|
|
PRIMORSKI POJAS > PLANINE DALMACIJE > OTOCI SREDNJEG I JUŽNOG JADRANA I PELJEŠAC > Pelješac
Država: Hrvatska
Obližnji otoci: Korčula, Mljet, Hvar
Najviši vrh: Sveti Ilija, 961 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.9953, 17.1605
Država: Hrvatska
Obližnji otoci: Korčula, Mljet, Hvar
Najviši vrh: Sveti Ilija, 961 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.9953, 17.1605
Pelješac
O poluotoku
|
|
UvodPelješac (čakavski: Pelišac) je drugi po veličini hrvatski poluotok (nakon Istre) koji se smjestio na jugu Hrvatske u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Pelješac je smješten na južnom dijelu Hrvatske. Omeđen je Neretvanskim kanalom, Malostonskim zaljevom, Mljetskim kanalom i Pelješkim kanalom. Pruža se skoro usporedno sa smjerom pružanja obale. Od svog spoja s kopnom u Malom Stonu pa do krajnjeg rta Lovište dug je 77 km. Površina Pelješca je 348 km2. S kopnom je spojen Stonskom prevlakom koja je na najužem dijelu široka 1450 m. Prevlaka je pretežno pjeskovita i očigledno je da je nastala nanosima, što pokazuje da je Pelješac nekada bio otok. Građa Pelješca je brdovita s dosta krških polja. Građa je pretežno vapnenačka, tj. prevladava kredni vapnenac, dolomit i eocenski fliš. Od svih brda najviši je Sveti Ilija (961 m) kojeg još nazivaju i Zmijsko brdo ili Monte vipera. Obalna crta Pelješca dugačka je oko 200 km. Pelješac je administrativno podijeljen na četiri općine : Ston, Janjina, Trpanj i Orebić. Ime (etimologija)Ime Pelješac najvjerojatnije potječe od imena brijega Pelišac smještenog povrh Orebića, i relativno je novijeg datuma. Tijekom povijesti su se upotrebljavala razna imena, najčešće Stonski rat (lat. Puncta Stagni, tal. Ponta di Stagno) ili talijanski naziv Sabbioncello.
|
 Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području Pelješca Search directly for accommodation in the vicinity of Pelješac peninsula 
Oglašavajte ovdje:
|
GEOGRAFIJA
Satelitska snimka Pelješca i okolnih otoka
Autor NASA - http://eol.jsc.nasa.gov/sseop/images/ESC/large/ISS028/ISS028-E-14628.JPG, Javno vlasništvo, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=24647713 
Pogled s vrha Svetog Ilije na njegov gorski greben i u nastavku ostale brdske grebene Pelješca
|
Klima
|
Pelješac pripada jadranskom tipu mediteranske klime koju obilježavaju duga, suha i topla ljeta s vedrim i mirnim danima. Zima je blaga i vlažna. Temperature zraka su relativno visoke tijekom cijele godine, a samo tijekom siječnja i veljače su temperature ispod 10° C. Valovi za vrijeme juga na Pelješcu su najveći i visoki su između 1,5 i 4 metra. Bura zimi donosi najhladnije vrijeme , no većinom vedro i gotovo uvijek bez oborina. Prosjek sunčanih sati na Pelješcu iznosi i preko 2500 na pojedinim mjestima, što govori o velikom broju sunčanih dana koji je među najvećima u Hrvatskoj. WIKIPEDIJA
|
|
Sveti Ilija
Sjeverozapadnim dijelom Pelješca dominira brdo Sveti Iilija (961 m), a jedan od najcjelovitijih pogleda na njega pruža se s otoka i otočića Korčulanskog otočja u Pelješkom kanalu - poput ovoga pogleda s otočića Sutvara. |
PRIRODA
Primorska gušterica (Podarcis sicula Rafinesque, 1810), na kršu Svetog Ilije
|
Klima i položaj uzrokovali su da na Pelješcu raste dosta ljekovitog i aromatičnog bilja: metvica, ružmarin, kadulja, lavanda, mažuran.
Osim bogatog biljnog, od životinjskog svijeta Pelješac nastanjuje specifična vrsta čagalj koja je raširena na poluotoku. Velik je i broj divljači kao što su: mufloni, divlje svinje, zečevi, fazani, kornjače i indijski mali mungos. Muflon je uvezen na Pelješac 1970. iz nacionalnog parka Brijuni. 
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Solana u Stonu
Palača u Orebiću
|
Urbanizam Stona
Zanimljivosti
Pelješac karakterizira isprepletenost dvaju narječja, štokavskoga i čakavskoga. Zapadni dio poluotoka pripada čakavskom, a njegov istočni dio štokavskom narječju. Naselje Kuna, primjerice, smjestilo se u središnjem dijelu poluotoka pa se u govoru toga mjesta osjeća jako prožimanje štokavskih i čakavskih elemenata. Pelješki most - Pelješac bridge 2022 4K
Datum objave: 10.7.2022. Autor: Vratislav Zurek Opis. Pelješki most premošćuje Malostonski zaljev između Komarne na kopnu i Brijeste na poluotoku Pelješcu i tako cestovno ostvaruje kontinuitet teritorija Republike Hrvatske prekinut uskim koridorom kojim Bosna i Hercegovina kod Neuma izlazi na more. Izgrađen je u sklopu projekta Cestovna povezanost s južnom Dalmacijom. Pristupne ceste s nekoliko vijadukata i tunela neće biti završene do srpnja 2022. godine. Otvorenje mosta Pelješac s dijelom pristupnih cesta očekuje se 26. srpnja 2022. Projektant: Marjan Pipenbaher Graditelj: China Road and Bridge Corporation Tehnički podatci Ukupna dužina: 2404 m Visina mosta: 55 m Širina mosta: 21 m Najveći raspon: 285 m |
Povijesni pregled
Kulturno-povijesna baština
Portret Mihajla Vojisavljevića iz crkve sv. Mihajla kod Stona (oko 1080.)
|
Kapetanska kuća (palača) u Orebiću
|
Narodna baština
Stonska ženska nošnja
Izvornik: Donna di Stagno, žena iz Stona oko 1880. Slika se čuva u Dubrovačkom etnografskom muzeju. |
Tradicionalni radovi i privređivanje
Zajuživanje
U prošlosti su postojala spuštanja dinarskih stočara u Jadransko primorje kada su Srbi i Vlasi silazili u dolinu donje Neretve i na poluotok Stonski Rat ili Pelješac. Stočari su silazili i u okolinu Splita i Trogira. Danas su poznata stočarska kretanja iz donje Hercegovine (Čapljina) u spomenuta dalmatinska područja samo sa govedima.
IZVOR ZDANOVSKI, Nikola: Stočarska kretanja. Radovi Šumarskog Fakulteta Univerziteta U Sarajevu 3 (4-5):117-43. Sarajevo, 1954. (PDF)
U prošlosti su postojala spuštanja dinarskih stočara u Jadransko primorje kada su Srbi i Vlasi silazili u dolinu donje Neretve i na poluotok Stonski Rat ili Pelješac. Stočari su silazili i u okolinu Splita i Trogira. Danas su poznata stočarska kretanja iz donje Hercegovine (Čapljina) u spomenuta dalmatinska područja samo sa govedima.
IZVOR ZDANOVSKI, Nikola: Stočarska kretanja. Radovi Šumarskog Fakulteta Univerziteta U Sarajevu 3 (4-5):117-43. Sarajevo, 1954. (PDF)
Pelješki most
|
Pelješki most je most ovješenog tipa, ukupne duljine 2404 m sa šest glavnih stupova i trinaest raspona od čelika duljine od 72 do 285 metara, a izrađen je prema dizajnu Marjana Pipenbahera iz slovenske tvrtke Ponting. Visinom od 55 metara udovoljilo se zahtjevu Bosne i Hercegovine za osiguranjem nesmetanog prolaska brodova do Neuma.
Dubina mora pod mostom iznosi gotovo stalnih 27 metara, a zbog muljevitog tla cijeli most je utemeljen na stotinu metara dugačkim čeličnim cijevima promjera dva metra zabijenim u morsko dno. Lokacija mosta podložna je djelovanju jakih vjetrova i nalazi se u zoni znatne seizmičke aktivnosti. Most je projektiran i izgrađen da može izdržati potres od oko 7 stupnjeva tako da tijekom potresa u Hercegovini u svibnju/maju 2022. nije bilo štete. Kod čvora Zaradeže izgrađen je centar za kontrolu prometa, odakle se upravlja videonadzorom tunela, mosta, čvorišta, kontrolom signalizacije, upravljanja rampama, pozivima hitnim službama. Tu se nalazi i cjelodnevno vatrogasno dežurstvo Pelješka cesta je dvotračna prometnica te kao takva ima kategoriju brze ceste, što znači da su sva križanja denivelirana, nema prekida prometa, nema pješaka te nema priključaka na cestu izvan križanja. 
|
Izgradnja mosta
Natječaj za izgradnju mosta raspisan je 2017. godine, a gradnja je krenula 2018. Europka komisija je Hrvatskoj odobrila 330 milijuna eura za financiranje 85% troškova gradnje, a most je počela graditi kineska tvrtka China Road and Bridge Corporation koja je dala ponudu od 2 milijarde kuna, s rokom izgradnje od 36 mjeseci. Radove je usporila pandemija COVID-a-19, no u srpnju 2021. godine postavljen je posljednji segment mosta. Pristupne ceste i cestovni objekti Na pristupnim cestama građenima paralelno s izgradnjom mosta nalazi se nekoliko vijadukata i tunela, od kojih je najsloženiji bila izgradnja mosta Ston dugog 485 metara, kod naselja Broce. Kada se mostu pristupa iz smjera Splita, s Jadranske magistrale se skreće na čvoru Duboka, prelazi Pelješki most te nastavlja suvremenom cestom kroz tunel Kamenice (dug 499 metara), potom preko vijadukta Doli (156 m) i mostova Dumanja Jaruga 1 i 2 (dugih 488 i 80 metara) kroz tunel Debeli brijeg do čvorišta Zaradeže (Sparagovići) i Prapratno te dalje preko mosta Ston. Pelješki most je spojen - Hrvatska je spojena!
Autor: Hrvatske Ceste Datum objave: 29.7.2021. Opis. 28. srpnja 2021. u večernjim satima spojen je i posljednji segment Pelješkog mosta, najvećeg i jednog od najvažnijih infrastrukturnih projekata u Hrvatskoj. Pogled iz zraka na Pelješki most
Autor: Jutarnji list Datum objave: 22.7.2022. Opis. Pelješki most je most u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u Hrvatskoj koji premošćuje Malostonski zaljev između Komarne na kopnu i Brijeste na poluotoku Pelješcu. Ideju o gradnji mosta prvi put se pojavila 1997. godine, a počelo ga se graditi u travnju 2018. godine. Radovi na mostu završeni su 26. siječnja 2022. godine, a trebao bi biti otvoren 26. srpnja. Snimio: Tom Dubravec / CROPIX |
Orebić
|
|
|
SVETI ILIJA
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Pelješki kanal
Pogled preko Pelješkog kanala na brdo, odn. goru Svetog Iliju
|
Pelješki kanal je morski prolaz između poluotoka Pelješca i otoka Korčule. Dug je 12 km, a najmanja širina mu je 1,3 km. Povezuje Mljetski i Lastovski kanal s Korčulanskim kanalom. Obala je uglavnom strma i kamenita. Na sjevevernoj strani su naselja Kućište i Orebić, a na južnoj Korčula i Lumbarda. U kanalu je mnoštvo manjih otoka, veći su Badija, Bisače, Kuća Vela i Kuća Mala.
|
MOKALO I SUPINE
Greben Supina s vrhovima: Dubravica (Veliki vrh), Baba (594 m) i Supine (695 m).
Pogled iz smjera brda Rote. U pozadini na horizontu, nazire se brdo Sveti Ilija. |
Trpanj
|
Uvala Divna
|
Duba Pelješka
|
|
Župa
|
Župa se nalazi u središnjem dijelu Pelješca. Sa svih strana je okružena gorama, koje ju razdvajaju od morskih obala. Pelješku Župu čine naselja: Borje, Dingač, Golubinjica, Gruda, Košarni Do, Kuna, Oskorušno, Osobljava, Pijavičino, Podobuće, Potomje, Prizdrina, Stiniva, Zagruda, Zakamenje, Zakotorac i Županje Selo.
Samo srce Župe čine naselja Kuna, Pijavičino i Potomje. Geografski promatrano, ova tri mjesta čine istokračni trokut unutar kojeg se nalazi zavjetno i hodočasničko žarište Pelješca, crkva Delorita. 
Panoramski pogled na pelješku Župu
|
Naša Župa, naša Dubrava zauzimlje centralni, a ja bih rekao i najljepši dio Pelješca. Ona je srce Poluotoka. Sve do prije pedesetak godina ova Dubrava se je zvala Raat, a njeni stanovnici Rćani (…). Eto to je naš Raat, to je naša Župa, to je ova Dubrava, taj najljepši dragi kamen na Kruni Dubrovnika. |
Kuna Pelješka
Naselje Kuna smjestilo se na vrlo povoljnom položaju, podno brda Rote, na prisojnoj strani.
|
Kunu krasi samostan i trobrodna crkva Gospe Loretske (1681.), odn. kako ju ovdje zovu crkva Gospe Delorite, za koju kažu da je najmonumentalnije barokno zdanje dubrovačkoga područja izvan samoga grada Dubrovnika. Kuna je i rodno mjesto slikara Celestina Medovića (1857. – 1920.).
|
Potomje
SVETI JURAJ
Brdo Sveti Juraj s dva vrha približne visine: Kota 546 m (lijevo) i Kota 554 m.
|
ROTA
Pogled na Župu s prisojnih padina Rote
|
|
VITER I BRAJALA
Pogled s vrha Rote na brdo Brajala (vrhovi: Dubovo brdo. 562 i Kota 546 m) i iza njega Viter (629 m).
|
SMRČAVICA
|
ZABRADA
|
Trstenik
|
Rt i uvala Zaglavak
|
Drače
|
|
Janjina
|
JUGOISTOČNI DIO PELJEŠCA
|
Prirodna obilježja jugoistočnog dijela poluotoka Pelješca
Područje jugoistpčnog dijela Peješca ima slična prirodno-geografska obilježja kao i drugi dijelovi Dubrovačke regije i Dalmacije. To je tipični bezvodni krški dinarski prostor s nešto većim i manjim plodnim površinama, dok u krajoliku dominiraju pošumljene, dijelom opožarene površine, oskudni pašnjaci i goli kamenjar. Općina Ston sastavni je dio dinarskog krša. Ističe se međusobna usporednost uzvisina (vapnenačkih brda i glavica - najistaknutiji južni priobalni gorski niz Zagorje s najvišim vrhom 632 m) i udubljenja (udoline, polja, poljica, doci, uvale, ponikve u mekšim dolomitima - najrasprostranije su plodne udoline Pelješka Crna gora i Ponikve u unutrašnjosti te Brijesta polje i Stonsko polje na njezinim nižim uzdužnim djelovima. Svojstven je "dalmatinski" tip razvedene obale (oko 100 km) s brojnim kanalima (kanal Malog Stona, Mljetski kanal i Stonski kanal), zaljevima (Malostonski), zatonima (Žuljana), uvalama s plažama (Brijesta, Bjejevica, Bistrina, Kuta, Vučine, Praprtna, Smokvina, Priježba, Marčuleti, Pržini i brojne druge), manjim otočićima (Gubavac, Maslinovac, Lovorikovac, Kokošar, Tajan, Pučenjak, Veli Školj, Banja, Govanj ili Otok Života, Crkvica, Bisaci, Škrpun, Lirica i najveći među njima Olipa), rtovima (Blace, Nedelja, Čeljen, Ostrog, Prezdra, Vratnik i drugi), ali i kamenitim djelomično ili potpuno strmim (klifovima), nepristupačnim ili teže pristupačnim obalama. Tektonska struktura ovog područja je u izvjesnoj mjeri labilna. Čitavo područje je pod utjecajem visoke seizmičke aktivnosti, jer se nalazi na tzv.velikom seizmogenom dubrovačkom bloku, gdje dolazi do povremenih unutrašnjih uznemirenosti ili potresne aktivnosti. More gotovo u cjelosti okružuje ovo područje. Njegova temperatura ljeti uz obalu iznosi 22-26 stupnjeva Celzijusa te ljeti i zimi djelotvorno djeluje na klimatske prilike u ovom kraju. Njegova boja je tamnomodra do zelenkastomodra, a prozirnost mora u blizini obale iznosi i do 5 m dubine. Salinitet je prilično visoka i iznosi 38% (posebno pogodna za dobivanje soli u Stonskom kanalu), ali je na nekim mjestima znatno manja zbog podmorskih vrulja. Razlika plime i oseke u ovom djelu Jadranskog mora ne prelazi 50 cm, ali zbog jačih morskih struja u pojedinim dijelovima može doći do povećanja vodostaja razine mora i do 2 m. Osobito je to svojstveno u Kanalu Malog Stona. More je važno zbog aktivnosti i izvora prihoda stanovništva (ribarstvo, uzgoj školjaka, proizvodnja soli, turizam, rekreacija, pomorske prometne aktivnosti i dr.). Ovo područje ima sve osobine ugodnog mediteranskog podneblja s naglašenim dugim, mirnim, toplim, suhim i vedrim ljetima (višim temperaturama i ljetnim sušama), relativno kratkim,blagim i važnim zimama te toplijim i vlažnijim jesenima od proljeća. Klimatski je pogodnije južno od sjevernog primorja, dok u unutrašnjim udolinama nešto slabe maritimni utjecaj zbog veće visine i konfiguracije terena. Zabileženi su sljedeći prosjeci za meterološku stanicu Ston (razdoblje promatranja 1950-1965): srednja godišnja temperatura 15,6°, srednja temperatura najtoplijeg mjeseca srpnja 24,9° i najhladnijeg mjeseca siječnja 7,3°C, prosječna godišnja količina padalina 1414 mm, insolacija preko 2500 sati godišnje ili prosječno 7 sati dnevno, dok od vjetrova najučestalije pušu jugo–jugoistok (najizrazitije u Mljetskom i dijelom Stonskom kanalu), bura-sjeveroistok (izrazitija i jača na sjevernom primorju) te maestral-sjeveroistok u Pelješkom i Mljetskom kanalu. Prava mediteranska vegetacija (česvina-crnika, dalmatinski bor, makija, nisko žbunje, samoniklo ljekovito i aromatsko bilje, a od kultura vinova loza, maslina, ostalo voće i povrće) odražava ekološke prilike i najbolji je pokazatelj klimatskih i pedoloških prilika. Ona samo na većim visinama (iznad 350 m) prelazi u vegetaciju submediteranskih svojstava. Šuma ima prvenstveno ekološku (protuerozijsku i zaštitnu) funkciju i turističko rekreacijsku vrijednost, nego služi za gospodarsko korištenje. |
Stonsko polje
|
Stonsko polje se prostire od solane u Stonu pa sve do naselja Česvinica. Zaprema površinu od oko 100 ha. Plodno tlo povoljna klima te voda za navodnjavanje omogućuju uzgoj agruma,koštičavog i jabučastog voća, vinove loze, povrća, stočnog bilja i masline.
Ston, solane i polje - pogled sa ilirske gradine, kasnijega srednjovjekovnog središta šireg prostora (Sv. Mihajlo)
Izvor: PLANIĆ-LONČARIĆ, Marija; TADIĆ, Biserka; TENŠEK, Ivan; STEPINAC, Davorin: Ston i njegovo područje - danas. Radovi Instituta za povijest umjetnosti, (11) 1987 
|
Crkva sv. Mihajla
Na vrhu brežuljka što se uzdiže nad Stonskim poljem nalazi se jedan od najvrijednijih stonskih spomenika kulture, predromanička crkvica Svetog Mihajla iz 9. stoljeća u kojoj su dijelom sačuvane najstarije freske ovoga područja. Nakon restauracije crkve i freske došla je do izražaja velika kulturna vijednost ovoga objekta. Pretpostavlja se da je crkvica Svetog Mihajla nekad bila dvorska kapela koja se nalazila u kompleksu Kneževog dvora. Crkvica sv. Mihajla na istoimenom brežuljku nije velika ali je elegantna, pravokutne osnove, s plitkom, iznutra poluokruglom apsidom. Veličine je: 5,80 m x 4,20 m X 5,90 m visine. PROĆITAJ VIŠE Crkva sv. Mihajla kod Stona. Wikipedija (hr) 
Crkva sv. Mihajla
Autor Nemanja Todorović Štiplija - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=93480862 |
Ston
Urbanizam Stona, planirani grad 14. stoljeća
|
|
Stonska solana
Gospodarski objekti stonske oslane i u pozadini crkva Gospe od Lužina
Južno od novih solana nalazi se vrlo stara, ali dobro očuvana crkva Gospe od Lužina. Kroničari kažu da se u davnim vremenima ona nalazila na otočiću usred velike močvare stonskog zaljeva. Uz crkvu je bio sagrađen i samostan. Sadašnja crkva Gospe od Lužina pripada vremenu romanike s pleternom ornametikom. Zvonik crkve datira iz 18. stoljeća. Smješten na poluotoku Pelješcu, Ston je uz Dubrovnik bio gospodarski i strateški najvažnije mjesto Dubrovačke Republike. Ston je drugi grad u Europi rađen planski, a nastao je zbog soli koja je donosila 1/3 prihoda Dubrovačkoj Republici. Stoga su izgrađene i monumentalne zidine u 14. i 15. stoljeću, i to po uzoru na dubrovačke te nose ista imena kula. Najveći pothvat toga doba bila je gradnja posve novih gradova na području Dubrovačke Republike – Stona i Malog Stona, te kilometar dugačkoga zida među njima s kulom vrh brijega (14. st.). Tako je cijeli poluotok Pelješac bio pregrađen i zaštićen od mogućeg napada s kopna s ciljem očuvanja najveće vrijednosti u dubini zaljeva – Stonske solane.
U dnu Stonskog kanala nalaze se velika prirodna solila, u kojima se stoljećima proizvodila morska sol - monopolni proizvod Dubrovačke Republike. Solana potječe još iz rimskog doba, dva tisućljeća prije Krista, od kada traje eksploatacija i branje soli na stonskom području. Stonske su solane najstarije i uopće najveće sačuvane iz povijesti Mediterana. U solani je 58 bazena koji su podijeljeni u pet skupina jer cijeli proces treba proći pet faza a traje jedan do dva mjeseca, ovisno o vremenu. Kristalizacijskih je bazena devet a dobili su imena po svecima (Frano, Nikola, Baltazar, Antun, Josip, Ivan, Petar i Pavao), osim jednog koji ima natpis Mundo (svijet). Za vrijeme Dubrovačke Republike upotrebljavali su se još bazeni Vlaho i Lazar s granitnim dnom iz kojeg se vadila najčistija sol i slala na bečki dvor. IZVOR Zamaslina (Facebook, osobni blog) |
|
BARTOLOMIJA |
NADMORSKA VISINA 228 m
|
|
Brdo Bartolomija i stonska luka na fotografiji iz 1900. godine
|
Stonske zidine
|
Namjena Stonskih zidina bila je obrana Pelješca i zaštita polja soli. Mletačka država (Venecija) je u Dubrovniku uvijek gledala konkurenciju i htjela ga je zauzeti, ali je Dubrovnik imao moćnog saveznika Tursku. Turcima je Dubrovnik, kao pomorska sila trebao kao posrednik u trgovini sa zapadnom Europom. Dubrovačka Republika se obavezala plaćati izvjesni danak (plaćati svoju nezavisnost) Turskoj, a Turska je branila Dubrovnik od Mletaka. Dubrovčani su se dvostruko osigurali od Mletaka. Jakim zidinama su se branili od napada sa mora, a Turcima su prodali dio kod Neuma sa jedne strane i kod Sutorine sa druge strane. Tako ako bi Mlečani htjeli napasti Dubrovnik kopnenim putem, morali su ugroziti teritorijalni integritet Osmanskog Carstva, a to bi automatski značilo i objavu rata Turskoj, zašto Mlečani nisu bili spremni.
IZVOR Zamaslina (Facebook, osobni blog) 
Kula Stoviš
Panoramska ilustracija Stonskih zidina
Izvor: Turistička zajednica Općine Ston |
Stonski kompleks, shematski tlocrt (arh. I. Tenšek)
Kula Minčeta
|
|
|
|
|
|
|
Mali Ston
Tlocrt Malog Stona iz 1823. godine
Izvor: Kriegsarchiv, Beč 
Mali Ston su u 14. stoljeću osnovali Dubrovčani, koji su sagradili zidine pravokutnog oblika oko naselja s kopnene i s morske strane. Na južnoj strani u 14. stoljeću započeta je gradnja tvrđave sa pet kula nazvane Koruna. Od tvrđave se proteže Veliki zid s odvojkom do tvrđave Podzvizd sagrađen u obrambene svrhe u 14. stoljeću. Zid je dugačak 5,5 km i ojačan je sa 40 kula i 7 stražarnica. Impresivna duljina zida razlog je što je on u svijetu poznat kao 'europski kineski zid'. U sredini naselja nalazi se crkva također iz 14. stoljeća. Malostonske zidine su u obliku pravilnog četverokuta, i sa kopnene strane građene su od 1336. do 1347. a s morske do 1358. godine, tada su podignuta i Lučka vrata s kasno romaničkim kipom Sv. Vlaha. Na obali je kula Toljevac sagrađena 1478. godine. Gradnja zidina je dovršena 1359. godine. Malostonska luka je građena u 15. stoljeću (završena je 1490.god ) po uzoru na dubrovačku staru gradsku luku, pa je valobran sagrađen u moru ispred luke, jednako kao i u dubrovačkoj staroj gradskoj luci. U njoj su tri arsenala za manje ratne brodove. Koliko su Dubrovčani vodili računa o ratnim brodovima i uopće o obrani s mora lijepo ilustriraju podaci o arsenalu u Malom Stonu. Dubrovnik dolazi u posjed Stona i Pelješca 1333. i zadržava ih sve do propasti Republike 1808. Ston je bio važna strateška točka jer je štitio prilaz Pelješcu, a uz to je bio na prevlaci između tri mora: Stonskoga kanala prema jugoistoku, Kanala Malog Stona, odnosno Neretvanskog kanala na sjeverozapadu, i Mljetskog kanala preko Prapratna. Tu su bile i solane iz kojih je Dubrovnik crpio velike prihode. Zbog svih tih razloga utvrðuje se Ston, ali se i, prema odluci Velikog vijeća od 27. svibnja 1335., određuje (...) da se u moru s neretvanske strane podigne jaka kula u kamenu i vapnu, te da s njezine unutarnje strane neprestano treba stajati jedan naoružani brod koji u slučaju potrebe mora krstariti uz čitavu neretvansku obalu. Istodobno je na tome mjestu planirano izgraditi utvrđeni grad, Mali Ston. On će imati funkciju zaštite Pelješca s kopna, a njegova luka bit će ratna luka, iz koje će naoružani brodovi štititi pelješku obalu iz pravca Neretvanskog kanala. Tako se u luci Malog Stona, po uzoru na dubrovačku luku, gradi arsenal vjerojatno prije 1393. godine. Arsenal je imao tri odjeljka, od kojih je drugi vjerojatno izgrađen 1441., a treći 1453. Prema ostacima koji su tu još i danas, moglo bi se utvrditi da je on bio manji od onih u dubrovačkoj luci, za nešto manje brodove. Duljina svakog od triju odjeljaka arsenala bila je 30 m, a širina je varirala; južni je odjeljak bio širok 8 m, a preostala dva (srušena) svaki (približno) 6,80 m. Budući da su oko Stona, pa i oko Malog Stona male dubine, gradili su se brodovi manjeg gaza (pjataške); vjerojatno galija pjata (tal. galera piannela), manja galija plosnatog dna. Malim Stonom dominira tvrđava Koruna s dva arsenala i utvrđenim skladištem soli koja datira iz 1447.g. Pomorski arsenal (staro mjesto za popravak brodova što se nalazi unutar Maloga Stona) je 2001-e godine potpuno obnovila jedna udruga vezana za obnovu povijesnih spomenika. IZVORI Zamaslina (Facebook, osobni blog) Antun Ničetić, Galije trireme i bireme bile su tijekom više stoljeća ratni brodovi Dubrovnika |
Mali Ston na staroj razglednici iz 1966. godine
|
Malostonski zaljev
Uvala Sutvid
|
Kapetan Stijepo Bjelovučić je u uvali Sutvid utemeljio "Prvo dalmatinsko racionalno gojilište kamenica i klapavica", 1889. godine. Dotad se ta djelatnost odvijala na priprost način. Hrastove grane, zatim smrekove, česminine ili maslinove, bez lišća, potapale su se u plićaku uz obalu da bi otežale, a zatim su se bacale u more na mjestima povoljnima za prihvat ličinaka. Na njih su se s vremenom prihvaćale ličinke, tu su rasle i razvijale se u mlade kamenice. Nakon dvije do tri godine grane su se vadile i kamenice prodavale. Taj način uzgoja bio je vrlo nestalan. Znalo se dogoditi da se na jednoj grani prihvati tek pokoja ličinka, a druga bi bila prepuna, pa je na takvim granama jedna kamenica drugoj priječila razvitak. Grane su često raznašale struje, a one koje su bile bačene na muljevito dno, često su bivale zatrpane. Pola grana bi se našlo, a pola bi ponekad bilo izgubljeno. Sve je, dakle, bilo prepušteno slučaju. Za razliku od takva postupka, racionalno uzgajanje pokazalo je značajan tehnološki napredak. U to vrijeme bila su poznata dva načina: francuski i tarantski, tj. talijanski. Kapetan Bjelovučić rabio je kombinaciju obaju načina uzgoja. Koristio se i crjepovima i granama kao kolektorima mlađi kamenica. Grančice s kamenicama potom su se upletale u kokosov konop i vješale o drvene katranirane stupove zabijene u morsko dno. Mnoštvo takvih stupova činilo je park ili morski vrt. Sutvidske kamenice pobrale su mnoge nagrade, a stizale su do Beča, Praga i Pariza.
IZVOR Sanja Tomšić i Josip Lovrić, Povijesni pregled uzgoja kamenica u Malostonskom zaljevu. NAŠE MORE : znanstveni časopis za more i pomorstvo, Vol. 51 No. 1-2, 2004. (PDF) |
Stara razglednica s natpisom: Sutvit - Prvo Dalmatinsko racijonalno gojilište kamenica N.Z. Bjelovučića
|
Uvala Sige
|
Malostonski zaljev račva se u nekoliko manjih zaljeva i uvala, jednako tako dobro uvučenih u kopno, kao što je uvala Sige. U toj uvali živi obitelj Maškarić, koja se od 1927. bavi uzgojem kamenica. U razdoblju od 1931. do 1940. godine učinjen je snažan korak prema napretku kulture kamenica što se može zahvaliti uzgajivaču Luki Maškariću iz Malog Stona. On je u uvali Sige usavršio uzgoj kamenica. Posebno je razvio konzum i plasman kamenica, te je konstruirao jednostavne četverokutne kosture iz običnog drveta za vješanje strukova kamenica.
Godine 1942. Luko Maškarić iz Stona je prvi u Europi počeo podizati parkove na željezno-betonskim stubovima. Kasnije se ti stubovi zamjenjuju željeznim (najčešće upotrebljene željezne šine). Međutim, u najnovije vrijeme uvode se "plutajući parkovi", i na toj tehnologiji uzgoja se temelji i današnji uzgoj. Nakon Drugog svjetskog rata, komercijalnim uzgojem kamenica bavi se samo državno poduzeće "Kamenica" i obitelj Luka Maškarića. Godine 1949. državno poduzeće "Kamenica" postaje školjkaško poduzeće "Jedinstvo", Ston; ono s obitelji Maškarić proizvodi godišnje negdje oko 2 milijuna kamenica. 1960-tih godina osim "Jedinstva" i obitelji Maškarić uzgojem kamenica i dagnja počinje se baviti i veliki broj obitelji u cijelom Malostonskom zaljevu, pa i Malom moru. Luko Maškarić je jedan od najpoznatijih školjkara Malostonskog zaljeva, potomak je obitelji koja se ovom djelatnošću bavi od 1927. godine. Nasljedivši posao ‘kameničara’ od svog oca Luka, Luko se i danas, u umirovljeničkim danima, bavi uzgojem kamenica i dagnji. IZVOR Zamaslina (Facebook, osobni blog) |
Uvala Bistrina
|
Uvala Bistrina je uvučena u kopno 3 km prema sjeveru, a široka je poprečno kilometar, na nekim mjestima i više. Uvalu okružuju zelenilom obrasla brda, a od vjetra i valova štiti je otok nekad zvan "Govanj", a sada "Otok života". Najveća joj je dubina između 8 i 9 m. Dno je većinom pjeskovito, s više podmorskih izvora bistre vode, vrulja, što pogoduje eutrofikaciji vode; ona obiluje planktonom, izvrsnom hranom za kamenice. U Bistrini vladaju umjerene struje, također vrlo pogodne za raznošenje sjemena i ličinka.
Bistrina se spominje kao kolijevka uzgoja kamenica, još od pamtivijeka. Bistrinske su kamenice jeli Rimljani u Naroni (Vid u Neretvi), što nam svjedoče ljušture pronađene u rimskim iskopinama. Iliri, koji su imali svoj veliki grad Ošlje u okolici Stona, jeli su kamenice i prije Rimljana. Pri kopanju gustijerne u Ošlju nađene su antičke zidine pod zemljom a uz njih i ljušture kamenica. Važnost ovog zaljeva, a nadasve uvale Bistrine, prepoznali su još u doba Dubrovačke Republike (13. st.), kad su Bistrinu unajmili od bosanskog bana Stjepana Kotromanića i kada je, nakon njegove smrti, u potpunosti prešla u ruke Dubrovčana. U tom se vremenu intenzivno uzgajaju kamenice. Za vladavine Austro-Ugarske Monarhije, općina je Ston zakupila Bistrinu i ustupila koncesije privatnim uzgajivačima. Godine 1882. Bistrinu je kupio stonski veleposjednik Bandur i u njoj je uzgajao kamenice sve do 1937. godine, nakon čega je prodao dubrovačkom veletrgovcu Koliću. U tom vremenu pa do svršetka Drugog svjetskog rata, u Bistrini, a i u širem području Malostonskog zaljeva, uzgoj se nastavlja. IZVOR Sanja Tomšić i Josip Lovrić, Povijesni pregled uzgoja kamenica u Malostonskom zaljevu. NAŠE MORE : znanstveni časopis za more i pomorstvo, Vol. 51 No. 1-2, 2004. (PDF) 
Uvala Bistrina na staroj razlednici
|
Stara razglednica
|
|
Važnost Bistrine u uzgoju kamenica uočila je i Dubrovačka Republika još godine 1333., kad je unajmila taj zaljev od bana Stjepana Kotromanića. Nakon što je Dubrovačka Republika dobila u posjed zemlju od Orašca do Imotice (1399.), zvanu "Terre nove", zaposjela je čitav Malostonski zaljev. Bistrina je uvučena u kopno 3 km prema sjeveru, a široka je poprečno kilometar, na nekim mjestima i više. Uvalu okružuju zelenilom obrasla brda, a od vjetra i valova štiti je otok nekad zvan "Govanj", a sada "Otok života". Govanj je otok u zapadnom dijelu Malostonskoga zaljeva, nasuprot uvale Bistrina. Otoci nerijetko imaju više imena, pa tako za otok nasuprot Hodilja uz toponim Škoj postoje još dva imena: staro Govanj i novije Otok života. Postoji i talijanski naziv Gavani. Samo brodovi gaza do 3 m mogu ploviti od otočića Govanj i uvale Kuta.
Na javnoj dražbi u Trstu 1881. godine pomorska vlast je prodala pravo ribarenja i uzgoja školjaka u Bistrini i sam otok Govanj (danas Otok života). Bistrinu je kupio privatnik Marin Bandur iz Stona. Njegovi nasljednici, braća Antun i Frano Bandur, započinju racionalni uzgoj kamenice. Prvi je svjetski rat omeo njihov pothvat. Nakon II svjetskog rata u Bistrini se osniva državno poduzeće "Kamenica", a na Otoku života utemeljena je 1946. ribarstvena stanica sa zadatkom da unaprijedi uzgoj školjkaša. Nacionalizacijom 1948. Otok života je oduzet Božu Bancu. Rezultati istraživanja (1971.-1976.) kretanja ličinka kamenice u Malostonskom zaljevu pokazala su da je čitavo područje, od Otoka života prema mjestu Dubi, povoljno za polaganje snopića za njihov prihvat. Prema Ugovoru iz 1966. općina Dubrovnik dala je tadašnjem Hotelsko-turističkom poduzeću Dubrovnik nekretnine na Otoku života, uz uvjet da ih ne može otuđiti ili opteretiti bez njezine suglasnosti, a pravni sljednik općine Dubrovnik je općina Ston. Godine 1983. Malostonski zaljev zaštićen kao poseban rezervat u moru. Otok Života promjera svega dvjestotinjak metara se nalazi u zaštićenom prostoru Malostonskog zaljeva, na kojemu Veleučilište u Dubrovniku, uz punu podršku Općine Ston namjeravalo osnovati centar za marikulturu, međutim Otok života površine 8 053 m2, vlasništvom hotelske grupacije "Adriatic Luxury Hotels" Gorana Štroka postao je privatizacijom dubrovačkog hotela "Excelsior. Još uvijek traju nedoumice u čijem je zapravo vlasništvu Otok života u Malostonskom kanalu. IZVOR Zamaslina (Facebook, osobni blog) |
Otok života, odn. Govanj, na razglednici iz 1970. godine
|
HUMAC
Brdo Humac (77 m) diže se od obale Malostonskog zaljeva, između Hodilja i Malog Stona.
U pozadini, s druge strane zaljeva, uz uvalu Bistrina, dominira brdo Vepar (399 m). |
Stonski kanal
Brdo Supava iznad Stonskog kanala
|
Most Ston
Most Ston kod naselja Broce građevinski je najsloženiji objekt na pristupnim cestama građenima paralelno s izgradnjom i za potrebe Pelješkog mosta. Most Ston dug je 485 metara. Njegova je specifičnost je što ga iznad stonskog zaljeva povezuju dva tunela, Polakovica koji je dug 1242 metra i Supava dužine 1290 metara. Taj most ima pet stupova i dva upornjaka, a visok je 40 metara. |
Broce
|
|
ILIJINO BRDO (kod Stona)
Pogled sa stonskih zidina (kula Minčeta) na brda koja se dižu s jugozapadne strane Stonskog polja. U pozadini se nižu vrhovi (s lijeva nadesno) Stari grad (335 m) i Velika Crnjava (298 m) i desno na Ilijinom brdu kote 469 i 493 m.
|
|
Žuljana
SVETI IVAN |
NADMORSKA VISINA 469 m
|
|
Drače (lijevo) i Sveti Ivan (desno)
|
AKTIVNOSTI
Biciklizam
|
MTB: Krug po Pelješcu (Kućište - Lovište - Donja Vrućica - Podvlaštica - Orebić)
Autor: Sarafanje Datum objave: 9.1.2023. Opis. Krug bajkovima po poluotoku Pelješcu. Na vožnju smo krenuli iz Kućišta, odakle obalom vozimo kroz Viganj, te se ponovo uključujemo na glavnu cestu prema Lovištima. Usput smo svratili i do mjesta Nakovanj ili Nakovan. Nakovana je jedno od najstarijih peljeških mjesta. Arheološkim istraživanjima je utvrđeno da je naselje bilo naseljeno čak prije 8.000 godina. Dalje se spuštamo ponovo do mora, mjesta Lovišta, odakle nastavljamo makadamskim putem, obalom sve do Dube Pelješke. Usput prolazimo pored mnoštvo prelijepih plažica. U Dubi Pelješkoj ponovo dolazimo na asfaltiranu cestu i nastavljamo prema Donjoj Vručici. Prije samog uspona smo svratili i na plažu Divna. Nakon kratog uspona do Donje Vručice se ponovo odvajamo na makadamsku cestu, gdje nas je dočekao malo duži uspon do raskrsnice za Gornju Vrućicu, odakle se lagano spuštamo (i pred sami vidikovac i penjemo) do vidikovca. Sa vidikovca se pruža lijep pogled na Orebić, otok Korčulu, vrh Sv. Ilija, te s druge strane Biokovo, te selo Donja Vrućica. Od vidikovca počinje težak makadamski spust do Podvlaštice, odakle nastavljamo u Orebić, gdje ispijamo brzinsku kafu i pred sami zalazak sunca dolazimo u Kućišta na kraj ture. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/809... GPX trek: https://www.wikiloc.com/mountain-biki... Pratite nas i na Facebooku: https://www.facebook.com/sarafanje/ Instagram: https://www.instagram.com/sarafanje/ |
BORAVAK
IZVORI I LITERATURA
|
FAZINIĆ, Neven: Pelješac ‒ Putopis I. Velika Gorica, 2014.
FAZINIĆ, Neven: Pelješac ‒ Putopis II. Velika Gorica, 2015. FISKOVIĆ, Igor: Stare kuće pomoraca u Orebićima. Peristil, vol. 56, br. 1, 2013, str. 189-206. (PDF)
ŽMEGAČ, Andrej: Stonski fortifikacijski kompleks - nekoliko pitanja. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, vol. 39, br. 1, 2005, str. 185-204. (PDF)
|
