SENJSKO BILO
Područje: Planine Like
Grupa: Velebit, masiv > Velebit - sjeverni
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Bijeli vrh (1492 m)
Koordinate najvišeg vrha: 44.8717, 15.0652
Grupa: Velebit, masiv > Velebit - sjeverni
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Bijeli vrh (1492 m)
Koordinate najvišeg vrha: 44.8717, 15.0652
O planini
|
|
UvodSenjsko bȉlo je najsjeverniji dio Velebita, i proteže se od jadranske obale (između Senja i Svetog Jurja), Senjske drage i prijevoja Vratnika na zapadu i sjeverozapadu, sve do Gackog polja na istoku, koje ga odvaja od masiva Male Kapele i Ličkog sredogorja. Iako pripada Velebitu, područje Senjskoga bila, zbog njegove manje visine i siromašnije morfologije, mnogi geomorfolozi i geolozi smatraju zasebnom planinom, ili tek predgorjem Velebita. Za razliku od ostatka Velebita, reljef grebena Senjskog bila je razmjerno niži i više zaobljen. Sjeveroistočna kopnena padina, prema zaleđu, je razmjerno strmija i dijelom s točilarskim siparima, dok je jugozapadna primorska strana više položita poput kose visoravni.
Sjeverno i sjeverozapadno od Senjskog bila nalaze se najjužniji grebeni velikokapelskog gorskog bloka. Na jugoistoku Senjskog bila prijevoj Oltari, te sustav manjih međugorskih zavala Krasnog i Lipovog polja odvajaju orografsku jedinicu Senjskog bila, od visokoplaninskog područja Sjevernog Velebita. Najviši gorski greben Senjskog bila proteže se smjerom sjeverozapad-jugoistok do Kuterevskog i Krasanskog polja, odakle par nižih gorskih kosa, lagano mijenjajući smjer u zapad-istok, nastavlja prema prostorima Ličkog sredogorja i Male Kapele. Senjsko bilo je vapnenačke krške građe poput ostatka masiva Velebita. Iz toga razloga, uglavnom je bez vodotoka i s oskudnim rijetkim izvorima. S primorske strane na jugozapadu su gole padine i krški kamenjari i travnjaci, a mjestimice pošumljene submediteranskim sastojinama. U reljefu Senjskog bila može se izdvojiti nekoliko brdsko-planinskih cjelina:
Najviši vrh Senjskog bila je Bijeli vrh (1492 m) koji je orijentiran prema Lici, ali nije planinarski obrađen. Ovaj se vrh naziva još i Konačišta, a niži JI rub njegova grebena nosi ime Kečina greda. Planinari-izletnici obilaze nešto niži vrh Jadićeva plan koji je također i točka Hrvatske planinarske obilaznice te Senjske planinarske obilaznice. Pored toga, planinarski je u području Senjskog bila najatraktivnija uzdužna tura od Vratnika do Oltara (koja povezuje Veliku Kapelu s Velebitom; također ovuda prolaze dionice transverzala Via Dinarica i Via Adriatica), ali i put koji se s polovice te ture spušta prema Sijasetskoj dragi i gradu Senju (trasa Senjske obilaznice). Na vršnom gorskom području, uz planinarsko-izletničke staze i uzdužnu planinsku cestu, nema mnogo naselja - nekada življa visinska naselja (Stolac, Liskovac, Tuževac, Rakita) opustjela su i transformirala su se u vikendaška naselja. Sjeveroistočnim podnožjem Senjskog bila vodi cesta Senj - Vratnik - Žuta lokva - Otočac, a na jugozapadnoj strani je druga paralelna cesta Jurjevo - Oltari - Krasno - Kosinj - Gospić, a zapadnim obalnim podnožjem prolazi Jadranska magistrala. Za one koji se žele baviti raznim aktivnostima na otvorenom, u gorskom dijelu Senjskog bila, najpovojniji je pristup od prijevoja Vratnik ili Oltari, kamo se može pristupiti vozilom ili javnim transportom (u slučaju Vratnika) s primorske i s kopnene strane. Na obali kod Sv. Jurja nalazi se hidroelektrana "Senj". 
bȉlo
im. sr. ⟨G bȉla; mn. N bȉla, G bȋlā⟩ zem. vršni dio uzvisina koji im određuje smjer pružanja |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici
Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
|
|
PRIRODA
Biljni svijet
|
Na gornjem grebenu Senjskog Bila prevladavaju miješane gorske šume bukve s jelom (Abieti-Fagetum ampl.), a niže, na srednjim padinama su primorske bukove šume (Ostryo-Fagion), pa na još nižim padinama duž podnožja većinom šikare crnograba (Seslerio-Ostryetum) u mozaiku s brdskim pašnjacima Satureion subspicatae, a najniže uz obalu južnije kod Jurjeva ima ispod jadranske magistrale i sredozemnih poluzimzelenih pseudomakija (Ostryo-Quercetum ilicis).
METAPEDIA 
|
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Po planini i po kraju
|
|
1. DUŽ KONTINENTALNE PADINE
Melnice
|
|
2. PO VRŠNOM PODRUČJU
Vratnik
|
|
|
|
|
|
Žukalj
|
|
Jadićeva plan |
KOORDINATE: 44.9172,15.0219;
VISINA VRHA: 1416 m |
Jadićeva plan je brdo obraslo šumom u vršnom dijelu Senjskog bila, a samo je vrh kamenit, no nema vidika. Vidik je djelomice otvoren prema zapadu na more i otoke Krk i Rab i prema jugu prema Zavižanu. Podrijetlo i značenje naziva vrha nije jasno, a često se može čuti i varijanta naziva Jadićev plan. To nije najviši vrh Senjskog bila, nego je najviši Bijeli vrh (1492 m) koji je orijentiran prema Lici, ali nije planinarski obrađen. U dijlu publicistike ime je navedeno kao Jadičeva plan ("č"), a također i Jadićeva plana.
Prikaz na Interaktivnoj planinarskoj karti Hrvatske
PRILAZI VRHU
IZVOR Hrvatski planinarski savez, 2020.
Prikaz na Interaktivnoj planinarskoj karti Hrvatske
PRILAZI VRHU
- Vratnik – Žukalj – Jadićeva plan 3.30 h
- Oltare – Tuževac – Jadićeva plan 3:30 h
IZVOR Hrvatski planinarski savez, 2020.
|
Jadičeva plan, Sjeverni Velebit, 1416m - planinarenje [75. VRH iz serijala SVI HRVATSKI VRHOVI]
Datum objave: 18.7.2020. Autor: Robert Nuli Opis: Pogledaj posjetu 75. vrhu iz serijala SVI HRVATSKI VRHOVI vrhu Jadičeva plan, visine 1416m koji se nalazi na planini Sjeverni Velebit. Vrh se nalazi u regiji 11. Sjeverni Velebit prema klasifikaciji Hrvatskog Planinarskog Saveza. Početak se nalazi kod mjesta Žukalj u Ličko Senjskoj Županiji. Karakteristike uspona: visina 1416m, uspon 400m, udaljenost 6970m i trajanje 1h 58min. MOJE OCJENE 1. Težina: 28 2. Markacije: 50 3. Pogled: 40 KOMOOT RUTA https://www.komoot.com/tour/214619316... |
|
|
|
|
|
|
|
Prilaz vrhu Jadićeva plan
Jadićeva plan, djelomični pogled s vrha na more i otoke
|
Vrh je označen natpisom na kamenu s imenom vrha (piše: Jadića plan) i nadmorskom visinom.
|
|
|
|
|
|
|
Oltari
|
|
|
Senjska obilaznica
Senjska obilaznica otvorena je 2008 godine, a obuhvaća područje Senja koje je bilo manje poznato. Trasa većinom prolazi primorskim padinama najjužnijeg dijela Velike Kapele i Senjskog bila, većinom područjem grada Senja, osim područja od Sibinja do Šušnja koja pripadaju gradu Novi Vinodolski. Prva kontrolna točka započinje u Sibinju, a 10 završna u kuli Nehaj. Za obilazak je potrebno oko 20 sati (50-ak kilometara) TOČKE SENJSKE OBILAZNICE SU: Sibinj – Malić - Alino bilo - Krivi Put - Orlovo gnijezdo - Vratnik - Krajačeva kuća - Jadićeva plan - Sijaset - Kula Nehaj. KT 1: Sibinj; na Jadranskoj magistrali, 15 km od Novog Vinodolskog i 7 km od Senja. KT-2: Vrh Malić (867m); lijep razgledni vrh s kojeg se pruža izvanredan pogled na područje Krivog puta, kvarnerske otoke, sjeverni Velebit i Senjsko bilo i planine Gorskog Kotara. Od Sibinja do Malića treba 3h i 10min uspona. KT-3: Vrh Alino bilo (1106m). S vrha su lijepi pogledi na zaseoke koji pripadaju Podbilu, na krivoputsku crkvu i groblje. Pruža se impresivan pogled na park vjetroelektrana Vrataruša na području Krivog puta. Od Malića do Alinog bila treba 2,30h hoda. KT-4 sklonište Krivi Put. Nalazi se u zgradi osnovne škole u Krivom putu. Sklonište je uređeno 1986. godine, a obnovljeno 1996 godine, te ima 12 postelja s madracima, peć na drva, struju, vodu iz cisterne, te najnužniji inventar. Od vrha Alino bilodo Krivog puta je 1,20 min hoda. KT-5: vidikovac Orlovo gnijezdo (750 m). S tog mjesta pružaju se naljepši pogledi na Senjsku dragu, cestu koja vijuga dragom, Senj na dnu drage, na JI Senjsko bilo, prema jugu na vrhove Velebita Vučjak i Plešivicu i južnih ogranaka Velike Kapele, kvarnerske otoke, Učku i more. KT-6: Cestovni prijevoj Vratnik (700 m) između Hrvatskog primorja i unutrašnjosti, s kojeg se pruža prekrasan pogled niz senjsku dragu, na more i otoke. Prirodna je granica između Velebita i južnih ogranaka Velike Kapele. Od Krivog puta do Vratnika ima 3 sata hoda. KT-7: Krajačeva kuća (1100 m). Sagrađena je 1912. godine zalaganjem dr. Ivana Krajača, nalazi se na livadi Rujice ispod Jadićeve plani. To je bio prvi planinarski objekt na Velebitu. Danas je na istim temeljima zidana zgrada koja nije u funkciji planinarstva, ali je zbog tradicije i povijesti i dalje ostao naziv. Od Vratnika do Krajačeve kuće ima 2h hoda. KT-8: Vrh Jadićeva plan (1416 m) na Senjskom bilu, najsjevernijem ogranku Velebita. Najviši je vrh Senjske obilaznice. Od Krajačeve kuće do vrha je 1,30h hoda. od vrha do pl. kuće Sijaset je 3h hoda i 1088 visinske razlike u spustu. KT-9: Planinarska kuća Sijaset (328 m) nalazi se na dnu duboko usječene Sijasetske drage i okružena je lijepom šumom crnog bora. To je zidana prizemnica s blagavaonicom, kuhinjom i spavaonicom. Sagradili su je senjski planinari 1965. godine na mjestu nekadašnje lugarnice. Ima cisternu s vodom. Koriste je uglavnom senjski planinari i građani za svoja druženja, ali može poslužiti i kao baza za uspone u području Senjskog bila. Mogući prilaz je od gostionice Stric Luka u Senjskoj dragi, na 5km ceste za Vratnik odakle se do kuće može za 20 min pješice. Do kule Nehaj u Senju ima 2 sata spusta. KT-10: Kula Nehaj u Senju, sagrađena na 62 m visokom brdu Trbušnjak i jedinstveni je spomenik hrvatskog srednjovjekovnog obrambenog fortifikacijskog graditeljstva. Sagrađena je 1558. godine za obranu od Turaka koji su tada već osvojili Klis. Bila je sjedište senjskih uskoka. Žig je ispod ulaznih stuba. 
|
PLANINARSKA KUĆA SIJASET
Koordinate: 44.9638, 14.9673 Područje: Sjeverni Velebit Brdo/planina: Senjsko bilo (Sijasetska draga) Nadmorska visina: 328 m Upravljač: HPD Zavižan, Senj |
3. PO PRIMORSKOJ STRANI
Senjska draga
Senjska Draga je duboka zelena dolina između planina Velike Kapele i Velebita duž koje prolazi Jozefinska cesta, sagrađena u 18. stoljeću po nalogu cara Josipa II. Jozefina je bila najvažniji prometni pravac koji je spajao unutrašnjost s morem, a završavala je u Karlovcu. U Svetom Križu i u Majoriji ozidani su izvori čiste planinske vode kojima, zahvaljujući svom prirodnom položaju, obiluje čitava Senjska draga.
Senj
|
Kako je nastalo senjsko groblje sv. Vida
Postoji legenda o nastanku groblja sv. Vida u Senju. Bilo je vrijeme ljetne kosidbe. Ljudi su po užasnoj sparini kosili njive. Premda je bilo sparno, oni su voljeli taj dio godine. Tada su mogli pričati jedni s drugima, veseliti se. Svakog radnog dana, čim bi sunce zašlo i rad prestao, pjevalo bi se, plesalo i veselilo. To je za seljake bio poseban dio godine. Sparne ljetne večeri bile su uljepšane ljudskim smijehom i žamorom. Jednog prijepodneva dva su brata kosila travu na svojim njivama. Jedan od braće je zastao da bi se malčice odmorio, dok je drugi još uvijek kosio. Skinuo je šešir, obrisao čelo od znoja i pogledao prema širokoj njivi. Tada je na sredini njive ugledao kapelicu obasjanu svjetlošću, jačom od podnevnog sunca. Gledao je kratko u nju, a onda zovnuo brata i rekao: ‘Vidi, brate, onamo! Vidi!’. Brat se prestrašio i naglo se okrenuo, ali ma koliko gledao prema njivi, ništa nije vidio. ‘Ta ja ništa ne vidim!’ rekao je. ‘Ne, ne buncam i nije mi sunce udarilo u glavu. U sredini njive vidim kapelicu obasjanu nekom čudnom svjetlošću’, ponavljao je prvi brat. ‘Ja ništa ne vidim. Možda je to ukazanje koje nas želi na nešto upozoriti?’ zapitao se drugi brat. ‘ Ne znam, brate, samo neću zaboraviti ono što sam vidio!’ odgovorio mu je ovaj. I nastavio dalje pripovijedati kako je vidio kapelicu te se priča daleko pročula. Na mjestu gdje je vidio kapelicu zaista je sagrañena kapelica i oko nje groblje, a po tome što je brat kad ju je ugledao vikao ‘vidi, vidi’ nazvana je sv. Vid. Kad god prolazim tim grobljem, osim dragih ljudi koji ondje počivaju, sjetim se i legende o nastanku groblja i kapelice. Zapisala: Maja Nekić, 2.p.t. (rujan, 2006. Narodne legende) |
Sveti Juraj
Primorska terasa Senjskog bila, iznad Svetog Jurja
Na suprotnoj strani Senjskog kanala vidi se otok Krk (Baška), a iza, na horizontu su Cres (lijevo) i planina Učka (desno). |
4. GORSKE KOSE IZMEĐU
KRASNOG, LIPOVOG I GACKOG POLJA
|
Nakon što na svome jugoistočnom kraju središnji greben Senjskog bila doseže do Krasanskog i Kuterevskog polja, par gorskih kosa lagano mijenja smjer iz SZ-JI (smjer glavnog grebena) u smjer Z-I i nastavlja se protezati dalje prema istoku do Janča kose - prijelaznog prostora prema Ličkom sredogorju - a nešto sjevernije i masivu Male Kapele. Sustav manjih međugorskih zavala Krasnog i Lipovog polja odvajaju ove kose (koje su ujedno dio veće ografske jedinice Senjskg bila) od visokoplaninskog područja sjevernog Velebita.
Tih par gorskih kosa omeđeno je Krasanskim poljem, Lipovim poljem (u Kosinjskoj dolini), Janča kosom i Gackim poljem. Tu su Kuterevska kosa (867 m), Crni vrh (1077 m), Marković-rudine (1105 m) i par manjih. 
Kuterevo i Kuterevska kosa, u pozadini
|
Zanimljivosti
Velebit je najširi (više od 30 km) upravo na prostoru između Gackog polja i mora (30 km), odn. gorske kose s vrhom Marković rudine (1105 m) i mora. LJEPOTA KOSINJSKE DOLINE
Datum objave: 23.1.2011. Autor: lubenovac555 Opis: Dolina koja je lijepa, a dobila je ime po mjestu koje se nalazi u istoimenoj dolini, a kojaseopetzove po ekokosinju (E). |
Marković Rudine |
VISINA VRHA: 1105 m
|
|
PRILAZ
Iz pravca Gospića (35 km) ili iz Zagreba do željezničke stanice Ličko Lešće(140 km) OPIS USPONA Opis puta: 200 metara od željezničke postaje Ličko Lešće iz pravca Zagreba automobilom desno na šumski put. Šumski put u dužini 8 km prolazi ispod autoceste i nastavlja do okretišta zvanog Šumske bukvice. Ugodnim markiranim putem dolazi se do kote Mramor (760 m) gdje se nalaze klupe i stol za odmor. Nedaleko je i Kamenica s 1,5 kubika mrzle vode. Dalje se put nastavlja savladavanjem 350 m visinske razlike dosta strmo do samog vrha. Planinarenje od okretišta do vrha traje 1,30 h. Druga varijanta uspona je od Čovića gdje se dođe kod mosta autom i ostavi automobil na parkiralištu. Prelazi se most i ide 50 m desno do obavijesnog panoa s kartom terena i ucrtanom stazom. Dalje se nastavlja hodanje nasuprot puta koji dolazi od kuće Braniteljske udruge za odmor i rekreaciju „Glavičica“. Sa 450 metara staza se penje do prijevoja na Katunskim dragama na 700 m i dalje kroz lijepu borovu i jelovu šumu u sjevernoj padini Plasine. Dalje se prolazi vidikovac Veliki Gašparac (674 m), vidikovac Votićev vršak (751 m) i više zanimljivih lokaliteta sve do ranije opisane okretaljke na Gustim bukvicama. Nastavak puta slijedi kao u prvoj varijanti. S vrha Markoviće Rudine pružaju se prekrasni vidici na Gacku i Kosinjsku dolinu, Švičko jezero i jezero Kruščica, dijelove Ličkog i Krbavskog polja, Senjsko bilo, gotovo cijeli Velebit, Ličko Sredogorje, Ličku Plješivicu, te Veliku i Malu Kapelu. Ovaj put traje oko 4,30 h. Žig KT nalazi se na samom vrhu betoniran uz kamen. Stazu održava HPD Gromovača iz Otočca. Marković Rudine su kontrolna točka KT 11 na transverzali "Lički gorski biseri" (o transverzali više - OTVORI) |
|
Praktično
AKTIVNOSTI
BORAVAK
Boravak s djecom
Senj - Grad Crvenokose Zore
|
Senj - vodič za djecu
|
IZVORI I LITERATURA
|
GLAVAŠ, Vedrana: Prometno i strateško značenje prijevoja Vratnik u antici. Senjski zbornik 37, 5-18 (2010.) (PDF)
KRUHEK, Milan: Utvrde Senjske kapetanije u XVI. stoljeću. Senjski zbornik, 17, str. 93-11 (PDF)
Volunteering to save Grifons - an experience. Whispers, 9.10.2015.
Senjsko Bilo, 1.494m. Metapedia.hr |
Letak o senjskoj buri
Brošura Senj
Izdavač: TZ grada Senja 
Mala mjesta prirodnog šarma
Izdavač: Turistička zajednica grada Senja Brošura je nastala s namjerom da se posjetiteljima i turistima približe sve ljepote i čari malih mjesta podvelebitskog primorja i senjskog zaleđa. |
