|
|
  |
Zec planina
Područje: Središnje bosansko-hercegovačke planine
Grupa: Vranička grupa
Država: Bosna i Hrcegovina
Najviši vrh: Smiljeva kosa (1871 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.9007, 17.8407
Grupa: Vranička grupa
Država: Bosna i Hrcegovina
Najviši vrh: Smiljeva kosa (1871 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.9007, 17.8407
Naslovna fotografija
Grebeni Zec planine pod livadama i niža područja pokrivena bukovim šumama. Autor fotografije: Marin Brož (Wikipedija) |
|
o planini ... |
BOOKING
Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine  
Oglašavajte ovdje: lokalnu ponudu, usluge i servise - smještaj - gastronomija - lokalni proizvodi - turistička ponuda - aktivnosti na otvorenom i dr. |
Zec planina je srednjobosanska planina koja pripada planinskoj skupini Vranice i geomorfloški je jedan od grebenskih ogranaka razvedene mase Vranice. Nalazi se između općina Uskoplje/Gornji Vakuf na zapadu i Fojnice na istoku.
Najviši vrh planine je Smiljeva kosa (1871 m) dok vrh Zečja glava (koji se navodi kao najviši vrh Zeca u starijim izvorima, a također i u članku o ovoj planini na Wikipediji) ima 1768 m n.v. (visina prema karti koju su izdala planinarska društva Vranica i Bitovnja), odnosno 1845 m n.v. (prema Wikipediji) Na Zec planini izvire rijeka Vrbas. Dio autora smatra kako je stvarno izvorište Vrbasa malo sjeveroistočnije, pod vrhom Štit, odn. južnim ograncima Vranice. Na Zec planini raste bosanskohercegovački endem bijelo vraničko zvonce. 
Krajolik Zec planine
Autor: Miran Hladnik |
|
|
|
GEOGRAFIJA/ZEMLJOPIS PLANINE
Topografska karta područja Zec-planine
Izvor: Topografska karta JNA 1:25000, sekcija Konjic, 524-2-3
Izvor: Topografska karta JNA 1:25000, sekcija Konjic, 524-2-3
Geologija planine
|
Geološka građa cjelokupne planinske grupe Vranice rezultat je vrlo dugog geološkog razvoja, što je rezultiralo formiranjem vrlo složenih strukturnih i litostratigrafskih odnosa. U geološkom pogledu ovo područje spada u bosanskohercegovačke škriljaste planine skupa s Ivan-planinom, Bitovinjom, Zecom, Matorcem, i Šćitom. Ove planine se pružaju u pravcu jugoistok-sjeverozapad. Najviše planine čitavog područja formiraju jedinstvenu morfološku cjelinu koja proizilazi iz jedinstvene geološke podloge. Sve ove planine su u nižim - padinskim dijelovima, izgrađene od škriljaca i riolita, za razliku od najviših dijelova, gdje se javljaju vapnenci, dolomiti i mramori. Na Vranici se mogu naći i silikatne i karbonatne stijene. Od karbonatnih stijena najznačajniji su vapnenci, dolomiti, rjeđe mramori trijaske ili uopće paleozojske starosti. Česti su vapnenci s prelazima u dolomite. Šupljikavi vapnenci su dalji oblik karbonatnih stijena na kojima se uglavnom razvijaju kalkomelanosoli. Od predstavnika karbonatnih supstrata bitno je istaći i pojavu tercijarnih sedimenata, i to čistih ili laporaca sa glincima. Silikatne stijene su zastupljene predstavnicima eruptivnih i kristalastih škriljevaca. Od eruptivnih stijena najznačajniji su kvarcporfiri (tako i na Zecu), koji su uglavnom paleozojske starosti. Glavni izlijevi kvarcporfira tvore slivove koji su raščlanjeni i poremećeni erozijom. Uglavnom se u osnovnoj masi nalaze kristali kvarca, feldspata, nešto muskovita, a u pojedinim varijetetima i biotita. Od kristalastih škriljevaca zastupljeni su gnajsevi, mikašisti, filiti i argilošisti. Gnajsevi su zastupljeni na području Matorca i Sjekire. Kvarciti i kvarcni pješčenjaci zauzimaju uglavnom grebene. Sjeverne padine Vranice su građene od kiselih silikatnih stijena, gdje dominantnu ulogu imaju kristalasti škriljevci.
|
|
Vrhovi
|
Smiljeva kosa
Autor: Miran Hladnik |
Reljefni i ostali oblici u prostoru
Klima
Hidrologija - vode (rijeke i jezera)
Zec planina je poput obližnjih Bitovnje i Ivan-planine vodomeđa tj. razvodna planina. S njihovih istočnih, sјevernih i sјeverozapadnih strana svi su izvori, potoci i riјeke pritoci riјeke Bosne, a s jugozapadnih padina u Vrbas, koje obje utječu u Savu (Crnomorski sliv). Naprotiv izvori, potoci i riјeke s јužne i јugozapadne strane ovih planina su pritoci riјeke Neretve, koјa ispod Metkovića utječe u Јadransko More (Jadranski sliv).
|
Neretvica
Neretvica je rijeka u Bosni i Hercegovini. Izvire pod Vitreušom na oko 1510 m n.v. i zatim teče prema istoku podno padina Zeca, blago skreće prema jugu, gdje prima Otunski potok i Prolaz, i potom skreće prema zapadu. Nakon što napravi okuku kod ušća Prolaza, Neretvica prima Obaščicu s jugoistoka, a sa sjevera Malu Neretvicu i Zagrejčicu, zatim kod Salakovića skreće prema jugu, gdje protječe kroz Gornji i Donji Čažanj. Tu prima pritoku Govornik. Potom protječe pored selâ Lukšije, Parsovići, Donji Prijeslop, Podhum, Gostovići te ulazi u Buturović Polje, gdje se ulijeva u zaljev Jablaničkog jezera. Jedna je od najznačajnijih pritoka Neretve. Oblik ušća Neretvice jest estuarij.
Na njoj je planirana izgradnja četiri mini-hidroelektrane (MHE). 
Kanjon Neretvice
Pogled na gornji tok Neretvice s obronaka Zeca. Iako rijeka Neretvica izvire pod padinama obližnje planine Vitreuše, prvi kilometar, dva, ona dotiče jugoistočne obronke planine Zec. Dalje se probiјa kroz velike provaliјe i duboke prosјeke, dok se konačno ne spusti kod sela Podhuma u ravnicu, odakle teče mirno sve do svoga ušća u Neretvu kod Ostrošca Autor fotografije: cosic4 (Panoramio) |
|
Vrbas
Vrbas je rijeka i pritoka Save u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, dugačka oko 250 km, s površinom sliva oko 5900 km2. Na više se mjesta može naići na podatak kako Vrbas nastaje iz dva vrela na planini Zec. Tomislav Batinić (iz HPD Bjelašnica 1923.) još je 1972. godine kao mjesto izvora Vrbasa naveo obližnji Šćit na planini Vranici (kako kaže Štiti; časopis Naše planine, članak U potrazi za izvorom Vrbasa), a zaključak je izveo prilikom terenskog obilaska ovoga područja, kojemu je upravo bio cilj pronaći izvor Vrbasa. Vjerojatni razlog ovim razlikama je činjenica kako se cijelo izvorišno područje Vrbasa smjestilo u širokom kuloaru kojega zatvaraju i Zec planina i Šćit (Vranica), kao i činjenica da Šćit dominira ovim kuloarom.
Vrbas svoje korito puni velikim brojem potoka, koji se ulijevaju u njega, počevši neposredno od samog izvora. Jedan od tih potoka je i Sikirski potok, koji na brdu Sikira formira predivan slap, Sikirski slap. Tok rijeke Vrbas; Rijeka Vrbas usjeca kompozitnu dolinu, prolazeći kroz Skopljansku kotlinu, Vinačku klisuru, Jajačku kotlinu, kanjonsku dolinu Tjesno, Banjolučku kotlinu, a donjim tokom preko svoje makroplavine Lijevče polje. Pritoke Vrbasa su: Vrbanja, Pliva, Ugar i druge. Na rijeci je izgrađeno nekoliko značajnijih hidrocentrala. Na obalama Vrbasa ili u njegovoj blizini nalaze se Gornji Vakuf/Uskoplje, Bugojno, Donji Vakuf, Jajce i Banja Luka. |
Detalj izvorišnog područja Vrbasa
Izvor: Topografska karta JNA 1:25000, sekcija Konjic, 524-2-3 |
|
|
|
|
PRIRODA
|
Prirodna baština Biljni svijet - flora Životinjski svijet - fauna 
Zaštita prirode i ekologija |
Pogledaj fotografiju biljke - FOTO1 / FOTO2
Edraianthus niveus G. Beck Bijelo vraničko zvonce Endemična biljna vrsta Bosne i Hercegovine koja raste jedino na području planina Vranica, Zec i Vitreuša u Bosni. Prema crvenoj listi ugroženih biljnih vrsta Bosne i Hercegovine vraničko zvonce spada u rijetke (R) biljne vrste. Bijelo vraničko zvonce[1] ili Vraničko zvonce[2] (lat. Edraianthus niveus) je bosanskohercegovački biljni endem iz porodice Zvončikovki, a raste jedino na planinama Vranici (Ločika, Krstac[3]), Zec-planini i Vitreuši.[1] Ovu biljku prvi je otkrio i opisao austrijski botaničar Beck koji je istraživao floru BiH.[4] Vraničko zvonce ili bijelo zvonce (lat. Edraianthus niveus, G. Beck) – sinonimi: E. graminifolius (L.) A. DC. in DC. subsp. niveus (G. Beck) Janchen, Hedraeanthus niveus G. Beck – je bosanskohercegovački stenoendem iz porodice Campanulaceae (zvončići).Diploidna hromosomska garnitura mu sadtrži 2n=32.[1] Vraničko zvonce je trajnica niske, do 15 cm visoke, uspravne ili polegle stabljike. Stabljika je dlakava sa ljubičastim odsjajima. Listovisu linearni do linearno lancetasti, u donjem dijelu trepljasto dlakavi, a u gornjem goli i neznatno pro sireni. Dugi su 30-80 mm a široki oko 1-3 mm. Opis: Cvjeta u julu i avgustu. Cvjetne glavice široke, sa 2-8 cvjetova. Brakteje su široko, rjeđe usko jajolike, zašiljene, zelene, sa cvjelovitim rubovima. Rjeđe mogu biti i neznatno nazubljene, dlakave, još rjeđe i gole, a donji (prošireni) dio je obično purpuran. Čašica je crvenkastoljubičasta, a njeni zupci izduženo lancetasti i šiljati. Rubovi su im rijetko dlakavi ili goli, za razliku od cijevi časice koja je redovno gola. Cvjetovi su iznutra vunasto dlakavi, sa vanjske strane goli, rjeđe dlakave nervatute. Dugi su 20-28 mm. Plod se otvara na vrhu, popuštanjem poklopaca nepravilnog oblika, koji otpadaju. Sjemenke su pljosnate, široko jajoliko-elipsoidne, svijetlosmeđe i gole.[2][3][4][5] Vraničko zvonce je prvi otkrio i opisao Günther Beck von Mannagetta und Lechernau koji je istraživao floru BiH.[6] Ekologija i rasprostranjenje Bijelo zvonce raste na paleozojskim i trijaskim krečnjacima planina Vranica i Zec, na nadmoskim visinama od 1.600 do 2.112 m, obično na sjevernim, sjeveroistočnim i sjeverozapadnim padinama. Mikrostaništa su mu pukotine stijena i zaravnjeni vrhovi i grebeni u vegetaciji planinskih rudina. Podnosi i pliće i/ili dublje krecnjačke crnicr, slabo bazne, neutralne ili slabo kisele pH reakcije. Na vraničkim vrhovima Krstacu i Ločikama, na nadmorskoj visini izmedu 2.000-2112 m dio je predivne endemske biljne zajednice u kojoj je jedna od obilježavajućih elemetata. Bosanski je stenoendem na planinama: Vranica, Zec i Vitreuša. Locus classicus je alpska visinske zona Vranice i Zec-planine (Beck, G. 1893). Prirodne vrijednosti i potencijali općine Fojnica, Sarajevo, Fojnica, 2004. (PDF) |
|
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni/historijski pregled Kulturno-povijesna baština Kozov grad, utvrđenje na padinama planine Zec. Mjesto sklanjanja trgovaca iz Dubronika sa dragocjenostima. Posljednje boravište kraljice Katarine prije njenog bijega od turske vojske u Dubrovnik.
Nakon turskog osvajanja Bosne godine 1463. kraljica Katarina, koja se privremeno sklonila u Ljetnikovac “Kozov Grad” iznad Fojnice, konjima, po legendi “naopako” potkovanim, sa pratnjom povukla se na Kupres. Tu je okupljala snage za obranu zemlje. U to vrijeme je na Kupresu u mjestu Vrila (danas Otinovci) dala sagraditi crkvu Presvetog Trojstva. Kad se turskim osvajanjima nije moglo odoljeti ni na Kupresu, kraljica se preko Konjica zajedno s kraljevskom pratnjom povukla do Stona a zatim do Dubrovnika. U Dubrovniku je pohranila mač svojeg pokojnog muža bosanskog kraljevskog roda Kotromanića, Stjepana Tomaša Kotromanića. Taj mač je pohranila “pod zavjetom, da se on dadne njezinu sinu Šimunu, kad se oslobodi turskog ropstva”, kako bi se borio za oslobođenje svoje zemlje. I Dubrovnik je bio pod turskom prijetnjom. On je jakom diplomatskom aktivnošću i dobrim diplomatskim vezama sa zapadnim zemljama te velikom otkupninom uspio očuvati svoju neovisnost i slobodu, a Kraljica Katarina je morala otići iz Dubrovnika i došla je u Rim, gdje je sve do svoje smrti “radila na oslobađanju svoje zemlje i obrani svoje vjere”. Otvoren novi Lovački dom na Kozov gradu Hazim Čukle - Srijeda, 14.06.2006, 16:44 Pročitano 4211 puta Nedjelja, 11.06. - Svečanim presijecanjem vrpce, tokom vikenda su članovi LD "Divokoza" na lokalitetu Kozov grad iznad Fojnice otvorili novi lovački dom. Lovački dom na Kozov gradu je otvoren povodom 75-te godišnjice postojanja i rada LD "Divokoza" iz Fojnice, a tom prilikom je otvorena i sezona lova na srndaća. Novi lovački dom na Kozov gradu se nalazi 14 kilometara udaljen od Fojnice i na 1428 metara nadmorske visine. Svečanu vrpcu je presjekao i otvorio novi lovački dom bivši predsjednik ovog društva Dževad Kubat koji je i član predsjedništva SLO BIH-e. Na Kozov gradu se okupilo oko 120 lovaca ovog društva, lovce i goste je pozdravio i predsjednik LD "Divokoza" Tomo Miličević, koji je istakao da je ovo lovačko društvo multietničko, da broji oko 250 svojih članova koji se nalaze u osam lovačkih sekcija. Zatim je govorio o istorijatu i postojanju ovog lovačkog društva i tom prilikom kazao: "U maju 1931. godine je u Fojnici formirano lovačko udruženje koje se u to vrijeme tretirano kao Sreski savez lovaca jer je tada Fojnica bila središte Sreza, koje je obuhvatalo još i Busovaču, Kiseljak, Kreševo i Gornji Vakuf. Udruženje je imalo oko 100 svojih članova i egzistiralo je do početka drugog svjetskog rata. Prvvi predsjednik lovačkog društva od osnivanja je Jozo Trogrančić iz Fojnice u čijoj je kući bilo i sjedište lovačkog društva iz Fojnice. Godine 1956. je formirano zasebno lovačko društvo Fojnica, a sadašnje ime LD "Divokoza" nosi od 20. decembra 1958. godine. Do drugog svjetskog rata stanje divljači na području Fojnice je bilo zavidno, da bi ono sada poslije ovog proteklog rata bilo svedeno na minimum i zabrinjavajuće. Gradnja ovog lovačkog doma na Kozov gradu je započeta 2000. godine, a u njemu se nalaze 16 ležaja, kuhinja, WC, struja i voda. Lovački dom je otvoren i za one koji vole prirodu i odmor u planini. Cijena prenoćišta uz upotrebu kuhinje je 8 KM po osobi, a cijena dnevnog boravka je 5 KM. Sve informacije se mogu dobit na telefon LD "Divokoza" sa brojem 030/837-428. Na ovoj lovačkoj fešti na Kozov gradu su povodom obilježavanja 75-te godišnjice postojanja ovog društva podijeljene zahvalnice zaslužnim lovcima ovog društva, kao i donatorima koji su pomogli izgradnju ovog lovačkog doma. Tomislavu Miličeviću i Nasiru Huremu su dodjeljena odlikovanja od strane SLO BIH-e orden zasluga za lovstvo drugog reda. Rašid Huseinbašić je dobio diplomu počasnog člana društva, a zahvalnice zasluga u lovstvu su dobili: Juro Jukić, Amir Pošković, Ilija Petrović, Šećo Merdžanić, Zahid Drinić i Ragib Akšamović. Na Kozov gradu je bilo prisutno i nekoliko mladih lovaca pripravnika, a svakako je bila za pohvalu družina LS Bakovići: Gabrijel Kuliš, Nikola Markija, Petar Oroz i Ivan Šušnjara sa lovovođom sekcije Zoranom Bošnjakom. Nakon službene ceremonije obilježavanja 75-e godišnjice postojanja, otvaranja novog lovačkog doma i lova na srndaća i dodjela zahvalnica i priznanja krenulo je veselje, iako po veoma lošem vremenu zabave nije ne nedostajalo. Hazim Čukle, 12.06.2006 (Preuzeto iz Dnevnog Avaza.) http://www.fojnica.ba/2006/06/14/otvoren-novi-lova-ki-dom-na-kozov-gradu.html?cpage=-970 Tradicionalne aktivnosti i narodna baština Tradicionalna gastronomija - jela i pića Turizam Toponimija - nazivlje u planini 
Kotlov do
Autor fotografije: Miran Hladnik |
|
|
Priče iz planine ...
|
|
|
|
o kraju ...
|
|
|
|
aktivnosti ...
|
Kada boraviti u planini? Pješačenje i planinarenje 
Slobodno penjanje i alpinizam Biciklizam - brdski i klasični Aktivnosti na vodi Aktivnosti u zraku |
|
|
praktične informacije ...
|
|
izvori ...
|
Reference [1]
Ostali izvori Vanjske poveznice - korisni linkovi i adrese |
|
|
kontakt ...
|
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj planini?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen. (obavezna je samo rubrika ´vaši prilozi´ ili ´vaši komentari´) |
|