17.5.2014. MijačiDio Rebelja je i selo Mijači na sjeveru kotline, na obodu nekadašnjeg jezera Poćute iz ledenog doba. Od njega su preostala dva Mijačka vrela, koja stvaraju Mijački potok, koji pada u Jablanicu čim ona izađe iz klisure.
|
Vrh Medvednika VRH; NADMORSKA VISINA: 1244 m
|
Pješačko-planinarski pristupi vrhu Drenajić - vrh Medvednika Ovo je jedna o dužih varijanti uspona. Šumska staza iz sela Drenajić je najduža. Tom stazom se dolazi do platoa zvanog Plandište koji je križanje puteva, gdje jedan vodi do Rajića kapije a drugi vodi dolinom rijeke Zavojšnice prema Zelenom viru. Ako se prati ova trasa, preko Kozile (830 m n.v.) se spušta u dolinu Zavojšnice (680 m n.v.) i poslije prelaska rijeke, staza se penje pored vapnenačke stijene zvane Vojinova stena. Prolazeći toponim Brezje (928 m n.v.) dolazi se do izvorišta vode Kedina voda (940 m n.v.), odakle se staza dalje nastavlja do platoa Ravni Medvednik na kome se nalazi vidikovac s kojeg se pruža odličan pogled na sjever Srbije - vidikovac Vojinova sten“. Dalje, šumskim putem prateći usputne markacije, put vodi do vrha Medvednika, a nešto dalje prateći greben Medvednika, dolazi se i do najvišeg vidikovca Medvednika Veliko platno, s kojeg se pruža pogled na zapad Srbije. IZVOR: WIKIPEDIJA / Planine net: Medvednik Selo Rebelj / Plato Rajića kapija (Planinarski dom) - vrh Medvednika S platoa Rajića kapija, u selu Rebelj, gdje se nalazi i planinarski dom, prema vrhu vode markirane staze: Prati se makadamska cesta koja vodi do središnje grede Medvednika. Nakon križanja koje vodi do "Kedine vode", dolazi se do lokacije Ravne livade (1040 m n.v.). Ravne livade su središnji plato s kojeg kreće uspon i pješačka staza koja vodi do vrha Medvednika s istočne strane, gdje putevi vode do susjedne planine Jablanik i do udaljenih područja Medvednika kao što su Malo platno, Rujevik, Vukobraća, Dikline, Rebeljske njive. Debelo brdo - Jablanik - vrh Medvednika Polazak od Debelog brda i planinarskog doma na Novakovači, preko Jablanika do Ravnih livada, a odatle prema vrhu Medvednika. TEKSTOVI O RUTI U zagrljaj Medvedniku. Greben.org Debelo brdo-Jablanik-Medvednik kružna. Autor: bluberi, Wikiloc Prilazi sa zapadne strane Prilazi sa zapadne strane mogući su od Zelenog vira ili preko Ljuboviđe i Vukobraće, također do Ravnih livada i potom do vrha. |
Vrh Planine Medvednik (1247mnv) - The Summit of Mountain Medvednik
Autor: goran adrenalin paths of health staze zdravlja; Datum objave: 3.4.2017. MEDVEDNIK Bebići - vrh Medvednik
Autor: Slobodan Stefanovic; Datum objave: 24.11.2013. Opis: Planinarska grupa Ekološkog kluba Užice je 11. novembra 2013. godine posetila planinu Medvednik kod Valjeva. Od manastira Pustinja i sela Bebići je izveden uspon na vrh Medvednik (1244 m.n.v.). Učesnici na ovom izletu su bili: Krivokuća Milanka , Pergar Zorica , Dragutinović Slavka, Turudić Branko i Stefanović Slobodan, vodič i snimatelj. Vojinova stena ili Platno, je naziv za 300 m visoku vapnenačku stijenu, tamo gdje je rijeka Zavojšnica probila svoj put pod sjevernom padinom Medvednika. Vrh Vojine stijene također je dobar vidikovac. U blizini je vrh Brezje.
Stijena za penjanje Vojinova stena
Izvor: Wikipedija; po odobrenju Udruženja "Eko centar Medvednik-Zavojšnica" Valjevo 
Stijena za penjanje Veliko platno
Izvor: Wikipedija; po odobrenju Udruženja "Eko centar Medvednik-Zavojšnica" Valjevo Veliko platno je najveći vidikovac Medvednika, s koga se vidi cijeli zapad Srbije. Na ovome mjestu se završava plannarski put koji u dužini od 5 kilometara prati karakteristični greben planine. 
Stijena za penjanje Malo platno
Izvor: Wikipedija; po odobrenju Udruženja "Eko centar Medvednik-Zavojšnica" Valjevo |
Kulina VRH; NADMORSKA VISINA: 989 m
|
Vrh Kulina (989mnv)-Medvednik - The Peak Kulina(989mnv)
Autor: goran adrenalin paths of health staze zdravlja; Datum objave: 30.9.2017. |
Toletina VRH; NADMORSKA VISINA: 846 m
Brdo Toletina iznad Rebelja - Zimski pejzaž pogled ka brdu Toletina i vrhu planine Medvednik
Autor fotografje: Vladimir Pecikoza; Wikipedija |
Toletina 846 mnv 3 Deo Rebelj Valjevske Planine - Toletina Part 3 Rebelj Valjevo Mountains
Autor: goran adrenalin paths of health staze zdravlja; Datum objave: 10.11.2019. Rijeka Obnica
Obnica je rijeka dugačka 25 km koja izvire ispod sjevernih padina Medvednika, točnije ispod Pajića livada. Na kraju svoga toka, nedaleko od Valjeva, kod brda Vidrak (i parka Pećine), sastaje se s rijekom Jablanicom, s kojom gradi rijeku Kolubaru. Prema I. Duridanovu, Obnica – Obna, nosi ime još iz ilirskog razdoblja, ali A. Loma pretpostavlja da je Obnica riječ keltskog porijekla po riječi Abona - rijeka, koja se javlja na mnogim mjestima u Europi. U nekim izvorima za Obnicu se navodi kako je nešto kraća (21 km) i kako nastaje tek spajanjem Stanine reke i Suvodanjske reke kod naselja Stave. No, na većini karata je prikazano Stanina reka u Stavama utječe u Obnicu, koja stiže s padina Medvednika. Izvoriste Reke Obnice Podnozje Medvednika - The Source of River Obnica Foothill of Medvednik
Autor: goran adrenalin paths of health staze zdravlja; Datum objave: 14.8.2019. |
Orlovica VRH; NADMORSKA VISINA: 752 M
Orlovica i okolica
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:50.000 |
Vrh Orlovica se izdiže iznad kanjona rijeke Jablanice i Velike reke, te sjeveroistočno od naselja Rebelj. Pojedini autori navode ju kao samostalnu planinu odvojenu od Medvednika sedlom između Orlovice i vrha Toletina (846 m). No, ostali autori sve te vrhove među kojima i Orlovicu, sjeveroistočno od glavnog grebena Medvednika, smatraju medvedničkim pobrđem.
PROČITAJ VIŠE GAVRILOVIĆ, Srdjan: Prvi uspon - Orlovica / Toletina / Kulina. Planina Blog, 5.3.2018. |
Zapadni greben
|
U vršnom području Medvednika, podno Miljačkog visa izvire rijeka Zavojšnica. Ona s tri strane kruži oko Medvednika, na sjevernom dijelu probijajući vapnenački greben Vojinove stene i Velikog platna. U nju utječu svi potoci i rječice koje se slivaju s Medvednika. U svome toku ona je stvorila klisure, mnoge vodopade i brzake. Zavojšnica se na zapadnom dijelu Medednika, kod Zelenog vira. spaja s Ljuboviđom. Nakon toga Ljuboviđa obilazi Bobiju (Orovičku planinu) i dalje teče prema Drini. Na širem području ušća Zavojšnice u Ljuboviđu nalaze se najkrševitije vapnenačke litice Medvednika.
Zapadno od toga dijela Medvednika i toka Zavojšnice, sve do prijevoja Proslop, nalazi se brdovito područje (Tisovik, Pajkovača i dr.) koje neki autori vezuju za masiv Medvednika, usprkos činjenici kako rijeka Zavojšnica prilično jasno fizički razdvaja ove dvije brdsko-planinske mase. To je područje razvođe porječja Drine i Kolubare. |
Uspon na Medvednik (Zapadni Greben) 4 Deo - Climbing the Mountain #Medvednik(Western Ridge)
Autor: goran adrenalin paths of health staze zdravlja; Datum objave: 3.4.2017. |
2. SJEVEROISTOČNO POBRĐE
|
Od glavnog grebena Medvednika u smjeru sjeveroistoka, omeđeno paralelnim tokovima rijeka Jablanice i Obnice, pruža se višestruko prostranije pitomo brdsko područje (do oko 850 m maks. visine). Na krajnjem sjeveroistoku toga pobrđa - od područja sela Jovanja - brdski grebeni skreću u smjeru istoka i završavaju nad gradskim područjem Valjeva, tamo gdje se sastaju Jablanica i Obnica, te zajedno kod brda Virak (i parka Pećine) tvore rijeku Kolubaru.
Zapadno od rijeke Obnice prijelazno je područje gdje se miješaju nastavci medvedničkih i tisovskih, odn. rožanjskih kosa (obronci Sokolske planine). 
Karta sjeveroistočnih ogranaka Medvednika
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:50.000 
Reljef sjeveroistočnog pobrđa Medvednika, između glavnog grebena (dolje, ijevo) i Valjevske doline (gore, desno)
Podloga: Elastic Terrain |
Karta sjeveroistočnih ogranaka Medvednika - detalj
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:50.000 
Karta sjeveroistočnih ogranaka Medvednika - detalj
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:50.000 Суводање...Медведник...
Autor: Dragan Mališić; Datum objave: 16.6.2019. Opis: Пут ка Оровичкој Планини |
Bobova
|
U naselju Bobova živi 309 stanovnika (2011.), u 131 domaćinstvu.
Prvim stanovnicima Bobove smatra se nekoliko obitelji koje su došle u seobi Srba iz sela Bobovo u Polimlju (današnja Crna Gora, općina Pljevlja), koje su se nastanile na brdu Komić. Po njima je selo dobilo ime. Potomci tih obitelji žive i dan danas, i najbrojnije su u selu. Tijekom kasnijih seoba, Bobovu su naseljavale brojne obitelji koje su se doseljavale uglavnom iz Hercegovine (stare Hercegovine, tj današnje Crne Gore, i dijelova Hercegovine koje danas pripadaju BiH). Tako su neke obitelji porijeklom iz Morače, Žabljaka, Nikšićkih Rudina, Klobuka, Konjica i dr. Takva priča važi za celu Valjevsku Podgorinu čije je stanovništvo preko 92% doseljeno uglavnom u drugoj seobi Srba, iako je naseljavanje teklo i ranije tijekom i nakon prve seobe Srba, jer su vrletne i teško prohodne planine valjevske Podgorine pružale utočište za narod koji se sklanjao od turske osvete, nakon austro-turskih ratova u kojima je vojevao protiv Turaka. Poznata povijesna osoba iz Bobove je knez Jovan Simić Bobovac (1775.-1832.). Obitelj Simića vuče porijeklo iz Nikšićkih Rudina, iz plemena Drobnjaci. IZVOR WIKIPEDIJA: Bobova 
Krajolik kod sela Bobova
Autor: Vladimir Pecikoza ; Wikipedija |
Jovan Simić od Bobove
Sudjelovao je u bitkama Prvog i Drugog srpskog ustanka na čelu podgorske knežine, koja je u tom doba često nazivana i "Bobovčeva knežina". Prije nego je postao knez, u Memoarima prote Mateje Nenadovića spominje se kao buljukbaša (zapovjednik vojske) kod kneza Ilije Birčanina iz susjednog sela Suvodanje. Nakon sječe knezova i pogibije kneza Ilije Birčanina 1804. godine, i kneza Milića Kedića 1806. godine, na čelo podgorske knežine staje knez Jovan Simić. Iako je bio odan i veliki prijatelj kneza Miloša, 1832. godine suprotstavlja se njegovom apsolutizmu i odbija poslati Valjevce na kuluk u Beograd. No, ta činjenica nije ni do danas razjasnila točan uzrok njegove iznenadne smrti 14/26.7.1832. g. Naime, nakon napada iz zasjede grupe nepoznatih ljudi, a koji su vrlo vjerojatno mogli biti i Turci iz Sokolske nahije željni osvete zbog Bobovčeve uloge u njihovom preseljenju u Bosnu, Bobovac umire od posljedica ranjavanja, i to, u šezdeset sedmoj godini života. Sahranjen je u kameničkoj crkvi. PROČITAJ VIŠE WIKIPEDIJA: Jovan Simić Bobovac 
Portret kneza Jovana Simića od Bobove
Ulje na platnu, prva polovina 19. st., nepoznati austrougarski majstor, privatna kolekcija. StaveSmatra se da je neobično ime naselje dobilo jer se na tome području dodiruju atari (seoska područja) četiri medvednička sela. Područje je poznato po nasadima malina i kupina, pa se svake godine krajem srpnja/jula održavaju Dani kupine.
Još davne 1878. u ovome je selu otvorena osnovna škola Broj učenika tada je bio mali, jer je škola bila privilegija imućnih seljaka, a i nisu je pohađala ženska djeca. Škola nije imala svoju zgradu,a nastava je održavana po privatnim kućama. Prva školska zgrada izgrađena je 1926. godine. Zgrada koja se danas koristi izgrađena je 1965.god. Škole u Stavama i Pričeviću su 1980. godine integrirane u jednu školu, koja danas ima 5 školskih jedinica. IZVOR ZANIMLJIVOSTI
Nedaleko od Valjeva nalazi se selo Stave u koje dolaze ljudi iz cele Srbije u nadi da će naći spas i izlečiti se od teških bolesti. MONDO je bio u Stavama gde je upoznao oca Marjana zbog čijih molitvi vernici hrle u ovo malo mesto. PROČITAJ VIŠE: Lana Stošić, Pola Srbije traži spas u selu kod Valjeva. Portal Mondo, 11.3.2015. 
Valjevske Stave
Autor: Milisav Sv. Ristivojević Kronika sela: Bobava, Suvodanje, Stanina Reka, Sitarice, Vragocica Izdavač: Strucna knjiga, Beograd, 1998. Tvrd povez 247 str. |
Suvodanje WIKIPEDIJA
|
Suvodanje je naseljeno mjesto u administrativnoj jedinici Grad Valjevo, u Kolubarskom okrugu, i jedno od najvećih sela na padinama Medvednika. Prema popisu iz 2011. u njemu je blo 424 stanovnika. U selu su je navodno 1764. rođen Ilija Birčanin, knez Podgorske knežine Valjevske nahije, posječen u Seči knezova 1804. godine, koja je bila povod za Prvi srpski ustanak. Ovdje je također rođen i arhimandrit Antonije Đurđević (1917.-1997.).
Prostor na kome se smjestilo naselje je suh (otuda i ime sela) i goli kamen strmih vapnenačkih brda Krušika i Pajić livada, koja sežu sve do vrha Medvednika. Prema Zelenom viru ima više livada, pašnjaka i gustih šuma. Iz pećina pod najvišim vrhom planine izbijaju mnogobrojna vrela, koja se survavaju niz padine i tvore Suvodanjsku reku oko koje su rasute seoske kuće. Suvodanjska reka pritoka je Obnice. 
Selo Suvodanje
Autor: Vladimir Pecikoza ; Wikipedija DrenajićSelo Drenajić, kroz koje protječe Drenajićka reka, dio je Suvodanja. Ime je dobilo po brojnim stablima drena (jedn. dren; lat. Cornus mas), od čijih plodova drenjine lokalno stanovnštvo radi rakiju drenovaču. Naselje je okruženo krševitim brdima Kozila i Đurđev breg, na kojima se nalaze brojne špilje, među kojima je najljepša Crvena pećina - ime je dobila prema boji stijene u kojoj se nalazi. Iz Crvene pećine izbijaju dva izvora koji stvaraju Drenajićku reku.
|
Ilija Birčanin
Ilija Birčanin je bio knez Podgorske knežine Valjevske nahije. Rođen je 1764. godine. Postoji više suprostavljenih izvora o njegovom mjestu rođenja. U Memoarima prote Mateje Nenadovića navodi se da je Ilija Birčanin rođen u Suvodanju kod Valjeva iz obitelji koja vodi porijeklo iz Birča kod Nikšića (C. Gora), dok suvremeniji izvori navode Kostraču kod Milića (Birač, BiH). Ubijen je u Sječi knezova krajem siječnja/januara 1804. u Valjevu, a sahranjen je u manastiru Ćelije u blizini Valjeva. O njemu je 1862. Joksim Nović-Otočanin napisao knjigu Birčanin Ilija oborknez ispod Međednika. Spominje se u pjesmi slijepog narodnog pjevača Filipa Višnjića Početak bune protiv dahija, i u Memoarima Prote Mateje Nenadovića. 
Ilija Birčanin
Ilustracija objavljena u djelu Знаменити Срби 19. века (1901) |
Stanina Reka
|
POLOŽAJ
Stanina Reka se smjestila na obalama istoimene rječice. Seoske su kuće uz potoke i po padinama pojedinih seoskih brda. Zemljište je brdovito, brda su visoka i nastavak su medvedničkih i rožanjskih kosa (Sokolska planina). Strane su brda vrlo usprte, ali ne i kamenite, gole, rijetko pošumljene. Znatnija uzvišenja su: Vilininac, kosa istočnog pravca, koja odvaja selo od Suvodanja i služi kao razvođe: Drenijaćkoj i Staninoj reci, Ključana više Burmaza, Cerovac i Glavica više Rakovića, Višanj gdje se nalazi seosko groblje, Iva i Kopilović do Carine. Izvora u selu ima dosta. Izvori su duž rijeke i oko kuća. Bunara nema niti ga kopaju. Glavniji su izvori: Rakovića Vodica, Studenac, Ive, Vukovića Česma i dr. Stanina reka izvire na dva mjesta na Ivi i teče kroz sredinu sela, primajući s obje strane mnoge izvorčiće, te pod Vilincem utječe u Obnicu. 
Stanina Reka
Autor: Vladimir Pecikoza ; Wikipedija Zemlje i šume Stanorečke su zemlje oko reke, potoka i svuda oko kuća. Brdske su zemlje peskovite, suve, hladne, plitkog dna i slabo rađaju. Zemlje po dolovima i vrtačama ogoljenog Vilinca i njegovoj padini, okrenutoj selu, rodnije su i osobito rađaju strmnim usevima. Luke su dobre i livade i pašnjaci, počem se redovno navodnjavaju, to se mogu i po dvaput kositi preko godine. Po lukama osobito dobro uspeva kukuruz. Šume u selu ima dosta. Šuma je u nepristupačnim delovima sela po uvalama između brda, njihovim liticama i onim mestima, gde je izašao na površinu go kamen. Po ovim šumama ima osobito dobrih ispusta i s toga seljaci i drže u zajednici ovakve komade zemlje. Seoska je zajednica šuma i lepi ispusti na Ivi i Kopiloviću a porodične su opet zajednice po selu oko kuća. Tip sela Stanina Reka je selo razbijenog (raštrkanog) tipa. Seoske su kuće izdvojene u manje ili veće male, koje se nazivaju po pojedinim obiteljima . To su porodične grupe poređane sa obe strane reke i ređaju se od njenih stava pa sve do pod Ivu i neprimetno se spajaju. U Staninoj Reci, pošavši od izvora Reke, pa na istok su ove porodice: Burmazi, Teodorovići, Vukovići, Miloševići, Vlajkovići, Teodosići, Sakići, Živanići, Rakovići, Todorići, Obradovići, Stojkovići, Jevtići, Rankovići, Pantelići, Isailovići, Vasiljevići (ili Živanovići) i Anđelići. U selu je najbolje razvijen zadružni život. Zadruge sa preko 30 čeljadi u kući su: Vukoviće – dve kuće, i Vlajkovića; a sa po 25 čeljadi su: Burmaska, Vukovića, i Vasiljevića; sa 20 čeljadi su: Rakovića, Vukovića i Vasiljevića. Podaci o selu. Prema spisku valjevske eparhije od 1735. godine Stanina Reka, uvedena na dva mesta u istom spisku, po prvom zapisu imala je 8 domova, a po drugom 11 domova*. *I seljaci ovog sela i okoline izgovaraju ime selu Stanina Reka. Samo zato što starije žene iz sela i susednog Suvodanja izgovaraju Stanijna Reka, Stanijin Kamen i uzeli smo ovo starije ime, piše Ljuba Pavlović. Stanina Reka prema haračkim tefterima iz 1818. godine imala je 22 doma sa 29 por. i 75 haračkih ličnosti. Prema popisu: -1866. godine – 47 domova i 475 stanovnika. -1874. godine – 64 dom i 552 stanovnika. -1884. godine – 61 dom i 668 stanovnika. -1890. godine – 66 domova i 729 stanovnika. -1895. godine – 68 domova i 832 stanovnika. -1900. godine – 84 doma i 867 stanovnika. Godišnji priraštaj stanovništva od 1866. godine je 11,53 a procentni 1,82%. Ime sela Ime Stanina (Stanijina) Reka došlo je od istoimene Reke, koja protiče kroz selo. Reci je dato ime po nekakvoj baba-Stani ili Staniji iz porodice, koja je sasvim zamrla i nema je danas u selu. Priča se da je babi bila zamrla cela kuća, a poslednji joj umro sin jedinac, pa kad je htela da mu podigne spomenik (beleg) na grobu, tada naiđe na nekakvu ploču u selu, natovari je na kola, kola se polome i volovi se otisnu u jednu jarugu i stradaju, a ona je nekoliko puta posle toga za života pokušavala da taj beleg pokrene i otera, pa nije mogla. Kamen je bio veliki i težak i danas stoji na istom mestu, na kome ga je baba ostavila i zove se Stanijin i Stanin Kamen, a nalazi se skoro u sredini sela. Po ovoj babi Staniji i selo i Reka nazvani su Stanina Reka. Stanina Reka je staro naselje. Ime ovog sela nalazimo zapisano u spisku valjevskih sela iz 1737. godine pod istim imenom. Poreklo stanovništva i osnivanje sela Staro selo bilo je skoro pri vrhu Stanine Reke, blizu visa Višnja, na kome je i staro i sadašnje groblje. Novije su porodice su iznad ovog mesta, većinom su se razmestile duž pritoka reke i njihovim čelenkama i dolinama, gde nikad nisu izlazila na pleća pojedinih brda -Vlajkovići: Za najstariju porodicu sela smatraju se Vlajkovići, za koje se ne zna da su se i odakle doselili. Za Vlajkoviće se drži da su uvek oko Višnja, gde su gotovo i danas, njih je pod ovim jednim prezimenom 11 kuća i slave Jovanjdan. -Klobučani (čiji su potomci Vasiljevići-Živanovići, Anđelići, Pantelići, Jevtići i Rankovići): Najranije doseljena porodica ovog sela je Klobučanska. Klobučanima se zovu sve porodice, čiji su se preci doselili od grada Klobuka u Hercegovini. mesto na kome su se naselili naziva se Klobučine*. Klobučani su doseljeni pred kraj 17. stoleća, nagnati nepravdom klobučkih Turaka. Rodonačelnik ove porodice bio je beratski knez, te se i danas jedan deo ove porodice, naseljen u Bobovi, zove Kneževići. Kobučani su u Staninoj Reci naseljeni oko Vlajkovića i iznad njih, ima ih 32 kuće i slave Đurđic. *U spisku hajdučkih sela u doba austrougarske okupacije od 1737. godine pominju se Klobučine kao selo sa 12 hajdučkih domova i 4 časa daleko od Valjeva. -Sakići: U stare naseljene porodice ovog sela računaju se i Sakići, doseljeni iz Konjica u Hercegovini, kojih je mnogo raseljeno još u samom početku 18. stoleća, jer ih ima gotovo po svim selima duž Save. Rodonačelnik ove porodice je hajduk, pa je došao sa porodicom u ovo selo, njih je 7 kuća i slave Nikoljdan. -Teodosići*: U početku 18. stoleća doseljeni su Teodosići iz Osata u Bosni, njih je u selu 9 kuća i slave Aranđelovdan. *Iz ove porodice je Milinko Teodosić, prvo kabadahija Kneza Miloša, potom jedan od glavnih tvoraca Katanske Bune 1844. godine i docnije načelnik Okruga valjevskog. -Vukovići, Teodorovići i Obradovići: U početku 18. stoleća doselili su se iz Kremana u Starom Vlahu i današnji Vukovići kojima su rod Teodorovići i Obradovići, ima ih 16 kuća i slave Jovanjdan. -Burmazi: Rodonačelnik današnjih Burmaza doselio se kao hajduk malo posle Vukovića i pored njih se naselio. Burmaz je poreklom iz Stare Srbije, pa je dugo hajdukovao po Romaniji, gde je i porodicu ranije preveo u Glasinac, odakle se doselio u ovo selo, njih je dve kuće i slave Alimpijevdan. -Rakovići su posle austrijske okupacije sišli iz Jaklja-okrug užički, njih je danas 11 kuća i slave Jovanjdan. Noviji doseljenici: -Miloševići, rodonačelnik njihov je prešao iz pograničnog sela Carine i došao ženi na imanje, slave Aranđelovdan. -Živanići su iz istog sela odakle i Milošević i istim povodom se doselio u ovo selo, slave Jovanjdan. -Stojkovići su iz susedne Vragočanice, predak došao ženi na imanje, slave Đurđevdan. -Isailovići su takođe iz susedne Vragočanice, naselili se na svoje imanje, slave Đurđevdan. U selu je 92 kuće od 11 porodica. Zanimanje stanovništva Stanorečani se zanimaju svima privrednim radnjama, kojima i susedni seljaci. Glavna su zanimanja zemljoradnja i voćarstvo. Zemlja im nije u stanju da podmiri sve životne potrebe u namirnicama, s toga su prinuđeni silaziti u donja obnička i kolubarska sela i tamo kupovati zemlje ili uzimati pod zakup, pa na njima zasejavati ono, što im njihova seoska zemlja nije u stanju da pruži. Bolja zemlja i lakši saobraćaj s kućom i imanjem nagoni ih, kao i susedne Vragočane, da se sele u ravnija kolubarska i tamnavska sela i da tamo i ostaju, i to biva gotovo svake godine. Da im nije voća, koje osobito dobro uspeva i rađa, kao i dosta stoke, koje svaki drži u većoj meri, naročito sitnije stoke, još bi se više iseljavali iz ovog mesta i raseljavali po ravnijim selima, inače dosta ih ostaje u svom selu. Zanatima se odaju, izučavaju ih, pa ih ili rade stalno, kao jedan od Rakovića, ili prema potrebi. Zanatlijama je zanat sporedno zanimanje, a glavnije zemljoradnja i voćarstvo. Pojedinosti o selu Stanina Reka je sastavni deo Suvodanjska opštine u Srezu podgorskom. Sudnica je u Stavama kao i škola a crkva u Pustinji. Groblje je podeljeno na dva kraja. Seoska je preslava Spasovdan. IZVOR TEKSTA: Ljubomir Pvlović: Kolubara i Podgorina - naselja, poreklo stanovništva, običaji. Fototipsko izdanje iz 1907. Edicija Koreni – JP Službeni glasnik i SANU. 2011. |
ZANIMLJIVOSTI
Početkom 20. stoljeća zapisano je (Pavlović) da se na zapadnom kraju sela, na Ivi, nalazi cigansko (romsko) naselje ovog sela, koje čine dvije kuće muhamedanskih (muslimanskih, op.) Cigana, koji su tamo živjeli već 50-ak godina. Živjeli su po kućama, imaju svoje nekretnine, bave se svirkom (sviračinom), kovačkim zanatom i skitanjem po drugim selima; zemlju ne rade. Govore srpski i turski, a ovdje su došli iz Osata u Bosni, a po Azbukovici imaju svojih srodnika. IZVORI I LITERATURA
MILIĆ Milodan, Slobodan: Poreklo stanovništva sela Stanina Reka. Portal Poreklo.rs PAVLOVIĆ, Ljubomir: Kolubara i Podgorina - naselja, poreklo stanovništva, običaji. Fototipsko izdanje iz 1907. Edicija Koreni – JP Službeni glasnik i SANU. 2011. |
Sitarice
Sitarice
Autor: Vladimir Pecikoza ; Wikipedija |
Sitarice su selo u podnožju Medvednka, uz rijeku Obnicu. Ime je dobilo po tome jer su nekada davno njegovi stanovnici izrađivali najbolja sita u cijelom kraju. Sitarice krase mnogobrojni izvori, cvjetne livade i oranice.
|
Jovanja
Manastir Jovanja
WIKIPEDIJA: Manastir Jovanja
Praktično ...
BORAVAK U PLANINI
Pristup planini
Pristup vozilom
Posljednjih nekoliko godina proširene su i uređene postojeće ceste od Suvodanja prema Ljuboviji i s nove ceste oko akumulacijskog jezera Stubo - Rovni, od Mijača do Planinarskog doma. Prvom cestom putem se kolima lako dolazi do podnožja planine i rijeka Zavojšnice i Ljuboviđe, a drugom do planinskog bila i sjevernih padina.
Južni obronci su teže pristupačni vozilom i tu je najbolje prići s ceste Debelo brdo - Gornje Košlje.
Nekada se cestom također planini pristupalo preko Poćute, manastira Pustinje i Bebića Luke, pa do Planinarskog doma. Međutim, nakon katastrofalnih poplava koje su pogodile Srbiju 2014. godine, ogromno klizište odnijelo je čitavo brdo i sa sobom uništilo nekoliko zaselaka Rebelja: Aleksiće, Pirgiće, Markoviće, Arsiće i prekinulo ovu prometnicu. Prema riječima stručnjaka, ova trasa više nikada neće biti u funkciji.
Posljednjih nekoliko godina proširene su i uređene postojeće ceste od Suvodanja prema Ljuboviji i s nove ceste oko akumulacijskog jezera Stubo - Rovni, od Mijača do Planinarskog doma. Prvom cestom putem se kolima lako dolazi do podnožja planine i rijeka Zavojšnice i Ljuboviđe, a drugom do planinskog bila i sjevernih padina.
Južni obronci su teže pristupačni vozilom i tu je najbolje prići s ceste Debelo brdo - Gornje Košlje.
Nekada se cestom također planini pristupalo preko Poćute, manastira Pustinje i Bebića Luke, pa do Planinarskog doma. Međutim, nakon katastrofalnih poplava koje su pogodile Srbiju 2014. godine, ogromno klizište odnijelo je čitavo brdo i sa sobom uništilo nekoliko zaselaka Rebelja: Aleksiće, Pirgiće, Markoviće, Arsiće i prekinulo ovu prometnicu. Prema riječima stručnjaka, ova trasa više nikada neće biti u funkciji.
Smještaj
Planinarski domovi i skloništa
Planinarski dom "Krušik" KOORDINATE: 44.2059, 19.6660; NADMORSKA VISINA: 805 mPlaninarski dom se nalazi u selu Rebelj, između Medvednika i Jablanika, 6 km udaljen od Bebića Luke. Radi se o zidanom objektu s jednim katom. U prizemlju je velika društvena sala s kuhinjom, a na katu su spavaće sobe (48 ležaja). Dom ima centralno grijanje, struju, toplu i hladnu vodu, WC i zajedničke tuševe.
UDALJENOSTI OD DOMA Medvednik (vrh): 4 km, oko 2 h hoda. Jablanik: 5,8 km, oko 2,30 h hoda PRISTUP DOMU Od Valjeva do s. Poćuta asfaltnom cestom. U Počuti, kod kafane "Kod Vuka", skretanje desno do sela Bebića Luka, na užu asfaltiranu cestu dužine 4 km. Od Bebića do doma (6 km) moguće je doći prijevoznim sredstvom ako to dozvoljavaju vremenski uvjeti (snijeg i poledica) ili pješice uz mogućnost angažiranja traktorske prikolice za prijevoz stvari. Ukoliko su takvi vremenski uvjeti da je potrebno ići pješice onda je bolje krenuti od naselja Mijači (2 km prije Poćute) do doma Krušik, dužina 5 km, 1,5 sata hoda. KAKO STIĆI DO DOMA? Valjevo - Mijači - Planinarski dom (26,9 km) Valjevo - Stave - Birčani - Planinarski dom (32,7 km) Valjevo - Stave - Drenajić - Kozila - Planinarski dom (36,8 km) Valjevo - preko Debelog brda; Od Valjeva u smjeru Bajine Bašte voziti 30 km do prijevoja Debelo Brdo. Na putu ka prijevoju, cesta prolazi pored brane Rovni i kroz selo Poćutu. Na Debelom Brdu, s desne strane je skretanje na makadamsku cestu koja preko prijevoja Sedlo vodi ka domu. Valjevo - Poćuta - Bebića Luka (Manastir Pustinja) - Planinarski dom (32,4 km); Prije velikih poplava 2014. godine i pojave klizišta do planinarskog doma se obično dolazilo preko sela Bebića Luka, no nakon poplave dio toga puta je uništen. Putujući od Valjeva prema Bajinoj Bašti, na 24 km je Selo Poćuta i tu se skreće desno 2 km pored manastira Pustinja i još 2 km do etno-kompleksa Bebića Luke, a odatle je makadamom bilo 6 km do Planinarskog doma. |
Planinarski dom "Krušik"
Autor fotografje: Vladimir Pecikoza; Wikipedija |
Manifestacije
- Dani kupine (Stave u Rađevini),
- Dani gljiva, prvi vikend listopada/oktobra (Medvednik-Krušikov dom)
Manifestacije u okolnom području
- Paraglajding poletišta: Kulina–989 mnv, Jablanik–1250 mnv, Toletina–846 mnv, Đurđev breg–850 mnv,
- Stijene za penjanje: Grdoba, Vojinova stena, Roška stena, Suvodo, Platno Medvednika,
- Obilazak pećina: Bucurska pećina, Janjina pećina, Pećina u crvenim stenama – Crvena pećina (Drenajić)
- Seoski turizam u selima: Stave, Suvodanje, Sitarice, Rebelj
IZVORI I LITERATURA
LiteraturaĐUKIĆ, Vesna; MIHAILOVIĆ, Vladislava: Analysis of groundwater regime on the basis of stream flow hydrograph. Facta universitatis - series: Architecture and Civil Engineering. 10. 2012. str. 301-314 (PDF)
Elektronski izvori i članciSnežni Medvednik - sibirski vikend u valjevskim planinama. Perpetum Mobile, 23.2.2018.
Medvednik. Časopis Horizont Naučno-istraživački kamp Medvednik 2014. VaMedia, 18.7.2014. Medvednik – planina surih litica i senovitih bukovih šuma. Jelena Dilber Blogspot, 12.1.2018. Suvodanje. Poreklo.rs Bobova. Poreklo.rs Dragodol. Poreklo.rs Sitarice. Poreklo.rs Sovač. Poreklo.rs MAKLJENOVIĆ, Brnislav: Planina Medvednik i 1244 metra iznad mora – Zagrljaj Valjevske planine. Bašta Balkana, 6.10.2012. WIKIPEDIJA: Medvednik |
Valjevske planine, planinarsko turistička karta
Mjerilo: 1 : 50 000 Dimenzije: 96 x 67 cm; Dimenzije preklopljene: 12 x 22 cm Opis: Na karti je prikazano područje Valjevskih planina s prirodnom i kulturnom baštinom i turističkim sadržajima. Na poleđini karte prikazane su fotografije s odgovarajućim tekstom na srpskom i engleskom jeziku. 
Kolubara i Podgorina - naselja, poreklo stanovništva, običaji
Fototipsko izdanje iz 1907. Edicija Koreni – JP Službeni glasnik i SANU. 2011. Broj stranica: 916 str. Sadržaj: Ljubomir Ljubo Pavlović. - Fototipsko izd. iz 1907. Prvi doseljenici Valjeva u 19. veku / Ljubomir Pavlović. - Fototipsko izd. iz 1929. Iz istorije grada Valjeva / Ljubomir Pavlović. - Fototipsko izd. iz 1990. Valjevo i Valjevci / Ljubomir Pavlović. - Fototipsko izd. iz 1990. Jedna etnička veza Bokelja i Valjevaca / Ljubomir Pavlović. - Fototipsko izd. iz 1921. Grbovići / Ljubomir Pavlović. - Fototipsko izd. iz 1914. Istorija i duhovne osobine važnijih porodica, Gođevci / Ljubomir Pavlović. - Fototipsko izd. iz 1921. Zanimljivi ljudi / Ljubomir Pavlović. - Fototipsko izd. iz 1909. Naši stranci / Ljubomir Pavlović. - Fototipsko izd. iz 1929. Nov tip naselja / Ljubomir Pavlović. - Fototipsko izd. iz 1905. U knjizi je obrađeno 148 naselja od kojih 80 pripada gradu Valjevu: Babina Luka, Balinović, Bačevci, Belić, Belo Polje, Beloševac, Beomužević, Blizonje, Bobova, Bogatić, Brangović, Brankovina, Brezovice, Bujačić, Valjevo, Veselinovac, Vlaščić, Vragočanica, Vujinovača, Gorić, Gornja i Donja Bukovica, Gornja Grabovica, Gornje i Donje Leskovice, Gradac, Degurić, Divci, Divčibare, Dračić, Dupljaj, Žabari, Zabrdica, Zarube, Zlatarić, Jazovik, Jasenica, Jovanja, Joševa, Kamenica, Klanica, Klinci, Kličevac, Kovačice, Kozličić, Kotešica, Kunice, Lelić, Loznica, Lukavac, Majinović, Mijači, Miličinica, Mrčić, Oglađenovac, Osladić, Paklje, Paune, Petnica, Popare, Popučke, Prijezdić, Pričević, Rabas, Ravnje, Rađevo Selo, Rebelj, Rovni, Sandalj, Sedlari, Sitarice, Sovač, Stanina Reka, Stapar, Strmna Gora, Stubo, Suvodanje, Sušica, Tubravić i Tupanci; opštini Mionica pripada 36 naselja: Berkovac, Brežđe, Bukovac, Veliko Marište, Virovac, Vrtiglav, Golubac, Gornji Lajkovac, Gornji i Donji Mušić, Gunjica, Dučić, Đurđevac, Klašnić, Ključ, Komanice, Krčmar, Maljević, Mionica (varoš i selo), Mratišić, Nanomir, Osečenica, Paštrić, Planinica, Popadić, Radobić, Rajković, Rakari, Robaje, Sanković, Struganik, Tabanović, Todorin Do, Tolić i Šušeoka; opštini Ljig – 11: Ba, Babajić, Bošnjanović, Veliševac, Jajčić, Kadina Luka, Latković, Milavac, Paležnica, Slavkovica i Cvetanovac; opštini Lajkovac – 10: Bogovađa, Vračević, Lajkovac (varoš i selo), Markova Crkva, Pepeljevac, Pridvorica, Ratkovac, Slovac i Strmovo; opštini Osečina – 10: Bratačić, Gornje Crniljevo, Dragijevica, Lopatanj, Osečina (varoš i selo), Ostružanj, Plužac, Sirdija i Tuđin; opštini Koceljeva – 1: Donje Crniljevo. 
Božidar Kljajević Mišo
Kolubara i Podgorina & poreklo stanovništva Godina izdanja: 2016. |
