|
|
SREDIŠNJI DINARSKI POJAS > POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > VISITORSKA GRUPA > Visitor
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Bandera (Plana, Krivi smet), 2212 m
Koordinate: 42.6101, 19.8864
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Bandera (Plana, Krivi smet), 2212 m
Koordinate: 42.6101, 19.8864
|
|
UvodVisitor (znatno rjeđe i Vizitor) je planina u jugoistočnom dijelu Crne Gore između Plavsko-gusinjske kotline na jugu i istoku, doline Lima na istoku i sjeveroistoku i rijeke Zlorečice na zapdadu i sjeverozapadu. Glavni grebeni planine pružaju se pravcem jugozapad-sjeveroistok.
Najviši vrh je visok 2212 metara. Najviši vrhovi Visitora su građeni od trijaskih vapnenaca, koji leže preko metamorfnih škriljevaca. U najnižem ledenjačkom cirku Visitora, čije dno se sastoji od zelenih škriljevaca, nalazi se jezero, na apsolutnoj visini 1820 metara. Vodu gubi prema Murinskoj rijeci (Murinjskoj r.), kroz naslagane morenske bedeme. Okruženo je crnogoričnom šumom i bujnim pašnjacima. ENGLISH SUMMARY: Visitor
Visitor is a mountain in the southeastern part of Montenegro between the Plav-Gusinje basin to the south and east, the Lim river valley to the east and northeast, and the Zlorečica river to the west and northwest. The main ridges of the mountain run in a southwest-northeast direction. The highest peak is 2212 meters high. The highest peaks of Visitor are built of Triassic limestones, which lie over metamorphic slates. In the lowest glacial cirque of Visitor, the bottom of which consists of green slates, there is a lake, at an absolute altitude of 1820 meters. It loses its water to the Murinska river (Murinjska r.), through stacked moraine walls. It is overgrown with coniferous forest and lush pastures.
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI: Oglašavajte ovdje:
|
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
|
Plavsko-gusinjska dolina iz zraka
Lijevo se vide strme južne padine Visitora. Izvor: Albinfo; Wikipedija 
Pogled na Visitor, Plav i Plavsko jezero
VISITOR I ZELETIN
Datum objave: 15.11.2021. Objavio: Crna Gora od Iskona Opis. Visitor i Zeletin. Proizvodnja Televizija Crne Gore, 2004. VIDEO NA WEB-ARCHIVE |
Pogled na Visitor iz Plavsko-gusinjske kotline
|
Vrh Glava (u sredini), Visitorske livade i padina Plane (desno)
Velika Gropa i pogled na Planu
|
|
POGLAVLJE: Visitor i Zeletin
IZVOR MILOJEVIĆ, Borivoje. Ž.: Sinjajevina, Visitor i Zeletin; Fizičko-geografska promatranja. Geografski vestnik, 1935. (PDF) Visitor i Zeletin leže u onom uglu koji pravi Lim, skrećući u svom gornjem toku, oko Plavskog Jezera, iz pravca Z—I u JI—SZ. Obe ove planine sastoje se u osnovi od paleozojskih škriljaca, u kojima se javljaju starije eruptivne stene; viši planinski delovi sastavljeni su od krečnjaka, koji su na Zeletinu označeni kao trijaski. (Kurt Hassert: Petermann’s Mitteilungen, Ergänzungsheft Nr. 115, Taf. 1.) Glacijalni reljef. Najviši deo Visitora čine dva grebena, između kojih je prostrana udolina. Istočni greben pruža se JJI—SSZ i zove Plana; najviši njegov vrh dostiže visinu od 2210 m. Ovaj se greben sastoji od krečnjaka. Zapadno, prema pomenutoj udolini, ispod grebena su struje od krečnjačke plazine. Zapadni greben zove se Kosa i ima dinarski pravac. On se sastoji od krečnjaka i znatnim delom od škriljca. Koljate, udolina između oba grebena, otvorena je prema SZ. Njeno dno čine u zapadnom delu kršne glavice, koje se takođe pružaju dinarski, i koje su visoke oko 2000 m. One su razjedene i raspadnute, a mestimice uglačane. Istočno od njih pruža se udolina, čije je dno visoko oko 1950 m. Prema SZ i pomenute glavice i ova udolina padaju u jedmi vrtaču, čije dno leži na visini od 1930 m. Dalje prema SZ, preko jedne prečage, kojom je ova vrtača zagrađena, silazi se u novu vrtaču, čije je dno visoko 1910 m. Pomenuta depresija između oba visitorska grebena izvesno pretstavlja cirk: dno joj je visoko oko 2000 m, okrenuto je SZ (dok je sa ostalih strana uokvireno grebenima, čije su strane strme) i najzad, krečnjačke glavice, koje čine jedan deo njenog dna, mestimice su uglačane. U onoj vrtači, čije je dno visoko 1910 m, i to uz njenu severnu stranu, vide se tri izdvojena bedema. Oni se sastoje od krečnjačkih blokova i oblutaka, koji su uloženi u peskovitu glinu; među oblucima ima i kvarcevitih i mermernih. Pomenuta udolina sa vrtačama skreće prema ZSZ, i u njej se vidi bedemčić. On se takođe sastoji od krečnjačkih blokova i oblutaka, među kojima se nailazi i na porfirske. Ovi bedemi, visoki oko 1920 m, izvesno pretstavljaju morene. Oni se sastoje od krečnjačkih oblutaka, koji nisu zaostali od raspadanja krečnjaka u podlozi. Ali u ovim bedemima ima i oblutaka od kvarcita, mermera i porfirske stene, tj. od stena od kojih se ne sastoji ono zemljište, na kome pomenuti obluci leže. Ovi su obluci, dakle, doneti. Njih nije mogla doneti reka, jer rečni nanosi ne bi imali oblik bedema. Dalje prema Z, jednim otsekom, visokim do 60 m, silazi se na dno udoline, koje leži na visini oko 1850 m. Po svom poprečnom profilu ova udolina ima oblik valova i dugačka je oko 200 m. Još dalje prema Z, niz otsek, visok oko 150 m, silazi se u udolinu, sa čijeg se dna, u visini oko 1700 m, diže poprečni, morenski bedem, visok 6 do 8 m. Jedan visok bor, koji je ležao na istočnoj strani ovog bedema, izvalio se iz korena i u svojim žilama podigao mnogo stenovitih komadića. Oni su od škriljaca, mermera i kvarcita, a najviše od krečnjaka. Kako su u podlozi ovog bedema jedino sivi krečnjaci, to je nanos, iz koga se ovaj bedem sastoji, donet sa I, i pretstavlja stariju bočnu morenu. Zapadno od ovih najviših grebena visitorskih leži izvorište onog malog kraka Murinske Rijeke, koji se pruža J—S. Ono se sastoji, pri dnu, od eruptivne stene granitske strukture, a pri vrhu od škriljaca. Strane njegove su dosta strme, čime potsećaju na cirk, a dno je neznatno, ravno ili nagnuto. Na dnu su dva-tri ulegnuća, čija dubina iznosi svega 1 m. Kako su ona u eruptivnim stenama, to su mogla postati jedino radom snežaničke erozije. Još dalje prema Z, iza sedla Visitorske Ćafe, koje je visoko 1862 m, i koje se sastoji od škriljaca, dolazi izvorište jugozapadnog kraka Murinske Rijeke. Ono je, prema pomenutoj reci, upravo ogromno. Sastoji se od eruptivnih žica i od zelenkasto-sivih, vrlo jedrih škriljaca. Okvir mu je strm, skoro kao u cirka. Dno je nagnuto, ali se mestimice vide po njemu sitna ulegnuća, koja je stvorila snežanička erozija. U zapadnom delu ovog obluka razvijen je mali cirk. On je okrenut ISI, i dno mu je visoko oko 1920 m. Prema ZJZ diže se strma strana do visine od 2060 m. Na dnu cirka je basen Visitorskog Jezera, izduben ledničkom erozijom u pomenutim zelenkastim, jedrim škriljcima. Ovaj je basen zagrađen stenovitom prečagom, po k ojoj ima velikih blokova; oni pretstavljaju morenski nanos. Lednik je ovde bio cirkusni. Dosova Rijeka, koja leži na Z, ima takođe ogroman obluk. On se sastoji od istih zelenkastih, jedrih škriljaca. Strane obluka su vrlo strme, a dno nagnuto. Mestimice su po dnu plitka ulegnuća, proizvod snežaničke erozije. U zapadnom delu ovog obluka leži mali cirk, okrenut SI. Dno mu je visoko oko 2030 m, a strana na JZ diže se do 2090 m. Cirk je zagrađen stenovitom prečagom, po kojoj ima oblutaka. Ova se prečaga diže iznad dna za 10 m, i u gornjem delu sastoji od morenskog nanosa. Kao što se iz ovih izlaganja vidi, lednici na Visitoru bili su jače razvijeni u pomenutom krečnjačkom cirku, koji je okrenut SZ. Za vreme prve, starije glacijacije lednik je bio dolinski, i silazio do visine od 1700 m; za vreme druge, mlađe glacijacije lednik je bio cirkusni i staložio morene u visini od 1920 m. Zapadno, u izvorištu jugozapadnog kraka Murinske i u obluku Dosove Rijeke lednici su bili samo cirkusni, i zadržavali se na visinama od 1930 i od 2040 m. Severno od glavnog vrha visitorkog, visokog 2210 m, leži obluk Pepićke Rijeke, takođe u krečnjacima. Strane ovog obluka su otsečne, ali mu je dno jako nagnuto, te otuda on ne bi bio cirk. Na severozapadnoj padini Mramorja, u visinama od 1900 do 1750 m, česte su vrtače, i u jednoj od njih je Mramorsko Jezero. J. Cvijić smatra da je ovaj jezerski basen, visok 1820 m, zagrađen morenom i da pretstavlja cirk. (J. Сvijić: Ledeno doba u Prokletijama i okolnim planinama (Glas S. k. a. n., XCL, s. 250-2). Tako su skoro u svima izvornim kracima Murinske Rijeke postojali cirkovi i lednici. Sama dolina ove reke ima fluvijalnodenudacione karaktere, ali se pred njenim ušćem u Lim, u selu Murini, na levoj, severozapadnoj strani javljaju tri šljunkovite terase, od 10, 15 i 20 m relativne visine. Kako su one fluvijoglacijalne i kako su staložene u dolini Murinske Rijeke kao u gotovom udubljenju, to je ova dolina preglacijalna. Ona je stvorena poglavitno u pliocenu, usled regresivne erozije, koja je polazila od Lima, odnosno od Drine. Ali, kako se Lim tokom diluvijuma usecao u fluvijoglacijalnim nanosima, to se u isto doba u takvim nanosima morala usecati i Murinska Rijeka. Zeletin leži severozapadno od Visitora, i ima u celini lučan oblik: udubljena strana okrenuta mu je SI. Od okvira pruža se prema SI greben, koji se zove Rogovi. On se sastoji od krečnjaka i silazi do visine od 1720 m. Ovim grebenom izdvojena su na severoistočnoj strani Zeletina dva cirka, severozapadni i jugoistočni. Greben Goveđak, koji se pruža severozapadno od ove prečage u dinarskom pravcu, ima najviši vrh od 2035 m. Ovaj se greben sastoji od jedrih krečnjaka, koji čine zidove i isprosecani su pukotinama. Ispod zidova su blaže strane sa točilima. Cirk je otvoren prema SI, i na toj strani zagrađen bedemom, visokim 5 do 6 m. Jugoistočno od grebena Rogova leži znatno prostraniji cirk. Prema J zagrađen je grebenom Planom, koji se pruža ZJZ—ISI i ima najvišu visinu od 2125 m. Ovaj je cirk otvoren prema S. Strane su mu krečnjački otseci, ispod kojih su česta točila. Dno ovog cirka visoko je oko 1800 m, i u pravcu I—Z vrlo široko. Ono je blago nagnuto prema S, i po dnu su male vrtače, duboke 2 do 3 m. Od prvog cirka, koji bi se mogao nazvati goveđačkim, nastaje prema SI otsek; on pada u jednu poprečnu udolinu, visoku oko 1700 m. Dalje prema SI iz ove se udoline diže kosa, visoka oko 12 m. I po dnu udoline i po kosi česti su krečnjački, morenski obluci; u udolini oni čine male bedemčiće. Severno od drugog cirka, koji leži ispod Plane, tj. severno od planskog cirka, nastaje takođe otsek. On pada do bedema, koji leže u visini oko 1650 m. U osnovi ovi se bedemi sastoje od sivih krečnjaka, po kojima se nailazi na morenske oblutke od crnkastog i sivog krečnjaka. Novim otsekom silazi se na bedem, visok oko 1550 m. On se sastoji od crnkastih i sivih morenskih oblutaka, koji su uloženi u peskovitu glinu. Odavde prema SI nastaje karstifikovana dolina Šeremeta, a u visini oko 900 m leži, preko limske fluvijoglacijalne terase, ogromna plavina ovog potoka. Snežanici, izvori i jezera. Zbog znatne visine Visitor ima sve odlike planinske klime. 19—VII—1955 u 13 časova u cirku Koljatima na Visitoru, u visini oko 2000 m, temperatura vazduha iznosila je 11°; tada je duvao severni vetar. Jug i zapad duvaju najviše u proleće i jesen, donoseći sneg i kišu. Istog dana, na stranama pomenutog cirka nije bilo snežanika. Oni su se videli u obluku Pepićke Rijeke, okrenutom S. Snežanika je, međutim, tih dana bilo u zapadnom delu Visitora. Iznad cirka, u kome je Visitorsko Jezero, video se mali snežanik, okrenut ISI; on je ležao na visini oko 2050 m. Na dnu onog cirka, koji leži u izvorištu Dosove Rijeke, postojao je takođe snežanik. 20—VII— 1933 u 18 časova i 50 minuta temperatura snega na površini snežanika bila je 0,5°, temperatura ovlaženog termometra 7,6° a suvog 10,3°. Na Zeletinu, podnožjem goveđačkog cirka, bilo je takođe snežanika, okrenutih S; najniži su ležali u vrtačama. 21—VII— 1933 u 15 časova i 35 minuta temperatura snežanika bila je 0°, temperatura ovlaženog termometra 11,5°, a suvog 15,6° U visokom, kršnom delu Visitora nema izvora ni potoka. Zapadni deo Visitora sastoji se, kao što je rečeno, od jedrih škriljaca i eruptivnih stena, i po svojim hidrografskim osobinama znatno se razlikuje od najvišeg dela visitorskog, koji je uglavnom krečnjački. Dok je ovaj deo Visitora bez izvora i potoka, dotle su u zapadnom delu hidrografski objekti vrlo česti. U izvorištu onog kraka Murinske Rijeke, koji se pruža J—S, ističe izvor Pipuran. 19—VII—1933 u 17 časova temperatura vode u ovom izvoru bila je 4,6°, temperatura ovlaženog termometra 9,5°, a suvog 12,5°. Po dnu obluka jugozapadnog kraka Murinske Rijeke, kao i po dnu obluka Dosove Rijeke, česti su izvori, od kojih polaze potoci. Jugoistočno od Mramorskog Jezera u krečnjacima se javljaju škriljci, i na njihovom dodiru je jedan izvor; temperatura njegove vode bila je 4,5°. Silazeći od Mramorja ka Džamiji, u visini oko 1500 m, isticao je izvor iz škriljaca. 18—VII—1933 u 15 časova temperatura vode na ovom izvoru bila je 8°, temperatura ovlaženog termometra 12,5°, i suvog 15,5°. Na Zeletinu, severoistočno od goveđačkog cirka u pomenutoj udolini sa morenskim oblucima, na dodiru krečnjaka i škriljaca, koji su u podlozi, izbija vrelo Blatina; od njega postaje potočić, koji posle kratkog toka prema SZ ponire. 21—VII— 1933 u 17 časova 35 minuta temperatura vode na ovom izvoru bila je 4°, temperatura ovlaženog termometra 11°, a suvog 13,3°. Niže prema SI, u visini oko 1200 m, na dnu karstifikovane doline izbijao je izvor. 22—VII— 1933 godine u 8 časova 25 minuta temperatura izvorske vode bila je 7°, temperatura ovlaženog termometra 12,5°, a suvog 15,4°. Na Visitoru postoje i dva jezera, Visitorsko i Mramorsko. Prvo leži u onom cirku, koji pretstavlja obluk jugozapadnog kraka Murinske Rijeke. U pravcu SI—JZ ovo je jezero dugačko oko 40 m, dok mu širina iznosi oko 20 m. Vodu dobija topljenjem snežanika, a gubi isparavanjem. 20—VII— 1933 u 17 časova 50 minuta temperatura vode u ovom jezeru bila je 17,5°, temperatura ovlaženog termometra 8,8°, a suvog 11,8°. Mramorsko Jezero leži u jednoj vrtači, za koju J. C v i j i ć , kao što je rečeno, misli da je cirk. Jedan potočić utiče u ovu vrtaču i tako stvara jezero. Pred ušćem potočić teče podzemno. Voda iz jezera ističe takođe podzemno, a kad nivo naraste onda i površinski, i to na severozapadnom okviru. 18—VII— 1933 u 17 časova 30 minuta temperatura vode u Mramorskom Jezeru iznosila je 20°, temperatura ovlaženog termometra 9,5°, a suvog 11,5°. 
POGLAVLJE: II VISITOR I ZELETIN IZVOR MILOJEVIĆ, Borivoje. Ž.: Sinjajevina, Visitor i Zeletin, antropogeografske crte. Glasnik Skopskog naučnog društva, knj. XIV. Skoplje 1934. (PDF) Najviši delovi Visitora, grebeni Plana i Kosa, jesu pod travom. Trava je naročito gusta na onom delu Kose, koji se sastoji od škriljaca, dok je na krečnjacima ređa. Sem trave, na ovim grebenima se vide i četinarski žbunovi. Točila su skoro, potpuno gola. Po dnu i stranama onih obluka i cirkova, što leže zapadno od najvišeg dela visitorskog, vide se trava, niski četinari, borovnice, venja itd., dok su veliki četinari vrlo retki. Kako se ovaj deo Visitora sastoji od škriljaca i eruptivnih stena, koji, raspadajući se, daju neprekidan sloj gline, to je biljni svet na njemu gust. Struje od točila po stranama obluka ovde su takođe gole. Ispod travnog regiona nastaju retki četinari. Njih ima na severnoj strani Visitora, u izvorištu Pepićke Rijeke, dalje oko jedne vrtače, čije je dno visoko 1910 m, kao i oko valova, čije dno leži na visini od 1850 m. Na otseku ispod ovog valova među četinarima se vide šibovi bukve. Gusta četinarska šuma javlja se i u zapadnom delu Visitora, ispod dna pomenutih cirkova, po stranama dolinskim. Mlada četinarska drveta su izvaljena iz korena, i to od usova. Na Mramorju su takođe retki četinari, a oko jezera gusti. Njihova stabla pala su u jezero, i na suvim stablima, iznad vode, uhvatila se mahovina i trava. Tako je veliki, jugoistočni deo jezera pod travom. Ispod visine od 1750 m nastaje i po stranama Murinske Rijeke mešovita šuma, četinarska i bukova: u udolinama više bukova, a na stranama, izloženim vetru, više četinarska. U visini oko 1500 m javlja se samo listopadna šuma, bukova, grabova itd., dok na visini oko 1300 m počinju livade, postale krčenjem listopadne šume. Jugozapadno od Džamije jedna udolina, čiji potok pritiče Murinskoj Rijeci, pruža se od, JI prema SZ. Na njenoj prisojnoj strani, Koja je okrenuta SI, vide se livade i retke breze, dok je na osojnoj strani, okrenutoj SI, zaostala listopadna šuma, u nižim delovima ove, osojne strane mlada šuma se krči, da bi se dobili prostori za livade. Livade su jače rasprostrte i na obema stranama Murinske Rijeke. Na Zeletinu, u severozapadnom, goveđačkom cirku otseci su stenoviti i goli, a u Jugoistočnom, planskom, na stenovitim otsecima su i male police, obrasle travom. U prvom cirku, ispod otseka nastaju padine pod travom i retkim četinarima, dok su točila skoro potpuno gola; u drugom cirku, visoko uz strane pešu se retki četinari, a po dnu cirka su mladi četinari i bukve. Idući niz dolinu prema SI nastaju gusti četinari. u visini oko 1300 m među četinarima se javljaju bukve, a u visini oko 1200 m bukve i druga listopadna drveta sasvim prevlađuju. U visini oko 1000 m jače su razvijene livade, a na plavini, visokoj 900 m, javljaju se njive sa kukuruzom. Paralelno sa vegetacionim, idući s visine u nizinu, ređaju se ovi privredni regioni: najviši je region planinskih suvata, gde čobani izgone leti stoku na pašu ; niže je četinarski region, gde se seku drva i vide počeci industrije drveta; još niže je region livada, gde se kosi seno, koje se snosi u sela za zimsku ishranu stoke, i gde se stočari bave sa stokom krajem leta, kada se pokose livade; najniži je region kultura, sa njivama kukuruza i sa šljivacima. Iz sela, Koja leže u dolini Lima oko Visitora, seljaci iskorišćuju ovu planinu, penjući se na nju početkom leta postupno. Iz sela Brezovice, na pr., koja leži istočno od Visitora, u visini oko 1000 m, oko Đurđevdana seljaci izlaze sa stokom na Skakala, u visinu oko 1200 m, a oko trojica dolaze na Mramorje, u visinu oko 1850 m. Na Mramorje izdižu i seljaci iz Pepića, sela Koje leži u dolini Lima, severno od Visitora. O Ilindanu Brezovičani silaze sa stokom na livade, kod Džamije, u visinu od 1300 m. Leti, ovde se livade kose i seno snosi u selo. Oko Velike Gospođe spuštaju se sa stokom na Skakala, a kada se "kolomboći" oberu, siđu u selo. Iz Martinovića, sela koje leži u dolini Lima južno od Visitora, seljaci izlaze sa stokom u Beškeće, i tu ostaju od sredine juna do kraja avgusta. Iz Murine, koja leži severno od Visitora, takođe u dolini Lima, seljaci izlaze leti u izvorište Dosove Rijeke, — u katun Misu. Seljaci iz Ulotine, velikog sela u dolini Lima, severno od Visitora, imaju stanove u livadama, u visini oko 1000 m, i zatim u Katuništu, u visini od 1650 m. Oni izlaze sa stokom na proleće u livade, a krajem juna izdižu na Katunište. U avgustu, kad se seno pokosi, silaze sa stokom ponovo na livade, i u jesen se spuštaju u selo. Svi ovi katuni (Mramorje, Beškeće, Misa i Katunište) leže na granici između suvata i četinarske šume. Stanovi su u njima blizu jedan drugog. Kod stanova zidovi su od brvana, a krov od štica. U stanu je ognjište, na kome se vari mleko i gotovi jelo, a okolo su police; po njima su karlice sa razlivenim mlekom. Oko ognjišta se i spava. Sve do balkanskog rata na Visitor su izdizali sa stokom i Malisori od Skadra. Oni su dolazili uz dolinu Cijevne, i dalje išli Vrmošom na Gusinje. Kako su leti u okolini Skadra velike vrućine, i kako, uz to, vlada i groznica, to su Malisori izvodili na planinu svu čeljad i dogonili svu stoku. Po obluku jugozapadnog kraka Murinske Rijeke i po obluku Dosove Rijeke česte su zidine od malisorskih katuna. Na razvođu zapadno od Dosove Rijeke je Misa, razvaline od katoličke crkve, čiji su zidovi bili od drveta. Između Malisora, koji su dolazili na ove planine iz sredozemnog kraja, i seljaka iz doline Lima, koji su takođe izdizali sa stokom na ove planine, dolazilo je do sukoba i borbi. Na katunu Mramorju vide se nadgrobni belezi, gde su pali neki Srbljaci iz Polimlja, kada su stigli Malisore, koji su bili zajmili njihovu stoku, i pobili se s njima. Do 1912 godine Zeletinom je išla granica između Turske i Crne Gore. Kako su Ulotinjani, naročito ranije, gajili mnogo stoke, to su prelazili sa stokom državnu granicu i ulazili u malisorske ispaše. Malisori bi tada ubijali čobane i plenili stoku. Polimci su se onda svetili ubijajući Malisore, i tako su neprekidno trajale borbe. Posle 1912 godine granica između Crne Gore i Turske pomerena je dalje na JZ, i Ulotišani imaju danas stanove preko Zeletina, u Gropi i u Čeranića Kosi. |
Klima
Vode
Visitorsko jezero
|
|
PRIRODA
Planina Visitor nalazi se u sjeveroistočnom dijelu Crne Gore, u blizini Plava i Plavskog jezera. Pripada planinskom području koje se odlikuje veoma očuvanom prirodom, čistim zrakom, brojnim izvorima, šumama i planinskim pašnjacima. Najviši djelovi Visitora dostižu više od 2000 metara nadmorske visine, zbog čega se na ovoj planini smjenjuju različiti tipovi staništa. Upravo ta raznovrsnost staništa omogućila je razvoj bogatog biljnog i životinjskog svijeta
Biljni svijet
|
Biljni svijet Visitora veoma je raznovrstan. Obilježavaju ga očuvane četinarske šume i planinski pašnjaci. Niže djelove planine obilježavaju listopadne bukove i mješovite bukovo-četinarske šume S porastom nadmorske visine sve su prisutnije četinarske vrste kao što su jela i smrča, dok se prema vrhovima šuma prorjeđuje i prelazi u planinske pašnjake, livade, kamenjare i stijene. T ijekom proljeća i ljeta oni su prekriveni različitim vrstama trava i planinskog cvijeća. Na kamenjarima i stijenama opstaju biljke prilagođene niskim temperaturama, jakom vjetru i kratkom vegetacijskom razdoblju.Zbog promjene nadmorske visine na relativno malom prostoru, Visitor ima veliki broj različitih staništa.
Jedno od najvećih prirodnih bogatstava Visitora su šume molike (Pinus peuce), balkanskog endemo-reliktnog bora. Molika je rijetka i vrijedna vrsta bora koja prirodno raste uglavnom na Balkanskom poluotoku. Zbog toga ima veliki značaj za očuvanje biološke raznovrsnosti ovog područja. Na Visitoru se mogu pronaći vrlo stara stabla molike - stara približno 100–200 godina - a pojedine šumske sastojine očuvale su gotovo prirodan izgled. Na Visitoru se molika javlja već od oko 1600 m, gdje raste zajedno sa smrekom i jelom, dok iznad približno 1.800 m može graditi gotovo čiste šume. Na toplijim, južnim i kamenitijim padinama javlja se i munika (Pinus heldreichii), još jedna karakteristična balkanska vrsta bora. Posebno zanimljivo mjesto je Visitorsko jezero, smješteno u šumovitom planinskom predjelu. Okruženo je četinarskom (smreka, molika, jela i dr.) i drugom planinskom vegetacijom, a poznato je i po svom neobičnom plutajućem travnatom otoku. Jezero i njegova okolina predstavljaju važno stanište brojnih biljnih i životinjskih vrsta. |
|
Životinjski svijet
|
Visitor je naročito zanimljiv po vodozemcima i gmizavcima. Istraživanje objavljeno 2024. za Visitor i susjedni Zeletin zabilježilo je 7 vrsta vodozemaca i 9 vrsta gmizavaca, na visinama od 900 do 2.100 m. Među njima su planinski mrmoljak (Ichthyosaura alpestris), daždevnjak, žutotrbi mukač, nekoliko vrsta žaba, gušteri, sljepić i više vrsta zmija. Zabilježene su i šarka (Vipera berus) i rijetka Vipera ursinii, koja ima značaj za europsku zaštitu prirode.
Vrlo zanimljivo je da je 2024. znanstveno opisana i nova vrsta insekta — Leuctra visitor, nazvana upravo po Visitoru. Autori je smatraju vjerovatno mikroendemskom vrstom, odnosno vrstom s vrlo malim područjem rasprostranjenja. Kada su u pitanju krupnije životinje, podaci su detaljniji za šire plavsko-prokletijsko područje nego za sam Visitor. Tu su evidentirani vuk, mrki medvjed, ris, divlja svinja, divokoza i srna, kao i vidra uz vodotokove. To ne znači da se sve ove vrste često mogu vidjeti baš na Visitoru — već da pripadaju fauni šireg planinskog prostora oko Plava. Visitor ima i veliki značaj za ptice: u planskim dokumentima označen je kao IBA stanište (područje važno za ptice), kao i dio područja značajnog za očuvanje prirode Visitor–Zeletin. Ukratko, ono što Visitor čini posebnim jeste spoj starih šuma molike i munike, planinskih livada, stijena, izvora i jezera, pa na relativno malom prostoru postoji veoma raznovrstan biljni i životinjski svijet. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
|
Katuni na Visitoru Katuni na Visitoru su pogodni za stočarenje, jer imaju dosta žive vode i jedno jezero, a uz to i dobru pašu, velike borovnjake i šumu. Ovdje izdižu mještani Martinovića: Hasanđukaji, Preljvukaji, Balidemaji i drugi. Nažalost nijesam uspio da saznam i za druga prezimena, i ako ih ima. Udaljenost od katuna je oko jedan sat pješačkog hoda. Kolibe su dosta blizu jedne drugima. Izdig je početkom juna mjeseca, a povraćaj u kasnu jesen. Ovdje su nekada izgonili veliku stoku. IZVOR Vasilije Mujo Spasojević: Crnogorski katuni. Zagreb, 2006. Katuni Misa. Na Visitor i Zeletin izgone stoku privrednici iz sela gornjeg Polimlja.
Prostrani pašnjak Mramorje na Visitoru koristi stoka iz Brezovice i Pepića. Izdig započinje o Đurđevu, kada su najviši dijelovi planine još pod snijegom. Zato stoka ne kreće na visoke katune, već se etapno s kopnenjem snijega sve više izdiže. Zanimljivo je, da stoka iz Martinovića, koja se izdiže na pašnjak Beškeće, izlazi na Visitor kasnije i bez etapnih zadržavanja. Slično izdižu i privrednici iz Murine na pašnjak Misu. Oko prava za pašnjak Misa bilo je početkom 20. stoljeća krvavih obračunavanja između Crnogoraca i Malisora. Visitor i Zeletin postali su, naime crnogorski državni teritorij istom 1912. godine. Ranije su to bile malisorske planine. Ostaci kamenitih malisorskih katuna na Misi mogu se još i danas zapaziti. IZVOR Mirko Marković, Stočarska kretanja na Dinarskim planinama (Antropogeografska promatranja) Murinski katun. Na 1820 m nadmorske visine, iznad sela Murino, smješten je Murinski katun. Nalazi se na tromeđi planina Visitor - Zeletin i Greben. Tokom ljeta, stočari iz nižih sela izgonili su stoku na planinske pašnjake, gdje su od kasnog proljeća do rane jeseni boravili u jednostavnim drvenim i kamenim kolibama. Katuni su bili sezonska naselja, ali i važan dio lokalne ekonomije – u njima se proizvodio sir, kajmak i drugi mliječni proizvodi. Murinski katun nalazi se u prelijepom planinskom ambijentu, okružen livadama, pašnjacima i šumskim pojasom nižih padina Visitora. Cijelo područje odlikuju glacijalni oblici reljefa, čisti planinski izvori i bogata flora i fauna, čineći Murinski katun mjestom gdje se tradicija, priroda i planinski mir susreću na najljepši način. |
Pogled na Visitor iz Vojnog Sela
|
U DOLINI LIMA
LIMSKA DOLINA - BREZOJEVICE - PEPIĆI - MURINO - MURINSKA RIJEKA
Brezojevice (Brezojevica)
|
Brezojevica je selo u općini Plav, smješteno u planinskom kraju plavsko-gusinjskog područja. Okruženo je zelenilom, brdima i planinama, a zbog blizine Plava, Plavskog jezera, Visitora i Prokletija nalazi se u jednom od prirodno najljepših djelova Crne Gore. Selo je zadržalo mirniji, seoski karakter, uz tradicionalna domaćinstva i vezanost stanovništva za ovaj kraj.
Jedno od najznačajnijih kulturno-povijesnih obilježja Brezojevice je Manastir Svete Trojice. Brezojevica je zanimljiva i ljubiteljima prirode i planinarenja. Iz sela i njegove okolice vode pravci prema planini Visitor i Visitorskom jezeru, odakle se pružaju široki pogledi prema Prokletijama i Plavsko-Gusinjskoj kotlini. Danas se u selu razvijaju i sadržaji vezani za seoski i planinski turizam; postoje i noviji projekti izgradnje turističkih objekata na području Brezojevice. Povijesni pregled. Najvažniji povijesni trag Brezojevice svakako je Manastir Svete Trojice, smješten ispod brda Gradac. Prema zapisima koje prenosi Turistička organizacija Plav, crkva je 1567. godine podignuta ili obnovljena na ostacima starijeg manastira, a dečanski kaluđeri su tada povjerili jeromonahu Nestoru i njegovoj bratiji da obave gradnju ili obnovu.
Postoji i mnogo starija predaja: da je prvobitni manastir postojao još prije Visokih Dečana. To je, međutim, predajae, pa ga ne treba miješati sa sigurnim datumom iz 1567. godine. Sama činjenica da je objekt iz 16. stoljeća podignut na ruševinama starijeg zdanja pokazuje da je područje Brezojevica imalo crkveni i naseljeni kontinuitet znatno ranije. Manastir je bio povezan s Visokim Dečanima, Pećkom patrijaršijom, Đurđevim Stupovima, Šudikovom, Mileševom, Moračom i Pivom. Izvori ga opisuju i kao mjesto povezano sa prepisivanjem knjiga i širenjem pismenosti. Tokom ratova više puta je stradao; Turistička organizacija navodi rušenja i paljenja 1912, 1941. i 1946. godine. Od starog živopisa ostali su samo fragmenti, među kojima se prepoznaju djelovi Strašnog suda, Uspenja Bogorodice i likova svetitelja. Selo se ne može posmatrati odvojeno od šire povijesti Plava i Gusinja. Poslije Berlinskog kongresa 1878. godine bilo je predviđeno da Plav i Gusinje pripadnu Crnoj Gori, ali je lokalni otpor doveo do sukoba 1879.–1880., među kojima su naročito poznati boj kod Nokšića i sukob kod Murina. Velike sile su potom odustale od tog rješenja i Crnoj Gori je, umjesto Plava i Gusinja, pripao Ulcinj. Za Brezojevice su posebno zanimljivi popisi poslije Balkanskih ratova. Već 1913. postojala je Brezojevička općina, u čijem sastavu su bili Brezevice, Gornja Ržanica, Rudo Polje, Martinoviće, Pepiće i Novšiće. To pokazuje da Brezojevice tada nisu bile samo malo selo, već i lokalni administrativni centar. Stare porodice i bratstva. Obrada popisa iz 1913. godine, koja se poziva na objavljenu građu "Popis domova u novim krajevima Kraljevine Crne Gore 1913. godine", za tadašnje Brezevice navodi 105 domaćinstava i približno 612 stanovnika. Zabilježena su prezimena Antović, Bašić, Božović, Bulatović, Dašić, Drašković, Đešević, Đuričanin, Išmarković, Martić, Medunjanin, Novićević, Pešić, Popović, Praščević, Rajković, Redžić, Vučetić, Šahmanović, Šaljanin, Rakuš i Šehović. Najbrojniji su, prema toj obradi popisa, bili Rajkovići sa 35 i Dašići sa 13 domaćinstava. To je veoma vrijedan podatak, ali ga treba pravilno tumačiti: popis iz 1913. govori ko je tada živio u selu, a ne nužno gdje je svaka porodica nastala niti dokazuje da su svi njeni današnji potomci ostali u Brezojevicama. U popisu 1914–1915. Brezojevice su imale 119 domaćinstava, a u dokumentima se prvi put u odnosu na prethodni popis pojavljuju i Demići, Jašovići, Kneževići, Radenovići i Stanišići. To pokazuje koliko se stanovništvo u samo nekoliko godina mijenjati zbog doseljavanja, odseljavanja i burnih političkih prilika tog vremena. Brezojevice danas. Brezojevica i danas ima poseban položaj unutar općine: predstavlja centar svoje mjesne zajednice, a postoje dvije katastarske općine, Brezojevice I i II. Demografski podaci pokazuju primjetno smanjenje stanovništva. Na popisu 2011. godine selo je imalo 929 stanovnika, dok je prema rezultatima popisa 2023. zabilježeno 746 stanovnika. To je 183 stanovnika manje, odnosno pad od približno 20% za dvanaest godina. |
Brezojevica ili Brezojevice?
Službeni naziv naselja u današnjoj statistici je Brezojevica, ali je oblik Brezojevice veoma živ i koristi ga i sama Turistička organizacija Plav. Općina Plav vodi katastarske općine kao Brezojevice I i Brezojevice II. Jedna obrada starijih popisa navodi i da se među stanovništvom krajem 19. i početkom 20. stoljeća koristio oblik Brezevice. Dakle, kada neko iz tog kraja kaže "Brezojevice", to nije neobičan ili "pogrešan". Nema dostupnih podataka o porijeklu imena - veza sa riječju breza djeluje jezički vrlo vjerojatna, ali to je samo pretpostavka, a ne utvrđena činjenica. |
Manastir Brezojevica (manastir Svete Trojice)
Pravoslavna crkva Svete Trojice iz 12. stoljeća
Ustupljeno zahvalnošću gosp. Slobodana Mišeljića U Plavskoj župi, u selu Brezojevice, u blizini izvora Lima, tamo gdje rijeka tvori pri izlasku iz jezera ogroman luk podno varoši Plava, na ušću rijeke Komarače u Lim, ispod uzvišenja Gradac, na kome je nekada bio grad i utvrđenje, ispod stijene, nalazi se manastir Svete Trojice. Manastir pripada Eparhiji budimljansko-nikšićkoj Srpske pravoslavne crkve. Posvećen Sv. Trojici, narodna predaja ovaj hram vezuje za rani srednji vijek – doba Nemanjića.
Zapisi kazuju da su dečanski kaluđeri dali nalog jeromonarhu Nestoru i njegovoj bratiji da izgrade ili obnove manastir na izvoru Lim u Plavskoj župi. Na manastiru postoje dva natpisa iz 16. stoljeća. Jedan na ulaznim vratima, a drugi u prostoru oltara. Nijedan u cjelosti nije očuvan, ali prema njima saznajemo da je manastir podigao, ili obnovio, jeromonah Nestor Dečanski 1567. godine sa svojom bratijom. Predaja kaže da je manastir Svete Trojice podignut 30 godina prije manastira Visoki Dečani, a da je današnji oblik manastira građen na ruševinama prvobitnog zdanja kojeg su Turci razorili kada su pokorili Plavsku Župu. Manastir je građen uz pomoć kneza Vukomira Stevanova i Živka Bjelakova iz dinastije Nemanjić, gospodara Plavske Župe. Oni "na svetim vodama Lima podigoše Drezgavicu" (Brezojevicu crkvu) o čemu postoje zapisi, a Jovan Cvijić iznosi podatak da je manastir sagradio Nestor uz pomoć Velmoža Nemanjića o čemu svjedoči i živopis na oltaru manastira i da je "žrtvenik" obavljen uz pomoć donatora Mari... Marina Marića. Ovaj podatak priopčava i profesor Sreten Petković u radu: "Tragom jedne slikarske grupe iz druge polovine XVI stoleća", "Zbornik Filozofskog fakultete", knjiga VIII , Beograd. str. 541—553. Ovaj živopis navodi Petković, objavljen je, takođe, za vrijeme starca Nestora. U to doba Brezojevički manastir je imao jurisdikciju koja je obuhvaćala prostor Plavske Župe do Zlorečice (Dobre rijeke), Čakora i Treskavice iznad Plava, pa do iznad Prokletija. Manastir je bio zapušten od 1850. godine, a 1912. godine i nakon 1945. godine, nasilno rušen. Nakon ovih brojnih napuštanja, pretvoren je u parohijski grobljanski hram. Prema predaji i nekim zapisima, obnovljen je 1567. godine i danas je kao i u prošlosti centar okupljanja žitelja ne samo ovog dijela sjeverne Crne Gore, nego i šire. Manastir je zidan u bizantskom stilu, bez kubeta, te pripada stilu jednobrodnih sakralnih objekata s pripratom i polukružnom apsidom. Zidovi i priprata hrama bili su ukrašeni živopisom koji je radila ista grupa zoografa koja je živopisala (oslikavala) manastir Moraču. U ratnim vihorima manastir je viša puta paljen i dizan iz pepela, pa su freske uništene, izuzev neznatnih fragmenata. Kao duhovni centar svetosavskog pravoslavllja na ovim prostorima, zbog svog istorijskog i prosvjetnog značaja, manastir privlači pažnju ne samo vjernika-hodočasnika, nego i turista, a postao je i značajan centar saborovanja. Pretpostavlja se da je nekada bio metoh manastira Visoki Dečani, ili Pećke Patrijaršije. IZVOR Manastir Brezojevica. Wikipedija (sr) 
Nikita; izvorna freska iz 12. stoljeća
Ustupljeno zahvalnošću gosp. Slobodana Mišeljića |
Unutrašnjost crkve Svete Trojice. Crkva je nekoliko puta teško oštećena i gotovo uništena
Ustupljeno zahvalnošću gosp. Slobodana Mišeljića 
Neki od nekoliko preostalih izvornih natpisa iz 1100-ih, u kojemu se spominje Nestor Starac. Kaludjer Nestor koji je došao sa Svete Gore i osnovao crkvu i manastir Svete Trojice
Ustupljeno zahvalnošću gosp. Slobodana Mišeljića |
Botanička bašta Velemun
|
Botaničku baštu flore Prokletija “Velemun“, osnovao je krajem 20. stoljeća biolog i strastveni ljubitelj prirode Milutin Praščević, u sklopu svog domaćinstva u Brezojevicama, 2 km od Plava, na 915 m nadmorske visine, pod planinom Visitor. To je mali privatni botanički vrt, koji je prije svega bilo u funkciji turizma, znanosti, rekreacije i đačkih izleta.
Vrt je nakon 20-ak godina dostigao fond od preko 370 biljaka. Među brojnim vrstama koje ovdje rastu postoje i endemične vrste koje se mogu naći samo u ovim krajevima. Ovo je mjesto na gdje se može vidjeti dio biljnog svijeta karakterističnog za područje Nacionalnog parka Prokletije i okolnih planinskih prostora: Visitor, Čakor, Komovi. Među brojnim biljnim vrstama posebnu pažnju privlače: Blečićeva Vulfenija s Visitora, Crnogorska Petoprsta i Prokletijski odoljen donešeni sa Karanfila, Planinski zvjezdan sa Grebena, Đuraševa zečina s Volušnice, Velemun s Visitora, Sniježni runolist sa Hajle, Alpinska petoprsta s vrha Maja Jezerce. Botanički vrt je tako koncipiran, da najviše biljnih vrsta bude s južne, najtoplije strane, dijelom i s istočne. KONTAKT Botanička bašta Velemun. Facebook
|
|
|
|
|
|
|
|
|
PLANINSKO PODRUČJE
USPON OD BREZOJEVICA DO VELIKE GROPE
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Bulatovića ornice
|
|
SAMAR
GREBEN NADMORSKA VISINA 1802 m
GREBEN NADMORSKA VISINA 1802 m
|
|
|
|
Pogled s Preslopa na Samar (1802 m)
|
Silazak s grebena Samara na Veliku Gropu
|
Velika i Mala Gropa
KOORDINATE Velika Gropa 42.62028 N, 19.89361 E
KOORDINATE Velika Gropa 42.62028 N, 19.89361 E
Ove dvije Grope nalaze se blizu jedna drugoj; Mala Gropa je sjevernija, bliže vrhu Jagnjičar, dok se Velika Gropa pruža istočno od vrha Glava. Na jugslavenskoj vojnoj topografskoj karti Velika gropa je veoma jasno označena, zajedno s tragovima katunskih objekata. U dolini Velike Grope nalaze istoimeni izvor, još nekoliko izvora i nekadašnji katun, te da odatle vodi staza direktno prema Visitorskim livadama.
Savremeni kartografski podaci smještaju livadu Velika Gropa oko
I samo ime Gropa je zanimljivo. Albanska riječ gropë znači jama, rupa, udubljenje, a množinski oblik je gropa. S obzirom na albansko/slavensko jezičko dodirno područje Plava i činjenicu da oba lokaliteta zaista predstavljaju udoline, albansko porijeklo naziva Mala i Velika Gropa vrlo je vjerovatno.
Savremeni kartografski podaci smještaju livadu Velika Gropa oko
I samo ime Gropa je zanimljivo. Albanska riječ gropë znači jama, rupa, udubljenje, a množinski oblik je gropa. S obzirom na albansko/slavensko jezičko dodirno područje Plava i činjenicu da oba lokaliteta zaista predstavljaju udoline, albansko porijeklo naziva Mala i Velika Gropa vrlo je vjerovatno.
|
Pogled na Veliku Gropu s uspona na Preslop
|
|
|
Jedan od izvorišnih tokova (periodični vodotok) Pepićke rijeke teče od Velike Grope. Fotografija je snimljena u proljeće kada u vodotoku još ima vode
Pepićka rijeka izvire na sjevernim padinama planine Visitor, iznad sela Pepiće kod Plava u Crnoj Gori. Zatim protječe kroz atar Pepića i ulijeva se u Lim južno od Murina. |
|
|
Velika Gropa, pogled iz smjera jugozapada
|
Izlazak iz Velike Grope na stazu prema Preslopu i Visitorskim livadama
|
Preslop
Pogled iz Velike Gope na Preslop (lijevo u pozadini je Plana - vrh Visitora a desno su padine vrha Glava).
Proplanak pri usponu iz Velike Grope na Preslop
|
Staza kroz šumu vodi od Velike Gope na Preslop
|
|
Pogled na vrh Glava (2015 m)
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Izlazak na Visitorske livade
Vrha Glava u pozadini |
Katun Mramorje
KATUN NADMORSKA VISINA 1850-1900 m
KATUN NADMORSKA VISINA 1850-1900 m
|
Katun Mramorje je jedan od starih planinskih katuna na Visitoru, iznad plavskog kraja, u blizini Brezojevice i Visitorskog jezera. Nalazi se na približno 1850–1900 metara nadmorske visine; različiti planinarski GPS zapisi daju nešto različite visine. Danas je Mramorje poznato planinarima kao vrlo dobra polazna tačka za obilazak Visitora, ali je njegova prvobitna uloga vezana za tradicionalno stočarstvo i ljetnji izdíg na planinu.
Mramorje je zapravo dio prostranih visokoplaninskih pašnjaka Visitora (u blizini su i Visitorske livade). Prema podacima iz knjige Vasilija Muje Spasojevića Crnogorski katuni, pašnjak Mramorje koristili su stočari iz Brezojevice i Pepića. Izdig je počinjao već oko Đurđevdana, ali se stoka, zbog snijega u višim predjelima, nije odmah izvodila na najviše katune. Kako se snijeg povlačio, stočari i stada postepeno su se pomjerali sve više uz Visitor. To govori da Mramorje nije bilo samo skup koliba, već dio čitavog sezonskog načina života. Tokom ljeta porodice su boravile uz stoku na planini, koristeći bogate pašnjake i izvore, a sa dolaskom hladnijeg vremena vraćale su se prema selima u dolini. Jedan stariji opis Visitora pominje katune Mramorje, Ćeransko i Lisu i sjećanje stočara na vrijeme kada su se početkom lipnja/juna iz sela poput Brezojevice, Pepića, Martinovića i Murine prema planini kretala stada ovaca, goveda i konji natovareni stvarima potrebnim za višemjesečni boravak. Danas je Mramorje posebno zanimljivo zbog svog položaja. Od katuna vodi planinarska staza prema najvišem vrhu Visitora – Plani, odnosno Banderi, na 2211 m. Jedan opis ture navodi oko dva kilometra uspona od Mramorja do vrha i približno sat i 45 minuta hoda. U neposrednom planinskom prostoru nalazi se i Visitorsko jezero, jedno od najprepoznatljivijih mjesta na Visitoru, poznato po travnatom plutajućem otoku. Mramorje je povezano i s manje poznatim Tatarijskim jezerom (Bješkećom): Turistička organizacija Plav navodi da upravo od katuna Mramorje polazi pješačka staza do tog jezera, za koju je potrebno približno dva sata. Od katuna se pruža odličan pogled prema dolini Lima i okolne planine: Zeletin, Mokra planina, čakorska skupina. 
|
"Mramori" na Mramorju
|
|
Pogled od katuna Mramorje prema Zeletinu
|
JAGNJIČAR
NADMORSKA VISINA 1885 m
NADMORSKA VISINA 1885 m
|
Jagnjičar je vrh na Visitoru, s najvišom kotom oko 1885 m, sjeveroistočno od katuna Mramorje. Od Mramorja je zračnom linijom udaljen svega oko 850 metara.
U radu Vukića Pulevića: "Prva dopuna fitotoponimiji i zootoponimiji Crne Gore" (PDF), prenosi se zapis A. Džogovića iz 2009. godine za selo Brezojevicu. Toponim je kod njega zabilježen u obliku Jagnječar, i opisuje se kao: ravan predio na Visitoru (pašnjaci i šuma...). Uz to se navodi lokalno objašnjenje da su se na tom prostoru jagnjile malisorske ovce prije doseljavanja današnjih stanovnika Brezojevice. Autor zatim napominje da su V. Pulević i Samardžić još 2003. isti toponim zabilježili kao Jagnjičar (1885). Zbog navedene funkcije i korijena toponima, moguće je da Jagnjičar prvobitno možda nije označavao samo jednu točku — današnji vrh — nego širi predio pašnjaka, šume i grebena. Kasnije je kartografija ime vezala za konkretnu kotu 1885 m. Posebno je zanimljiv dio predanja o "malisorskim ovcama", jer bi on mogao čuvati uspomenu na korištenje Visitora od strane malisorskih stočara prije kasnijeg rasporeda katuna Brezojevice (kasniji korisnici). U nedostatku konkretnijih povijesnih zapisa, to bih ipak trebalo tretirati lokalno toponomastičko predanje, a ne kao dokazanu kronologiju naseljavanja. Što se tiče samog reljefa, Jagnjičar nije naročito izdvojen visoki vrh poput Bandere. PeakVisor mu daje 83 m topografske prominencije, a kao najbliži viši vrh navodi Glavu (2015 m), oko 900 m jugozapadno. To dobro odgovara ideji da je Jagnjičar prije svega dio sjevernog grebena/zaravni iznad Mramorja, a ne zasebna dominantna planina. 
Pogled na Jagnjičar
|
VISITORSKO JEZERO
KORDINATE 42.6252500N, 19.8796667E NADMORSKA VISINA 1735 m
KORDINATE 42.6252500N, 19.8796667E NADMORSKA VISINA 1735 m
|
Visitorsko jezero je malo ledenjačko jezero na planini Visitor, sjeverozapadno od Plava, i jedno je od onih mjesta koja više osvajaju ambijentom nego veličinom. Leži duboko među šumama Visitora, daleko od prometnih puteva i većih turističkih centara, pa djeluje mnogo divljije i mirnije od poznatijih crnogorskih planinskih jezera.
Prema službenom registru voda Crne Gore, Visitorsko jezero nalazi se na području naselja Murino, u općini Plav, oko 5 km sjeverozapadno od grada Plava, na nadmorskoj visini 1735 m. Od najvišeg vrha Visitora, Plane ili Bandere (2211 m), jezero je udaljeno oko 2 km zračne linije. Visitor se uzdiže neposredno iznad Plavsko-gusinjske kotline, pa se s njegovih viših djelova otvaraju vrlo lijepi pogledi prema Plavskom jezeru i Prokletijama. Zanimljivo je da se u nekim starijim tekstovima za jezero navodi visina od oko 1820 m, pa se na internetu često mogu naći oba podatka. Međutim, noviji službeni državni registar i aktualni podaci Turističke organizacije Plav navode 1735 m, što bih se moglo uzeti kao pouzdaniji podatak. Treći podatak o nadmorskoj visini dobija se očitanjem izohipsi na digitalnim kartama, koji pokazuje približno 1742 metara n.v., dok očitanje istom metodom stare jugoslavenske topografske karte (1:25.000) pokazuje visinu od 1735 m.
Visitorsko jezero u šumi podno katuna Mramorje
Visitorsko jezero je ledenjačkog porijekla. Smješteno je u najnižem ledenjačkom cirku Visitora — udubljenju koje je tijekom ledenog doba oblikovao ledenjak, čije se dno sastoji od zelenih škriljevaca. Cirk je zatvoren nanosima materijala koje je nekadašnji ledenjak ostavio iza sebe, odnosno morenama, pa se voda zadržala u depresiji i formirala jezero.
Po svojim dimenzijama ono je zaista malo. Službeni podaci navode površinu od oko 0,005 km², odnosno približno pola hektara, prosječnu dubinu od 2,3 m, najveću dubinu 4,1 m i obujam oko 9.850 m³. Turistička organizacija Plav navodi najveću dužinu oko 91,5 m, širinu oko 72,5 m i obalu dugu približno 294 m. Najveću količinu vode dobija od padalina, otopljenog snijega i jednog potočića koji u toku ljeta presušuje. Otoku ima samo pri visokim vodostajima. Vodu gubi prema Murinjskoj reci, kroz naslagane morenske bedeme. Po dimenzijama se vidi da jezero nije ogromno, ali je zato atraktivno zbog okolice: malo tamno planinsko jezero potpuno uklopljeno u gustu četinarsku šumu. Najveća posebitost Visitorskog jezera je travnati plutajući otok u njegovom središtu. Prema državnom Registru voda, ono zauzima gotovo trećinu površine jezera, pa je vrlo uočljivo i na fotografijama iz zraka. Jezero je gotovo potpuno okruženo šumom. U okolici dominiraju četinarske vrste — smeka, jela i različite vrste planinskog bora — a pojedina stabla dostižu dvadesetak metara visine. Zbog toga je atmosfera sasvim drugačija nego kod jezera koja se nalaze na otvorenim planinskim visoravnima. Kada se stiže do Visitorskog jezera, nema velikih panoramskih vidika neposredno sa obale; umjesto toga dobiva se osjećaj zatvorenog, tihog šumskog prostora. Kada nema vjetra, drveće se vrlo lijepo ogleda u vodi. Ljeti se voda zagrijava približno do 16–18 °C. Zimi se jezero zaledi i područje je obično pod dubokim snijegom. 
Predaja. Uz plivajući otok na Visitorskom jezeru se vezuje zanimljiva lokalna predaja, prema kojoj su, nekadašnji stočari napravili veliki splav od stabala kako bi noću mogli da odvedu stoku dalje od obale i tako je zaštite od vukova i drugih zvijeri. Vremenom se na splavu nakupila organska materija, obrastao je travom i pretvorio se u ono što danas izgleda kao prirodni plutajući otok. To je lokalna legenda, a ne znanstveno potvrđena povijest nastanka otoka. Otok je danas s obalom povezan oborenim borovim deblima. Ukoliko se kroči na splav, osjećaj je kao da se hoda po mokrom tresetu - tlo je vlažno i elastično (ugiba se).
Pristup. Do jezera se može doći iz više smjerova. Kao polazne točke najčešće se spominju Murino, Brezojevica i područje Plava. Najpoznatiji prilaz vodi iz pravca Murina dolinom Murinske rijeke, a postoji i šumska cesta iz smjera doline Pepićke rijeke. Šumske ceste danas prilaze relativno blizu jezeru.
Za planinare je posebno zanimljiva ruta Murino – Visitorsko jezero, koja se u planinarskim izvorima navodi u dužini oko 7 km. Od jezera je moguće nastaviti prema Mramorju i najvišem vrhu Plane/Bandere; ta dionica je približno 3 km, ali je uspon na vrh ozbiljnija planinarska tura od samog odlaska do jezera. Za većinu posjetitelja najugodniji period je od kasnog proljeća do rane jeseni, a ljetni uspono daju najveću vjerovatnoću da će pristup biti bez snijega. Jesen može biti posebno lijepa zbog boja šume, ali dani postaju kraći i vrijeme se na Visitoru može brzo promijeniti. Zimi na 1700–2200 m n.v. snijeg može biti dubok, jezero zaleđeno, a orijentacija kroz šumu znatno teža. Tada odlazak ne treba promatrati kao običan izlet. Vrlo lijepa, ali znatno ozbiljnija varijanta je da se Visitorsko jezero iskoristi kao dio cjelodnevne ture prema Plani/Banderi (2.211 m). Izlaskom prema višem grebenu otvaraju pogledi prema Plavskom jezeru, Prokletijama i okolnim planinama. 
|
|
Planinarska koliba Braće Rajković
KOORDINATE 42.62472, 19.88098
KOORDINATE 42.62472, 19.88098
|
Koliba Braće Rajković nalazi se oko 1757–1758 m n.v. Koliba nije klasični komercijalni planinarski dom s domarom i rezervacijama. Visitor je poznat po nizu privatnih obiteljskih koliba koje su vlasnici tradicionalno ostavljali otvorene planinarima i biciklistima. Jedan detaljan opis Visitora iz 2014. godine navodi čak šest takvih koliba na potezu od Pepića prema katunu Mramorje; među vlasnicima su bile obitelji Rajković, Dašić i Đukić, dok je Žižina koliba pripadala PSD-u Željezničar. U tim kolibama bilo je mjesta za spavanje, osnovnog posuđa i peći na drva, a ideja je bila: koristi što zatekneš, ostavi nešto korisno iza sebe i počisti za sobom. Noviji GPS zapisi potvrđuju da objekt i dalje postoji i vodi se kao planinarska/wilderness koliba.
Pristup iz Pepića. Iz Plava se ide cestom prema Andrijevici, a nakon 8,2 km, u selu Pepiće, skreće se lijevo uz dolinu Pepićke rijeke, na makadam prema Visitoru. Šumska cesta je kombinacija makadama i zemljanog puta. Od skretanja u Pepićima do područja jezera ima otprilike 10,7 km. Posljednjih oko 700 m je strmija staza. Službeni opis biciklističke rute kaže da većina biciklista taj dio gura/pješači. Ostali pristupi. Do područja Visitorskog jezera može prići i šumskim putem iz smjera Murina, dolinom Murinske rijeke, otprilike sat vremena. Pristupi iz Plava i Gusinja pješačkim stazama su duži i naporniji. |
Opaska. U ovome području postoje barem dvije "Rajković-kolibe" označene različitim imenima. "Planinarska koliba Braće Rajković" je ona kod Visitorskog jezera, dok je "Planinarska koliba porodice Rajković" u kartografskim bazama označena oko 1,5 km istočnije, prema livadi Kupušnjaci. Zato se u opisima tura nazivi "Rajkovića koliba", "koliba porodice Rajković" i "Braće Rajković" ponekad mogu pomiješati.
|
Prijevoj iznad Mramorja
|
Ako se želi nastaviti prema najvišim vrhovima Visitora, iz Mramorja se ide blagom udolinom prema prevoju. Nakon izlaska na taj prijevoj staza se nastavlja preko Ravne livade, dijela prostranih Visitorskih livada.
Pogled s prijevoja prema dolini Lima i Zeletinu (lijevo)
|
Stablo staro 650 godina. Sjeverozapadno od prijevoja, u blizini katuna Mramorje postoji vrlo staro stablo procijenjeno na više od 650 godina, munike (Pinus heldreichii), a ne molike (Pinus heldreichii), kako se često pogrešno može čuti.
Stablo se nalazi na Visitoru, na pravcu od Mramorja prema Ravnoj livadi. Turistička organizacija Plav navodi da je staro više od 650 godina i da mu je obim debla čak 6,72 metra. Procjenu starosti pripisuju Andonu Bojadžiju, stručnjaku i nekadašnjem direktoru Nacionalnog parka Galičica u Sjevernoj Makedoniji. Razlika između ova dva bora je bitna:
Dakle, kada se u lokalnom govoru kaže "ona molika od 650 godina kod Mramorja", moguće je da je naziv vrste usmeno zabunom zamijenjen. Prema dostupnom stručnom/službenom podatku, čuveno stablo kod Mramorja je munika. Zanimljivo je i koliko je to zapravo staro drvo: ako procjena od 650+ godina približno odgovara stvarnosti, ono je niklo oko sredine 14. stoljeća ili ranije. Drugim riječima, ta munika je već rasla na Visitoru mnogo prije nego što imamo većinu pisanih podataka o današnjim selima i katunima tog kraja. 
|
GLAVA
NADMORSKA VISINA 2015 m
NADMORSKA VISINA 2015 m
Vrh Glava - pogled od Preslopa
Pogled na Glavu iz Velike Grope
|
Oznaka odvojka staze prema vrhu Glava
Pogled na Glavu od Visitorskih livada
|
GREBEN (KOTA oko 2005 m n.v.)
Greben s najvišom kotom oko 2005 metara n.v. i ispred njega Visitorske livade (vrh Glava je desno/iza od njega)
Visitorske livade
|
|
|
|
|
|
BANDERA - PLANA (KRIVI SMET)
NADMORSKA VISINA 2211 m
NADMORSKA VISINA 2211 m
|
Najviši vrh planine Visitor u Crnoj Gori je Bandera (Plana), visok 2.211 m. Sam vrh je travnato-kamenit i građen uglavnom od vapnenca. S njega se otvara vrlo širok pogled prema Plavu i Plavskom jezeru, Prokletijama, Komovima, Bjelasici, Zeletinu i Grebenu. Na vrhu postoji i planinarska upisna knjiga/pečat, a postavljena je i metalna ploča s označenim okolnim planinama i vrhovima.
Ime. Najviši vrh Visitora nema samo jedno ustaljeno ime. U različitim kartama i planinarskim izvorima naliaze se varijante Bandera, Plana, Bandera (Krivi smet) ili Plana–Bandera. Visina se najčešće navodi kao 2211 m, dok neki noviji kartografski izvori daju 2212 m. Na jugoslavenskoj vojnoj topografskoj karti upisano je Plane. Tu je korisna jedna stara geografska referenca. Geograf Borivoje Ž. Milojević je još u radu iz 1935. opisao da najviši dio Visitora čine dva glavna grebena: istočni se zove Plana, a zapadni Kosa. Za Planu navodi da njen najviši vrh doseže oko 2210 m. To sugerira da je Plana prvobitno naziv grebena, a ne nužno samo jedne vršne točke. U današnjoj planinarskoj upotrebi ime Plana se često prenosi i na sam najviši vrh. Bandera je, s druge strane, vrlo zanimljiv naziv. Riječ bandera kod nas znači stup, odnosno prvobitno stup za zastavu; riječ dolsyazi od talijanskog bandiera — zastava odnosno stup za zastavu. Na samom vrhu danas zaista postoji karakterističan stup, a planinarski izvori vrh redovno nazivaju Bandera. No, ne postoje pouzdani povijesni izvori koji bi dokazli da je vrh dobio ime baš zbog stupa ili zastave - to je vrlo logično objašnjenje, ali ne potvrđena etimologija. Još jedno ime na koje se nailazi je Krivi smet. Riječ smet znači nanos snijega koji napravi vjetar, odnosno zapuh. Zato naziv "Krivi smet" vrlo vjerojatno opisuje neku karakterističnu snježnu formaciju ili način na koji se snijeg zadržava uz vrh ili greben. Ali, kao i kod Bandere, nema lokalnog etnografskog zapisa koji izričito objašnjava nastanak tog toponima. Treba ovdje dodati kako se južnije se nalazi i Smetni vrh (2198 m). Zaključno, Plana bi bio stariji geografski naziv grebena; Bandera je danas vrlo raširen naziv samog najvišeg vrha; a Krivi smet je dodatni lokalni/kartografski naziv iste vršne točke. Zapis poput "Visitor – Bandera (Plana), 2211 " zato nije greška nego pokušaj da se obuhvate različite tradicije imenovanja. 
|
Pogled na Planu od šume na grebenu Šamar
Sjeverna strana Plane, nad Visitorskim livadama
|
SMETNI VRH
NADMORSKA VISINA 2198 m
NADMORSKA VISINA 2198 m
LJUGU I BORS / MAJA E LJUGU I BORS
NADMORSKA VISINA ...
NADMORSKA VISINA ...
Pogled preko prijevoja na Kolate (lijevo) i Bjeljič (desno)
|
VRH SOMINA
NADMORSKA VISINA 2138 m
NADMORSKA VISINA 2138 m
|
Katun Valje
|
Katun Visitora - ZAPIS
Autor: RTCG Datum objave: 25.10.2025. Opis. "Zapis” je emisija koja dvije decenije istražujući kulturni, geografski i etnografski identitet Crne Gore zapisuje tradiciju, naš narodni život i nematerijalna kulturna dobra svih regija, nacija i vjera, dočarava zaboravljene i malo poznate krajeve i ljude, te zanimljive životne priče i stvaraoce nepoznate široj javnosti. Vremenom je postala aktuelno – dokumentarni žanr, koji svježinom izraza u autorskom i vizuelnom pristupu, izaziva interesovanje šireg gledališta i svjedoči o jednoj epohi. Ovaj YouTube kanal, kao i svi video i audio zapisi, vlasništvo su Javnog servisa. Bez pismene dozvole, zabranjeno je kopiranje video i/ili audio snimaka i postavljanje na druge kanale. Informacije: [email protected] +382 20 224 784 |
Ravni krš
Ravni krš je vidikovac s kog se pruža dobar pogled na Plav i Plavsko jezero. Do njega se, osim planinarenjem i pješice, može doći i motorima ili terenskim vozilom.
Od Plavskog jezera do katuna Ravni krš traje oko dva i po sata.
Ravni krš je vidikovac s kog se pruža dobar pogled na Plav i Plavsko jezero. Do njega se, osim planinarenjem i pješice, može doći i motorima ili terenskim vozilom.
Od Plavskog jezera do katuna Ravni krš traje oko dva i po sata.
|
Sleđena tišina Visitora
Datum objave: 28.5.2020. Postavio: Duh Crnih Brda . Дух Црних Брда Opis: Dušan Kostić: Sleđena tišina Visitora. Stihove Govori: Varja Đukić - Glumica. Neka, neka ti nisam pisao. Ostavih za sobom, jednog jutra, rose, jedne, i sjenke i vjetrove zavičajne, i Lužu onu u sjenkosima; odoh iznenada sa tek probuđemh obala — sve me tu prijatelju, podsjeti na oči moje djetinje. U svemu vidjeh sebe; samoća, samoća, samoća! Pa odoh. Ne izdržah... Što boli tišina ova, što boli taj mir, taj korak šaptav zvijezda snenih! Na rastanku, rodni grade, molim da se poljupci vrate, meki; da prebolim tugu sokaka golih, tvojih svelih; da zagrlim, da ispijem miris livada pokošenih. Kaplje, kaplje noć. Psi laju. Ah, sam sam i pust sam u zavičaju!... Sad vidim: odbjeglo sve je. Djetinjstva nema. Ni drugova, ni igre. Samo trava, i godine samo, i smrče u tišini, i neizgažene staze u planini. Samo mir. Samoća duga. Samo trava. I draga krajina plava. Žudnja me ovdje baci Gdje se bijele ovce, i kape, i oblaci; Žudnja mi ovdje zvoni: u muku tom ne kloni, možda u jatu plavom, možda pod krovovima ima radosti plahe i blage zore ima; možda će proći nemir slutnja ova laka sa pjenom od oblaka. Prolazim pijan od sebe, od snova, i krovova, od trnja što me kida, od vjetra što zatrese; ševarje šumi mene pod sjenkom jastrebova -- djetinjstvom da me vida, djetinjstvom da ponese. Al vidim: odbjeglo sve je, godine samo tuku i tavna mreža borâ. Aj, zalud tebi drhtavo pružih ruku — tišina Visitora!... Jer boli samoća ova, jer boli taj mir, taj korak šaptav zvijeda snenih! Na rastanku, travni grade, molim da se poljupci vrate, meki; da prebolim tugu sokaka golih, tvojih, svelih — miris livada pokošenih. Da zgazim samoće? Čemu one kad u valovlju rastanka tonem i pijem daleke luke? Ja sam dio ulica, ja sam pjesma njina, zaboravljena tuga harlekina, ja sam dio svjetla i svete gradske buke kojoj iz mira ovog dajem ruke. Odlazim — i svu noć pusto vape vrata za vedrim žamorom asfalta, za gradom što je razvio zastave svoje, i moje, i moje. Oprosti za otvoreno srce — ja mira nemam, tišinâ nemam ovdje iako tiho sve je. Mir je moj u šumu korza, u šljunku neke aleje gdje se sve na hrpu baci — i koraci, i oblaci, i sve melje bez odmora, bez umora, sleđena tišino Visitora!... |
DUŠAN KOSTIĆ - SLEĐENA TIŠINA VISITORA
Datum objave: 3.9.2019. Postavio: Duh Crnih Brda . Дух Црних Брда Opis: DUŠAN KOSTIĆ - SLEĐENA TIŠINA VISITORA (interpretira Dejan Đonović) Dušan Kostić, (Peć, Kraljevina Crna Gora, 1917 — Meljine, Crna Gora, 1997) je bio crnogorski knjizevnik. Djetinjstvo je proveo u Plavu gde je završio i osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Beranama, a potom Filozofski fakultet u Beogradu. Još kao student, prije Drugog svjetskog rata, pisao je revolucionarne pjesme. Učestvovao je u ratu kao partizan. Poslije rata je bio urednik Radio Beograda, lista „Borba“, „Književnih novina“, časopisa „Mladost“, „Književnost“, „Savremenik“. Bio je pjesnik i romanopisac, a svojim djelom je ljetopisac svoje zemlje i veoma značajan hroničar vremena u kojem je živio. Zauzima značajno mjesto u našoj književnosti za djecu i omladinu. Napisao je više zbirki pjesama: „Pjesme“, „Zemlji voljenoj“, „Poema o gradu i ljubavi“, „Proljeće nad rovom“, „Govor zemlje i mreže“. Napisao je zatim više romana: „Gluva pećina“, „Sutjeska“, „Modro blago“ i „Gora koštanova“. Za svoj rad dobio je više nagrada. POETIKA ZEMLJE - MOJA CRNA GORA http://www.poetikazemlje.me |
#9 Visitor i Visitorsko jezero, Montenegro
Autor: Pričaću ti kad se vratim Datum objave: 10.9.20223. Opis. Montenegro, Wild Beauty! #explore #montenegro Location: Visitor - vrh Plana 2211 m VIsitorsko jezero - 1734 m |
Pogled iz doline Lima na Orničko brdo i u pozadini vrhovi Visitora: Jagnjičar i Bandera (pod snijegom).
|
U JUŽNOM PODNOŽJU
PLAVSKO-GUSINJSKA KOTLINA - PLAVSKO JEZERO - RIJEKA LJUČA - ŠARKINOVIĆI - MARTINAJ - DOSUĐE
|
|
PLAVSKO JEZERO
Plavsko jezero u južnom podnožju Visitora
|
|
Vojno Selo
|
Vojno Selo (ćir. Војно Село, albanski: Vojosellë) smješteno je u Plavsko-gusinjskoj kotlini, u neposrednom prostoru Plavskog jezera i morenskih uzvišenja koja su bitno određivala gdje su se kuće podizale.
Vojno Selo nije bilo samo malo selo uz Plav, nego je početkom 20. stoljeća imalo i određenu upravnu važnost. Danas je Vojno Selo jedno od službenih naselja Općine Plav. Pripada Mjesnoj zajednici Plav. Vojnoselska opština. Jedan od najzanimljivijih podataka jest da je 1913. postojala "Vojnoselska opština", a Vojno Selo bilo je njezino središte. Prema objavljenom prijepisu tadašnjih popisnih dokumenata, toj su opštini pripadali i Prnjavor, Meteh, Komarača, Jara, Bogajiće, Đuriće, Skić, Višnjevo, Budevica, Hoti i Hakanje. Dakle, naziv "Vojnoselska opština" odnosio se na znatno šire područje nego današnje samo selo. U samome Vojnom Selu navedeni popis iz 1913. bilježi 42 domaćinstva. U prijepisu se pojavljuju prezimena Arsović, Drakulović, Memedović, Lazović, Turković, Mrkuljić, Leković, Ljutić, Markišić, Šoškić, Zilkić, Goskić, Đukić i Januš. Autor toga prijepisa procjenjuje oko 252 stanovnika, računajući približno šest članova po domaćinstvu. Nekoliko godina poslije, u popisu 1914–1915., za Vojno Selo se navode 63 domaćinstva. Te brojke treba uzeti kao povijesne podatke iz prijepisa dokumenata, ne kao potpuno usporedive moderne popise stanovništva. Tip sela i njegov razvoj. Selo je izrazito vezano uz reljef. Vojno Selo nije nastalo na potpuno ravnoj plohi. Stari geografski opisi bilježe nizove bočnih odnosno ivičnih morena koji se od Završi spuštaju prema Vojnom Selu. Jovan Cvijić je upravo jednu od njih koristio kao orijentir, zapisujući da su na "najnižoj ivičnoj moreni prema Plavskom jezeru" bile Turkovića kuće. To nam dosta govori o logici starog naselja. Kuća se nije nužno gradila tik uz vodu, nego na blago uzdignutom, sušem terenu iznad vlažne jezerske ravnice. Šira studija kulturnog krajolika Plavskog jezera opisuje manja naselja ovog područja kao rijetko izgrađena, s razbacanim domovima, pri čemu konfiguracija terena snažno određuje raspored kuća. Zbog toga se Vojno Selo povijesno prije svega razvijalo kao skup bratstveničkih i obiteljskih grupa kuća, avlija, štala, koševa i livada, raspoređenih po blagim morenskim uzvišenjima, nego kao selo s jednom zbijenom "glavnom ulicom". To je zaključak iz opće strukture starih naselja oko jezera i Cvijićeva preciznog opisa Turkovića kuća. ZNAMENITOSTI
Crkva Svetog Nikolaja. Temelji su joj posvećeni (osvećeni) 1993., a crkva je završena i posvećena 2009. godine.
Šehidska džamija. Nalazi se na suprotnoj strani sela od crkve. Njezina je gradnja započela 2009., a islamski centar i džamija svečano su otvoreni 2024. |
Stanovništvo. Kao i u prošlosti, i današnje Vojno Selo ima izrazito mješovit sastav. Konačni podaci MONSTAT-a za popis 2023. daju 553 stanovnika. Od njih se 335 izjasnilo kao Bošnjaci, 114 kao Srbi, 58 kao Albanci i 23 kao Muslimani u smislu nacionalne/etničke pripadnosti; kod nekoliko vrlo malih kategorija MONSTAT broj skriva radi zaštite podataka.
Za usporedbu, 2011. selo je imalo 642 stanovnika, među kojima je tada bilo 299 Bošnjaka, 152 Albanaca, 137 Srba i 38 Crnogoraca. Dakle, između 2011. i 2023. službeni broj stanovnika pao je za oko 14 %. Ime. Postoje posredne tvrdnje da se u vezi s osmanskim defterom iz 1485. spominje oblik imena sela kao "Vojihnino".
|
Tradicijska stambena arhitektura. Vojno Selo je zanimljivo upravo zato što se u njemu još mogu tražiti tragovi tradicionalne plavsko-gusinjske stambene arhitekture, ali uz jednu važnu napomenu: pojedinačne stare kuće u selu nisu ni približno tako dobro inventarizirane i publicirane kao kule i kuće u samom Plavu. Najbolji objavljeni izvor jest monografija Halila Markišića Kulturne vrijednosti Plava iz 2016. godine. Ona ima posebno poglavlje o tradicionalnim kućama, a među naseljima čije su kuće fotografski dokumentirane izričito je navedeno i Vojno Selo.
Osnovni plavsko-gusinjski tip je kuća na dva nivoa, nastala iz vrlo praktične kombinacije lokalnog kamena i obilja drveta. Donji nivo imao je debele zidove od masivnog kamena i često je služio za stoku i gospodarske potrebe, dok je gornji, stambeni nivo bio izveden od vodoravno slaganih brvana. Tradicionalni krov bio je vrlo strm, i do približno 45°, uglavnom četverostrešan i pokriven šindrom. Danas je šindra na mnogim starim kućama mogla biti zamijenjena crijepom ili limom. Nacionalni park Prokletije u svom aktualnom planu upravljanja također opisuje tradicionalne stambene objekte ovog područja kao građene od drveta, kombinacijom drveta i kamena ili potpuno od kamena. Tradicionalno domaćinstvo nije činila samo kuća. Kuće su bile povučene od ceste, unutar avlije, dok su uz ulicu mogli stajati drveni pomoćni objekti, šupe i manje štale. Posebno zanimljiv element bili su salaši, pleteni koševi za kukuruz, i velike drvene kapije kroz koje ih se moglo unositi. Ako u Vojnom Selu naiđete na stariju parcelu gdje kuća nije postavljena neposredno uz cestu nego iza dvorišta, s drvenim pomoćnim građevinama, to može biti jednako važan trag starog načina stanovanja kao i sama fasada kuće. U unutrašnjosti takve kuće tradicionalno je bilo vrlo malo današnjeg pokretnog namještaja. Drveni dolapi, sergeni, musanderi, rafovi, minderi i sećije bili su dio same arhitekture prostorije; tavanice su izvođene od dasaka, podovi prekrivani ćilimima, a postojali su zidana peć, ognjište i, u boljim sobama, odžak. To je važno jer dobro očuvana tradicionalna kuća može imati veću vrijednost iznutra nego što se izvana naslućuje. Baština Vojnog Sela. Jedan objekt koji se može izričito povezati s tradicionalnom stambenom arhitekturom sela jest kuća Bilala–Biljka Markišića. Fotografija tog objekta objavljena je pod nazivom „Kuća Bilala-Biljka Markišića, Vojno Selo/Plav“ na stranici posvećenoj arhitekturi Sandžaka. Međutim, u dostupnom materijalu nema pouzdane datacije, arhitektonskog snimka niti podatak da kuća ima formalni status zaštićenog kulturnog dobra, tako da on vjerojatno nije formalno zaštićena (podatak do 2026. god.)
Prethodno spomenuti autor, Halil Markišić rođen je upravo u Vojnom Selu, a njegova velika fotomonografija o kulturnim vrijednostima Plava posebno obrađuje tradicionalne kuće. Recenzija knjige naglašava da je velik broj autentičnih kuća, brvnara, avlija i drugih dijelova stare fizionomije plavskog kraja već izgubljen zbog rušenja i novije gradnje. To Vojno Selo čini važnim upravo zato što stare kuće koje su preostale možda nemaju monumentalnost Redžepagića kule, ali mogu predstavljati rjeđi preživjeli sloj svakodnevne, seoske arhitekture. Drugi vrlo vidljiv kompleks u Vojnom Selu je Komnenovo etno selo / Kula Damjanova, na obali Plavskog jezera u Vojnom Selu. Lokalni turistički izvori navode da je napravljen radi predstavljanja i očuvanja tradicije plavskog kraja, a plavska kulturna biciklistička ruta ga uključuje kao stanicu u Vojnom Selu. Međutim, ovdje treba razlikovati autentičnu staru arhitekturu od novije interpretacije tradicije: Kula Damjanova nije povijesna kula usporediva s Redžepagića kulom. Hotel je počeo raditi 2008., izgorio je 2017., a kompleks koristi tradicionalni jezik drveta i kamena kao suvremenu etno-arhitekturu. |
|
Obrambeno - stamene kule*. U Vojnom Selu je dokumentirana jedna kula. Na stranici posvećenoj tradicionalnoj arhitekturi Sandžaka nalazi se fotografija izričito naslovljena "Kula Šehovića (Turkovića), Vojno Selo, Plav".
Još je zanimljivije što monografija Halila Markišića Kulturne vrijednosti Plava u svom sadržaju navodi Kulu Staniše Turkovića i Kulu Luke Turkovića među "ostalim kulama". Dostupna recenzija, nažalost, ne kaže kod svakog od tih objekata u kojem se naselju nalazi – iako je porodica Turkovića također obitavala u Vojnom Selu. Turkovića kuće možemo približno smjestiti čak i povijesno. Tako Studija predjela Opštine Plav – šira oblast Plavskog jezera prenosi dio rada Jovana Cvijića Ledeno doba u Prokletijama i okolnim planinama, prvi put objavljenog 1913. godine. U opisu morena između Plava i Vojnog Sela Cvijić izričito bilježi da se: na najnižoj ivičnoj moreni prema Plavskom jezeru nalaze Turkovića kuće u Vojnom Selu. Dakle, "Turkovića kuće" već su početkom 20. stoljeća predstavljale dovoljno prepoznatljivu grupu kuća da ih Cvijić koristi kao topografski orijentir. To je vrlo korisno za teren. Ne treba ih tražiti nasumično po cijelom Vojnom Selu, nego prvenstveno na niskom morenskom grebenu prema Plavskom jezeru, na strani Vojnog Sela prema Plavu/Završi. Studija opisuje upravo niz bočnih morena između Plava i Vojnog Sela. Naravno, to ne znači da su današnje kuće Turkovića nužno iste građevine koje je Cvijić vidio 1913. godine. Dokazano je postojanje lokaliteta/grupe domaćinstava, a starost svakog sadašnjeg objekta treba provjeravati posebno. |
*Kula u plavsko-gusinjskom kraju nije obična kuća nego poseban tip stambeno-obrambene arhitekture. Građena je gotovo potpuno od kamena, s debelim zidovima, malim otvorima i puškarnicama, a stanovanje se razvijalo vertikalno kroz više etaža. Takve su kule pripadale imućnijim i moćnijim obiteljima.
|
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
|
Memorijalni planinarski pohod "Putevima Redža Šarkinovića" U znak sjećanja na Redža Šarkinovića 2019. godine ustanovljen je memorijalni planinarski pohod na planinu Visitor nazvan "Putevima Redža Šarkinovića". Pohod, dug osam kilometara ide do Smetnog vrha (2198 mnv). Polazak je s obale Plavskog jezera od Šarkinovića Latka, preko katuna Ravni krš, na kojem su nekada izdizale i obitelji Šarkinović, do Smetnog vra i vrha Visitora. To je put koji povezuje i brojna imanja obitelji: Knežević, Brković, Dašić i dr. Redžo Šarkinović je tokom više godina taj put gradio i financirao, a želju o planinarskoj stazi je uspio ostvariti pod stare dane. Planinarski pohod je inicirao Rasim Muminović, iz New Yorka, koji, kao i brojni Plavljani i Gusinjani, živi u inozemstvu, a tokom ljeta boravi u zavičaju. Redžo Šarkinović-Ramo bio je jedan od najpoznatijih Plavljana i vrlo omiljen u gradu. Rođen je 1923. godine u Plavu, u Šarkinovićima (zaselak Latek). Veliki dio svog života posvetio je Plavskom jezeru, rijekama Ljuči i Limu. Sa stricem Brahom, od desete godine, bavi se ribolovom, loveći ljeskovim štapom s navezanim konopcem. Sudionik je Drugog svjetskog rata nakon što se dvadeset godina priključio partizanima. U početku je bio kurir Hajra Šahmanovića i Jusufa Redžepagića, prvoboraca ovoga kraja, a od 1943. je pripadnik Devete crnogorske narodno-oslobodilačke udarne brigade, u kojoj je bio raspoređen u mitraljeskoj četi. Sudjelovao je i u ključnim borbama za oslobođenje Jugoslavije. Nakon završetka rata, još četiri godine proveo je u riječnoj ratnoj floti. Kao član posade minolovca čistio je Savu i Dunav od zaostalih mina, a u tom se razdoblju tri puta sreo i sa Titom. Po povratku u Plav vraća se ribarstvu, svojoj predratnoj ljubavi. Stječe povjerenje inžinjera agronomije iz Titograda, Đoka Drecuna, koji ga šalje u Sloveniju na usavršavanje, a po povratku Redžo utire put ribočuvarskoj službi u Plavu kojoj je posvetio značajni dio svog života, dajući izuzetan doprinos uvećanju ribljeg fonda, pogotovo formiranjem mrestilišta na Alipašinim izvorima. Od sigurne smrti spasio je 34 osobe. Na uzburkanom Plavskom jezeru 1974. spasio je devet članova obitelji Đuričanin. Vuk sa jezera, odn. legenda s Plavskog jezera, kako su ga zvali, za taj čin dobio je srebrnu značku zagrebačkog tjednika “Arena”. Beogradske “Večernje novosti” odlikovale su 1976. Godine Redža Srebrnom glavom lava, jer je iz nabujale rijeke Grnčar spasio obitelj Feratović iz Gusinja. Redžo je preminuo 20.5.2016. u 93. godini života. Sahranjen je na mjesnom groblju u Šarkinovićima. |
VISITOR Brezojevice - Velika gropa - Visitorsko jezero - Mramorje - vrh Plana
Autor: Slobo Stefanovic Datum objave: 2.10.2024. Opis. Planinarsko društvo ,,Omorika,, iz Užica je u periodu od nedelje 23. juna do srede 26. juna 2024. godine organizovalo četvorodnevnu planinarsku akciju na Prokletijama u Crnoj Gori. 4. dan – 26. jun (sreda) : Od Ulotine se prelazi vozilom do mesta Brezojevice kod Plava od koga se vrši uspon na Planu (2211 m), najviši vrh Visitora pored Velike Grope, Visitorskog jezera i katuna Mramorje. Ova tura je duga 16,5 km sa visinskom razlikom u usponu od 1490 metara. |
Aktivnosti u zraku
Visitor je poznato i idealno uzletište za paraglajdere.
IZVORI I LITERATURA
Botanička bašta flore Prokletija "Velemun", Brezojevice-Plav
|
