DG u likovnoj umjetnosti

Naslovna fotografija: LAZAR DRLJAČA, Treskavica planina; 1932., akvarel

Dinarsko gorje u likovnoj umjetnosti
krajolici - baština - ljudi - naselja

Na ovoj stranici su prikazane reprodukcije samo nekih od brojnih likovnih djela poznatih, ali i manje poznatih autora, klasičnih i suvremenih. Iako prevladavaju prikazi pejzaža, ovdje se nalaze i djela drugih tematika, koja na bilo koji način govore o pojavama na prostoru Dinarskog gorja (geografskim, kulturnim, ljudskim, povijesnim, prirodnim i sl.). Podaci iz Wikipedije korišteni su za priložene biografije umjetnika, osim ako to nije dugačije navedeno.

Slikarstvo, grana likovnih umjetnosti u kojoj se bojom i linijom na plošnoj podlozi daje prikaz stvarnih pojava, nestvarnih predodžaba ili ukrasa (ornament). Dok se ostvarenja arhitekture i kiparstva izražavaju u tri dimenzije, u slikarstvu se privid prostornosti nastoji postignuti na dvodimenzionalnoj površini. Podloga za sliku može biti stijena, zid građevine, daska, staklo, pergament, papir, ljepenka, platno, svila, ploča od kovine ili bjelokosti i dr. Posebne su vrste slikarstva mozaik i vitraj (vitraž). Crtež ili skica kao samostalni ili pripremni rad na slici izvodi se suhim materijalom (ugljen, kreda, olovka, srebrna pisaljka) ili pak tekućim sredstvom (tuš, tinta, sepija). Boje su prirodne (anorganske se dobivaju od minerala, organske od biljaka i životinja) ili umjetne (sintetične, kemijske); pretežito se upotrebljavaju u tekućem stanju, a rjeđe u suhome (kreda, pastel). Smrvljenim pigmentom boje otopljenim u vodi izrađuje se akvarel, gvaš i slika na zidu (freska); tempera je prikladna za slikanje na drvu i staklu, a miješa se sa žumanjkom, medom, sokom od smokve, tutkalom i dr. ljepilima. Od XV. st. u slikarstvu je prevladavalo ulje kao vezivno sredstvo pigmenta boje. U antičko doba bila je poznata enkaustika, tehnika slikanja bojama otopljenima u ugrijanom žitkom vosku. U posebne svrhe upotrebljavaju se boje s kazeinom, boje s vodenim staklom, lakovi i boje koje se taljenjem vežu uz površinu kod glazure i emajla.
U slikarstvu se čovječji lik predočuje kao akt, poluakt, portret (intimni, obiteljski, skupni, reprezentativni) i autoportret. Prema tematici dijeli se na: alegorijsko, mitološko, povijesno i biblijsko, te idilu i pastoralu. Prikaz čovjeka pri radu, u obiteljskoj sredini i sl. svrstava se u žanr (građanski, seljački, vojnički, galantni i dr.). U animalističkom slikarstvu glavni je motiv životinja prikazana pojedinačno ili u skupini. Priroda je sadržaj krajolika i marina (pejzaž). U mrtvoj prirodi predočuju se neživi predmeti (plodovi, cvijeće, divljač, ptice, ribe, posuđe, uporabni i ukrasni predmeti). Veduta je prikaz dijelova grada i arhitektonskih objekata u njihovu prirodnom ambijentu, a interijer prikazuje unutrašnjost nekoga prostora (dvorana, soba, crkva, hram i sl.). Sve te po sadržaju definirane skupine mogu imati mnogobrojne podvrste i inačice, a prikazuju se i u raznovrsnim kombinacijama (npr. portret s mrtvom prirodom, krajolik s idiličnim prizorom, veduta sa štafažnim figurama).
Izvor: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb

Pejzaž, pejsaž (francuski: paysage) ili krajolik je likovni motiv s prikazom krajobraza ili dijela krajolika. Prema kraju u kojem je rađen može biti: planinski, šumski, poljski, riječni ili pejzaž mora zvan marina; panorama je široki pogled na grad, a veduta je prikaz gradskih trgova i ulica. Posebna vrsta pejzaža je ruinizam, tj. slikanje starih arhitektonskih spomenika u ruševnom stanju. Osim po mjestu gdje je naslikan, pejzaž dobiva nazive i po vremenu kada je naslikan: proljetni, ljetni, jesenski, zimski, jutarnji, podnevni i sutonski - od kojih svaki ima svoje karakteristike i svoje majstore. Napokon, pejzaže dijelimo i po načinu slikanja: vizualni (nastao izravnim promatranjem prirode) i imaginarni (stvoren maštovitim kombiniranjem elemenata viđenog pejzaža). Pejzaž je u svojoj osnovi slika duha svoga autora i epohe u kojoj autor živi.
Izvor: Wikipedija

Prenj planina

LAZAR DRLJAČA, Pejzaž s Boračkim jezerom
Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 45,5 x 63 cm

LAZAR DRLJAČA

VLADIMIR VOJINOVIĆ, Prenj
Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 70 x 50 cm

LAZAR DRLJAČA, Pastiri na Borcima
Godina: 1935.; Tehnika: akvarel; Dimenzije: 209 x 270 mm

LAZAR DRLJAČA, Stari most u Konjicu
Godina: 1930.; Tehnika: ulje na kartonu; Dimenzije: 51 × 62 cm

TODOR SVRAKIĆ, Motiv iz Konjica

Lazar Drljača
Blatna kod Bosanskog Novog, 10.10.1882. - Konjic, 13.7.1970.

Bosanskohercegovački akademski slikar. Živio je u osami, stvarajući za sebe i ne pokazujući svoja djela nikome. Ostavio je dubokog traga, ne samo svojim umjetničkim djelom koje spada u sam vrh europskog slikarstva (ekspresionizam i dr.), nego i načinom svog života, zbog kojeg ga još nazivaju i posljednjim bosanskim bogumilom.

O Lazaru Drljači pročitaj više na: PRENJ - Priče iz planine

Lazar Drljača, video

Vladimir Vojnović
Bugojno, 1917. - Sarajevo, 1999.

Državnu školu za likovnu umjetnost završio u Sarajevu,studije nastavio u Parizu i Italiji na usavršavanju konzervatorskih radova.

Durmitor planina

LAZAR DRLJAČA, Durmitor - Dobri do
Godina: 1934.; Tehnika: akvarel; Dimenzije: 223 x 288 mm

STOJAN MILANOV, Durmitor
*Slikar iz Beograda

RUŽICA ERIĆ, Durmitor
Akvarel

MILOŠ VUŠKOVIĆ, Durmitor

LJUBO POPADIĆ, Koliba
Motiv: Stara koliba pokrivena limom u okolici Žabljaka

LAZAR DRLJAČA, Crno jezero pod Durmitorom
Godina: 1935.; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 54,5 x 65,5 cm

ILIJA ŠOBAJIĆ, Durmitorka
Tehnika: sepija na papiru; Zavičajni muzej Pljevlja

ILIJA ŠOBAJIĆ, Durmitorac
Tehnika: sepija na papiru; Zavičajni muzej Pljevlja

Miloš Vušković
Cetinje, 17.5.1900.- Cetinje, 5.9.1975.

Poznati crnogorski slikar, član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Školovao se u Beču i Beogradu, a pored pejsaža slikao je portrete i bavio se karikaturom. Nakon Drugog svjetskog rata bio je je urednik lista "Jež", a potom prvi direktor Umjetničke škole u Herceg Novom i direktor Umjetničke galerije na Cetinju. Izlagao je u Jugoslaviji i u inozemstvu i dobitnik je brojnih nagrada za slikarstvo, među kojima i Trinaestojulske 1963.

Treskavica planina

LAZAR DRLJAČA, Treskavica planina
1932., akvarel, 216 x 297 mm

Trebević planina

LAZAR DRLJAČA, Trebević pod oblacima
Godina: 1939., ulje na kartonu, 50,5 x 60 cm

VLADIMIR BECIĆ, Ispod Trebevića
Tehnika: ulje na platnu; Godina: 1932.; Dimenzije: 72x57 cm; Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine Sarajevo

Velika Kapela planinsko područje

OTON POSTRUŽNIK, Klek
Godina: 1929.

VLADIMIR VARLAJ, Klek
Godina: 1926.

Oton Postružnik
Maribor, Slovenija, 26.3.1900. - Zagreb, 21. 1. 1978.

Hrvatski slikar, slovenskog porijekla. Godine 1925.-26. boravio u Parizu i pohađao školu A. Lhôtea i Moïsea Kislinga. Diplomirao 1927. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (Lj. Babić), gdje je bio profesor (1958.–70.). Član JAZU (danas HAZU) bio je od 1965. Kao formiran umjetnik javio se ciklusom Groteske (1925.–27.), bliskim novoj stvarnosti, kojim najavljuje socijalni angažman ostvaren potonjim djelovanjem u skupini Zemlja (slika Klek, 1929.). Češćim boravcima u Dalmaciji oslobodio je svoj koloristički senzibilitet, započeo je slikati krajolike žarkim i otvorenim bojama, rukopis mu je postao snažniji i brži, a objekte, prostor i ozračje gradio je sumarno (Kobaš na Pelješcu, 1941.; Kuće na Silbi, 1953.). Od kraja 1950-ih redukcijom figuralnoga predloška unosio je u svoje slikarstvo znak, čistu boju i organični, plošan oblik (Plesačica, 1957.; Luda sa Šipana, 1958.) te ostvario najljepše primjere naše lirske apstrakcije (Oboreno stablo, 1961.; Crveni plodovi, 1968.). Bavio se grafikom i keramikom. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1964.).
Izvor: Leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb

Autoportret, 1942.

Vladimir Varlaj
Zagreb, 25.8.1895. - Zagreb, 14.8.1962.

Hrvatski slikar i grafičar. Studirao u Zagrebu i Pragu, diplomirao 1934. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti; od 1919. izlagao na Proljetnom salonu. Uz V. Gecana, M. Trepšea i M. Uzelca bio je čvršće od ostalih suvremenih hrvatskih slikara vezan uz kubističke (Vrbnik, 1921.) i ekspresionističke metode likovnog izraza (Crvena kuća, 1923.). Glavna su mu tema bili krajolici, koje u uljenim slikama suzdržanih tonova oblikuje na plastično-konstruktivan način stvarajući djela koja se po ugođaju smirenosti i tišine ubrajaju u magični realizam (Jesenji krajolik, 1922.; Klek, 1926.; Klek u jesen, 1927.). U potonjem je razdoblju istančanim harmonijama boja slikao uglavnom mrtve prirode (Ćup s voćem, 1939.; Mrtva priroda, 1944.) i prozračne akvarele krajolika iz primorja (Vrbnik, Baška, Bakar) i Dalmacije (Hvar) te predjele oko Velebita.
Izvor: Leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb

Delta Neretve kraj

VLADIMIR BECIĆ, Motiv s Neretve

VATROSLAV KULIŠ, Neretva I
Tehnika: bakropis; Dimenzije: 32,5 x 24,7 cm

ZLATAN VRKLJAN, Neretva A
Tehnika: bakropis; Dimenzije: 32,7 x 24,5 cm

VLADIMIR BECIĆ, Rogotin
1937., ulje na platnu; 60,0x81,3 cm; Moderna galerija, Zagreb

Autoportret s polucilindrom, 1909.

Vladimir Becić
1886.–1954.

Hrvatski slikar, jedan od začetnika modernoga hrvatskog slikarstva. Slikao pejzaže, portrete i mrtve prirode, isprva s naglašenim volumenom; od 1935. prelazi na mekše, koloristički rafinirane nijanse i bogatiju rasvjetu. Autoportret; Akt pred ogledalom; Konjic.
Studira pravo u Zagrebu i pohađa tečaj slikanja i risanja (privatnu slikarsku školu) kod Bele Čikoša-Sesije i Mencija Clementa Crnčića (1904), da bi iduće godine upisao privatnu crtačku školu kod Heinricha Knirra u Münchenu (1905.), a 1906. Akademiju likovnih umjetnosti u Münchenu u klasi prof. H. F. Habermanna gdje se upoznaje s Josipom Račićem, Oskarom Hermanom i Miroslavom Kraljevićem s kojima će činiti tzv. hrvatsku školu na akademiji. U tom razdoblju slika portrete i studije djevojaka u interijeru u stilu kojeg karakterizira sinteza modernog izraza i akademske tradicije, s manetovskom paletom i utjecajem proučavanja Velásqueza.
Polazi Académie de la Grande Chaumière u Parizu (1909.) i radi kao crtač u časopisu Le Rire gdje dolazi u neposredan doticaj sa slikarstvom Cézannea, no već 1910. godine vraća se u Zagreb da bi predratno vrijeme proveo još u Osijeku i Beogradu, te 1913. godine bio nastavnik crtanja u Bitoli. Prvi svjetski rat je proveo u srpskoj vojsci radeći i kao dopisnik i ratni crtač časopisa L'Illustration. Nakon rata u Blažuju kraj Sarajeva gradi atelje i tamo živi do 1923. godine slikajući pejzaže u čvrstoj neorealističkoj maniri, od koje se postupno oslobađa došavši do stila slobodnog, brzog, virtuoznog slikanja kojeg će nastaviti razvijati do kraja života. Od 1924. do 1947. godine radi kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 1957. priređena je retrospektivna izložba u Zagrebu. Bio je član Grupe trojice zajedno s Ljubom Babićem i Jerolimom Mišeom, a od 1934. godine i član JAZU (Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti).

Motivi iz Bosne zemljopisna regija

KARLO MIJIĆ, Planinski pejsaž

KARLO MIJIĆ

KARLO MIJIĆ, U našim planinama, 1919. godina

ŠPIRO BOCARIĆ, Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu
1909. godina; signirana i datirana "S. Bocarić Sarajevo 1909"; ulje na planu 76,2x95,3 cm

ŠPIRO BOCARIĆ, Bosanska kuća
Ulje na platnu; 50x40 cm

ŠPIRO BOCARIĆ, Na česmi (Djevojčice na česmi)
1941. ulje na platnu, signatura ćirilicom, 69 x 56,5 cm

ŠPIRO BOCARIĆ

ISMET MUJEZINOVIĆ
Iz Zbirke umjetničkih djela Bošnjačkog instituta, Sarajevo

NERICA ADBULIĆ-OSMANČEVIĆ, Bosanski pejzaž
Tehnika: Akvarel

NERICA ADBULIĆ-OSMANČEVIĆ, Na putu za Skender Vakuf
Tehnika: akvarel

HAKIJA KULENOVIĆ, Jesen pod Ivanom
Godina: 1978.; Zbirka umjetničkih djela Bošnjačkog instituta, Sarajevo

HAKIJA KULENOVIĆ
Iz Zbirke umjetničkih djela Bošnjačkog instituta, Sarajevo

ENVER KRUPIĆ
Iz Zbirke umjetničkih djela Bošnjačkog instituta, Sarajevo

HAZIM ĆIŠIĆ

VILKO ŠEFEROV

VILKO ŠEFEROV, Staro Sarajevo
Godina: 1921.; Tehnika: ulje na platnu; Dimanzije: 45x55,5 cm

VLADIMIR BECIĆ
Za vrijeme Prvog svjetskog rata Vladimir Becić je stvarao kao ratni umjetnik na Solunskom frontu, naslikavši ciklus slika s prikazima vojnika i ranjenika. Po završetu rata proveo je neko vrijeme u selu pored Sarajeva gdje je slikao krajolik i seoske motive koristeći se bojom i tonskim varijacijama kako bi prikazao oblike i prostor.

HASAN BEGIČEVIĆ, Motiv iz Vareša

NIKOLA BEŠEVIĆ, Travnik
Godina: 1933.; Iz kolekcije Milutina Popovića

HASAN BEGIČEVIĆ, Šehova kuća

HASAN BEGIČEVIĆ, Jajce-vodenice

HASAN BEGIČEVIĆ

HASAN BEGIČEVIĆ, Bihać

HASAN BEGIČEVIĆ, Galerija slika

BRANKO ŠOTRA, Sa čardaka
Tehnika: ulje

ĐOKO MAZALIĆ, Vranduk
Tehnika: ulje

ĐOKO MAZALIĆ
Tehnika: ulje

ĐOKO MAZALIĆ, Muškarci
Godina: 1919.

PETAR ŠAIN: Divlji veprovi na snijegu
Godina: 1924.; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 196 x 141 cm; Izvor reprodukcije: http://www.arte.rs

TODOR ŠVRAKIĆ, Sa Miljacke

TOMISLAV KRIZMAN, Sarajevo
Godina: 1910; Tehnika: bakrorez u boji / papir; Dimenzije: 39 x 46 cm

TOMISLAV KRIZMAN, Jajce
grafika

TOMISLAV KRIZMAN, Čaršija u Sarajevu
grafika

TOMISLAV KRIZMAN, Galerija slika

PETAR TIJEŠIĆ, Žena iz Bosne u narodnoj nošnji
Godina: oko 1935.; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 73x53 cm

LAZAR DRLJAČA, Portret Save Bosančića iz Zmijanja
Tehnika: akvarel; Dimenzije: 246 × 184 mm

PETAR ŠAIN, Strijelci

ISMET MUJEZINOVIĆ, Zimski krajolik
Tehnika: akvarel/papir; Dimenije: 39,5 x 53 cm

Žene na pijaci ISMET MUJEZINOVIĆ, Žene na pijaci
Tehnika: Ulje na kartonu; Dimenzije: 33 x 47 cm

FRANZ LEO RUBEN (1842-1920), Pogled na Baščaršiju
Tehnika: Ulje na platnu; Dimenzije: 83.5 x 162 cm

W. LEO ARNDT, Mlinovi kraj vodopada u Jajcu
Grafika objavljena u časopisu Nada, br 3, iz 1900. godine

ISMET MUJEZINOVIĆ, Tuzla zimi, Kula
Godina: 1955.

MIROSLAV BILAĆ, Pejzaž
Tehnika: ulje na platnu; Format:53 x 47 cm

DRAGUTIN RENARIĆ, Travnik
Godina: 1911.; Tehnika: olovka u boji na papiru; Dimenzije: 33,5x45 cm

Karlo Mijić
Bileća, 7.2.1887. - Zagreb 5.2.1964.

Studirao u privatnoj crtačkoj i slikarskoj školi R.Scheffera u Beču (1904.-05.), kod V. Bukovca u Pragu (1905.-06.), kod P. Halma i C. Marra na Akademiji u Münchenu (1906.-08.) te kod B. Lofflera u školi umjetničkih zanata u Beču (1913.-14.). Samostalno izlagao u Zagrebu , Tuzli . Retrospektiva u Zagrebu i Sarajevu 1983. Odan je koloristički jakim figurativnim pejzažima, možda ponajbolji slikar dvadesetih i tridesetih godina u cijeloj Kraljevini Jugoslaviji. Kod njega se utjecaji secesije i impresionizma miješaju s njemačkim ekspresionizmom.

Špiro Bocarić
Budva, 24.5.1876.- Jadovno, 9.7.1941.

Akademski slikar, etnograf, pisac, likovni kritičar, pedagog, numizmatičar, filmski snimatelj i fotograf, povjesničar i muzeolog. Zanimao se i za paleontologiju i minerologiju  Radio je portrete bogatih Budvljana i Sarajlija (najpoznatiji portreti u bivšoj Jugoslaviji), potom slike folklornog sadržaja, pejzaže i ikone.

Prve pouke iz slikarstva dobio je od starijeg brata Anastasa. Školovao se u Veneciji do 1896. godine, kada se pridružio bratu u Novom Sadu.
Skoro tri desetljeća proveo je u Sarajevu (1897. do 1914.)  i Banjaluci i tamo postao jedan od značajnijih slikara i muzealista. U Sarajevu je stekao širok krug prijatelja. Tamo se počeo baviti i publicistikom, družeći se s mladim intelektualcima okupljenim oko časopisa Bosanska vila, Otadžbina, Razvitak. Značajno je bilo njegovo poznanstvo s književnikom Petrom Kočićem, zahvaljujući kome je Bocarić zavolio Bosansku krajinu i Zmijanje. Prema pisanju u Otadžbini 1907. godine, Bocarić je posjetio Krajinu radi svojih umjetničkih studija "narodnih nošnji i tipova". Upravo je Kočić podstakao Bocarića da krene u pravcu istraživanja etnografskog materijala Bosanske krajine. Ohrabrio ga je u ideji da se posveti narodnoj umjetnosti i ljepoti tradicije. Koristio je narodnu tradiciju i prikupljao "te crte i reze, te razne šare s narodnih nošnji, s preslica, tkanica i kolijevki", sa prostora Vrbaske banovine. Prijateljstvo s mladim intelektualcima, borcima za nacionalnu slobodu, a posebno sa Kočićem, svrstat će Špiru Bocarića među politički nepodobne, pa je 1914. protjeran u Banjaluku. Iako se u njoj našao silom prilika, u Banjaluci je Bocarić veoma brzo pronašao svoje mjesto. Nije prošlo mnogo, svrstao se u intelektualce koji su Banjaluku istrgli iz viševjekovne kulturne i prosvjetne učmalosti. Sudionik je na Drugoj jugoslovenskoj umjetničkoj izložbi 1906. u Sofiji, Bocarić dobija ponude zagrebačkih izložbenih salona. Tamo izlaže prvo samostalno, pa s Ivanom Tišovim i Josom Bužanom 1920, a zatim kolektivno i u Salonu "Ulrih" u Vinkovcima aprila-maja 1923. Godine 1925. opet u Salonu "Ulrih" izlaže samostalno i s Milenkom D. Đurićem. Gradsko poglavarstvo Sarajeva povjerava mu izradu portreta vojvode Stepe Stepanovića za Gradsku sarajevsku skupštinu, a Zemaljska vlada angažira ga za uređenje enterijera novosagrađene ljetnje rezidencije dinastije Karađorđevića u Han Pijesku. Bosanska krajina 1929. postaje Vrbaska banovina, upravna jedinica Kraljevine Jugoslavije. Odukom bana Vrbaske banovine Tise Milosavljevića, a po nalogu kralja Aleksandra Karađorđevića, 26.9.1930. u Banjaluci je otvoren Muzej Vrbaske banovine. Za njegovog prvog upravnika postavljen je Špiro Bocarić. Bio je jedan od začetnika filmske produkcije u toj regiji.
Ubijen je, bačen u Šaranovu jamu (Jadovno) kod Gospića 19.7.1914. godine od strane ustaša.

Izvori fotografija: Galerija Deči, Zagreb; Slike i događaji - blog, Špiro Bocarić zivio 27 godina u Banjaluci; Danka Damjanović, Slikar Spiridon-Spiro Bocarić, Glasnik Udruženja arhivskih radnika Republike Srpske, Banja Luka, II, 2, 2010, str. 257-265. Izvor teksta: Wikipedija i  S. Kljajić, SRBIJA nacionalna revija

Hakija Kulenović
(1905-1987)

Akademski slikar, bio je potpredsjednik Saveza likovnih pedagoga Jugoslavije i profesor Više pedagoške škole Sarajevo.

Hakija Kulenović je, nakon studija slikarstva u Beogradu i Parizu, započeo svoje umjetničko djelovanje 1930.-it godina u Šapcu, a poslije Drugog svjetskog rata u Sarajevu. Kao lijevo orijentirani intelektualac u svojim slikama predstavljao je likove kojima je ukazivao na život običnih ljudi i slikao motive obnove i izgradnje zemlje, omladinske radne akcije, izgradnju velikih hidroelektrana i pruga. Tijekom cijelog svog stvaralačkog vijeka privlačio ga je bosanski i mediteranski krajolik a ostavio je i nekoliko veduta Sarajeva i portreta.
Slikao je u tehnikama akvarela i ulja na platnu, na način koji se obično naziva realističkim, ponekad naslonjenim na njegove pariške uzore, ali je u taj način unosio svoj temperament i pokret. Istovremeno, bio je jako angažiran kao likovni pedagog i zaslužan je za uvođenje u osnovne i srednje škole nastave slobodnog dječjeg likovnog izraza koji odgovara dječjem psihofizičkom uzrastu. Za takve potrebe nastave osposobio je na Pedagoškoj akademiji više generacija nastavnika likovnog odgoja i likovne kulture.
Hakija Kulenović - Wikipedia

Vilko Šeferov
Mostar 21.3.1895.- Zagreb, 16.11.1975.

Počinje studij na Umjetničkoj školi u Beogradu 1912. godine (u klasi Vladimira Becića), ali iste godine zbog izbijanja Balkanskog rata seli se na Akademiju u Budimpešti gdje će ostati do završetka studija 1918. godine kada se vraća u Sarajevo.
Godine 1920. u Brdima pored Blažuja sudjeluje u umjetničkoj koloniji (s Vladimirom Becićem i Karlom Mijićem), jednoj od prvih u Bosni i Hercegovini. Godine 1924. seli u Zagreb, a nakon Drugog svjetskog rata boravit će i u SAD-u i Egiptu što će utjecati na razvoj njegovog slikarstva prema vlastitoj inačici ekspresionizma kojeg je doveo do ruba apstrakcije. Izlagao je na Proljetnom salonu, s "Grupom hrvatskih umjetnika" i "Grupom zagrebačkih umjetnika", a samostalno u Sarajevu, Zagrebu, New Yorku, Pittsburgu, Los Angelesu, San Pedru i Kairu. Otvorio je vlastiti atelijer i 1967. godine galeriju u Rovinju.

Enver Krupić
Bosanska Krupa, 1911. - Bihać 1992.

Slikarski je studij završio u Beogradu 1937. godine, a 1938. godine je primljen na parišku Akademiju likovnih umjetnosti u atelje profesora Sabatea. Imao je više samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a izložba u Milanu 1968. godine donijela mu je značajno priznanje time što je ušao u veliku svjetsku Enciklopediju modernog slikarstva. U
Zaljubljen u rijeku Unu u kojoj sreće obilje motiva, umjetnik za sve vrijeme od oko 1972. godine do danas, a to doba možemo nazvati i novim proljećem njegova života i stvaralaštva, gotovo svakodnevno slika ovu rijeku, njene vode, tokove, obale i okolni pejzaž, atmosferu i vegetaciju. Rezultat tog raspoloženja su pejzaži ("Una kod Stegarica", "Kanjon Une", "Una kod Krupe","Una kod Bihaća", "Slapovi sa Une") a u kojima je Krupić svoj poetski izraz razvio do najveće punoće i umjetničke zrelosti. Veći broj pejzaža "Dvoslap", "Troslap" , "Štrbački buk", "Una kod Ripča" , "Una kod Sunca" , "Martin - Brod" ...) čini, bez sumnje, i najljepše poglavlje i kvalitetnu jezgru Krupićeva životnog opusa. Rađeni su bez napora, lirski toplo, smireno i relativno brzo, u stilu koji karakterizira puna stvaralačka sloboda i u kojemu je ovaj umjetnik stvorio osobni, zreo, bogat i na svoj način klasičan slikarski izraz.

Hasan Begičević
Zenica, 1929. - Zenica, 10.9.2000.

Školovao se u Zenici i Sarajevu u klasi akademika Ismeta Mujezinovića. Poslije završetka školovanja vratio se u Zenicu i do umirovljenja radio je kao pedagog likovne umjetnosti na brojnim zeničkim školama. Bio je član likovnog kluba zeničkih slikara. Svoja djela izlagao je na bezbroj zajedničkih i samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Pored niza priznanja za svoj slikarski opus, Hasan Begičević dobitnik je i Nagrade grada Zenice.
Hasan Begičević - Wikipedia
Hasan Begicevic-Galerija slika - ZENICA U SRCU

Nikola Bešević
Split, 23.4.1892 — Beograd, 2.7.1970.

Prve slikarske pouke stekao je u Zagrebu na Višoj školi za umjetnost i obrt. Godine 1911. dolazi u Beograd s obitelji i upisuje se u Umjetničku školu, koju završava 1913. te kao stipendist srpske vlade odlazi u Rim na studije. Za vreme Prvog svjetskog rata, u kome je dobrovoljno sudjelovao, bio je ratni slikar. Poslije preležanog pjegavog tifusa, Bešević je otpušten iz vojske, te školovanje nastavlja 1916. godine u Španjolskoj umjetničkoj akademiji u Rimu, gdje je iste godine bio primljen u Međunarodno udruženje umjetnika. Osim u Italiji, svoj slikarski izraz usavršavao je na studijskim putovanjima u Parizu i Njemačkoj. U Beograd se vraća 1924. godine i započinje pedagoški rad u Umjetničkoj školi, čiji je nekada bio đak.
Nikola Bešević se od najranijih dana bavio i crtanjem karikatura, koje je objavljivao u novinama od 14-te godine. Njegov karikaturalni prikaz pjesnika Vladislava Petkovića Disa, koji je nacrtao u Rimu 1917. godine, posljednji je Disov portret pred njegov tragičan kraj.

Hazim Ćišić
Rođen 1.9.1934. godine u Mostaru.

Školu za primjenjenu umjetnost i pedagošku akademiju - Likovni smjer, diplomirao u Sarajevu.
Prvu samostalnu izloŽbu priredio u Konjicu 1959. godine. Od 1960. godine živi u Bugojnu, gdje radi kao likovni pedagog i slikar.

Branko Šotra
Kozice kod Stoca 31.1.1906. - Stockholm 21.5.1960.

Srpski slikar, porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Bavio se slikarstvom, grafikom, primijenjenom umjetnošću i likovnom kritikom.
Rođen je u selu Kozice kod Stoca. Kraljevsku umjetničku školu završio je u Beogradu 1929. godine. U vreme studiranja povezao se s Komunističkom partijom Jugoslavije, pa je zbog komunističke djelatnosti bio više puta zatvaran. Službovao je u Ohridu kao stručni učitelj za duborez u tamošnjoj Državnoj muškoj zanatskoj školi. Nakon dvije godine prebačen je u Vršac za nastavnika crtanja u Muškoj zanatskoj školi. Za sve to vrijeme je slikao: portrete, pejzaže, što više toga, kako bi ih mogao pokazati u Beogradu. Želio je da njegova prva samostalna izložba bude baš u prijestolnici. Međutim, izbio je Drugi svjetski rat i Branko Šotra mobiliziran u vojsku, a svi njegovi radovi su se zagubili tijekom rata. Nakon kapituliranja Kraljevine Jugoslavije nastavio je ratovanje boreći se u redovima NOV i POJ na prostorima Hercegovine, Crne Gore, Kosova i Metohije i Srbije. Nakon rata radio je na formiranju Doma Jugoslovenske narodne armije u Beogradu, a kasnije je postavljen za njegovog načelnika. Bio je upravnik Vojnog muzeja u Beogradu u razdoblju njegove obnove. Za redovnog profesora i prvog rektora Akademije za primjenjenu umjetnost u Beogradu izabran je 1948. godine i na toj dužnosti se zadržao do 1956. godine. Umro je iznenada 21.5.1960. godine u Stockholmu. Sahranjen je u Aleji narodnih heroja na Novom groblju u Beogradu.
U umjetnički život Branko Šotra je ušao 1930-ih godina i to kao slikar, da bi se kasnije kroz život sve više okretao grafici. Kada je postao profesor na Akademiji primenjenih umetnosti grafika i duborez su mu postali glavna preokupacija.

Đoko Mazalić
Bosanska Kostajnica, 1888. - Sarajevo, 1975.

Bosanskohercegovački slikar, jedan od slikara iz prve generacije umjetnika koji su pohađali umjetničke škole, uključujući i Gabrijela Jurkića, Petra Tiješića, Karla Mijića, Špiru Bocarića, Petra Šaina, Romana Petrovića i Lazara Drljaču.
Studirao je slikarstvo u Visokoj školi za likovne umjetnosti u Budimpešti (1910.-1914.). Izlagao je 1912. s Jovanom Bijelićem i Tiješićem u Sarajevu. Radio je kao profesor crtanja u Sarajevu i Travniku, te u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Bosna i Hercegovine. Između dva svjetska rata sudjelovao u formiranju i radu umjetničkih grupa "Četvorice" od 1929. do 1930. i "Kruga" od 1935. do 1937. godine. Bavio se znanstvanim radom, slikarskom tehnologijom, poviješću umjetnosti, likovnom kritikom.
Neka od njegovih djela su: Kopači, 1918., Osuđeni, 1920., Bijeg u Egipat, 1926., Herojski kraj, 1927., Stari jablanovi, Stari grad i dr.

Miroslav Bilać
Travnik, 1931. - umro 2003.

Bosanskohercegovački slikar i scenograf.

Petar Tiješić
Sarajevo, 1888. - Sarajevo, 1978.

Bosanskohercegovački slikar. Jedan je od slikara iz prve generacije umjetnika koji su pohađali umjetničke škole, uključujući i Gabrijela Jurkića, Petra Šaina, Karla Mijića, Špiru Bocarića, Đoku Mazalića, Romana Petrovića i Lazara Drljaču. Studirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Krakovu. Slikao je pejzaže i mrtvu prirodu. Format Tiješićevih slika često je malen, boja nanesena široko u plohama.

Petar Šain
Mostar, 1885. - Sarajevo, 1965.

Bosanskohercegovački umjetnik. Jedan je od slikara iz prve generacije umjetnika koji su pohađali umjetničke škole, uključujući i Gabrijela Jurkića, Petra Tiješića, Karla Mijića, Špiru Bocarića, Đoku Mazalića, Romana Petrovića i Lazara Drljaču. Učio je grafičke vještine u Zagrebu (1900.-1903.), dvije godine proveo u Grafičkom institutu u Beču, bio u Münchenu, u Parizu. Kao član grupe "Medulić" izlagao je 1912. godine u okviru Četvrte Jugoslavenske izložbe. U Veneciji je boravio i radio 1917. godine, a u Firenzi 1920. Nakon toga je živio i radio u Sarajevu. Bio je profesor Srednje tehničke škole i Škole za primjenjenu umjetnost u Sarajevu. U Prvom svjetskom ratu sudjeluje kao ilustrator s bojišta i s takvim crtežima nastupio je na Izložbi umjetnika iz BiH 1917. godine. U periodu između dva rata slika motive sa sarajevske čaršije.

Tomislav Krizman
Orlovac kraj Karlovca, 21.7.1882. - Zagreb, 24.10.1955.

Završio je trgovačku akademiju u Zagrebu, a grafiku i slikarstvo učio je kod Bele Čikoša-Sesije i Menci Clement Crnčića. Studirao je na Školi za umjetnost i obrt i Akademiji u Beču. Usavršavao se u Münchenu, putovao je po Dalmaciji, Bosni, Kosovu i Makedoniji pejzaži kojih su ostali zabilježeni na njegovim radovima. Od 1912. godine radi u Zagrebu - najprije kao nastavnik u Obrtnoj školi, a od 1922. godine postaje profesor na Likovnoj akademiji. Iako je slikao u ulju i temperi, najznačajniji je njegov grafički opus. Uz brojne samostalne listove izdao je i nekoliko grafičkih mapa. U Zagrebu 1952. godine objavljuje knjigu O grafičkim vještinama. Izlagao je u Zagrebu, Ljubljani, Beogradu. Opremao je knjige, časopise, radio je i kostime te nacrte za scenu opera i drama. Osnivač je Proljetnog salona i Djela, te jedan od osnivača društva "Medulić". (Izv: Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Zagreb : Leksikografski zavod "Miroslav Krleža", 1995-1996.)

Planine zapadne Bosne planinsko područje

GABRIJEL JURKIĆ, Visoravan u cvatu
Godina: 1914.; Ovo djelo se smatra najznačajnijim djelom Gabrijela Jurkića u kojem je portretirao svu ljepotu Kupreške visoravni tokom ljetnih mjeseci.
Ovo se djelo umjetnosti danas čuva kao nacionalno blago u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

GABRIJEL JURKIĆ, Idila
Godina: 1920.

GABRIJEL JURKIĆ, Pejzaž
Godina: 1965.; Tehnika: ulje na platnu, platno kaširano na kartonu; Dimenzije: 15 x 18,5 cm

GABRIJEL JURKIĆ, Sunčane zrake nad Livanjskim poljem
Godina: 1960.

GABRIJEL JURKIĆ, Put kroz šumu
Godina: 1922.

MILAN MIHALJEVIĆ, Livanjsko polje

GABRIJEL JURKIĆ, Vila naroda moga
Godina: 1911.

IVICA VLAŠIĆ, Zimsko sunce
Dimenzije: 70 x 100 cm

IVICA VLAŠIĆ, Sam s vjetrom
Dimenzije: 60 x 50 cm

IVICA VLAŠIĆ, Snježni bokovi
Dimenzije: 40 x 50 cm

IVICA VLAŠIĆ, Ovce
Dimenzije: 36,5 x 58

JOVAN BIJELIĆ, Žegar kod Bihaća
Godina: 1919.

JOVAN BIJELIĆ, Bosanski pejsaž (predeo)
Godina: oko 1940.; Narodni muzej u Beogradu

JOVAN BIJELIĆ
Godina: 1934.

JOVAN BIJELIĆ, Motiv iz Bosne
Tehnika: ulje na platnu; Spomen-zbirka Pavla Beljanskog, Novi Sad

JOVAN BIJELIĆ, Predeo
Godina: oko 1922.; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 77x113 cm

JOVAN BIJELIĆ, Bosanski predeo
Godina: 1936.; Tehnika: ulje na lesonitu; Dimenzije: 53x72 cm

JOVAN BIJELIĆ, Predeo sa rijekom i kućama
Godina: 1935.; Narodni muzej, Beograd

JOVAN BIJELIĆ, Galerija slika

Gabrijel Jurkić,
Autoportret

Gabrijel Jurkić
Livno 24.3.1886. - 25.2.1974.

Učio slikarstvo u privatnoj umjetničkoj školi Čikoš-Crnčić (1906.-07.), a potom u Višoj školi za umjetnost i obrt u Zagrebu (1907.-08.) i Akademiju u Beču (1908.-09.) gdje je svršio i specijalnu školu (K. Pochwalski, 1909.-11.). Samostalno je izlagao u Zagrebu, Sarajevu, Beču, Beogradu i Osijeku. Od polovice 1930-ih godina slikar se povlači s umjetničke scene u svoj svijet, izoliran od tadašnjih suvremenih zbivanja. U tome razdoblju, koje ga prati sve do kraja njegova stvaranja, tematska zaokupljenost njegova slikarstva postaje bosanski pejzaž, a prevladavajuća su tema četiri godišnja doba. To je vrijeme u kojem slikanje prirodnih pojava postaje nešto poput Jurkićeve svakodnevne molitve. S daškom romantične nostalgije prema svomu zavičaju i prema prolaznoj ljepoti koja ga je okruživala Jurkić, da bi zadržao ljepotu svjetlosnoga titraja, stvara realistične impresije poput Ljetne prašine iz 1940., Suton, 1941., Žetva, 1944., Sunčani dan, 1944., Zimska večer, 1944., Magle, 1949. itd. Nakon povratka u rodni kraj 1956. godine Jurkić nastavlja bilježiti prirodne ljepote svoga kraja pa tada nastaju: Pogled na Livno, 1955., Na gornjem izvoru Žabljaka, 1958., Vedrina zimskog dana, 1959., U proljeće, 1960., Sunčeve zrake nad Livanjskim poljem, 1960., i Proplanci Bosne za koju se smatra da je nedovršena.

Jovan Bijelić
Revenik, kod Bosanskog Petrovca, 30.6.1884. - Beograd 12.3.1964.

Pohađao je privatnu slikarsku školu J. K. Janovkog u Sarajevu, Akademiju likovnih umjetnosti u Krakowu (1909.– 1913.), slušao predavanja kod De Chirica na Académie de la Grande Chaumière u Parizu (studeni 1913 – lipanj 1914.), 1914. godine je ponovno u Krakowu, a zatim 1915. u Pragu upisuje Akademiju u klasi Vlahe Bukovca. Iste se godine vraća u Bosnu gdje prihvaća posao učitelja crtanja u školi u Bihaću. Godine 1919. odlazi u Beograd gdje će živjeti do kraja života. U Beogradu je radio kao scenograf i voditelj slikarske radionice Narodnog pozorišta, a vodio je i privatnu slikarsku školu. Najviše je slikao portrete, pejzaže i mrtve prirode. U svom radu prošao je nekoliko stilskih etapa: od utjecaja impresionizma, Cézannea i kubizma, preko kratke ekspresionističke faze te povratka realizmu, do izrazito kolorističke faze, da bi u posljednjim svojim radovima zašao u apstraktnu umjetnost. Prvu samostalnu izložbu imao je 1917. godine u Sarajevu, a sljedeću 1919. u Zagrebu.
Bio je jedan od pokretača i dugogodišnji tajnik grupe Oblik 1926. godine, koja je donijela najprogresivnije ideje tog doba u srpsku sredinu, te pripadnik Grupe umjetnika, Grupe slobodnih te Grupe šestorice. Godine 1960. primio je nagradu SR Srbije za životno djelo, a od 1963. godine bio je redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU).

Todor Švrakić
Prijedor, 10. 3.1882.- Sarajevo, 5.12.1931.

Švrakić je bio prvi školovani slikar s prostora Bosne i Hercegovine. Sin drvodjelje, sa 16 godina odlazi u Beograd gdje pohađa privatnu slikarsku školu Riste i Bete Vukanović, da bi školovanje produžio kod Paje Jovanovića u Beču i kasnije u Pragu. Prije Prvog svjetskog rata bio je član društva Medulić. Radio je kompozicije portrete i pejsaže, od kojih je najpoznatiji službeni i jedini portret Nikole Pašića. Izlagao je 1911. godine u Pragu, i na svim izložbama Medulića, zatim u Rimu 1911. i na svim jugoslavenskim izložbama u to vrijeme. U Srbiji je smatran jednim od najboljih srpskih akvarelista.

Ivica Vlašić
Rođen u Varešu 23.11.1954.

Od 1960. živi u Livnu. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završio je u Livnu. Akademiju likovnih umjetnosti diplomirao je u Sarajevu 1976. godine. Slikarstvo specijalizira 1981. godine kao stipendist poljske vlade u Varšavi na Akademiji lijepih umjetnosti, Fakultet slikarstva (Akademia Sztuk Pięknych, Wydzial Malarstwa). Uvršten je u Enciklopediju hrvatske umjetnosti u izdanje Leksikografskog zavoda "MIroslav Krleža" u Zagrebu 1996., te 1997. u Nacionalnu zbirku grafika Hrvatskog kluba za međunarodnu suradnju kao "Aetas aurea hrvatske grafike". Osnivač je grupe likovnih umjetnika Livna "Li Art" i suosnivač društva Likovnih hrvatskih umjetnika Herceg Bosne, koja kasnije prerasta u Društvo hrvatskih likovnih umjetnika Federacije BiH. Od 2006. predsjednik je Udruge likovnih umjetnika Livna. Organizator je prve likovne kolonije u Livnu 1993. godine, ali i niza likovnih kolonija humanitarnog karaktera sve do danas (Vidoši 2007., 2008., 2010., Crna stina, Livno 2014.god). Za svoj stvaralački rad primio je brojne nagrade i priznanja, kao i zahvalnice za sudjelovanja u humanitarnim donacijama za Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Ivica Vlašić otvara privatnu galeriju ART "VLAŠIĆ" 1998. godine u PTC Forum u Livnu. Pri galeriji vodi tečaj crtanja i slikanja od 2009. godine.
U stvaralačkom opusu uz pejzaže i konje ističe se kolekcija od preko 1000 portreta. Svojih 40 godina umjetničkog stvaranja okrunio je sa 45 samostalnih i više od 150 skupnih izložbi u domovini i inozemstvu. Slike se nalaze u fundusima muzeja i galerija te mnogim privatnim kolekcijama na svim kontinentima.
Ivica Vlašić živi i radi u Glavicama, Livnu.

Hercegovačke teme zemljopisna regija

GABRIJEL JURKIĆ

LAZAR DRLJAČA, Stari most

VILKO ŠEFEROV, Stari most

ŠPIRO BOCARIĆ, Stari most u Mostaru
Godina: 1909.; Tehnika: ulje na platnu; signirana i datirana: "Bozzarich 1909"; Dimenzije: 76,8 x 97,2 cm

GALERIJA: MOSTARSKI STARI MOST MOTIV JE MNOGIM UMJETNICIMA

MATEJ ŠKARICA, Kanjon Neretve
Tehnika: ulje na platnu

HASAN BEGIČEVIĆ, Stolac

MATEJ ŠKARICA, Na hercegovačkoj rijeci

HASAN BEGIČEVIĆ, Mostar

NERICA ADBULIĆ-OSMANČEVIĆ
Akvarel; motiv iz Počitelja

MATEJ ŠKARICA, Pogled na Počitelj s juga

SALIM OBRALIĆ, Počitelj
Godina, 1987.; iz Zbirke umjetničkih djela Bošnjačkog instituta, Sarajevo; Iz ciklusa umjetnika posvećenog Počitelju.

ZLATKO ŠULENTIĆ, Počitelj
Tehnika: ulje na ljepenci; Dimenzije: 600 x 730 mm; Zbirka Perčić

Dragica Jordan-Cvek, Počitelj
Godina: 1967.; Tehnika: ulje

Meho Meha Sefić
Mostar, 1919. - Mostar, 1988.

Bosanskohercegovački slikar poznat po slikama Staroga mosta i kao vrstan portretist.

Salim Obralić
Rođen u Maglaju, 1945. godine

Bosanskohercegovački grafičar. Srednju školu za primjenjene umjetnosti u Sarajevu završio 1965. godine. Završio Akademiju likovnih umjetnosti 1971. godine i postdiplomske studije 1974. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu. Redovni je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu.

Autoportret (sa šeširom), 1929.

Zlatko Šulentić
Glina, 16.2.1893. - Zagreb, 9.7.1971.

Hrvatski slikar. Pohađao je Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu (od 1910.), a zatim odlazi u München gdje upisuje slikarstvo na Akademiji (1911 – 1914.). Prvi svjetski rat provodi u vojnoj službi u Karlovcu te u kasarni 1916. godine slika Čovjeka sa crvenom bradom u sintezi cezanneizma i ekspresionizma, jedno od antologijskih djela hrvatskog modernog slikarstva. Po prvi put izlaže svoje radove na prvoj izložbi Proljetnog salona u Zagrebu 1916. godine, kao i na kasnijim izdanjima te likovne smotre priključujući se struji hrvatskog poslijeratnog ekspresionizma, a 1920-ih i neoklasicizma. Godine 1921. je zajedno sa Stojanom Aralicom postavio u Zagrebu izložbu S puta po Španiji i Africi. Samostalne je izložbe imao u Zagrebu, Sarajevu, Rijeci, Karlovcu i Rangoonu. Bavio se pedagoškim radom te je predavao u Petrinji, Sušaku i u Zagrebu, a od 1938. godine do umirovljenja 1947. godine bio je profesor na zagrebačkoj Likovnoj akademiji.
Nakon Drugog svjetskog rata ističu se njegovi ciklusi pejzaža, uglavnom s ljetnih putovanja, slikani u plein-airu, gdje pokušaj dočaravanja atmosfere prizora nadilazi važnost deskripcije motiva. Krajem 1950-ih nastupa razdoblje još slobodnijeg slikarskog izraza, svojevrsni novi ekspresionizam energičnog, izrazito jakog kolorita. Napisao je knjigu putopisa "Ljudi, krajevi, beskraj".

Katunska nahija planinsko područje

PETAR LUBARDA, Stijene
Godina: 1949.; Dimenzije: 95x64 cm; Narodni muzej Crne Gore, Zbirka Milice i Svetozara Vukmanovića, Cetinje

PETAR LUBARDA, Brda
Godina: 1949.; Tehnika: ulje na platnu; Dimenije: 51x77,5 cm; Narodni muzej Crne Gore, Cetinje

PETAR LUBARDA, Bez naziva (Crna greda, Cetinje)
Godina: 1947.; Dimenzije: 70x100 cm; Skupština opštine Cetinje

PETAR LUBARDA, Porušeno selo Čekanje
Godina: 1947.; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 69,5x98 cm; Narodni muzej Crne Gore, Cetinje

PETAR LUBARDA, Crnogorska brda
Godina: 1950; Tehnika. ulje na platnu; Dimanzije: 69x98cm; Narodni muzej Crne Gore, Cetinje

MILOŠ VUŠKOVIĆ, Cetinje
Godina: 1961.; Tehnika: tuš; Dimanzije: 25,2 x 35,3 cm: potpisana i datirana

PETAR LUBARDA, Porušeno selo Čekanje
Godina: 1950.; Tehnika: ulje na platnu; Dimanezije: 59,5x72,7 cm; Narodni muzej Crne Gore, Cetinje

CVETKO LAINOVIĆ, Lovćen
Tehnika: ulje na lesonitu; Dimenzije: 50x35 cm; signirana

ILIJA ŠOBAJIĆ, Motiv iz Crne Gore
Tehnika: crtež; Dimenzije: 30x47 cm; Godina: 1925: signiran

"Kameno more"

Petar Lubarda
Ljubotinj, 27.7.1907.- Beograd,
13.2.1974.

Jedan od najvećih crnogorskih, srpskih i jugoslavenskih slikara 20. stoljeća

Osnovnu školu je pohađao u Ljubotinju, Cetinju i Herceg Novom, a gimnaziju u Herceg Novom, Šibeniku, Sinju i Nikšiću gdje počinje slikati. Studije slikarstva započeo je u Beogradu 1925. u Umetničkoj školi, a nastavlja kratko u Parizu 1926. na Académie des Beaux Arts. U Crnu Goru se vraća 1932. i iste godine dolazi u Beograd. U Parizu drugi put boravi od 1938. do 1940.
Prvu samostalnu izložbu imao je 1925. u Nikšiću a zatim 1927. i 1929. u Parizu i Rimu. Od 1927. godine sudjelovao je na mnogobrojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Bio je član Društva srpskih umjetnika „Lada“ od 1938, Grupe „Samostalni“ od 1951, kao i ULUS-a, ULUCG-a i SULUJ-a. Ratne godine od 1941. do 1944. provodi u zarobljeništvu u logorima u Njemačkoj i Italiji. Njegovog oca, kraljevskog oficira, streljali su Titovi partizani, što je godinama negativno uticalo na njegovu umetničku karijeru, jer se smatrao ideološki nepouzdanim. Od 1945. radi kao profesor na Likovnoj akademiji u Beogradu. Godine 1946. odlazi na Cetinje gdje sudjeluje u fomiranju prvih stručnih likovnih institucija u Crnoj Gori: otvara se Umjetnička škola na Cetinju u kojoj je bio predavač i direktor. Škola se 1947.-48. premješta u Herceg Novi. U Beograd se vraća 1950. godine gdje ostaje do kraja života. Bio je član SANU i JAZU. Dopisni član SANU postaje 1959, a redovni 1961. Jedna od najomiljenijih tema njegovog slikarstva je Kosovski boj koju je uradio na raznim formatima u više desetina verzija. Slikarsku zaostavštinu poklanja Beogradu 1973. godine. Godine 1997. ustanovljeno je najveće priznanje „Petar Lubarda“ koje se dodjeljuje za likovnu umjetnost u Crnoj Gori. Pred smrt ostavio je pismo u SANU da na svakom budućem katalogu njegovih izložbi obavezno piše da je po narodnosti Srbin. Pismo se danas čuva u Arhivu SANU.
Izvor: Wikipedija - Petar Lubarda

Slikarstvo Petra Lubarde

Slikarski put Petra Lubarde započinje tamo gde je rođen - u crnogorskom kršu i brdima koji su mu se trajno urezali u stvaralačku memoriju. Praktično, u svemu što je slikao, kao plastična matrica može se identificirati taj prvi pejsaž koji ga je od rođenja okruživao. Kao da se u svakom od kasnijih zamenitih ciklusa vraćao linijama, oblicima i koloritu krajolika koji je ponio i nosio ma kuda da se kretao Crnom Gorom, Srbijom, Europom i svijetom. Počeo je slikati na svojevrsni realistički način koji je već poprimio svjetlo-tamne valerske odnose svjetla koji su tragali za naglašenim govorom slikarske materije. Dramatika slikarskog prizora podignuta je na prelazu 1930.-ih u 1940. godine, a simbolično je vidljiva u Zaklanom jagnjetu (1940.). Za ovu sliku su mnogi kritičari istakli da po surovosti prizora nagovještava kataklizmu Drugog svjetskog rata. Poslije rata, Lubarda se upustio u dotad nepoznatu avanturu u srpskom i jugoslavenskom slikarstvu otvarajući potpuno slobodne puteve kreativnosti, najprije u maninirizmu kolorističkog ekspresionizma, u kome je formu reducirao do granice prepoznatljivosti, a odmah zatim je svoje slikarstvo uveo u asocijativnu i apstraktnu fazu koja je definitivno obilježila ne samo njegov opus već i cjelokupno jugoslavenko slikarstvo druge polovice dvadesetog stojeća. Od povijesnog je značaja bila njegova izložba održana 1951. godine u Galeriji ULUS-a u Beogradu koja je pokazala cjeli plastični program obnove jugoslavenskog slikarstva poslije epohe socijalističkog realizma i otkrila taj tanki prijelaz iz ekspresivnog realizma u asocijativnu apstrakciju. Neka od najpoznatijih djela iz tog razdoblja su: Bitka na Vučjem dolu (1950.), Guslar (1952.), Konji (1953.), Kosovski boj (1953.).

Primorske planine Crne Gore područje

PETAR LUBARDA, Brajići
Godina: 1950; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 70x100 cm; Narodni muzej Crne Gore, Cetinje

PETAR LUBARDA, Pogled sa Starog Bara
Godina: 1949.; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 202x161 cm; Narodni muzej Crne Gore, Cetinje

PETAR LUBARDA, Kosmač
Godina: 1957.; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 81,2x100 cm; Zavičajni muzej Nikšić

KOSTA HAKMAN, Herceg-Novi
Godina: oko 1933.; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 48 x 66 cm; sign. „Hakman“; u privatnom vlasništvu

KOSTA HAKMAN, Boka kotorska
Godina: 1938.

PERO POČEK, Vrhovi Crne Gore
Godina: oko 1905.; Tehnika: ulje na dasci; Dimenzije: 27 x 42 cm

PERO POČEK, Kutak (Bokokotorski zaljev)

PETAR LUBARDA, Jutro (pogled s Lovćena)
Godina: 1958.; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 96,5x113,5 cm; Narodni muzej Crne Gore, Cetinje

SAVO VUJOVIĆ, Prčanj
Tehnika: uje na platnu; Zavičajni muzej Pljevja

PERO POČEK, Ulcinjsko polje

Kosta Hakman
Bosanska Krupa, 22.5.1899.- Opatija, 9.12.1961.

Hakman je bio jedan od najznačajnih srpskih slikara 20. stoljeća iz Bosne i Hercegovine. Rođen je u 1899. od oca poljskog imigranta i majke bosanske Srpkinje iz Sarajeva. Hakmana su 1914. uhitile austro-ugarske vlasti kao član pokreta Mlada Bosna. Srednju školu je završio 1919., kada započinje studije slikarstva. Od 1921. do 1924. studirao je slikarstvo u poljskom gradu Krakovu. Svoju prvu izložbu je održao 1925. Godine 1938. oženio je Bosu Pavlović. Povremeno je predavao na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu. U razdoblju od 1941-1944. bio je zatočen u koncentracijskom logoru u Dortmundu (Njemačka) kao ratni zarobljenik. 1947. postaje redovni profesor Akademije likovnih umetnosti u Beogradu, a 1958. odlazi u mirovinu.

Pero Poček
Cetinje, 20.3.1878.- Rim, 2.2.1963.

Poček je osnovnu školu pohađao u rodnom Cetinju. Studirao je slikarstvo na Institutu lijepih umjetnosti u Napulju (1897-1903. godine). Tu je završio sve tečajeve slikarstva, kiparstva i arhitekture. Nakon okončanih studija kratko je živio i stvarao na Cetinju, a od 1907. godine u Rimu. Slikao je figuralne kompozicije s crnogorskim motivima, portrete, pejzaže, mrtve prirode. Radio je i na ilustracijama "Gorskog vijenca", ispunivši tako i Njegoševu želju da njegovo djelo bude popraćeno slikama. Kasnije se bavio i religioznim temama. Njegova najpoznatija djela su: Vršidba (1903. god.), Lovćenska kapela, Mlin na Cetinje, Ulcinjsko polje, Gusle (1908.). Prvi je imao samostalnu izložbu na Cetinju (1907.). Izlagao je u Rimu, Londonu, Amsterdamu. Dobitnik je Grand Prixa u Londonu 1907. godine. Pero Poček je najsnažnija slikarska osobnost prve generacije crnogorskih školovanih slikara i začetnik crnogorskog modernog slikarstva.

Oko Skadarskog jezera područje

PETAR LUBARDA, Vranjina
Tehnika: Ulje na platnu; Dimenzije: 81x64,5 cm; Narodni muzej Crne Gore, Zbirka Milice i Svetozara Vukmanovića, Cetinje

PETAR LUBARDA, Sa Skadarskog jezera
Gordan: 1949.; Tehnika: ulje na platnu; Dimnzije: 100x140 cm; Muzeji i galerije Podgorice

SEFEDIN STAFA, Skadarsko jezero Zogaj
Izvor: Fine Art America

PASHK PËRVATHI, Rozafati
Godina: 2008; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 80 x 70 cm

Planinski motivi razno

GABRIJEL JURKIĆ
Godina: 1915; Tehnika: pastel; Dimenzije: 34x50 cm

GABRIJEL JURKIĆ, Planinski krajolik okovan zimom
Godina: 1953; Tehnika: ulje na šperploči; Dimenzije: 18,5x47,3 cm

GABRIJEL JURKIĆ, Zimski pejzaž
Godina: 1921.

ŠPIRO BOCARIĆ, Mlade čobanice u ljetnom planinskom krajoliku

IVICA VLAŠIĆ

SENAID BULJUBAŠIĆ, Predio

IGNJAT JOB, Planinski pejzaž
Godina: 1927; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 110x146 cm; Lokacija djela: Moderna galerija, Zagreb; Izvor reprodukcije: www.arte.rs

LAZAR DRLJAČA, Omore

AFFAN RAMIĆ

SLAVA RAŠKAJ, Jelen (Jeleni na bojni)
Godina: 1897.; Tehnika: akvarel

ROMAN PETROVIĆ, Jesenji pejsaž

ROMAN PETROVIĆ, U brdima
Tehnika: akvarel-papir; Dimenzije: 52 x 44 cm

Affan Ramić
Derventa, 5.6.1932 - Sarajevo, 19.5.2015.

Bosanskohercegovački slikar. Završio je Školu za primijenjenu umjetnost u Sarajevu i Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu 1957. godine u klasi profesora Marka Čelebonovića. Slikarstvo je specijalizirao u Parizu 1963. i Pragu 1967. godine.
Intenzivno se bavio kolažom, a u jednoj fazi koristio se filigranskim crtežom, inspiriran ornametikom starog bosanskog nakita.
Dobitnik je mnogobrojnih nagrada za umjetnički rad, među kojima je i Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, Zlatna plaketa humanizma - Međunarodne lige humanista. Bio je član je Akademije nauka i umjetnosti BiH. Sedamdesetih godina bio je predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine i Udruženja likovnih umjetnika Jugoslavije.

Roman Petrović
Donji Vakuf, 1.10.1896. - Sarajevo 1947.

Bosanskohercegovački slikar. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Krakovu (1913.-1916.) i Višoj školi za likovne umjetnost u Budimpešti (1916.-1917.), usavršavao se u Parizu. Bio nastavnik crtanja, a zatim scenograf kazališta u Sarajevu. Slikao pejsaže i figuralne kompozicije na način koji je približan ekspresionizmu, a zatim ikonostase i karikature (Branislav Nušić, A. G. Matoš). Bavio se freskama i ilustracijom knjiga. Jedna je od najmarkantnijih i najzanimljivih figura novije bosanskohercegovačke umjetnosti. Njegov opus, nejednakih vrijednosti, izazivao je i još uvijek izaziva različite, čak proturječne ocjene, a sudeći po svjedočanstvima onih koji su ga poznavali i voljeli, njegova ličnost bila je obdarena tako izuzetnim šarmom da su komentari suvremenika o njegovom djelu bili najčešće opterećeni tim nevjerovatno snažnim osobnim značenjem njegovog tvorca. Roman je izuzetno je lako prihvaćao novo i moderno i odigrao je kapitalnu ulogu u uključivanju bosanskohercegovačke umjetnosti u aktuelne likovne tendencije neposredno nakon Prvog svjetskog rata. Roman Petrović je jedan od osnivača Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine. 1980. godine otvorena je Galerija "Roman Petrović" u Sarajevu.

Velebit planinski masiv

MENCI CLEMENT CRNČIĆ, Velebit
Godina: 1911.; Tehnika: ulje na platnu; Dimanzije: 40 x 50,5 cm

LIDIJA IVANEK - SiLa, Kanjon Paklenice
Tehnika: Akril na medijapan ploči; Dimenzije: 50x70 cm

JELENA MARTINOVIĆ, Velebitski konji
Tehnika: Akril i tuš na platnu

LIDIJA IVANEK - SiLa, Velebitska planinska apstrakcija (Velebit Mountain Abstract)
Tehnika: Akril na medijapan ploči; Dimenzije: 40x80 cm

STOJAN ARALICA, Velebit

DOŠILOVIĆ KATARINA, Velebit
Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 50 x 50 cm

Autoportret, 1911.

Menci Klement Crnčić
Most na Muri, 3.4.1865. - Zagreb, 9.11.1930.

Studirao je slikarstvo na Akademiji u Beču između 1882. i 1884. godine. Od 1886. do 1887. godine slikar je kazališnih dekoracija u Landestheateru u Coburgu, a zatim nastavlja studij slikarstva u Münchenu od 1889. do 1892. godine u klasi prof. Nikolausa Gysisa. Kratko radi kao učitelj slikanja u Obrtnoj školi u Zagrebu, a zatim zahvaljujući stipendiji koju dobiva 1894. godine na preporuku Izidora Kršnjavog upisuje studij grafike na Akademiji u Beču kod profesora Williama Unger a. Za vrijeme studija već dobiva nagrade, a devet njegovih grafika nalazi se u zbirci Albertina u Beču. Između 1895. i 1897. godine živi u Beču i Lovranu, zatim stalno u Lovranu, a 1900. godine dolazi u Zagreb gdje 1903. godine, zajedno s Belom Čikošem-Sesijom, otvara privatnu slikarsku školu koja će prerasti u Višu školu za umjetnost i umjetni obrt, a zatim u Akademiju likovnih umjetnosti na kojoj je bio profesor do kraja života. Godine 1919. postaje član JAZU (Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti), a od 1920. do 1928. godine obnaša funkciju ravnatelja Strossmayerove galerije. Član je društva "Kvak".
Njegovi rani radovi nastaju u stilu münchenskog realizma, a zatim pod utjecajem tzv. zagrebačke škole mijenja stil, te mu paleta postaje otvorenija, a namaz pastozniji. Kasnije prelazi na zagasite tonove i tanke namaze kista. Obilježen je kao prvi hrvatski umjetnik koji je počeo slikati marine. Još je značajniji kao prvi školovani grafičar u Hrvatskoj koji je postigao europsku razinu kvalitete. Primijenio je grafiku kao sredstvo samostalnog umjetničkog izraza, osiguravši joj ravnopravan položaj uz slikarstvo i kiparstvo, a svojim je pedagoškim radom omogućio daljnji razvoj moderne hrvatske grafike. Većinom je radio bakropise koje rješava slikarski. Kasnije unosi i boju te radi višebojne bakropise. Bavio se i crtežom. Od 1895. godine radi ilustracije za sarajevsku Nadu, 1896. i 1897. godine surađuje u Zeitschrift für bildende Kunst, sudjeluje u ilustriranju Die österreichische-ungarische Monarchie in Wort und Bild. Radio je i plakate, scenografiju za dramu Pastorak, karikaturu te surađivao u humorističnom listu Satir.

Dinarski krš tematsko područje

OTON GLIHA, Gromače 2-59
Godina: 1959.

OTON GLIHA, Gromače 2-93
Tehnika: gvaš; Dimenzije: 70x100 cm; Godina: 1993.

LIDIJA IVANEK - SiLa, Dalmatinski krš - planina
Tehnika: Akril na lanenom platnu; Dimenzije: 40x50 cm

PETAR LUBARDA, Kamena pučina
Godina: 1951; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 72,5 x 91,5 cm; Narodni muzej u Beogradu

FRANO ŠIMUNOVIĆ, Gromače
Tehnika: Ulje na dasci; Dimenzije: 45x73 cm

MIJANA VUJOVIĆ

IVAN BEKAVAC PIVO, Crveno jezero
Crveno jezero je vrtača ispunjena vodom, nastala urušavanjem stropova golemih podzemnih prostorija u lokalnoj tektonskoj zoni.

Oton Gliha
Črnomelj, Slovenija, 21.5.1914. - Zagreb, 19.6.1999.

Hrvatski akademski slikar. Diplomirao je na Likovnoj akademiji u Zagrebu 1937. u klasi profesora Omera Mujadžića, Ljube Babića i Marina Tartaglie. Potom se usavršavao u Parizu 1938.-1939. Studijski boravi u Italiji 1952. Prvi put je izlagao 1938. na izložbi “Pola stoljeća hrvatske umjetnosti”, potom ima samostalne izložbe u Zagrebu Rijeci, Beogradu, Ohridu, Sarajevu, Sao Paolu, Veneciji, Torinu, Milanu, Genovi itd. Dva puta 1962. te 1964. je izabran da izlaže na Venecijanskom bijenalu. Slikao je pejzaže, portrete, mrtve prirode, univerzalno je prepoznatljiv po svojim gromačama. Svojim je uvjerljivim izričajem postao dio europske povijesti umjetnosti 20. stoljeća. Gromače se nalaze u brojnim privatnim zbirkama, muzejima u zemlji i svijetu. Zastupljen je u antologijama svjetskog slikarstva.

Ciklus Gromače - U ranim 1950-ima Gliha je uspješno slikao portrete i autoportrete te pejzaž klasičnih smjernica i odlika. Uskoro otkriva krajolike Krka i Hrvatskoga primorja, ali ih ne interpretira uobičajenom slikom viđenog, nego se usredotočuje na detalj tla iz kojeg će kao kameni spomenik njegovom slikarskom opusu izniknuti gromače. Sudbinski je sreo gromače i ostao im vjeran do kraja života - u 60 godina umjetničkoga djelovanja, posljednjih 45 ostao je vjeran tom motivu.
Magazin INA; Oton Gliha

Miljana Vujović

Glavni motiv na Milijanim slikama je crnogorski kamen, dok je glavni izvor njene duhovne snage zapravo crnogorsko tlo. Na svojim djelima počinje od prapočetka, tražeći ono što je neprolazno u onom što je prolazno. Tu nailazi na kamen koji je trajan i besmrtan, običan a opet misteriozan. Islikavajući kamen poput starih majstora neravninama, pukotinama, ispupčenjima, vizuelno sugeriše na sve nedostatke ovog svijeta, boreći se protiv otuđenosti. Milijanin kamen nije samo crnogorski, već univerzalni kamen koji sa sobom nosi misteriju i snagu i jednu neobičnu ljepotu“.

Marija Saičić, povjesničarka umjetnosti.

Površi i brda Crne gore područje

IGOR ŠUNTIĆ, Vojnik u izmaglici

ZORA PETROVIĆ, Crnogorka
Godina: prije 1945.; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 100 x 76,5 cm; Galerija Matice srpske, Novi Sad, Srbija
Na portretu Crnogorka predstavljena je dopojasna sedeća figura mlađe žene, odevene u narodnu nošnju, kose povezane maramom. Ruke su joj spuštene u krilo, i u njima drži buket svežeg poljskog cveća. Pozadina enterijera u kojem se mlada žena nalazi prilično je oskudno definisana, sam prostor deluje plitko, tako da materijalnost boje rastače i volumen tela i dubinu prostora, ističući dvodimenzionalnost samog platna. Čitava atmosfera u slici deluje pomalo grubo što je postignuto bogatom pastom, izvedenom snažnim, širokim potezima. Na ovaj način pažnja posmatrača usmerena je ka licu portretisane koje, na prvi pogled grubo, dobija dubok i nežan izraz koji se ogleda u očima. Njene oči, kao kontrast snažnim rukama i crtama lica odaju nežnu prirodu njenog bića (Izv: Matica srpska)

MILE RONDOVIĆ, Život planina
Tehnika: tempera na kartonu; Zavičajni muzej Pljevlja

NIKICA RAIČEVIĆ*, Kanjon
*slikar iz Podgorice

MILO MILUNOVIĆ, Ispod brda
Godina: oko 1933.; Tehnika: ulje na kartonu; Dimenzije: 29,1 x 38,1 cm; Izvor: Arte.rs

VUKO RADOVIĆ, Platije
Tehnika: ulje na lesonitu; Zavičajni muzej Pljevlja

IIJA ŠOBAJIC, Spuška glavica
Tehnika: crtež olovkom na natron papiru; Zavičajni muzej Pljevlja

PIVO KARAMATIJEVIĆ, Kanjon Morače
Dimenzije: 50x70 cm; Izvor: Galerijaslika.rs

Zora Petrović
Dobrica, 17.5. 1894 - Beograd, 25.5.1962

Slikarica koja se ubraja u najznačajnije predstavnike kolorističkog ekspresionizma u srpskoj povijesti umjetnosti prve polovice 20. stoljeća.

Srednju školu je pohađala u Pančevu 1907.-1909. godine. Upisala se na Umetničko-zanatsku školu u Beogradu 1912.-1914. u kojoj su joj predavali Milan Milovanović, Đorđe Jovanović i Marko Murat. Slikarstvo je studirala u Pešti kod profesora Deak-Ebnera, i sutjlvala na tečajevima profesora Retija u tzv. 'Barbizonu u Nagybányi'. Razdoblje od 1915. do 1919. provodi na Kraljevskoj Madžarskoj Zemaljskoj slikarskoj velikoj školi kod profesora Lajosa Deák Ébnera. U Beograd se vraća 1919. kada završava Umetničko-zanatsku slikarsku školu kod profesora Ljube Ivanovića i zapošljava se kao nastavnica u Realci u Beogradu, a od 1921. do 1944. predaje u Drugoj ženskoj gimnaziji 'Kraljica Natalija'. U Pariz 1925.-1926. godinu dana boravi u ateljeu Andre Lhota. Radila je najpre kao učitelj crtanja, a u slikarskoj školi Mladena Josića kao honorarna profesorica slikarstva od 1942. do 1944. Godine 1952. dobila je posao profesora na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu i tu radila do kraja života. Preminula je u Beogradu 1962. i sahranjena u Pančevu. Prvi put je izlagala 1921. godine u Somboru, a prvu samostalnu izložbu priredila je 1927. Bila je članica Društva srpskih umetnika 'Lada' (1924.-1927.), Umetničke grupe 'Oblik' (1928.-1931.), „Dvanaestorica“ (1938.) i „Samostalni“ (1951.-1954.).
Teme njenih slika su interijeri, portreti, ali najčešće aktovi i žene iz naroda. Svi povjesničari moderne srpske umjetnosti uvrštavaju slikarstvo Zore Petrović prije svega, na početku njezinog stvaralaštva, u poetsku figuraciju, a kasnije u koloristički ekspresionizam kome je ostala vjerna do posljednjih djela. Njeno slikarstvo temelji se na naglašenom, brzom, širokom potezu četke preko platna bez nepotrebnog detaljiranja forme. Suprotno tomeu, figure na njezinim slikama su deformirane, anatomski izobličene, ali pune unutrašnje snage i iskrenosti kromatskog zvuka. Slike su joj ispunjene gustom kolorističkom pastom i svjetlom koje te oblike naglašava. Ove slikarske temelje Zora Petrović je postavila 1930.-ih godina i ostala je vjerna tom stilskom izrazu do kraja života. Njezini radovi mogu se vidjeti u Narodnom muzeju u Beogradu, Muzeju savremene umetnosti u Beogradu i u kolekciji Spomen-zbirka Pavla Beljanskog u Novom Sadu.

Ramski kraj područje

STJEPAN ŠANDRK, Umac
Godina: 2011.; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 80×100 cm; Umac je otok na Ramskom jezeru.

LAZAR DRLJAČA, Kanjon Rame

MATKO VEKIĆ, Draševo
Godina: 2011.; Tehnika: ulje-lak na platnu

MARTINA GRLIĆ, Tornjaci
Godina: 2012.; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 70×90 cm

DARKO MARKIĆ, Kuća moga djeda
Godina: 2011.; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 70×100 cm

MATEJ ŠKARICA, Samostan Šćit u Rami
Tehnika: ulje na platnu

MATEJ ŠKARICA, Crima, pritoka Rame
Tehnika: ulje na platnu

ANDRIJA IVANIŠIĆ, Crkva i ramski samostan
Godina: 2011.; Tehnika: ulje na platnu

Stjepan Šandrk

Rođen je 1984. godine u Osijeku. Završio je Školu primijenjenih umjetnosti u Osijeku 2002. godine, a diplomirao slikarstvo u klasi prof. Igora Rončevića na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2006. godine.

IZVOR: Izložba “Slikari ramskog kruga”, 2013.

Darko Markić

Rođen je 1983. godine u Zadru. Maturirao je 2001. godine u Školi primijene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, smjer grafika. Diplomirao je 2006. godine na akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Ante Kuduza, te pod komentorstvom profesora Igora Rončevića.

Martina Grlić

Rođena je 1982. godine u Zagrebu. Diplomirala je 2009. godine na Slikarskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Zlatka Kesera i prof. Duje Jurića.

Matko Vekić

Rođen je 1970. u Zagrebu. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1995. godine. Od 1996. do 1999. radio je kao nastavnik crtanja i slikanja u Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu, a od 1999. do 2003. godine honorarno predavao slikarstvo u statusu asistenta, zatim docenta na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu pri Sveučilištu u Mostaru. Od 2007. godine je docent, a od 2011. godine izvanredni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 2009. predstavljao je Hrvatsku na Bijenalu u Veneciji, zajedno s Nikolom Koydlom i Zoltanom Novakom.

Andrija Ivanišić

Rođen je 1983. godine u Osijeku. Maturirao je 2002. godine u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Osijeku, smjer kiparski dizajn. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Igora Rončevića.

Matej Škarica

Rođen je u Mostaru 29.9.1981. godine. Na Sveučilištu u Mostaru 2005. završava studij novinarstva, smjer tisak. 2010. godine magistrira na Filozofskom fakultetu (informacijske i komunikacijske znanosti – smjer komunikologija). Sudjelovao je u uređivanju nekoliko tiskovina, te informativnih Internet stranica i portala. Jedno vrijeme djeluje kao slobodni novinar. Suradnik je Večernjeg lista BiH i tjednika Hrvatsko slovo. Područja zanimanja su mu društvene, kulturne, povijesne, kao i teme o umjetnosti. Duži niz godina bavi se istraživanjem kulturno-povijesnog naslijeđa Hrvata u BiH. Slikarstvom i manjim opsegom kiparstvom bavi se od završetka srednje škole. U obje vještine je samouk. Prvu samotalnu izložbu slika imao je u Zagrebu (2009), Hercegovački krajolici – od Rame do Huma), zatim u Mostaru (2010), Zagrebu (2013.), Požegi (2014.) i dr. Godine 2006. objavljuje knjigu pjesama Treće stanje Duha. Osim pjesništva, piše eseje, književne osvrte i putopise, koji obrađuju Neretvanski i Ramski kraj.

Planine Starog Vlaha i Raške (Sandžaka) područje

ĐORĐE KRSTIĆ, Manastir Studenica
Godina: 1881.-83.; Narodni muzej, Beograd

NADIA MINIĆ, Zlatibor, in memory...
Tehnika: akvarel

DRAGAN OJDANIĆ
Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 70 x 90 cm

DRAGAN OJDANIĆ
Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 50x70 cm

DRAGAN OJDANIĆ, Kolibe u selu Kremna
Dimenzije: 35 x 45 cm

DRAGAN OJDANIĆ, Staro selo Sirogojno
Dimenzije: 45 x 60

DRAGAN OJDANIĆ, U podnožju Tare
Dimenzije: 60 x 80 cm

DRAGAN OJDANIĆ, Zlatibor
Dimenzije: 35 x 50 cm

DRAGAN OJDANIĆ, Galerija slika

BOŽIDAR KOVAČEVIĆ, Pejzaž
(Zlatibor); Dimenzije: 30x40 cm

JEVROSIMA LUKIĆ, Pejzaž, Golija
Tehnika: akvarel

JEVROSIMA LUKIĆ, Pejzaž sa Golije
Tehnika: akvarel

BOŽIDAR KOVAČEVIĆ, Zlatibor
Tehnika: ulje; Dimenzije: 50x40 cm

BOŽIDAR KOVAČEVIĆ, Šuma na Zlatiboru
Tehnika: ulje; Dimenzije: 60x70 cm; Godina: 1996.

VJEKOSLAV ĆETKOVIĆ, Predeo sa Zlatibora
Umetnička zbirka Muzeja na otvorenom "Staro selo", Sirogojno

AUTOR NEPOZNAT, Zlatibor
Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 40x30 cm

KATARINA IVANOVIĆ, Zlatibor
Tehnika: ulje na medijapanu; Dimenzije: 25 x 17 cm

NIKOLA GRAOVAC, Manastir Mileševa
Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 40x52 cm

DUŠAN MIKONJIĆ, Sopoćanski pejzaž

BOŽIDAR KOVAČEVIĆ, Pejzaž sa Zlatibora
Tehnika: akvarel; Dimenzije: 29,5x40 cm; Godina: 1985.; signatura Sign

ĐORĐE STANIĆ, Galerija slika

Đorđe Krstić
Stara Kanjiža, 19.4.1851. - Beograd, 30.10.1907.

Krstić je bio jedan od najpoznatijih srpskih slikara realista.

Đorđe Krstić zanat izučava u Sremskim Karlovcima i Beogradu, pa školovanje nastavlja na Bogosoviji. Završio je Likovnu akademiju u Münchenu gde je i ostao do 1883. Tu su nastala njegova prva djela pod utjecajem njemačkog realizma: Utopljenica, Anatom, Pisac jevanđelja. Od 1883. živio je u Srbiji i tu su nastale idilične slike: Pejzaž sa Kosova polja, Iz okolice Čačka, Iz Leskovca, Studenica, Žiča, itd. Naslikao je i više ikonostasa, od kojih posebnu pažnju zaslužuju onaj u Čurugu i u niškoj Sabornoj crkvi. Niški ikonostas nije završio jer su njegove slike smatrane suviše profanim (svjetovnim), posebno slika Smrt kneza Lazara, koja nikada nije postavljena na ikonostas. U požaru 2001. godine izgorio je Saborni hram u Nišu, a s njime i ovaj ikonostas s jedanaest ikona Đorđa Krstića. Među njegovim najboljim djelima su: Anatom, pejzaž Babakaj, Alaska vrata, Sveti Sava blagosilja decu, Smrt kneza Lazara.
Dana 1884. godine postao je član Srpskog učenog društva, a 1892. počasni član Srpske kraljevske akademije. Umro je i Beogradu 1907. godine.

Dragan Ojdanić
Rođen 29.7.1973. godine u Beogradu.

Od 1984. godine se bavi slikarstvom, radeći temperom. Satove crtanja pohađao kod Branka Tijanića u Užicu, a prva likovna iskustva stekao kod akademskog slikara Božidara Kovačevića. Slika mrtvu prirodu, aktove, motive svakodnevice, manastire, hramove i crkve. S obzirom da je odrastao na Zlatiboru i u Užicu, najviše se bavi pejzažem.

Žumberak i Samoborsko gorje brdsko područje

BRANKO ŠENOA, Stari Samoborski grad
Godina: 1903.; Tehnika: ulje na platnu

VLADIMIR BECIĆ, Samoborski pejzaž
Godina: 1941.; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 580 x 710 mm; Sign. lijevo dolje: Vladimir Becić 41; Moderna galerija, Zagreb

SLAVA RAŠKAJ, Kišni dan u Samoborskom gorju
Godina: 1897; Tehnika: akvarel; Vlaništvo: Zbirka dr. Josip Kovačić

SLAVA RAŠKAJ, Pogled s brda na Samobor
Godina: 1897.; Tehnika: akvarel na papiru; Vlasnik: Zbirka dr. Josip Kovačić

SLAVA RAŠKAJ, Snijeg kopni na Svetoj Geri
Tehnika: akvarel na papiru; Vlasnik: Zbirka dr. Josip Kovačić

Autoportret, 1917.

Branko Šenoa
Zagreb, 7.8.1879.-4.12.1939.

Hrvatski slikar, grafičar i povjesničar umjetnosti. Diplomirao je pravo (1902.) i filozofiju (1905.) te doktorirao povijest umjetnosti (1912.) na Sveučilištu u Zagrebu. Istovremeno je pohađao privatnu slikarsku školu Otona Ivekovića od 1899. do 1906. godine, te grafički tečaj kod Mencija Clementa Crnčića između 1903. i 1904. godine.
Slikarska djela radi uljem i akvarelom pod utjecajem tzv. zagrebačke škole, a slika vedute Zagreba, Turopolja, Gorskog kotara i Jadrana. Od grafike se bavio bakropisom te je napravio nekoliko ciklusa: Stari Zagreb, Stari Osijek, drugu seriju Stari Zagreb, Stara katedrala i Brodogradilište u Korčuli.
Ilustrirao je i opremao knjige, slikao panoe, te u sezoni 1909./1910. bio scenograf za kazališne predstave Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Od godine 1907. radio je u Višoj školi za umjetnost i obrt u Zagrebu kao pomoćni učitelj i tajnik, od 1918. je bio ravnatelj, a 1921. godine kada je škola prerasla u Akademiju postao je njezin direktor. Radio je kao konzervator pri Zemaljskom povjerenstvu za čuvanje umjetničkih i historičkih spomenika u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji (1912 – 1920.). Bio je i načelnik Umjetničkog odjeljenja ministarstva prosvjete u Beogradu (1924. i 1925.), komesar jugoslavenskog odsjeka na Izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. godine te član JAZU (Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti) od 1931. godine.

Planine istočne Bosne i Podrinje (SRB, BIH)

ZLATKO ŠEŠELJ, Panorama Jahorine, skica
Tehnika: akvarel; Zlatko Sešelj je na podlozi avionskih snimaka napravljenih u vrijeme priprema za održavanje Zimske olimpijade u Sarajevu 1984., u akvarelu naslikao ovu panoramu u akvarelu, a koja mu je kasnije (1986.) poslužila za veliku panoramu u ulju koja je kasnije bila podloga za izradu sheme skijališta.

BRANKO NINKOVIĆ, Višegradski most
Tehnika: akvarel

SLOBODAN BOBAN BERIĆ, Drina

Slobodan Boban Berić
Rođ. Bogatić, 2.6.948.

Ljekar i slikar. Gimnaziju je pohađao i završio u Šapcu, a studij medicine u Beogradu, kao najmlađi lekar u bivšoj SFRJ. Specijalist interne medicine. Ima privatnu ordinaciju u Bogatiću, u kojoj besplatno pruža usluge mirovljenicima i siromašnima. Jedini je ljekar koji je čitav svoj radni vek proveo u Mačvi. Slikanjem se bavi od 1968. godine. Pripada Mačvanskoj slikarskoj školi, čiji je začetnik Milić od Mačve ili, kako su ga neki zvali, "srpski Salvador Dali".

Obalne dalmatinske planine planinsko područje

INGRID RUNTIĆ, Makarska noću
Godina: 2013.; Tehnika: kombinirane tehnike; Dimenzije: 48×68 cm

INGRID RUNTIĆ, Biokovo ujutro
Tehnika: uljani pastel na papiru

INGRID RUNTIĆ, Biokovo u bijelim oblacima
Godina: godina; Tehnika: uljani pastel na papiru

MLADEN VEŽA, Brist VI (Stijene i more)
Tehnika: grafika; Dimenzije: 58x45 cm

MLADEN VEŽA, Brist I
Tehnika: grafika; Dimenzije: 30x34 cm

IRIS MATVIKO SKENDER
Jedan ciklus ove akademske slikarice inspiriran je prirodnim ljepotama Biokova.

MLADEN VEŽA, Planina nad morem
Tehnika: grafika; Dimenzije: 59 x 67 cm

MLADEN VEŽA, Planina uz more
Tehnika: sitotisak; Dimenzije: 43 x 50 cm

Mladen Veža
Brist, 1916.-Zagreb, 2010.

Hrvatski slikar i ilustrator. Crtati je počeo u najranijoj dobi.
1932. godine završio je renomiranu Državnu obrtnu školu u Zagrebu. Godine 1937. diplomirao je na Umjetničkoj akademiji ( današnjoj ALU ) u Zagrebu u klasi prof. Vladimira Becića. Godine 1938. ima svoju prvu samostalnu izložbu u renomiranoj zagrebačkoj galeriji. Sa 22 godine uvršten je u povijesnu izložbu hrvatske likovne umjetnosti - "Pola vijeka hrvatske umjetnosti 1878. - 1938." Godine 1950. živi i stvara u Parizu, gdje je stvorio svoj Pariški ciklus koji ga je proslavio. Od 1973. do 1997. je vrijeme značajnih priznanja, nagrada i odlikovanja. Kao redovni profesor ALU u Zagrebu 1981. odlazi u mirovinu, nastavivši neumorno raditi.
Njegov slikarski opus čine koloristički osebujni pejzaži s Jadrana, interijeri, mrtve prirode, portreti i kompozicije s prikazima dalmatinskog folklora ( Brist, ... ).

Kvarner i otoci sjevernog Jadrana područje

MENCI KLEMENT CRNČIĆ, Pogled s Plasa
Godina: 1909.

VLADIMIR VARLAJ, Vrbnik
Godina: 1923.

OTON GLIHA, Krčki krajolik
Godina: oko 1900.; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 70 × 100 cm

ZDENKO VELČIĆ
Tehnika: ulje na kartonu; Dimenzije: 12 x 39 cm

ZDENKO VELČIĆ, Baška
Tehnika: ulje na kartonu; Dimenzije: 50x35 cm

BLAŽENKA ZVONKOVIĆ, Krk
Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 81 x 100 cm

NEVEN JAKOVLJEVIĆ, Krk
Tehnika: akvarel; Dimanzije: 50x70 cm

KOSTA HAKMAN, Pejzaž (Matulji)
Teknika: akvarel; Dimenzije: 275 x 410 mm; sign. „Matulji / Kosta Hakman“ (ćirilica), u privatnom vlasništvu

VOJO RADOIČIĆ, Kvarner
Tehnika: grafika; Dimenzije: 41 x 61,8 cm

DALIBOR RUBIDO, Nadmorje
Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 80x40 cm

Velčić Zdenko
Rođ. Brseč kraj Opatije, 1953.

Slikarstvom se počeo baviti već u osnovnoj školi.
Danas je član likovne radionice Opatija. Živi i radi u Rijeci. Vedute gradova, najčešće onih u ozračju mora motivi su Zdenka Velčića. Velčićev pristup bazira se na klasičnoj estetici, no ostvarenim načinom tvorbe u koji je unijet vid impresionističke spontanosti, direktnog bilježenja dragog prizora, dovedenog na prag slikarskog posvojenja. Postojanošću i kvalitetom, Velčić se ubraja među najzanimljivije suvremene hrvatske vedutiste.

Neven Jakovljević

Rođen je u Šibeniku. Pripada mlađoj generaciji hrvatskih akvarelista jakog mediteranskog duha. U likovnom svijetu prisutan je preko 20 godina. Sudionik je preko 40 domaćih i međunarodnih likovnih kolonija. Radovi mu se nalaze diljem svijeta. Dobitnik je mnogih priznanja za sudjelovanje na brojnim humanitarnim, donatorskim akcijama. Član je Matice Hrvatske od 1992.godine.

Dalibor Rubido
Rođ. Sisak, 1971.

Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Zagrebu 1994.godine, te je iste godine nagrađen kao najbolji diplomant slikarstva. Sudjelovao je na više likovnih kolonija na Plitvičkim jezerima, te na likovnoj koloniji u Malinskoj na otoku Krku 2004.godine. U mladosti je bio veslač, aktivni sportaš. Kasnije zbog preokupiranosti slikanjem prestaje s veslanjem, ali još uvijek prisutnu ljubav prema vodi kompenzira kroz ronjenje na dah. Općenito ljubav prema vodi koristi kao likovni izražaj. Bavi se izradom unikatnog namještaja, kiparstvom i keramikom.

Vjekoslav Vojo Radoičić
Rođ. u Požegi 1930. godine.

Redoviti je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeke i Zagreba, te VBKO (Verein Bildenden Kunsler Osterreich, Wien-Schonbrun). Živi i radi u Begovu Razdolju, Rijeci i Beču. Bavi se slikarstvom, malom plastikom, ilustracijama za djecu, primijenjenom grafikom i tekstilnim dizajnom.
Imao je više od 160 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Radi za televiziju i kazalište i kazalište te je izradio preko 50 scenografija u zemlji i inozemstvu. 2002. godine bio je nominiran za najveću nagradu za ilustraciju "Hans Christian Andersen".

Područje Like i Kordun zemljopisna područja

STOJAN ARALICA, Jesen u Lici
Godina 1972.

STOJAN ARALICA, Ljeto u Lici

STOJAN ARALICA, Lika
Godina: 1958.

STOJAN ARALICA, Lika

TOMISLAV KRIZMAN, Plitvička jezera
Godina: 1931.; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 61 x 70 cm

TOMISLAV KRIZMAN, Slunj

NIKOLA GRAOVAC, Motiv iz Like
Tehnka: ulje na platnu kaširano na karton> Dimenzije: 35,5x52,5 cm; Godina: oko 1939.; signatura

GABRIJEL JURKIĆ, Naoružani Ličanin
Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 590 x 360 mm; Zbirka Perčić

ANKA KRIZMANIĆ, Plitvička jezera
Tehnika: grafika: Dimenzije: 40x57 cm

Autoportret, 1967.

Stojan Aralica
Škare kod Otočca, Lika, 24.12.1883 - Beograd, 5.2.1980.

Slikar, grafičar. Sin je financijskog službenika na carini Vasa i Stanke Hrkalović. Nižu gimnaziju završio je 1900. u Otočcu a Učiteljsku školu 1904. u Osijeku. U privatnoj školi Heinricha Knirra u Münhenu je od 1909, 1910. se upisuje u klasu Karla Mahra na minhenskoj Visokoj školi za likovnu umjetnost a 1912. prelazi u klasu Ludwiga vod Hertericha, gde ostaje dve godine. Po izbijanju rata 1914. dolazi u Zagreb i otvara privatnu slikarsku školu. U Pragu, na grafičkom odsjeku Akademije za likovnu umetnost, kod Augusta Bremsa je od 1916. do 1917. a potom kod Maxa Schwabinskog. Po povratku u Zagreb (1918) zaposlio se kao šef grafičkog odjela u zagrebačkim Novostima, a 1920. imao je prvu samostalnu izložbu. Putuje u Španjolsku, Maroko, Alžir i Tunis a 1923. u Italiju. Po povratku (1924) postao je nastavnik u zagrebačkoj Četvrtoj realnoj gimnaziji. U Parizu je od 1925. do 1934, od toga jednu godinu u ateljeu André Lhota (1926—1927). Od 1927. sudjeluje na izložbama Jesenskog salona, Salona nezavisnih i Salona Tuileries. S Milunovićem, Uzelcem i Čelebonovićem izlaže 1931. u galeriji Bernheim-Jeune sa zapaženim uspjehom. Ljeta provodi u Saint Tropezu, Cassisu i Cannesu. Po povratku u Zagreb jedno vrijeme je honorarni profesor crtanja ponovno u Četvrtoj gimnaziji. Ljeti slika na Orebiću, Korčuli, u Malom Lošinju, Mlinima, Dubrovniku i Lici. Tijekom Drugog svjetskog rata živi u Beogradu i slika tek toliko da se prehrani a od 1946. do 1948. je u Švedskoj, slika Laplandiju i Stockholm. S obitelji se 1948. vraća u Beograd, gdje će boraviti do kraja života. Ljeta provodi na Rabu, u Lici, Orebiću, Otočcu, Malom Lošinju i Rovinju, gdje ima i svoj atelje.
Bio je član Udruženja likovnih umetnika Srbije i umjetničkih grupa "Oblik", "Dvanaestorica", "Šestorica". U Otočcu je 1972. osnovao fond Stojana Aralice a 1979. je tome mjestu predao legat svojih slika, od kojeg je ustanovljen Spomen muzej Stojana Aralice. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu, u Aleji zaslužnih građana. Njegova slikarska aktivnost trajala je više od sedamdeset godina a opus mu čini preko 1500 umjetničkih dela.

U vrijeme kada je živio u Zagrebu (1933.-1941.) izlagao je često, slikao prije predjele s Jadrana, iz zavičajne Like, te figure u prirodi, interijere, mrtve prirode. U Beogradu je izvjesno vrijeme nastavio u ranijem stilu (Predeo iz Like, 1948), ali s nešto rashlađenom (još uvek prozračnom) i smirenijom bojom. Bijelu podlogu platna zamjenjuje tamnom, na kojoj je kolorit s dramatskim intenzitetom i oporošću. Boja je na trenutak, uslijed prejake impulsivnosti, do apstrakcije dovela formu i približila se ekspresionističkim akordima, da bi se potom ponovo vratila u figuralne kompozicije i likovna usmerenja koja su mu svojstvena: Autoportret, 1967.; Cveće, 1969.; Lički bregovi, 1969.

Fotografija iz 1918.

Anka Krizmanić
Omilje pokraj Sv. Ivana Zeline, 10. 3.1896. - Zagreb, 2.11.1987.

Hrvatska slikarica i grafičarka. Anka je rođena kao prvo dijete Josipa Sivoša, pučkog učitelja podrijetlom iz Novigrada Podravskog i Jelke rođene Gušić. Poslje rane smrti Ankinog oca, njena majka s njom i Jelkom, Ankinom mlađom sestrom, 1904. godine dolazi u Zagreb. Pučku školu polazi u Popovu tornju, a Višu djevojačku u Draškovićevoj ulici. 1910. godine postaje najmlađa polaznica Krizmanove slikarske škole na Jelačićevu trgu 4. Tri godine boravi u toj slikarskoj školi, a školovanje nastavlja u Dresdenu. Uz Krizmanovu pomoć dobiva stipendiju kraljevske zemaljske vlasti, te u pratnji majke odlazi u Dresden. Iz Drezdena donosi diplomu umjetničko-obrtne škole i srebrnu medalju za najbolji rad u grafici, što je jedino priznanje koje je u životu primila. U Zagrebu aktivno sudjeluje u likovnom životu. Izlaže i postaje član Proljetnog salona. Od 1931.-1938. i od 1946.-1954. radi kao crtačica na zagrebačkom Medicinskom fakultetu (Institut za anatomiju, odnosno biologiju), a u mirovinu odlazi 1955. godine. Izdala je nekoliko grafičkih mapa. Izlagala je do smrti na dvadesetak samostalnih i znatnom broju skupnih izložbi.

Nikola Graovac
Vrebac, kod Gospića, 29.5.1907. - Topola, 16.1.2000.

Jedan je od najvećih majstora kolorističkog ekspresionizma u srpskom slikarstvu 20. stoljeća.
S 15 godina je došao u Beograd gdje je mukotrpno radio razne poslove kako bi sam preživio a dio zarade slao obitelji u Liku. Po karakteru skroman, a imajući cilj u životu da postane slikar i radi posao koji najviše voli, štedio je i pripremao se za slikarsku školu. U to vrijeme najpoznatija slikarska škola u Beogradu je bila škola slikarstva u ateljeu Jovana Bijelića, koju je pohađao.. Prvi put je izlagao na kolektivnoj izložbi 1933. godine, da bi već 1934. godine zajedno sa još troje učenika Bijelićeve škole napravio zajedničku izložbu koja je naišla na izvanredan prijem. Ova grupa umetnika je kasnije popularno nazvana grupa "Četvorica" iako nikada nije imala službenu formu. Prvu samostalnu izložbu je imao 1935. godine u Beogradu. Sa grupom "Oblik" izlagao je 1938. godine iako nije bio njihov član, da bi s grupom „Desetoro“ (Desetorica) 1940. godine izlagao u Beogradu i Zagrebu. Bio je izuzetno plodan slikar koji je živio od slikarstva. Opus mu broji oko 10.000 slika koje se nalaze u službenim institucijama, mnogim ustanovama, tvrtkama i privatnim zbirkama i kolekcijama. Poslednja njegova samostalna izložba je priređena u 1998. godine u Beogradu.

Gorski kotar i karlovačko područje područje

SLAVA RAŠKAJ, Pogled na Ozalj
Godina: 1898.; Tehnika: akvarel
Akvareli Slave Raškaj predstavljaju najviši domet hrvatskog akvarelnog slikarstva krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Od svih naših slikara koji su se prije nje bavili akvarelom, imala je najviše osjećaja za omjer pigmenta i vode u akvarelnom postupku. Stoga njezin akvarel, fluidan i lak, predstavlja upravo primjer idealnog akvarela, a jednako su lepršavo uvjerljivi i njezini pasteli.

SLAVA RAŠKAJ, Ozalj u proljeće

SLAVA RAŠKAJ, Kupa kod Ozlja
Godina 1890.

ALFRED KRUPA, Dobra kod Jarčeg polja
Godina: 1984.; Tehnika: akvarel na papiru; Dimenzije: 34 x 51 cm; Gradski muzej Karlovac
Opis: Pogled s visine na rijeku koja prolazi između dva brežuljka. Na lijevom je cesta koja prilazi do rijeke, desni brežuljak je strmiji. Prizor je komponiran u tri plana koja se podudaraju s podjelom kadra na trećine. U prvom planu prikazani su obronci brežuljaka i blještava površina rijeke. U drugom planu nalazi se mlin na slapu i bujna riječna vegetacija na brežuljcima. U prva dva plana prevladavaju plohe toplo žutih tonova, obrubljene hladnim sivoplavim linijama. U prikazu riječne površine veći dio papira je ostao nepokriven bojom. U treći plan smještena je plavičasta ploha planine u daljini i nebo u čijem prikazu je između planine i blijedo sivih oblaka ostavljena nepokrivena površina papira . Alfred Krupa posebno je poznat i omiljen po riječnim pejzažima u akvarelu poput ovog naslikanim u prirodi a la prima. Umjetninu je 1985. godine povodom 40. godišnjice Galerije darovao Alfred Krupa. Izvor: Gradski muzej Karlovac

BRANKO ŠENOA, Gorska livada
Tehnika: ulje na papiru; Dimanzije: 32,5x22,5 cm

BLAŽ ĆUK, Uz Kupu
Godina: 1960.; Tehnika: akvarel na papiru; Dimenzije: 39 x 41 cm; Gradski muzej Karlovac
Opis: U prednjem planu površina rijeke prikazana tamnijim zelenim tonovima, raščlanjena je ritmičkim nizanjem dijagonala i vertikala odraza obalnog raslinja. Na samom dodiru rijeke i obale, tj. vode i zemlje tamnosivim izduženim plohama prikazana su dva iskrivljena u lijevu stranu nagnuta stabla. Iza njih prostire se svjetliji i prozračniji stražnji plan sa smeđim prilaznim puteljkom koji vodi od rijeke na desnu stranu prema gore i na sredini visine kadra gubi se u zelenilu. Ovaj isječak čiste prirode, u kojem postojanje čovjeka naznačuje tek pusti puteljak izveden je slobodnim, sigurnim i dinamičnim rukopisom kao zapisom neposrednog doživljaja ljepote i bogatstva prirode. Izvor: Gradski muzej Karlovac

BRANKO ŠENOA, Paljenje drva kod Severina
Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 23x32,5 cm; Gradski muzej Karlovac

MENCI KLEMENT CRNČIĆ, Ozalj

JOSIP VANIŠTA, Vukomeričke gorice
Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 65 x 91 cm

VOJO RADOIČIĆ, Begovo Razdolje
Tehnika: sitotisak; Dienzije: 29 x 35 cm

ERNEST TOMAŠEVIĆ, Gorski prizor
Tehnika: olovka-papir; Dimenzije: 22×31 cm

LEO ANDERLE

Slava Raškaj, Autoportret, 1898.

Slava Raškaj
Ozalj, 2.1.1877. - Stenjevec, Zagreb, 29.3.1906.

Hrvatska slikarica akvarela izvanredne senzibilnosti. Motivi njenih slika su pejsaži rodnog Ozlja i okolice (Ozalj, na Mrežnici, zima, rano proljeće), interijeri, portreti, cvijeće. Od rođenja gluhonijema. Umrla pomračena uma u duševnoj bolnici u Zagrebu.

Krštena kao Slavomira Friderika Olga, Slava Raškaj rođena je u Ozlju, gradu na sjeveru Hrvatske u blizini grada Karlovca i granice sa Slovenijom, kroz koji protječe rijeka Kupa koja će biti čest motiv Slavinih akvarela, kao i ostatak prirode koja ju je okruživala i bila inspiracija za većinu njezina opusa. Iz razgovora s njenim prijateljicama poznato je kako je najviše voljela sama boraviti u prirodi. Vrijeme je provodila crtajući upravo prirodu koja ju je okruživala - priroda joj je bila prva inspiracija.
Slavina obitelj Raškaj vodi podrijetlo od Stjepana od plemena Gutkeled, koji je u razdoblju od 1248.-1260. bio ban cijele Slavonije. Mnogi su, iz obitelji Raškaj, obavljali razne državne dužnosti.

Gluhonijema, osnovnu i srednju školu završila je u Zavodu za gluhonijemu djecu u Beču od 1883. do 1892. godine. Već pri ishođenju mjesta u bečkom Zavodu za gluhonijeme Vjekoslav Raškaj se susretao s problemima koji su dolazili od negativnog odnosa tadašnje javnosti prema gluhonijemim osobama. U to vrijeme su gluhonijeme osobe smatrali duševno zaostalim, a u takvom okružnju gluhonijemi su bili obilježeni za cijeli život. Tako prilikom upućivanja molbe Vjekoslava Raškaja za smještaj Slave Raškaj u Bečkom zavodu za gluhonijeme, činovnik unutarnjeg odijela zemaljske vlade u Zagrebu je u urudžbeni zapisnik unio i da se molba upućuje "Ravnateljstvu umnobol. u Beču".

U Beču dobiva prve poduke iz crtanja, te nastaju njeni prvi zabilježeni crteži. U to razdoblje spadaju crteži tušem pod nazivom „Oklop i oružje I. i II.“ iz 1892. To su manji crteži tušem u obliku vinjete gdje nam naziv jasno ukazuje što se na njima nalazi. S petnaest godina Slava napušta Zavod.
Prva osoba koja je zapazila Slavin talent je bio Isidor Kršnjavi. Na njegov prijedlog Slava Raškaj dolazi u Zavod za gluhonijeme u Zagrebu. Tako 1895. godine Slava Raškaj polazi Kraljevsku žensku stručnu školu u Zagrebu, tečaj za umjetno obrtno risanje, te kroz dvije školske godine 1895./96. i 1896.-1897. završava tečaj s odličnom ocjenom. U prvoj godini, 1895.-1896., zbog bolesti Štefane Hribar, Slavu podučava Ivan Bauer sin slikara Josipa Bauera. U drugoj godini, 1896.-1897., podučavala ju je slikanju Štefana Hribar rođena Klaić i sama slikarica. Paralelno s tom podukom Slavu je podučavao i Bela Čikoš Sesija, koji ju je podučavao sve do 1902. godine, i to besplatno. Učio ju je radu u raznim tehnikama. Prve Slavine radove, nastale pod utjecajem Čikoševa akademskog slikarstva, možemo nazvati nekom vrstom tehničkih vježbi. Radi se o slikama s motivima mrtve prirode gdje je bitno bilo dočarati teksturu materijala. U vrijeme zagrebačkog školovanja Slava je zbrinuta u Zavodu za gluhonijeme, u Ilici 83, a po naređenju predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu kraljevske zemaljske vlade presvjetlog Isidora Kršnjavija, sve do 1898. godine. Za to vrijeme slikarski materijal joj se nabavlja iz proračuna Zemaljske vlade. Za vrijeme boravka u Zagrebu druži se sa slikarima Društva hrvatskih umjetnika, te sudjeluje na izložbi „Hrvatski salon 1898.“ povodom otvorenja Umjetničkog paviljona. To je bila Slavina prva izložba. Osim u Zagrebu slike su joj izložene u Sankt-Peterburgu i Moskvi, 1899. godine. Druženje sa slikarima onoga doba dodatno je potaknulo razvoj njezina stila, jer je upravo umjetnička sloboda ono što se potiče u to vrijeme. U prvom broju Hrvatskoga salona Ksaver Šandor Gjalski piše manifest u kojem ističe važnost umjetničke individualnosti koji većina umjetnika prihvaća, a među njima i Slava.
U Ozalj se vratila 1899. godine gdje tu zimu nastavlja na otvorenom po najvećoj zimi slikati akvarele, pejzaže, te sve što je naučila u Zagrebu primjenjuje na ove prikaze pejzaža. Tu nastaju njezini najljepši akvareli sa zimskim prizorima. U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci čuva se Slavina bilježnica sa skicama iz razdoblja siječanj-ožujak 1899. godine, a akvarel Stablo u snijegu čuva se u Modernoj galeriji u Zagrebu. Slike nastale te zime su ekspresivni radovi, većih formata, a ono što ih karakterizira je atmosferska perspektiva, transparentnost i „slikanje bjelinom“. Ona dijelove papira ostavlja neispunjene bojom, potpuno bijele, što doprinosi još nježnijem slikarskom izričaju, a jedan od tih radova je „Ozalj u snijegu“. Nježnim potezima (više mrljama) zelenkaste boje slika dijelove pejzaža dok veći dio, koji je prekriven snijegom, ostavlja bjelini papira.
U jesen 1899. godine ponovno je na stanu u Zavodu za gluhonijeme, ali se razboljeva i javlja se početni stadij tuberkuloze pluća. Nekako se zaliječuje, ali i ne izliječuje. Početkom 1900. godine na liječenju je u Opatiji, gdje nastaje samo jedan prikaz obale u akvarelu. Ljeto 1900. godine boravi u Ozlju gdje nastaje niz crteža i portreta ljudi iz njene okoline. U Hrvatskom državnom arhivu sačuvana je Slavina molba od 12. listopada 1900. godine za ponovni smještaj u Zavodu za gluhonijeme za vrijeme dok ju poučava Čikoš. Ta molba je na hrvatskom jeziku čime se opovrgava dosadašnje uvreženo mišljenje da je Slava Raškaj znala samo njemački jezik. U toj molbi navodi i da je školske 1899.-1900. godine bila bolesna. Smještaj joj je, po toj molbi, odobren. Ljeto 1901. godine provodi u Ozlju, a u jesen je u Orahovici kod sestre Paule, zatim se vraća u Zagreb gdje provodi vrijeme do proljeća 1902. godine. Dana 18.6.1902. godine Vjekoslav Raškaj dovodi Slavu u Kraljevski zemaljski zavod za umobolne u Stenjevcu s liječničkom svjedodžbom koju je potpisao kotarski liječnik Ferdo Sluga. Umrla je 29.3.1906. u bolnici u Vrapču od tuberkuloze i pokopana na groblju župne crkve u Stenjevcu, posmrtni ostaci nesretne gluhonijeme slikarice preneseni su na groblje kraj crkve Sv. Vida u Ozlju devedesetih godina dvadesetog stoljeća.

Alfred Krupa
Miklow pokraj Katowica, Poljska 22.7.1915. -Karlovac, 16.10.1989.

Slikar, likovni pedagog i društveni djelatnik. Od 1950- ih slika akvarele i ulja s motivima Karlovca i okolice, intimnih, lirskih ugođaja i portrete.

Blaž Ćuk
Krašić, 2.2.1915. - Karlovac, 4.6.1975.

Slikar, likovni pedagog. Radio kao likovni pedagog u Gospiću do 1952. godine,a nakon toga u Karlovcu gdje tijekom 1960.-ih godina 20. stoljeća kada je ostvario najveći i najkvalitetniji dio opusa.

Josip Vaništa
Rođ. 17.5.1924. godine u Karlovcu

1943. godine maturirao je u realnoj gimnaziji u Retkovcu nakon čega se upisao na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao 1948. u klasi prof. Marina Tartaglije. Prvu je izložbu imao 1952. s Miljenkom Stančićem u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Početkom 1960-ih jedan je od suosnivača grupe Gorgona koja se zalagala za alternativne oblike djelovanja, priređivala izložbe i izdavala istoimeni časopis najavljujući konceptualizam i odustajanje od materijalizacije umjetničkih djela. Nakon 1970. godine ponovno se približava realističkoj poetici. Uz slikanje podjednako ga zaokuplja crtanje i pisanje. Portrete crta po modelu ili prema fotografiji. Objavljuje ilustracije u dnevnom i revijalnom tisku, bavi se opremom knjiga i scenografijom za što je nagrađen 1983. Godine 2001. primio je Vjesnikovu nagradu za književnost. Danas se smatra jednim od najistaknutijih hrvatskih umjetnika.

Ernest Tomašević
Krapina, 12.1.1897. - Zagreb, 8.5.1980.

Hrvatski slikar, predstavnik hrvatske moderne.
Završio je graditeljsku školu 1916., a 1918. godine upisao je u Zagrebu Višu školu za umjetnost i umjetnički obrt. Diplomirao je 1921. kod profesora Ljube Babića, te krajem iste godine otišao na usavršavanje u Berlin, najznačajniji europski centar primijenjene umjetnosti, odnosno dizajna. Godine 1923, po povratku u Zagreb otvorio je s Otom Postružnikom privatnu slikarsku školu, koja je djelovala do 1930. godine. S Postružnikom je dijelio slične poglede na modernu umjetnost. Ovjenčan je nagradom "Vladimir Nazor" za životno djelo.

Vaclav Leo Anderle
25.8.1859. - 27.6.1944.

Češki slikar Anderle bio je sin šumarskog činovnika. Iako je još kao dječak pokazivao crtački dar, zbog prerane očeve smrti nakon završene realne gimnazije nije mogao studirati slikarstvo, pa u Beču polazi Višu školu za šumarstvo, ali usporedno i Akademiju likovnih umjetnosti. Cijelog života je službovao kao šumar, najprije u Češkoj, zatim više od jednog desetljeća u Hrvatskoj (1888. - 1899.) te u Würtembergu. U Hrvatskoj je radio najprije u Šumariji Crni Lug u Gorskom kotaru, a zatim u Šumariji Lekenik. Kao već afirmirani pejsažist i figuralist, u dokolici je crtao motive iz prirode i života u šumi te ih slao različitim listovim poput "Vienca", "Nada" te "Dom i sviet". Za izdavačku kuću L. Hartman (Kugli i Deutsch) u Zagrebu ilustrirao je niz izdanja. Ilustrirao je izdanja književnika i putopisaca. To se posebno odnosi na trilogiju prirodoslovca i putopisca Dragutina Hirca, posvećenu Gorskom kotaru, Lici i Hrvatskom primorju. U svom kasnijem likovnom stvaralaštvu opredijelio se za animalistiku, specijalizirajući se za divljač i lovačke motive postavši utemeljiteljem češke lovačke ilustracije.

Izvor: Alojzije Frković, Vaclav Leo Anderle (1859. – 1944.), šumar i ilustrator – utemeljitelj češke lovačke ilustracije, Šumarski list, Vol.133 No.11-12 Prosinac 2009. (PDF)
Anon. (2000): Anderle, Vaclav Lev. U: Hrvatski šumarski životopisni leksikon (Š-Ž + dodatak A-Z, Knji ga 5 (ur. J. Biškup), str. 316–317. Tutiz Lek - sika d.o.o. Zagreb

Prokletije (Bjeshkët e Nëmuna) područje

PASHK PERVATHI, Valbone

PASHK PËRVATHI, Theth (Albanija)
Godina: 2010; Tehnika: ulje; Dimenzije: 70 X 70 Cm

PASHK PËRVATHI

PASHK PËRVATHI, Suhi vrh (Maja Thath), Valbone
Tehnika: ulje; Dimenzije: 80 X 70 Cm

PASHK PËRVATHI, Thethi's alps
Godina: 2010; Tehnika: ulje; Dimenzije: 80 X 70 Cm

PASHK PËRVATHI

PASHK PËRVATHI, Razem
Godina: 2010; Tehnika: ulje; Dimenzije: 80 X 70 Cm

PASHK PËRVATHI, U Dragobiji
Tehnika: ulje; Dimenzije: 60 X 50 Cm

PASHK PËRVATHI, Vau i Dejes
Godina: 2010; Tehnika: ulje; Dimenzije: 80 X 60 Cm

SEFEDIN STAFA, Grebaje
Naziv originala (na albankom): Gerbaje - Ne Mrekulline E Quajtur Guci; Izvor reprodukcije: Fine Art America

SEFEDIN STAFA, Valbona 2015
Naziv originala (na albankom): Gerbaje - Ne Mrekulline E Quajtur Guci;
Izvor reprodukcije: Fine Art America

SEFEDIN STAFA, Snijeg Valbone - Hotel Margjeka
Naziv originala (na engleskom): Valbona Snow - Margjeka Hotel;
Izvor reprodukcije: Fine Art America

SEFEDIN STAFA, Dragobia of Legends, Valbona

CORA J. GORDON, Lyik Luka
Godina: oko 1925; Tehnika: crna kreda i ulje na papiru
Dok je prolazila Albanijom na konju Cora je nacrtala niz portreta lokalnih ljudi. Većinu ljudi na njezinim portretima nije moguće identificirati. Osobu na gornjem crtežu prepoznali su lokalni ljudi, i to kao Lyik Luku, plemenskog vođu. Zanimljivo je kako je kao fiksativ za crteže koristila razblažen med.

CORA J. GORDON, Xjelosh, son of Marosh, old brave of Boga (Xjelosh, sin Marosha, starog junaka iz Boga)
Tehnika: crtež uljem i kredom

JAN GORDON
Ova slika koja se nalazi u Britanskom muzeju (British Museum) u Londonu naslovljena je kao (Prokletije) Proklete planine Skille (The Accursed Mountains of Skilla), no zapravo se radi o prikazu sela Theti na području Šalje (Shala).

JAN GORDON, Farm of Lower Shala (Imanje u Donjoj Šalji)
Tehnika: akvarel

JAN GORDON, The Ipek Pass* in winter
*Pećki prijevoj
Prikaz povlačenja srpske vojske preko Pećkog prijevoja, prema Albaniji u Prvom svjetskom ratu

JAN GORDON, Okoli and accursed mountains
Naziv (prijev.): Okoli i proklete planine; Lokacija: Okoli (Theth), Albanija

JAN GORDON, At Sadri Luka´s
Naziv (prijev.): U kući Sadri Luke; Lokacija: selo Okol, Albanija

EDITH DURHAM, Fireplace of a house at Shkreli (Ognjište kuće u Škreljima)
crtež iz knjige "High Albania", 1909.

TOMISLAV KRIZMAN, Manastir Visoki Dečani
Tehnika: grafika

LJUBO IVANOVIĆ, Peć
Tehnika: olovka na papiru; Zavičajni muzej Pjevlja

ARBEN HOXHA, Theth
Tehnika: ulje

Pashk Përvathi
Rođ. Manati (Lezhe), Albanija, 27.2.1958.

Slika od svoga djetinjstva. Po završetku srednje umjetničke škole u Tirani radi kao nastavnik likovnog odgoja u javnim školama. U to vrijeme pejzaž je glavna tema njegova sikarstva. Imao je samo 21 godinu kada je svojim djelom Jesen u selu Manati debitirao 1979. godine na Nacionalnoj slikarskoj izložbi. Ovo djelo se nalazi u Umjetničkom i povijesnom muzeju grada Ceute u Španolskoj. Prvu samostalnu izložbu imao je 1983. godine. Od 1986. do 1990. studira na Umjetničkoj slikarskoj akademiji u Tirani. Par njegovih djela čuva i Albanska nacionalnqa galerija slikarstva. Dobitnik je nagrade Kult kao najbolji slikar (vizualni umjetnik) Albanije 2011. godine. Godine 2016. albanski predsjednik dodijelio mu je najveće priznanje Red Velikog majstora. Informacije: http://www.pashkpervathi.com

Cora Josephine Gordon
1878.?-1950.

Umjetnica, spisateljica, predavačica, putnica i muzičarka.

Jan Gordon
Jan (Godfrey Jervis) Gordon, 1882.-1944.)

Za stvaranje likovnih djela koristio je razne tehnike: olovka, akvarel, grafika, uljane boje i tempera.

Cora i Jan Gordon bili su umjetnici, putnici, spisatelji i glazbenici. Njihovo zajedničko djelovanje pruža nam živ i intiman pogled na Europu između razoblja Prvog svjetskog rata i 1930-ih godina.

Sefedin Stafa

Sefedin Stafa završio je 1978. godine Akademiju lijepih umjetnosti u Tirani, specijalizirajući se u monumentalnom slikarstvu. Sudjelovao je na više nacionalnih izložbi u Albaniji te imao više samostalnih izložbi (Tirana, Atena ...). Mnogi se njegovi radovi danas nalaze u galerijama i privatnim zbirkama u Grčkoj, Njemačkoj, Italiji, Švicarskoj, SAD-u i Kanadi.

Notranjska i Dolenjska u Sloveniji područje

JANEZ VAJKARD VALAVASOR, Cerknica
Godina: 1679.; Tehnika: grafika

JANEZ VAJKARD VALAVASOR, Snežnik
Godina: 1679.; Tehnika: grafika

VALVASOR, Johann Weichard, bakrorez M. Greischera, Zagreb, HAZU, Kabinet grafike

Janez Vajkard Valvasor
Valvasor [valva:'zor], Johann Weichard
Ljubljana, 28.5.1641. - Krško, 19.9.1693.

Slovenski polihistor talijanskoga podrijetla. Potječe iz plemićke obitelji koja je u 16. st. došla u Kranjsku iz Bergama (Italija). Nakon studija retorike kod isusovaca u Ljubljani proputovao je Njemačku (1659), Italiju (1669), Afriku, Švicarsku i Francusku, a tijekom 1663–64. borio se protiv Osmanlija u Slavoniji u službi N. Šubića Zrinskoga. Od 1670. studirao je u Lyonu povijest, matematiku, arheologiju, magiju i alkemiju. Godine 1672. vratio se u domovinu te kupio dvorac Wagensberg (Bogenšperk) kraj Litije, u kojem je uredio bogatu zbirku skupljenu tijekom mnogobrojnih putovanja (10 000 knjiga, zbirke umjetnina, rukopisa, grafika, novca, plemićkih grbova, matematičkih instrumenata, artefakata i dr.). Dvorac je pretvorio u kulturno središte u kojem je okupljao sudionike na stvaranju geografsko-povijesno-etnografskoga djela u kojem bi dao cjelovitu sliku Kranjske, a ondje je 1678. također osnovao radionicu i tiskaru za bakrorez te je započeo izdavati kartografska, topografska i historiografska djela o Kranjskoj i Koruškoj. Među njegovim pomagačima bili su P. Vitezović Ritter i više majstora iz Nizozemske i Njemačke. Premda se 1683. ponovno borio protiv Osmanlija na čelu štajerskih odreda, vojna karijera nije mu omela znanstvenu karijeru. Tako je 1687. postao članom Royal Society u Londonu. Međutim, zbog visokih troškova morao je na koncu prodati i dvorac i sve svoje zbirke. Knjižnicu i grafičku zbirku kupio je 1690. zagrebački biskup A. I. Mikulić i time utemeljio Metropolitansku knjižnicu. Grafički se listovi nalaze u Metropolitanskoj knjižnici Zagrebačke nadbiskupije. Glavna djela: Topografija sadašnje Vojvodine Kranjske (Topographia ducatus Carnioliae modernae, 1679), Cjelovita topografija staroga i sadašnjega Nadvojvodstva Koruške (Topographia Archiducatus Carinthiae antiquae et modernae completa, 1681) i Slava Vojvodine Kranjske (Die Ehre des Herzogthums Crain, 1689). U njegovim su djelima grafički i povijesno obrađeni i pojedini hrvatski gradovi.
Izvor za biografiju: Leksikografski zavod "Miroslav Krleža"

Planine Dalmacije zemljopisno područje

MATO CELESTIN MEDOVIĆ ,Vrijes
Godina: 1911.

IZVOR OREB, Krajolik (Polje)
Tehnika: grafika; Dimenzije: 40x50 cm

IZVOR OREB, Lavanda
Tehnika: sitotisak; Dimenzije: 35 x 50 cm

IZVOR OREB, Vela Luka
Tehnika: grafika; Dimenzije: 40x50 cm

BRANKO POPOVIĆ

VLADIMIR VARLAJ, Dalmatinski pejzaž
Godina: 1926.

DUŠKO ŠIBL, Dubrovački Krajolik
Tehnika: grafika; Dimenzije: 44x57 cm

DUŠKO ŠIBL, Pejsaž I
Tehnika: grafika; Dimenzije: 43 x 60 cm

DUŠKO ŠIBL, Pejsaž II
Tehnika: grafika; Dimenzije: 40 x 60 cm

IGNJAT JOB, More i borovi
Godina: 1935.; Tehnika: ulje na šperploči; Dimenzije: 45 x 60 cm

EDO MURTIĆ, Čempres
Tehnika: grafika; Dimenzije: 50x65 cm

ĐURO PULITIKA, Dalmatinski krajolik
Tehnika: grafika; Dimenzije:v43x53 cm

ĐURO PULITIKA, Crveni pejsaž
Tehnika: grafika; Dimenzije: 28x34 cm

BORIS REGNER, Hridi Omiške Dinare
Tehnika: Akvarel; Dimenzije: 17x22 cm; Godina: 1962.; signatura na poleđinii Sign. na poleđini

KOSTA HAKMAN, Orebić
Godina: 1956.; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 56 x 72 cm; signatura „Hakman 56“ (ćirilica); Umjetnička galerija , ownership of the Art Gallery Bosne i Hercegovine, Sarajevo

KOSTA HAKMAN, Korčula
Godina: 1933; Tehnika: ulje na platnu; bez signature; privatno vlasništvo

SINIŠA TRBOJEVIĆ, Kornati
Tehnika: akril; Dimenzije: 38 x 51 cm

BLAŽENKA ZVONKOVIĆ, Dubrovnik - pogled
Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 50 x 51 cm

BLAŽENKA ZVONKOVIĆ, Hvar
Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 50 x 70 cm

LJUBO BABIĆ, Dalmatinski pejzaž
Godina: 1932.; Tehnika: ulje/platno; 50x76 cm

JEROLIM MIŠE, Podne
Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 50x63 cm

JEROLIM MIŠE, Pejsaž
Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 45.5x56,5 cm

BORIS REGNER, Pogled na klišku tvrđavu
Tehnika: akvarel; Dimenzije: 17x22 cm; Godina: 1959.

Mato Celestin Medović
Kuna na Pelješcu, 17.11.1857.- Sarajevo, 20.1.1920.

Hrvatski slikar. Jedan je od najvažnijih protagonista hrvatske slikarske scene druge polovine 19. stoljeća i početka 20. stoljeća. Zapažen uspjeh postigao je u žanru povijesnih kompozicija, a iako je svoj izraz pronašao u različitim slikarskim vrstama, značajno je doprinio afirmaciji pejzaža u hrvatskome slikarstvu.

Izvor Oreb
Rođ. Vela Luka (Korčula), 1949.

Kipar, slikar i pjesnik. U Splitu je maturirao na kiparskom odjelu, izučio je obradu drva, kamena i metala. Godine 1966. dolazi u Zagreb, gdje je na Pedagoškoj akademiji diplomirao u grupi likovnih umjetnosti. Upisuje ALU u Zagrebu kiparski odjel u klasi profesora Grge Antunca. 1972. diplomirao je u klasi profesora Valerija Michielija i primljen je u majstorsku radionicu prof. Frane Kršinića, gdje ostaje do 1978. godine. 1990. izdao je knjigu dijalektalne poezije "Lanterna na škoju", a 1995. modelira spomenik fra Grgi Martiću, koji je postavljen u Posušju.

Edo Murtić
Velika Pisanica, 1921.- Zagreb, 2005.

Hrvatski slikar, grafički dizajner, kazališni scenograf, akademik. Studirao na APU kod profesora Petra Dobrovića i Ljube Babića. Prvu samostalnu izložbu imao je 1935. u Zagrebu. Sudjeluje u II. svjetskom ratu, a 1943. se uključuje u pokret otpora protiv fašizma.
Puno je putovao u inozemstvo, posebno u Francusku, SAD i Italiju. Njegovi radovi dobili su međunarodna priznanja. Ostvario je 150 samostalnih izložaba na svim kontinentima. Njegove slike nalaze se u mnogim privatnim i javnim kolekcijama po čitavom svijetu. Radio je i kazališnu scenografiju, murale i mozaike.
Bio je član HAZU te HHO. Živio je uglavnom u Zagrebu i Vrsaru.

Duško Šibl
Rođen je 1951. u Zagrebu.

Diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu komparativnu književnost i povijest umjetnosti. U Londonu studirao slikarstvo, a na glasovitom Royal College of Art je magistrirao. Od 1982. samostalno izlaže te sudjeluje na mnogim skupnim izložbama u Hrvatskoj i širom Europe. Živi i radi u Zagrebu, Londonu i Dubrovniku.

Đuro Pulitika
Bosanka (kod Dubrovnika) - 26.1.1922. - Dubrovnik 14.12.2006.

Hrvatski slikar. Studirao na ALU u Zagrebu, gdje su mu profesori bili Zlatko Šulentić, Ljubo Babić, Krsto Hegedušić.
Na pozuv Petra Lubarde odlazi na Cetinje gdje polazi Umjetničku školu, a zatim završava primjenjenu umjetnost u Herceg Novom 1950. Vraća se u Bosanku, a od 1957. vraća se u rodni Dubrovnik, kojemu slikarski ostaje vjeran cijeli život. Zajedno s Antunom Maslom i Ivom Dulčićem čini poznati dubrovački slikarski trio. Prepoznatljiv je po osebujnim dubrovačkim pejzažima žarkih boja ( Kamen i masline, Vinogradi, Sunčani krajolik...). Čest su mu motiv i plošni akti.

Blaženka Zvonković
Rođ. 3.12.1970. godine u Novom Mestu, Slovenija.

U Zagrebu je završila školu Primjenjenih umjetnosti.
Iza toga dvije godine boravi na Academia belle arti u Veneciji kod Emillia Vedove. Zagrebačku akademiju likovnih umjetnosti završila je u klasi profesora Vasilija Jordana. Priredila je tridesetak samostalnih izložbi i sudjelovala na većem broju skupnih. Bila je sudionik više likovnih kolonija te dala doprinos zavidnom broju humanitarnih akcija. Danas živi i radi u Zagrebu.

Autoportret iz 1912. godine

Branko Popović
Užice, 27.1.1882 - Beograd, 27.11.1944.

Srpski slikar, likovni kritičar, profesor i dekan Tehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Od dvanaeste godine živio je u Beogradu. Završio je 1905. Tehnički fakultet u Beogradu. Poslije toga je učio slikarstvo u Münchenu u crtačkoj školi Heinricha Knirra (1905.-1906.), zatim na Umjetničkoj akademiji kod Ludwiga Hertericha (1906.-1909.) i u Parizu (1909.-1912.). Objavio je veći broj kritika, osvrta i studija o umjetnosti. Naslikao je oko 100 djela, od kojih je 80 sačuvano. Bio je jedan od osnivača Umjetničke grupe „Oblik“. Izlagao je na zajedničkim izložbama u Parizu (1919), Philadelphiji (1926), Londonu (1930), Rimu (1937) i na 22. Bijenalu u Veneciji (1940). Sudjelovao je u Balkanskim ratovima, ranjen je kod Kumanova, a takođe je sudjelovao i u Prvom svjetskom ratu. Kao oficir VII pješadijskog puka dobio je čin potpukovnka. Dobitnik je ordena za hrabrost u Prvom i Drugom balkanskom ratu i francuskog križa Legije časti s palmama u Prvom svjetskom ratu. Izabran je 1914. za docenta na Tehničkom fakultetu. Bio je arhitekt i između dva rata jedan od najpoznatijih srpskih slikara. Uoči Drugog svjetskog rata bio je profesor povijesti arhitekture i umjetnosti na Katedri za arhitekturu Tehničkog fakulteta u Beogradu, za čijeg je dekana imenovan 1941. Bio je član Demokratske stranke. Poslje sloma Jugoslavije, biva zatvoren u logoru na Banjici. Uspio se izvuči i vratiti na funkciju dekana Tehničkog fakulteta. Sudjelovao je u izradi Srpskog civilnog plana s ostalim srpskim intelektualcima (Čajkanovićem, S. Stefanovićem itd.). U novembru 1944. godine osuđen je i streljan kao narodni izdajnik od strane komunista i ne zna se gde je sahranjen. Tom prilikom je Politika objavila popis od 105 streljanih, među kojima je bilo i njegovo ime. Po rješenju Okružnog suda u Beogradu rehabilitiran je 2007. godine.

Jerolim Miše
Split, 25.9.1890. – Split, 14.9.1970.

Hrvatski slikar, poznat po svom opusu slika razuzdanih tema i mrtvih priroda. 1930.-te godine kažu kako je njegovo slikarski najkvalitetnije razdoblje. U početku uglavnom slika portrete a nakon toga i motive dalmatinskog pejsaža na svoj ne romantičarski, već način s naglaskom na socijalni aspekt prikaza teškog i siromašnog stvarnog života.

Nakon školovanja u rodnom Splitu, započeo je studij na tadašnjoj Privremenoj višoj školi za umjetnost i obrt u Zagrebu 1910/11. Vrlo je brzo izbačen sa Akademije zbog kritike objavljene u listu Zvono, u kojoj je napao svog profesora Mencija Klementa Crnčića. Studij je nastavio u Rimu na Instituto di Belle Arti, potom odlazi na Akademiju u Firencu i nastavlja studij 1913.-14. Nakon toga 1922. provodi na studijskom putovanju po Münchenu, Berlinu i Dresdenu, gdje se upoznaje sa starim majstorima ali i Cézanneovim slikarstvom. Potom u dva navrata (1925. i 1929.) ide u Pariz, koji na njega presudno djeluje, i tu likovno sazrijeva. Od 1917.-1937. radi kao srednjoškolski profesor u Krapini, Slavonskom brodu i Zagrebu. Od 1937. predaje na Umjetničkoj akademiji u Beogradu, da bi se 1941. vratio u Zagreb, gdje od 1943. predaje na Akademiji likovnih umjetnosti, na kojoj će raditi do umirovljenja 1961. godine
Prvu samostalnu izložbu priredio je u Splitu 1914., potom je izlagao s Grupom nezavisnih (Ljubo Babić, Vladimir Becić, Jozo Kljaković, Frano Kršinić, Ivan Meštrović, Jerolim Miše, Marin Studin, Zlatko Šulentić, Vladimir Varlaj), zatim sa Grupom četvorice (Babić -Becić Miše, Vanka) odnosno s Grupom Trojice (Babić -Becić - Miše). Izlagao je na kolektivnim jugoslavenskim izložbama u Parizu (1919.) i Londonu (1930.). Trajno će ostati upamćen po svojim ekspresionističkim portretima, slikama pijanki i razuzdana veselja, autoportretima i brojnim mrtvim prirodama. Osobito su mu ležali mali pejzaži Brača, Šolte, Krka, Korčule i dubrovačkog kraja.

Ljudi

PETAR LUBARDA, Kompozicija sa primorja
Godina: 1950; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 243x305 cm; Lokacija slike: Narodni muzej Crne Gore, Cetinje

OMER MUJADŽIĆ, Pecanje
Godina: 1928.; Lokacija like: Zbirka Hanžeković, Zagreb
U prvom su planu trojica muškaraca, pokazana s leđa kako pecaju na ogradi mosta; druga trojica pecaju na obali rijeke, a u pozadini se vidi njihovo selo. Ovu uistinu snažnu sliku realizma umjetnik je naslikao sa samo 25 godina, četiri godine prije jedne od njegovih najpoznatijih slika, “Nogometne utakmice”.

OMER MUJADŽIĆ, Žeteoci
Zbirka Hanžeković

OMER MUJADŽIĆ, U interijeru – ognjište
Godina: 1975.; Tehnika: ulje na platnu

UROŠ PREDIĆ, Deca oko guslara
Godina: 1882.; Lokacija slike: Narodni muzej, Beograd

ĐURO PULITIKA, Nonice
Tehnika: serigrafija; Dimenzije: 50x35 cm

PETAR LUBARDA, Okamenjeni guslar
Godina: 1952.; Tehnika: ulje na lesonitu; Dimenzije: 87x68 cm; Lokacija slike: Župna crkva, Prčanj

ŠPIRO BOCARIĆ, Čovjek s pijetlom
Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 44 x 37,5 cm

FRANO ŠIMUNOVIĆ, Žena iz Zagore
Tehnika: sepija-papir; Dimenzije: 20 x 16 cm

LEO W. ARNDT

Djevojka iz Podromanije
Ilustracija iz knjige "Kroz Bosnu i Hercegovinu uzduž i poprijeko - skitnje"; autor: Heinrich Renner; Ilustratori: W L Arndt; E Arndt-Čeplin,; Berlin 1896.-1897

Žena iz okolice Zenice
Ilustracija iz knjige "Kroz Bosnu i Hercegovinu uzduž i poprijeko - skitnje"; autor: Heinrich Renner; Ilustratori: W L Arndt; E Arndt-Čeplin,; Berlin 1896.-1897

Hadžija iz Visokog
Ilustracija iz knjige "Kroz Bosnu i Hercegovinu uzduž i poprijeko - skitnje"; autor: Heinrich Renner; Ilustratori: W L Arndt; E Arndt-Čeplin,; Berlin 1896.-1897

ANKA KRIZMANIĆ, Vrličko kolo
Godina: 1950.; tehnika: zgrafito / lesonit; Dimenziije: 215x275 mm

ANKA KRIZMANI, Vrlički par
Godina: 1951.; Tehnika: grafika; Dimenzije: 40 × 30 cm

ANASTAS JOVANOVIĆ, Portret Petra II Petrovića Njegoša
19. stoljeće; Lokacija djela: Narodni muzej , Beograd

ŠPIRO BOCARIĆ, Knjeginja Zorka
Godina: oko 1883.; Tehnika: Ulje na platnu; Dimenzije: 119 x 70 cm; Signatura: Š. Bocarić, (ćiril.); Lokacija djela: Narodni muzej, Beograd; Napomena: Kneginja Zorka (1864-1890), bila je najstarija kćer crnogorskog kneza, kasnije kralja Crne Gore Nikole I Petrovića i supruga kralja Srbije Petra I Karađorđevića. Iako je kratko živjela ostavila je veliki trag u povijesti kao spona Srbije i Crne Gore i kao majka Aleksandra I Karađorđevića, budućeg kralja Jugoslavije.

ISMAR MUJEZINOVIĆ
Ismar Mujezinović autor je izuzetno kvalitetne i umjetnički vrijedne serije plakata za Zimske olimpijske igre u Sarajevu 1984. godine, za koje je dobio brojne nagrade diljem svijeta. Iako je u početku bilo dogovoreno da izradi samo dva plakata naposlijetku je uradio cijelu seriju.

ILIJA ŠOBAJIĆ, Crnogorac na straži
Tehnika: akvarel; Dimenzije: 23x18 cm

ZORICA PETROVIĆ, Crnogorka
Tehnika: ulje na platnu; Zavičajni muzej Pljevlja

ŠPIRO BOCARIČ, Djevojke u narodnoj nošnji
Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije; 40x37 cm; Godina: oko 1915.; signatura

Omer Mujadžić
Bosanska Gradiška, 1.2.1903. - Zagreb, 28.10.1991.

Studij slikarstva upisuje u dobi od samo 15 godina na Kraljevskoj akademiji u Zagrebu, u klasi profesora Ljube Babića. Tijekom studija radio je na Kraljevskom sveučilišnom botaničkom zavodu, u razdoblju od 1922. do 1924. godine. Nakon završetka studija 1924., odlazi u Pariz kao stipendist francuske vlade i jednu godinu boravi na L'École Nationale Supérieure des Beaux Arts. U Parizu proučava stare majstore u Louvreu i promatra suvremena zbivanja na pariškoj likovnoj sceni – postkubističku maniru Andréa Lhota, Picassov povratak figuraciji, probuđeni interes za klasične teme blizak Andréu Deraineu. Godine 1925. sudjeluje na jednom od vodećih likovnih skupova onog vremena, na pariškom Jesenskom salonu. Nakon povratka iz Pariza, 1926. godine sudjeluje na grafičkoj izložbi Šestorice u Salonu Ullrich u Zagrebu. Osim te, sudjeluje i na nizu grupnih domaćih i međunarodnih izložaba. Od 1927. godine radi kao crtač u Arheološkom muzeju u Zagrebu gdje će raditi sve do 1931. Od 1932. do 1933. surađuje sa slikarima Vilkom Gecanom, Jozom Kljakovićem, Franom Kršinićem, Vanjom Radauš i Marijanom Trepšeom na ilustracijama za posebno izdanje Alkara njihovog zajedničkog prijatelja Dinka Šimunovića, u izdanju Ex Librisa. Godine 1933. u Zagrebu organizira svoju prvu samostalnu izložbu koja je bila popraćena vrlo dobrim likovnim kritikama. Godine 1931. zapošljava se na Likovnoj akademiji u Zagrebu gdje radi kao profesor; vodi tečaj anatomije, a zatim slikarsku klasu, i predaje pune 42 godine sve do odlaska u mirovinu 1973. godine.

Rani slikarski radovi - U Parizu je u poslijeratnim godinama dominirala struja novih realizama kojom se Mujadžić izravno uključio u suvremene likovne tokove. Slikarstvo iz tog doba odlikovali su figuralan način slikanja u čvrstoj kompozicijskoj shemi, veliki povratak redu i klasičnoj osnovi, osvrtanje na tradiciju te poistovjećivanje sa socijalnim problemima toga vremena. Takav odražaj nove objektivnosti može se uočiti u Mujadžićevom kratkom Zemljaškom periodu iz 1929. godine kada su nastali brojni njegovi radovi socijalne, ulične tematike poput "Kolportera", "Savske ceste", ali i djela koja odražavaju intimu svojim toplim i zagasitim tonovima kao što su mnogobrojni portreti ili slika "Majke i djeteta". Rane Mujadžićeve radove, posebice ulja na platnu nastala u razdoblju od 1926. do 1933. godine, odlikuje dominantna voluminoznost te naglašeni plasticiteta i kolorizam (djela "U kavani" (1928.), "Nogometna utakmica" (1929.).
Mujadžićevo slikarstvo 1930-ih godina je doba njegova najoriginalnijeg likovnog stvaralaštva. Tada nastaju njegovi brojni ciklusi: ciklusi posvećeni ženi, aktovi, portreti, mrtve prirode i pejzaži na kojima se Mujadžić potvrđuje kao suptilan kolorist. Ciklus posvećen ženama uključuje mnogobrojna djela kao što su Muslimanka, Pralje, Žetelice, Žene na izvoru, Bosanska soba, ali i tematiku ženskih aktova na djelima poput Četiri akta u prirodi iz 1936. Na njima se može očitati jedna topla, intimna priroda u odnosu likova koji se doimaju kao da su portretirani ili kao da ih je slikar uhvatio zamrznute na djelić sekunde usred uobičajene svakodnevne situacije. Na djelima na kojima portretira samo žene Mujadžić ne odbacuje dodir socijalnog; on svoje ženske likove, većinom radnice, smješta u njihov kontekst – u njihov radni prostor. Obično su na slikama prikazane kao prelje ili žetelice na polju, ili seljanke oko izvora ili jednostavno samo kao majke. Na brojnim ženskim aktovima osim naglašenog kolorizma uporabom toplih boja i gustim premazima, dolazi također do izražaja kubistička voluminoznost tijela. Osim ciklusa posvećenim ženama, Mujadžić se bavi i slikanjem mrtve prirode (primjerice "Mrtva priroda" iz 1935.) te tematikom primorskog pejsaža na djelima kao što su npr. "Tunolovac" iz 1935. ili "Ulica u Primorju" nastala 1938. – 1939..
Od 1940-ih Mujadžić se ponajviše osvrće na teme intimističkog sadržaja. Tada nastaje čitav niz djela koji odiše toplim tonovima obiteljske intime, a ta usmjerenost intimizmu nastavit će se i kroz 1950-te i 1960-te (serije "Cvijeća" iz 60ih, "Jagode", "Umjetnikov atelier"...). Najčešće su to slike interijera koje dočaravaju likove uhvaćene u nekom intimnom trenutku, bilo provedene s bližnjima, bilo baveći se nečime za vlastitu dušu kao što je npr. sviranje glasovira ("Uz klavir", 1985.). Kroz desetljeća bavljenja slikarstvom dolazi do značajnijih promjena u koloritu i modelaciji pa čak i do promjene slikarske tehnike. Tako od svijetlog kolorita i toplijih boja prelazi preko tamnijih zemljanih tonova da bi, na posljetku skoro u potpunosti reducirao spektar na osnovne tonove. Međutim, Mujadžić ne mijenja svoj specifičan registar tema – od portreta i autoportreta, interijera, aktova, mrtvih priroda i pejsaža - jednako im ostaje vjeran i u drugoj polovici svoga slikarskog djelovanja. U posljednjim desetljećima svog slikarskog stvaralaštva, od 1970-ih pa sve do smrti, Mujadžić postupno sužava registar tema na intimistički interijer, a sama likovna sredstva na tonsko slikanje unutar nekoliko boja što je vidljivo na djelima kao što su "U interijeru – ognjište" iz 1975. i "Majka s djecom" iz 1977./78. U tim posljednjim godinama Mujadžić pokazuje veliki interes za tehniku pastela ("Uz klavir", "Akt u atelieru" itd.).
Mujadžić je poznat prvenstveno kao slikar, međutim paralelno sa njegovom slikarskom djelatnošću nastajali su crteži i ilustracije koje tematski ne odstupaju od njegovih slikarskih djela. Obično su to djela socijalne tematike koja prikazuju radnike u polju, neatraktivne dijelove grada, seoske pejsaže, portrete žena radnica i djela sa istaknutim orijentalnim motivima. Poznati početak Mujadžićevog bavljenja ilustracijom seže u 1933. godinu, kada ilustrira dvije scene iz Šimunovićeva Alkara za posebno izdanje knjige. Osim te dvije ilustracije za knjigu, poznat nam je i niz ilustracija koje su objavljivane 40-ih i 50-ih godina za različite novine (Novosti, Borba, Hrvatski narod...).

Leo W. Arndt
Poznat još i kao:: W. Leo Arndt; L. Lavić; L. Sokolović
Eilenburg, Njemačka, 6.11.1857. - Berlin, 7.11.1945.

Njemački crtač, ilustrator i grafičar. Studirao je na akademijama u Leipzigu, Berlinu i Karlsruheu. Od 1895. do 1903. boravi na studijima u Sarajevu. Tamo 1900-te godine zajedno s Maximilianom Liebenweinom i slovenskom slikaricom Ivanom Kobilicom osniva Sarajevski slikarski klub. Od 1905. do 1909. profesor je crtanja u Tuzli, nakon koje se seli u Berlin. Bio je član Udruge berlinskih umjetnika, Udruženja njemačkih ilustratora kao i Udruženja slobodnih grafičara.

Sarajevski časopis Nada u razdoblju od 1895. do 1903. vrlo često je bio ilustriran reprodukcijama crteža i akvarela o Bosni i Hrecegovini (prizori iz običnog života, pejsaži, ljudske figure, mahale, kuće, džamije, crkve, ulice, običaji, motivi s rijeka, šuma, lova i dr.) koje su, među ostalima, izrađivali strani slikari umjetnici koji su posjećivali ili neko vrijeme boravili u BiH, kao što su akvarelist Passini, Ruben, češki slikarski umjetnici Adolf Liebscher, Ljudevit Kuba i Ferdinand Vele, te naposlijetku i Leo Arndt koji se pridružio svome bratu Ewladu Arndt-Čeplinu, koji je bio glavni ilustrator Nade za cijelo vrijeme njezina izdavanja. Nadu su ilustrirali također i Ivana Kobilica i Maximilian Liebenwein. Walter Leo Arndt će u narednom razdoblju u Nadi objaviti brojne ilsutracije, naročito u rubrici Iz umjetničke bilježnice Herceg-Bosnom. Leo je, zajedno s bratom ilustrirao knjigu Kroz Bosnu i Hercegovinu uzduž i poprijeko - skitnje (Durch Bosnien und die Hercegovina kreuz und quer (Wanderungen)).

Knjiga se ože pronaći u .pdf formatu na slijedećem linku: Autor: Heinrich Renner; W L Arndt; E Arndt-Čeplin, Berlin : Geographische Verlagshandlung D. Reimer, 1896.-1897., 566 str.,. (PDF)

Časopis za pouku, zabavu i umjetnost Nada bila je ilustrirana književna revija, koju je 1894. pokrenuo Konstantin Kosta Herman, austrougarski vladin povjerenik za Sarajevo, ujedno i glavni urednik izdanja. Izdavala ga je Zemaljska vlada za BiH, a izlazio je dva puta mjesečno, na latiničnom i ćiriličnom pismu. Bio je to ponajbolji časopis takvog profila u tadašnjoj BiH, zahvaljujući prije svega izuzetno kvalitetnim autorima koji su na njegovim stranicama objavljivali svoje uratke. Osim istaknutih književnih imena tog doba, poput Silvija Strahimira Kranjčevića, surađivali su i početnici kojima je časopis poslužio kao odskočna daska za ulazak u svijet književnosti, odnosno publicistike. Od 1895. do 1903. časopis je u stvarnosti uređivao Kranjčević, iako je nominalni urednik bio Konstantin Kosta Herman. Kranjčević je u toj poziciji bio ponajviše Hermanovim povjerenjem. Uživao je zaista zavidnu slobodu i zahvaljujući njoj "Nada" je okupljala najuglednije hrvatske književnike i postala najvažniji književni časopis hrvatske moderne. U njoj je objavio veći broj svojih književnih prikaza i ocjena, a neki od njih vidno nadilaze trenutne potrebe, zbog kojih su bili napisani. Časopis je izlazio do 1903. godine, kad je ugašen iz financijskih razloga.

Ismar Mujezinović
Rođen 17.4.1942. u Osijeku.

Bavi se slikarstvom, literaturom, filmom. Živi i radi u Sarajevu (BiH), Lovrečici (Hrvatska) i Ljubjani (Slovenija). Primljen je na Akademiju likovnih umjetnosti na odsjeku za slikarstvo u Zagrebu 1961. Diplomirao je 1966. godine. Suradnik je Majstorske radionice Krste Hegedušića, gdje je uspješno djelovao do 1969. Bio je suradnik na filmu Bitka na Neretvi, scenograf i kostimograf u filmovima 19 djevojaka i mornar i Deveto čudo na istoku. U Sarajevu radi na Likovnoj akademiji kao šef katedre za slikarstvo. Angažiran je u raznim oblicima likovnih djelatnosti: na filmu, teatru, dizajnu, slikarstvu i grafici. Izlaže u zemlji i inozemstvu te je dobitnik mnogih nagrada. Napušta Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu 1979. i vraća se u status samostalnog umjetnika. Autor je olimpijskih plakata 1984. Snimio par krtkih i dugih igranih filmova. Napisao i izdao par romana te 2012. izdao CD album sa svojom glazbom. Bio je predsjednik Udruženja likovnih umjetnika i Udruženja primijenjenih umjetnika BiH, a kao predsjednik ULUBiHa počeo je s realizacijom projekta Collegium artisticum, deset ateljea za mlade članove društva, Prodajni salon za ULUPUBiH, kao i skupni atelje za Grupo Zvono. Osnivač je s obitelji i prvi donator fonda "Ismet Mujezinović" pri Galeriji portreta Tuzla.

Povijesne teme iz raznih krajeva

PETAR LUBARDA, Bitka na Vučjem dolu
Godina: 1950.; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 300x390 cm; Narodni muzej Crne Gore, Cetinje

MATE CELESTIN MEDOVIĆ, Studija za Bitku na Grobničkom polju
Godina: 1905.

ISMET MUJEZINOVIĆ, Prelaz preko Neretve

ALEXANDER RITTER VON BENSA, mlađi i ADOLF OBERMÜLLER, Sjeverni logor kod Mostara u vrijeme zaposjedanja BiH 1878.
Naziv originala: Nordlager bei Mostar waehrend des Bosnienfeldzugs 1878.

ISMET MUJEZINOVIĆ, Susret naroda i boraca u Jajcu 1943.
Godina 1973.; Zbirka umjetničkih djela Bošnjačkog instituta

UROŠ PREDIĆ, Hercegovački begunci
Godina: 1889.; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 114,5 x 148,5 cm; Narodni muzej, Beograd

BRANKO ŠOTRA, Preko brvna
Tehnika: linorez; Zavčajni muzej, Pljevlja

VLADIMIR BECIĆ, Vezirov most
Godina: 1917.
Napomena: Slika prikazuje prijelaz srpskih snaga 1915. godine preko Vezirova mosta
Vrhovno srpsko zapovjedništvo 25.11.1915. godine donijelo naredbu o povlačenju Druge i Treće armije i trupa obrane Beograda pravcem Peć - Andrijevica - Podgorica - Skadar; trupa Novih oblasti pravcem Đakovica - Vezirov most - Ljum Kula - Skadar, a Timočke vojske i odredȃ iz zapadne Makedonije preko Piškopeje, Debra i Struge u Elbasan. Srpska vlada je krenula 26.11. iz Prizrena preko Ljum Kule u Skadar, a za njom je krenula 26.11.1915. i Vrhovna komanda.
Vezirov most bio je most na rijeci Morači u crnogorskoj Podgorici od koga je danas ostalo samo ime. On je naime nakon Drugog svjetskog rata temeljno rekonstruiran (poravnan i betoniran) čak mu je i ime promjenjeno u Đurovićev most (po narodnom heroju Vaki Đuroviću) - tako da od njegovog starog izgleda nije ostalo ništa.

Ismet Mujezinović
Tuzla, 2.12.1907. - Tuzla, 7.1.1984.

Ismet Mujezinović se rodio u Tuzli, za vrijeme austrougarske uprave u Bosni. Likovnu akademiju u Zagrebu završio je 1929. godine, gdje specijalizira zidno slikarstvo kod Joze Kljakovića. Prvu samostalnu izložbu priredio je u Sarajevu 1926. godine. Prvi put je izlagao u Beogradu 1930. godine. Nakon toga boravi u Francuskoj gdje pohađa tečaj povijesti umjetnosti na Sorboni (1931.-1933.). Nakon povratka iz Francuske, zadržava se u Zagrebu, na Akademiji 1933. godine i u Splitu 1935. godine. Tih godina djeluje i u rodnoj Tuzli, Beogradu, Bijeljini... Od 1936. godine stalno boravi u Sarajevu.
Sudionik NOB-a bio je od 1941. godine. Izlagao je u više gradova u zemlji i inostranstvu i jedan je od osnivača Škole za likovne umjetnosti, grupe -{Collegium Artisticum} i Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine (ULUBIH). 1953. godine iz Sarajeva se vraća u Tuzlu, gdje živi i stvara do smrti 1984. godine.
Na prvim izložbama ULUBiH-a, njegovi crteži, studije i slike privlače najveću pažnju. Ali, bilo je i kritika. Mujezinoviću su zamjerili, nasuprot ostalom, da slika “jakim bojama”, u živom koloritu. Od 1947. godine usredsredio se na jednu veliku temu: Prijelaz preko Neretve, kojoj će sve ostalo biti podređeno. Završavajući veliki ciklus Prelaz preko Neretve s još jednom isto tako velikom slikom Ustanka, Mujezinović je završavao i svoj boravak u Sarajevu koje napušta 1953. i seli se u rodnu Tuzlu.

Kontaktirajte administratora stranice - Contact the Website administrator

Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL
Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen.
ODGOVARAM NA SVAKI UPIT!
Ukoliko ne dobijete odgovor, molim Vas pišite direktno na slijedeću adresu: papaczg@hotmail.com

INDIVIDUAL VISITORS SINCE JANUARY 14TH, 2019

Ova web-stranica se financira samo vlastitim sredstvima. Ako želite malim prilogom financijski pomoći njezin rad i opstanak, molim Vas da to učinite putem usluge Pay Pal. Puno Vam hvala!

This web-page is financed only by my own personal sources. If you would like to help its functioning with a small donation please be kind to do it over Pay Pal. Thank you a lot!

Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.

All materials (textual, cartographic, photographic, audio and video) of which the sole author is DINARSKO GORJE WEBPAGE (Dinaric mountains) can be freely downloaded and used without any additional conditions. These are materials on the site where their source or author is not specifically stated. If you want to use some content from the site, and you are in doubt about its origin, please contact the Website administrator.

PLEASE, KEEP OUR ENVIRONMENT CLEAN!

Dinarsko gorje u likovnoj umjetnosti (1)

Dinarsko gorje u likovnoj umjetnosti
krajolici - baština - ljudi - naselja

Kontaktirajte administratora stranice - Contact the Website administrator

Obrazac za upit

Dinarsko gorje u likovnoj umjetnosti (1)

Dinarsko gorje u likovnoj umjetnostikrajolici - baština - ljudi - naselja

Kontaktirajte administratora stranice - Contact the Website administrator

Obrazac za upit

Dinarsko gorje u likovnoj umjetnosti
krajolici - baština - ljudi - naselja