|
|
PRIMORSKI POJAS > PODRUČJE SJEVERNOG JADRANA > OTOCI SJEVERNOG JADRANA > Krk
Država: Hrvatska
Obližnji otoci: Cres, Prvić, Rab, Lošinj, Plavnik, Sveti Marko, Košljun
Najviši vrh: Obzova, 569 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.9944. 14.6871
Država: Hrvatska
Obližnji otoci: Cres, Prvić, Rab, Lošinj, Plavnik, Sveti Marko, Košljun
Najviši vrh: Obzova, 569 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.9944. 14.6871
|
|
UvodKrk (čakavski Khark, talijanski Veglia), uz susjedni otok Cres najveći otok u Jadranskom moru i ujedno najveći otok u Republici Hrvatskoj (405,78 km²). Pripada kvarnerskoj skupini otoka. Nalazi SE u Primorsko-goranskoj županiji, a administrativno sjedište otoka je grad Krk. Okružen je Vinodolskim kanalom s istočne, Riječkim zaljevom sa sjeverozapadne i Kvarnerićem s jugozapadne strane. Među jadranskim otocima spada u skupinu visokih otoka.
Ime (etimologija)U pisanim rimskim antičkim izvorima grad i otok Krk spominju se kao Curicum i Curictica (insula). Oba su imena izvedena iz naziva za najznačajniju plemensku zajednicu predrimskog razdoblja koja je naseljavala ovaj prostor - Curictae. Razne varijante toga naziva mogu se pronaći u zapisima Strabona, Plinija, Ptolomeja i Tabula Peutingeriana (4. st.).
Međutim, u srednjem vijeku otok i grad su nazivali Vecla (Vegla, Vitula, i sl.), ime koje prema jezičnim stručnjacima potječe iz kasnoantičkog latinskog pridjeva vetula, odn. civitas vetula (hrv., stari grad). Stručnjaci su tako ukazali i na dvije činjenice: 1) da naziv stari grad ukazuje na mogućnost postojanja hipotetičkog novog grada (civitas nova). 2) da je hrvatsko ime Krk u vezi s predrimskim imenom, što je daljnji dokaz da su, uz zajednice Curictae i Fertinates (čiji su članovi živjeli na južnim i sjeverozapadnim dijelovima otoka), na ostalim manje plodnim, sjeveroistočnim dijelovima (čiji su povijesni centri Dobrinj i Vrbnik) u vrijeme rimske vlasti živjeli i pripadnici nepoznatih domorodačkih zajednica. Izvan utjecaja rimske vlasti, te su zajenice preživjele pad Carstva i dovoljno dugo da naposlijetku prenesu pretpovijesna imena otoka i grada na Hrvate, pleme koje je doselilo na otok početkom srednjeg vijeka (Zelić, 1995.). Iako je grad Krk također bio ilirsko naselje i to najveće na otoku, romanist Petar Skok tvrdi da grad Krk nisu osnovali Iliri nego neko nepoznato predilirsko pleme. Prema Skoku, upravo je Kurikta, prvotno ime Krka, ilirizirana riječ nepoznatog mediteranskog naroda. Kao dokaz o predilirskom osnutku grada Krka govori o smještaju grada, jer je, za razliku od ilirskih naselja (obično akropolski sješteni na nekom uzvišenju), Krk smješten u nezaštićenoj dolini, na obali otvorenog zaljeva. IZVOR Danko Zelić, O antičkom i srednjevjekovnom imenu grada i otoka Krka, Croatica Christiana Periodica XIX, 35 (1995.), 55-62. (PDF) 
OTON GLIHA, Krčki krajolik
Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 70 × 100 cm; Godina: oko 1990. |
 BOOKING
Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području otoka 
Oglašavajte ovdje:
|
|
Bašćanska dolina
Pogled s prijevoja Treskavac na Bašćansku dolinu s Bašćanskom Dragom i uvalom Baške, te otokom Prvićem i sjevernim Velebitom u pozadini. Lijevo i desno od doline su dva paralelna gorska masiva južnog dijela otoka Krka. |
ZEMLJOPIS
Reljef
|
S obzirom na prirodno-zemljopisne osobine, otok Krk se dijeli na mali sjeverni, prostrani središnji te visoki južni dio.
Sjeverni Krk Linija koja razdvaja sjeverni i srednji Krk prolazi od uvale Sepen do zaljeva Soline. Sjeverni dio pokriva samo 34 km² ili 8,4 % površine otoka. To je zapravo visoravan na oko 60 do 70 m visine na kojoj je, zbog vapnenačke podloge i jakih udara sjevernog vjetra bure, vegetacija degradirana i prevladava golet, osim na zapadnom zaštićenijem dijelu oko Omišlja, gdje je i obala pristupačnija. Košćera, područje istočne obale sjeverrnog dijela Krka stjenovito je, sa stijenama visokim do oko 40-atak metara. Na tom su djelu pristupačne jedino veće uvale Voz i Peškera. Vapnenačka građa dovela je do stvaranja najveće špilje na otoku, šplje Biserujke. Središnji Krk Središnji Krk obuhvaća najveći dio otoka. To je prostran kraj valovitog reljefa s mnogo vrtača (ponikvi) i brdašca koja rijetko prelaze 200 metara. Osnovu tla čine vapnenačke i dolomitske stijene koje su sklone raspadanju i stvaranju rastresitog tla koje je pomiješano s humusom pogodovalo bujnoj vegetaciji, a time i fauni. To je glavni razlog velikoj naseljenosti ovog dijela otoka na kojem je od ukupno 68 otočnih naselja smješteno čak 60. U zapadnom području, na terasastoj obali koja se blago spušta prema moru smješteni su Njivice, Malinska, Krk, a u uvali Valbiska se nalazi i trajektno pristanište. Najzapadniju cjelinu čini kraj koji se naziva Šotovento. Šotovento obuhvaća 10-ak naselja smještenih podno nekoliko brda koja ga štite od bure. U sredini otoka su dva jezera: Jezero kraj Njivica i Ponikve između Malinske i Krka. Istočni dio središnjeg Krka čine uzvisine oko Dobrinja te dva polja: Vrbničko (Vrbansko) i Dobrinjsko. Za razliku od Vrbničkog koje je u potpunosti iskorišteno za poljoprivredu tj. vinogradarstvo, Dobrinjsko je polje potpuno zapušteno i zarašćeno gustom šumskom vegetacijom. Kroz oba polja teku potoci, a u tom je kraju i više izvorišta koja se također koriste za vodoopskrbu; najznačajniji su Ogreni kraj Dobrinja i Paprate kraj Risike. Istočna je obala niska samo oko uvale Soline, a zatim se postepeno diže. Na njoj su najveća naselja Vrbnik i Šilo. Južni Krk Južni se Krk prostire na području južno od linije Vrbnik - Dunat u Puntarskoj drazi. Ta je linija ujedno i najuži dio otoka sa samo 6 kilometara širine. Južnim Krkom dominiraju dva paralelna gorska lanca s najvišim otočnim vrhovima te Bašćanskom dolinom između njih. U ovu cjelinu ulazi i razvedena zapadna obala koja je oko mjesta Punat (Puntarska draga) niska i pristupačna, a oko Stare Baške viša i manje pristupačna. Istočna je obala južnog dijela Krka potpuno nepristupačna i izrazito strma. Krajolikom dominiraju ogoljeli pašnjaci ograđeni pastirskim međama - suhozidima, tj. gromačama, te poneki dijelovi plodne zemlje koji su tim istim suhozidima čuvani od erozije, ispiranja od snažnih bujičnih nanosa vode koji se za jakih kiša spuštaju s brda. Iznimke od te ogoljelosti kojoj osim vapnenaca doprinosi jaka i česta bura, su maleno polje u blizini Punta, Sus, i Bašćanska dolina. Oba su nekad bila intenzivno obrađivana, a danas su pretežno zapuštena. Bašćanska dolina nastavak je osnovne sinklinale otoka: Omišaljski zaljev - Omišaljsko polje - Dobrinjsko polje - Vrbničko polje - Bašćanska dolina - Bašćanska draga. Tom flišnom udolinom teče najveći vodeni tok na otoku, Suha Ričina ili Vela Rika. Krajnji dio Bašćanske doline je potopilo more i stvorilo Bašćansku dragu koja se uvukla u otok 3 kilometra. IZVOR: Wikipedija, Krk 
Reljef otoka Krka
Izvor: Google Maps |
Površina Otok Krk ima površinu od 405,78 km². Sve do 1993. godine smatrao se najvećim jadranskim otokom. Početkom te godine, Geodetski Zavod Rijeka računalnim mjerenjima dobio je podatak da su otoci Krk i Cres gotovo potpuno identične površine, a Cres čak nešto veći, što je u javnosti izazvalo senzaciju jer se Krk smatrao većim od Cresa za oko 5 km², a i jer je djelovalo nevjerojatnim da dva susjedna otoka imaju potpuno identičnu površinu. Razlog da su se desetljećima pogrešno prikazivale površine ovih dvaju otoka je u tome što je mjerenje njihovih površina prvi i posljednji put bilo 1823. godine, a od tada su podaci bili samo prepisivani. |
|
Promatrajući isključivo reljef, otok se dijeli na istočni i zapadni dio.
Zapadni dio Zapadni dio otoka je prostrana valovita zaravan sa samo tri vrha s preko 200 metra. Istočni dio Istočni dio čine dva brdska masiva koja se pružaju paralelno s Vinodolskim hrbtom na kopnu. Istočniji brdski lanac čine vrhovi Kozlja (464 m), Diviška (471 m), Hlam (461 m). Između istočnog i zapadijeg lanca pruža se neprekinuta udolina također smjera sjeverozapad – jugoistok. Nju čine Dobrinjsko, Vrbničko i Bašćansko polje, a Omišaljski zaljev na sjeveru te Bašćanska draga na jugu zapravo su potopljeni dijelovi te udoline. Zapadni gorski lanac čine najviši otočni vrhovi Obzova (568 m), Veli vrh (541 m), Orljak (537 m), Veli (482 m) i Mali Hlam (446 m), a na jugu nastavak tog masiva predstavlja otok Prvić, kojega od Krka dijeli kanal Senjska vrata. 
Pogled na središnji dio Krka s obronaka Obzove
|
Geologija
Otok Krk građen je pretežito od krednih vapnenaca i eocenskog fliša. Njihovi slojevi pružaju se u dinarskom smjeru, od sjeverozapada prema jugositoku. Ova osnovna starija tektonska struktura izmijenjena je mlađim poremećajimakoji su uvjetovali diferencijaciju okomito na dinarski smjer pružanja. Otok se zbog toga dijeli na nisko područje sjevernog, na pobrđe srednjeg i na visoke vapnenačke ravni južnog Krka.
Sjeverni dio otoka sastoji se od niske, ogoljele vapnenačke ravni koja se pruža paralelno s obalom Vinodolskog kanala. Na njenoj sjevernoj strani ističe se nekoliko izdvojenih humova. Zapadno od njih pruža se nisko područje prostranih udolina u nepropusnim flišnim stijenama i vapnencima. U srednjem, najvećem dijelu otoka pruža se uz obalu Vinodolskog kanala nisko vapnenačko bilo, koje zatvara flišnu udolinu; njen najširi i najdublji dio zaprema plodno Vrbničko polje. Vapnenački reljef zapadno od flišne udoline sastoji se od brojnih uzvisina i krškig udolina, od kojih je najdublja i najprostranija Ponikve.
Južni dio otoka sastoji se od 350-400 m visoke vapnenačke ravni s usječenom Bašćanskom dragom, koja se veže na nepropusnu zonu flišnih stijena. Na rubovima vapnenačke ravni i Bašćanske drage dižu se najviša brda čitavog otoka: Obzova (569 m), Veli vrh (541 m) i Orljak (539 m).
IZVOR Vjekoslav Štefanić: Krk. Enciklopedija Jugoslavije, svezak 5, Zagreb, 1962. str. 419
Sjeverni dio otoka sastoji se od niske, ogoljele vapnenačke ravni koja se pruža paralelno s obalom Vinodolskog kanala. Na njenoj sjevernoj strani ističe se nekoliko izdvojenih humova. Zapadno od njih pruža se nisko područje prostranih udolina u nepropusnim flišnim stijenama i vapnencima. U srednjem, najvećem dijelu otoka pruža se uz obalu Vinodolskog kanala nisko vapnenačko bilo, koje zatvara flišnu udolinu; njen najširi i najdublji dio zaprema plodno Vrbničko polje. Vapnenački reljef zapadno od flišne udoline sastoji se od brojnih uzvisina i krškig udolina, od kojih je najdublja i najprostranija Ponikve.
Južni dio otoka sastoji se od 350-400 m visoke vapnenačke ravni s usječenom Bašćanskom dragom, koja se veže na nepropusnu zonu flišnih stijena. Na rubovima vapnenačke ravni i Bašćanske drage dižu se najviša brda čitavog otoka: Obzova (569 m), Veli vrh (541 m) i Orljak (539 m).
IZVOR Vjekoslav Štefanić: Krk. Enciklopedija Jugoslavije, svezak 5, Zagreb, 1962. str. 419
Vode
|
U sredini otoka su dva jezera: Jezero kraj Njivica i Ponikve između Malinske i Krka. Nastala su taloženjem aluvijalnih bujičnih nanosa koji su stvorili nepropusnu, ilovu koru što je omogućilo neprotjecanje tj. sakupljanje vode. Oba jezera služe za vodoopskrbu otoka, ali s obzirom da je voda iz njih slabe kvalitete za piće i da u ljetnim mjesecima često dolazi do pomanjkanja vode, u novije vrijeme se pristupilo spajanju krčke vodoopskrbne mreže s onom Grada Rijeke, koja ima ogromne kapacitete i izvrsnu kvalitetu vode. Osim toga, područje Jezera je zaštićeno kao ornitološki rezervat zbog velike raznovrsnosti i broja ptica, pretežno selica, koja se tu gnjezde.
Južnim Krkom, točnije flišnom bašćanskom dolinom, protječe Suha Ričina (ili Vela Rika), najveći vodeni tok na otoku i jedini stalni vodotok na hrvatskim otocima. Osim njenog izvorišta, u ovom dijelu otoka još je nekoliko izvora, a oni u blizini Stare Baške se namjeravaju iskoristiti za izgradnju vodovoda za to mjesto. Na krševitom području otoka Krka brojne su krške lokve. Lokva je tip vlažnog staništa, nastala na vodonepropusnom zemljištu akumulacijom vode, uslijed djelovanja hidroloških, klimatskih i geoloških čimbenika. Ipak većina ih je nastala djelovanjem čovjeka. U krškom području lokve su predstavljale izvor vode, male slatkovodne oaze u površinski bezvodnom kršu. Važne su posebice za stoku, navodnjavanje polja, gašenje požara, a nekad su ih ljudi koristili i kao izvor pitke vode. 
Lokva Diviška pod istoimenim vrhom
Vela lokva u siječnju 2023. godine
|
Kalić lokva na "Mjesečevom platou"
"Put lokvi"
Godine 2016., kao završni čin hrvatsko-slovenskog projekta "LOKNA", na lokalitetu lokve Živa svečano je otvorena poučna staza "Put lokvi" – šestkilometarska šetnica koja spaja temeljito očišćene i revitalizirane krčke lokve. PROČITAJ VIŠE
Lokna - Krške lokve i barjanska okna. Brošura (PDF) BAŠKIERA, Senka: Istraživanje vrijednosti i značaja lokvi otoka Krka kroz istraživanje herpetofaune u okviru projekta “LOKNA” - Završno izvješće. Zagreb, 2015. (PDF) GRUPA AUTORA: Istraživanje florističkih značajki lokvi otoka Krka u okviru projekta LOKNA. Prirodoslovni muzej Rijeka. Rijeka, 2015. R., M.: Dubašanske lokve na otoku Krku. Primorsko-goranska županija, Javna ustanova Priroda, 6.9.2018. |
|
Diviška
Ogojelu zaravan sjeverno od Baške ne otoku Krku, koja je zbog svog pustog izgleda dobila naziv “mjesečeva površina” ili “mjesečev plato”, presijecaju kilometri suhozida i pastirskih mrgara u kojima se obavljaju tradicionalni poslovi prebrojavanja, obilježavanja, strižnje i mužnje ovaca. Na toj se zaravni nalazi i nalazi se nekoliko lokvi koje ovcama pružaju okrjepu, među kojima je najljepša i najupečatljivija lokva Diviška, koju pastirski suhozidi dijele na pet dijelova – na taj način sprječavajući miješanje stada različitih vlasnika. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
|
Prema popisu stanovnika 2011. godine otok Krk ima 19.286 stanovnika. U odnosu na 2001. godinu (17.860 st.) to je porast od 8%. Uz Pag koji u zadnjem međupopisnom razdoblju bilježi rast od 10%, Krk je drugi otok prema porastu broja stanovnika. Zadnjih 30-ak godina godina Krk bilježi kontinuirani porast broja stanovnika. Glavni uzrok tome je izgradnja Krčkog (bivšeg Titovog) mosta 1980. godine koji je najveći dio otoka pretvorio u predgrađe Rijeke.
Pogled s vrha Zminja na krčke suhozide
|
Povijesni pregled
Prapovijest
|
Otok Krk, zahvaljujući zemljopisnoj raznolikosti, bogatoj vegetaciji, blagoj mediteranskoj klimi, mnogim izvorima pitke vode, bio je naseljen još u pretpovijesti. Većina pronađenih predmeta iz toga doba je propala ili se nalazi u muzejima izvan otoka. Na otoku je najveća zbirka tih predmeta u župnom uredu u Vrbniku koju je početkom 20. st. sakupio svećenik Nikola Butković. Riječ je pretežno o glatko izbrušenim kamenim sjekirama, klinovima i batovima te brončanom nakitu, a sve to s područja Vrbnika, Risike, Polja i Dobrinja. Na Košljunu se čuva kameni bat iz Vrbnika, kameni nož pronađen 1881. u Dobrinju, kamena sjekira pronađena na području Punta te brončani nakit. Svi ti predmeti potječu iz mlađeg kamenog te iz brončanog doba.
Osim predmeta, o višetisućljetnoj naseljenosti otoka svjedoče i nastambe građene suhozidom, ali za koje je teško nedvojbeno utvrditi da li potječu iz kamenog doba ili su ih izgradili Iliri. Vjerojatno su neke izgrađene u kamenom dobu, a kasnije su ih koristili i ilirsko pleme Liburni. |
|
|
Iliri
Oko 1000 godina pr. Kr. na otok se naseljavaju Iliri i to prvo pleme Japoda. Oni su živjeli na otoku sve do oko 400. pr. Kr. kada ih sa sjevera potiskuju Kelti. Međutim, Kelti se na otoku nisu dulje zadržali i nema njihovih ostataka. Prolaskom Kelta, na Krk dolazi drugo ilirsko pleme, Liburni. Oni su se na otoku zadržali više od tisuću godina i nakon što su ih pokorili Rimljani, sve do dolaska Hrvata u 7. st. kada se ostaci romaniziranih Liburna stapaju s njima. Moguće je da se manji dio Liburna zadržao još neko vrijeme nakon 7. st.
Iliri su bili sjedilački narod koji se bavio ratarstvom i stočarstvom, lončarstvom te pomorstvom, naročito gusarenjem. Za razliku od pretpovijesnih stanovnika Krka koji su živjeli u nizinama u blizini voda i močvara, Iliri grade svoja staništa na vrhovima brda koja dominiraju okolinom kako bi ranije uočili približavanje neprijatelja. Ta svaja staništa redovito ograđuju s više koncentričnih ovalnih kamenih bedema. Mnogo je ostataka ilirskih naselja na krčkim brdima, npr: Mali i Veli Kaslir južno od Punta, Orlavica kraj Stare Baške, Gradišće kraj Dobrinja, Zagrajini kraj Krasa, Kostrij blizu Vrbnika, Gradac ponad uvale Čavlena. Povjesničari smatraju da je ilirsko naselje bilo na svakoj uzvisini koja se naziva Grad, Gradac, Gračišće i slično. Time se broj ilirskih naselja na Krku još više povećava. Srednjevjekovni kašteli, danas općinska središta, Omišalj, Dobrinj, Vrbnik i prvotna Baška također su ilirska naselja na što ukazuje njihov smještaj, ali i kod svakog od njih, pronađeni ilirski ostatci. Osim toga, Dobrinj i Vrbnik kroz povijest je okolno stanovništvo često nazivalo samo "Grad". Grad Krk je također bio ilirsko naselje i to najveće na otoku, već u to doba s jakim zidinama. Međutim, romanist Petar Skok tvrdi da grad Krk nisu osnovali Iliri nego neko nepoznato predilirsko pleme. Prema Skoku, Kurikta, prvotno ime Krka, je ilirizirana riječ nepoznatog mediteranskog naroda. Najbolji dokaz o predilirskom osnutku grada Krka je smještaj grada. Za razliku od ilirskih nselja, Krk je smješten u nezaštićenoj dolini, na obali otvorenog zaljeva. U prilog ove teorije možda ide i pronalazak fragmenata obojene apulijske keramike s vanjske strane zidina, nastale oko 600 godina pr. Kr., prilikom pregrađivanja dijela gradskog zida iza Vijećnice 1973. Pitanje je da li ta keramika potječe još od tog predilirskog naroda ili su u njen posjed došli Iliri trgujući. Ono na što nedvojbeno to otkriće ukazuje jest da je grad Krk bio obzidan zidinama već 600 g. pr. Kr. U gradu je pronađeno više predmeta, nakita i nadgrobnih spomenika ilirskog porijekla. 229. pr. Kr. Iliri su zaratili s Rimljanima te bili poraženi, ali Rimljani nisu odmah zauzeli cijelo područje koje su naseljavali Iliri jer su ovi često dizali ustanke. Nakon više od 200 godina borbi Rimljani su konačno 9. g. po. Kr. pokorili sav Ilirik. O Krku u tom razdoblju nema značajnijih podataka pa je nemoguće reći kada su točno Rimljani u tom dugom periodu zauzeli sam otok. Susjedno pleme Histri bili su prvi na udaru Rimljana, no Liburni su se izgleda dugo odupirali. Poznato je da su u posljednjem velikom ustanku, Batonskom ustanku, sudjelovale i liburnske lađe što može ukazivat da je Krk kasno pao pod Rimljane budući da su Liburni na otoku imali snažno utvrđen grad te niz manjih utvrđenih naselja. Na to upućuje i drugi naziv za spomenuto brdo Kaslir na kojem je bilo ilirsko naselje, a to je Krvava glavica. Taj naziv možda upućuje na boj između Liburna i Rimljana budući da kasnije na tom području nije bilo borbi. No, i nakon pada pod Rimsko Carstvo, Liburni ostaju glavno stanovništvo na otoku. Rimljani naseljavaju tek najveće naselje, grad Krk, i osnivaju samo jedno novo naselje, Fulfinum u uvali Sepen kraj Omišlja. Takva podvojenost otoka zadržala se sve do dolaska Hrvata. Naime, oni su u 7. st. preuzeli naziv za otok upravo od ilirskog Kurikta, a ne od romanskog Vecla, a što ukazuje da su Iliri, iako kroz nekoliko stoljeća velikim dijelom romanizirani, ipak zadržali dio svog jezika, običaja, vjere, a smatra se, čak i suđenje po svojim plemenskim običajima. Štoviše postoje teorije da su se male zajednice Ilira zadržale jako dugo, čak do 15. st na nekim područjima otoka, npr. Korintija kraj Baške. |
Liburni su bili vrlo vješti pomorci, čak su i sami Rimljani stvorili svoje ratne brodove Bireme, modifikacijom liburnskih Liburni
Ranokršćanski kompleks na lokalitetu Mirine u uvali Sepen blizu Omišlja
Na periferiji antičkog grada, nastao je u V. st. impozantan ranokršćanski kompleks (Mirine), koji se povezuje s benediktinskom opatijom sv. Nikole. Sačuvana je impresivna crkva, križnog tlocrta sa simboličnim intimnim klaustrom i ranokršćanskim grobljem. Autorica: Roberta F., Wikipedija |
Srednji vijek
|
Krčki knezovi Frankapani (Frankopani) naziv je stare hrvatske plemićke obitelji, izvorno knezova Krčkih. Frankapani, uz Zrinske, spadaju među najznačajnije i najpoznatije hrvatske velikaške rodove koji su od 11. do 17. stoljeća, vrlo usko bili povezani s poviješću, prošlošću i sudbinom hrvatskoga naroda i Hrvatske. Stoljećima su članovi tih velikaških rodova bili nositelji i branitelji Hrvatske od nadmoćnijega osmanlijskoga osvajača osvajača, ali i odlučni protivnici sve opasnijega habsburškoga carskog apsolutizma i njemačkoga hegemonizma, koji se je u duhu europskoga merkantilizma nastojao učvrstiti u čitavoj Habsburškoj Monarhiji. I prošlost tih dvaju rodova međusobno je isprepletena bračnim vezama, prijateljstvima i sudjelovanjima u skoro svim značajnijim zbivanjima u Hrvatskoj, osobito na bojištima u obrani Hrvatske od osmanlijskoga osvajača. Krčki knezovi Frankapani su jedina obitelj na jadranskim otocima koja se razvila do moći u europskim razmjerima. Smatra se da potječu iz Gradeca - danas napuštenog dvorca kraj Vrbnika, a prvi je poznati član ove domaće obitelji plemenita roda bio Dujam I. koji je 1118. godine sklopio s Mlečanima ugovor da će kao mletački vazal upravljati otokom. Prvog krčkog kneza Dujma naslijedila su 1163. godine dva njegova sina: Bartol I. i Vid I. Treći sin Bartol II. "bio je valjda još nedorasao, pak tako su otčevinu preuzela dva starija brata". Bartol i Vid bilo je najčešće ime frankapanskih potomaka – sve do Bartola IV. i Vida V. Krčki knezovi ime Frankapani uzimaju tek nakon mnogo godina svoje prisutnosti na ovim prostorima. Neki povjesničari smatraju modom onog vremena uzimanje imena koje vuku porijeklo iz rimskih vremena. Tako je i ova naša obitelj uzela ime rimskih patricija “FRANGAPANIBUSA” te nakon toga i mijenjaju svoj grb u dva lava (simbol Venecije) koja lome kruh (frangere pane – lomiti kruh). Potječu od knezova krčkih, a do sredine 15. stoljeća, osim otoka Krka, stekli su posjede u županiji Gackoj s Otočcem, do Slunja i Cetingrada, Pounja, Vrlike, Ostrovice i Skradina. Većinu tih posjeda Frankapani su izgubili u borbama s Osmanlijama. U 17. stoljeću njihovi posjedi protezali su se od Bosiljeva i Severina na Kupi do Novoga u Vinodolu. I Frankapani su hrvatskom rodu dali na desetke uglednika: banova, književnika i ratnika. |
Stari i noviji grb Frankopana
Autor: I. von Bojnicic; Objavljeno u: Nürnberg: Bauer & Raspe, S 48, Tafel 35 |
20. stoljeće
|
1919.
Talijanski pjesnik i nacionalist Gabriele D’Annunzio na čelu svojih legionara i ardita 12.9.1919. prevratom zauzima Rijeku, uspostavlja vlast i osniva Talijansku regenciju Kvarnera koja je obuhvaćala i otok Krk. 1920. Arditska strahovlada na Krku je počela 13.11.1920. godine te je potrajala nepuna dva mjeseca. Taj je period bio obilježen terorom nad domaćim stanovništvom, pljačkanjima njihove imovine, zastrašivanjima i oružanim napadima na neka krčka mjesta. "Krvavi Božić" 1920. godine. Na Božić 1920. godine Sušak i Rijeka i okolni krajevi bili su poprište žestokih obračuna nagovijestivši kraj vadavine Gabriela D'Annunzija. Krčani pružaju otpor arditima, a najžešći su otpor pružili stanovnici Punta organiziranom obranom svog mjesta, da bi u siječnju 1921. godine Dobrinjci, potpomognuti dobrovoljcima sa susjednog kopna, arditima zadali konačni poraz. |
Arditi je bio naziv koji je Talijanska kraljevska vojska koristila za posebne postrojbe u Prvom svjetskom ratu. Naziv u talijanskom jeziku približno znači "smjeli".
PROČITAJ VIŠE
Tvrtko Božić, Hrvatsko-talijanski odnosi na otoku Krku u međuratnom razdoblju (1918–1941) |
Kulturno-povijesna baština
|
Bašćanska ploča
Bašćanska ploča je starohrvatski spomenik, pisan prijelaznim oblikom glagoljice, oko 1100. godine. Pronađena je 15. rujna 1851. u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku, zahvaljujući bašćanskom kleriku Petru Dorčiću. Spomenikom je dokumentirano darovanje zemlje kralja Dmitra Zvonimira mjesnom benediktinskom samostanu. Danas se čuva u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu, a u crkvi Sv. Lucije nalazi se njena kopija. 
Bašćanska ploča
Transliteracija 13 redaka Bašćanske ploče na latinicu, prema Branku Fučiću:
AZЪ [VЪ IME O]TCA I S(I)NA [I S](VE)TAGO DUHA AZЪ OPAT[Ъ] DRŽIHA PISAHЪ SE O LEDI[N]Ě JuŽE DA ZЪVЪNIM[I]RЪ KRALЪ HRЪVATЪSKЪÏ [VЪ] DNI SVOJĘ VЪ SVETUJu LUCIJu I S[VEDO]- MI ŽUPANЪ DESIMRA KRЪ[BA]VĚ MRA[TIN]Ъ VЪ L(I)- CĚ PR(I)BЪNEBŽA [S]Ъ POSL[Ъ] VIN[OD](O)LĚ [ĚK](O)VЪ V(Ъ) O- TOCĚ DA IŽE TO POREČE KLЪNI I BO(G) I BÏ(=12) AP(OSTO)LA I G(=4) E- VA(N)J(E)LISTI I S(VE)TAĚ LUCIĚ AM(E)NЪ DA IŽE SDĚ ŽIVE- TЪ MOLI ZA NE BOGA AZЪ OPATЪ D(O)BROVITЪ ZЪ- DAH CRĚKЪVЪ SIJu I SVOEJu BRATIJu SЪ DEV- ETIJu VЪ DNI KЪNEZA KOSЪMЪTA OBLAD- AJuĆAGO VЪSU KЪRAINU I BĚŠE VЪ TЪ DNI M- IKULA VЪ OTOČЪCI [SЪ S]VETUJu LUCIJu VЪ EDINO Glagoljički natpis nema razmaka između riječi, zareza i oznaka kraja rečenice. Dijelovi u uglatim zagradama su rekonstruirani (na tim je mjestima ploča oštećena) a u oblim zagradama je ono što je klesar namjerno ili slučajno izostavio; Ju je jedno glagoljičko slovo; Ъ je jor, znak kojim je označavan /ə/, tzv. poluglas. Prijepis na suvremeni standardni hrvatski jezik: Ja, u ime oca i Sina i Svetoga Duha. Ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski u dane svoje svetoj Luciji. Svjedoče mi župan Desimir u Krbavi, Martin u Li- ci, Piribineg u Vinodolu i Jakov na o- toku. Da tko poreče, nega ga prokune i Bog i 12 apostola i 4 e- vanđelista i sveta Lucija. Amen. Neka onaj tko ovdje živi, moli za njih Boga. Ja opat Dobrovit zi- dah crkvu ovu sa svoje dev- etero braće u dane kneza Kosmata koji je vl- adao cijelom Krajinom. I bijaše u te dane Mi- kula u Otočcu sa svetom Lucijom zajedno. |
Jurandvor, crkva sv. Lucije
Detalj iz Baške
|
Narodna baština
Tradicijsko graditeljstvo
|
Utilitarno graditeljstvo
Osim za piće, voda je služila i za pranje robe na posebno uređenim perilima. Svako perilo imalo je dio na kojem je voda utjecala i dio na kojem je istjecala. Žene su, klečeći, namakale, sapunale i rukama ožimale robu uvrsti kamenog bazenčića s koso postavljenim plohama od klesanog kamena.
Najljepše krčko perilo nalazi se nekoliko metara od zadnjih kuća u Dragi Bašćanskoj. Dok gledate protok vode koja i dandanas puni perilo, u tom uskom klancu opasanom kamenim suhozidima, uživat ćete u atmosferi kao da vas je netko teleportirao stoljećima u prošlost. Preko puta crkvice sv. Roka krenite laganom uzbrdicom, kroz mali„tunel” ispod dviju spojenih kuća i slijedite zvuk žubora vode. Nakon dvije minute opazit ćete u klancutopredivno starinsko perilo. (Odlomak iz knjige "Izumrla naselja i napuštene građevine otoka Krka", autora Alana Žica) |
Narodni običaji
Pokladni običaji
|
Mesopust u poljičkom komunu
U Komunu poljičkom - u selima Poljica, Bajčići, Nenadić, Brusići, Kapovci i Žgaljići - na otoku Krku, razdoblje poklada, mesopusta, shvaća se vrlo ozbiljno. Muži i mladići odijevaju ovčja runa i postaju grde maškare, nastavljajući dugu tradiciju predaka. Tijekom posljednjih desetljeća običaj je doživio razne promjene, no njegovi nositelji nastoje da suština uvijek ostane ista: kulminacija zbivanja još je uvijek pokladni utorak, mesopust, pogotovo trenutak kada predvečer - nakon cjelodnevnog ophoda - mladići mužima pokušavaju oteti voz, starinska zaprežna kola u kojima je pupić, tj. slamnata lutka Mesopust. Najmanje što se otimačima pri tom može dogoditi je da dobiju po leđima kalcetom punjenom pepelom, no bude ponekad i slomljenih ruku. IZVOR HRT |
POLJIČKE MAŠKARE - dokumentarac 2013 HRT
Postavio: Ivica Brusic Datum objave: 11.2.2013. Opis. Poljica, Bajčići, Nenadići, Brozići, Brusići, Kapovci, grde maškare obilaze ta sela u dane mesopusta |
|
Kuzmanja
U Župi sv. Kuzme i Damjana u Poljicima na Krku u rujnu se slavi Kuzmanja, svetkovina zaštitnika župe Kuzme i Damjana. |
|
Tradicionalna gastronomija otoka Krka
|
Maslinovo ulje otoka Krka
Krčko maslinovo ulje zaštićeno je oznakom izvornosti od 2016. Na Krku se uzgaja niz autohtonih sorti maslina, imenom: Debela, Drobnica, Rošulja i Plominka, a cijeli proces proizvodnje ulja – od uzgoja maslina do prerade odvija se na Krku. Zbog specifičnih svojstava maslinovih ulja otoka Krka (visok udio fenola) istražuje se njihova ljekovitost u sklopu europskog projekta ARISTOIL. Krčka janjetina Janjetina uzgojena na otoku Krku smatra se posebnom zbog specifične otočne prehrane aromatičnim biljem, čime dijeli posebnosti poznatijih creske, paške i bračke janjetine. Specijalitet otoka Krka i poznato blagdansko jelo je žgvacet od janjetine uz šurlice, ali se janjetina na Krku priprema ispod peke, u gulašu, na žaru, ražnju... Jedan od specijaliteta je i janjeća jetrica na venecijanski način. Šurlice Šurlice su možda i najpoznatiji brend otoka Krka. Riječ je o ručno proizvedenoj tjestenini od tijesta s jajima. Tijesto se rukom oblikuje u dugoljaste valjke oko pletaće igle. Na taj način u tijestu ostaje šupljina koja hvata umak koji se servira preko šurlica. Na Krku je to u pravilu žgvacet, gulaš, ali i škampi, lignje, hobotnice ili dagnje. Riba i morski plodovi Podmorje otoka Krka bogatom je ribom i morskim plodovima, tako da su čest sastojak u njegovoj gastronomiji. Kvarnerski škampi koji se love i u podmorju Krka smatraju se jednim od najboljih škampi Mediterana. Vrlo su popularne lignje čija je vršna sezona lova na Krku kasna jesen. Vino Vrbnička žlahtina je jedno od najpreponatljivijih vina Hrvatske. Ono uspjeva samo u Vrbničkom polju na otoku Krku. Riječ je o autohtonoj sorti vina koja nije križana s drugim sortama, zbog čega zadržava neke specifičnosti poput manjeg udjela alkohola. Jedna posebnost na svjetskoj razini je pjenušac proizveden od vrbničke žlahtine koji odležava potopljen u podmorju otoka, na dubini od oko 30 metara. |
Vinogradi u vrbničkom (vrbenskom, vrbanskom) polju u kojima se gotovo isključivo uzgaja žlahtina
Autor fotografije: BzMmarko; Wikipedija |
Bodulski presnac. Slastica smišljena u Korniću na otoku, početkom 20. stoljeća, a koja se radi od ono malo namirnica što su ih imali, ponajprije kako bi spasili ovčji sir koji im se počeo kvariti. Danas u presnac ide svježi ovčji sir, a sve ostalo je baš kao i nekada, slatko i nezaobilazno, pogotovo kad se bliže maškare.
Folklor
Tradicionalni plesovi
|
Krčki tanci, tradicijski plesovi otoka Krka
Krčki tanci ili tradicijski plesovi otoka Krka dobili su status kulturnoga dobra Republike Hrvatske početkom siječnja 2013. Krčki tanci, tradicijski plesovi otoka Krka su plesovi koji se najviše plešu na otoku, u svim kaštelima i selima osim u samomu gradu Krku. Na području pet kaštela-općina-kaptola hrvatski je puk kroz povijest razvijao svoju glazbenu i plesnu kulturu zadržavajući osobitosti koje su u osnovi zajedničke svim otočnim mjestima, ali je isto tako njegovao i obilježja kojima se pučani pojedinih mjesta međusobno razlikuju. Razlike plesnog stila nastale su kao posljedica migracija u prošlosti, osobito velikoga doseljenja na zapadni dio otoka, sredinom 15. stoljeća. U svim otočnim mjestima glavni mjesni trgovi, place, mjesta su odvijanja očitih veselja. Središnje osobe svih krčkih tanaca jesu sopci. Krčki plesovi su specifični izraz otočnoga puka koji nije izvediv bez sopila (sopela), tradicijskog instrumenta specifičnog zvuka koji se svira u paru. Obrednost tanca ogleda se i u ulogama izvođača. Biti prvi tancur, toncur, tencur, voditi tanac znači imati poseban ugled i važnost u njemu. Osnovna karakteristika svih krčkih tanaca, kao i tanaca širega kulturnog područja sjevernoga Jadrana jest prebiranje, prebír. Osim prebiranja za sve je tance tipično i kružno obilaženje prostora uz promjene smjera kretanja pred sopcima. Najčešće se obilazi u smjeru kretanja kazaljke na satu, osim u tancima Bašćanske doline gdje je zabilježen obrnuti smjer kretanja. Kad se tanac izvodi na placi, može se obilaziti poskakujući, a kada se izvodi po kućama, kretanje je ograničeno, pa u tom dijelu tanca prevladava prebir. Treći način prostornoga oblikovanja tanca jest plesanje u dva nasuprotna reda – muškarci nasuprot žena. Nositelji ovoga dobra stanovnici su otoka Krka, njegovih kaštela i sela, svih dobi i uzrasta koji prakticiraju i izvode tance. Bogatstvo tradicijskih plesova godinama čuvaju brojna folklorna društva. Od 1935. godine na otoku se organizira Krčki festival folklora na kojem redovito nastupaju sve otočne folklorne skupine, kulturno-umjetničke udruge ili društva. Posebno zaslužno za očuvanje krčke glazbene i plesne tradicije te glagoljice koja je nerazdvojni dio kulturnoga života otoka je i Udruženje sopaca otoka Krka Katedre Čakavskog sabora sa sjedištem u Pinezićima. Prema svom značenju i smislu, tanac je toliko poseban i toliko jedinstven, u svom bogatstvu varijanti, da cjelokupnoj slici otočne kulture daje posebni pečat. IZVORI KIRINČIĆ , Milovan: Krčki tanci uvršteni u listu nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske. Portal Otok Krk, 12.01.2013.; Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Ministarstvo Hrvatske RH 
Tanac, ples u Malinskoj na otoku Krku
Autor: Zvonko Ljevaković (Folklor naroda Jugoslavije. Zagreb, 1963.) |
Tanac KRK /Petar Trinajstić
Autor: Primorski Hrvat Datum objave: 13.1.2019. VRBNIK, ŽENSKO KOLO NA PLACI Čuvar zvuka otoka Krka / Tragom hrvatske baštine 2024.
Autor: TRAGOM HRVATSKE BAŠTINE Datum objave: 16.5.2024. Opis. Krenuvši tragom sopila, sopela, sopel, članovi Udruge Tragom hrvatske baštine naišli su na mnogo divnih ljudi, čuli puno dobrih i poučnih priča, prisustvovali mnogim krčkim zbivanjima, puno toga naučili, stekli nove prijatelje i upoznali Marijana Orlića Senkića - čuvara zvuka otoka Krka. Dokumentarni film "Čuvar zvuka otoka Krka", prvi je dio serijala "Tragom sopila, sopela, sopel" i ostvaren je u suradnji s Udrugom sopaca otoka Krka dok kompletnu produkciju potpisuje Udruga Tragom hrvatske baštine, a film je premijerno prikazan u Interpretacijskom centru DUBoak u Malinskoj, u povodu proglašenja Marijana Orlića Senkića osobom godine otoka Krka za 2023. godinu. A tko je Senkić? Senkić je čuvar zvuka otoka Krka i krčki Stradivari. Senkić je jedini tvorac sopela na Krku, a i puno šire. On je sopac, kantur, fantastičan prenositelj znanja i oduvijek čuvar baštine. Senkić je krčki šaptač sopelama, i s ponosom kažemo - naš prijatelj kojem od srca čestitamo na tituli. |
Turizam
Priče s otoka
MIHOVIL (MIJO) KRUŠLIN, Pejzaž s Krka
Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 46.5 x 62.5 cm; Autor: Mihovil (Mijo) Krušlin (1882., Ključ Brdovečki – 1962., Ključ Brdovečki) |
Emisija "Karavan" Milana Kovačevića snimljena 1970. na Krku
Postavio: Dokumentarci Opis. "Karavan" sniman 1970. na Krku. Krk, Karavan - Ostrvo Krk, je pored Cresa jedan od najvećih bisera Jadranskog mora. Ime Zlatno ostrvo (Insula Aurea) je dobilo još u antičko doba, zahvaljujući bogatstvu zemlje i mora. Ostrvo su još od najranijih dana naseljavali Japodi i Liburni, Rimljani, Goti i Sloveni. Smešteno u Kvarnerskom zalivu, najveće je ostrvo Jadranskog mora, uokvireno manjim ostrvima, hridima i grebenima, ispresecano plodnim poljima, pećinama, zalivima, šljunkovitim plažama, jezerima i rekama. Najviša tačka ostrva nalazi se na 569 metara nadmorske visine. Na ostrvu je veoma dobro razvijen turizam i to je glavna privredna grana na Krku. Od 1980. godine ostrvo Krk povezano je sa kopnom preko Titovog mosta dužine 1430 m čiji su radovi započeli u julu 1976. sponzorstvom Josipa Broza Tita. ** Novinar Miladin Tešić, filmski reporter Ilija Miletin, saradnik Sava Marić, muzički saradnik Dorijan Šetina, trik Andrija Žic, snimatelj zvuka Ivan Žakić, organizator Milija Ivanović, montažer Branislava Jovičić, urednik serije Milan Kovačević ** Premijerno emitovano 18.07.1970, Redakcija dokumentarnog programa Klonimir Seršić - FILM - otok Krk 1978 - 80 Gradnja mosta Krk, Crisnjevo, Bakar, Bakarac, Bura.
Datum objave: 5.8.2020. Autor: K.D. ŠOTO Jurandvor - Baška Opis. Klonimir Seršić, autor je ovih divnih snimaka otoka Krka, koji ostavljaju trag u povijesti. U ovome filmu možemo vidjeti kako je izgledala izgradnja krčkog mosta sad već davne nam 1978 do 1980 godine. |
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
|
Pored Obzove, koja je najčešći cilj planinarenja na području Krka, na otoku je još mnogo zanimljivih planinarskih odredišta koja omogućuju raznovrsne lakše i teže planinarske izlete. Također, osim putova obilježenih standardiziranim planinarskim markacijama, dio starih putova obilježen je i turističkim markacijama i putokazima u raznim bojama (po »češkom modelu«, na inicijativu brojnih čeških posjetitelja, ljubitelja ovoga kraja).
Pješačke staze i šetnice na otoku Krku
Na otoku Krku postoji više od 300 km obilježenih pješačkih staza za koje postoji i objedinjena karta - turističko - planinarski zemljovid kojeg možete dobiti u uredima turističkih zajednica. Postoje staze na najviše krčke vrhove poput Obzove (568 m) i Velog vrha (541), zatim uz more, i u unutrašnjosti, lagane staze kao i one zahtjevnije za iskusnije šetače. u su i poučne staze na kojima ćete se upoznati sa glagoljicom - najstarijim hrvatskim pismom, poput 200 m dugog Puta glagoljaša u Gabonjinu ili bašćanske staze glagoljice sa 34 kamenih skulptura - kamenih slova rasutih bašćanskom kotlinom. Od poučnih staza treba spomenuti i 6 km dugu poučnu stazu Baška - Zarok - Batomalj - Pod lipicu koja prikazuje bioraznolikost i etnološku baštinu toga kraja. Od kružnih staza zanimljivo je spomenuti Krčku obilaznicu - kružnu stazu koja povezuje označene pješačke staze otoka Krka kao i planinarsku obilaznicu "Putovima Dobrinjštine" dugu 20 km koja započinje i završava u Šilu. Pješačke staze posebno su popularne među gostima koji dolaze izvan glavne sezone, u proljeće i jesen i na taj način mogu doživjeti veliku raznolikost i prirodne ljepote otoka Krka. Ako biste dnevno pješačili oko 4 - 6 sati trebalo bi Vam otprilike 2 tjedna da prođete većinu krčkih označenih staza. 
Camino Krk
Hrvatska bratovština sv.Jakova, zajedno u suradnji s Turističkom zajednicom grada Krka, obnovila je od 2019. do 2021. godine staze krčke Camino rute. Tako Ova hrvatska Camino ruta sada ima oko 160 km obilježenih staza, podijeljenih u 7 dionica. Ruta je, kao i u ostatku Europe, označena jarko žutom stiliziranom školjkom – Jakovljevom kapicom (apliciranom na tamnoplavu podlogu), kao prepoznatljivim svečevim atributom. Za razliku od Camino ruta po Španjolskoj ovdje nema specijaliziranih hodočasničkih hostela, pa se smještaj osigurava u lokalnim apartmanima. 
Krčka Camino ruta, u svojevrsnoj sintezi hodočašću svojstvene kontemplacije i otkrivanja otočnog prirodnog, povijesnog i kulturnog blaga, slijedeći gotovo u cijelosti konturu otoka prvog dana vodi od Krka do naselja Brzac (23 kilometra), drugog dana od Brsca do Malinske (22,9 kilometra), trećeg dana od Malinske do Omišlja (19 kilometara), četvrtog dana od Omišlja do Čižića (21 kilometar), petog dana od Čižića do Vrbnika (21,6 kilometara), šestog dana od Vrbnika do Baške (23,3 kilometra) te posljednjeg, sedmog dana od Baške do Kornića (21,4 kilometra). Pored mnogih znamenitosti, koje će hodočasnici susresti na svome putu, u kontekstu prvog dana izdvaja se jedan od najznačajnijih primjera otočne sakralne arhitekture, prenesen u kompleks kojeg u središtu starogradske jezgre Krka čine Katedrala te dvojna crkva sv. Kvirina i sv. Margarete. Drugog dana ruta vodi do pravog bisera romaničke arhitekture – crkvice sv. Krševana smještene iznad uvale Čavlena, nedaleko naselja Milohnići te samostana franjevaca trećoredaca i pripadajuće mu crkve sv. Marije Magdalene u Portu, a trećeg, do monumentalne bazilike, locirane nadomak Omišlja, na lokalitetu zvanom Mirine, koja služi kao ogledni primjer ranokršćanske sakralne arhitekture. Četvrtog dana, na poluotoku Vošćica slijedi razgledavanje utvrde zvane Maltempo koju su, s ciljem nadgledanja pomorskog prometa u obližnjem Tihom kanalu, podignuli Mlečani, a petog, u Svetom Vidu Dobrinjskom, jedinstvene romaničke crkvice sv. Vida prepoznatljive po masivnom kamenom zvoniku dograđenom pred ulaznim pročeljem. Šetnja u smjeru jugoistoka dovodi do kaštela Gradec, prvog posjeda knezova Krčkih Frankopana, a nastavlja sve do Vrbnika, najslikovitijeg otočnog naselja smještenog nad morem, na samom vrhu strme litice. Vrbnik je posebno značajan kao glagoljaško središte ili, po mnogima, kolijevka glagoljice, a starogradska jezgra čuva brojne primjere sakralne arhitekture, ali i druge znamenitosti poput Klančića – kažu najuže ulice na svijetu. Šestog dana, hodočasnike očekuje šetnja tzv. Mjesečevim platoom – najneobičnijom lokacijom na bašćanskom području koja s obzirom na ogoljeli krajolik bez imalo hlada podsjeća na kamenitu pustinju ili površinu Mjeseca, a sedmog razgledavanje Bašćanske staze glagoljice, upoznavanje s kompleksom opatije sv. Lucije u Jurandvoru najpoznatijem po kamenom pluteju oltarne pregrade poznatom kao Bašćanska ploča te uživanje u svim ljepotama otočića Košljuna smještenog usred slikovitog zaljeva – Puntarske drage. To je tek malen dio znamenitosti koje čuva krčka ruta. |
Pješačke staze otoka Krka - karta
Karta šetnica Grada Krka (PDF)
Stari putovi i stare ceste na otoku Krku
IZVOR Info: https://darkoantolkovic.wordpress.com/ Stari put Dobrinj-Klanice Stari put Dobrinj-Soline Drugi stari prilazni put u Omišalj Na ovaj, drugi prastari ulaz u Omišalj se ulazilo sa sjevera i izlazilo u pravcu sjevera, otočića sv. Marka i uskoga kanala koji otok Krk dijeli od susjednoga, vinodolskoga kopna (prema Pušći, Vežici, Vošćici). I on je zasnovan još u prapovijesti u vrijeme gradinskoga naselja liburnske zajednice Fertinata koje se nalazilo na omišaljskoj uzvisini. Info: visit-omisalj-njivice.hr Stari put prema Gradecu Stari put do crkve sv. Silvestra Stari put od Poganke prema Krku Sužan - jezero Njivice Udaljenost: 4,0 km Trajanje: 1 h, 22 min i 30 s Prosječna brzina: 2,9 km/h Minimalna elevacija: 45 m Maksimalna elevacija: 114 m Ukupni uspon: 123 m Ukupno spuštanje: 101 m Preko Kotora do crkve sv. Trojstva Do crkve sv. Jelene Udaljenost: 0,7 km Trajanje: 16 min i 20 s Prosječna brzina: 2,4 km/h Minimalna elevacija: 36 m Maksimalna elevacija: 80 m Ukupni uspon: 44 m Ukupno spuštanje: 7 m Most sv. Andrija Udaljenost: 1,3 km Trajanje: 26 min i 35 s Prosječna brzina: 3,0 km/h Minimalna elevacija: 69 m Maksimalna elevacija: 171 m Ukupni uspon: 102 m Ukupno spuštanje: 37 m Krk Trail 2021 - Outdoors Croatia
Datum objave: 7.4.2022. Autor: Outdoors Croatia Opis. Prošle godine sam trčao Treking liga utrku Krk Trail u sklopu Baška Outdoor Festivala. Hrpa sportaša, samo na trailu je bilo oko 1200 prijavljenih a održavala se još i MTB utrka. Većina nas je bila u istom hotelu, totalno dobra vibra. Staza je tehnički zahtjevna ali zanimljiva. Prvi dio ide blizu mora što je zbog jake bure i valova bilo vrlo atraktivno. S najvišeg dijela je super pogled a natrag se trći kroz šumarke između suhozida. Sutra sam se provozao kajakom po valovima uz plažu u Baški ali to ću staviti u drugi video. Iduća utrka je 23.4.2022. Adria Spring Trail isto na Krku. Vidimo se! |
Penjaštvo i alpinizam
Rekreativni biciklizam
|
Krk Bike Story Remake
Datum objave: 18.3.2019. Autor: Visit Krk Citya |
Baška MTB | Otok Krk
Datum objave: 31.3.2022. Autor: Molany Opis. Zanimljiva staza za MTB. Jedan dio vozi se po planini, a drugi nakon spuštanja dolje uz more i dalje uz prekasna polja Baške. Nije prezahtjevna staza ali jedan dobar dio na početku i na kraju ide se uzbrdo. GPS trag: https://www.wikiloc.com/mountain-biki... |
Aktivnosti na vodi
Aktivnosti u zraku
BORAVAK
Pristup
"Krčka magistrala" - Državna cesta broj 102 D102 je državna cesta koja povezuje kopno s otokom Krkom i završava na južnom kraju otoka, u Baškoj. Njezin drugi, poznatiji naziv, je Krčka magistrala. Državna cesta D102 je glavna prometnica na otoku Krku. Duga je 48,3 km. Krčka magistrala je ljeti s preko 23 000 vozila dnevno, jedna od najprometnijih cesta u Hrvatskoj. Sjeverni kraj se nalazi u blizini Kraljevice na raskrižju s D8, Jadranskom magistralom. Cesta se nastavlja preko Krčkog mosta. Na sjevernom dijelu otoka, od Omišlja do Malinske nalazi se na stalnoj udaljenosti od oko 2 km od obale. Na tom dijelu se odvaja kratka državna cesta D103 koja povezuje D102 sa zračnom lukom Rijeka. Prema jugu D102 nastavlja južno ravno kroz unutrašnjost prema gradu Krku. U unutrašnjosti otoka nalazi se križanje s državnom cestom D104 koja ide jugozapadno prema trajektnoj luci Valbiska. Prolazeći kroz grad Krk, cesta D102 obilazi Puntarsku dragu i nastavlja na jugoistok prema Baškoj. Malo dalje od Punta je raskršće na kojemu od D102 kreće županijska cesta 5183 prema Vrbniku, a koja vodi kroz Vrbničko polje. Prema Baški se cesta D102 prvo uzdiže na visinu od oko 300 metara, preko prijevoja Treskavac, a zatim se strmo i vijugavo spušta kroz Bašćansku dolinu. Cesta prolazi pored sljedećih važnih naselja (od sjevernog prema južnom kraju): Kraljevica, (zračna luka Rijeka), Omišalj, Njivice, Malinska, Krk, Punat, Draga Bašćanska, Jurandvor i Baška. Izgradnja i rekonstrukcije D102 je zapravo cesta koja vodi drevnim putem koji je izgrađen u rimsko doba između središnjeg otočnog naselja Krka (tada Kurikte tj. Vecle) i novoizgrađnog grada Fulfiniuma kraj Omišlja. Najveći dio tog puta je asfaltiran tijekom 1970.-ih godina, a kojom prilikom je otok posjetio i tadašnji predsjednik SFR Jugoslavije Josip Broz Tito. Od tada sve do iza 2000. g. cesta nije bila obnavljana. Zbog gustog prometa, a s obzirom da je otok Krk jedna od najsnažnijih turističkih destinacija u Hrvatskoj, cesta je bila izuzetno dotrajala, oštećena i opasna. Stoga se nakon 2000. g. pristupilo etapnoj rekonstrukciji i proširenju iste.
Raskrižja D102 se križa sa sljedećim županijskim i lokalnim cestama:
|
Kada boraviti?
Smještaj
Planinarski domovi, kuće i skloništa
Ostali smještaj
Ugostiteljski objekti i usluge
Vremenska situacija
Prometna situacija
Upozorenja i sigurnost
IZVORI I LITERATURA
Literatura
|
BABIĆ, Ljubomir: The geological evolution and structure of the island of Krk: a review // Fosilna fauna otoka Krka. Rijeka: Prirodoslovni muzej. Rijeka, 2003.
BOZANIĆ, Anton: Vrbnik: povijesne mijene i drevna župa. Općina Vrbnik, Župa Vrbnik. Vrbnik, 2011. BRADANOVIĆ , Marijan: Vrbnik - Grad, ljudi i spomenici. Hrvatska sveučilišna naklada. Zagreb, 2015.
OGUNOVIĆ, Matko; HUSNJAK, Stjepan; ŠIMUNIĆ, Ivan: Pedološke značajke otka Krka. Agronomski glasnik 61, br. 1-2 (1999): 3-22. (PDF)
VALKOVIĆ, V.; OBHODAŠ, J.; KUTLE, A.: Otok Krk: Najbitnije značajke prirodnog okoliša. Udruga Lijepa naša. Zagreb, 2014.
Ostali elektronički izvori i vanjske poveznice
BJELAN, Mirko: Mjesečev plato na otoku Krku i vrhovi – Diviška – Hlam i Zakam. Gorja.net, 10.1.2015.
BJELAN, Mirko: Otok Krk - Vaclavov grebenski put. Gorja.net, 17.5.2021. BOŽIĆ, Tvrtko: Hrvatsko-talijanski odnosi na otoku Krku u međuratnom razdoblju (1918–1941). azoo.HR KRŠOVNIK, Jakov: Camino Krk je ruta duga 7 dana i 150 kilometara: Iz krčke katedrale krenite na put oko cijelog otoka. Novi list, 23.8.2021. TRINAJSTIĆ, Mladen; KORAK PREMA ZAŠTIĆENOM PIJATU Nakon krčkog ulja i pršuta, u postupak zaštite kreću i šurlice, Novi list, 28.11.2017. Otok Krk zapadni dio, Povijesno društvo otoka Krka, Krk, 1986. TRINAJSTIĆ, Mladen: Otok Krk konačno otkriven u vodiču koji to nije. Novi list, 7.12.22018. |
Izumrla naselja i napuštene građevine otoka Krka
Alan Žic – Teklin |
-
