SI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SREDNJE I ISTOČNE BOSNE > PLANINE SREDNJE BOSNE > SREDNJOBOSANSKO POBRĐE > Stogić
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Stogić, 974 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.9352, 18.1435
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Stogić, 974 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.9352, 18.1435
|
|
UvodStogić je brdo u Bosni, najvišim vrhom 974 m. Nalazi se istočno od Kiseljaka. Sjeverno protječe Fojnička rijeka, a južno protječe Lepenica, a treći manji vodotok zatvara ga s istoka. S istoka Stogić zatvara Kiseljačku kotlinu. Uz Fojničku rijeku prolazi trasa ceste od Kiseljaka do Visokog. Brdo je naseljenije s južne strane.
Stogić je bio važna strateška točka u doba hrvatsko-muslimanskih (kasnije bošnjačkih) sukoba u vrijeme Rata u BiH i mjesto brojnih borbenih djelovanja. Zbog toga je bio miniran pojas na pravcu Stogić - Ključ - Zagorice u mjesnim zajednicama Brnjacima i Topolama. Kao i svi brdski dijelovi općine Kiseljaka, prekriven je šumom različite kvalitete, od šikara, šumskog rastinja do kvalitetnog drva. U uvjetima nebrige i suša može predstavljati opasnost za izbijanje požara. 2000-ih je na ovom brdu bila neplanska sječa drva. IZVOR Stogić. Wikipedija ENGLISH SUMMARY: Stogić
- |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI: |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Priče iz planine
|
Opis borbi za Stogić, prema zapisu bošnjačke strane Borba za "granični" topografski objekat Stogić, općine Visoko – Kiseljak, 6.7.1993. godine, vođena je između jedinica OpŠO Visoko i HVO Kiseljak. Sukob je izbio kada je zapovjednik T. Blaškić doveo na tt 973 Stogić geometre i donio katastarske mape da odredi i omeđi granice "herceg-bosne", tražeći da jedinice OpŠO Visoko napuste sami vrh Stogića. Jedinice OpŠO Visoko vodile su djelomično uspješnu borbu sa postrojbama HVO Kiseljak. HVO je u borbi bio podržan artiljerijskom vatrom Ilidžanske brigade SCA. U ovom napadu jedinice OpŠO Visoko ovladale su dominantnom i veoma važnom tt 973 Stogić, površine oko 1 km2, uz gubitke 2 poginula i 5 teže ranjenih boraca. Nepoznati su gubici HVO Kiseljak nastali u ovoj borbi. (Obrazac 1, 1. k., bez datuma) IZVOR veterani.ba |
Goduša
|
U selu Goduša, koje broji oko 300 domaćinstava, svaka kuća ima nekoga tko se bavi čibučarstvom. Selo je poznato po ovim majstorima za rukotvorine od drveta, koji se već stotinama godina bave se obradom i izradom raznih predmeta od drveta. Kako je čibuk, pomagalo za pušenje cigarete, bio najdominantniji proizvod koji izlazi iz njihovih radionica, po njemu su ih i prozvali, a i danas im je to službeni naziv.
Tradicionalno su čibučari izrađivali čibuke, tespihe (brojanice sa 99 zrna - onoliko koliko se puta kaže hebrejski prema grčkom izgovoru "amin" - za molitvu prema islamskim običajima, ili s manje zrna (33) kad služe samo za smirenje; krunica, čislo, brojanice), svirala i češljeve od goveđeg roga. Nakon Rata u BiH, proširen je i izbor proizvoda, tako da danas izrađuju sve što se može izraditi od drveta. Sve što izrađuju, radi se ručno i ne koriste se mehaničke mašine. Svaki čibuk iz Goduše nosi pečat majstora u rezu i detaljima koji ga prate. 1950-ih godina kustosica Zemaljskog muzeja u Sarajevu Zorislava Marković istraživala ovaj kraj, no, bez obzira na iscrpno istraživanje, ni najstariji stanovnik joj nije mogao, ni približno, reći od kada potječe čibučarski zanat u ovom mjestu. Za izradu jedne svirale ili frule potreban je komad drveta, to je pretežno drvo javora, šljive, jasena ili trešnje. Drvo je prvo potrebno isušiti, a onda se obrađuje na strugi – čekrku, nakon toga se uređuje, izrađuju se šare i razni oblici, dok na kraju idu završni radovi malim ručnim alatima, tako da niti jedan proizvod nije isti i svaki proizvod iz čibučarksih radionica je unikatan. Jedan od čibučara i stanovnik sela je Vehab Halilović, koji je pored obiteljske kuće napravio i malu etno sobu u kojoj su izloženi predmeti koje je napravio. Čibučarstvo, kao dio nematerijalne kulturne baštine Bosne i Hercegovine, uvršteno je i u UNESCO-ovu enciklopediju starih zanata, zajedno s još dva visočka zanata. |
Vehab Halilović - Čibučarstvo je zanat srca i ruku, priča o čuvaru bosanskog duha!
Autor: Mapa Kulture Datum objave: 25.6.2025. Opis. Nema tehnologije bez duše – zato je Vehab ostao vjeran drvetu! U selu gdje svaka kuća zna miris drveta – Vehab zna kako se čuva ono što vrijeme zaboravlja. Iz Goduše, sela zanatlija i majstora, dolazi Vehab Halilović – čovjek koji je naučio obradu drveta od svog oca i braće. Frule, tespihi, čibuci i priče iz djetinjstva – sve to stane u ovu reportažu. Upoznajte zanat koji nije umro, jer ga neko živi svaki dan. U ovom razgovoru Vehab nas vodi kroz djetinjstvo, prve zanatske korake, uspomene na selo i priču kako se rukama može sačuvati duša jednog naroda. |
