---

SREDIŠNJI POJAS >​ SREDIŠNJE BOSANSKO-HERCEGOVAČKE PLANINE > VRANIČKA GRUPA > Bitovnja
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Lisin, 1742 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.7684, 17.9832

BITOVNJA je planina u Bosni i Hercegovini, 10 km sjeverno od Konjica. Prema istoku se nastavlja na Ivan-planinu, a prema sjeverozapadu i zapadu na Pogorelicu i  Zec-planinu, a prema jugu spušta se u župni, brdoviti teren Hercegovine. 

Najviši vrh Bitovnje je Lisin (1742 m) koji je ponešto izdvojen od središnjeg dijela Bitovnje. Drugi po visini je vrh Čador (1700 m), koji se nalazi u središtu masiva Bitovnje, gdje su još vrhovi Cmiljeva kosa (1689 m) i Debelo brdo (1652 m). S vrha Lisin pruža se vrlo širok pogled. Poznati poznavatelj bh planina Braco Babić navodi kako se s toga vrha vide čak 22 planine; od planina istočno od Sarajeva (Jahorina, Romanija, Devetak), planina Vraničke grupe, planina visoke Hercegovine (Prenj, Čabulja, Velež, Čvrsnica, Crvanj), zapadne Bosne (Cincar, Raduša, Ljubuša), srednje Bosne (Ravan planina, Zvijezda) sve do planina južno od Sarajeva (Bjelašnica i Visočica). U starijoj literaturi, posebno iz početka i sredine 20. stoljeća, često se navodi kako je Lisin najviši vrh Ivan-planine.

Ona je hidrografsko razvođe između crnomorskog i jadranskog sliva. Na njoj je izvorište rijeka Željeznice i  Crne rijeke koje pripadaju slivu Bosne (Crnomorski sliv) te Trešanice i Kraljušćice, pritoka Neretve, odnosno akumulacijskog Jablaničkog jezera (Jadranski sliv).

Planina je bogata vodom i mnogobrojnim izvorima. Do visine od 1500 m ima mješovite i crnogorične šume, a na najviši dijelovi su pašnjaci.

Na vrhu Lisin, upravo zbog njegova izvanrednog položaja, nalazi se više telekomunikacijskih antena i odašiljač BH Telekoma na kojemu dežuraju radnici. U slučaju žurne potrebe (nevrijeme i sl.) jedan pomoćni objekt namjenjen je kao sklonište planinarima.

Bitovnja
Autor: Martin Brož; Wikipedija

​Čador i Trojanci
Autor fotografije: nihadciko, Hadžići; Panoramio

Južna padina Lisina, pogled na Bjelašnicu
Autor fotografije: nihadciko, Hadžići; Panoramio

​Lisin, pogled na Crepulje i Bitovnju
​Autor: nihadciko, Hadžići; Panoramio

Pogled na vrh Lisin sa Cmiljeve kose
Autor: nihadciko, Hadžići; Panoramio

Lisin, pogled s Prevlake
Autor fotografije: nihadciko, Hadžići; Panoramio

​Repovci, pogled sa Lisina
​Autor: nihadciko, Hadžići; Panoramio

Trešanica
Trešanica je desna pritoka Neretve. Izvire pod planinom Bitovnjom. I skreće prema zapadu u selo Bradina, gdje prima pritoku Duboki potok, a zatim teče prema jugu i odlazi u naseljena mjesta: Lukiće, Čunjiće, Podorošac, Kanjinu, Zukiće, gdje prima pritoku Bubanje, zatim rijeka ulazi u Ovačare, potom u Konjic, gdje se s desne strane ulijeva u Neretvu. Njen trešteći (pretpostavlja se da je zbog toga i dobila ime) tok od oko 30 km bistre planinske vode pun je vodopada, slapova i kaskada.
IZVOR  Trešanica. Wikipedija

​Crna rijeka
​Autor: nihadciko, Hadžići; Panoramio

Martinov grob
Martinov grob nalazi se na 1662 m n.v. na prostranoj visoravni na Bitovnji odakle puca pogled na sve strane. Na ovome mjestu su, između dva svjetska rata, fratri "ujaci" iz kreševskog samostana slavili misu na Petrovo (u katoličkom kalendaru sveti Petar se štuje zajedno sa svetim Pavlom, a njihov se blagdan slavi 29.6.) za pastire koji bi sa svojim stadima pošli na planinu Bitovinju. Misa se slavila kod Martinova groba, trgovca koji je tu pokopan 1861. godine. Prema predaji ubili su ga Turci. 50-tak godina kasnije obnovljena je tradicija slavljenja mise na Martinovom grobu, iako na planini više nema stada, već na misu dolaze vjernici i izletnici iz obližnjih gradića Kreševa, Fojnice, Kiseljaka, Brestovskog terenskim vozilima, a neki pješačeći po nekoliko sati želeći s "ujacima" sačuvati uspomenu na prošlost.

Martinov grob
​Autor: Miran Hladnik; Wikipedija

Martinov grob
​Autor: nihadciko, Hadžići; Panoramio

Grob harambaše Ivana Bušića - Roša
Na vršnom dijelu Bitovnje, nedaleko od Martinova groba nalazi se i grob hajdučkog harambaše Ivana Bušića - Roša s nadgrobnom tablom koja o tome govori. Međutim, nema dovoljno povijesnih dokaza o tomu gdje je ovaj hajduk pokopan. Štoviše, prema nekim izvorima ubijen je u Hercegovini između Neuma i Stoca. Narodne predaje govore različito o načinu kako je poginuo i gdje je pokopan. 

Ploča na harambašinom grobu
​​Autor: Miran Hladnik; Wikipedija

Ivan Rošo Bušić (1745.-1783.)

Ivan je čuveni hrvatski hajduk iz imotskih Donji Vinjana. Dobio je nadimak Roša (u narodu zvan Roša harambaša) jer je bio crvene kose (tal. rosso-crven). Rano je ostao bez oca Jakova te brata Mijata kojega su ubili otac i sin Alija-beg Sukljašević i Ahmet-beg Sukljašević iz Mostara. Roša im se kasnije osvetio ubivši ih. Roša je primljen prvi put u hajdučku družinu hajduka Sočivice sa 16 godina. Kasnije je imao svoju hajdučku družinu od 33 člana, među njima i muslimana Mubašira. Ivan je uglavnom djelovao na prostoru Zagore i Zapadne Hercegovine kao i većina naših hajduka, te je hajdukovao i na prostoru Kreševa, Ivan-planine i dolazio do Sarajeva gdje se i danas za naglu osobu kaže: "k'o Roša". 
Narodne priče su govorile da je jedno vrijeme bio i gusar i dolazio do Amerike i Indije. Uz borbu protiv turskih vlasti zabilježeno je i da je naselio jednog brata Vlajčića iz Imotskog u mjesto Vinica (općina Tomislavgrad) te da se zbog nekih postupaka pravoslavnih popova u Imotskom posvadio s pravoslavcima.
Navodno je ubijen u mjestu Ilijino Polje (selo između Neuma i Stolca). Ubio ga je Rade Krešić ispred svoje kuće. Prvo se mislilo da ga je ubio član njegove družine Bariša Ninčević te su ga zamalo ubijli pripadnici hajdučke družine, no na kraju ga ipak oni nisu ubili.
Bušića spominje Alberto Fortis u svom putu kroz Dalmaciju i kaže za njega da utjeruje strah u kosti Turcima i da je dobio nadimak Rosso što znači crveni.
Bušića spominje i književnik Ivo Andrić u svom djelu "Ispovijed" kao primjer čovjeka koji pati za svojim mjestom, jer kad je dobio zabranu ulaska u Imotski. Rošo se svaki dan penjao na brdo i s čežnjom gledao svoj grad, te da je jednom orobio francuskog emisara na putu za Carigrad.
O Roši je knjigu napisao i njegov dalji potomak Bruno Bušić, knjiga se zove: “Ivan Bušić-Roša, hajdučki harambaša”.

IZVORI I LITERATURA
Ivan Rošo Bušić. Wikipedija
BUŠIĆ, Bruno: Ivan Bušić-Roša, hajdučki harambaša. Mainz, 1977.
IVANKOVIĆ; Ante, KERUM, Jure: Hrvatski rodovi općine Muć. Split, 2007.

Grob harambaše Ivana Bušića - Roša
Autor: Miran Hladnik; Wikipedija

Bruno Bušić o prepisci s Ivo Andrićem o Ivanu Bušiću - Roši, hajdučkom harambaši

Od Rošine smrti prošlo je skoro dvjesto godina, ali i danas, kao i u doba kad je fra Frane Radman zapisivao njegov život i pjevao mu pjesme "ljudi govore svakako", ali "ne zna se kako je" Roša završio svoj život i gdje mu je grob. Doduše, nobelovac Ivo Andrić u pripovijetci "Ispovjed" na potresan način stranica 8 opisao njegovu bolest, konačnu ispovjed i smrt ispod skrovite hajdučke pećine ponad Kreševa, ali je tu kao i u svakoj drugoj pripovijetci teško razlučiti stvarno zbivanje od umjetničkog kazivanja i izmišljanja.
​
Godine 1969. pisao sam Ivi Andriću i molio ga za razjašnjenje. Odgovorio mi je pismom od 4. ožujka koje u cjelini glasi: Poštovani gospodine, Primio sam Vaše pismo od 24. febr. o.g. i na postavljeno pitanje mogu da Vam odgovorim ovoliko. O hajduku Roši (ili Roši-harambaši) i ja sam saznao iz franjevačkih kronika i iz narodnog pričanja. Na žalost, ne znam ništa o njegovom porijeklu. U stvari, do mene je on došao kao simbol, oličenje teške hajdučke sudbine, i kao takvog ja sam pokušao da ga prikažem u svojoj pripovijetci. To je sve. Možda ćete ipak s vremenom nešto naći u arhivima franjevačkih samostana u Dalmaciji, odakle Roša potječe. Žaleći što Vam nisam mogao pružiti neke konkretne podatke o toj ličnosti, pozdravlja Vas i poštuje Ivo Andrić

Dr. o. Karlo Kosor ispravno primjećuje da je "Andrićev Rošo po svojoj psiho-fizičkoj strukturi vrlo sličan povijesnom Rošu, iako se od njega razlikuje i porijeklom i vremenom hajdukovanja" (Kosor, str. 112). Andrić upečatljivo opisuje Rošinu tvrdoglavost, upornost, jogunluk, njegovu umornost od života i hajdukovanja, pa njegovo ponovno i konačno suprostavljanje činjenicama i smrti.

AKTIVNOSTI

---

Pješačenje i planinarenje

Najčešće mjesto polaska uspona na Lisin je, zbog njegove prometne pristupačnosti, mjesto Bradina (750 m n.v.) koje se nalazi na magistralnoj cesti Sarajevo - Mostar (oko 13 km od Konjica u smjeru Sarajeva).

Planinarski put BITOVNJA-POGORELICA-VRANICA

Ideja da se planinski niz, koji počinje od Bitovnje na jugoistoku pa se neprekinut nastavlja preko Zeca i Pogorelice na sjeverozapadu, poveže jednim planinarskim putem datira još u 30-te godine 20. stoljeća. Izuzetna ljepota prirode privukla je tadašnje pionire planinarstva da spontano prijeđu ove četiri planine, upravo po današnjim markiranim pravcima i tako udare temelje trasi današnje planinarske obilaznice. Planinarski put Bitovnja-Pogorelica-Vranica utemeljen je 1964. godine. Započinje u Kreševu, prelazi preko planina Inča, Lopate, Visočice, Bitovnje, Pogorelice, Zeca i Vranice i završava u Fojnici (varijanta A) ili Uskoplju-Gornjem Vakufu (varijanta B). Oni koji ga obiđu osjetit će čudestan spoj raskoši ljepote planinske prirode, čudnovati svijet biljnih rariteta i endema te bogatstva kulturnog, tehničkog i povijesnog naslijeđa ovog dijela Bosne i Hercegovine. Obilaznicima su na raspolaganju izuzetno komforni planinarski domovi na Lopati (1324 m) i Pogorelici (1222 m), kao i planinske kolibe na Prokoškom jezeru na planini Vranici (1636 m). Planinarsko društvo Bitovnja Kreševo svake godine u drugom vikendu mjeseca srpnja/jula organizira tadicionalni obilazak Planinarskog puta Bitovnja-Pogorelica-Vranica.

PLANINARSKO DRUŠTVO ´BITOVNJA, KREŠEVO
Facebook i Web stranica

BORAVAK

---

Smještaj

Planinarski dom Lopata

Planinarski dom na Lopati nalazi se na sjeveroistočnim padinama planine Bitovnje, na istoimenom proplanku okruženom mješovitom listopadno-crnogoričnom šumom. Građen je u razdoblju od 1959. do 1963. godine vlastitim sredstvima Planinarskog društva "Bitovnja" i uz pomoć Planinarskog saveza Bosne i Hercegovine. Najveći dio građevinskih i zanatskih radova izveli su sami članovi društva. Izgradnja doma bila je praktična realizacija ideje koja je prvi puta iznesena 1939. godine i bila prisutna u društvu i u vrijeme obnove njegovoga rada nakon II svjetskog rata. Od 1979. do 1992. godine dom je bio u nekoliko navrata dopunjavan novim sadržajima, pa je po završetku III faze adaptacije doma, u listopadu 1991. godine ulazio u red najkomfornijih planinarskih objekata ne samo na području Bosne i Hercegovine.

Tijekom više od 20 godina svoga postojanja dom je bio omiljena destinacija planinara, sportaša, izviđača, umjetnika i ljubitelja prirode iz svih krajeva bivše Jugoslavije, pa i iz inozemstva. Zbog izgrađene neophodne infrastrukture i raspoloživih sadržaja i kapaciteta u neposrednoj okolini doma u dva navrata organizirane su najveće manifestacije planinarskog pokreta u Bosni i Hercegovini: 1963. godine III Slet planinara Bosne i Hercegovine, 1991. godine Dan planinara Bosne i Hercegovine, obilježavanje 110. obljetnice organiziranog planinarstva u Bosni i Hercegovini 2002. godine.
 
Dom je građen u kombinaciji kamen-drvo. Ima podrum, prizemlje, kat i potkrovlje. Strujom se opskrbljuje iz električnog agregata, a vodom iz vlastitog vodovoda. Prostorije doma u zimskom se periodu zagrijavaju centralnim grijanjem.
 
Rapolaže sa ukupno 60 ležajeva u sobama od 2 do 14 ležajeva, kao i sa dva mini apartmana. U prizemlju je prostrana trpezarija koja može primiti 60 gostiju, kao i suvremeno opremljena kuhinja. U prizemlju se također nalazi i sanitarni čvor sa WC i tuš kabinama sa toplom vodom.
 
U neposrednoj blizini doma uređena je skijaško-sanjkaška staza dužine 750 m, sa ski-liftom i „pečurkom“ – toplim kutkom gdje se mogu dobiti topli napici, piće i jela sa roštilja.
 
Dom je u toku godine otvoren vikendom, praznicima i prema potrebi.
 
Informacije i rezervacija smještaja na tel +387 (0)63 993 349 (Anto Karatović, predsjednik Komisije za planinarske objekte), odnosno na e-mail dom@pdbitovnja.ba. (podatak iz 2015. god.)

PLANINARSKI DOM LOPATA - INFORMACIJE

---

Upozorenja i sigurnost u planini

​Vršno područje Bitovnje je ljeti često izloženo grmljavinskom nevremenu.