PRIMORSKI POJAS > PODRUČJE SJEVERNOG JADRANA > OTOCI SJEVERNOG JADRANA > Krk
Država: Hrvatska
Obližnji otoci: Cres, Prvić, Rab, Lošinj, Plavnik, Sveti Marko, Košljun
Najviši vrh: Obzova, 569 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.9944. 14.6871
Država: Hrvatska
Obližnji otoci: Cres, Prvić, Rab, Lošinj, Plavnik, Sveti Marko, Košljun
Najviši vrh: Obzova, 569 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.9944. 14.6871
|
UvodKrk (čakavski Khark, talijanski Veglia), uz susjedni otok Cres najveći otok u Jadranskom moru i ujedno najveći otok u Republici Hrvatskoj (405,78 km²). Pripada kvarnerskoj skupini otoka. Nalazi SE u Primorsko-goranskoj županiji, a administrativno sjedište otoka je grad Krk. Okružen je Vinodolskim kanalom s istočne, Riječkim zaljevom sa sjeverozapadne i Kvarnerićem s jugozapadne strane. Među jadranskim otocima spada u skupinu visokih otoka.
Ime (etimologija)U pisanim rimskim antičkim izvorima grad i otok Krk spominju se kao Curicum i Curictica (insula). Oba su imena izvedena iz naziva za najznačajniju plemensku zajednicu predrimskog razdoblja koja je naseljavala ovaj prostor - Curictae. Razne varijante toga naziva mogu se pronaći u zapisima Strabona, Plinija, Ptolomeja i Tabula Peutingeriana (4. st.).
Međutim, u srednjem vijeku otok i grad su nazivali Vecla (Vegla, Vitula, i sl.), ime koje prema jezičnim stručnjacima potječe iz kasnoantičkog latinskog pridjeva vetula, odn. civitas vetula (hrv., stari grad). Stručnjaci su tako ukazali i na dvije činjenice: 1) da naziv stari grad ukazuje na mogućnost postojanja hipotetičkog novog grada (civitas nova). 2) da je hrvatsko ime Krk u vezi s predrimskim imenom, što je daljnji dokaz da su, uz zajednice Curictae i Fertinates (čiji su članovi živjeli na južnim i sjeverozapadnim dijelovima otoka), na ostalim manje plodnim, sjeveroistočnim dijelovima (čiji su povijesni centri Dobrinj i Vrbnik) u vrijeme rimske vlasti živjeli i pripadnici nepoznatih domorodačkih zajednica. Izvan utjecaja rimske vlasti, te su zajenice preživjele pad Carstva i dovoljno dugo da naposlijetku prenesu pretpovijesna imena otoka i grada na Hrvate, pleme koje je doselilo na otok početkom srednjeg vijeka (Zelić, 1995.). Iako je grad Krk također bio ilirsko naselje i to najveće na otoku, romanist Petar Skok tvrdi da grad Krk nisu osnovali Iliri nego neko nepoznato predilirsko pleme. Prema Skoku, upravo je Kurikta, prvotno ime Krka, ilirizirana riječ nepoznatog mediteranskog naroda. Kao dokaz o predilirskom osnutku grada Krka govori o smještaju grada, jer je, za razliku od ilirskih naselja (obično akropolski sješteni na nekom uzvišenju), Krk smješten u nezaštićenoj dolini, na obali otvorenog zaljeva. IZVOR Danko Zelić, O antičkom i srednjevjekovnom imenu grada i otoka Krka, Croatica Christiana Periodica XIX, 35 (1995.), 55-62. (PDF) |
BOOKING
Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području otoka |
Bašćanska dolina
Pogled s prijevoja Treskavac na Bašćansku dolinu s Bašćanskom Dragom i uvalom Baške, te otokom Prvićem i sjevernim Velebitom u pozadini. Lijevo i desno od doline su dva paralelna gorska masiva južnog dijela otoka Krka. |
ZEMLJOPIS
Reljef
S obzirom na prirodno-zemljopisne osobine, otok Krk se dijeli na mali sjeverni, prostrani središnji te visoki južni dio.
Sjeverni Krk Linija koja razdvaja sjeverni i srednji Krk prolazi od uvale Sepen do zaljeva Soline. Sjeverni dio pokriva samo 34 km² ili 8,4 % površine otoka. To je zapravo visoravan na oko 60 do 70 m visine na kojoj je, zbog vapnenačke podloge i jakih udara sjevernog vjetra bure, vegetacija degradirana i prevladava golet, osim na zapadnom zaštićenijem dijelu oko Omišlja, gdje je i obala pristupačnija. Košćera, područje istočne obale sjeverrnog dijela Krka stjenovito je, sa stijenama visokim do oko 40-atak metara. Na tom su djelu pristupačne jedino veće uvale Voz i Peškera. Vapnenačka građa dovela je do stvaranja najveće špilje na otoku, šplje Biserujke. Središnji Krk Središnji Krk obuhvaća najveći dio otoka. To je prostran kraj valovitog reljefa s mnogo vrtača (ponikvi) i brdašca koja rijetko prelaze 200 metara. Osnovu tla čine vapnenačke i dolomitske stijene koje su sklone raspadanju i stvaranju rastresitog tla koje je pomiješano s humusom pogodovalo bujnoj vegetaciji, a time i fauni. To je glavni razlog velikoj naseljenosti ovog dijela otoka na kojem je od ukupno 68 otočnih naselja smješteno čak 60. U zapadnom području, na terasastoj obali koja se blago spušta prema moru smješteni su Njivice, Malinska, Krk, a u uvali Valbiska se nalazi i trajektno pristanište. Najzapadniju cjelinu čini kraj koji se naziva Šotovento. Šotovento obuhvaća 10-ak naselja smještenih podno nekoliko brda koja ga štite od bure. U sredini otoka su dva jezera: Jezero kraj Njivica i Ponikve između Malinske i Krka. Istočni dio središnjeg Krka čine uzvisine oko Dobrinja te dva polja: Vrbničko (Vrbansko) i Dobrinjsko. Za razliku od Vrbničkog koje je u potpunosti iskorišteno za poljoprivredu tj. vinogradarstvo, Dobrinjsko je polje potpuno zapušteno i zarašćeno gustom šumskom vegetacijom. Kroz oba polja teku potoci, a u tom je kraju i više izvorišta koja se također koriste za vodoopskrbu; najznačajniji su Ogreni kraj Dobrinja i Paprate kraj Risike. Istočna je obala niska samo oko uvale Soline, a zatim se postepeno diže. Na njoj su najveća naselja Vrbnik i Šilo. Južni Krk Južni se Krk prostire na području južno od linije Vrbnik - Dunat u Puntarskoj drazi. Ta je linija ujedno i najuži dio otoka sa samo 6 kilometara širine. Južnim Krkom dominiraju dva paralelna gorska lanca s najvišim otočnim vrhovima te Bašćanskom dolinom između njih. U ovu cjelinu ulazi i razvedena zapadna obala koja je oko mjesta Punat (Puntarska draga) niska i pristupačna, a oko Stare Baške viša i manje pristupačna. Istočna je obala južnog dijela Krka potpuno nepristupačna i izrazito strma. Krajolikom dominiraju ogoljeli pašnjaci ograđeni pastirskim međama - suhozidima, tj. gromačama, te poneki dijelovi plodne zemlje koji su tim istim suhozidima čuvani od erozije, ispiranja od snažnih bujičnih nanosa vode koji se za jakih kiša spuštaju s brda. Iznimke od te ogoljelosti kojoj osim vapnenaca doprinosi jaka i česta bura, su maleno polje u blizini Punta, Sus, i Bašćanska dolina. Oba su nekad bila intenzivno obrađivana, a danas su pretežno zapuštena. Bašćanska dolina nastavak je osnovne sinklinale otoka: Omišaljski zaljev - Omišaljsko polje - Dobrinjsko polje - Vrbničko polje - Bašćanska dolina - Bašćanska draga. Tom flišnom udolinom teče najveći vodeni tok na otoku, Suha Ričina ili Vela Rika. Krajnji dio Bašćanske doline je potopilo more i stvorilo Bašćansku dragu koja se uvukla u otok 3 kilometra. IZVOR: Wikipedija, Krk |
Površina Otok Krk ima površinu od 405,78 km². Sve do 1993. godine smatrao se najvećim jadranskim otokom. Početkom te godine, Geodetski Zavod Rijeka računalnim mjerenjima dobio je podatak da su otoci Krk i Cres gotovo potpuno identične površine, a što je u javnosti izazvalo senzaciju jer se Krk smatrao većim od Cresa za oko 5 km², a i jer je djelovalo nevjerojatnim da dva susjedna otoka imaju potpuno identičnu površinu. Razlog da su se desetljećima pogrešno prikazivale površine ovih dvaju otoka je u tome što je mjerenje njihovih površina prvi i posljednji put bilo 1823. godine, a od tada su podaci bili samo prepisivani. |
Promatrajući isključivo reljef, otok se dijeli na istočni i zapadni dio.
Zapadni dio Zapadni dio otoka je prostrana valovita zaravan sa samo tri vrha s preko 200 metra. Istočni dio Istočni dio čine dva brdska masiva koja se pružaju paralelno s Vinodolskim hrbtom na kopnu. Istočniji brdski lanac čine vrhovi Kozlja (464 m), Diviška (471 m), Hlam (461 m). Između istočnog i zapadijeg lanca pruža se neprekinuta udolina također smjera sjeverozapad – jugoistok. Nju čine Dobrinjsko, Vrbničko i Bašćansko polje, a Omišaljski zaljev na sjeveru te Bašćanska draga na jugu zapravo su potopljeni dijelovi te udoline. Zapadni gorski lanac čine najviši otočni vrhovi Obzova (568 m), Veli vrh (541 m), Orljak (537 m), Veli (482 m) i Mali Hlam (446 m), a na jugu nastavak tog masiva predstavlja otok Prvić, kojega od Krka dijeli kanal Senjska vrata. |
Geologija
Planine, grebeni i vrhovi
Klima
Vode
U sredini otoka su dva jezera: Jezero kraj Njivica i Ponikve između Malinske i Krka. Nastala su taloženjem aluvijalnih bujičnih nanosa koji su stvorili nepropusnu, ilovu koru što je omogućilo neprotjecanje tj. sakupljanje vode. Oba jezera služe za vodoopskrbu otoka, ali s obzirom da je voda iz njih slabe kvalitete za piće i da u ljetnim mjesecima često dolazi do pomanjkanja vode, u novije vrijeme se pristupilo spajanju krčke vodoopskrbne mreže s onom Grada Rijeke, koja ima ogromne kapacitete i izvrsnu kvalitetu vode. Osim toga, područje Jezera je zaštićeno kao ornitološki rezervat zbog velike raznovrsnosti i broja ptica, pretežno selica, koja se tu gnjezde.
Južnim Krkom, točnije flišnom bašćanskom dolinom, protječe Suha Ričina (ili Vela Rika), najveći vodeni tok na otoku i jedini stalni vodotok na hrvatskim otocima. Osim njenog izvorišta, u ovom dijelu otoka još je nekoliko izvora, a oni u blizini Stare Baške se namjeravaju iskoristiti za izgradnju vodovoda za to mjesto. Na krševitom području otoka Krka brojne su krške lokve. Lokva je tip vlažnog staništa, nastala na vodonepropusnom zemljištu akumulacijom vode, uslijed djelovanja hidroloških, klimatskih i geoloških čimbenika. Ipak većina ih je nastala djelovanjem čovjeka. U krškom području lokve su predstavljale izvor vode, male slatkovodne oaze u površinski bezvodnom kršu. Važne su posebice za stoku, navodnjavanje polja, gašenje požara, a nekad su ih ljudi koristili i kao izvor pitke vode. |
PROČITAJ VIŠE
Lokna - Krške lokve i barjanska okna. Brošura (PDF) BAŠKIERA, Senka: Istraživanje vrijednosti i značaja lokvi otoka Krka kroz istraživanje herpetofaune u okviru projekta “LOKNA” - Završno izvješće. Zagreb, 2015. (PDF) GRUPA AUTORA: Istraživanje florističkih značajki lokvi otoka Krka u okviru projekta LOKNA. Prirodoslovni muzej Rijeka. Rijeka, 2015. R., M.: Dubašanske lokve na otoku Krku. Primorsko-goranska županija, Javna ustanova Priroda, 6.9.2018. Put lokvi
Godine 2016., kao završni čin hrvatsko-slovenskog projekta "LOKNA", na lokalitetu lokve Živa svečano je otvorena poučna staza "Put lokvi" – šestkilometarska šetnica koja spaja temeljito očišćene i revitalizirane krčke lokve. |
Diviška
Ogojelu zaravan sjeverno od Baške ne otoku Krku, koja je zbog svog pustog izgleda dobila naziv “mjesečeva površina” ili “mjesečev plato”, presijecaju kilometri suhozida i pastirskih mrgara u kojima se obavljaju tradicionalni poslovi prebrojavanja, obilježavanja, strižnje i mužnje ovaca. Na toj se zaravni nalazi i nalazi se nekoliko lokvi koje ovcama pružaju okrjepu, među kojima je najljepša i najupečatljivija lokva Diviška, koju pastirski suhozidi dijele na pet dijelova – na taj način sprječavajući miješanje stada različitih vlasnika. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Prema popisu stanovnika 2011. godine otok Krk ima 19.286 stanovnika. U odnosu na 2001. godinu (17.860 st.) to je porast od 8%. Uz Pag koji u zadnjem međupopisnom razdoblju bilježi rast od 10%, Krk je drugi otok prema porastu broja stanovnika. Zadnjih 30-ak godina godina Krk bilježi kontinuirani porast broja stanovnika. Glavni uzrok tome je izgradnja Krčkog (bivšeg Titovog) mosta 1980. godine koji je najveći dio otoka pretvorio u predgrađe Rijeke.
|
Povijesni pregled
Prapovijest
Otok Krk, zahvaljujući zemljopisnoj raznolikosti, bogatoj vegetaciji, blagoj mediteranskoj klimi, mnogim izvorima pitke vode, bio je naseljen još u pretpovijesti. Većina pronađenih predmeta iz toga doba je propala ili se nalazi u muzejima izvan otoka. Na otoku je najveća zbirka tih predmeta u župnom uredu u Vrbniku koju je početkom 20. st. sakupio svećenik Nikola Butković. Riječ je pretežno o glatko izbrušenim kamenim sjekirama, klinovima i batovima te brončanom nakitu, a sve to s područja Vrbnika, Risike, Polja i Dobrinja. Na Košljunu se čuva kameni bat iz Vrbnika, kameni nož pronađen 1881. u Dobrinju, kamena sjekira pronađena na području Punta te brončani nakit. Svi ti predmeti potječu iz mlađeg kamenog te iz brončanog doba.
Osim predmeta, o višetisućljetnoj naseljenosti otoka svjedoče i nastambe građene suhozidom, ali za koje je teško nedvojbeno utvrditi da li potječu iz kamenog doba ili su ih izgradili Iliri. Vjerojatno su neke izgrađene u kamenom dobu, a kasnije su ih koristili i ilirsko pleme Liburni. |
|
Iliri
Oko 1000 godina pr. Kr. na otok se naseljavaju Iliri i to prvo pleme Japoda. Oni su živjeli na otoku sve do oko 400. pr. Kr. kada ih sa sjevera potiskuju Kelti. Međutim, Kelti se na otoku nisu dulje zadržali i nema njihovih ostataka. Prolaskom Kelta, na Krk dolazi drugo ilirsko pleme, Liburni. Oni su se na otoku zadržali više od tisuću godina i nakon što su ih pokorili Rimljani, sve do dolaska Hrvata u 7. st. kada se ostaci romaniziranih Liburna stapaju s njima. Moguće je da se manji dio Liburna zadržao još neko vrijeme nakon 7. st.
Iliri su bili sjedilački narod koji se bavio ratarstvom i stočarstvom, lončarstvom te pomorstvom, naročito gusarenjem. Za razliku od pretpovijesnih stanovnika Krka koji su živjeli u nizinama u blizini voda i močvara, Iliri grade svoja staništa na vrhovima brda koja dominiraju okolinom kako bi ranije uočili približavanje neprijatelja. Ta svaja staništa redovito ograđuju s više koncentričnih ovalnih kamenih bedema. Mnogo je ostataka ilirskih naselja na krčkim brdima, npr: Mali i Veli Kaslir južno od Punta, Orlavica kraj Stare Baške, Gradišće kraj Dobrinja, Zagrajini kraj Krasa, Kostrij blizu Vrbnika, Gradac ponad uvale Čavlena. Povjesničari smatraju da je ilirsko naselje bilo na svakoj uzvisini koja se naziva Grad, Gradac, Gračišće i slično. Time se broj ilirskih naselja na Krku još više povećava. Srednjevjekovni kašteli, danas općinska središta, Omišalj, Dobrinj, Vrbnik i prvotna Baška također su ilirska naselja na što ukazuje njihov smještaj, ali i kod svakog od njih, pronađeni ilirski ostatci. Osim toga, Dobrinj i Vrbnik kroz povijest je okolno stanovništvo često nazivalo samo "Grad". Grad Krk je također bio ilirsko naselje i to najveće na otoku, već u to doba s jakim zidinama. Međutim, romanist Petar Skok tvrdi da grad Krk nisu osnovali Iliri nego neko nepoznato predilirsko pleme. Prema Skoku, Kurikta, prvotno ime Krka, je ilirizirana riječ nepoznatog mediteranskog naroda. Najbolji dokaz o predilirskom osnutku grada Krka je smještaj grada. Za razliku od ilirskih nselja, Krk je smješten u nezaštićenoj dolini, na obali otvorenog zaljeva. U prilog ove teorije možda ide i pronalazak fragmenata obojene apulijske keramike s vanjske strane zidina, nastale oko 600 godina pr. Kr., prilikom pregrađivanja dijela gradskog zida iza Vijećnice 1973. Pitanje je da li ta keramika potječe još od tog predilirskog naroda ili su u njen posjed došli Iliri trgujući. Ono na što nedvojbeno to otkriće ukazuje jest da je grad Krk bio obzidan zidinama već 600 g. pr. Kr. U gradu je pronađeno više predmeta, nakita i nadgrobnih spomenika ilirskog porijekla. 229. pr. Kr. Iliri su zaratili s Rimljanima te bili poraženi, ali Rimljani nisu odmah zauzeli cijelo područje koje su naseljavali Iliri jer su ovi često dizali ustanke. Nakon više od 200 godina borbi Rimljani su konačno 9. g. po. Kr. pokorili sav Ilirik. O Krku u tom razdoblju nema značajnijih podataka pa je nemoguće reći kada su točno Rimljani u tom dugom periodu zauzeli sam otok. Susjedno pleme Histri bili su prvi na udaru Rimljana, no Liburni su se izgleda dugo odupirali. Poznato je da su u posljednjem velikom ustanku, Batonskom ustanku, sudjelovale i liburnske lađe što može ukazivat da je Krk kasno pao pod Rimljane budući da su Liburni na otoku imali snažno utvrđen grad te niz manjih utvrđenih naselja. Na to upućuje i drugi naziv za spomenuto brdo Kaslir na kojem je bilo ilirsko naselje, a to je Krvava glavica. Taj naziv možda upućuje na boj između Liburna i Rimljana budući da kasnije na tom području nije bilo borbi. No, i nakon pada pod Rimsko Carstvo, Liburni ostaju glavno stanovništvo na otoku. Rimljani naseljavaju tek najveće naselje, grad Krk, i osnivaju samo jedno novo naselje, Fulfinum u uvali Sepen kraj Omišlja. Takva podvojenost otoka zadržala se sve do dolaska Hrvata. Naime, oni su u 7. st. preuzeli naziv za otok upravo od ilirskog Kurikta, a ne od romanskog Vecla, a što ukazuje da su Iliri, iako kroz nekoliko stoljeća velikim dijelom romanizirani, ipak zadržali dio svog jezika, običaja, vjere, a smatra se, čak i suđenje po svojim plemenskim običajima. Štoviše postoje teorije da su se male zajednice Ilira zadržale jako dugo, čak do 15. st na nekim područjima otoka, npr. Korintija kraj Baške. |
Liburni su bili vrlo vješti pomorci, čak su i sami Rimljani stvorili svoje ratne brodove Bireme, modifikacijom liburnskih Liburni
Ranokršćanski kompleks na lokalitetu Mirine u uvali Sepen blizu Omišlja
Na periferiji antičkog grada, nastao je u V. st. impozantan ranokršćanski kompleks (Mirine), koji se povezuje s benediktinskom opatijom sv. Nikole. Sačuvana je impresivna crkva, križnog tlocrta sa simboličnim intimnim klaustrom i ranokršćanskim grobljem. Autorica: Roberta F., Wikipedija |
Srednji vijek
Krčki knezovi Frankapani (Frankopani) naziv je stare hrvatske plemićke obitelji, izvorno knezova Krčkih. Frankapani, uz Zrinske, spadaju među najznačajnije i najpoznatije hrvatske velikaške rodove koji su od 11. do 17. stoljeća, vrlo usko bili povezani s poviješću, prošlošću i sudbinom hrvatskoga naroda i Hrvatske. Stoljećima su članovi tih velikaških rodova bili nositelji i branitelji Hrvatske od nadmoćnijega osmanlijskoga osvajača osvajača, ali i odlučni protivnici sve opasnijega habsburškoga carskog apsolutizma i njemačkoga hegemonizma, koji se je u duhu europskoga merkantilizma nastojao učvrstiti u čitavoj Habsburškoj Monarhiji. I prošlost tih dvaju rodova međusobno je isprepletena bračnim vezama, prijateljstvima i sudjelovanjima u skoro svim značajnijim zbivanjima u Hrvatskoj, osobito na bojištima u obrani Hrvatske od osmanlijskoga osvajača. Krčki knezovi Frankapani su jedina obitelj na jadranskim otocima koja se razvila do moći u europskim razmjerima. Smatra se da potječu iz Gradeca - danas napuštenog dvorca kraj Vrbnika, a prvi je poznati član ove domaće obitelji plemenita roda bio Dujam I. koji je 1118. godine sklopio s Mlečanima ugovor da će kao mletački vazal upravljati otokom. Prvog krčkog kneza Dujma naslijedila su 1163. godine dva njegova sina: Bartol I. i Vid I. Treći sin Bartol II. "bio je valjda još nedorasao, pak tako su otčevinu preuzela dva starija brata". Bartol i Vid bilo je najčešće ime frankapanskih potomaka – sve do Bartola IV. i Vida V. Krčki knezovi ime Frankapani uzimaju tek nakon mnogo godina svoje prisutnosti na ovim prostorima. Neki povjesničari smatraju modom onog vremena uzimanje imena koje vuku porijeklo iz rimskih vremena. Tako je i ova naša obitelj uzela ime rimskih patricija “FRANGAPANIBUSA” te nakon toga i mijenjaju svoj grb u dva lava (simbol Venecije) koja lome kruh (frangere pane – lomiti kruh). Potječu od knezova krčkih, a do sredine 15. stoljeća, osim otoka Krka, stekli su posjede u županiji Gackoj s Otočcem, do Slunja i Cetingrada, Pounja, Vrlike, Ostrovice i Skradina. Većinu tih posjeda Frankapani su izgubili u borbama s Osmanlijama. U 17. stoljeću njihovi posjedi protezali su se od Bosiljeva i Severina na Kupi do Novoga u Vinodolu. I Frankapani su hrvatskom rodu dali na desetke uglednika: banova, književnika i ratnika. |
20. stoljeće
1919.
Talijanski pjesnik i nacionalist Gabriele D’Annunzio na čelu svojih legionara i ardita 12.9.1919. prevratom zauzima Rijeku, uspostavlja vlast i osniva Talijansku regenciju Kvarnera koja je obuhvaćala i otok Krk. 1920. Arditska strahovlada na Krku je počela 13.11.1920. godine te je potrajala nepuna dva mjeseca. Taj je period bio obilježen terorom nad domaćim stanovništvom, pljačkanjima njihove imovine, zastrašivanjima i oružanim napadima na neka krčka mjesta. "Krvavi Božić" 1920. godine. Na Božić 1920. godine Sušak i Rijeka i okolni krajevi bili su poprište žestokih obračuna nagovijestivši kraj vadavine Gabriela D'Annunzija. Krčani pružaju otpor arditima, a najžešći su otpor pružili stanovnici Punta organiziranom obranom svog mjesta, da bi u siječnju 1921. godine Dobrinjci, potpomognuti dobrovoljcima sa susjednog kopna, arditima zadali konačni poraz. |
Arditi je bio naziv koji je Talijanska kraljevska vojska koristila za posebne postrojbe u Prvom svjetskom ratu. Naziv u talijanskom jeziku približno znači "smjeli".
PROČITAJ VIŠE
Tvrtko Božić, Hrvatsko-talijanski odnosi na otoku Krku u međuratnom razdoblju (1918–1941) |
Kulturno-povijesna baština
Bašćanska ploča
Bašćanska ploča je starohrvatski spomenik, pisan prijelaznim oblikom glagoljice, oko 1100. godine. Pronađena je 15. rujna 1851. u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku, zahvaljujući bašćanskom kleriku Petru Dorčiću. Spomenikom je dokumentirano darovanje zemlje kralja Dmitra Zvonimira mjesnom benediktinskom samostanu. Danas se čuva u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu, a u crkvi Sv. Lucije nalazi se njena kopija. Transliteracija 13 redaka Bašćanske ploče na latinicu, prema Branku Fučiću:
AZЪ [VЪ IME O]TCA I S(I)NA [I S](VE)TAGO DUHA AZЪ OPAT[Ъ] DRŽIHA PISAHЪ SE O LEDI[N]Ě JuŽE DA ZЪVЪNIM[I]RЪ KRALЪ HRЪVATЪSKЪÏ [VЪ] DNI SVOJĘ VЪ SVETUJu LUCIJu I S[VEDO]- MI ŽUPANЪ DESIMRA KRЪ[BA]VĚ MRA[TIN]Ъ VЪ L(I)- CĚ PR(I)BЪNEBŽA [S]Ъ POSL[Ъ] VIN[OD](O)LĚ [ĚK](O)VЪ V(Ъ) O- TOCĚ DA IŽE TO POREČE KLЪNI I BO(G) I BÏ(=12) AP(OSTO)LA I G(=4) E- VA(N)J(E)LISTI I S(VE)TAĚ LUCIĚ AM(E)NЪ DA IŽE SDĚ ŽIVE- TЪ MOLI ZA NE BOGA AZЪ OPATЪ D(O)BROVITЪ ZЪ- DAH CRĚKЪVЪ SIJu I SVOEJu BRATIJu SЪ DEV- ETIJu VЪ DNI KЪNEZA KOSЪMЪTA OBLAD- AJuĆAGO VЪSU KЪRAINU I BĚŠE VЪ TЪ DNI M- IKULA VЪ OTOČЪCI [SЪ S]VETUJu LUCIJu VЪ EDINO Glagoljički natpis nema razmaka između riječi, zareza i oznaka kraja rečenice. Dijelovi u uglatim zagradama su rekonstruirani (na tim je mjestima ploča oštećena) a u oblim zagradama je ono što je klesar namjerno ili slučajno izostavio; Ju je jedno glagoljičko slovo; Ъ je jor, znak kojim je označavan /ə/, tzv. poluglas. Prijepis na suvremeni standardni hrvatski jezik: Ja, u ime oca i Sina i Svetoga Duha. Ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski u dane svoje svetoj Luciji. Svjedoče mi župan Desimir u Krbavi, Martin u Li- ci, Piribineg u Vinodolu i Jakov na o- toku. Da tko poreče, nega ga prokune i Bog i 12 apostola i 4 e- vanđelista i sveta Lucija. Amen. Neka onaj tko ovdje živi, moli za njih Boga. Ja opat Dobrovit zi- dah crkvu ovu sa svoje dev- etero braće u dane kneza Kosmata koji je vl- adao cijelom Krajinom. I bijaše u te dane Mi- kula u Otočcu sa svetom Lucijom zajedno. |
Narodna baština
Narodni običaji
Pokladni običaji
Mesopust u poljičkom komunu
U Komunu poljičkom - u selima Poljica, Bajčići, Nenadić, Brusići, Kapovci i Žgaljići - na otoku Krku, razdoblje poklada, mesopusta, shvaća se vrlo ozbiljno. Muži i mladići odijevaju ovčja runa i postaju grde maškare, nastavljajući dugu tradiciju predaka. Tijekom posljednjih desetljeća običaj je doživio razne promjene, no njegovi nositelji nastoje da suština uvijek ostane ista: kulminacija zbivanja još je uvijek pokladni utorak, mesopust, pogotovo trenutak kada predvečer - nakon cjelodnevnog ophoda - mladići mužima pokušavaju oteti voz, starinska zaprežna kola u kojima je pupić, tj. slamnata lutka Mesopust. Najmanje što se otimačima pri tom može dogoditi je da dobiju po leđima kalcetom punjenom pepelom, no bude ponekad i slomljenih ruku. IZVOR HRT |
POLJIČKE MAŠKARE - dokumentarac 2013 HRT
Postavio: Ivica Brusic Datum objave: 11.2.2013. Opis. Poljica, Bajčići, Nenadići, Brozići, Brusići, Kapovci, grde maškare obilaze ta sela u dane mesopusta |
Kuzmanja
U Župi sv. Kuzme i Damjana u Poljicima na Krku u rujnu se slavi Kuzmanja, svetkovina zaštitnika župe Kuzme i Damjana. |
|
Tradicionalna gastronomija otoka Krka
Maslinovo ulje otoka Krka
Krčko maslinovo ulje zaštićeno je oznakom izvornosti od 2016. Na Krku se uzgaja niz autohtonih sorti maslina, imenom: Debela, Drobnica, Rošulja i Plominka, a cijeli proces proizvodnje ulja – od uzgoja maslina do prerade odvija se na Krku. Zbog specifičnih svojstava maslinovih ulja otoka Krka (visok udio fenola) istražuje se njihova ljekovitost u sklopu europskog projekta ARISTOIL. Krčka janjetina Janjetina uzgojena na otoku Krku smatra se posebnom zbog specifične otočne prehrane aromatičnim biljem, čime dijeli posebnosti poznatijih creske, paške i bračke janjetine. Specijalitet otoka Krka i poznato blagdansko jelo je žgvacet od janjetine uz šurlice, ali se janjetina na Krku priprema ispod peke, u gulašu, na žaru, ražnju... Jedan od specijaliteta je i janjeća jetrica na venecijanski način. Šurlice Šurlice su možda i najpoznatiji brend otoka Krka. Riječ je o ručno proizvedenoj tjestenini od tijesta s jajima. Tijesto se rukom oblikuje u dugoljaste valjke oko pletaće igle. Na taj način u tijestu ostaje šupljina koja hvata umak koji se servira preko šurlica. Na Krku je to u pravilu žgvacet, gulaš, ali i škampi, lignje, hobotnice ili dagnje. Riba i morski plodovi Podmorje otoka Krka bogatom je ribom i morskim plodovima, tako da su čest sastojak u njegovoj gastronomiji. Kvarnerski škampi koji se love i u podmorju Krka smatraju se jednim od najboljih škampi Mediterana. Vrlo su popularne lignje čija je vršna sezona lova na Krku kasna jesen. Vino Vrbnička žlahtina je jedno od najpreponatljivijih vina Hrvatske. Ono uspjeva samo u Vrbničkom polju na otoku Krku. Riječ je o autohtonoj sorti vina koja nije križana s drugim sortama, zbog čega zadržava neke specifičnosti poput manjeg udjela alkohola. Jedna posebnost na svjetskoj razini je pjenušac proizveden od vrbničke žlahtine koji odležava potopljen u podmorju otoka, na dubini od oko 30 metara. |
|
Folklor
Tradicionalni plesovi
Krčki tanci, tradicijski plesovi otoka Krka
Krčki tanci ili tradicijski plesovi otoka Krka dobili su status kulturnoga dobra Republike Hrvatske početkom siječnja 2013. Krčki tanci, tradicijski plesovi otoka Krka su plesovi koji se najviše plešu na otoku, u svim kaštelima i selima osim u samomu gradu Krku. Na području pet kaštela-općina-kaptola hrvatski je puk kroz povijest razvijao svoju glazbenu i plesnu kulturu zadržavajući osobitosti koje su u osnovi zajedničke svim otočnim mjestima, ali je isto tako njegovao i obilježja kojima se pučani pojedinih mjesta međusobno razlikuju. Razlike plesnog stila nastale su kao posljedica migracija u prošlosti, osobito velikoga doseljenja na zapadni dio otoka, sredinom 15. stoljeća. U svim otočnim mjestima glavni mjesni trgovi, place, mjesta su odvijanja očitih veselja. Središnje osobe svih krčkih tanaca jesu sopci. Krčki plesovi su specifični izraz otočnoga puka koji nije izvediv bez sopila (sopela), tradicijskog instrumenta specifičnog zvuka koji se svira u paru. Obrednost tanca ogleda se i u ulogama izvođača. Biti prvi tancur, toncur, tencur, voditi tanac znači imati poseban ugled i važnost u njemu. Osnovna karakteristika svih krčkih tanaca, kao i tanaca širega kulturnog područja sjevernoga Jadrana jest prebiranje, prebír. Osim prebiranja za sve je tance tipično i kružno obilaženje prostora uz promjene smjera kretanja pred sopcima. Najčešće se obilazi u smjeru kretanja kazaljke na satu, osim u tancima Bašćanske doline gdje je zabilježen obrnuti smjer kretanja. Kad se tanac izvodi na placi, može se obilaziti poskakujući, a kada se izvodi po kućama, kretanje je ograničeno, pa u tom dijelu tanca prevladava prebir. Treći način prostornoga oblikovanja tanca jest plesanje u dva nasuprotna reda – muškarci nasuprot žena. Nositelji ovoga dobra stanovnici su otoka Krka, njegovih kaštela i sela, svih dobi i uzrasta koji prakticiraju i izvode tance. Bogatstvo tradicijskih plesova godinama čuvaju brojna folklorna društva. Od 1935. godine na otoku se organizira Krčki festival folklora na kojem redovito nastupaju sve otočne folklorne skupine, kulturno-umjetničke udruge ili društva. Posebno zaslužno za očuvanje krčke glazbene i plesne tradicije te glagoljice koja je nerazdvojni dio kulturnoga života otoka je i Udruženje sopaca otoka Krka Katedre Čakavskog sabora sa sjedištem u Pinezićima. Prema svom značenju i smislu, tanac je toliko poseban i toliko jedinstven, u svom bogatstvu varijanti, da cjelokupnoj slici otočne kulture daje posebni pečat. IZVORI KIRINČIĆ , Milovan: Krčki tanci uvršteni u listu nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske. Portal Otok Krk, 12.01.2013.; Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Ministarstvo Hrvatske RH |
Tanac KRK /Petar Trinajstić
Autor: Primorski Hrvat Datum objave: 13.1.2019. VRBNIK, ŽENSKO KOLO NA PLACI Čuvar zvuka otoka Krka / Tragom hrvatske baštine 2024.
Autor: TRAGOM HRVATSKE BAŠTINE Datum objave: 16.5.2024. Opis. Krenuvši tragom sopila, sopela, sopel, članovi Udruge Tragom hrvatske baštine naišli su na mnogo divnih ljudi, čuli puno dobrih i poučnih priča, prisustvovali mnogim krčkim zbivanjima, puno toga naučili, stekli nove prijatelje i upoznali Marijana Orlića Senkića - čuvara zvuka otoka Krka. Dokumentarni film "Čuvar zvuka otoka Krka", prvi je dio serijala "Tragom sopila, sopela, sopel" i ostvaren je u suradnji s Udrugom sopaca otoka Krka dok kompletnu produkciju potpisuje Udruga Tragom hrvatske baštine, a film je premijerno prikazan u Interpretacijskom centru DUBoak u Malinskoj, u povodu proglašenja Marijana Orlića Senkića osobom godine otoka Krka za 2023. godinu. A tko je Senkić? Senkić je čuvar zvuka otoka Krka i krčki Stradivari. Senkić je jedini tvorac sopela na Krku, a i puno šire. On je sopac, kantur, fantastičan prenositelj znanja i oduvijek čuvar baštine. Senkić je krčki šaptač sopelama, i s ponosom kažemo - naš prijatelj kojem od srca čestitamo na tituli. |
Turizam
Priče s otoka
Karavan - Krk (TV Beograd, 1970.)
Autor: Stega Doc Datum objave: 3.9.2022. Opis. Krk, Karavan - Ostrvo Krk, je pored Cresa jedan od najvećih bisera Jadranskog mora. Ime Zlatno ostrvo (Insula Aurea) je dobilo još u antičko doba, zahvaljujući bogatstvu zemlje i mora. Ostrvo su još od najranijih dana naseljavali Japodi i Liburni, Rimljani, Goti i Sloveni. Smešteno u Kvarnerskom zalivu, najveće je ostrvo Jadranskog mora, uokvireno manjim ostrvima, hridima i grebenima, ispresecano plodnim poljima, pećinama, zalivima, šljunkovitim plažama, jezerima i rekama. Najviša tačka ostrva nalazi se na 569 metara nadmorske visine. Na ostrvu je veoma dobro razvijen turizam i to je glavna privredna grana na Krku. Od 1980. godine ostrvo Krk povezano je sa kopnom preko Titovog mosta dužine 1430 m čiji su radovi započeli u julu 1976. sponzorstvom Josipa Broza Tita. ** Novinar Miladin Tešić, filmski reporter Ilija Miletin, saradnik Sava Marić, muzički saradnik Dorijan Šetina, trik Andrija Žic, snimatelj zvuka Ivan Žakić, organizator Milija Ivanović, montažer Branislava Jovičić, urednik serije Milan Kovačević ** Premijerno emitovano 18.07.1970, Redakcija dokumentarnog programa Klonimir Seršić - FILM - otok Krk 1978 - 80 Gradnja mosta Krk, Crisnjevo, Bakar, Bakarac, Bura.
Datum objave: 5.8.2020. Autor: K.D. ŠOTO Jurandvor - Baška Opis. Klonimir Seršić, autor je ovih divnih snimaka otoka Krka, koji ostavljaju trag u povijesti. U ovome filmu možemo vidjeti kako je izgledala izgradnja krčkog mosta sad već davne nam 1978 do 1980 godine. |
Sjeverni Krk |
Sjeverni Krk je najniži dio otoka. To je krška zaravan nagnuta prema jugozapadu, čija se visina nad morem kreće između 60 i 70 metara. Zaravan na jugozapadu ograničavaju udubljenja: Omišaljski zaljev, uvala Sepen, Jezero kod Njivica, Veliki i Mali lug i dolina Velog potoka s uvalom Soline. Ta linija od uvale Sepen do zaljeva Soline otprilike razdvaja sjeverni Krk od središnjeg. Najveći dio sjevernog Krka nalazi se na teritoriju današnje Općine Omišalj, čija površina inače iznosi 39.5 km². Prema nekim izvorima, sjeverni dio Krka obuhvaća oko 34 km2, što je oko 8,4% površine otoka. Na toj visoravni je, zbog vapnenačke podloge i jakih udara sjevernog vjetra bure, vegetacija degradirana i prevladava golet, osim na zapadnom zaštićenijem dijelu oko Omišlja, gdje je i obala pristupačnija.
Istočna obala sjevernog Krka, Košćera, stjenovita je, sa stijenama do visine 40-etak metara nad razinom mora. Na tom su dijelu s morske strane pristupačne jedino uvale Voz i Peškera. Vapnenačka građa dovela je do stvaranja najveće špilje na otoku i jedne od najposjećenijih u Hrvatskoj – Biserujke. Ona se nalazi nedaleko Rudina, uz Omišalj jedinog naselja u ovom dijelu otoka.
Istočna obala sjevernog Krka, Košćera, stjenovita je, sa stijenama do visine 40-etak metara nad razinom mora. Na tom su dijelu s morske strane pristupačne jedino uvale Voz i Peškera. Vapnenačka građa dovela je do stvaranja najveće špilje na otoku i jedne od najposjećenijih u Hrvatskoj – Biserujke. Ona se nalazi nedaleko Rudina, uz Omišalj jedinog naselja u ovom dijelu otoka.
Uvala Selehovica
Uvala s pogledom na Kvarnerski zaljev i Učku u pozadini, nalazi se sjeverno od Omišlja i nedaleko mosta Kopno-Krk. |
Mala vrata
Mala vrata ili Tihi kanal, je morski kanal u Jadranskom moru. Pruža se u pravcu jugozapad –sjeveroistok. Mala vrata s duljinom 6 km, povezuju sjeverozapadni dio Vinodolskog kanala s Riječkim zaljevom. Kanal je dubok i krivudav te se proteže između kopna i sjeveroistočnog dijela otoka Krka. Otočić Sveti Marko, nalazi se u blizini sjeverne krajnje točke otoka Krka i dijeli sjeverni plovni put u dva prolaza. Glavni prolaz se proteže sjeveroistočno od otoka i širok je 0,45 km. Tijekom jakih oluja, morske struje u ovom kanalu mogu dostići brzinu od 3 čvora. Prolaz koji vodi sjeverozapadno od otoka je pogodan samo za mala plovila. Lakši se pokazao sa sjeveroistočne strane otočića Svetog Marka. IZVOR > Wikipedija, Mala vrata Bitka kod rta Bejavca 49. p.n.e. Na području današnje općine Omišalj godine 49. prije nove ere zbila se pomorska bitka. Ona se odigrala na širem području uvale Voz, odnosno rta Bejavca i Tihog kanala. To je mjesto na kojem se otok Krk najviše približava kopnu. Bitka predstavlja jednu od najkrvavijih epizoda u građanskom ratu između Cezara i Pompeja, a sam Cezar je više puta spominje u svom djelu O građanskom ratu pod nazivom Ad Curictam (pored Krka). Tada su Cezarove snage, zbog pomanjkanja hrane, bile prisiljene probiti se i pobjeći prema kopnu. Zanimljivo je kako su u u zapisima o bitci spomenute i hrastove bačve za čuvanje vina, koje su Cezarovi vojnici, u većini neplivači, unovačeni sjevernoitalski Opitergini, a u nedostatku drva, iskoristi kako bi od njih sagradili improvizirane splavove, |
Krčki most (Most Kopno-Krk)
Krčki most - The story of Krk bridge
Graditeljski pothvat
Krčki most je iznimni graditeljski pothvat, jer je njegovom izgradnjom postignut svjetski rekord u rasponu luka. Za takav pothvat trebalo znati izraditi projekt te primijeniti originalnu tehnologiju građenja. |
Krčki most (stari naziv: Titov most) je most koji spaja otok Krk s kopnom. Sastoji se od dva luka Velikog i Malog.
Situacija Krčki most je izgrađen je na području između uvala Črišnjevo i Skot, a koje se nalaze u općini Kraljevica, s kopnene strane, na otoku Sveti Marko i na području općine Omišalj na otoku Krku. Otočić Sveti Marko poslužio je graditeljima za ukopavanje temelja oba luka mosta te kao "nosač" ceste između dva luka. Velikim lukom premošten je morski tjesnac između Svetog Marka i kopna, "Tihi kanal", a malim lukom, između Svetog Marka i Krka, "Burni kanal“. Predio na kojem je most izgrađen je otvoren sa sjeverne strane i podložan snažnim udarima bure zbog čega se most ponekad zatvara. Dubina mora ispod mosta kreće se do 60 metara s time da je veća ispod duljeg luka tj. između kopna i Svetog Marka. Povijesni pregled Postojala je teza kako je još u srednjem vijeku postojao most, pretpostavljalo se drveni, koji je povezivao Krk s kopnom. U prilog tome je išla činjenica da su tadašnji vladari Krka, Frankopani postupno širili svoje posjede na obližnje kopno (Novi Vinodolski, Trsat, Modruš...). Ta je teorija svoje uporište tražila u izvještaju prvog mletačkog upravitelja otokom Krkom Antonia Vinciguerre iz 1481. godine u kojem piše: ...„et stringes (Veglia) cum la terra ferma in una ponta per distantia di mezo miglio. Međutim, radi se zapravo o krivom tumačenju tog izvještaja; „"stringesi“ zapravo znači "stiska se", a ne "spaja se“, a riječ "ponta“ označava "oštar vrh", "izbočinu" (rt), a ne most jer bi tada trebalo pisat "ponte". Iz riječi "ponta" kasnije je u talijanskom jeziku nastala riječ "punta". Prve konkretne ideje o mostovnom povezivanju otoka Krka s kopnom pojavile su se nakon Prvog svjetskog rata. Tada je obližnja Rijeka pripala Italiji pa njezinu ulogu važne luke preuzima Sušak. Ideja je bila izgraditi dio lučkih terminala na području Malinske na Krku, a preduvijet tome je bilo povezivanje otoka s kopnom. Bečka tvrtka „Wagner-Biro“ napravila je projekt čeličnog mosta oslonjenog na više stupova utemeljenih u morskom dnu. Projekat nije ostvaren zbog teške gospodarske situacije. Nakon Drugog svjetskog rata obnovljena je ideja o gradnji mosta. Godne 1960. počela je izrada studija koje su predlagale više vrsta mostova pa čak i gradnju tunela ispod mora. Na poslijetku je izabrano rješenje betonsko-lučnog mosta preko otočića Sveti Marko, beogradskog projektanta Ilije Stojadinovića i njegovih suradnika Vukana Njagulja i Bojana Možine. Podaci o mostu
Duljina mosta s prilazima je 1430 m. Ono čime se most isticao jest betonski luk od kopna do otočića Sveti Marko, duljine 390 metara, čime je u vrijeme izgradnje postao najveći takav most na svijetu. Za 85 m luk je nadmašio do tada najveći na mostu u Gladesvilleu u Australiji (1964. godina). No 1995. godine nadmašio ga je most Wanxian preko rijeke Jangce u Kini čiji luk iznosi 420 metara. Međutim, veliki luk Krčkog mosta još uvijek bio najdulji armirano-betonski luk na svijetu. Godine 2015. (Nanpanjiang, luk od 416 m), te 2016. (Beipanjiang Qinglong, luk 445 m) sagrađena su dva još dva luka u Kini, tako da je danas luk Krčkog mosta 4. po veličini na svijetu u kategoriji armiranobetonskih lukova, a 15. na svijetu po dužini u kategoriji svih lučnih mostova, neovisno o građevnom materijalu. U prvih 20 godina mostom je prešlo 27,2 milijuna vozila. Ljeti mostom u jednom danu prijeđe do 28.000 vozila. 17.1.1987. godine u 19:25 sati na mostu je zabilježen udar bure od 220 km/h. U most su ugrađene i cijevi Jadranskog naftovoda koji započinje u obližnjem Omišaljskom terminalu, te vodovodne cijevi kojima se opskrbljuje industrija na području općine Omišalj. 2008. godine dograđene su još dvije cijevi za vodu, jedna za pitku vodu iz riječkog vodovodnog sustava, a zbog povećanih potreba za vodom na otoku naročito u ljetnim mjesecima, i druga za industrijska postrojenja INA-e koja uzima tehničku vodu iz Tribaljskog jezera u Vinodolu.
Nadležnost. Most je dio državne ceste D102. Do rujna 2007. godine bio je u nadležnosti državne firme "Hrvatske autoceste d.o.o.“, a od tada je pod koncesijom također državne tvrtke, „Autocesta Rijeka-Zagreb d.d.“. Mostarina. Mostarina se plaćala samo s kopnene strane prema Krku, a ukinuta je tek više godina nakon što su se isplatili troškovi izgradnje. Mostarina je trebala biti ukinuta kada se troškovi izgradnje otplate, ali to nije bilo učinjeno. To je s vremenom počelo izazivati velike nelagode pa i sukobe naročito između žitelja otoka i "Hrvatskih cesta" koje su tada upravljale mostom. Rezultat toga je oslobađanje plaćanja mostarine za otočane. Krčki most je bio jedini most u Republici Hrvatskoj na kojem se naplaćivala mostarina iako je dobit od naplate već višestruko isplatila sredstva uložena u njegovu gradnju. Paradoksalno, umjesto ukidanja, od 7.6.2012. godine, mostarina je bila uvećana za 15%. IZVORI PAJIĆ, Darko; Pogledajte simulacije novog mosta na Krku: Bit će dug 850 metara, zamišljen je kao - viseći, Novi ist, 10.4.2017. SIMOVIĆ, Veselin; Dvadeseta obljetnica mosta kopno – otok Krk, Građevinar, Vol.52 No.08. Rujan 2000. (PDF) ŠRAM, Stanko.; Dvadeset godina Krčkog mosta, Ceste i mostovi 46 (2000)5-6, 108.-114 WIKIPEDIJA, Krčki most Fiiuman.hr Sol opasno nagrizla konstrukciju Krčkog mosta, 25.12.2016. Održavanje i planovi za izgradnju novog mosta
Iako se zbog snažnih udara bure most tijekom godine često zatvara za određene skupine vozila, ponekad i za sav promet, novija istraživanja ukazuju da bura nije najveća prijetnja mostu, već je to sol. Očito godinama nedovoljno održavan unatoč tome što je donosio velike prihode, sol je nanjela znatne štete mostovnoj konstrukciji. Naime, sol nagriza beton i stvara pukotine kroz koje ulazi sve dublje pa i do armature, a stvorene pukotine u zimskim mjesecima se i znatno povećavaju djelovanjem leda. Prema neslužbenim podacima, šteta prouzročena zbog soli i neadekvatnog održavanja je tolika da je sanacija mosta neisplativa. Zbog toga, ali i zbog proširenja lučkih terminala na Krku te zbog sve većeg prometa postojećim mostom, posljednjih godina se razmatra gradnja potpuno novog mosta i zatvaranje postojećeg. Novi most ne bi se gradio na mjestu sadašnjega nego kilometar južnije na području gdje se zapravo otok Krk, točnije njegov poluotok Lanterna, najviše približio kopnu, na svega 600-tinjak metara. Novi Krčki most imao bi 4 prometne trake kojima bi išla autocesta do iza Malinske, te željezničku prugu koja bi vodila do budućeg kontejnerskog terminala kraj Omišlja. |
Vinodolski kanal
Vinodolski kanal je morski kanal u Jadranskom moru. Pruža se u pravcu jugoistok – sjeverozapad. Sa zapadne strane ga omeđuje otok Krk. Vinodolski kanal je produžetak Velebitskog kanala i proteže se između istočne strane otoka Krka i kopna. Duljina kanala je 18 km, proteže se sjeverozapadno od blizine Novog Vinodolskog do južnog kraja Tihog kanala. Jadranska magistrala slijedi obalnu liniju na kopnu uz istočnu stranu kanala, bliže unutrašnjosti, a mjestimično je uočljiva. Između Crikvenice na kopnu i rta Šilo kanal je tek nešto širi od jedne milje. Na obali se redaju veliki turistički centri, Novi Vinodolski, zatim Selce i na kraju Crikvenica te Crikvenička rivijera. Kada se kaže Crikvenička rivijera misli se na raznovrsnu turističku ponudu od Selca do Jadranova.
IZVOR > WIKIPEDIJA, Vinodolski kanal
Vinodolski kanal je morski kanal u Jadranskom moru. Pruža se u pravcu jugoistok – sjeverozapad. Sa zapadne strane ga omeđuje otok Krk. Vinodolski kanal je produžetak Velebitskog kanala i proteže se između istočne strane otoka Krka i kopna. Duljina kanala je 18 km, proteže se sjeverozapadno od blizine Novog Vinodolskog do južnog kraja Tihog kanala. Jadranska magistrala slijedi obalnu liniju na kopnu uz istočnu stranu kanala, bliže unutrašnjosti, a mjestimično je uočljiva. Između Crikvenice na kopnu i rta Šilo kanal je tek nešto širi od jedne milje. Na obali se redaju veliki turistički centri, Novi Vinodolski, zatim Selce i na kraju Crikvenica te Crikvenička rivijera. Kada se kaže Crikvenička rivijera misli se na raznovrsnu turističku ponudu od Selca do Jadranova.
IZVOR > WIKIPEDIJA, Vinodolski kanal
Otok Sveti Marko
POVRŠINA: 0,706 km2; NAJVIŠA TOČKA: Glava, 104 m n.v.; DULJINA OBALNE CRTE: 3,89 km; BROJ STANOVNIKA: nenaseljen; WIKIPEDIJA, Sveti Marko (Kvarner) Sveti Marko je najsjeverniji jadranski otok: Nalazi se u Riječkom zaljevu ispred Kraljevice. Zbog važnoga prometnog položaja na prijelazu između kopna i Krka, te zbog plovidbe iz Riječkog zaljeva u Vinodolski kanal, taj otok je poznat još od antike pod imenom Almis, te u srednjem vijeku kao Omiš. Ipak, dio znanstvenika smatra kako je otok bio nastanjem bez prekida, od pretpovijesnog razdoblja do srednjeg vijeka. Na najvišoj točci otoka nalazila se bizantska utvrda (Almis), čiji su ostaci samo djelomično očuvani jer je dio njih uništen gradnjom Krčkog mosta. Ona potječe iz vremena bizantskog cara Justinijana koji je polovicom 6. stojeća, u ratovima s Ostrogotima, povratio dio rimskih antičkih teritorija ("rekonkista Justinijana"), i iz potrebe osiguranja sigurne plovidbe, na jadranskim otocima i obalama, izgradio velik broj nadzornih postaja, promatračnica, kula i utvrda. Otok je još nazivan Scoglio Alma (otočić svetih) jer su na njemu nekada bile čak 3 crkvice; Sv. Ivana Krozostoma (Sv. Ivana Zlatoustog), Sv. Martina i Svetog Marka, od kojih danas nema nikakvih ostataka. Današnje ime potječe iz doba mletačke vladavine u vrijeme koje je ne njemu bila utvrda sa stalnom postavom, čija je zadaća bila borba protiv senjskih uskoka. Prepostavlja se kako je crkvica Svetog Marka sagrađena upravo za potrebe posade. Na jugozapadnom dijelu otoka nalazi se ruševina objekta koji je pripadao imanju Benediktinaca. Danas je otok najpoznatiji po tomu što preko njegove južne strmine prolazi Krčki most. Otok ima trokutni oblik, a strmi otočni greben uzdiže se od sjeverozapada prema jugoistoku, gdje je iznad mosta najviši otočni vrh Glava, 104 m. Na sjevernom rtu Brodac nalazi se svjetionik, a u zapadnom tjesnacu prema Omišlju je niži otočić Selehovac. Istočna i jugozapadna obala su mu strme i nepristupačne, a sjeverozapadna je položita i lakše dostupna. Iako oskudne vegetacje, otok je botanički vrijedan. Gornji otočni greben s padinama je uglavnom gol i kamenit s oskudnom travom, a više poluzimzelenog grmlja ima uz nisku sjeverozapadnu obalu. |
|
Dio otoka obrastao je bodljikavom šikarom drače (Rhamno-Paliuretum), a česta je i drača (Paliurus spina-christi). Ostali dijelovi otoka su pokriveni oskudnom pašnjačkom vegetacijom. Veće površine Sv. Marka obrasle su zajednicom kovilja i ljekovite kadulje (Stipo-Salvietum officinalis), a djelomično su zarasle i šikarom šmrike (Juniperus oxycedrus). Otok je i locus classicus (klasično nalazište) endemičnih vrsta ilirske perunike (Iris illyrica) kao i smithijine vesike (odn. markova visika, Cerinthe smithiae). Slična vegetacija nalazi se i na susjednom dijelu otoka Krka, na buri izloženom platou iznad Voza, ali s puno manje šmrike. Endemi koji rastu na otoku su još: riječki kostriš (Senecio fluminensis) i riječki kravljak (Carlina fiumensis).
Otok Sv. Marko poznat je i po brojnosti zmija otrovnica – poskoka (Vipera ammodytes), kojih ima i na otoku Krku. Na Sv. Marku, kao i na susjednim obalama otoka Krka napasaju se ovce, što je od presudne važnosti za očuvanje stanovitih vrijednih sastavnica bioraznolikosti. Stjenoviti vrh Sv. Marka redovito je odmorište bjeloglavim supovima koji pretražuju teren u potrazi za uginulim ovcama.
Nedaleko od svjetionika nalazi se Galebova spilja.
Otok je sada uglavnom nenaseljen, osim stražarnice uz most, te povremenih posjeta ribara i turista.
IZVORI
> Općina Omišalj, službena stranica
> Darko Antolović, Bizantska utvrda – Otok sv. Marko, blog Stari gradovi, utvrde, dvorci i srednjovjekovna kultura, 29.12.2014.
Otok Sv. Marko poznat je i po brojnosti zmija otrovnica – poskoka (Vipera ammodytes), kojih ima i na otoku Krku. Na Sv. Marku, kao i na susjednim obalama otoka Krka napasaju se ovce, što je od presudne važnosti za očuvanje stanovitih vrijednih sastavnica bioraznolikosti. Stjenoviti vrh Sv. Marka redovito je odmorište bjeloglavim supovima koji pretražuju teren u potrazi za uginulim ovcama.
Nedaleko od svjetionika nalazi se Galebova spilja.
Otok je sada uglavnom nenaseljen, osim stražarnice uz most, te povremenih posjeta ribara i turista.
IZVORI
> Općina Omišalj, službena stranica
> Darko Antolović, Bizantska utvrda – Otok sv. Marko, blog Stari gradovi, utvrde, dvorci i srednjovjekovna kultura, 29.12.2014.
Riječki zaljev
Riječki zaljev, najsjeverniji dio Kvarnera smješten između zapadne obale Krka i Istarskog poluotoka i sjevernog dijela Hrvatskog primorja. Dubine mora zaljeva svuda su velike i sigurne za plovidbu. U zaljev se može uploviti Velim, Srednjim i Malim vratima (Tihi kanal). Velim vratima između Cresa i obale Istre spojen je s Kvarnerom i Srednjim vratima između Krka i Cresa s Kvarnerićem i dalje za jug na otovoreno more (Rijeka-Dubrovnik).
Na obalama Riječkog zaljeva razvila se najveća hrvatska luka Rijeka i značajnija turistička središta i manje luke i lučice: Opatija, Lovran, Mošćenička Draga, Ičići, Volosko, Medveja, na otoku Krku to su Njivice, Omišalj, Malinska. Među manjim zaljevima ističu se Bakarski zaljev uz koji su se smjestili Bakar i Bakarac, te Omišaljski s lukom Omišalj i sidrištem Beli kamik.
> IZVOR: WIKIPEDIJA, Riječki kanal
Riječki zaljev, najsjeverniji dio Kvarnera smješten između zapadne obale Krka i Istarskog poluotoka i sjevernog dijela Hrvatskog primorja. Dubine mora zaljeva svuda su velike i sigurne za plovidbu. U zaljev se može uploviti Velim, Srednjim i Malim vratima (Tihi kanal). Velim vratima između Cresa i obale Istre spojen je s Kvarnerom i Srednjim vratima između Krka i Cresa s Kvarnerićem i dalje za jug na otovoreno more (Rijeka-Dubrovnik).
Na obalama Riječkog zaljeva razvila se najveća hrvatska luka Rijeka i značajnija turistička središta i manje luke i lučice: Opatija, Lovran, Mošćenička Draga, Ičići, Volosko, Medveja, na otoku Krku to su Njivice, Omišalj, Malinska. Među manjim zaljevima ističu se Bakarski zaljev uz koji su se smjestili Bakar i Bakarac, te Omišaljski s lukom Omišalj i sidrištem Beli kamik.
> IZVOR: WIKIPEDIJA, Riječki kanal
Područje Selehovica
Područje se nalazi na krajnjem sjevernom dijelu otoka Krka, izloženo je utjecaju bure i dijelom ogoljeno što mu daje posebna obilježja, osobito u sastavu vegetacije po čemu se znatno razlikuje od ostatka sjeverozapadnog dijela otoka Krka. Geološki je područje vrlo zanimljivo jer njime protječe uska zona vodonepropusnog fliša, a geomorfološka posebnost su strme vapnenačke litice otočića Sv. Marko, koje su i krajobrazno neobično zanimljive. Njihovu ljepotu oslikao je na svojim slikama veliki hrvatski slikar Clement Menci Crnčić. Podrručje između rta Šilo i uvale Vodotoč odlikuje se razmjerno bogatim fragmentima halofilne vegetacije. Tu je stanište rijetke biljke male cikorije (Cichorium pumilum). Vegetacija šljunčanih obala na spomenutom području jedino je takvo stanište na Kvarneru. U zamuljenim udubljenjima obale nalaze se fragmenti vegetacije oštrih obalnih sitova (Juncetum maritimo-acuti). Nedaleko od tog područja su i dvije lokve, jedna s boćatom vodom, a druga – lokva Krševanj odlikuje se rijetkom vegetacijom i faunom. Voz Uvala Voz pripada skupini vrijednih i osjetljivih zamuljenih morskih uvala otoka Krka. Odlikuje se krajobraznom slikovitošću i bogatstvom podmorskoga živoga svijeta. U okolici Voza vrijedna je vegetacija pašnjaka (Ononidi-Brometum condensati) vezana uz flišnu podlogu u kojoj raste nekolicina rijetkih biljaka otoka Krka. Najvažnije takve biljke za floru otoka Krka su planinska orhideja zeleni šuplji jezik (Coeloglossum viride) i gorska djetelina (Trifolium montanum), dvije tipične kontinentalne vrste kojima je Voz jedino poznato nalazište na otoku Krku. Na kontaktu fliša i vapnenca izviru mali povremeni izvori, a neposredno uz njih je zamočvarena vegetacija s tamnom šiljevinom (Schoenus nigricans) u kojoj su pojedinačne stabljike ilirske gladiole (Gladiolus illyricus). IZVOR > Općina Omišalj, službena stranica |
Poluotok Lanterna
Zbog izloženosti buri poluotok Lanterna odlikuje se velikom ogoljelošću krajobraza. Često na površinu zemljišta izbijaju grohote ili jako raspucale ogoljele škrape što predstavlja geomorfološku zanimljivost. Biljni svijet je osebujan, ali nedovoljno poznat. Može se očekivati endeimčna smithijina vesika (Cerinthe smithiae) koja je pronađena na susjednom otoku Sv. Marku. Na zaslanjenom obalnom kamenjaru rta Vošćica pronađena je rizična vrsta Desmazeria maritime. Uvala Peškera Uvalu zatvara poluotok Lanterna i obala središnje mase otoka Krka. Šljunčano žalo - U Uvali Peškera bila je osobito lijepo razvijena vegetacija šljunčanih žala kakva je na ovom dijelu Kvarnera inače rijetka. Botaničar prof. dr. Ivo Trinajstić u svojoj doktorskoj disertaciji Vegetacija otoka Krka navodi da je na žalu uvale Peškera našao razmjerno potpunije razvijenu zajednicu žute makovice i obalne mlječike poznatu pod znanstvenim nazivom Euphorbio–Glaucietum kakva je na ostalim žalima razvijena tek nepotpuno i rascjepkano. Nije poznato kakvo je sadašnje stanje žala i njegovog živog svijeta zbog recentnog nasipavanja u obalnom pojasu te Uvale (kamenolom i brodogradilište). Potrebno je utvrditi sadašnje stanje i eventualno zaštititi žalo. |
Zračna luka Rijeka
KOORDINATE: 45.216944, 14.570278; NADMORSKA VISINA: 78 m; WIKIPEDIJA: Zračna luka Rijeka
KOORDINATE: 45.216944, 14.570278; NADMORSKA VISINA: 78 m; WIKIPEDIJA: Zračna luka Rijeka
Zračna luka Rijeka (ili Rijeka/Krk) je zračna luka civilnog zrakoplovstva. Nalazi se na otoku Krku, oko 1 km istočno od Omišlja. Od centra Rijeke, za čije je potrebe izgrađena, udaljena je oko 17 km zračnom linijom, odnosno oko 25 km cestom. Pored sezonskih međunarodnih letova, s riječke zračne luke omogućeni su i letovi u domaćem zračnom prometu.
Osnovni podaci Uzletno-sletna staza je dužine 2488 m i širine 45 m. Orijentirana je pravcem sjeverozapad-jugoistok (143°/323°, oznaka staze 14-32). Nadmorska visina je 85 m. Rulnice su širine 20 m. Podloga piste i rulnica je asfaltna. Platforma dimenzija 300×115 m je betonska i može istovremeno prihvatiti 5 zrakoplova. Zračna luka Rijeka je otvorena za promet 2.5.1970. godine. Registrirana je za prihvat i otpremu zrakoplova, putnika i robe u komercijalnom zračnom prijevozu i školovanje letačkog osoblja. Zračna luka je predviđena za dnevno i noćno slijetanje, jer je opremljena sustavom za precizni prilaz i slijetanje I. kategorije. Zbog kratkih rulnica koje ne vode do početka/kraja piste, zračna luka ne može postići veliki satni kapacitet. Vlasnici zračne luke su: Republika Hrvatska 55%, Primorsko-goranska županija 20%, Grad Rijeka 10%, Grad Krk 4%, Grad Crikvenica 4%, Grad Opatija 4%, Općina Omišalj 3%. Statistika prometa: 2010. godine - 61.855 putnika; 2012. - 77.082: 2014. -106.235; 2016. - 145.297 putnika. ZRAČNA LUKA RIJEKA > službena stranica |
Avionska nesreća na Krku 1971. - Aviogenex TU-134A
Datum objave: 2.9.2022. Postavio: Plemeniti Channel Opis. Na aerodromu na Krku 23. svibnja 1971. dogodila se, po broju smrtnih slučajeva, druga najveća avionska nesreća u Hrvatskoj. U Tupoljevu TU-134A, koji je iz Londona letio prema jadranskom otoku, poginulo je 78 ljudi. Zrakoplov je eksplodirao i izgorio nakon slijetanja u krčku zračnu luku. Tom prilikom stradao je hrvatski pjesnik Josip Pupačić i njegova obitelj. Svega nekoliko mjeseci prije toga napisao je proročansku pjesmu "Moj križ svejedno gori" koju, uz prisjećanja svog susreta s pokojnim pjesnikom, recitira Enes Kišević. Pored njega u epizodi sudjeluju svjedoci s aerodroma, član vatrogasne postrojbe kojega i danas proganja što nisu mogli učiniti ništa za putnike koji nisu stradali od udarca nego naknadno od dima, kontrolori leta i drugi. |
|
Rudine
KOORDINATE: 45.18, 14.609; NADMORSKA VISINA: 34 m; BROJ STANOVNIKA: 5 (2011. god.); WIKIPEDIJA: Rudine Rudine su vrlo malo naselje u općini Dobrinj, na istočnoj obali Krka, nedaleko od mora i u blizini dvije uvale: velike uvale Soline na jugu, te male uvale Slivanjska, na sjeveru. Ime sela njegovi i prvi stanovnici su nejasnog porijekla, moguće vlaškog, iz razdoblja naseljavanja Vlaha na otok Krk u 15. stoljeću, prema nalogu Ivana Frankopana. Međutim, s obzirom da se ne spominje u starijim spisima, smatra se vjerojatnijim da je ipak novijeg nastanka, negdje iz 18. ili 19. stoljeća i moguće je da su ga naselili nekadašnji stanovnici susjednog, vlaškog sela Šugare koje je izumrlo početkom 19. stoljeća.
Stanovništvo Rudine su 1880. imale 3 stanovnika, 1890. godine 15, 1898. godine 23, 1935. godine 25, 1970. godine 15, 1991. godine 12, 2001. godine 5, a prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. također, svega 5 žitelja. Osim što selo „nestaje“ zbog sve manje stanovnika, ono „nestaje“ i u doslovnom fizičkom smislu. Naime, od kad se 1997. godine špilja Biserujka otvorila za posjetu, mnogi posjetitelji, koji na putu prema špilji prođu kroz Rudine, uzimaju sa sobom isklesano kamenje sa starih kuća, danas ruševina. Neki dolaze i s većim prikolicama i odnose čitave kamene blokove i dijelove starih, kamenih, autohtonih primorskih kuća i štala. To je danas možda i najveći problem preostalih mještana Rudina. Nekoliko stotina metara od Rudina, u smjeru sjeverozapada nalazi se špilja Biserujka, jedna od najposjećenijih u Hrvatskoj. Špilja Biserujka
KOORDINATE: 45.187306, 14.609778; NAJNIŽA RAZINA: 53 m n.v.; DUŽINA: 110 m; WIKIPEDIJA: Špilja Biserujka Ulaz u podzemne prostore špilje Biserujke nalazi se 300-njak metara od sela Rudine, na kamenitom platou sjeveroistočnog dijela otoka Krka, iznad morske uvale Slivanjske.
Lokalnim je mještanima bila nedvojbeno poznata već od davnine, ali prvi zapis o njezinom postojanju potječe iz 1834. godine, prilikom uhićenja jednog krijumčara iz Senja. Špilja je jedna od najstarijih turistički uređenih speleoloških objekata u Hrvatskoj, iako je od 1913. godine, kada je prvi put uređena, povremeno padala u zaborav i bila zanemarivana. Kako je posjećivana već više od 150 godina, mnogi od posjetitelja napravili su manje ili veće štete. Teško su nadoknadivi okrhnuti ili polomljeni stalaktiti i stalagmiti. Brojni grafiti su izbrisani, ali su ipak ostavljeni oni stariji kao i najstariji iz 1859. godine. Špilja je potom temeljitije uređena za posjetitelje 1950. godine kojom prilikom je izmjenjen i njezin ulaz koji je do tada bio u obliku jame. Međutim, i nakon tog uređenja, špilja je opet neko vrijeme zapuštena, sve do 1997. godine kada su uređene staze, ograde i osvijetljenje te je ososobljena za turističko razgledavnje. Od posljednjeg uređenja i otvaranja 1997. godine, špilja je postala još jedan detalj u nizu zanimljivosti, kulturnih i prirodnih vrijednosti otoka Krka. Osim s otoka Krka, posjećuju je i mnogih gosti s čitave Crikveničke rivijere koji do nje dolaze organiziranim turističkim prijevozom morem do uvale Slivanjske. Zahvaljujući svemu tome špilja Biserujka je u posljednjih 10‑etak godina postala jedna od najposjećenijih špilja u Hrvatskoj. Na godinu ju posjeti oko 300.000 posjetitelja. Tijekom većeg dijela godine špilja je otvorena za razgledavanje uz plaćanje niske cijene, a tijekom zimskih mjeseci posjet je moguć uz prethodni dogovor s lokalnom turističkom agencijom. Naziv Špilja Biserujka, kao i mnoge špilje, ima i druga imena, pa ju nazivaju i Vitezićevom špiljom ili Slivanjskom jamom. Prema legendi, špilja je dobila ime prema blagu koje je u njoj pronađeno, a pripadalo je lokalnim gusarima. No blago je kasnije premješteno, a točnu lokaciju „zna samo Ive Gospodin“, čija je kuća na ulazu u selo Rudine. Opis špilje Špilja je kratka i plitka. njena dužina je 110 metara, a dubina, od ulaza do dna – 13 metara. Iako kratka, vrlo je bogata stalaktitima, stalagmitima i stalagnatima. Najniži dio špilje je 53 metra nad morem. Zbog vrlo tankog „krova“ (2 - 5 metara ), za kišnih razdoblja, oborinska voda se procjeđuje. Njezinim djelovanjem kalcijevi spojevi se talože slojem od 1 milimetra u 10 – 30 godina. Temperatura u njoj varira od oko 15° C ljeti, do oko 13° C zimi. Sastoji se od četiri dijela: ulaznog, Velike dvorane, Kanala s mostovima i Cimpresne dvorane, a svi uređeni dijelovi špilje su lako prohodni. Špilja je zanimljiva i zbog činjenice da se nalazi na svega nekoliko desetaka metara nad morem i u njegovoj blizini. Špiljski ukrasi variraju od smećkastih i sivih pa sve do crvenkastih tonova, a koji nastaju „igrom“ minerala, naročito željeznih i manganskih oksida po vapnencu. Na nekim mjestima, osim prirodno nastalih boja, ima i onih nastalih ljudskim djelovanjem — ostaci čađe koju su ostavile baklje njezinih davnih posjetitelja. Glasovita je po izuzetno bogatoj špiljskoj fauni. Premda se radi o relativno malom podzemnom objektu, u njoj obitavaju čak tri endemične podvrste špiljskih kornjaša, jedna endemična stonoga dvojenoga i endemični lažištipavac (otkriven 2009.). Popis biospeleoloških nalaza obuhvaća dvadesetak vrsta životinja – troglobionata, troglofila i trogloksena. Pored toga važna je i kao tipično nalazište – locus typicus podzemnog trčka (Anophthalmus maderi maderi), vrlo malenog i teško uočljiog endemskog račića podzemne babure (Alpioniscus christiani) i podzemnog lažištipavca (Neobisium insulare), što znači da su oni prvi puta pronađeni i opisani upravo iz te špilje. Prve dvije svojte endemi su otoka Krka. Osim njih, u špilji žive i puževi, stonoge te šišmiši. U novije vrijeme pronađeni su u donjem kanalu špilje i ostaci špiljskog medvjeda stari oko 16.000 godina. Špiljom upravlja javna ustanova Primorsko-goranske županije, "Priroda". Vanjske poveznice
Krajobraz uz poučnu stazu možemo podijeliti i doživjeti u nekoliko razina i osobitih mikrocjelina:
|
Omišalj
Perivoji i šetališta u Omišlju i okolici Šetalište u Omišlju Šetalište u Omišlju gradnjom naftnog terminala izgubilo je dio atraktivnosti vizura, Park Dubec U Omišlju je najvažniji perivoj park Dubec smješten na sjeverozapadnoj padini brijega na kojemu se nalazi Omišalj. Površina perivoja je oko 18 000 m2. Izgradnja perivoja započela je na inicijativu Kupališnog povjerenstva 1925. godine i trajala oko tri godine, a daljnje unošenje novog zimzelenog i crnogoričnog bilja, lovora, lemprike, čempresa i cedrova trajalo je do početka II. svjetskog rata. Osobitost perivoja je izvedba na velikoj strmini na kojoj je strpljivim ručnim radom u kamenu izvedena glavna staza duljine 995 m i još oko 300 m poprečnih staza i kamenih stepenica. Staza spaja grad s obalnom šetnicom i kupalištem. Uz stazu su smještena odmorišta i vidikovci s prekrasnim vizurama na Učku, Rijeku i otok Cres. U pogledu dendrološkog sastava dominiraju jasen, javor, hrast, grab, pistacija, brijest, crnika, cedar, koprivić, borovi, lovor, lemprika i kalina. Suručica, tuja i pačempres dokazuju brižljivost sadnje i unošenja parkovnih vrsta. U perivoju nalazimo karakteristično primorsko bilje – kadulju, smilje, mlječiku, pokoje stablo smokve i masline, a zbog hlada i vlage, razvijaju se paprati, ciklame, bršljan, veprina i šparoga, mahovine i lišajevi. Perivoj Sveti Mikul Treba spomenuti i perivoj Sveti Mikul u središtu mjesta – na rubnom dijelu povijesne jezgre sa spomenikom NOB-a na mjestu grobljanske crkve Sv. Nikole koja je porušena uoči I. svjetskog rata. Šetalište u Njivicama Šetalište u Njivicama omogućuje uživanje u prekrasnim vizurama na more, Učku i liburnijsko primorje, otok Cres i Rijeku. Jedinstven doživljaj submediteranske šume hrasta medunca čiji se golemi primjerci mjestimično nadvijaju nad plaže doista je rijetkost. U proljeće užitak šetnje dodatno je oplemenjen mirisom ciklama kojima obiluje šuma. Šetalište vodi sve do Malinske, što posebno pridonosi turističkoj atraktivnosti. Uvala Pesja – vrijedne podmorske životne zajednice i posebne geomorfološke podmorske vrijednosti.
|
Njivice - Blatna - Zaglav
U zaleđu vrhova Cerova i Veli vrh smještena je skrovita i slikovita šumska idila. Tu su ruševine Mohorova iz 5. stoljeća, ostaci pastirskih mošuna i lokve. Za razumijevanje prošlosti tog kraja važna je i pretpovijesna gradina na Velom vrhu s očuvanim obrambenim suhozidom koja je dominirala nad pristaništem u Uvali Blatna i izvorom pitke vode na području Belog kamika. Lijep obalni krajobraz, gusta submediteranska šuma nadomak mora i kulturno-povijesne znamenitosti predstavljaju veliku potencijalnu turističku vrijednost. Krećući se krajobrazom prolazimo kroz tipičnu submediteransku, listopadnu šumu koju ovdje iskorištavaju na poseban način – tzv. pedaljenjem, što znači da stare hrastove sijeku u glavu pa nastaju neobični oblici stabala kojima je odrezan gornji dio debla i krošnja. Kad izrastu, mlade grane se opet sijeku. Između takvih starih stabala ostavlja se niska šuma bijeloga graba (Carpinus orientalis) nastala iz panja. Taj osebujan šumski svijet botanički pripada zajednici hrasta medunca i bijeloga graba (Querco-Carpinetum orientalis). Pored hrasta medunca (Quercus pubescens) zastupljen je i hrast cer (Quercus cerris) po kojemu je i nazvan vrh Cerova. Za to područje postoji najmanje dostupnih prirodoslovnih podataka. To područje ima važnu ulogu tampon-zone između turistički usmjerene rivijere Njivica i industrijskog kompleksa Petrokemije Omišalj. Sastavnice prirodne i kulturno-povijesne baštine tog prostora su nedovoljno poznate i stoga zahtijevju daljnju znanstvenu obradu. Uvala Blatna– vrijedne podmorske životne zajednice i posebne geomorfološke podmorske vrijednosti. |
Rt Ćuf
Lokva Slatin na rtu Ćuf Lokva Slatin na rtu Ćuf specifično je stanište i zapravo predstavlja malu zaslanjenu močvaru – tip biotopa neobično rijedak na Kvarneru. Tu malu močvaru možemo uvrstiti u tip slanjača ili slatina koje u sušno doba godine presušuju. Lokva je u većem dijelu površine obrasla rijetkom vegetacijom morskih sita (Juncus maritimus). U rubnom dijelu lokve mogu se uočiti još neke biljne vrste koje podnose sol i prilagođene su takvoj podlozi. To su halofiti – caklenjača (Salicornia sp.), primorski oman (Inula crithmoides), pepeljuga (Ariplex sp.). U vodi lokve razbujale su se nitaste vrste zelenih alga. U određeno doba godine lokvu posjećuju ptice močvarice, osobito bijele čaplje, brojni piljci i lastavice. Lokvu nadlijeću i stanovite vrste vretenaca. Mnogobrojni pauci razapinju svoje mreže među stabljikama sita što ukazuje na prilično bogatu faunu kukaca. Ukazuju na to i brojne primorske gušterice (Podarcis sicula) koje trčkaraju po kamenju uz lokvu. Uz spomenutu, na području općine Omišalj postoji još desetak većih lokvi. IZVOR > Općina Omišalj, službena stranica |
Lokve na otoku Krku Lokve otoka Krka odlikuju se bogatim životinjskim i biljnim svijetom pa su važne za očuvanje bioraznolikosti na tom prostoru. Sa stanovišta zaštite vodozemaca mogu se uvrstiti u skupinu vrlo osjetljivih područja. Ujedno, to su jedina mjesta na otocima gdje šišmiši mogu piti tijekom ljetnog razdoblja. Lokve se odlikuju i krajobraznom vrijednošću, a nerijetko i kulturno-povijesnom važnošću. |
Jezero kod Njivica
Zbog osebujne prirode Jezero je rano privuklo pozornost istraživača, a prva znanstvena istraživanja obavljena su još 1874. (Cubich). Može se stoga utvrditi da je to najintenzivnije i najbolje istražen ekosustav na području općine Omišalj. Jezero je smješteno nedaleko od Njivica samo stotinjak metara od ceste Omišalj – Malinska. Vodena površina zauzima oko 35 hektara, a pojas trske i treseta uz obalu oko 60 hektara. Ovisno o vodostaju jezero je duboko od 7,9 do 9,9 m s dnom kod najnižeg vodostaja na –7 m (kriptodepresija) u odnosu na morsku površinu. U ograđenoj prvoj vodozaštitnoj zoni zabranjen je lov, ribolov i pristup jezeru. Te činjenice pogoduju i očuvanju njegovog prirodnog svijeta. Kao najveće prirodno slatkovodno stanište otoka Krka, Jezero je iznimno važno radi očuvanja vrednota bioraznolikosti otoka Krka, ali i šireg kvarnerskog područja. U Jezeru i njegovoj bližoj okolici razvijeni su brojni močvarni i slatkovodni tipovi vegetacije, inače rijetki u krškom okruženju. Od močvarnog bilja tu rastu: močvarna trska (Phragmites australis), rogozi (Typha angustifolia i T. latifolia), uspravni ježinac (Sparganium erectum), jezerski oblić (Schoenoplectus lacustris), žućkasti šilj (Pycerus glomeratus), obični žabočun (Alisma plantago-aquatica), močvarna metvica (Mentha aquatica), obična vučja noga (Lycopus europaeus) i dr. Zabilježen je i nalaz štitastog vodoljuba (Butomus umbellatus), koji pripada „gotovo ugroženim svojtama“ (NT – Nearly threatened taxa). Vodeno bilje (makrofiti) zastupljeno je lokvanjem (Nuphar luteum), krocanjem (Myriophyllum spicatum), mrijesnjakom (Potamogeton natans) i dr. Posebno su važne sastojine močvarnog ljutka (Cladium mariscus) zbog njihove osebujnosti i rijetkosti. Od autohtonih vrsta riba u Jezeru živi jegulja, ali ima i nekoliko unesenih (alohtonih) vrsta kao što su šaran (Cyprinus caprio), štuka (Esox lucius), linjak (Tinca tinca) i gambuzija (Gambusia affinis). Sedamdesetih su godina 20. stoljeća u Jezero unijeti bijeli amur (Ctenopharyngodon idella) i bijeli tolstolobik (Hypophthalmichthys molitrix) što je izazvalo znatno nazadovanje podvodnoga bilja (makrofita) i višestaničnih algi parožina (Chara sp., Nitella sp.). U zooplanktonu brojni su rašljoticalci, veslonošci i kolnjaci. Zabilježene su tri vrste vodozemaca i barska kornjača (Emys orbiculatus). Jezero je važno i kao lokalitet seobe i zimovanja ptica. Močvarna vegetacija je idealno stanište mnogim močvarnim gnjezdaricama (ćubasti gnurac /Podiceps cristatus/, divlja patka /Anas platyrhynchos/, trstenjak cvrkutić /Acrocephalus scirpaceus/, svilorepa /Cettia cett/i i dr.). U proljeće i jesen preko Jezera se odvija intenzivna seoba ptica pjevica (lastavica, piljak, bregunica, žuta pastirica, kraljići i dr.). Česte su i čaplje (siva čaplja, velika bijela čaplja, mala bijela čaplja), orlovi zmijari i dr. IZVOR > Općina Omišalj, službena stranica |
Veliki lug
To je područje zamočvarenih travnjaka i ostataka poplavnih šuma u kojima uspijevaju kontinentalne vrste drveća (primjerice hrast lužnjak i poljski jasen). Jedno je od rijetkih staništa te vrste na Kvarneru i jedinstveno na otoku Krku. Na predjelima zamočvarenih travnjaka postoji bogata flora rijetkih vrsta orhideja i fauna rijetkih i ugroženih vretenca. Pješačka ruta oko Jezera, kroz Veli lug i Mali lug do sela Sužan
IZVOR PODATAKA O RUTI > PD Obzova (2017.) OTVORI POVEZNICU Težina: nezahtjevna Kondicijska priprema: srednja Dužina: oko 14 km Vrijeme: ukupno oko 4 do 5 sati (vrijeme bez odmora) Opis: Trasa izleta većinom vodi starim putovima kroz drmune. Na pojedinim dionicama staza je označena planinarskim markacijama i biciklističkim putokazima. Izlet je osmišljen tako da se izbjegnu prometnice i da staza bude kružnog tipa. Preporuka je da se ponese rezervna obuća, jer u slučaju obilnije kiše područje Velog i Malog luga poplavi voda i stvori se blato. Zanimljivosti uz stazu:
|
Sužan
KOORDINATE: 45.162, 14.5811; NADMORSKA VISINA: 99 m; BROJ STANOVNIKA: 84 (2011.); WIKIPEDIJA: Sužan
KOORDINATE: 45.162, 14.5811; NADMORSKA VISINA: 99 m; BROJ STANOVNIKA: 84 (2011.); WIKIPEDIJA: Sužan
Sužan je mjesto u općini Dobrinj, na sjeveroistočnom dijelu otoka Krka, oko kilometar od uvale Soline. U rubnom je dijelu općine Dobrinj prema općini Omišalj. Nedaleko mjesta je lokalitet Meline, a susjedna sela su: Čižići- 1 kilometar istočno, te Tribulje - 1 kilometar južno.
Povijest Nastanak sela vezan je s doseljavanjem Murlaka (Vlaha) u 15. stoljeću. Njih je doselio Ivan VII Frankapan sredinom 15. st. s Velebita (nekada se kanal između Krka i Senja i Vinodola nazivao Murlačkim kanalom). Toj pretpostavci u prilog idu neki nazivi lokaliteta u okolici Sužana, ali i nazivi susjednih sela Čižići i izumrlog sela Šugare, a koji su romanskog porijekla. Uostalom, u skladu s ovom teorijom je i teza romanista Petra Skoka o porijeklu naziva. Murlake su u ovaj kraj Frankapani doselili zbog radne snage u svojim solanama u obližnjoj uvali Soline. U narodu i danas postoji predaja da su stanovnici Sužana doselili iz Krmpota iznad Senja. Omišljani su stanovnike nekadašnjeg zaseoka u blizini Jezera, koje se nalazi između Sužana i Njivica, nazivali Karampotanima. Padom otoka pod vlast Venecije 1480. godine, rad solana je zabranjen kako ne bi bile konkurentne venecijanskim solanama. Tada najznačajnija privredna grana postaje stočarstvo te u manjoj mjeri ratarstvo. U 19. stoljeću na lokalitetu Meline nedaleko Sužana, izgrađena je tvornica cigli ( „opukarija“ ), međutim ona je propala, a danas joj više nema ni traga. Nakon Drugog svjetskog rata dolazi do značajne emigracije mještana u Ameriku i veće gradove (Rijeka, Zagreb..). Izgradnjom Zračne luke Rijeka i Krčkog mosta 1980. godine te razvojem turizma na otoku, stvoreni su uvijeti za razvoj ovog kraja i ostanak lokalnog stanovništva. Stanovništvo Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u Sužanu je živjelo 70 stanovnika, godine 2001. bilo ih je 76, a 2011. njih 84. Time je došlo do laganog porasta broja stanovnika u odnosu na prethodne popise (1991. i 2001.), a što je u skladu s većinom ostalih mjesta općine Dobrinj koja posljednja dva desetljeća imaju lagani porast broja stanovnika. Prvi podatak o stanovništvu je iz evidencije Krčke biskupije iz 1780. godine kada je u Sužanu živjelo 56 žitelja. Prema toj istoj, crkvenoj, evidenciji, 1935. godine Sužan je imao maksimalnih 180 stanovnika. Službena evidencija je malo drukčija i prema njoj je najveći broj stanovnika bio 170, 1948. godine. Gospodarstvo U mjestu nema nikakvih privrednih subjekata pa najveći dio stanovništva radi u obližnjim većim mjestima (Omišalj, Malinska, grad Krk ) ili u 40-etak kilometara udaljenoj Rijeci. Nekad razvijeno stočarstvo danas nema toliko značajnu ulogu nego predstavlja uglavnom dodatni izvor zarade. Lokalnim ovčarima veliki problem predstavlja alohtona divljač, medvjedi i divlje svinje. Medvjed dolazi u ove krajeve na proljeće i u jesen iz Gorskog kotara. Veprove su na otok doselili lovci radi jačanja lovačkog turizma, ali su se oni nekontrolirano razmnožili i potpuno su izvan kontrole lovaca te stvaraju velike štete naročito ovčarima, klanjem čitavih stada ovaca, ali i ratarima. Osim za privredu, alohtona divljač predstavlja veliku opasnost i za ljude jer se zvijeri noću kreću i unutar naseljenih mjesta. Maslinarstvo je obnovljeno u značajnoj mjeri, a sade se i novi maslinici. Turizam u Sužanu nije razvijen, osim nekoliko apartmana u ambijentalno obnovljenim kamenim kućama ili u novosagrađenim vilama. Međutim, potencijali za razvoj turizma su veliki. To je u prvom redu blizina tržištu, ali i smještaj Sužana na uzvisini ponad prekrasne uvale Soline i lokaliteta s ljekovitim blatom Meline. |
Porijeklo naziva
Prema romanistu Petru Skoku naziv mjesta je kršćansko-romanskog porijekla. Dolazi od: San(ct) + Jean = Su-jean = Sužan, što znači Sveti Ivan. Na sličan način nastali su nazivi Supetar, Sumartin i Sutivan na Braču, Štivan na Cresu i drugi. Naziv je izravno povezan s doseljavanjem Murlaka (Vlaha) u 15. stoljeću na ovo područje. Međutim, povjesničar Ivan Feretić tvrdi kako je naziv drukčijeg porijekla. Prema njemu područje današnjeg Sužana Frankapani su darovali nekom Sužaniću i nekom Murlaku (Vlahu) iz Solina, a mjesto je dobilo ime po onom prvom. Ta teza se donekle poklapa s lokalnom legendom o nastanku sela Sužan i Čižići: nekada su bila dva brata, jedan je izrađivao „žužnjiće“ pa su ga zvali Žužnić, a drugi je radio „čižmiće“ pa su ga zvali Čižmić. Od prvoga je nastalo ime za Sužan, a od drugoga za Čižiće. Znamenitosti
|
Porat
-
|
FRANJEVCI TREĆOREDCI GLAGOLJAŠI samostan Porat
Autor: Televizija Pot - i |
Središnji Krk |
Šotovento |
IZVOR: Wikipedija, Šotovento
Šotovento je najzapadnije područje otoka Krka, administrativno pripada Gradu Krku. Obuhvaća 46,04 km2 najzapadnijeg dijela područja Grada Krka, ujedno i cijelog otoka Krka. Na toj je području prema popisu stanovništva iz 2011. godine živjelo 1206 stanovika u, formalno, 10 naselja:
Bajčići: 131 stanovnik; područje naselja: 4,14 km2
Brusići 40 stanovnika: 2,79 km2
Brzac 178 stanovnika; 5,29 km2
Linardići 139 stanovnika; 9,93 km2
Milohnići 87 stanovnika; 4,70 km2
Nenadići 157 stanovnika; 0,50 km2
Pinezići 196 stanovnika; 8,66 km2
Poljica 4 stanovnika; 4,79 km2
Skrbčići 146 stanovnika; 3,39 km2
Žgaljići 58 stanovnika; 1,85 km2
UKUPNO 1206 stanovnika; 46,04 km2
Pored navedenih službenih naselja na Šotoventu postoji još nekoliko naselja i lokaliteta, to su zaseoci Brozići, Kapovci i Glavotok, te trajektna luka Valbiska.
Šotovento je najzapadnije područje otoka Krka, administrativno pripada Gradu Krku. Obuhvaća 46,04 km2 najzapadnijeg dijela područja Grada Krka, ujedno i cijelog otoka Krka. Na toj je području prema popisu stanovništva iz 2011. godine živjelo 1206 stanovika u, formalno, 10 naselja:
Bajčići: 131 stanovnik; područje naselja: 4,14 km2
Brusići 40 stanovnika: 2,79 km2
Brzac 178 stanovnika; 5,29 km2
Linardići 139 stanovnika; 9,93 km2
Milohnići 87 stanovnika; 4,70 km2
Nenadići 157 stanovnika; 0,50 km2
Pinezići 196 stanovnika; 8,66 km2
Poljica 4 stanovnika; 4,79 km2
Skrbčići 146 stanovnika; 3,39 km2
Žgaljići 58 stanovnika; 1,85 km2
UKUPNO 1206 stanovnika; 46,04 km2
Pored navedenih službenih naselja na Šotoventu postoji još nekoliko naselja i lokaliteta, to su zaseoci Brozići, Kapovci i Glavotok, te trajektna luka Valbiska.
- Glavotok je krajnje zapadna točka otoka. Nekad je to bio posjed i ljetnikovac krčke feudalne obitelji Frankapani koji su ga u 15. st. poklonili franjevcima. Početkom 16. st. franjevci su izgradili samostan. Osim samostanu tu je i nekoliko kuća te mali porat. Na području Glavotoka je i rezervat šumske vegetacije hrasta crnike.
- Valbiska je pristanište za trajekte koji plove na liniji Valbiska – Merag, odnosno otok Krk – otok Cres, a od 2009. g. Nakon ukidanja trajektne linije Baška – Lopar, i za trajekte na liniji Valbiska – Lopar tj. otok Krk – otok Rab. Tu postoji i ugostiteljski objekt, benzinska postaja, a u budućnosti je moguća i daljnja gradnja pa i stvaranje naselja.
Porijeklo naziva
Naziv Šotovento dolazi od talijanskih riječi "sotto" – ispod i "vento" – vjetar, tj. ispod vjetra odnosno zavjetrina. Naime, Šotovento je područje položeno ispod nekoliko nevelikih vrhova (Vrhure 238 m, Kukurik 176 m, Škrlat 144 m ), ali koji ipak stvaraju prirodnu zaštitu od bure. Zaštićenost od bure i okrenutost prema južnoj i zapadnoj, sunčanoj strani, pogodovali su bujnom razvoju vegetacije u Šotoventu.
Naziv Šotovento dolazi od talijanskih riječi "sotto" – ispod i "vento" – vjetar, tj. ispod vjetra odnosno zavjetrina. Naime, Šotovento je područje položeno ispod nekoliko nevelikih vrhova (Vrhure 238 m, Kukurik 176 m, Škrlat 144 m ), ali koji ipak stvaraju prirodnu zaštitu od bure. Zaštićenost od bure i okrenutost prema južnoj i zapadnoj, sunčanoj strani, pogodovali su bujnom razvoju vegetacije u Šotoventu.
Linija koja dijeli Šotovento od ostalih dijelova otoka Krka polazi iz uvale Čavlena na sjeverozapadu te prolazi otprilike vrhovima Klobučac i Vrhure, a koji predstavljaju graničnu liniju prema Dubašnici na sjeveru. Od Vrhura se linija okomito spušta na jug do Valbiske čime je Šotovento na istoku odvojen od naselja Vrh i područja koje se naziva Picik. Na zapadu i jugu su Srednja vrata, morski kanal između Krka i Cresa.
Stanovništvo
Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine na području Šotoventa je živjela su 1206 stanovnika (2001. bio ih je 1002).
O broju stanovnika postoje točniji podaci tek od kraja 18. stoljeća.
1798. godine žvjela su u selima Pinezići 62 stanovnika, Skrbčići 77, Linardići 90, Brzac 109 (ukupno 338).
1842. godine ukupno je bilo 422 stanovnika, 1875. godine 519, 1900. godine 619, 1912. godine 709, 1935. godine 765.
Prema popisu iz 1991. godine na području Šotoventa je živjelo 967 stanovnika. Obzirom da je 2001. g. popisano 1002 stanovnika, u posljednje vrijeme je došlo do porasta. Ipak, i u tom su periodu sela Brusići, Linardići, Nenadići i Poljica imali pad broja žitelja. Naročito je depopulacijom pogođeno drevno selo Poljica koje je 1808. g. imalo 453 stanovnika i bilo sjedištem župe i najvećim naseljem u Šotoventu, a danas u Poljicama živi svega 62 žitelja.
Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine na području Šotoventa je živjela su 1206 stanovnika (2001. bio ih je 1002).
O broju stanovnika postoje točniji podaci tek od kraja 18. stoljeća.
1798. godine žvjela su u selima Pinezići 62 stanovnika, Skrbčići 77, Linardići 90, Brzac 109 (ukupno 338).
1842. godine ukupno je bilo 422 stanovnika, 1875. godine 519, 1900. godine 619, 1912. godine 709, 1935. godine 765.
Prema popisu iz 1991. godine na području Šotoventa je živjelo 967 stanovnika. Obzirom da je 2001. g. popisano 1002 stanovnika, u posljednje vrijeme je došlo do porasta. Ipak, i u tom su periodu sela Brusići, Linardići, Nenadići i Poljica imali pad broja žitelja. Naročito je depopulacijom pogođeno drevno selo Poljica koje je 1808. g. imalo 453 stanovnika i bilo sjedištem župe i najvećim naseljem u Šotoventu, a danas u Poljicama živi svega 62 žitelja.
Povijest
Područje Šotoventa oduvijek je pripadalo gradu Krku. Iako je u srednjem vijeku bilo slabo naseljeno postojalo je nekoliko naselja, a o naseljenosti još u antičko doba svjedoče rimski ostaci oko crkve Svete Fuske na moru te nazivi nekih lokaliteta kao što je npr. Kambun, a koji naziv potječe iz starog krčkog romanskog narječja Veclisun ili Veljoto. Naziv predjela Noliot smatra se mlađeg postanka i smatra se da potječe od drugog romanskog krčkog narječja kojim su govorili Murlaci, krčkorumunjskog jezika. Kada su na otok u 7. st. došli Hrvati naselili su prvo istočni dio otoka. S vremenom se šire i prema zapadu, međutim osim mjesta Poljica, koje pripadaju starohrvatskom nazivlju, ostala su mjesta na Šotoventu bila vrlo mala, zapravo zaseoci. Zbog kasnije dolaska Hrvata u ovaj kraj, većina naziva lokaliteta romanskog je, a ne slavenskog tj. hrvatskog porijekla. Šotovento je u srednjem vijeku bio vrlo slabo naseljen. Pretežno su posjede u tom dijelu otoka imali stanovnici grada Krka i tamošnja vlastela koja ga je koristila uglavnom za ispašu stoke i sječu drva za ogrjev. Ivan VII Frankapan, prilikom podjele brojnih posjeda te tada moćne hrvatske feudalne obitelji, dobio je u 15. stoljeću u posjed samo otok Krk, te je odlučio nastaniti na njegova slabo naseljena područja otoka 200-tinjak obitelji Murlaka (Morlaka), tj. Vlaha s Velebita kako bi povećao prihode od poreza. Naselio ih je na područje Dubašnice i Šotoventa, a u manjoj mjeri i na sjeveru općine Dobrinj. Većina današnjih stanovika Šotoventa upravo su murlačkog podrijetla. Njihov krčkorumunjski jezik ili Murlačka Besida s vremenom je izumrla potiskivana hrvatskim tj. čakavicom, ali i talijanskim. Posljednji govornik tog roomanskog, krčkorumunjskog jezika, bio je Mate Bajčić Gaškopić, iz Poljica, koji je umro 1875. g. Pred kraj 19. st. područje Dubašnice je izdvojeno iz omišaljske i krčke općine te je postalo zasebna općina. Šotovento je i dalje ostalo pod gradom Krkom. Kada je 1992. g. otok ponovno podijeljen na sedam općina jedino problematično područje ostalo je Šotovento. Međutim, obzirom da ono nikada nije bilo zasebna općina, da nema istaknuto, najveće naselje koje bi bilo središtem općine, da je, tada, niti tisuću stanovnika bilo premalo za formiranje zasebne općine te s obzirom da Šotovento ulazi u najslabije gospodarske dijelove otoka, ono je i dalje ostalo u okviru Grada Krka. Znamenitosti Jedine znamenite građevine na području Šotoventa čine brojni vjerski objekti:
Nekada su na području Šotoventa postojale i druge kapele:
Osim vjerskih objekata značajni su još:
|
Povijest školstva u Šotoventu
Kroz stoljeća su funkciju škole vršili lokalni svećenici i redovnici u samostanu na Glavotoku. Godine 1845. otvorena je osnovna škola u Milohnićima, a 1848. g. i u Poljicama. FRANJEVCI TREĆOREDCI GLAGOLJAŠI samostan Glavotok
Autor: Televizija Pot - i Gospodarstvo
Područje Šotoventa gospodarski zaostaje za ostalim dijelovima otoka, premda postoje pozitivni pomaci posljednjih 20-etak godina. Otvoreno je i djeluje nekoliko obrtnika. U Nenadićima uspješno radi oveći pogon za proizvodnju hrane. Krajem 1960-etih se elektrificira čitav kraj. Kroz povijest najvažnije gospodarske grane su stočarstvo, ratarstvo te sječa i prodaja ogrjevnog drva. Značajno je bilo razvijeno i maslinarstvo, a vinogradarstvo bitno manje. Pomorstvo je postojalo samo u Skrbčićima i Pinezićima koji su bliže moru pa se u tim mjestima donekle razvilo i ribarstvo. Vodovod je došao u Bajčiće tek 2005. godine nakon čega i u ostala naselja Šotoventa. Turizam još uvijek nema značajni udio u gospodarstvu Šotoventa. Osim smještajnih kapaciteta u apartmanima, postoje još samo dva kampa: na Glavotoku i kraj Pinezića. Ipak, dulji niz godina se spominje izgradnja turističkih kapaciteta i sadržaja, poglavito oko Glavotoka. |
Drmun Puški
Drmun je lokalni naziv za guste primorske šumarke, odn. šumu, dok puški znači pučki. Radi se o izuzetno velikoj zelenoj površini od čak milijun i 200 tisuća kvadrata ili oko 120 hektara.
Drmun Puški je stoljećima bio u zajedničkom vlasništvu svih stanovnika sela na Šotoventu, administrativno na današnjem području grada Krka. Godine 1985. Jugoslavija ga je podruštvila i dala stanovnicima na korištenje. Republika Hrvatska ga je pak 2005. podržavila, ali su ga Šotoventini i dalje koristili. Godine 2018. predstavljen je projekt kojim bi se Drmun Puški dao u koncesiju privatnom investitoru za izgradnju kampa za 12 000 turista čime bi zajednica izgubila pravo korištenja, zbog čega se se pobunili Šotoventini i započeli pravni proces za vraćanje vlasništva nad tim područjem. Inicijativa mjesnih odbora ka vraćanju ovog područja mještanima traje već godinama, a 2019. godine 127 mještana potpisalo je podnesak Gradu tražeći svoje povijesno nasljeđe natrag. IZVOR Marina Frka Milotić: Drmun je naš: Damir Franolić kratkim dokumentarnim filmom još jednom podsjetio na problem Drmuna Puškog. Bodulija.net, 2021. |
Drmun je naš
Autor: Damir Franolić Datum objave: 7.7.2021. Opis. Drmun je naš - kratki dokumentarni film autora Damira Franolića. Drmun znači šuma, puški znači pučki. Drmun Puški je stoljećima u zajedničkom vlasništvu svih stanovnika sela na Šotoventu na području grada Krka. 1985. Jugoslavija ga podruštvljuje i daje stanovnicima na korištenje. Republika Hrvatska ga 2005. podržavljuje, ali Šotoventini ga i dalje koriste. 2018. predstavljen je projekt kojim bi se Drmun Puški dao u koncesiju privatnom investitoru za izgradnju kampa za 12 000 turista čime bi zajednica izgubila pravo korištenja. Drmun Puški je u opasnosti. Šotoventini su odlučili stvar uzeti u svoje žuljevite ruke. |
Uvala Čavlena
Ponad uvale Čavlena nalazi se nekoliko hrastova za koje se smatra da su najveći na cijelom otoku. Najveći među njima star je preko 400 godina i opsega u deblu 5,4 metra.
Od same uvale vodi dobro označena staza kroz gustu šumu do proplanka kojime dominira prvo višestoljetno orijaško stablo hrasta medunca. Tik uz stablo jedna je od brojnih krčkih lokvi, a tu je postavljena i informativna ploča. Do još većeg stabla dolazi se u nastavku puta. Pretpostavlja se kako je staro najmanje 400 godina, i kao takvo najstariji je hrast medunac na otoku. U jednoj od susjednih lokava žive i mali vodenjaci, danas vrlo ugrožena skupina vodozemaca. Pristup je moguć pješice ili biciklom (info: Krk Bike ili Krk Hike mobilne aplikacije). Pogledaj fotografije stabala na Bodulija.net. |
400 godina stari hrast, Čavlena, otok Krk
Autor: Novinet TV Datum objave: 11.11.2020. Opis. U potrazi za skrivenim ljepotama otoka Krka put nas ovoga puta vodi do pravog šumskog diva. Dobro označenom stazom kroz gustu šumu iznad uvale Čavlena dolazimo do proplanka kojim dominira impozantno stablo: riječ je o nekoliko stotina godina starom primjerku hrasta medunca. Tik uz njega je i jedna od brojnih krčkih lokvi, a pod njegovim granama lako je povjerovati u brojne otočne mitove i legende. No informativna tabla uči nas da je riječ o manjem od dva impozantna primjerka i put nas dalje vodi do još većeg i još starijeg šumskog gorostasa. Ovo nevjerojatno stablo navodno je staro oko 400 godina, i kao takvo najstariji je hrast medunac na otoku, ali i šire. Zanimljiv je podatak da u jednoj od susjednih mu lokava žive i mali vodenjaci, danas vrlo ugrožena skupina vodozemaca. Priroda je ovdje zadivljujuća, a jesen je idealno vrijeme za posjet - pješke ili biciklom. Za lakše snalaženje preporučujemo Krk Bike ili Krk Hike mobilne aplikacije koje će vas bez lutanja odvesti do ovih impresivnih šumskih divova. |
Krk
Visit Krk City - History & Culture
Datum objave: 24.9.2021. Objavio: Visit Krk City Opis: Explore the cultural-historical heritage in the town of Krk! Take a walk through the old streets, feel a touch of Mediterranean charm, and discover historical sights. The motto of Krk as the town of history and culture, is based on more than 2,000 years of uninterrupted life in the town. In the historical centre of the city, within the city walls, you should visit the Krk cathedral, the Kamplin square and the noble Frankopan family’s well-preserved castle. Video by Luka Tabako http://www.lukatabako.com.hr |
Dolovo
Krk: napušteno selo Dolovo
Autor: alki9969 Datum objave: 5.6.2024. Opis. Napušteno selo Dolova nalazi se između Krasa i Dobrinja, a prvi se put spominje još 1780. g. Ime je dobilo po dolu u kojem je smješteno. Selo je obraslo u gustu šumu, a tu možete vidjeti ostatke kamenih kuća, vrtova i pašnjaka. Iako je potpuno napušteno 70-tih godina 20. stoljeća, Dolova se još službeno vodi kao naselje u općini Dobrinj. najstariji podatci datiraju iz 1780. godine kada zajedno s Gostinjcem broji 128 stanovnika. Prilikom popisa 1910. godine ima 53 stanovnika što je najveći zabilježen broj. Nakon toga taj broj rapidno opada da bi od 1981. godine iznosio nula. Naselje karakterizira nekoliko kamenih kuća obraslih u mahovinu, ali do njega vodi relativno prohodan put udaljen od asfaltirane ceste oko kilometar. |
Dobrinj
Vrbnik
ALAN ŽIC TEKLIN - LOKVA MISOČAJNICA NA OTOKU KRKU
Datum objave: 18.8.2020. Autor: Novinet TV Opis: Putujemo dalje, mističnim mjestima otoka Krka uz vodstvo Alana Žica Teklina, autora knjige "Izumrla naselja i napuštene građevine otoka Krka". Ovaj put nas vodi do lokve Misučajnice ili Misočajnice, uz samu cestu prema Vrbniku. Riječ je o jednoj bari okruženoj velikim kamenjem, punoj života. Bara nije velika ali je puna kornjači, žaba, riba, vjerojatno ima i zmija ali ih nismo vidjeli. Obljeću ju vilini konjici. Kad se približite bari znatiželjne kornjače se približavaju. Vjerojatno su navikle da ih ljudi hrane. Vrlo osebujan prizor uz samu cestu. Većina automobila samo projuri ni ne sluteći što propuštaju. Kamenje koje okružuje ovu baru izgleda kao da ga je netko donio na to mjesto i da ne pripada ovdje. Za to kamenje veže se i legenda koju će nam Alan u ovoj epizodi i ispričati pa vam u nastavku citiramo fragmente iz njegove knjige. |
Tradicija: Kapari
Vrbnik na otoku Krku riznica je glagoljaške baštine s dugom vjerskom i kulturnom tradicijom, velikim brojem svećenika i biskupa. Ovdje već punih 700 godina djeluju i "Kapari" bratovština sv. Ivana Krstitelja. Članovi su odrasli muškarci, katolici, danas ih ima oko 20-ak. Osnovani su 1323. godine. U Hrastovu gaju podno Vrbnika sastavljen je statut bratovštine sv. Ivana Krstitelja napisan glagoljicom. Kapari sudjeluju u procesiji na Tijelovo i Velik petak kada pjevaju nekoliko staroslavenskih napjeva Pojubicu i Božji plač koji spadaju u sam vrh hrvatske pasionske baštine. Na Veliki petak nakon procesije mjestom okupljaju se u župnoj crkvi u kapeli Frankopana gdje pred Božjim grobom pjevaju spomenute napjeve. Nadalje kapari sudjeluju i u nošenju pokojnika na sprovodima te se nakon toga okupljaju u župnoj dvorani i za njega mole. Nose svijetlu vunenu "tuniku" koja s prednje i stražnje strane ima crveni križ te kapu odnosno kapuljaču pa su po tome i nazvani kaparima. Kapu nikad ne stavljaju na glavu za života nego tek kad umru jer se pokapaju u toj odori. Njihova zavjetna crkva je sv. Ivana Krstitelja koja potječe iz 14. stoljeća a u kojoj se danas ukapaju vrbnički svećenici. Zadatak kapara nekada je bio skrbiti za spomenutu crkvu, karitativno pomagati siromašne itd. IZVOR HRT, 2023. |
Smiraj u Puntarskoj drazi
Puntarska draga je velika i plitka uvala u dubini Krčkog zaljeva, koja je s otvorenim morem povezana uskim morskim kanalom. |
Južni Krk |
Dok je središnji dio Krka, zapadno od linije Punarska draga - Vrbnik, razmjerno nizak, a njegova površina valovita i obrasla šumama, istočni je dio Krka prostrana visoravan presječena na dva dijela Bašćanskom kotlinom i danas “gola”, bez šumskoga pokrova.
Puntarska draga
WIKIPEDIJA: Puntarska draga
WIKIPEDIJA: Puntarska draga
Puntarska draga, zvana još i Košljunska draga je uvala koja se nalazi između grada Krka i naselja Punat.
Puntarska draga je velika i plitka uvala (najveća dubina 9 m, prosječna 1.5-2 m) u dubini Krčkog zaljeva, izduljenog ovalnog oblika (sjever-jug) najveće dužine oko 3 km, i najveće širine oko 2 km, koja je s otvorenim morem povezana uskim morskim kanalom - Buka širokim oko 150-200 m). Zaljev je vjerojatno nastao potapanjem krške uvale. Još su i danas na njenoj sjeveroistočnoj obali vidljive manje skupine trske (Phragmites australis) kao posljednji ostaci ranije močvare. Zbog plitkosti i sve veće urbanizacije, Puntarska draga postaje ekološki osjetljivo područje. U Puntarskoj dragi izrazita je eutrofizacija (proces obogaćivanja vode nutrijentima) dovela je do osiromašenja prirodne zajednice. Na zamuljenoj površini kamenitog dna i na muljevitom dnu prisutne su alge vrste Dasycladus vermicularis i roda Cladophora. Na istočnoj obali zaljeva nalazi se mjesto Punat i istoimena marina, u sredini uvale je otočić Košljun s franjevačkim samostanom. U dubini uvale s istočne strane je crkva sv. Dunat, a na zapadnoj obali poluotok Prniba. U Puntarskoj dragi nalaze se sljedeći arheološki lokaliteti;
Ostale informacije: Košljun, Zaštićena prirodna baština Primorsko-goranske županije Marina punat |
Punat
Pastirske staze Punat i Stara Baška Na jugozapadnoj obali otoka Krka smještena su naslja Punat i Stara Baška iz kojih se uspinju pastriske staze do najviših vrhova otoka Krka: Veli vrh (541 m), Brestovica (558 m), Obzovo (568 m), Zrnina (537 m) i Veli Harn (482 m). Krajolik Uz staze susrećemo: nizove suhozida, vrtove, vinograde i putove ograđene suhozidom, skloništa za pastire od suhozida, skupljališta kišnice i skupljališta za ovce od suhozida, kraške lokve, pašnjake ispunjene stadima ovaca, kamene vrhove s panoramskim pogledom na more i okolicu. Možemo susresti srnu, zeca, lisicu, brojne vrste ptica od kojih je strvinar bjeloglavi sup zaštićena vrsta, skakavce i brojne vrste leptira, guštere, zmije i žabe. Polazišta Iz Punta postoje 3 polazišta: Prgon (na zaobilaznoj cesti ispod vodospreme), Ricomp (kod gostionice K ribaru ili kod groblja), Zarimon (na cesti u blizini Lovačkog doma), kao i dvije tzv. šetnice: Prgon - Kanajt (iznad Marine) te Puntadebilj - kamp Konobe (uz more). Iz Stare Baške su 3 polazišta: za Punat i dva za Batomalj. Iz Drage Bašćanske jedno je polazište kod kapele uz cestu, jedno iz Jurandvora i Batomlja i jedno je s prijevoja Treskavac. Oznake Na polazištima su postavljene ploče s obavijesti o pravcu kretanja i vremenu hoda. Po stazama su oznake na kamenju u obliku zastavice, veličine 15 x 10 cm, u bojama: crveno-bijelo (većina), plavo-bijelo i zeleno-bijelo. Gustoća oznaka je svakih 20 do 50 m. Na većem kamenju na raskrižjima upisani su pravci kretanja. Kretanje Hod do nižih visoravni traje od 30 min do 1 h (250 - 350 m nadmorske visine). Većina uspona prati suhozid. Podloga staza na usponima i visoravnima je kamenita, dijelom travnata ili zemljana, a po vrhovima je kamenita. S početnih uspona i visoravni pruža se pogled na naselje i more dok se s vrhova pruža pogled na veći dio otoka Krka, Kvarnerske otoke i kopno. Označenim stazama povezana su naselja Punat, Draga Bašćanska, Stara Baška, Batomalj, Jurandvor i Baška. Savjeti Obuća: čvrsta i s debljom podlogom (barem čvrste tenisice), čarape deblje i visoke. Odjeća: a) ljeti: lagana i svijetla, zaštiti glavu i vrat od sunca, izbjegavati najtopliji dio dana, b) proljeće-jesen: jakna ili deblja majica, c) zima: vjetrovka, kabanica za kišu. Oprema: naprtnjača, plastične boce za piće, flaster, zavoj, nož. Piće: za svaki sat hoda ponijeti 2-3 dl napitka, ljeti, za svaki sat hoda 1/2 lit. napitka. Prometne veze Autobusna veza Rijeka-Baška-Rijeka, svakodnevno od 6 do 21 h. Učestalost prometanja je prosječno svakih sat i 30 min. Autobusna stajališta su u Puntu, Dragi Bašćanskoj, Jurandvoru i Baški. Za zaustavljanje na prijevoju Treskavac treba zamoliti vozača. Upozorenja Ne tjerati ovce, ne rušiti i ne preskakati suhozid – prolaziti kroz ugrađene prolaze. Pažljivo otvarati i zatvarati sva vrata na prolazima. Zimi, u kasnu jesen i rano proljeće puše jak sjeveroistočni vjetar (bura) čiji udari mogu oboriti čovjeka. U slučaju niske naoblake postoji mogućnost udara groma. Srčani bolesnici i asmatičari trebaju izbjegavati strme uspone. U proljeće, ljeti i ujesen, najčešće izjutra ili u predvečerju, može se naići na zmije otrovnice. Ujed u predio udova nije smrtonosan, ali treba što prije doći do liječnika. IZVOR > Turistička zajednica Punat |
OD TRESKAVCA NA OBZOVU
Uspon na Obzovu
Prema vrhu vodi više obilježenih planinarsko-turističkih staza iz smjerova Baške, Stare Baške i Punta,od kojih je najlakša, s najmanjom visinskom razlikom, i najčešće korištena ona koja vodi od prijevoja Treskavac (odn., Malmašut) najviše točke na cesti Krk - Baška (319 m). Prijevoj Treskavac - Veli vrh - Obzova (1:30 h) Početna točka uspona na Obzovu je prijevoj Treskavac (319 m n.v.) koji se nalazi na drržavnoj cesti Krk-Baška (D102). Ukoliko do Treskavca dolazite vozilom, ovdje ga je potrebno parkirati jer dalje nije moguć pristup osobnim vozilima zbog obično zatvorene rampe na odvojku ceste kojom se pristupa u smjeru Obzove. Početak pješačke staze obilježen je na prijevoju i ona nastavlja timj odvojkom (u početku je asfaltiran) oko 1 kilometar, prolazeći kroz male borike na području Straževnika te potom uz borik ograđen suhozidom, na području Črnac. Kod Črnca (lokacija Skala) napušta se makadamsku cestu (koja ovdje skreće ulijevo), nastavlja se ravno, te se uz brojne vrtače i suhozide uspon nastavlja kroz krševitu kamenu golet i oskudnu makiju, prvo prema Velom vrhu, i potom Obzovi. Uspon je blag i nije naporan. Pristup Bašćanska Draga – Obzova (2 h) Pristup Punat (Prgon) – Obzova (2:20 h) NAPOMENE: Zbog bezvodice, potrebno je sa sobom ponijeti dovoljne količine tekućina za piće, posebno, ako se radi o ljetnim usponima, odn. danima sa žegom. Zbog fizičke izloženosti, planinarenje na Obzovu može biti otežano i zbog bure. |
hiking po zapadnom Krku - 1dio: Obzova 569 m
Autor: alki9969 Datum objave: 7.5.2024. Opis. dobar i bezopasan hiking po Krku do najvišeg vrha Obzova (569m) malo je pokvario jak vjetar. Plan je bio proći cijelom rutom Vaclavovog grebena od Velog vrha, Obzove, Zminja i Velikog Hlama do južne obale Krka iznad Baške, ali baš zbog vjetra morao sam odustati. No bez obzira na to, bila je to lijapa avantura odličnog ambijenta i otvorenih pogleda na sve strane, a do južnog dijela ću nekon drugom prilikom (bit će i 2. dio) |
Prijevoj Treskavac
STRAŽEVNIK
ČRNAC
Vela lokva
Island Krk / Vela lokva - Prislivo - Veli vrh
Datum objave: 14.2.2019. Autor: Krcki Val Opis: Kratka pješačka ruta jednog vjetrovitog dana preko vrha Prislivo, Vele lokve do Velog vrha i pogleda na ostatak otoka Kvarner i Rijeku... A short hiking route on a windy day over the top of Prislivo, Vela lokva to the Veli vrh peak and views of the rest of the island, Kvarner and Rijeka. |
Na Plakari
Na vrhu otoka
Kamena piramida obilježava Obzovu, najviši vrh otoka Krka, s kojega se zbog otočnog položaja i oskudne vegetacije, pružaju odlični vidici. |
OBZOVA (OBZOVO)
KOORDINATE 44.994333, 14.687167 VISINA VRHA 568 m
Obzova je najviši vrh otoka Krka. Nalazi se na jugoistoku otoka Krka, između Bašćanske doline i Puntarske drage. Dio je zapadnog gorskog masiva Krka, čiji su najviši vrhovi: Obzova (568 m), Veli vrh (541 m), Orljak (537 m), Veli Hlam (482 m) i Mali Hlam (446 m), dok je njegov južni nastavak otok Prvić (363 m), kojega od Krka dijeli kanal Senjska vrata. Poput velikog dijela toga brdskog grebena, Obzova se ne ističe posebno svojom visnom inzad okolice, koja je pak potpuno krševita i s rijetkom sporadičnom niskom vegetacijom.
U blizini vrha nalaze se velike lokve koje su služile za napajanje stoke.
Iako vidikom dominira valovita krševita visoravan oko njega, koja onemogućava pogled na podnožja brda, s vrha Obzova prema daljini pruža se širok pogled na obližnje otoke Cres, Rab, čitav Kvarnerić, Riječki zaljev i okolne planine na kopnu od Učke, planina riječkog zaleđa, Velike Kapele, sve do vrhova sjevernog Velebita. Odlični vidici prema podnožjima i dijelovima otok Krka pružaju se sa spustova prema Bašćanskoj Drazi, Staroj Baškoj, Puntu i Treskavcu. Žig: Na vrhu, na kamenoj kupi, je metalni žig Prema ovome vrhu nazvano je i planinarsko društvo iz Njivica. Zemljovid: Pastirske staze Punat - Stara Baška (Turistička zajednica općine Punat) KT drugih obilaznica: Pl. put Oko riječkih baklji, 40 vrhova za 40 godina PD Kamenjak IZVOR Hrvatski planinarski savez; Vrh Obzova (pristupljeno 12.6.2022.) |
OD OBZOVE PREMA BAŠKOJ
ZMINJA
Orlje
Napodol
Kanjine
MALI HLAM
Spuhotina
VELIKI HLAM
Lipica
Vratudih
Bašćanska dolina
U gornjem dijelu Bašćanske doline, ispod Velog Vrha i prijevoja Treskavac nalazi se izvor Suhe Ričine jedinog stalnog vodotoka na svim jadranskim otocima.
Vela Rika (domaće-čakavski u Baški) ili Suha Ričina (zapadnije iz Punta), tj. novi umjetni naziv Bašćanska Ričina, je riječica ili veći potok i dijelom ponornica na jugoistoku otoka Krka. Napomena: prvotno je Suha Ričina izvorni domaći naziv primorskog potoka uz Novi Vinodolski (a ne na Krku), tako da se Vela Rika ponekad uvjetno naziva i krčka 'Suha Ričina'. Vela Rika (krčka Suha Ričina) je najveći i jedini stalni vodotok na hrvatskim otocima, koja prima sve oborinske vode čitave Bašćanske doline na jugoistočnom Krku. Na tom potoku su i jedini otočni slapovi na Jadranu visine 7 m i 12 m: slap Velababa odmah ispod izvorišta pod vrhom Veli Hlam i drugi slap Žanac uz cestu uzvodno od Drage Bašćanske. Izvire iz lokve na istočnoj strmini središnjeg krčkog vrha Veli Hlam (442 m) iznad Vrbnika, zatim teče kroz Bašćansku dolinu i naselja Draga Bašćanska i Jurandvor, potom kroz Bašku, pa se kod autokampa Zablaće na jugu Baške ulijeva u Jadransko more. Donedavna je Vela Rika u donjem toku između Jurandvora i Baške još primala 2 pritoke tj. potoci Mala Rika i Santiš, koji se sada nakon regulacije slijevaju u bašćansku kanalizaciju. Vela Rika duga je ukupno 12 km. Ljeti u srednjem koritu (između Drage i Jurandvora) dijelom presuši, zato jer kod gornjeg zaselka Sv. Juraj (čakav. Šuraje) većinom ponire u špiljski ponor Kanali kojime tada izvire na sjeveroistočnoj obali kao jača morska vrulja pod brdom Butinj istočno od Vrbnika. Naprotiv, pri većem vodostaju ima stalni površinski tok pa u jesen i proljeće toliko nabuja, da joj korito osobito u njenom gornjem toku (gdje je zapušteno i neregulirano) nije u stanju prihvatiti sve vode, te poplavljuje. Zbog toga je u svrhu regulacije vodotoka Suhe Ričine i radi navodnjavanja Bašćanskog polja planirana gradnja akumulacije Žanac u gornjem dijelu u tjesnacu kod slapova Baba. Na Veloj Riki je u nedavnim stoljećima radilo čak pet vodenica, od kojih je zadnja uz zaselak Šuraje (Sv. Juraj) još očuvana i konzervirana do danas. Na lokacijama uz Velu Riku (krčku 'Suhu Ričinu') pronađen je fosil morskog pauka (Conoclypeus conoideus, ZITTEL) i fosili morskih puževa (Echinolampas subaffinis. DESMOULINS) iz eocena, koji su danas izloženi u Prirodoslovnom Muzeju u Rijeci. IZVOR Suha Ričina. Wikipedija |
|
Jurandvor
Jurandvor je selo na otoku Krku, u dolini rječice Suha Ričina, na 2 km do općinskog središta Baške.
Jurandvor je osnovan u 16. stoljeću a sastoji se od naselja Čubranići i Juranići (nazvanim po imenima plemića). U centru naselja, u staroj jezgri Juranića nalazi se Jurin dvor po kome je naselje dobilo ime. Benediktinci-glagoljaši na ostatcima rimske vile izgrađuju samostan sv. Lucije, a oko 1100. godine opat Dobrovit gradi sadašnju jednobrodnu ranoromaničku crkvu sv. Lucije na čijem se pročelju nalazi zvonik četverokutna tlocrta. Zvonik je u 19. stoljeću snižen za jedan kat, a na uglovima je ugrađena kamena plastika - simboli četiri evanđelista. Zvonik crkve je sagradio Andrija iz Krka. Jurandvor je poznat kao mjesto gdje je pronađena Bašćanska ploča. Ona je pronađena 1851. upravo u crkvi sv. Lucije. Crkveni kor bio je odijeljen kamenom pregradom koja je srušena, a namjesto toga postavljena je čuvena Bašćanska ploča. Danas se Bašćanska ploča nalazi izložena u auli Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, a u crkvi svete Lucije je njena kopija. U crkvi se danas nalazi lapidarij sa spomenicima rimskog i starokršćanskog razdoblja, a u zvoniku je sačuvano zvono iz 14. stoljeću. Svetište Majke Božje Goričke. U blizini Jurandvora na predjelu Goričice je jedno od najstarijih hodočasničkih svetišta u Hrvatskoj i najveće u Krčkoj biskupiji, svetište Majke Božje Goričke. Začetke su dali benediktinci. Neno Kužina snimio je o svetištu dokumentarni film Majka Božja Gorička: Šest stoljeća tajanstvene prisutnosti |
Zanimljivosti
Kamen. Kamen za Bašćansku ploču kupljen je u Senju. Toj su kamenoj ploči teškoj 600 kilograma u Senju napravili zaglavlje i ukrase, a u Baškoj su dodali slova (tekst). |
Baška
Emil Geistlich (1870., Prag . 1922., Baška) - praški industrijalac, nakladnik, također i utemeljitelj turizma u Baškoj. Godine 1909. došao je u Bašku i ostao trajno zaljubljen u to mjesto. Suosnivač je Kupališnog društva koje je pokretač turizma u Baški. Razvojem turizma grade se novi kapaciteti pa je Geikstlich dao sagraditi hotel Baška sa 33 sobe, prvi hotel koji je bio građen za tu svrhu i koji je otvoren 1911. godine. Također, tiska promotivnu brošuru s naslovom “Z pokoje rovnou do more” (Iz sobe ravno u more). Popularizirao je Bašku u Pragu i pozivao Čehe na putovanje na Jadran. Kasnije je sagrađena još jedna kupališna zgrada sa 40 kabina te žensko kupalište, a Geistlichove veze u Bašku su dovodile češku i austrougarsku aristokraciju. Pokopan je u Baškoj.
|
U okolici Baške, uz obalu mora prevladavaju krševiti krajolici. Da bi svi zaljubljenici prirode mogli uživati u šetnji i planinarenju krajolicima i uređene su i markirane brojne turističke staze Baške.
Bašćanske šetnice
Turistička zajednica općine Baška je uz pomoć češkog vodiča Vaclava Tupyja i Češkog planinarskog društva uredila i obilježila bašćanske šetnice kako bi se gostima i posjetiteljima Baške omogući sadržajniji i aktivniji boravak za vrijeme ljetovanja. U okolici Bašle tako ima 19 šetnica ukupne dužine preko 90 km, dostupnih turistima u svim godišnjim dobima. Ima ih jednostavnih, ali i zahtjevnih, teških, tako da svatko može birati stazu prema svojim mogućnostima, Vodič po bašćanskim šetnicama Uz kartu šetnica tiskan je i Vodič po šetnicama, zamišljen na način da posjetitelja vodi do pojedinih kontrolnih točaka, a sam vodič poslužit će mu kao dnevnik. Obilazak pojedine kontrolne točke dokazuje se udaranjem pečata u to za to predviđeno mjesto u dnevniku. Svakome tko ispuni dnevnik pečatima sa svih kontrolnih točaka i donese ga u TZ općine Baška (kralja Zvonimira 114, Baška) za njegov trud bit će mu uručena simbolična nagrada, a pri tom će mu dnevnik ostati za uspomenu. Za obilazak kontrolnih točaka potrebno je sa sobom ponijeti jastučić s tintom koji se može dobiti na posudbu (uz akontaciju) od TZ općine Baška. Vodič je tiskan na hrvatskom i engleskom jeziku, a na upit dijeli se besplatno. IZVOR > Turistička zajednica Baška Bašćanske turističke šetnice obilježene su pojasnom markacijom Česi su uveli obilježavanje bašćanskih turističkih staza pojasnom markacijom. Staze je trasirao Václav Tupý, dugogodišnji češki turistički radnik, zaljubljenik u Bašku i planine. Za održavanje markacije je cijeli niz godina brinuo Klub čeških turista iz Brna. Omiljene planinske staze pohode turisti tijekom cijele godine. Pojasna markacija je označavanje u više boja, koje su lako prepoznatljive i omogućuju nesmetano korištenje staze u oba smjera, informiraju o pravcima, ciljevima, međuciljevima i rastojanjima te pružaju informacije o prirodnim i kulturno povijesnim posebnostima. IZVOR > OtokKrk.org
|
#VisitBaška: Get to know us...
Datum objave: 17.10.2018. Autor: TZ Baška Opis: Baška se kao turističko odredište počela razvijati davne 1904. godine i vrlo brzo postala je nezaobilazno mjesto za sve ljubitelje sunca i mora. No, Baška nije mjesto koje posjećujete u određenom razdoblju, niti mjesto koje je fokusirano na jednu priču. Naša okolina, povijest i tradicija, pružili su nam zavidnu mogućnost da ponudimo više te da, neovisno o godišnjem dobu, željama posjetitelja ili vremenskoj prognozi, stvorimo lokaciju kojoj se želite vratiti! |
PO "MJESEČEVOM PLATOU"
PROČITAJ VIŠE
BJELAN, Mirko: Mjesečev Plato (Otok Krk). Planinarenje.hr, 20.2.2021. DROPULJIĆ, Mija: Mjesečev plato – Diviška: Uputi se na jednu od najpopularnijih planinarskih staza na otoku Krku. Under Dream Skies, 2.3.2022. Mjesečev plato - otok Krk
Autor: alki9969 Datum objave: 13.5.2023. Opis. doslovno kao mjesečeva površina - samo kamenje, malo trave i žbunja... odličan hiking, lagano, nezahtjevno, vidokrug na sve strane...dva vrha sa totalno različitim panoramama...do gore vodi uređena staza sa vrlo blagim usponom koja ide kroz šumu ********************************************************************************************* literally like the surface of the moon - just rocks, some grass and bushes... excellent hiking, easy, undemanding, view in all directions... two peaks with totally different panoramas... there is a well-maintained trail with a very gentle ascent that goes through the forest. link: GPX trail https://drive.google.com/file/d/1FWVm... |
HLAM
Kalić lokva
DIVIŠKA
Ornitološki rezervat Kuntrep
Na jugoistočnoj obali otoka Krka, paraleno s obalom od rta Glavine do uvale Mala luka nalazi se ornitološki rezervat Kuntrep. Zaštićeno područje rezervata široko je oko jednog kilometra, a dugo gotovo 10 kilometara. Obilježje rezervata su strme litice nad morem, na kojima bjeloglavi supovi (Gyps fulvus) grade svoja gnijezda, a osim njih tu se gnijezde i orao zmijar, sivi sokol, vjetruša, morski vranac i dr.
U vrijeme proglašenja rezervata prebrojano je oko 50-ak gnijezda bjeloglavog supa. 1990-ih godina naglo je pao broj supova zbog trovanja koja su ljudi provodili u nastojanju da otruju životinje koje su napadale ovce. Nakon edukativne kampanje i prestanka trovanja, populacija se počela polako oporavljati, te je 2013. godine u ovdje zabilježeno ukupno 35 gnijezdećih parova. |
Rezervat Kuntrep proglašen je 1969. godine i tada je bio prvi ornitološki rezervat na svijetu!
|
Vela i Mala luka
Vela & Mala luka - Drukčiji svijet /// Otok Krk /// Video iz zraka
Datum objave: 26.8.2016. Autor: Luka Tabako Opis: Prekrasni video iz zraka Vele & Male luke "Drukčiji svijet" na otoku Krku. Uživajte u prekrasnoj obali, plažama i nedirnutoj prirodi i to sve samo 15. minuta plovilom od Baške! =========================================== Video autor: Luka Tabako http://www.lukatabako.com.hr https://www.facebook.com/lukatabako |
Kanjon Vrženice
Krk, Baška - kanjon Vrženice, Vela i Mala Luka - 07.05.2015
Datum objave: 6.6.2015. Autor: Damir Simunić Opis. Od parkirališta na rt-u Kričin nastavljamo markiranom stazom preko uvala Bunculuka, Jablanova, Storišče do uvale Vela Vrženica odakle se ulazi u kanjon Vrženice. Nakon što izađemo iz kanjona na raskrižju idemo desno preko prijevoja Rebica do Vele Luke. Nastavljamo dalje markacijama do uvale Mala Luka odakle se penjemo na vrh Corinthia. Istom stazom vračamo se nazad do raskrižja na izlazu iz kanjona odakle ovaj put idemo desno i kružno se vračamo do kampa Bunculuka i auta. |
Kanjon Vrženica i Vela Luka
Autor: Hiking Croatia Datum objave: 9.2.2024. Opis. Previše je dobrih razloga za planinarenje na Krku! Sunce, more, pogledi i ovce koje uvijek prave društvo. Ima tu pregršt staza za hodanje, ali jedna od najzanimljivih kojom do sada još nismo prošli je ona kroz kanjon Vrženice. Zanimljiv uspon posebno će se svidjeti onima koji ne vole dosadne hikeove, ali imajte na umu da je ovaj dio Krka poprilično surov. Krš bez trunke hlada i izvora vode za vrijeme toplijih dana izmorit će vas više od samog uspona tako da imajte na umu da sa sobom uvijek ponesete dovoljno tekućine i zaštitu za sunce. Iako smo na ovaj izlet krenuli u zimskim jaknama vrlo brzo smo zaboravili u kojem godišnjem dobu se nalazimo i završili smo u kratkim rukavima uz kapljice znoja. Spustili smo se do uvale Vela Luka i gotovo sat vremena uživali na plaži, a zatim smo se uz more vratili natrag i završili isplanirani krug uz pomalo sramežljiv, ali i dalje lijep zalazak i šum valova. Više detalja na blogu: https://www.hikingcro.com/blog/vrzeni... |
AKTIVNOSTI
Kada boraviti?
Pješačenje i planinarenje
Pješačke staze i šetnice na otoku Krku
Na otoku Krku postoji više od 300 km obilježenih pješačkih staza za koje postoji i objedinjena karta - turističko - planinarski zemljovid kojeg možete dobiti u uredima turističkih zajednica. Postoje staze na najviše krčke vrhove poput Obzove (568 m) i Velog vrha (541), zatim uz more, i u unutrašnjosti, lagane staze kao i one zahtjevnije za iskusnije šetače. u su i poučne staze na kojima ćete se upoznati sa glagoljicom - najstarijim hrvatskim pismom, poput 200 m dugog Puta glagoljaša u Gabonjinu ili bašćanske staze glagoljice sa 34 kamenih skulptura - kamenih slova rasutih bašćanskom kotlinom. Od poučnih staza treba spomenuti i 6 km dugu poučnu stazu Baška - Zarok - Batomalj - Pod lipicu koja prikazuje bioraznolikost i etnološku baštinu toga kraja. Od kružnih staza zanimljivo je spomenuti Krčku obilaznicu - kružnu stazu koja povezuje označene pješačke staze otoka Krka kao i planinarsku obilaznicu "Putovima Dobrinjštine" dugu 20 km koja započinje i završava u Šilu. Pješačke staze posebno su popularne među gostima koji dolaze izvan glavne sezone, u proljeće i jesen i na taj način mogu doživjeti veliku raznolikost i prirodne ljepote otoka Krka. Ako biste dnevno pješačili oko 4 - 6 sati trebalo bi Vam otprilike 2 tjedna da prođete većinu krčkih označenih staza. Camino Krk
Hrvatska bratovština sv.Jakova, zajedno u suradnji s Turističkom zajednicom grada Krka, obnovila je od 2019. do 2021. godine staze krčke Camino rute. Tako Ova hrvatska Camino ruta sada ima oko 160 km obilježenih staza, podijeljenih u 7 dionica. Ruta je, kao i u ostatku Europe, označena jarko žutom stiliziranom školjkom – Jakovljevom kapicom (apliciranom na tamnoplavu podlogu), kao prepoznatljivim svečevim atributom. Za razliku od Camino ruta po Španjolskoj ovdje nema specijaliziranih hodočasničkih hostela, pa se smještaj osigurava u lokalnim apartmanima. Krčka Camino ruta, u svojevrsnoj sintezi hodočašću svojstvene kontemplacije i otkrivanja otočnog prirodnog, povijesnog i kulturnog blaga, slijedeći gotovo u cijelosti konturu otoka prvog dana vodi od Krka do naselja Brzac (23 kilometra), drugog dana od Brsca do Malinske (22,9 kilometra), trećeg dana od Malinske do Omišlja (19 kilometara), četvrtog dana od Omišlja do Čižića (21 kilometar), petog dana od Čižića do Vrbnika (21,6 kilometara), šestog dana od Vrbnika do Baške (23,3 kilometra) te posljednjeg, sedmog dana od Baške do Kornića (21,4 kilometra). Pored mnogih znamenitosti, koje će hodočasnici susresti na svome putu, u kontekstu prvog dana izdvaja se jedan od najznačajnijih primjera otočne sakralne arhitekture, prenesen u kompleks kojeg u središtu starogradske jezgre Krka čine Katedrala te dvojna crkva sv. Kvirina i sv. Margarete. Drugog dana ruta vodi do pravog bisera romaničke arhitekture – crkvice sv. Krševana smještene iznad uvale Čavlena, nedaleko naselja Milohnići te samostana franjevaca trećoredaca i pripadajuće mu crkve sv. Marije Magdalene u Portu, a trećeg, do monumentalne bazilike, locirane nadomak Omišlja, na lokalitetu zvanom Mirine, koja služi kao ogledni primjer ranokršćanske sakralne arhitekture. Četvrtog dana, na poluotoku Vošćica slijedi razgledavanje utvrde zvane Maltempo koju su, s ciljem nadgledanja pomorskog prometa u obližnjem Tihom kanalu, podignuli Mlečani, a petog, u Svetom Vidu Dobrinjskom, jedinstvene romaničke crkvice sv. Vida prepoznatljive po masivnom kamenom zvoniku dograđenom pred ulaznim pročeljem. Šetnja u smjeru jugoistoka dovodi do kaštela Gradec, prvog posjeda knezova Krčkih Frankopana, a nastavlja sve do Vrbnika, najslikovitijeg otočnog naselja smještenog nad morem, na samom vrhu strme litice. Vrbnik je posebno značajan kao glagoljaško središte ili, po mnogima, kolijevka glagoljice, a starogradska jezgra čuva brojne primjere sakralne arhitekture, ali i druge znamenitosti poput Klančića – kažu najuže ulice na svijetu. Šestog dana, hodočasnike očekuje šetnja tzv. Mjesečevim platoom – najneobičnijom lokacijom na bašćanskom području koja s obzirom na ogoljeli krajolik bez imalo hlada podsjeća na kamenitu pustinju ili površinu Mjeseca, a sedmog razgledavanje Bašćanske staze glagoljice, upoznavanje s kompleksom opatije sv. Lucije u Jurandvoru najpoznatijem po kamenom pluteju oltarne pregrade poznatom kao Bašćanska ploča te uživanje u svim ljepotama otočića Košljuna smještenog usred slikovitog zaljeva – Puntarske drage. To je tek malen dio znamenitosti koje čuva krčka ruta. |
Stari putovi i stare ceste na otoku Krku
IZVOR Info: https://darkoantolkovic.wordpress.com/ Stari put Dobrinj-Klanice Stari put Dobrinj-Soline Drugi stari prilazni put u Omišalj Na ovaj, drugi prastari ulaz u Omišalj se ulazilo sa sjevera i izlazilo u pravcu sjevera, otočića sv. Marka i uskoga kanala koji otok Krk dijeli od susjednoga, vinodolskoga kopna (prema Pušći, Vežici, Vošćici). I on je zasnovan još u prapovijesti u vrijeme gradinskoga naselja liburnske zajednice Fertinata koje se nalazilo na omišaljskoj uzvisini. Info: visit-omisalj-njivice.hr Stari put prema Gradecu Stari put do crkve sv. Silvestra Stari put od Poganke prema Krku Sužan - jezero Njivice Udaljenost: 4,0 km Trajanje: 1 h, 22 min i 30 s Prosječna brzina: 2,9 km/h Minimalna elevacija: 45 m Maksimalna elevacija: 114 m Ukupni uspon: 123 m Ukupno spuštanje: 101 m Preko Kotora do crkve sv. Trojstva Do crkve sv. Jelene Udaljenost: 0,7 km Trajanje: 16 min i 20 s Prosječna brzina: 2,4 km/h Minimalna elevacija: 36 m Maksimalna elevacija: 80 m Ukupni uspon: 44 m Ukupno spuštanje: 7 m Most sv. Andrija Udaljenost: 1,3 km Trajanje: 26 min i 35 s Prosječna brzina: 3,0 km/h Minimalna elevacija: 69 m Maksimalna elevacija: 171 m Ukupni uspon: 102 m Ukupno spuštanje: 37 m Krk Trail 2021 - Outdoors Croatia
Datum objave: 7.4.2022. Autor: Outdoors Croatia Opis. Prošle godine sam trčao Treking liga utrku Krk Trail u sklopu Baška Outdoor Festivala. Hrpa sportaša, samo na trailu je bilo oko 1200 prijavljenih a održavala se još i MTB utrka. Većina nas je bila u istom hotelu, totalno dobra vibra. Staza je tehnički zahtjevna ali zanimljiva. Prvi dio ide blizu mora što je zbog jake bure i valova bilo vrlo atraktivno. S najvišeg dijela je super pogled a natrag se trći kroz šumarke između suhozida. Sutra sam se provozao kajakom po valovima uz plažu u Baški ali to ću staviti u drugi video. Iduća utrka je 23.4.2022. Adria Spring Trail isto na Krku. Vidimo se! |
Penjaštvo i alpinizam
Rekreativni biciklizam
|
Krk Bike Story Remake
Datum objave: 18.3.2019. Autor: Visit Krk Citya |
Baška MTB | Otok Krk
Datum objave: 31.3.2022. Autor: Molany Opis. Zanimljiva staza za MTB. Jedan dio vozi se po planini, a drugi nakon spuštanja dolje uz more i dalje uz prekasna polja Baške. Nije prezahtjevna staza ali jedan dobar dio na početku i na kraju ide se uzbrdo. GPS trag: https://www.wikiloc.com/mountain-biki... |
Aktivnosti na vodi
Aktivnosti u zraku
BORAVAK
Pristupi
"Krčka magistrala" - Državna cesta broj 102 D102 je državna cesta koja povezuje kopno s otokom Krkom i završava na južnom kraju otoka, u Baškoj. Njezin drugi, poznatiji naziv, je Krčka magistrala. Državna cesta D102 je glavna prometnica na otoku Krku. Duga je 48,3 km. Krčka magistrala je ljeti s preko 23 000 vozila dnevno, jedna od najprometnijih cesta u Hrvatskoj. Sjeverni kraj se nalazi u blizini Kraljevice na raskrižju s D8, Jadranskom magistralom. Cesta se nastavlja preko Krčkog mosta. Na sjevernom dijelu otoka, od Omišlja do Malinske nalazi se na stalnoj udaljenosti od oko 2 km od obale. Na tom dijelu se odvaja kratka državna cesta D103 koja povezuje D102 sa zračnom lukom Rijeka. Prema jugu D102 nastavlja južno ravno kroz unutrašnjost prema gradu Krku. U unutrašnjosti otoka nalazi se križanje s državnom cestom D104 koja ide jugozapadno prema trajektnoj luci Valbiska. Prolazeći kroz grad Krk, cesta D102 obilazi Puntarsku dragu i nastavlja na jugoistok prema Baškoj. Malo dalje od Punta je raskršće na kojemu od D102 kreće županijska cesta 5183 prema Vrbniku, a koja vodi kroz Vrbničko polje. Prema Baški se cesta D102 prvo uzdiže na visinu od oko 300 metara, preko prijevoja Treskavac, a zatim se strmo i vijugavo spušta kroz Bašćansku dolinu. Cesta prolazi pored sljedećih važnih naselja (od sjevernog prema južnom kraju): Kraljevica, (zračna luka Rijeka), Omišalj, Njivice, Malinska, Krk, Punat, Draga Bašćanska, Jurandvor i Baška. Izgradnja i rekonstrukcije D102 je zapravo cesta koja vodi drevnim putem koji je izgrađen u rimsko doba između središnjeg otočnog naselja Krka (tada Kurikte tj. Vecle) i novoizgrađnog grada Fulfiniuma kraj Omišlja. Najveći dio tog puta je asfaltiran tijekom 1970.-ih godina, a kojom prilikom je otok posjetio i tadašnji predsjednik SFR Jugoslavije Josip Broz Tito. Od tada sve do iza 2000. g. cesta nije bila obnavljana. Zbog gustog prometa, a s obzirom da je otok Krk jedna od najsnažnijih turističkih destinacija u Hrvatskoj, cesta je bila izuzetno dotrajala, oštećena i opasna. Stoga se nakon 2000. g. pristupilo etapnoj rekonstrukciji i proširenju iste.
Raskrižja D102 se križa sa sljedećim županijskim i lokalnim cestama:
|
Smještaj
Ugostiteljski objekti i usluge
Vremenska situacija
Prometna situacija
Upozorenja i sigurnost
IZVORI I LITERATURA
OGUNOVIĆ, Matko; HUSNJAK, Stjepan; ŠIMUNIĆ, Ivan: Pedološke značajke otka Krka. Agronomski glasnik 61, br. 1-2 (1999): 3-22. (PDF)
BOZANIĆ, Anton: Vrbnik: povijesne mijene i drevna župa. Općina Vrbnik, Župa Vrbnik. Vrbnik, 2011. LEŠIĆ, Denis; Otok Krk: vodič u riječi i slici, 2003. PRIRODOSLOVNI muzej Rijeka: Istraživanje florističkih značajki lokvi otoka Krka u okviru projekta LOKNA. Prirodoslovni muzej Rijeka. Rijeka, 2015. (PDF)
ZEBEC, Tvrtko: Krčki tanci: plesno-etnološka studija. Biblioteka Nova etnografija. Institut za etnologiju i folkloristiku. Zagreb, 2005
BOŽIĆ, Tvrtko: Hrvatsko-talijanski odnosi na otoku Krku u međuratnom razdoblju (1918–1941). azoo.HR
KRŠOVNIK, Jakov: Camino Krk je ruta duga 7 dana i 150 kilometara: Iz krčke katedrale krenite na put oko cijelog otoka. Novi list, 23.8.2021. TRINAJSTIĆ, Mladen; KORAK PREMA ZAŠTIĆENOM PIJATU Nakon krčkog ulja i pršuta, u postupak zaštite kreću i šurlice, Novi list, 28.11.2017. Otok Krk zapadni dio, Povijesno društvo otoka Krka, Krk, 1986. TRINAJSTIĆ, Mladen: Otok Krk konačno otkriven u vodiču koji to nije. Novi list, 7.12.22018. BJELAN, Mirko: Mjesečev plato na otoku Krku i vrhovi – Diviška – Hlam i Zakam. Gorja.net, 10.1.2015. BJELAN, Mirko: Otok Krk - Vaclavov grebenski put. Gorja.net, 17.5.2021. |
-