---

SREDIŠNJI POJAS >​ PLANINE LIKE > VELEBIT > SJEVERNI VELEBIT > Senjsko bilo

SENJSKO BILO

Područje: Planine Like
Grupa: Velebit, masiv > Velebit - sjeverni
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Bijeli vrh, 1492 m  
​Koordinate najvišeg vrha: 44.8717, 15.0652

O PLANINI PO KRAJU PRAKTIČNO

O planini

Uvod

Ime planine, etimologija

Geografija/zemljopis planine

Reljef planine

Geologija planine

Vrhovi

Reljefni i ostali oblici u prostoru

Klima

Hidrologija – vode (rijeke i jezera)

Priroda

Prirodna baština

Biljni svijet - flora

Životinjski svijet - fauna

Zaštita prirode i ekologija

Stanovništvo i naselja

Povijesni / historijski pregled

Kulturno-povijesna baština

Tradicionalne aktivnosti i narodna baština

Tradicionalna gastronomija – jela i pića

Turizam

Priče iz planine …

Vodič po planini i kraju

Praktične informacije

Aktivnosti

Kada boraviti u planini?

Pješačenje i planinarenje

Slobodno penjanje i alpinizam

Biciklizam – brdski i klasični

Aktivnosti na vodi

Aktivnosti u zraku

Boravak u planini i kraju

Pristupi planini

Smještaj

Ugostiteljski objekti i usluge

Vremenska situacija / Vremenske prilike

Prometna situacija / Saobraćajne prilike

Upozorenja i sigurnost u planini

Izvori

Uvod

---

Na temelju više pokazatelja, među kojima su i vertikalna raščlanjenost i geološka građa, širi prostor sjevernog Velebita može se raščlaniti na tri morfostrukturne jedinice (Faivre, 1992.): Sjeverni Velebit, Senjsko bilo i Melničko – Kuterevsko pobrđe. 

Senjsko bȉlo kao najsjeverniji dio Velebita, proteže se od jadranske obale (između Senja i Svetog Jurja), Senjske drage i prijevoja Vratnika na zapadu i sjeverozapadu, sve do Gackog polja na istoku, koje ga odvaja od masiva Male Kapele i Ličkog sredogorja. Iako pripada Velebitu, područje Senjskoga bila, zbog njegove manje visine i siromašnije morfologije, mnogi geomorfolozi i geolozi smatraju zasebnom planinom, ili tek predgorjem Velebita. Za razliku od ostatka Velebita, reljef grebena Senjskog bila je razmjerno niži i više zaobljen. Sjeveroistočna kopnena padina, prema zaleđu, je razmjerno strmija i dijelom s točilarskim siparima, dok je jugozapadna primorska strana više položita poput kose visoravni.
Sjeverno i sjeverozapadno od Senjskog bila nalaze se najjužniji grebeni velikokapelskog gorskog bloka. Na jugoistoku Senjskog bila prijevoj Oltari, te sustav manjih međugorskih zavala Krasnog i Lipovog polja odvajaju orografsku jedinicu Senjskog bila, od visokoplaninskog područja Sjevernog Velebita.
Najviši gorski greben Senjskog bila proteže se smjerom sjeverozapad-jugoistok do Kuterevskog i Krasanskog polja, odakle par nižih gorskih kosa, lagano mijenjajući smjer u zapad-istok, nastavlja prema prostorima Ličkog sredogorja i Male Kapele.

Senjsko bilo je vapnenačke krške građe poput ostatka masiva Velebita. Iz toga razloga,  uglavnom je bez vodotoka i s oskudnim rijetkim izvorima. S primorske strane na jugozapadu su gole padine i krški kamenjari i travnjaci, a mjestimice pošumljene submediteranskim sastojinama.

U reljefu Senjskog bila mogu se izdvojiti zemljopisne cjeline:

• Glavni greben Senjskog bila - vršno područje između Senjske drage i Vratnika, Oltara te Krasanskog i Kuterevskog polja, s najvišim vrhom Bijeli vrh (1492 m).
• Primorske terase i obala

Na istočne i jugoistočne dijelove Senjskog bila nadovezuju se:

• Melničko pobrđe; Niže brdovito sjeveroistočno podgorje (visine vrhova 550-758 m) između vršnog područja Senjskog bila i Brloško-kompoljske udoline te Drenovog klanca
• Kuterevsko pobrđe; Gorske kose između Krasanskog poja, Lipovog polja (u Kosinjskoj dolini), Janča kose i Gackog polja, koje se protežu u smjeru istoka i jugoistoka prema masivima Male Kapele i Ličkog sredogorja.​​

Najviši vrh Senjskog bila je Bijeli vrh (1492 m) koji je orijentiran prema Lici, ali nije planinarski obrađen. Ovaj se vrh naziva još i Konačišta, a niži JI rub njegova grebena nosi ime Kečina greda. Planinari-izletnici obilaze nešto niži vrh Jadićeva plan koji je također i točka Hrvatske planinarske obilaznice te Senjske planinarske obilaznice. Pored toga, planinarski je u području Senjskog bila najatraktivnija uzdužna tura od Vratnika do Oltara (koja povezuje Veliku Kapelu s Velebitom; također ovuda prolaze dionice transverzala Via Dinarica i Via Adriatica), ali i put koji se s polovice te ture spušta prema Sijasetskoj dragi i gradu Senju (trasa Senjske obilaznice). Na vršnom gorskom području, uz planinarsko-izletničke staze i uzdužnu planinsku cestu, nema mnogo naselja - nekada življa visinska naselja (Stolac, Liskovac, Tuževac, Rakita) opustjela su i transformirala su se u vikendaška naselja. 

Sjeveroistočnim podnožjem Senjskog bila vodi cesta Senj - Vratnik - Žuta lokva - Otočac, a na jugozapadnoj strani je druga paralelna cesta Jurjevo - Oltari - Krasno - Kosinj - Gospić, a zapadnim obalnim podnožjem prolazi Jadranska magistrala. Za one koji se žele baviti raznim aktivnostima na otvorenom, u gorskom dijelu Senjskog bila, najpovojniji je pristup od prijevoja Vratnik ili Oltari, kamo se može pristupiti vozilom ili javnim transportom (u slučaju Vratnika) s primorske i s kopnene strane.

Na obali kod Sv. Jurja nalazi se hidroelektrana "Senj".

bȉlo
im. sr. ⟨G bȉla; mn. N bȉla, G bȋlā⟩ 
zem. vršni dio uzvisina koji im određuje smjer pružanja ​

VRATNIK Senjsko bilo

ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:

• Obilazak gornjih terasa primorske strane (pješice, biciklom ili vozilom) s odličnim pogledima na more, otoke i sjeverni Velebit
  
• Senjska draga (prirodna i kulturna baština)
  
• Kulturna baština Senja
• Krasno (Info-centar, hodočastilište)
  
• Kuterevo: Sklonište za male medvjediće; narodna tradicija

Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici 

Oglašavajte ovdje:

• lokalnu ponudu,
• usluge i servise
• smještaj
• gastronomsku ponudu
• lokalne proizvode
• turističku ponudu
• aktivnosti na otvorenom i dr.

ZEMLJOPIS

---

PRIRODA

---

Biljni svijet

Na gornjem grebenu Senjskog Bila prevladavaju miješane gorske šume bukve s jelom (Abieti-Fagetum  ampl.), a niže, na srednjim padinama su primorske bukove šume (Ostryo-Fagion), pa na još nižim padinama duž podnožja većinom šikare crnograba (Seslerio-Ostryetum) u mozaiku s brdskim pašnjacima Satureion subspicatae, a najniže uz obalu južnije kod Jurjeva ima ispod jadranske magistrale i sredozemnih poluzimzelenih pseudomakija (Ostryo-Quercetum ilicis).
​METAPEDIA

STANOVNIŠTVO I NASELJA

---

Po planini i po kraju

1. DUŽ KONTINENTALNE PADINE

---

Melnice

2. PO VRŠNOM PODRUČJU

---

Vratnik

Žukalj

Jadićeva plan

KOORDINATE: 44.9172,15.0219; 
​VISINA VRHA: 1416 m

Jadićeva plan je brdo obraslo šumom u vršnom dijelu Senjskog bila, a samo je vrh kamenit, no nema vidika. Vidik je djelomice otvoren prema zapadu na more i otoke Krk i Rab i prema jugu prema Zavižanu. Podrijetlo i značenje naziva vrha nije jasno, a često se može čuti i varijanta naziva Jadićev plan. To nije najviši vrh Senjskog bila, nego je najviši Bijeli vrh (1492 m) koji je orijentiran prema Lici, ali nije planinarski obrađen. U dijlu publicistike ime je navedeno kao Jadičeva plan ("č"), a također i Jadićeva plana.
Prikaz na Interaktivnoj planinarskoj karti Hrvatske

PRILAZI VRHU

• Vratnik – Žukalj – Jadićeva plan 3.30 h
• Oltare – Tuževac – Jadićeva plan 3:30 h

Najpogodnije je ishodište za uspon osamljeno selo Žukalj, odnosno zaselak Jakovljevići (nedaleko Kurlina plane) do kojeg vodi asfaltna cesta. Asfaltna cesta za Žukalj i Stolac odvaja se od glavne ceste Senj - Vratnik ispod s. Majorije (na Guvnu/Perdasi), malo prije jednog oštrog desnog zavoja. Cestom treba prići do početka polja u kojemu je zaselak Žukalj, tj. do mjesta gdje markacija iz Sijasetske drage siječe cestu. Na raskrižju, oko 800 m prije prvih kuća u Žukalju, nastaviti lijevo mimo raspela prema zaselku Jakovljevići. Neposredno prije prvih kuća je veliko bukovo stablo s markacijom i tu je i putokaz (Vratnik 2 h, Krajačeva kuća 20 min, Oltari 3.30 h). Uokolo je nekoliko proširenja gdje se može parkirati vozilo. Od putokaza se staza nastavlja prema vrhu po markiranom planinarskom putu koji dolazi iz smjera Vratnika i koji tu prelazi prilaznu cestu u smjeru Jadićeve plani. Planinarska staza prolazi preko livade Rujice, gdje je na rubu livade tzv. Krajačeva kuća. Sa šumske ceste, na proširenju 15' od Krajačeve kuće, put se počinje uspinjati šumom, prelazi preko jedne livade i na drugoj većoj livadi dostiže hrbat. Livadom treba ići desno do ruba šume na hrptu i tu pronaći nastavak markacije, pa još 5' šumom strmije do vrha.
IZVOR  Hrvatski planinarski savez, 2020.

​Jadičeva plan, Sjeverni Velebit, 1416m - planinarenje [75. VRH iz serijala SVI HRVATSKI VRHOVI]
Datum objave: 18.7.2020. Autor: Robert Nuli
Opis: Pogledaj posjetu 75. vrhu iz serijala SVI HRVATSKI VRHOVI vrhu Jadičeva plan, visine 1416m koji se nalazi na planini Sjeverni Velebit. Vrh se nalazi u regiji 11. Sjeverni Velebit prema klasifikaciji Hrvatskog Planinarskog Saveza. Početak se nalazi kod mjesta Žukalj u Ličko Senjskoj Županiji. Karakteristike uspona: visina 1416m, uspon 400m, udaljenost 6970m i trajanje 1h 58min. MOJE OCJENE 1. Težina: 28 2. Markacije: 50 3. Pogled: 40 KOMOOT RUTA https://www.komoot.com/tour/214619316...

Prilaz vrhu Jadićeva plan

Jadićeva plan, djelomični pogled s vrha na more i otoke

Vrh je označen natpisom na kamenu s imenom vrha (piše: Jadića plan) i nadmorskom visinom.

Oltari

Senjska obilaznica

Senjska obilaznica otvorena je 2008 godine, a obuhvaća područje Senja koje je bilo manje poznato. Trasa većinom prolazi primorskim padinama najjužnijeg dijela Velike Kapele i Senjskog bila, većinom područjem grada Senja, osim područja od Sibinja do Šušnja koja pripadaju gradu Novi Vinodolski.  
Prva kontrolna točka započinje u Sibinju, a 10 završna u kuli Nehaj. Za obilazak je potrebno oko 20 sati (50-ak kilometara)

TOČKE SENJSKE OBILAZNICE SU: Sibinj – Malić - Alino bilo - Krivi Put - Orlovo gnijezdo - Vratnik - Krajačeva kuća - Jadićeva plan - Sijaset - Kula Nehaj. 

KT 1: Sibinj; na Jadranskoj magistrali, 15 km od Novog Vinodolskog i 7 km od Senja.
KT-2: Vrh Malić (867m); lijep razgledni vrh s kojeg se pruža izvanredan pogled na područje Krivog puta, kvarnerske otoke, sjeverni Velebit i Senjsko bilo i planine Gorskog Kotara. Od Sibinja do Malića treba 3h i 10min uspona.
KT-3: Vrh Alino bilo (1106m). S vrha su lijepi pogledi na zaseoke koji pripadaju Podbilu, na krivoputsku crkvu i groblje. Pruža se impresivan pogled na park vjetroelektrana Vrataruša na području Krivog puta. Od Malića do Alinog bila treba 2,30h hoda.
KT-4 sklonište Krivi Put. Nalazi se u zgradi osnovne škole u Krivom
putu. Sklonište je uređeno 1986. godine, a obnovljeno 1996 godine, te ima 12 postelja s madracima, peć na drva, struju, vodu iz cisterne, te najnužniji inventar. Od vrha Alino bilodo Krivog puta je 1,20 min hoda.
KT-5: vidikovac Orlovo gnijezdo (750 m). S tog mjesta pružaju se naljepši pogledi na Senjsku dragu, cestu koja vijuga dragom, Senj na dnu drage, na JI Senjsko bilo, prema jugu na vrhove Velebita Vučjak i Plešivicu i južnih ogranaka Velike Kapele, kvarnerske otoke, Učku i more.
KT-6: Cestovni prijevoj Vratnik (700 m) između Hrvatskog primorja i unutrašnjosti, s kojeg se pruža prekrasan pogled niz senjsku dragu, na more i otoke. Prirodna je granica između Velebita i južnih ogranaka Velike Kapele. Od Krivog puta do Vratnika ima 3 sata hoda.
KT-7: Krajačeva kuća (1100 m). Sagrađena je 1912. godine zalaganjem dr. Ivana Krajača, nalazi se na livadi Rujice ispod Jadićeve plani. To je bio prvi planinarski objekt na Velebitu. Danas je na istim temeljima zidana zgrada koja nije u funkciji planinarstva, ali je zbog tradicije i povijesti i dalje ostao naziv. Od Vratnika do Krajačeve kuće ima 2h hoda.
KT-8: Vrh Jadićeva plan (1416 m) na Senjskom bilu, najsjevernijem ogranku Velebita. Najviši je vrh Senjske obilaznice. Od Krajačeve kuće do vrha je 1,30h hoda. od vrha do pl. kuće Sijaset je 3h hoda i 1088 visinske razlike u spustu.
KT-9: Planinarska kuća Sijaset (328 m) nalazi se na dnu duboko usječene Sijasetske drage i okružena je lijepom šumom crnog bora. To je zidana prizemnica s blagavaonicom, kuhinjom i spavaonicom. Sagradili su je senjski planinari 1965. godine na mjestu nekadašnje lugarnice. Ima cisternu s vodom. Koriste je uglavnom senjski planinari i građani za svoja
druženja, ali može poslužiti i kao baza za uspone u području Senjskog bila. Mogući prilaz je od gostionice Stric Luka u Senjskoj dragi, na 5km ceste za Vratnik odakle se do kuće može za 20 min pješice. Do kule Nehaj u Senju ima 2 sata spusta.
KT-10: Kula Nehaj u Senju, sagrađena na 62 m visokom brdu Trbušnjak i jedinstveni je spomenik hrvatskog srednjovjekovnog obrambenog fortifikacijskog graditeljstva. Sagrađena je 1558. godine za obranu od Turaka koji su tada već osvojili Klis. Bila je sjedište senjskih uskoka. Žig je ispod ulaznih stuba.

PLANINARSKA KUĆA SIJASET
Koordinate: 44.9638, 14.9673
Područje: Sjeverni Velebit
Brdo/planina: Senjsko bilo (Sijasetska draga)
Nadmorska visina: 328 m
Upravljač: HPD Zavižan, Senj

3. PO PRIMORSKOJ STRANI

---

Senjska draga

Senjska Draga je duboka zelena dolina između planina Velike Kapele i Velebita duž koje prolazi Jozefinska cesta, sagrađena u 18. stoljeću po nalogu cara Josipa II. Jozefina je bila najvažniji prometni pravac koji je spajao unutrašnjost s morem, a završavala je u Karlovcu. U Svetom Križu i u Majoriji ozidani su izvori čiste planinske vode kojima, zahvaljujući svom prirodnom položaju, obiluje čitava Senjska draga.

---

Senj

Kako je nastalo senjsko groblje sv. Vida
Postoji legenda o nastanku groblja sv. Vida u Senju. 
Bilo je vrijeme ljetne kosidbe. Ljudi su po užasnoj sparini kosili njive. Premda je bilo sparno, oni su voljeli taj dio godine. Tada su mogli pričati jedni s drugima, veseliti se. Svakog radnog dana, čim bi sunce zašlo i rad
prestao, pjevalo bi se, plesalo i veselilo. To je za seljake bio poseban dio godine. Sparne ljetne večeri bile su uljepšane ljudskim smijehom i žamorom.
Jednog prijepodneva dva su brata kosila travu na svojim njivama. Jedan od braće je zastao da bi se malčice odmorio, dok je drugi još uvijek kosio. Skinuo je šešir, obrisao čelo od znoja i pogledao prema širokoj njivi.
Tada je na sredini njive ugledao kapelicu obasjanu svjetlošću, jačom od podnevnog sunca. Gledao je kratko u nju, a onda zovnuo brata i rekao: ‘Vidi, brate, onamo! Vidi!’.
Brat se prestrašio i naglo se okrenuo, ali ma koliko gledao prema njivi, ništa nije vidio.
‘Ta ja ništa ne vidim!’ rekao je.
‘Ne, ne buncam i nije mi sunce udarilo u glavu. U sredini njive vidim kapelicu obasjanu nekom čudnom svjetlošću’, ponavljao je prvi brat.
‘Ja ništa ne vidim. Možda je to ukazanje koje nas želi na nešto upozoriti?’ zapitao se drugi brat.
‘ Ne znam, brate, samo neću zaboraviti ono što sam vidio!’ odgovorio mu je ovaj. I nastavio dalje pripovijedati kako je vidio kapelicu te se priča daleko pročula. Na mjestu gdje je vidio kapelicu zaista je sagrañena kapelica i oko nje groblje, a po tome što je brat kad ju je ugledao
vikao ‘vidi, vidi’ nazvana je sv. Vid. Kad god prolazim tim grobljem, osim dragih ljudi koji ondje počivaju, sjetim se i legende o nastanku groblja i kapelice.
Zapisala: Maja Nekić, 2.p.t. (rujan, 2006. Narodne legende) 

---

Sveti Juraj

Primorska terasa Senjskog bila, iznad Svetog Jurja
Na suprotnoj strani Senjskog kanala vidi se otok Krk (Baška), a iza, na horizontu su Cres (lijevo) i planina Učka (desno).

Praktično

AKTIVNOSTI

---

BORAVAK

---

Boravak s djecom

Senj - Grad Crvenokose Zore

Senj - vodič za djecu

IZVORI I LITERATURA

---

FAIVRE, Sanja: Analiza gustoće ponikava na sjevernom Velebitu i Senjskom bilu. Izvorni znanstveni članak. Senjski zbornik : prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, Vol. 19 No. 1, 1992. str. 13-24 (PDF)

• Sažetak; Prikazana je analiza gustoće ponikava na Sjevernom Velebitu i Senjskom bilu. Zabilježeno je 18.059 ponikava na 947 km2.

GLAVAŠ, Vedrana: Prometno i strateško značenje prijevoja Vratnik u antici. Senjski zbornik 37, 5-18 (2010.) (PDF)

• Sažetak; U radu autorica razmatra značenje prijevoja Vratnik od prapovijesnih vremena tenjegovu ulogu i važnost za Seniju i širi prostor u antici. Strateški položaj gradine Kuk u Senju, na ulazu u Senjsku dragu, omogućio je akumuliranje moći i bogatstva zbog čega je, tada  još naselje gradinskog tipa, postalo glavno trgovačko uporište šire okolice.Prohod kroz Senjsku dragu preko Vratnika najkraći je i najlakši put kojim se moglo proći od mora u unutrašnjost Like. Osim glavne komunikacije koja je prolazila kroz Dragu, pregledom terena ustanovljena je još jedna pješačka staza koja je vodila od gradine Kuk preko Višala na Vratnik. Nalazi amfora dokazuju njezino korištenje i u antičkom vremenu. Osim toga, autorica pretpostavlja postojanje sporedne komunikacije koja je preko Klarićevca spajala Seniju s tadašnjom glavnom prometnicom Tarsatica-Senia-Arupium.

KARAMAN, Igor, Prilog za povijest Senja i Karlobaga u drugoj polovici XVII stoljeća, Historijski zbornik, 1966-67, Zagreb, 103-127 (PDF) 
KRUHEK, Milan: Utvrde Senjske kapetanije u XVI. stoljeću. Senjski zbornik, 17, str. 93-11 (PDF)

• Sažetak; Autor na temelju arhivske grade i dugogodišnjeg rekognosciranja terena Vojne krajine govori o turskim osvajanjima hrvatskih zemalja XV/XVI. stoljeća, o osnivanju i organizaciji sistema obrane, potrebi i osnutku Senjske i Bihaćke kapetanije, a zatim Jajačke i Srebreničke banovine kao i hrvatske Vojne krajine. U slijedu događaja opisuje način obrane i izgradnju utvrda na Krajini s posebnim osvrtom na utvrde Senjske kapetanije: Senj, Brinje, Otočac, Dabar, Brlog, Prozor, Otočac, Karlobag i Ledenice. Donosi i izvještaje vojnih zapovjednika, inženjera i carskih komesara koji uz ostalo svjedoče o teškim ratnim vremenima, ali i o političkim i gospodarskim prilikama sjeverozapadne Hrvatske.

LOKMER, Jraj: Senj, uskoci i bura u putopisu Sir Thomas Graham Jacksona s kraja XIX. stoljeća. Senjski zbornik. 36, 123-198 (2009.) (PDF)

• Sažetak; Tijekom povijesti veliko je zanimanje putopisaca za Senj, što govori o važnosti grada i luke te zaleđa koje je Senju gravitiralo. U XIX. stoljeću pojačano je zanimanje engleskih putopisaca za istočnojadransku obalu. Motivi njihova putovanja su različiti: od upoznavanja "egzotičnih" krajeva, otkrivanja nepoznate europske kulturne baštine, pa sve do snimanja stanja i odnosa političkih snaga nakon kolapsa susjednoga Turskoga carstva i jačanja samosvijesti slavenskih naroda na području Austro-ugarske monarhije. Britanski arhitekt, povjesničar, konzervator i pisac Sir Thomas Graham Jackson (1835-1924) putovao je 1882., 1884. i 1885. godine istočnojadranskom obalom od Grada i Akvileje do Boke kotorske i Cetinja i dokumentarnom preciznošću opisao ljude i krajeve (riječju i slikom), bilježio arhitektonske spomenike, povijesne događaje i prirodne fenomene. To je objavio u kapitalnom djelu: Dalmatia, the Quarnero and Istria with Cetigne in Montenegro and the Island of Grado, koje je 1887. godine tiskano u Oxfordu. Jacksonov opis Senja i podvelebitske obale sve do Karlobaga oskudan je, posebno u usporedbi s opisima dalmatinskih gradova i kvarnerskih otoka. Njegovo zanimanje za Senj zasnovano je na povijesnim izvorima o senjskim uskocima, u prvome redu onim mletačkim, njegov putopisni opis Senja je u sjeni velikoga priloga o povijesti uskoka. U tome opisu uskočke povijesti Jackson ne donosi ništa novoga, već samo osvježuje i aktualizira izvore iz kojih crpi podatke, a sada je sve to u novoj funkciji istočne politike britanske imperije. Međutim, njegovi opisi, ako se odbace povijesno-politički komentari, sadrže dragocjene podatke i svjedočanstva o tim krajevima i ljudima, čime se dobiva uvid u poglede i mišljenje drugih, tj. stranaca. To je dokumentacija koja je autoritetom izuzetne Jacksonove ličnosti oblikovala javno mnijenje engleskoga govornoga područja i šire. Danas su ti stavovi i mišljenja mnogima možda čudni, jer su povijesno neutemeljeni, nekima nerazumljivi i neprihvatljivi, ali su to stavovi koji su znatno utjecali na političke odluke anglosaksonskih zemalja, u prvome redu Velike Britanije krajem XIX. i tijekom XX. stoljeća, a što se može prepoznati i danas u politici i mnogim postupcima tih država. U ovome radu se nastoji dati uz prijevod dijelove Jacksonova putopisa, koji se odnose na Kvarner, grad Senj, podvelebitsku obalu sve do Karlobaga (bez kvarnerskih otoka), i na povijest senjskih uskoka, i uvid u epohu, okolnosti nastanka ovoga putopisa kao i komentari i objašnjenja, tj. što kompleksniji osvrt, čime se omogućava bolje razumijevanje ovoga Jacksonova djela.

PAVIČIĆ, Stjepan: Iz prošlosti Krasna i okolice. Senjski zbornik 18 (1991), 259-266. (PDF)

• Sažetak; Na temelju dugogodišnjih istraživanja brojne domaće i inozemne arhivske građe i relevantne povijesne literature autor opisuje do sada manje poznate stranice iz starije i novije povijesti Krasna i okolice. On obrađuje tursku opasnost, raseljenje starosjedilaca oko 1526. i ponovno naseljavanje opustjele senjske okolice i primorskih i ličkih padina Velebita u tijeku XVII. i XVIII. stoljeća.

VEKIĆ, Amelio: Zaštitno arheološko istraživanje u Žutoj Lokvi. ​Senjski zbornik : prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, Vol. 23 No. 1, 1996. (PDF)

• Sažetak; Tijekom svibnja i lipnja 1996. godine provedeno je zaštitno arheološko istraživanje antičkog lokaliteta u Žutoj Lokvi na raskrižju Senj - Otočac - Brinje novoizgrađene magistralne ceste MC5 Senj - Žuta Lokva - Otočac.  

Volunteering to save Grifons - an experience. Whispers, 9.10.2015.
Senjsko Bilo, 1.494m. Metapedia.hr

Letak o senjskoj buri

Brošura Senj
Izdavač: TZ grada Senja

Mala mjesta prirodnog šarma
Izdavač: Turistička zajednica grada Senja Brošura je nastala s namjerom da se posjetiteljima i turistima približe sve ljepote i čari malih mjesta podvelebitskog primorja i senjskog zaleđa.

Korisne poveznice i adrese

Planinarsko društvo, "Zavižan", Senj - GOOGLE+
Planinarsko društvo "Zavižan", Senj - FACEBOOK