|
|
SREDIŠNJI POJAS > SREDIŠNJE BOSANSKO-HERCEGOVAČKE PLANINE > VRANIČKA GRUPA > Bitovnja
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Lisin, 1742 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.7675, 17.9830
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Lisin, 1742 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.7675, 17.9830
|
|
UvodBITOVNJA je planina u Bosni i Hercegovini, 10 km sjeverno od Konjica. Prema istoku se nastavlja na Ivan-planinu, a prema sjeverozapadu i zapadu na Pogorelicu i Zec-planinu, a prema jugu spušta se u župni, brdoviti teren Hercegovine.
Najviši vrh Bitovnje je Lisin (1742 m) koji je ponešto izdvojen od središnjeg dijela Bitovnje. Drugi po visini je vrh Čador (1700 m), koji se nalazi u središtu masiva Bitovnje, gdje su još vrhovi Cmiljeva kosa (1689 m) i Debelo brdo (1652 m). S vrha Lisin pruža se vrlo širok pogled. Poznati poznavatelj bh planina Braco Babić navodi kako se s toga vrha vide čak 22 planine; od planina istočno od Sarajeva (Jahorina, Romanija, Devetak), planina Vraničke grupe, planina visoke Hercegovine (Prenj, Čabulja, Velež, Čvrsnica, Crvanj), zapadne Bosne (Cincar, Raduša, Ljubuša), srednje Bosne (Ravan planina, Zvijezda) sve do planina južno od Sarajeva (Bjelašnica i Visočica). U starijoj literaturi, posebno iz početka i sredine 20. stoljeća, često se navodi kako je Lisin najviši vrh Ivan-planine. Ona je hidrografsko razvođe između crnomorskog i jadranskog sliva. Na njoj je izvorište rijeka Željeznice i Crne rijeke koje pripadaju slivu Bosne (Crnomorski sliv) te Trešanice i Kraljušćice, pritoka Neretve, odnosno akumulacijskog Jablaničkog jezera (Jadranski sliv). Planina je bogata vodom i mnogobrojnim izvorima. Do visine od 1500 m ima mješovite i crnogorične šume, a na najviši dijelovi su pašnjaci. Na vrhu Lisin, upravo zbog njegova izvanrednog položaja, nalazi se više telekomunikacijskih antena i odašiljač BH Telekoma na kojemu dežuraju radnici. U slučaju žurne potrebe (nevrijeme i sl.) jedan pomoćni objekt namjenjen je kao sklonište planinarima. ENGLISH SUMMARY: Bitovnja
- 
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI: Oglašavajte ovdje:
|
VRŠNO PODRUČJE
|
Martinov grob
Martinov grob nalazi se na 1662 m n.v. na prostranoj visoravni na Bitovnji odakle puca pogled na sve strane. Na ovome mjestu su, između dva svjetska rata, fratri "ujaci" iz kreševskog samostana slavili misu na Petrovo (u katoličkom kalendaru sveti Petar se štuje zajedno sa svetim Pavlom, a njihov se blagdan slavi 29.6.) za pastire koji bi sa svojim stadima pošli na planinu Bitovinju. Misa se slavila kod Martinova groba, trgovca koji je tu pokopan 1861. godine. Prema predaji ubili su ga Turci. 50-tak godina kasnije obnovljena je tradicija slavljenja mise na Martinovom grobu, iako na planini više nema stada, već na misu dolaze vjernici i izletnici iz obližnjih gradića Kreševa, Fojnice, Kiseljaka, Brestovskog terenskim vozilima, a neki pješačeći po nekoliko sati želeći s "ujacima" sačuvati uspomenu na prošlost. 
Martinov grob
Autor: Miran Hladnik; Wikipedija |
Martinov grob
Autor: nihadciko, Hadžići; Panoramio |
|
Grob harambaše Ivana Bušića - Roša
Na vršnom dijelu Bitovnje, nedaleko od Martinova groba nalazi se i grob hajdučkog harambaše Ivana Bušića - Roša s nadgrobnom tablom koja o tome govori. Međutim, nema dovoljno povijesnih dokaza o tomu gdje je ovaj hajduk pokopan. Štoviše, prema nekim izvorima ubijen je u Hercegovini između Neuma i Stoca. Narodne predaje govore različito o načinu kako je poginuo i gdje je pokopan. 
Ploča na harambašinom grobu
Autor: Miran Hladnik; Wikipedija Ivan Rošo Bušić (1745.-1783.)
Ivan je čuveni hrvatski hajduk iz imotskih Donji Vinjana. Dobio je nadimak Roša (u narodu zvan Roša harambaša) jer je bio crvene kose (tal. rosso-crven). Rano je ostao bez oca Jakova te brata Mijata kojega su ubili otac i sin Alija-beg Sukljašević i Ahmet-beg Sukljašević iz Mostara. Roša im se kasnije osvetio ubivši ih. Roša je primljen prvi put u hajdučku družinu hajduka Sočivice sa 16 godina. Kasnije je imao svoju hajdučku družinu od 33 člana, među njima i muslimana Mubašira. Ivan je uglavnom djelovao na prostoru Zagore i Zapadne Hercegovine kao i većina naših hajduka, te je hajdukovao i na prostoru Kreševa, Ivan-planine i dolazio do Sarajeva gdje se i danas za naglu osobu kaže: "k'o Roša". Narodne priče su govorile da je jedno vrijeme bio i gusar i dolazio do Amerike i Indije. Uz borbu protiv turskih vlasti zabilježeno je i da je naselio jednog brata Vlajčića iz Imotskog u mjesto Vinica (općina Tomislavgrad) te da se zbog nekih postupaka pravoslavnih popova u Imotskom posvadio s pravoslavcima. Navodno je ubijen u mjestu Ilijino Polje (selo između Neuma i Stolca). Ubio ga je Rade Krešić ispred svoje kuće. Prvo se mislilo da ga je ubio član njegove družine Bariša Ninčević te su ga zamalo ubijli pripadnici hajdučke družine, no na kraju ga ipak oni nisu ubili. Bušića spominje Alberto Fortis u svom putu kroz Dalmaciju i kaže za njega da utjeruje strah u kosti Turcima i da je dobio nadimak Rosso što znači crveni. Bušića spominje i književnik Ivo Andrić u svom djelu "Ispovijed" kao primjer čovjeka koji pati za svojim mjestom, jer kad je dobio zabranu ulaska u Imotski. Rošo se svaki dan penjao na brdo i s čežnjom gledao svoj grad, te da je jednom orobio francuskog emisara na putu za Carigrad. O Roši je knjigu napisao i njegov dalji potomak Bruno Bušić, knjiga se zove: “Ivan Bušić-Roša, hajdučki harambaša”. IZVORI I LITERATURA
Ivan Rošo Bušić. Wikipedija BUŠIĆ, Bruno: Ivan Bušić-Roša, hajdučki harambaša. Mainz, 1977. IVANKOVIĆ; Ante, KERUM, Jure: Hrvatski rodovi općine Muć. Split, 2007. |
Grob harambaše Ivana Bušića - Roša
Autor: Miran Hladnik; Wikipedija Bruno Bušić o prepisci s Ivo Andrićem o Ivanu Bušiću - Roši, hajdučkom harambaši Od Rošine smrti prošlo je skoro dvjesto godina, ali i danas, kao i u doba kad je fra Frane Radman zapisivao njegov život i pjevao mu pjesme "ljudi govore svakako", ali "ne zna se kako je" Roša završio svoj život i gdje mu je grob. Doduše, nobelovac Ivo Andrić u pripovijetci "Ispovjed" na potresan način stranica 8 opisao njegovu bolest, konačnu ispovjed i smrt ispod skrovite hajdučke pećine ponad Kreševa, ali je tu kao i u svakoj drugoj pripovijetci teško razlučiti stvarno zbivanje od umjetničkog kazivanja i izmišljanja. Godine 1969. pisao sam Ivi Andriću i molio ga za razjašnjenje. Odgovorio mi je pismom od 4. ožujka koje u cjelini glasi: Poštovani gospodine, Primio sam Vaše pismo od 24. febr. o.g. i na postavljeno pitanje mogu da Vam odgovorim ovoliko. O hajduku Roši (ili Roši-harambaši) i ja sam saznao iz franjevačkih kronika i iz narodnog pričanja. Na žalost, ne znam ništa o njegovom porijeklu. U stvari, do mene je on došao kao simbol, oličenje teške hajdučke sudbine, i kao takvog ja sam pokušao da ga prikažem u svojoj pripovijetci. To je sve. Možda ćete ipak s vremenom nešto naći u arhivima franjevačkih samostana u Dalmaciji, odakle Roša potječe. Žaleći što Vam nisam mogao pružiti neke konkretne podatke o toj ličnosti, pozdravlja Vas i poštuje Ivo Andrić Dr. o. Karlo Kosor ispravno primjećuje da je "Andrićev Rošo po svojoj psiho-fizičkoj strukturi vrlo sličan povijesnom Rošu, iako se od njega razlikuje i porijeklom i vremenom hajdukovanja" (Kosor, str. 112). Andrić upečatljivo opisuje Rošinu tvrdoglavost, upornost, jogunluk, njegovu umornost od života i hajdukovanja, pa njegovo ponovno i konačno suprostavljanje činjenicama i smrti. |
Bitovnja
Autor: Martin Brož; Wikipedija 
Čador i Trojanci
Autor fotografije: nihadciko, Hadžići; Panoramio 
Lisin, pogled na Crepulje i Bitovnju
Autor: nihadciko, Hadžići; Panoramio |
Pogled na vrh Lisin sa Cmiljeve kose
Autor: nihadciko, Hadžići; Panoramio 
Lisin, pogled s Prevlake
Autor fotografije: nihadciko, Hadžići; Panoramio 
Repovci, pogled sa Lisina
Autor: nihadciko, Hadžići; Panoramio Bitovnja i Lisin
Datum objave: 4.2.2012. Autor: benjamin pinjic Opis: Contact:https://www.facebook.com/benjamin.pinjic Slike planina Bitovnja i Lisin... Sela: Repovci,Tuhobic,Bulatovici,Stojkovici i Gobolovina 
Crna rijeka
Autor: nihadciko, Hadžići; Panoramio |
JUŽNO PODGORJE
TREŠANICA
Neretva < Trešanica (D)
Neretva < Trešanica (D)
|
Rijeka Trešanica je desna pritoka Neretve. Izvire pod planinom Bitovnjom. I skreće prema zapadu u selo Bradina, gdje prima pritoku Duboki potok, a zatim teče prema jugu i odlazi u naseljena mjesta: Lukiće, Čunjiće, Podorošac, Kanjinu, Zukiće, gdje prima pritoku Bubanje, zatim rijeka ulazi u Ovačare, potom u Konjic, gdje se s desne strane ulijeva u Neretvu. Njen trešteći (pretpostavlja se da je zbog toga i dobila ime) tok od oko 30 km bistre planinske vode pun je vodopada, slapova i kaskada.
IZVOR Trešanica. Wikipedija |
Južna padina Lisina, pogled na Bjelašnicu
Autor fotografije: nihadciko, Hadžići; Panoramio |
KOZNIK
KOORDINATE 43.7084, 17.9597 NADMORSKA VISINA 1244 m
KOORDINATE 43.7084, 17.9597 NADMORSKA VISINA 1244 m
|
Galjevo - Javorje - vrh Koznik
Početkom 2022. godine planinari PD "Borašnice" iz Konjica promovirali su novomarkiranu planinarsku stazu: Galjevo - Javorje - vrh Koznik (1244 m n.v.). Početna točka, selo Galjevo udaljeno je oko 10 minuta vožnje od Konjica (asfaltna cesta). Planinarska staza je obilježena planinarskim znakovima i putokazima. Ukupna visinska razlika iznosi 700 m, a ukupno vrijeme trajanja ture (uspon i silazak) je 6 sati hoda. 
|
Planina Bitovnja, vrh Koznik [Bosna i Hercegovina] - Hiking Tours | Go Bosnia & Herzegovina [4K]
Datum objave: 4.5.2021. Autor: Go Bosnia & Herzegovina Opis: Planinarske ture (Epizoda 07): Planina Bitovnja, vrh Koznik; Bitovnja je planina koja se s jedne strane spušta do obala rijeke Neretve i Jablaničkog jezera a s druge strane se veže na Zec planinu. Vrh Koznik [1244 m/nv] je jedan od manje poznatih i manje posjećenih vrhova ove planine, međutim, svojim nevjerovatnim pogledom je možda i najljepši na Bitovnji. Uspon obično kreće iz sela Vrbljani do kojeg se dolazi od Podorašca na magistralnom putu Sarajevo-Konjic, ali ukoliko želite da izbjegnete 4 kilometra šumske šetnje, moguće je vozila doći sve do mesdžida na Lijesci odakle vam do samog vrha preostaje nekih 1.5 kilometar i nekih 1h planinarenja. Dio puta je makadamski ali je na dan naše posjete (02/05/2021) bio u veoma dobrom stanju i prohodan manjim vozilima. S vrha Koznik se pruža prelijep pogled na Bjelašnicu, posebno njen krajnji dio koji čini Džepska planina, Konjic i dolinu Neretve te Jablaničko jezero a sve to uz neizostavne vrhove Prenja u pozadini. Završni dio uspona je nešto strmiji i potrebno mu je pristupiti s oprezom a pred sami vrh su postavljene i drvene ljestve koje su veoma zanimljiv detalj a ujedno značajno će olakšati sam uspon. ... Bosna i Hercegovina je prelijepa zemlja sa očaravajućom prirodom koja će vam ukoliko se prepustite ostaviti velik broj neprocjenjivih uspomena. Ova srcolika zemlja smještena je u srcu Dinarida, na prelijepom BaLkanu. Rijeke, jezera, polja i planine su tek mali dio onoga što vam ova zemlja nudi. Naš cilj je da ispričamo i dokumentujemo najljepše priče ove zemlje, srcolike Bosne i Hercegovine. Go Bosnia & Herzegovina #DiscovertheUnknown Video Produkcija: Go Bosnia & Herzegovina Video i Obrada: Alen Čamdžić Proizvodnja: Maj 2021 |
Vrbljani
|
Selo Vrbljani nalazi se u slivu rijeke Trešanice, u brdima iznad desne, zapadne obale rijeke, oko devet kilometara sjeverno od Konjica. Na šestom kilometru od Konjica, u Podorašcu skreće se zapadno od ceste Konjic-Bradina u planinsko selo Vrbljane, koje se nalazi ispod vrha Koznika, oko 2,5 km od Podorašca. Blizu zadnje seoske kuće, idući od sela na sjever cestom za selo Bale prvo se nalazi lokalitet Brdo na kojem je mala nekropola sa 4 stećaka. Oko 200 m u sjevernom pravcu je lokalitet Kaursko groblje s oko 200 stećaka, koji se proteže između stare i nove ceste za selo Bale.
Povijesni pregled. Do sada nisu nađeni u bližoj okolici sela tragovi naseljavanja iz prapovijesnog razdoblja. Iz antičkog perioda u Kaurskom groblju je nađen dio miljokaza. Iako možda leži u sekundarnom položaju, ovaj miljokaz, služi kao dokaz da je ovdje prolazila trasa komunikacije koja je povezivala južnu Dalmaciju i Hercegovinu sa srednjom Bosnom i dalje Podunavljem. Vodila je od Narone (Vid kod Mektovića), preko Dubrava i Nevesinjskog polja do Velike poljane kod Lipeta. Od Lipeta do Podorašca i dalje na sjever do Ivan-planine, trase rimske ceste i kasnijeg puta iz osmanskog vremena se poklapaju. Ovim dijelom od Konjica i Podorašca, cesta je vodila ka Zukićima i dalje preko Velike jednim pravcem na prijevoj na Ivan-planini, a drugimi preko Bitovnje u rudarski bazen oko Kreševa i Fojnice (Anđelić, 1957, 169). Prema nalazima miljokaza kod Podorašca cesta je građena u 1. stoljeću, a popravljana u 3. stoljeću naše ere. Pored navedenih miljokaza pronađeni su na ovoj dionici ceste od Podorašca ka Zukićima dijelovi dobro očuvane trase umjetno građenog puta (Anđelić, 1975, 57). U predrimsko i rimsko doba na podučju gornjeg toka Neretve živjeli su pripadnici ilirskog premena Nare(n)si (Neretljani) sa političkim centrom na širem području Konjica, i to na desnoj obali Neretve (Bojanovski, 1988, 133-140). Promatrajući šire područje, Vrbljani se nalaze u oblasti koja čini određenu cjelinu, a proteže se od od kanjona Rakitnice na istoku do rijeke Kraljušnice na zapadu. U kasnom srednjem vijeku politički centar ovog kraja nalazio se u gradu Črešnjevu (Trešnjevac) koji se nalazi u predjelu iznad lijeve obale Trešanice, u trokutu koji čine okolna sela Kaljina, Džepi i Brčani (Brđani). Predjeli uz desnu obalu Neretve spadali su u bosanski dio župe Neretve, a od 1404. godine sve do propasti bosanske države u "Kraljevu zemlju". Osim pojedinačnih imena sela koja su se nalazila u dolini Trešanice, Šunji, Brčani, Bradina, Zukići, Podorašac, Vrbljani, Kanjina, Galjevo i Ovčari, teritorij sliva ove rijeke nosila je zajednički naziv Dragočaj. Tako se zvao i džemat u razdoblju osmanske vladavine, a pripadao je nahiji Neretvi, onom dijelu koji je spadao u srednjem vijeku u Kraljevu zemlju. Krajem proljeća 1463. pohodom sultana el Fatiha osvojeno je područje župe Neretve i Koma. Protunapadom hercega Stjepana Vukčića Kosače oslobođena je tzv. humska Hercegovina i zapadni dio bosanske Nertve, ali je grad Črešnjevo i varoš Nertva na desnoj strani rijeke, tj. upravni kotar grada Črešnjeva ostalo pod osmanskom vlašću (Anđelić, 1957, 211; 1975, 151-155; 1982, 115-116). Na teritoriji Dragočaja nalaze se nekropole sa stećcima u Podorašcu, Zukićima, Brčanima, Džepima, Humu, Kanjini, Bradini i Vrbljanima, od kojih su posljednje tri većeg obujma. Tradicija o "grčkim" crkvama vezana je za Bradinu, Repovce i Džepe, a u Vrbljanima se nalazi pored nekropole na Kaurskom groblju lokalitet "Crkvina". Kod Vrbljana se nalaze i dva toponima s korijenom ban Banica i Podbanica. Oko Bala, sela koje se nalazi sjeverno od Vrbljana, te oko samih Vrbljana ustanovljeni su toponimi koji upućuju na tragove rudarske djelatnosti: Rove, Gornje Rove, Kibela, Kale, Kil i Bliznica. Na staru carinarnicu podsjeća naziv Doganište. |
Nekropola sa stećcima na lokalitetima Kaursko groblje (Ciklice) i Brdo u Vrbljanima, povijesno područje
|
Opis dobra. Kod zadnjih seoskih kuća putem za selo Bale prvo se nailazi na nekropolu Brdo na kojoj su 4 stećka. Oko 200 m sjevernije je nekropola Kaursko groblje na kojoj se nalazi oko 200 stećaka. U novije vrijeme pored starog prokrčen je i novi put za Bale. Cijeli kompleks koji obuhvaća stećke na lokalitetu Brdo, i 200 m sjevernije oko 200 stećaka na lokalitetu Kaursko groblje, proteže se od sjevera ka jugu u dužini od oko 1 kilometra, prateći spomenute putne pravce. Zato su spomenici razasuti na okolnim livadama i po okolnim šumarcima uz put, u nekoliko redova, orijentirani sjever-jug. Nekropola leži na površini od oko 4 dunuma, tj. na oko 4000 m2.
Nekropola sa stećcima na lokalitetu Brdo. Na nekropoli Brdo nalaze se tri sljemenjaka, od toga dva s postoljem i jedna ploča. Spomenici su dobro klesani, ali su ukrasi izlizani. Dva sljemenjaka su ukrašena u plitkom reljefu. Svi stećci su pomaknuti s prvobitnog mjesta, svakako prije 1970, jer u knjizi izdatoj 1971. godine, Bešlagić iznosi tu činjenicu (Bešlagić, 1971, 326).
Stećak br. 1, sljemenjak s postoljem, klesan iz jednog dijela. Dim.: sljemenjak 1,6 x 1,05 (0,90 dolje) x 115 m (od toga visina sljemena 0,2 m). Gornji rub između sanduka i sljemena te gornji rub postolja ukrašeni su tordiranom trakom koja uokviruje sve četiri strane. Na sjevernoj-čeonoj strani centralni motiv se usljed izlizanosti teško raspoznaje, ali odaje utisak dvostruke spirale, iznad koje su dva kružna vijenca. Između stabljika, na kojima su spirale, isklesana je rozeta i još dva kružna vijenca. Na južnoj – čeonoj strani je dvostruka spirala a kraj nje je s jedne strane konjanik, a s druge ljudska figura sa štapom. Na istočnoj bočnoj strani isklesano je pet polukružnih arkada. U drugoj arkadi gledano s juga je ljudska figura, vjerojatno sa štitom. Stećak br. 2, sljemenjak s postoljem, klesan iz jednog dijela. Dim.: sljemenjak: 1,35 x 0,55 (0,45 dolje) x 0,7 m, (od toga visina sljemena 0,15 m); postolje 1,55 x 0,65 x 0,2 m. Bez ukrasa. Stećak br. 3, sljemenjak, dim. 1,3 x 0,8 x 0,85 m (od toga visina sljemena 0,1 m). Na sjevernoj-čeonoj strani je dvostruka spirala, a na zapadnoj-bočnoj čovjek sa štitom i mačem. Stećak br. 4, ploča, dim. 2 x 1,7 x 0,3 m. Bez ukrasa. Nekropola sa stećcima na lokalitetu Kaursko groblje (Ciklice). Na razdaljini od oko 800 m od juga ka sjeveru uz seoski put proteže se nekropola s oko 200 stećaka: tri sljemenjaka, a ostali spomenici su u obliku sanduka, ploča i prelaznog oblika sanduka ka pločama. Neki spomenici su oblikovani od skoro amorfnih komada, a među stećcima je, prema literaturi, jedan odlomak rimskog miljokaza i nekoliko fragmenata antičke arhitekture (Bešlagić, 1971, 326).
Orijentacija nekropole i stećaka koji su poredani u nekoliko nizova od istoka ka zapadu je jug- sjever-jug. Stećci su dosta pravilno poredani u redove. Obrada stećaka varira od dobro klesanih do stećaka skoro amorfnih oblika. Klesani su od lokalnog kamena, mekog vapnenca koji je podložan cijepanju, stoga je obrada neujednačena, a očuvanost slaba. Ukrašeno je 6 stećaka (3 sljemenjaka i 2 sanduka i jedna ploča.). Spomenici sa ukrasima su većih dimenzija i dobro klesani. Ukrasi su izvedeni u plitkom reljefu. Ukrasni motivi su: obična urezana debela vrpca na sredini čeonih strana sljemenjaka, dvostruka spirala, tordirana vrpca, polumjesec, krst i predstava konja sa jahačem. Stećak br. 1, sanduk, dim. 2,2 x 1,30 x 0,5 m. Vodoravna površina je podijeljena urezanom crtom. Stećak br. 2, sanduk, dim. 1,2 x 0,8 x 0,45 m. Na sredini bočne strane je, u polureljefu isklesan konjanik. U gornjem uglu iza glave konjanika nalazi se polumjesec. Obje čeone strane su u donjoj polovini uništene. Stećak br. 3, sljemenjak sa postoljem. Dim.: sljemenjak 1,50 x 0,60 x 0,75 (od toga sljeme je visoko 0,15 m. Postolje 1,9 x 1 x 0,25 m. Rub između sanduka i sljemena uokviren tordiranom trakom. Na čeonim stranama dvojna spirala kao ukras. Stećak br. 4, sljemenjak sa postoljem, klesan iz jednog komada. Dim. sljemenjak 1,7 x 0,7 x 0,75 m (od toga sljeme visine 0,15 m); postolje 2,1 x 1,1 x 0,10 m. Dio postolja je zatrpan zemljom. Po sredini obje čeone strane isklesana je debela vertikalna greda. Jedan dio oko ugla sljemenjaka uništen. Stećak br. 5, ploča, duga preko 2 m, široka oko 0,9 m. Na vodoravnoj strani je izveden u polureljefu veliki motiv krsta. Stećak br. 6, sljemenjak sa postoljem. Dim.: sljemenjak:1,5 x 0,6(0,5 dolje) x 0,9 (od toga je sljemenjak visok 0,15) m; postolje 1,9 x 0,9 x 0,2 m. Ukrašen je na gornjoj polovini čeone strane krstom. |
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 16. do 22.5.2006. godine, donijela je odluku o proglašenju nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine Istorijsko područje – Nekropola sa stećcima na lokalitetima Kaursko groblje (Ciklice) i Brdo u Vrbljanima, opština Konjic. Nacionalni spomenik čini nekropola sa stećcima Kaursko groblje s oko 200 stećaka i nekropola sa stećcima na lokalitetu Brdo sa 4 stećka.
Radi trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđene su prva i druga zona zaštite. Stanje dobra. Uvidom na licu mjesta, 28.4.2006., ustanovljeno je da su mnogi spomenici utonuli, zarasli u šiblje, a lokalni kamen vapnenac od kojeg su isklesani podložan je oštećenju i raspadanju pod utjecajem atmosferskih prilika. Stećci su zarasli u mahovinu ili prekriveni lišćem. Na nekim mjestima na spomenicima ukrasi se jedva naziru. Mnogim stećcima se ne može prići
IZVOR Istorijsko područje – Nekropola sa stećcima na lokalitetima Kaursko groblje (Ciklice) i Brdo u Vrbljanima, opština Konjic. Odluka o proglašenju nacionalnim spomenikom. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, 17.5.2006.
LITERATURA ANĐELIĆ, Pavao: Turski put od Ivan-planine do Porima. Naše starine IV. Sarajevo, 1957, 169-179. ANĐELIĆ, Pavao: Srednjevjekovni gradovi u Neretvi. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija, Arheologija, XIII. Sarajevo, 1958, 179-231. ANĐELIĆ, Pavao: Historijski spomenici Konjica i okoline. Konjic, 1975. ANĐELIĆ, Pavao: Teritorijalno politička organizacija župe Neretve i njezino mjesto u širim političkim okvirima. U: Studije o teritorijalnopolitičkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne. Sarajevo, 1982, 85-116. |
KRIŽ
CRIJEP
PLEŠEVAC
BADANJ
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
Najčešće mjesto polaska uspona na Lisin je, zbog njegove prometne pristupačnosti, mjesto Bradina (750 m n.v.) koje se nalazi na magistralnoj cesti Sarajevo - Mostar (oko 13 km od Konjica u smjeru Sarajeva).
|
Planinarski put BITOVNJA-POGORELICA-VRANICA
Ideja da se planinski niz, koji počinje od Bitovnje na jugoistoku pa se neprekinut nastavlja preko Zeca i Pogorelice na sjeverozapadu, poveže jednim planinarskim putem datira još u 30-te godine 20. stoljeća. Izuzetna ljepota prirode privukla je tadašnje pionire planinarstva da spontano prijeđu ove četiri planine, upravo po današnjim markiranim pravcima i tako udare temelje trasi današnje planinarske obilaznice. Planinarski put Bitovnja-Pogorelica-Vranica utemeljen je 1964. godine. Započinje u Kreševu, prelazi preko planina Inča, Lopate, Visočice, Bitovnje, Pogorelice, Zeca i Vranice i završava u Fojnici (varijanta A) ili Uskoplju-Gornjem Vakufu (varijanta B). Oni koji ga obiđu osjetit će čudestan spoj raskoši ljepote planinske prirode, čudnovati svijet biljnih rariteta i endema te bogatstva kulturnog, tehničkog i povijesnog naslijeđa ovog dijela Bosne i Hercegovine. Obilaznicima su na raspolaganju izuzetno komforni planinarski domovi na Lopati (1324 m) i Pogorelici (1222 m), kao i planinske kolibe na Prokoškom jezeru na planini Vranici (1636 m). Planinarsko društvo Bitovnja Kreševo svake godine u drugom vikendu mjeseca srpnja/jula organizira tadicionalni obilazak Planinarskog puta Bitovnja-Pogorelica-Vranica. |
|
Memorijalni pohod
Drugog vikenda u listopadu/oktobru, sada već tradicionalno, Planinarsko društvo Bitovnja iz Kreševa organizira obilazak planinarske staze Lisin-Lisin, točnije od Lisina na Bitovnji do Lisina na Inču. Od 2019. godine, ovaj pohod ima i mamorijalni karater, točnije nosi ime Zorana Šimića.
Zoran Šimić bio je jedan od najistaknutijih članova planinarske zajedice Bosne i Hercegovine. Iznenada i zauvijek istu je napustio u prosincu 2017. U trenutku svoje smrti obnašao je dužnost člana Upravnog odbora PS FBiH, predsjednika Planinarskog društva "Bitovnja" Kreševo i direktora Outdoor foto&film festivala- 3fok. Većinu svog života posvetio je upravo razvoju planinarstva i ekologije. Bio je pokretač i realizator brojnih projekata diljem BiH a posebno u Kreševu. Više puta bio je predsjednik Društva, radio je na raznim funcijama u planinarskim savezima, vodio je obnovu planinarskog doma, revitalizirao transferzalu, pokretao škole planinarstva, pisao vodiče i izdavao planinarske karte, pokrenuo foto i film festival u Kreševu koji je sada poznat diljem regije ali i još mnogo toga. Pred kraj života pokrenuo je i realizirao projekt osvjetljavanja planinarskog doma na Lopati. Njemu u čast, postavljen je spomenik ispred Doma na Lopati koji je otkriven 2019. godine.
Drugog vikenda u listopadu/oktobru, sada već tradicionalno, Planinarsko društvo Bitovnja iz Kreševa organizira obilazak planinarske staze Lisin-Lisin, točnije od Lisina na Bitovnji do Lisina na Inču. Od 2019. godine, ovaj pohod ima i mamorijalni karater, točnije nosi ime Zorana Šimića.
Zoran Šimić bio je jedan od najistaknutijih članova planinarske zajedice Bosne i Hercegovine. Iznenada i zauvijek istu je napustio u prosincu 2017. U trenutku svoje smrti obnašao je dužnost člana Upravnog odbora PS FBiH, predsjednika Planinarskog društva "Bitovnja" Kreševo i direktora Outdoor foto&film festivala- 3fok. Većinu svog života posvetio je upravo razvoju planinarstva i ekologije. Bio je pokretač i realizator brojnih projekata diljem BiH a posebno u Kreševu. Više puta bio je predsjednik Društva, radio je na raznim funcijama u planinarskim savezima, vodio je obnovu planinarskog doma, revitalizirao transferzalu, pokretao škole planinarstva, pisao vodiče i izdavao planinarske karte, pokrenuo foto i film festival u Kreševu koji je sada poznat diljem regije ali i još mnogo toga. Pred kraj života pokrenuo je i realizirao projekt osvjetljavanja planinarskog doma na Lopati. Njemu u čast, postavljen je spomenik ispred Doma na Lopati koji je otkriven 2019. godine.
BORAVAK
Smještaj
|
Planinarski dom Lopata
Planinarski dom na Lopati nalazi se na sjeveroistočnim padinama planine Bitovnje, na istoimenom proplanku okruženom mješovitom listopadno-crnogoričnom šumom. Građen je u razdoblju od 1959. do 1963. godine vlastitim sredstvima Planinarskog društva "Bitovnja" i uz pomoć Planinarskog saveza Bosne i Hercegovine. Najveći dio građevinskih i zanatskih radova izveli su sami članovi društva. Izgradnja doma bila je praktična realizacija ideje koja je prvi puta iznesena 1939. godine i bila prisutna u društvu i u vrijeme obnove njegovoga rada nakon II svjetskog rata. Od 1979. do 1992. godine dom je bio u nekoliko navrata dopunjavan novim sadržajima, pa je po završetku III faze adaptacije doma, u listopadu 1991. godine ulazio u red najkomfornijih planinarskih objekata ne samo na području Bosne i Hercegovine.
Tijekom više od 20 godina svoga postojanja dom je bio omiljena destinacija planinara, sportaša, izviđača, umjetnika i ljubitelja prirode iz svih krajeva bivše Jugoslavije, pa i iz inozemstva. Zbog izgrađene neophodne infrastrukture i raspoloživih sadržaja i kapaciteta u neposrednoj okolini doma u dva navrata organizirane su najveće manifestacije planinarskog pokreta u Bosni i Hercegovini: 1963. godine III Slet planinara Bosne i Hercegovine, 1991. godine Dan planinara Bosne i Hercegovine, obilježavanje 110. obljetnice organiziranog planinarstva u Bosni i Hercegovini 2002. godine.
Dom je građen u kombinaciji kamen-drvo. Ima podrum, prizemlje, kat i potkrovlje. Strujom se opskrbljuje iz električnog agregata, a vodom iz vlastitog vodovoda. Prostorije doma u zimskom se periodu zagrijavaju centralnim grijanjem. Rapolaže sa ukupno 60 ležajeva u sobama od 2 do 14 ležajeva, kao i sa dva mini apartmana. U prizemlju je prostrana trpezarija koja može primiti 60 gostiju, kao i suvremeno opremljena kuhinja. U prizemlju se također nalazi i sanitarni čvor sa WC i tuš kabinama sa toplom vodom. U neposrednoj blizini doma uređena je skijaško-sanjkaška staza dužine 750 m, sa ski-liftom i „pečurkom“ – toplim kutkom gdje se mogu dobiti topli napici, piće i jela sa roštilja. Dom je u toku godine otvoren vikendom, praznicima i prema potrebi. Informacije i rezervacija smještaja na tel +387 (0)63 993 349 (Anto Karatović, predsjednik Komisije za planinarske objekte), odnosno na e-mail [email protected]. (podatak iz 2015. god.) |
|
Upozorenja i sigurnost u planini
Vršno područje Bitovnje je ljeti često izloženo grmljavinskom nevremenu.
