---

Velež

Područje: Planine visoke Hercegovine
Grupa: Velež i Hercegovačke Rudine
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Botin (1969 m; moguće je naići i na podatak o 1968 m n.v.)
Koordinate najvišeg vrha: 43.3272, 18.0167

---

Naslovna fotografija
Greben Veleži 
Autor: Mario Knezović, Izvor: Wikipedia

Prikaži veću kartu

---

o planini ...

Uvod

---

BOOKING
Klikom na logo direktno
pronađi smještaj na širem području ove planine

---

Oglašavajte ovdje:
lokalnu ponudu, usluge i servise
- smještaj
- gastronomija
- lokalni proizvodi
- turistička ponuda
- aktivnosti na otvorenom i dr.

Rod naziva planine
Iako je riječ Velež  naizgled muškog roda, deklinira se kao imenica ženskog roda i-vrste (Vȅlēž-Velèži-Velèži). Kad se upotrijebi u muškom rodu, odnosi se na Fudbalski klub Velež.

Velež je vapnenačka (krečnjačka) planina u Hercegovini, istočno od grada Mostara i rijeke Neretve. Morfotektonski je planina Čabulja zapadni produžetak planine Velež preko usječenog kanjona Neretve.

Zapadnim podnožjem planine teče rijeka Neretva. Na sjeverozapadu ona teče kroz Bijelo polje, zapadno se prostire Mostarska kotlina, u kojoj se nalazi središnji dio grada Mostara, a jugozapadno od Veleži se prostire Bišće polje, u kojemu je nalazi tok rijeke Bune, lijeve pritoke Neretve. Bišće polje je lokalni naziv za spomenutu kotlinu, dok se na različitim kartama također koristi i naziv Mostarsko polje. U jugoistočnom smjeru na Velež se nastavlja planina Sniježnica. Istočno i sjeveroistočno od masiva Veleži nalazi se Nevesinjsko polje, a na sjeveru, prijevoj Rujište (1050 m) dijeli Velež od Prenja (područje Porima).

Glavna vršna masa planine pruža se dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok u dužini od oko 13 km, a cijeli masiv Veleži u obliku zaobljenog luka, oko 25 kilometara. Najviši vrhovi su Botin (1969 m), Teleća lastva (1905 m), Brasina (odn. Guvnine) (1897 m) i Vlačuge (1754 m). 

Svojom južnom stranom Velež prelazi u plato koji se naziva Podveležje. Upravo zbog ovoga predgorja-visoravni, glavno bilo planine nije vidljivo iz Mostarske kotline. Visoravan Podveležja proteže se duž cijele prisojne strane planine na nadmorskoj visini od 500-1200 m.To je izrazito krško područje, gotovo neobradivo i slabo naseljeno. Više od 90% područja zauzimaju pašnjaci pa se zbog toga i velika većina stanovništva bavila stočarstvom. 

Vršni greben vidljiv je sa zapada jedino na dijelu iznad Bijelog polja, gdje se završava kotom 1897 metara, zvanom Zapadni Velež. Sjeverno od vršnog grebena, prema Prenju (prijevoju Rujište), proteže se u smjeru sjever-jug i usporedo s koritom rijeke Neretve i Bijelim poljem (uz blagi pomak smjera prema sjeveroistoku kod područja Rujišta), greben Veleži s vrhovina između 1200 i 1703 m visine. 
 
Sjeveroistočna, nevesinjska strana planine izrazito je strma s okomitim liticama. Na toj strani planine ima i tragova glacijacije (manje jezero), kao i mnoštvo podzemnih krških oblika (pećine i jame).

Sam Velež je gotovo bezvodan. Izvori se javljaju u podnožju (najveći je vrelo Bune). Iznad šumske zone do vrha nalazi se niz jama sniježnica, iz kojih se ljeti vadio snijeg za pojenje stoke. Sjeverna strana je nešto bogatija vodom. Površina planine većinom je goli krš, s rijetkim pašnjacima i šumom, pa se koristi za ispašu stoke.

Na planini i u njezinoj okolici živi više vrsta visoke divljači (medvjed, lisica, vuk, srndać, divlja svinja i vlo rijetka divokoza).

Zapadnim podnožjem (dolinom Neretve) prolaze važna prometnica i željeznička pruga, veze Sarajeva s morem. 

Zbog svoje izloženosti prema Mostarskom polju i nižim predjelima Hercegovine prema jugu i jugozapadu, planina ima mitski status i oduvijek se isticala u narodnoj predaji te izazivala strahopoštovanje lokalnog stanovništva. 

Na Veleži su i danas vidljivi tragovi rata, dobar dio planine još uvijek krije mine i opasnost za planinare. Dolaskom na drugi najveći vrh Veleži (Brasina) vidljive su same ruševine od raznih skloništa i tunela koje je bivša JNA koristila za vojsku te spremanje oružja. Pri povlačenju vojske JNA je uništila sve objekte. 

Pogled sa brda Hum na plato Podveležja i vršnu zonu planine Velež 
U dubini se naziru jugoistočna-predgrađa Mostara

Pristupi planini

Pristup planini najlakši je sa zapadne, mostarske strane (iako treba biti oprezan zbog mina), makadamskom cestom s koje se pružaju odlični vidici na dolinu rijeke Neretve na sjeveru i Bišća polje na jugu. Sjeverna padina veleža je vrlo strma i njezinim se liticama mogu ispesti samo iskusniji planinari s alpinističkom opremom. 

Ime planine - etimologija

Najstariji poznati nazivi za planinu su: grčki - Chelmos oros, i latinski Mons Vecenicus. 

Prema pojedinim mišljenjima latinski naziv Vecenius u vezi je i s kasnijim imenom srednjevjekovne župe Večenike, ali jednako tako postoji i mišljenje kako je planina dobila ime po staroslavenskom mitološkom Velesu, bogu zemlje, vode i podzemlja i zaštitniku stoke i pastira.  
Međutim, potonje je mišljenje podložno kritici obzirom kako su još stari Rimljani (koji ovdje borave još od 2. st. n.e.) imali slično ime za Velež - Vecenicus.

Inače Rimljani su uglavnom zadržavali već postojeće zemljopisne i dr. nazive, posebno one ženskog roda, dok bi onima muškog ili srednjeg roda dodavali nastavak -us ili -um. 

Veles
Reljef ´Perun pobjedi Velesa´iz Žrnovnice (HR, 8 stoljeće);  Veles je prikazan kao životinjski lik (desno)

Literatura o Velesu

BELAJ Vitomir Belaj: Hod kroz godinu, mitska pozadina hrvatskih narodnih vjerovanja i običaja; Golden Marketing, Zagreb, 1998., ISBN 953-6168-43-X
JAKOBSON, Roman: The Slavic god Veles and his Indo-European cognates (Studi linguistici in onore di Vittore Pisani); Torino, 1969.
РЫБАКОВ, Борис Александрович : Язычество древних славян; Moskva, 1981.
ИВАНОВ, В. В., ТОПОРОВ, В. Н.: Велес, Энциклопедия «Мифы народов мира»

O imenu

Kako se ispravno koristi naziv Velež: Veleža ili Veleži?

ROD I PROMJENA PLANINE VELEŽ
Akademik Asim Peco
ČASOPIS MOST, Broj 142 (53 - nova serija)
Godina XXVI septembar/rujan 2001.

Nema Mostarca, a, možda, ni Hercegovca, koji nije čuo za planinu Velež. Dovoljno je izaći iz Mostara, u Bišće polje, baciti pogled preko brda koja zatvaraju polje, pa da se pokaže Velež sa svom svojom ljepotom, sa snijegom usred ljeta (upravo u selima Bišća polja kažu: Kad nestane na Veleži snijega, onda ima zrelog groždja). Evo šta o toj planini stoji u Enciklopediji Jugoslavije (knj.8) ”planina u Hercegovini, istočno od Neretve, a zapadno od Nevesinjskog polja; duga je 13 km. ”Ovo su poznati detalji. Međutim, kada je u pitanju rod ovoga oronima kao i njegova promjena, deklinacija, tu ima neujednačenosti. I kod Mostaraca, a, naročito, kod drugih.

Često se javlja ovaj oronim kao imenica m. roda: Velež - Veleža. Takvo stanje nalazimo i u pisanoj riječi. I u rodu prof T. Kanaeta, inače vrlo zaslužnog za poznavanje Podveležaca i njihovog života, u radu koji je objavljen u Glasniku jugoslovenskog profesorskog društva - Mostar i Hercegovina (1937), nalazimo pored oblika genitiva jednine Veleži: do vrha Veleži, u provaliji Veleži, dakle, kao imenicu ž. roda, i promjenu po tipu kost - kosti; i primjer: na prisojnoj strani Veleža- (str. 214).

U Rječniku Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (u Zagrebu 1972, svezak 85) imamo zabilježen muški rod: Podnožjem Veleža... iz Veleža -, kao prvo, i, kao drugo, zabilježen je i ženski rod: Žarko granu sa Veleži sunce... Ne kazuj mi maglu na Veleži -.

I u Enciklopediji Jugoslavije (nav. knj.) ime ove planine je samo u ž. rodu: V(elež) je tipično karstificirna, gotovo bezvodna... Sjeverna strana Veleži bogatija je vodom  (knj. 8, 474).

U narodu kraja gdje se nalazi ova planina nema ogrešenja: Uvijek je ženskog roda, i ima promjenu Velež - Veleži. Akcenat se mijenja u lokativu singulara: u Veleži. Postoji: Velika Velež i Mala Velež.

Kod Kanaeta čitamo da porijeklo ”imena Veleži nije poznato”, uz to i ”Isto tako nije utvrđeno otkada se Podveležje  naziva tim imenom”. Najstariji pisani spomenik u kojem se spominje Podveležje ”potiče iz XVII vijeka”.

Porijeklo muškog roda ovoga oronima može se dovoditi u vezu sa drugim imenicama tog roda, a koje se završavaju na -ež kao što su: garež - gareža, pilež - pileža, sramež - srameža, bodež - bodeža (v. kod mene u knjizi: Iz života naših reči, Prosveta, Beograd 1996, str. 271­272). Osim toga u svijesti našega čovjeka je da oronimi na suglasnik pripadaju muškom rodu, kao što su: Prenj - Prenja, Grmeč - Grmeča, Igman - Igmana, pa, analogno tome, javilo se i Velež - Veleža.

Ima još jedan, značajan, momenat koji je uticao na savremeno stanje promjene ovoga oronima. To je postojanje istoimenog fudbalskog tima, koji je za mnoge Mostarce, a i Hercegovce, bio više od običnog fudbalskog tima (Sjećam se kad je jedan moj drug, sada više nije medu živima, htio da se tuče sa nekim koji je nešto ružno rekao o Veležu, tj. o timu Velež).

Iz ove veze, oronima Velež i fudbalskog tima toga imena, došla je do jedinjenja i njihovog roda, a i promjene. Ipak, za nas je to dvojstvo fakat: oronim je ženskog roda i mijenja se kao stvar - stvari.

Dakle: Velež, sa Veleži, na Veleži, ime fudbalskog tima je muškog roda i ima promjenu: Velež, iz Veleža, u Veležu.

Poveznica na članak - OTVORI 

Veles - mitologija

Veles, Volos ili Voloh u slavenskoj mitologiji  bog je zemlje, voda i podzemlja; povezivan je sa zmajevima, stokom, magijom, glazbenicima, bogatstvom i prijevarom. Perunov je glavni protivnik, a njihova je borba jedan od najvažnijih mitova u slavenskoj mitologiji.  [4] 

Etimologija
Problem je etimologiziranja imena ovog božanstva što postoje dvije različite inačice imena - Volos  i Veles. Max Vasmer  1979. god. raspravlja o tomu da je porijeklo imena Veles iz starobugarske riječi velьjь = "velik".
U staroruskom je Велесъ znan iz Spjeva o Igorovu pohodu  (oko 1200.). Što se toponima tiče, postoji makedonski Veles (svojevremeno Titov Veles), grčki Βελεσσα te albanski Veles.
Volos se pak pojavljuje kao kršćanski svetac u Laurencijevu kodeksu (rus. Лаврентьевский список) 907. godine, također i u drugim popisima svetaca, a povezuje se sa svetim Blažem, zaštitnikom stoke.
Indoeuropska etimologija imena nepoznata je, ali predložene su srodnosti s Valom, Indrinim  neprijateljem u Vedama; Velsom / Velinasom, demonom u baltičkoj mitologiji, Perkunasovim  neprijateljem; u nordijskoj mitologiji s božanstvom zvanim Vǫlsi. Moguće je da dolazi od indoeuropskog korijena *wel- = "vuna", što bi bilo logično budući da je zaštitnik rogate stoke.

Karakteristike
Ne postoje izravni opisi njegova predočivanog izgleda, ali se rekonstrukcijom nagađa da je nastavio indoeuropsku tradiciju božanstava te da je bio zamišljan kao dijelom zmija, s rogovima (bikovim, ovnovim itd.) i dugom bradom.
Ruski filolozi Vjačeslav Vsevolodovič Ivanov i Vladimir Toporov  rekonstruirali su mitsku  borbu Peruna i Velesa komparativnom metodom, proučavajući razne indoeuropske mitologije te slavenske  narodne priče i pjesme. Zajednička karakteristika svih indoeuropskih mitoloških priča jest borba između boga  gromovnika i goleme zmije ili zmaja. U slavenskoj mitologiji Perun je gromovnik, a Veles mu je protivnik. Sličan je i etruščanskom podzemnom čudovištu Vethi  te hetitskom  zmaju Illuyankasu, neprijatelju olujnog boga.
U grčkoj mitologiji četiri lika pokazuju sličnosti s Velesom: Pan  (glazba i stoka), Hermes (magija i prijevara), Had  (smrt i podzemlje) te Tifon (zmijoliki Zeusov neprijatelj). Po njegovu bijegu i transformiranju u različite životinje i povezanošću s vodom, može ga se povezati i s Protejom. Samo u keltskoj mitologiji postoji božanstvo slično Velesu sa svim njegovim atributima i složenošću: Cernunnos, bog druida, prirode, rogatih životinja i šamanizma, a simbol mu je ovnolika zmija.

Mitologija
U slavenskoj, kao i u nordijskoj mitologiji svijet je prikazivan kao sveto stablo, obično hrast, čije grane i kora predstavljaju živi svijet nebesa i smrtnika, nebo i zemlju, a njegovo korijenje podzemlje, svijet mrtvih. Bilo je to drvo života. Perun je bio vladar svijeta živih, neba i zemlje, a u korijenju stabla živio je Veles koji je stalno izazivao Peruna kradući mu stoku, djecu (sina) ili ženu. Perun je progonio Velesa po zemlji, napadao ga svojim munjama s neba, a Veles je bježao pretvarajući se u razne životinje ili se skrivajući iza drveća, kuća ili ljudi. Kad bi god udario grom, vjerovalo se da se Veles skrio od Peruna baš na tom mjestu.
Na posljetku je Perun uspio ubiti Velesa - otjerao ga je u njegovo vodeno podzemlje. Vrhovni je bog potom ponovo uspostavio red u svijetu koji je prije ometao njegov kaotični neprijatelj. Potom se vratio na vrh svjetskog stabla i obznanio Velesu da mu je ondje mjesto te da ondje ostane (drevna bjeloruska bajka: Ңy, таm твое место, таm сабе бyдь!). U toj ritualnoj smrti, što god da je Veles ukrao, padalo bi iz njegova tijela u obličju kiše s nebesa. Tako se objašnjavala promjena godišnjih doba. Suhi su periodi objašnjavani Velesovim krađama, a munje i gromovi smatrani su božanskim borbama. Kiša koja bi potom uslijedila smatrana je Perunovim trijumfom.
Mit je bio cikličan i ponavljao se svake godine - Velesova smrt nikad nije bila stalna. Ponovno bi se preporodio kao zmija koja razdire svoju staru kožu i ponovo se rađa u novom tijelu. Premda u mitu ima ulogu zlikovca, Slaveni ga nisu smatrali zlim. U mnogim je ruskim bajkama Veles preuzeo obličje svetog Nikole, koji je spasio jadnog zemljoradnika i njegovu stoku od bijesnog i destruktivnog Ilije Gromovnika, koji predstavlja boga Peruna. Njihova borba ne predstavlja dualističku borbu dobra i zla, ona je vjerojatno bila opreka prirodnih elemenata vode i zemlje - Velesa te neba i vatre - Peruna.

Kult
Bog podzemlja Veles je prema slavenskoj predodžbi svijeta kao o drvu života živio u njegovu korijenju. Slao je duhove mrtvih u živi svijet kao svoje glasnike. Svetkovine u njegovu čast održavale su se krajem godine, zimi, kad se približavao kraj svjetskog poretka, kaos je rastao, a granice između svijeta živih i mrtvih postajale su sve bljeđe te su se duhovi predaka vraćali među žive.
Bila je to drevna poganska svetkovina Velje noći, a njezini su ostaci u koledarskim običajima mnogih slavenskih zemalja, koji su poput kombinacije karnevala i Noći vještica, a slavljeni su između Božića i kraja veljače (februara). Mladići ili koledari/vučari odijevali su se u duge kapute od ovčje vune te su nosili groteskne maske, lutali selima u skupinama i bučili. Pjevali su pjesme o tome kako su dugo putovali te da su mokri i blatnjavi, što je aluzija na vlažni svijet Velesova podzemlja odakle su došli kao duhovi mrtvih. Glava kuće koju bi posjetili ugostio bi ih i darovao bi im ratne darove. To je primjer slavenskog šamanizma, a Veles je tako vjerojatno bio i bog magije te bogatstva. Smatralo se da bi se potom darovi odnijeli Velesu i tako osigurali dobru sreću i bogatstvo obitelji te godine.

Bog prijevare, magije i glazbe
Velesova težnja prijevari vidljiva je i iz mita o sukobu s Perunom gdje je kradljivac, ali i u koledarskim običajima. Po funkciji sličan je grčkom Hermesu te nordijskom Lokiju, a poput njih povezan je i s magijom. Riječ volhov, koja u nekoliko slavenskih jezika označava čarobnjaka, izvedena je iz njegova imena. U ruskom Spjevu o Igorovu pohodu lik Bojana čarobnjaka naziva se Velesovim unukom.
Budući da je magija bila bliska s glazbom u primitivnim društvima, smatran je i zaštitnikom putujućih glazbenika. Primjerice, u nekim se svadbenim svečanostima u sjevernoj Hrvatskoj, koje su se održale do 20. stoljeća, glazba nije svirala sve dok mladoženja nije nazdravljajući prolio malo vina na tlo, najbolje na korijen najbližeg stabla. Jasan je simbolizam - glazbenici su nazdravljali svom zaštitniku Velesu koji je živio u korijenju drva života.
Jedan od atributa, uz rogove, bila je i ovčja vuna. U nekim se slavenskim zemljama zadržala fraza crnu vunu presti koja je aluzija na magične čini, a o tom pjevaju i koledari.

Bog stoke i bogatstva
Velesova je glavna funkcija bila da štiti stoku slavenskih plemena. Često ga se nazivalo skotji bog = "stočni bog". Jedan od njegovih atributa bili su rogovi (bikovi ili ovnovi), a vjerojatno i ovčja vuna, ujedno povezivana s magijom.
Veles je bio zaštitnik pastira, a Perun zemljoradnika, što je još jedna suprotnost. No, Veles nije imao utjecaja na poljoprivredu ni na žetvu. U nekim se slavenskim narodima, ponajviše u Rusiji, očuvao žetveni običaj da se prvi snop žita poveže u neku vrstu amuleta koji bi štitio žetvu od zlih duhova. To se nazivali vezanje Velesove brade, što pokazuje i na to da se Veles zamišljao bradatim bogom. U nekim su južnoslavenskim jezicima, uključujući i hrvatski, očuvane fraze poput puna šaka brade ili primiti boga za bradu te su vjerojatno ostaci poganskog vjerovanja u stjecanje bogatstva uz božju pomoć.

Dolazak kršćanstva
Obožavanje Velesa najdulje se zadržalo kod balkanskih  i karpatskih Slavena. Češki autor Tradleček u 15. stoljeću spominje demona Velesa "vrag - Veles - zmaj".
Nakon dolaska kršćanstva Veles je podijeljen u nekoliko različitih likova. Kao bog podzemlja i zmaj, naravno, povezan je s vragom. Njegove su dobre osobine povezivane s kršćanskim svecima. Kao zaštitnik stoke, povezivan je sa svetim Blažom, odnosno svetim Vlahom. U mnogim je istočnoslavenskim narodnim bajkama povezivan sa svetim Nikolom, ponajviše zbog osobine zaštitnika bogatstva i stjecanja.

Novosti

Inicijativa za uređenjem 
planinarskog skloništa 
Velež
3.9.2015.

Članovi Brdsko – biciklističkog udruženja MTBA iz Mostara pokrenuli su inicijativu za uređenjem planinarskog skloništa i rezervoara za pitku vodu na planini Velež, vrh Brasina.U tom cilju, kroz volonterski rad članova udruženja, izrađen je i projekat uređenja kojim je predviđeno korištenje postojećih objekata bivšeg RTV predajnika kao i slivne plohe za prikupljanje kišnice.
Kroz ovu inicijativu pozivaju se svi potencijalni donatori da pomognu uređenje ovog skloništa, a članovi udruženja spremni su volontirati i prilikom izvođenja radova.

Projekt uređenja skloništa "Velež" - PDF
Izvor: mtb.ba, 

---

Prilazna staza za penjačke smjeri u sjevernim stjenama Botina
20.8.2015.

---

Markirana prilazna staza za penjačke smjeri u sjevernoj stijeni Botina
14.7.2015.

---

Vrh Brasina
Ostaci srušenog releja na vrhu Brasina
Izvor: Wikipedija; Autor: Martin Brož

Čatrnja na Veleži
Izvor: Wikipedija; Autor: Mario Knezović

Istočne litice Veleži
Stijene nad istočnim listicama Veleži
Izvor: Wikipedija; Autor: Martin Brož

Agenda

PSD Prenj svake godine ujesen organizira memorijalni uspon "Vera Šipek" na veleški vrh Brasina (1897 m/nv). Uspon tradiconalno vodi do planinarskog skloništa Brasina (1450 m/nv) gdje se nalazi memorijalna ploča Veri Šipek, poginuloj na planini 1969. godine: Uspon se potom obično nastavlja do vrha Brasina. 

Članci i blogovi

Prvi posjet Veležu
Dragica Lupić, 1.7.205.

---

GEOGRAFIJA/ZEMLJOPIS PLANINE

Reljef planine

Greben Veleži iz zraka

Vrhovi

Vršni greben vidljiv je sa zapada jedino na dijelu iznad Bijelog polja, gdje se završava kotom 1897 metara, zvanom Zapadni Velež. Sjeverno od vršnog grebena, prema Prenju, proteže se u smjeru sjever-jug i usporedo s koritom rijeke Neretve i Bijelim poljem (uz blagi pomak smjera prema sjeveroistoku kod područja Rujišta), greben Veleži s vrhovina Veliko Pločno (1440 m), Malo Pločno (1274 m), Malo Rujište (1381 m), Borovo brdo (1414 m), Veliko Rujište (vrh Orlinka, 1703 m) te Gola glavica, iznad prijevoja Rujište (1050 m) koji dijeli Prenj od Veleži.

Najviši su vrhovi vršnog grebena, Botin (1969 m) iznad Mostara, pa istočnije Teleća Lastva (1905 m), Brasina (ili Guvnine) (1897 m), Vlačuge (1754 m) i drugi niži od 1700 m. 

Ostali oblici u prostoru

Hidrologija - vode (rijeke i jezera)

Sam Velež je gotovo bezvodan. Izvori se javljaju u podnožju, a najveći i najpoznatiji je vrelo Bune u Blagaju. Iznad šumske granice nalazi se niz jama sniježnica, iz kojih se ljeti vadio snijeg za pojenje stoke. Sjeverna strana je nešto bogatija vodom, a ovdje se nalazi i malo glacijalno jezero. 

Panorama Velež jezera 
Izvor bistro.ba; povezivanje klikom na fotografiju

Geologija planine

Sjeveroistočne padine Veleža prekrivene su morenskim materijalom, koji na području Mači polja prelazi u fluvioglacijalne naslage, a zatim dalje naniže u naslage plitkog jezera i močvare. Oko morenskih bedema i pokrivača javljaju se zone sipara i breča, koji predstavljaju stariju, bolje povezanu siparsku drobinu. Sličan raspored morenskog materijala i siparišnih sedimenata nalaze se i u Močilima na padini Crvanj planine, sjeveroistočno od Nevesinjskog polja.

Klima

Na području grada Mostara, koji je smješten na 60-80 mn.v., ljeti temperature koje dosežu 40°C, dok su istovremeno na području Nevesinja najviše vrijednosti srednje maksimalne temperature 25°C (u VIII. mjesecu). Klima na području Nevesinja je kontinentalna, s dugim i hladnim zimama i kratkim i toplim ljetima, s umjerenom vlažnošću i temperaturama te sa znatnim osunčanjem. Najviše padalina je u kasnu jesen i projeće.


Padaline

Područje Nevesinja:
Padaline na području Nevesinja pod uticajem su maritmnog pluviometrijskog režima (pluviometrijski režim predstavlja raspodjelu padalina po mjesecima tijekom godine; ima veliku ulogu u poljoprivredi), pa su količina i intezitet padalina izraženiji u hladnijoj polovini godine. Prostorna raspodjela godišnje količine padalina je neravnomjerna. Obilne padaline izazivaju brzo nakupljanje vode, što izaziva veću eroziju i plavljenje terena.
Znatno učešće u godišnjoj količini padalina ima snijeg, koji je redovna pojava tijekom hladnije polovice godine. Učešće snijega u ukupnoj količini padalina iznosi od 30 do 40%. Broj dana sa snijegom u prosjeku iznosi 30 dana, dok srednja maksimalna visina sniježnog pokrivača iznosi oko 40 cm. Navedeni parametri su promjenjivi, tako da se visina i trajanje mijenja s porastom nadmorske visine. Podaci o relativnoj vlažnosti zraka pokazuju da je srednja godišnja vlažnost zraka dosta umjerena i iznosi 75%.
Srednja godišnja oblačnost je oko 52%. Kako je relativno trajanje osunčanja u tijesnoj vezi sa oblačnošću, tu su predjeli sa manjom oblačnošću više osunčani. 
Ukupna insolacija iznosi 2200 sati godišnje. Dnevna osunčanja su najveća u VII. i VIII. mjesecu, a najmanja i XII. 

Vjetrovi

Na području Nevesinja vjetrovi sjevernog smjera čine 80%, slično kao u Podveležju.

PRIRODA

Prirodna baština

Biljni svijet - flora

S obzirom kako je Velež većinom bezvodna planina njezina površina je uglavnom goli kameni krš s rijetkim pašnjacima i šumom, pa se najviše rabi za ispašu stoke.

Na Veležu raste nekoliko endemskih vrsta (npr, Pulsatilla velezensis i Edraianthus murbeckii). 

Pulsatilla velezensis (1300-1400 m n.m., Velež, Prenj). Naseljava planinske rudine i šume munjike (Pinus heldreichii). Otkrivena je i unutar šuma munike i na Prenju (npr. na Rujištu).

Životinjski svijet - fauna

Zaštita prirode i ekologija

Pogled na dolinu rijeke Neretve s planine Velež
Izvor: Wikipedija; Autor: Martin Brož

Endemske biljne vrste Veleži

Pulsatilla velezensis (Beck) Aichele & Schwegle [11]
Red: Ranuncululales 
Obitelj: Ranunculaceae
Vrsta: Pulsatilla halleri (All.) Wild. ssp. rhodopaea (Stoj. et Stef.) K. Krause
Sinonimi: Pulsatilla velezensis (G. Beck) Aichele et Schwegler, Pulsatilla halleri (All.) Willd. subsp. velezensis (Beck) Tutin, Anemone rhodopaea (Stoj. & Stef.) Stoj. & Stef., Pulsatilla latifolia Rupr.
Narodni naziv: - nema
Status: ugrožena
Rasprostranjenost: Velež pl., zapadni Velež (1450 - 1700 m), istočni Velež od (1330 m)
Literatura: 
1. Beck, G. (1903). Flora Bosne, Hercegovine i Novopazarskog Sandžaka, Gymnospermae i Monocotyledones, I dio. Sarajevo. 2. Šilić, Č. (1996). Spisak biljnih vrsta (Pteridophyta i Spermatophyta) za Crvenu knjigu Bosne i Hercegovine. Glas. Zem. Muz. Bosne. Herceg. (PN) (NS), sv.31: 1992- 1995: 323-367. Sarajevo. 3. Herbarij Zemaljskog Muzeja Bosne i Hercegovine (SARA).

---

Edraianthus murbeckii
Red: Asterales 
Obitelj: Campanulaceae 
Vrsta: Red: Asterales Familija: Campanulaceae
Sinonimi: Edraianthus murbeckii Wettst.emedn. Lakušić 
Narodni naziv: - NEMA
Status: Nedovoljno Podataka (DD)
Radprostranjenot: Velež: Velež pl. (1750 m), Lelija: na grebenima Lelije u vegetaciji planinskih rudina na krečnjacima, Prenj i vrh Veleža Botin navode se kao nesigurni podaci
Literatura: Lakušić, R. 1973. Prirodni sistem populacija i vrsta roda Edraianthus DC. Godišnjak Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu. Posebno izdanje. Vol. XXVI: 1- 130

STANOVNIŠTVO I NASELJA

Povijesni/historijski pregled

Za Velež je vezano i ime srednjovjekovne bosanske župe Večenike (Večerić) na području Huma. Sjeveroistočna granica ove župe bila je upravo Velež. 

***

1966.
Na releju na Veležu poginuo je jedan pripadnik JNA. 

​1967.
U Zijemljima se jedna žena trebala poroditi. Zbog zime i zasniježeih putova selo je bilo odsječeno od grada, zbog čega su se članovi GSS-a iz Mostara zajedno s primaljom na vrijeme probili do sela, pomogli porođaj i kumovali djevojčici koju su nazvali Gorana.

1969.
Poginula je Vera Šipek, djevojka i planinarka koja je boravila u planini na jednodnevnom izletu s grupom od 250 učenika Gimnazije iz Mostara. Potraga za njom trajala je tri dana. Sahranjena je u Mostaru. Na jednoj od svojih redovnih vježbi spašavatelji su mjesto njezine pogibije obilježili spomen-pločom.

1971.
Radnica PTT Mostar na releju Velež teško je oboljela, zbog čeg su intervenirali pripadnici GSS-a iz Mostara i u rekordnom vremenu po ledu i vjetru, klizeći niz strme strane Veleža oboljelu transportirali u bolnicu i tako je spasli od sigurne smrti.

Kulturno-povijesna baština

Na padinama planine i području Podveležja nalaze se brojni tumulusi, kameni krugovi, nekropole stećaka, tzv. grčki bunarevi, što svjedoči o dugom kontinuitetu nazočnosti ljudi u blizini ove planine. 

Tradicionalne aktivnosti i narodna baština

Mjestimični pašnjaci i šume koriste se za ispašu stoke. 

Tradicionalna gastronomija - jela i pića

Turizam

Turistička regija planine Velež, u jugoistočnoj Hercegovini, idealna je za ljubitelje alpinizma, penjanja uz litice i ekoturizma. 
Ova turistička zona obuhvaća tri područja: 

1. Blagaj, smješten u neposrednoj blizini izvora rijeke Bune, 
2. Nevesinje, koje se nalazi na ogromnom planinskom platou i 
3. Podveležje u podnožju planine Velež (kao što mu i ime govori).

Planinska zajednica Podveležje ima umjerena ljeta i izložena je najhladnijim zimama u ovom regionu. Stanovnici ove prilično puste, ali veoma privlačne zone, uglavnom se bave poljoprivredom, stočarstvom i proizvodnjom sira. Posebnost Podveležja je očuvanje starog načina života i zaštita prirode. 
Turisti ovdje će se ugodno iznenaditi, posebno ljubitelji trekinga, penjanja uz litice i izleta (iskusni vodiči, ako želite, odvest će vas sve do vrha Veleža) i uživati u tradicionalnim jelima u nezaboravnom ambijentu za koji kao da je vrijeme zaustavljeno. Regija Podveležja prva je u Bosni i Hercegovini dala podršku razvoju i širenju ekoturizma.

Područje Nevesinjа je inаče krško, аli postoji nekoliko mаnjih jezerа. Cijelo područje pruža mogućnost za izlete i pohode nа plаninske vrhove kаo što su: Velež, Crvаnj, Crnа Gorа, Sniježnicа, Bukvicа, ili po visorаvni Morine i nekoliko desetinа kilometаrа dugog Nevesinjskog poljа. Ovdje su ideаlni Uvjeti zа biciklizаm, planinarenje, foto-safari, lov, ribolov, alpinizam, veslаnje, jаhаnje...

Izvor: www.turizam.mostar.ba

Pogled na grad Mostar i okolno područje sa brda Žovnice
Osim samog grada, na slici su prikazana i zapadna gradska predgrađa: Cim, Ilići i Vihovići. Ističe se i objekt Sveučilišne kliničke bolnice Mostar (velika siva zgrada), planina Velež (pod snijegom) i njeno pobrđe Fortica. Na slici se naziru i sjeveroistočna pirgradska naselja Kuti, Livač i Vrapčići te jugoistočna predgrađa Kočine i Opine.
Izvor: Wikipedija; Autor: Mostarac

Toponimija - nazivlje u planini

Nastup skupine iz Podveležja
Izvor: Youtube; Autor: gange glavaticevo
Večer gange i bećarca

Priče iz planine ...

Mitovi i legende

Zbog svoje izloženosti prema Mostarskom polju i nižim predjelima Hercegovine prema jugu i jugozapadu, planina ima mitski status i oduvijek se isticala u narodnoj predaji te izazivala strahopoštovanje lokalnog stanovništva. Ono što ovu planinu čini naročito mističnom jeste to što se veoma često na njoj pojavljuje korina. To je lokalni podveleški naziv za maglu koja se prostire po vršnim dijelom planine čitavom njenom dužinom. Ova magla vrlo je gusta i prostire se planinom poput paste za zube na četki. 

Za planinu su vezane i brojne legende, od toga da se u samoj planini krije 7 (u drugoj verziji: 77) vrela, koje samo posebna družina može pronaći, da se u korini kriju vile, pa do toga da se u jednoj pećini na Veleži leže bura (koja se u Podveležju naziva veleštak), ali se taji u kojoj. 

Tako Podvelešci vjeruju da je Velež ishodište bure - veleštaka. Ovaj vjetar pojavljuje se uvijek nakon pojave korine. "Osjeverit će, eno korine na Veleži" fraza je koju ćete i danas često čuti u svim podveleškim selima (maglu, ustvari, uzrokuje bura, a ne obrnuto). [6]

Na Veleži postoji i kultna šuma zvana Tisovac.

Kada je Podveležje dobilo put?

tari put koji je postojao kroz Podveležje i vodio gotovo istom linijom kao i danas je zamjenjen novim asfaltnim godine 1965.  Ovdje je zanimljiva napomena kako je rađen taj put. Naime ono što je danas teško i pretpostaviti jeste da su put probijali mještani Podveležja. Svako je selo dobilo određenu trasu koju je trebalo prokrčiti i uraditi vlastitim snagama i sredstvima. Nikoga se nije pitalo za imovinsko pravne odnose nego je jednostavno određeno kuda će da se pravi i tačka. Zanimljivo niko se od Podveležaca nije bunio, što oni inače vole ponekad, a što li zaboga?

To je priča o putu koji je građen od Buska do Dobrča dok je put uz Forticu iz Mostara napravila Austro-Ugarska Monarhija nakon okupacije BiH.Taj put su Austrijanci pravili sami tj. nisu tražili angažman lokalnog stanovništva i služio im je za obilazak vojnih postaja na Merdžan Glavi, Svetigori i Guberači. Put je inače vodio preko Šipovca na Brasinu i najvjerovatnije služio Austrijancima za izvlačenje šume sa Veleži. Da je asvaltiran poslije 2. sv. rata kažu da je zasluga rahmetli Džeme Bijedića.
Izvor: Veležistan.de

O vilama na Žabi i Veleži

Vezano za toponime Vilenica i Vilinje ploče (toponimi na planini Žabi) Domagoj Vidović u svome djelu "Gradačka toponimija" piše kako su upravo priče o vilama najživlji ostatci predkršćanskih slavenskih vjerovanja. 
Po pučkome je vjerovanju između planina Žabe i Veleža postojalo uže, pričvršćeno čeličnim alkama, s pomoću kojega su vile prelazile sa Žabe na Velež i obrnuto. Vile su pozitivna bića za razliku od stuha koje stvaraju kovitlace i vremenske neprilike. U Popovu se pak vjeruje da su vile živjele u Bilinōj pèćini poviše Češljara (zaseoka sela Zavala) i da su se prestale pokazivati zbog bezakonja koja su ljudi počeli počinjati. 

Izvor: VIDOVIĆ, Domagoj: Gradačka toponimija, Folia onomastica Croatica, No.18 Travanj 2010. - PDF

Herceg vrelo na Rujištima

Od Herceg vrela na brdu Rujištima tekle su vode prema Hanskom polju, na jednu, Kušićima, na drugu, i Žeravcu na treću stranu. Na tom Žeravcu i danas stoji česma i bazen u kojem su se za ilindanskih vrelina rashlađivali seljani, ali i kupatilo za ovce. Stado bi se, predvođeno ovnom klepčarom, dogonilo u prvi dio betonskog lijevka da bi potom jedno po jedno bravče ulazilo u korito, gdje bi se pralo. Potom bi čiste ovce izlazile na treći dio ovog svojevrsnog kupatila kojeg su podigli Austrijanci.

Turistička karta područja Veleža i Podveležja
IZVOR: http://www.blagaj-city.com/

o kraju ...

Podveležje

Podveležje, karta

Podveležje je smješteno ispod planine Velež, na njezinoj prisojnoj strani. To je regija od 7 sela, razbijenog tipa, čije su kuće u neravnomjernim nizovima povezane po podveleškoj visoravni u smjeru sjeverozapad-jugoistok, a koju zaklanja planina Velež. Na krajnjem jugoistoku Podveležja nalazi se selo Kokorina, a na sjeverozapadu selo Dobrč odvaja prostor Podveležja od Bijelog Polja. Stanovništvo je 100% bošnjačko, muslimansko, ali s bogatom predislamskom usmenom tradicijom, velikim brojem običaja, mitova i legendi, čiji se korijeni kriju duboko u prošlosti. [6]

Do rata u BiH regija Podveležje administrativno  je pripadala dvama općinama: Mostaru i Nevesinju. Općini Mostar pripadala su sela: Opine, Dobrč, Gornje Gnojnice, Podvelež (Svinjarina), Banjdol, Kružanj i Kokorina. Nevesinjskoj općini pripadala su sela: Žulja i Rabina (sa Bakračušom).

Na području Podveležja, prema popisu stanovništva iz 1991, živjelo je 3.213 stanovnika u 579 domaćinstava, organiziranih kao MZ Podveležje te dio regije koji je pripadao Nevesinju. Katastarske općine, koje su pripadale MZ Podveležje, obuhvaćale su zemljišnu površinu od 16.116 ha ili 13% područja općine Mostar. Stanovnici se uglavnom bave poljoprivredom, stočarstvom, i proizvodnjom sira. 

Na području Podveležja nalaze se brojni tumulusi, kameni krugovi, nekropole stećaka, tzv. grčki bunarevi, što svjedoči o dugom kontinuitetu življenja na ovim prostorima. Brojni toponimi ukazuju na prisutnost Crkve bosanske (Gostovac, Starac-dô, Igrište...) [7]

Sela koja čine Podveležje se u literaturi različito nazivaju, kako po imenu tako i po broju.

Jevto Dedijer jedan od prvih koji su pisali o Podveležju u svome djelu „Hercegovina“ Podveležje je podijelio na slijedeća sela: Kričanje, Dobrč, Šipovac, Do, Svinjarina, Banjdo i Kružanj.

Prvo selo do Mostara je Gornje Opine (negdje se pominju kao Hopine) i u njima žive porodice Gosta jedne od najstarijih podveleških porodica.

Podveleški konj

Kao vrsni uzgajivači konja, stanovnici Podveležja doprinijeli su tome da se najznačajniji tip (uz glasinačkog) bosanskog brdskog konja nazove upravo podveleški konj.

Podveleški konj je dosta niži rastom, mršaviji jer je formiran u Podveležju gdje je pretežito krš i slabija paša, za razliku od glasinačkog bosanskog brdskog konja.

Video

Podvelež 1969.
Izvor: Youtube; Autor: t94nl
Snimak iz 1969. godine iz podveleškog kraja

Bišće polje (Bišća polje)

Karta
srednjovjekovnih humskih župa
Izvor: Bosna historija

Polje južno od Mostara i jugozapadno od Veleži. U Bišće polju je smještena većina južnih mostarskih prigradskih naselja, mostarska industrijska zona, zračna luka te tok rijeke Bune, lijeve pritoke Neretve. Bišće polje je lokalni naziv za spomenutu kotlinu, dok se na različitim kartama također koristi i naziv Mostarsko polje. 

Iz prošlosti; Srednjevjekovna župa Bišće pripadala je najstarijem području Huma. Prostirala se Bijelim poljem mostarskom kotlinom i Bišće poljem, na lijevoj strani rijeke Neretve. Graničila se na zapadu rijekom Neretvom, a preko Neretve, na njenoj desnoj obali je bila župa Večenike (Večerić). Sjevernu granicu župe Bišće činili su planinski masivi Prenja i Veleža, u župi Neretva. Na istoku se graničila sa župom Nevesinje, a na jugu sa župom Dubrave. U Bišću se prepoznaju dva područja, na sjeveru Bijelo polje a na jugu Bišće (ili Bišće polje). U Bišću je bila utvrda Blagaj, a u Bijelom polju utvrda nepoznatog imena iznad sela Prigrađana  i Podgorana. [12]

Blagaj je grad s najjačom i najstarijom tradicijom na širem području. Nalazi se na uzvisini iznad izvora rijeke Bune, na mjestu rimskog grada Bone i današnjeg naselja Blagaj. Bišće i Blagaj bila su rezidencijalna mjesta bosanskih vladara i velmoža. Ovdje su dvor imale Kosače. Kroz Bišće je prolazio put iz Dubrovnika i Drijeva (kod Gabele), pa je dalje išao preko područja današnjeg Mostara na sjever uz Neretvu do Vrapča, Biograda i Konjica prema unutrašnjosti Bosne. Na širem području pominju se carine Kosača na Buni, Bišću i Poljima. Mada rjeđe i Bišćani su uključeni u kreditnu trgovinu kako to pokazuje informacija iz aprila 1446. Sotko Tvrdišić iz Bišća uz jamstvo slikara Ivana zvanog Crnča zadužio se kod Petra Pažića na iznos od 48 perpera. 

U 15. stoljeću bilježi se nazočnost franjevaca na području Bišća. Njihov samostan (conventus) spominje se u Bišću pod različitim nazivima (Bišće, Zahum i Novi). S područja Bišća mladići odlaze u primorske gradove na rad i učenje zanata, kako to pokazuje primjer Božićka Račića, iz 1415. (vidi desno >)

Ugovori o radu
srednjovjekovne Bosne [13]

Zaleđe istočne jadranske obale bilo je izvorište radne snage za razvijenije primorske centre. Ugovor pokazuje kako se Božićko (Božitko) Račić s područja Bišća obvezao na jednogodišnju službu kod ulcinjskog plemića Marina Zinija Dabija. Kao jamac za Božićka pojavljuje se izvjesni Radeta Ratković.

• "Bositchus Racich de Bisce locando se et operas suas promisit et se solemniter obligauit ser Marrino quondam Zini de Dabie de Dulcigno presenti et stipulanti stare et habitare cum eo hinc ad unum annum proxime futuris et ab ipso non recedere usque ad dictum temporis ... Et pro ipso Bositcho Radete Ratchouich se constituit fideuissorem et principalem solutorem"

• Izvor: Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Diversa Cancellariae, Svezak: XL, Folija: 255; Datum: 29.XII.1415. 

Blagaj na Buni

Sufijska tekija uz vrelo Bune

Blagaj je naseljeno mjesto u sastavu općine Mostar. U naselju se nalazi izvor Bune, koji je najveći krški izvor u Europi (Vrelo Bune). Pored njega se nalazi čuvena sufijska tekija, a u njegovoj okolici su prapovijesno nalazište Zelena pećina, ribogojilište i restorani, te stari grad iz 15. stoljeća, dok se u samome mjestu nalaze brojne građevine koje su proglašene za nacionalni spomenik BiH. Dana 12.XI.2007. godine Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine je nominiralo Blagaj za upis na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Video

Utvrda Stjepan-grad
Izvor: Youtube; 
Autor: MersadVerlagFilm" > MersadVerlagFilm
Datum objavljivanja: 14.XII.2013.

Znamenitosti Blagaja

Najranije naselje Blagaja je smješteno u podnožju utvrde, gdje se cesta spušta od utvrde i križa s cestom za Nevesinje. Iako je naseljeno još od prapovijesti, u ovom poljoprivrednom okruženju je došlo do pojačanja trgovine i stvaranje urbaniziranog područja tek u drugoj polovici 15. stoljeća, a njegova struktura je oblikovana tijekom 16. stoljeća.

Povijesni izvori često spominju srednjovjekovnu utvrdu Blagaj (Bona ili Stjepangrad) kao zasebnu teritorijalnu cjelinu, odvojenu od naselja Blagaj. Sama utvrda je izgrađena na visokoj, nepristupačnom krškoj stijeni, na nadmorskoj visini od 310 m iznad razine mora i 266 m iznad izvora rijeke Bune.

Tijekom osmanske uprave u okolici utvrde građene su kuće i javni objekti, pri čemu su nastala stambena područja poput gradskih četvrti (mahale), sa zgradama okrenutima prema unutrašnjim dvorištima. Raskošna dvorišta dokazuju visok životni standard i bogatstvo stanovnika, tako je Velagić kuća jedna od najvrednijih ove vrste u Hercegovini. Naselje je razvijenije uz desnu obalu rijeke Bune, jer je lijeva obala nešto strmija i manje pogodna za gradnju.

Javne zgrade su smještene namjerno unutar urbane strukture kao dio cjeline. Među prvim zdanjima bila je Sultan Sulejmanova, poznatija kao Careva džamija, izgrađena 1521. godine, što je pomoglo da naselje stekne status kasabe (većeg naselja). Uslijedila je izgradnja Karađoz-begovog mosta 1570. god., a potom i Lehina ćuprija. Uporaba odvažnih konstrukcijskih rješenja je odigrala ključnu ulogu u arhitekturi Blagaja: nizovi stupova i svodova, zajedno s drugim konstrukcijskim elementima su sasvim očiti. Bačvasti svodovi, koji su uobičajeni u džamijama, tekijama i hamamima, građeni su s visokim stupnjem savršenstva i omogućili su potpuno slobodna tlocrtna rješenja. Sinkronizacija majstora obrtnika i tehnika gradnje, s jedne strane i razvoja naselja s druge, je ostavilo traga na dojmu Blagaja kao osobitog urbanog središta u Bosni i Hercegovini.

Tijekom Austro-Ugarske vladavine, Blagaj je zadržao izgled ​​orijentalnog naselja, iako je izgubio važnost urbanog središta.

Meteorološka postaja Blagaj nalazi se na samom ulazu u Blagaj, na samo 35 metra od rijeke Bune. S ove meteorološke postaje se od 2006. godine automatskim mjerenjem, svakog sata podaci šalju u Federalni meteorološki zavod u Sarajevu.

Srednjovjekovna utvrda Blagaj (Stjepangrad)
Izvor: Wikipedija; Autor: Matěj Baťha 

Plan Blagaja
Izvor: http://www.blagaj-city.com/ 

Nevesinjsko polje

Nevesinjsko polje (sjeverni dio) i Zijemlje

---

NEVESINJSKO POLJE je krško polje u jugoistočnom dijelu BiH, u istočnoj Hercegovini. Obuhvaća površinu od 180 km² (18.000 Ha; dužine oko 24 i širine od 8,5 kilometara). Polje se sastoji od tri manje grupe polja Lakatsko i Mačipolje na zapadu, Kljunsko polje i Kruševo polje na istoku i Zovidolsko polje na jugu. Polje se prema sjeverozapadu sužava i preko brdskog prijevoja kod sela Luke otvara u pravcu konjičke Župe, a prema jugoistoku općine Nevesinje je prošireno i preko Trusinske površi naglim padom odvojeno od Dabarskog polja. Okruženo je planinama Velež, Sniježnica, Glog, Nekudina, Mala ruda, Orlovica i Kruške. Nalazi se na nadmorskoj visini 820-1110 metara. 

Polje je periodično plavljeno. Najveće jezero u polju je Alagovac (Aligovac). Najveća rijeka koja teče Nevesinjskim poljem je Zalomka, s manjim pritokama Zovidolska rijeka, Bukovik, Vučine i dr. Njezino razdoblje plavljenja traje od XI. do V. mjeseca.

Najveće naselje u polju je Nevesinje. Osim njega po obodu se nalazi još tridesetak manjih sela. Stanovništvo se bavi poljoprivredom, povrtarstvom (planinska žita, krumpir, kupus) i voćarstvom, kao i stočarstom. Poljem dominira vegetacija šikara, žbunja i niskog drveća.

Geologija polja: Dno polja izgrađeno je od naslaga šljunka, pijeska, gline - prekriveno je aluvijalnim (riječnim) naplavinama, močvarno-jezerskim naplavinama te fluvioglacijalnim nanosima. Na proluvijalne naplavine (potočne; kratki bujični tokovi i otjecanje na strmim planinskim stranama) nadovezuju se aluvijalne naplavine (fluvijalne; naslage nastale nakupljanjem sedimenata donesenih riječnim tokom). Proluvijalne naplavine javljaju se na izlazima dubodolina u ravan polja. Sam šljunak ovih naplavina ima djelimično porijeklo od konglomerata iz gornjeg eocena.

Nevesinjsko polje je bilo drugo po veličini krško polje u bivšoj Jugoslaviji, iza Livanjskog.

Nevesinjsko polje (središnji dio)

Nevesinjsko polje
Pogled s Veleža prema istoku, na Nevesinjsko polje. U sredini šumoviti brdski predjel Crna gora; desno u pozadini planina Crvanj (Izvor: Wikipedija; Autor: Martin Brož)

---

Nevesinjsko područje pripаdа području visokog hercegovаčkog krša, gdje su vidljivi svi trаgovi krških procesа, s kаrаkterističnim fenomenimа škrаpа, vrtаčа, pećinа, ponornicа i drugih geomorfoloških oblikа, s posebnim osvrtom nа veliko nevesinjsko krаško polje.

Na teritoriji općine Nevesinje u geomorfološkom pogledu izdvaja se područje visokih hercegovačkih planina, područje krških polja i drugi oblici krša – krške površi, vrtače i uvale. Pravac pružanja ovih cjelina je sjeverozapad – jugoistok. U sjeverozapadnom i sjeveroistočnom dijelu općine pružaju se visoke planine Velež, Crvanj i Bjelašnica (vrh Bjelašnice 1867 m.). Pad terena je stepeničast, od visokog planinskog zaleđa preko zone nešto nižih planina Sniježnice (Komolj 1263 m.) Trusine (Straževac 1171 m.), te krških površi Crne Gore i Morina do najnižih djelova krških polja: Nevesinjskog, Lukavačkog, i Slatog.

Znatan dio Nevesinjskog polja je pokriven aluvijalnim nanosima pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju. U cjelini uzevši, u ovom području obradivo zemljište je ograničeno uglavnom na krška polja, uvale i manja dolinska proširenja.

Teren općine Nevesinje je izrazito brdsko-planinskog karaktera.
Tereni do 800 m n.v. zauzimaju 14 km ili 1, 5% teritorija na krajnjem sjevernom dijelu općine i uskom pojasu doline Neretve.
Visinski pojas od 800 do 1000 m ima najveću rasprostanjenost i zauzima 415 km.2 odnosno 45% teritorija. Pruža se u središnjem dijelu općine obuhvatajući Nevesinjsko polje u cjelini, Lukavačko i Trusinsko, kao i njihove periferne dijelove.
Pojas od 1000 do 1200 m n.v. zauzima 275,6 km2. ili 29,8% općinskog teritorija i čini zaleđe krških polja.
Prostor od 1200 do 1500 m n.v. zauzima 175,4 km2. ili 19% teritorija i zastupljen je na planisnkim površima (Crna Gora i Morine), kao i planinskim dijelovima visokih planina.
Površina koju zauzima visinska zona preko 1500 m n.v. je 43 km2. ili 4,7% teritorija, na obodu prostora općine gdje se nalaze najviši planinski vrhovi Crvnja, Veleža i Bjelašnice.

Od prirodnih ljepotа posebnu zаštitu i pаžnju zаokupljаju regionаlni pаrkovi (prirodni pаrkovi) u predjelu plаninа Veleži i Bjelаšnice i Crvnjа, ponornicа Zаlomkа, jezero ''Alаgovаc'' , plаninskа visorаvаn Morine, izletištа: Grebаk i Bukovik i neistrаžene pećine u selu Bаlаbаni, Bišini...

Poljoprivredno zemljište zаuzimа nаjznаčаjnije mjesto među prirodnim potencijаlimа zа rаzvoj općine. Zbog klimаtskih uvjeta i režimа pаdаlinа poljoprivredno zemljište je korišteno u proizvodnji trаdicionаlnih poljoprivrednih i stočаrskih proizvodа, koji imаju dugogodišnju trаdiciju.

Nа bаzi togа je u prethodnom razdoblju težište bilo nа ekstezivnom stočаrstvu, nаročito ovčаrstvu, а s instаlirаnjem kаpаcitetа zа prerаdu mlijekа u posljednje vrijeme sve je više zаinteresiranih zа uzgoj rаsnih krаvа. Gastronomija je specifična, prvenstveno zbog miješanja mediteranske i kontinentalne klime koja utječe na proizvodnju hrane. Nevesinje je zbog svoje geografske pozicije, nadmorske visine, očuvane prirode i jedinstvenog krškog polja, predodređeno da proizvodi visokokvalitetnu hranu, od poznаtog sira iz mijehа, ovčijeg i goveđeg mesа, žitarica, krompira, suvog mesa (svinjski pršut i suvo ovčije i kozje meso), domаćeg meda i šljivovice.

Nevesinjsko polje (jug)

Zalomka

Zalomka je rijeka ponornica u Nevesinjskom polju. Izvire kod Gatačkog polja, a u gornjem toku se naziva i Đerope. Zalomka protječe kroz Nevesinjsko polje i ponire u mnogobrojnim ponorima od kojih je najveći u Biogradu. Tijekom sušnog razdoblja Zalomka presuši, dok je u vlažnom, kišnom, razdoblju ona bogatija vodom. Dio voda koje poniru u Nevesinjskom polju javljaju se na vrelu Bune. Porječje Zalomke, odnosno Nevesinjskog polja predstavlja tektonsku depresiju koja je ograničena planinskim vijencima različitih visina. Južna polovica porječja uokvirena je relativno niskim planinama, dok na sjeverozapadu graniči s planinom Velež, na sjeveroistoku s planinom Crvanj i visoravni Morine, a na jugoistoku planinama Bjelašnicom  i Babom. Granice porječja vrlo je teško odrediti u kršu zbog ispucalosti vapnenačkih stijena koje odvode vodu u krško podzemlje.

Zalomka - podaci o rijeci
Duljina rijeke: 61 km
Površina porječja: 622 km2
Izvor: kod Gatačkog polja
Ušće: ponire u više ponora
Slijev: jadranski
Nije plovna

Rijeka Zalomka
Izvor: Forum.bjbikers; Autor: Mostarac - otvori stranicu

Alagovac (Aligovac)

Alagovac (ili Aligovac) je umjetno jezero koje se nalazi 4 km sjeverno od Nevesinja, podno istočnih obronaka planine Velež. Nastalo je izgradnjom brane koja regulira otjecanje voda u ponor Ždrijelo. Najveće je jezero u Nevesinjskom polju. Nalazi se na 860 m n.v., a ima površinu od oko 40 hektara (0,40 km²). Vodom iz ovoga jezera opskrbljuje se grad Nevesinje.
Jezero je bogato ribom, posebno šaranom (lat. Cyprinus carpio), bijelim amurom (lat. Ctenopharyngodon idella) i bjelim tostolobikom (lat. Hypophthalmichthys molitrix). Jezero redovno poribljava Sportsko ribolovno društvo „Zalomka“ iz Nevesinja koje i upravlja ribolovom na jezeru. Sezona ribolova traje od III. do X. mjeseca.

Prikaži veću kartu

bijeli amur

​bijeli tolstolobik

šaran

Jezero Alagovac
Izvor: Panoramio; otvori klikom na fotografiju

Stećci

Na području općine Nevesinje nalazi se 117 nekropola s ukupno 4109 stećaka. Oblici stećaka u nevesinjskim nekropolama su ploče (39%), oblici sanduka (56%), sljemenici (4%) i krstače (0.8%). Napravljeni su od lolknog kamena vapnenca bolje kvalitete.
Prema očuvanim natpisima i karakteristikama, Nevesinjski stećci potječu s kraja XIII do početka XVI stoljeća. Mnogi se nalaze izmješani sa sadašnjim grobovima i spomenicima u njima. Najveća nekropola stećaka (452 stećka) u BiH nalazi se u selu Krekovi (zaseok Mijatovci, lokalitet „Kalufi“), 10 km od Nevesinja.
S ovoga lokaliteta 1960. godine kao izuzetne primjerke, 2 stećka oblika sanduka, odveženi su u Vojni muzej na Kalemegdanu u Beograd gdje su i danas izloženi.

Ovči-brod

Preko Ovči-broda na rijeci Zalomci prevođena su stada ovaca, koja u proljeće idu iz niske (Humske) Hercegovine u visoku Hercegovinu - prema Treskavici, Zelengori i Morinama na ispašu, a u jesen obrnuto. Taj most-brod na Zalomki služio je i svakodnevnom prelasku, kada rijeka Zalomaka teče površinski.

Skakala

Skakala je naziv za kamenje u koritu rijeke Zalomke, veličine 1 m, koje služi umjesto mosta za prelaz ljudi pri nižem vodostaju rijeke. Ima ih ukupno 120 komada i za njih se vezuju brojne legende. Prelaz preko tih kamenih blokova velika je opasnost, ali mještani kažu da se nikada nije dogodilo da se neko sa skakala okliznuo i pao u vodu. To vezuju za blagoslov vile koja je tim istim skakalima pobjegla iz zarobljeništva iz kule bega Ljubovića na Odžaku, u selo Budisavlje na drugoj obali.

Nevesinje

Nevesinje je grad i središte općine na jugoistoku Bosne i Hercegovine. Grad leži na zapadnom rubu Nevesinjskog polja, u podnožju strmog prevoja Grebak. Od Mostara je udaljen 36 km a od 1973. godine povezan je s njime magistralnom cestom. 

Godine 1991. u gradu je živjelo 4.068 stanovnika, odnosno 14.448 stanovnika u općini 1991. Prema prvim podacima popisa stanovništva 2013. godine, u naseljenom mjestu Nevesinje ukupno je popisano 5.464 osoba.
Teritorijalno je općina danas manja, jer su neka bošnjačka naselja danas u sastavu općine Mostar, dok su prije bila u sastavu općine Nevesinje. Radi se o selima Žulja i Rabina. 

Povijesni pregled

Područje Nevesinja u starom vijeku

U rimsko doba kroz Nevesinje je išao put iz doline Neretve za Biograd i Zaborane, za Sarajevsko polje, što govori o značaju ovog prostora i u tom vremenu. Upravo tim starim rimskim i srednjovjekovnim putem, na Zaborane iz pravca Sarajeva u proljeće 1465. godine došli su Turci i uspostavili svoj logor u nevesinjskom polju, odakle su dalje krenuli u osvajanje Gacka, Bileće i Trebinja.

Područje Nevesinja u srednjem vijeku

Prvi pouzdani povijesni podatak o Nevesinju nalazi se u ljetopisu Pećke patrijaršije, u kojemu se kaže da je Sava Nemanjić (Sveti Sava) u Nevesinju 1219. godine postavio prvog humskog episkopa. U dubrovačkim izvorima Nevesinje se prvi put spominje 1281. godine. Župsko sjedište nevesinjske župe i glavni grad bio je Vjenačac – Vincac. Grad se nalazio iznad sadašnjeg gradskog naselja, lokalni naziv Knežaca, Knežak ili Grad, gdje se nalaze ostaci utvrđenja i gradskih zidina. Pored Vjenačca značajno utvrđeno mjesto bio je Biograd.

U prvim desetljećima 14. st. Nevesinjem je vladala utjecajna obitelj Sankovića, koji su redovito sudjelovali u zborovima bosanskih velikaša kao predstavnici Humske zemlje. Ovaj vlastelinski rod iz Nevesinja, Zagorja (oblast Kalinovika) i proširenih krajeva: Dabar, Popovo, Primorje i Konavle, bio je politički vrlo aktivan u bosanskoj državi sve do početka 15. st. (1330-1404), kada ih je pokorio vojvoda Sandalj Hranić Kosača.

Vojvoda Sandalj Hranić boravio je povremeno na području Nevesinja na putu iz svojih rezidencija na Drini i Blagaju te kraljevoj zemlji (Contrata del re) gdje je odlazio na sabore bosanske države. Historijski izvori zabilježili su da je 31.VII.1421. godine vojvoda Sandalj Hranić boravio u Nevesinju i primio dubrovačke poslanike. To isto je učinio i 12.IX.1430. godine. Svoju čuvenu povelju kojom potvrđuje Dubrovčanima njihove privilegije dobijene od njegovih predhodnika, prije svega strica Sandalja Hranića, potvrdio je vojvoda Stjepan Vukčić Kosača poveljom od 10.X.1435. godine "pod gradom Vjenčacem na Nevesinju".

Područje Nevesinja u novom vijeku

Već od 12.VI.1469. godine u Nevesinju se spominje vojvoda turskog porijekla. Prvo stolovanje Turaka nije bilo u Vjenačcu ili u Biogradu, kako se moglo očekivati, već u Žiljevu, udaljenom 4 km od Nevesinja. Po svom starom običaju kojim su vodili računa o svojim susjedima, Dubrovčani su novom gospodaru Nevesinja – vojvodi Huseinu, poslali dar u augustu 1470. godine. Nevesinje ima i kadiju od iste godine, dakle uspostavljena je potpuna vlast.

Dolaskom Osmanlija Vjenačac-Vinačac počinje stagnirati, a danas su na tom mjestu vidljivi ostaci bedema i kula. Srušena kula, zararasli i porušeni bedemi još uvijek podsjećaju na nekadašnji značaj ovoga grada u kome su stolovali istaknuti humski i bosanski velikaši, osmanski prvaci, kao i na burnu prošlost ovoga grada.

Povijest 19. i 20. stoljeća ispunjena je bunama i ratovima. Najznačajniji događaj ovog razdoblja je Nevesinjska puška ispaljena 23.VI.1875. godine u Bišini, na Četnoj poljani, iz ruku nevesinjskog hajduka i harambaše Pera Tunguza i njegove čete. Ovaj ustanak bio je signal čitavoj Hercegovini da se digne na pobunu protiv osmanske vlasti.

Najčešći početak buna i ustanaka bio je odgovor na nepodnošljivi teror kako bi se došlo do slobode. Bunama i ustancima obično je prethodio sabor i dogovor glavara kod manastira i crkava koji su imali snagu zakona i uputstvo za borbu. Tako je bilo i pred početak Nevesinjske puške 1875. godine. Na Malu Gospojinu – 8.IX.1874. godine kod crkve u selu Biograd, Nevesinje, sazvan je zbor narodnih prvaka Nevesinja na kojemu je odlučeno da se krene s ustankom u proljeće naredne godine.

Brojni su uzroci ovom ustanku, ali je neposredan povod bio napad čete harambaše Pera Tunguza na turski karavan u Bišini (put Mostar-Nevesinje), na Četnoj poljani, dana 23.VI.(po novom – 5.VII.) 1875. godine i ubio sedam turskih kiridžija. Kroz dva dana u crkvi u Kifinu Selu 25.VI. (7.VII.), donijeta je odluka da se akcija za ustanak ubrza i u ostalim srezovima Hercegovine. Ustaničke čete već 27.VII. (9.VII.) u selu Krekovi su otpočele prvu borbu. To je preraslo u općeeuropsku krizu. Ustanici koji su krenuli u taj ustanak nisu ni slutili takav njegov ishod nepravednim Berlinskim kongresom. Vjerovali su da krv daju za veliko dje-o – narodnu slobodu i narodno ujedinjenje. Umjesto toga voljom velikih sila, ovom narodu i ovom prostoru jedna vlast zamijenjena je drugom (umjesto Turske ove prostore okupirala je Austro-Ugarska). Da je nezadovoljno novom austro-ugarskom vlašću Nevesinje je vrlo brzo pokazalo (opet prvi u okupiranoj BiH), ustankom 1882. godine.

Slobodarski i bunovnički duh Nevesinja se iskazao i kroz dobrovoljački pokret (u Balkanskim ratovima i kroz solunske dobrovoljce-njih oko 1000). 

Ovdje je 1886. rođen (selo Miljevac) i Bogdan Žerajić koji je bio nezadovoljan politikom srpskog građanstva u BiH, koji su po njegovom uvjerenju napustili svaku stvarnu borbu protiv Austro-Ugarske vlasti u zemlji i krenuli putevima političkog oportunizma. Žerajić je zastupao tezu bezkompromisne borbe protiv Austro-Ugarske Monarhije. 15.VI.1910.  godine Žerajić je izvršio neuspjeli atentat na baruna Varešanina, guvernera Bosne i Hercgovine. Na baruna Varešanina Žerajić je ispalio pet metaka, te si je potom opalio šesti i posljednji metak u glavu i na mjestu pao mrtav. Tim pokušajem atentata Žerajić je potvrdio svoj stav u politici, koji je on smatrao demonstracijom i aktom protesta protiv stanja nastalog donošenjem ustava (Zemaljski statut) za BiH i otvaranjem Bosanskog sabora. Žerajićev čin je imao snažan utjecaj na daljnji razvoj revolucionarnog pokreta bosansko-hercegovačke omladine Mlada Bosna, a za koju je Žerajić postao simbol idealnog borca za slobodu.

Svoje slobodarsko opredjeljenje Nevesinje je pokazalo i u organizovanju demonstracija 27. marta 1941. godine (što je učinilo malo gradova) i time jasno stavili do znanja šta misle o novoj vlasti i na što su spremni. To su potvrdili potpunim odazivom u aprilskom ratu 1941. godine.

Navod iz Wikipedije [15] 
Nevesinjski junski ustanak 1941. (opći i prvi u okupiranoj Jugoslaviji) protiv Trećeg Rajha počeo je 3.VI.1941. godine i bio je prvi organizovani oružani ustanak u porobljenoj Europi. Da je bio prvi ustanak službeno nije priznat, ali nitko ga nije osporio, već ga je samo ignorirao, jer njegovim priznavanjem i stavljanjem na mjesto koje mu povijesti pripada, ne bi se uklapao u politički dogovorene datume početka oružanih ustanaka 1941. godine u pojedinim republikama Jugoslavije.

Porijeklo imena Nevesinja

(latinski Neuesigna; Neuisina; Netusina; Neusigne)
Prvi put se kao župa spominje u 12. st. Prema nekim mišljenjima naselje je svoje ime dobilo prema riječima neue signe – sniježna pustinja. Drugo tumačenje, jednako moguće, je da je Nevesinje dobilo ime po ljekovitoj biljci nazvanoj u staroslavenskom jeziku delesile – devet sila, što ukazuje na ljekovitu moć biljaka. Ova riječ, s malim varijantama poznata je u više slavenskih jezika, pa i u našem – kao devesilj, u značenju biljke, a ponekad i kao: devesinj, nevesilj i nevesinj, prema kom obliku je i došlo do naziva Nevesinje.

Znamenitosti Nevesinja

Spomenici iz razdoblja turske vladavine

• Najznačajniji spomenik iz 400 godina turske vladavine je sahat kula, koja se nalazi u centru grada. Pretpostavlja se da je izgrađena krajem XVI st.
  
• Džinova kula u Zovom Dolu, 20 km od Nevesinja, pripadala je poznatoj begovskoj obitelji Džinovića. Pod zaštitom je države i u dosta je dobrom stanju.
  
• Od česama iz turskog razdblja najpoznatija je "kaluđer česma" u Budisavlju, građena u XVII st. Česma je izgrađena od kružnog klesanog kamena, koji najvjerojatnije potječe od srušenog manastira Gomionica ispod Zaloma (na lokalitetu Stupima). 
  

Spomenici iz austro-ugarskog razdoblja

• Zgrada prve srpske škole u Nevesinju.
  
• Srpska pravoslavna crkva u Biogradu, u kojoj je donijeta povijesna odluka o podizanju bune protiv Turaka (Nevesinjska puška) 1875. godine.
  
• Spomenik hajduku i vođi nevesinjske puške na Morinama, Peri Tunguzu i spomenik u Krekovima gdje je počela ova buna
  
• Pravoslavna crkva Svete Trojice na Drenoviku
  
• Spomenik braće Tomić na Grepku - poginuli 1876. god. u ustanku-“Nevesinjska puška”.
  
• Ljetnikovac pjesnika Alekse Šantića u Bojištima 2,5 km od grada.
  
• Srpska pravoslavna crkva svetog Vaznesenja Hristovog. Građena je od 1879. do 1886. godine. Tijekom II. svjetskog rata je zapaljena. Restaurirana je sredinom XX st., nakon čega je ponovno blagoslovljena. U sklopu parohijske kuće postoji biblioteka s čitaonicom Srpske pravoslavne opštine Nevesinje. Uz dvadesetak vrijednijih knjiga iz druge polovine XIX st. izdvaja se Časoslov iz 1761. godine.

Ostali spomenici

• Srednjovjekovno utvrđenje Vjenčac je izgrađeno kao glavno sjedište nevesinjskog župana, a kasnije je bio i kneževo sjedište. U narodu je ovaj lokalitet poznat kao Knežača ili Grad. Nalazi se jugoistočno od Nevesinja, a od materijalnih ostataka vidljive su debele zidine vojničkog utvrđenja, jer su zbog svoje debljine i masivnosti odolile svim nedaćama do današnjih dana. S dolaskom Turaka gubi značaj.
  

Pored Vjenčaca kao sjedišta nevesinjskih vojvoda i župana spominju se i Biograd, Zaborani i Postolja (Postoljani). 

• Biograd se u povijesnim izvorima spominje 1281. godine s Podgrađem, kao važno trgovačko mjesto s otvorenim trgom, na kome se trgovalo u vrijeme hercega Stjepana (Šćepana) i njegovih sinova. Kao kastel-tvrđava spominje se 1454. godine, kao posjed hercega Štjepana. Najvjerojatnije na istom mjestu nalazilo se i rimsko naselje, smješteno na rimskoj cesti koja je išla od obala mora (Metkovića) prema Sarajevu i Foči.
• Sjedište nevesinjskih knezova bilo je i u selju Postolja  (Postoljani) 10 km sjeveroistočno od Nevesinja. Osim manastira i županovog dvora, Postoljani imaju i vojničko utvrđenje sa Donjim i Gornjim gradom, i vodenicu koju održava manastirsko brastvo. Sve do polovice XX st. postojala je stara kula s debelim zidinama i malim prozorima koja se naziva Čardak. U podrumu jedne od novih kuća sačuvana su stara kamena vrata s oltarom neobične arhitekture za ovaj prostor. I danas se u blizini razrušenog manastira nalaze vidljivi ostaci vodeničkog benta i jedna čatrnja dubine 7 metara. 
  
• Takođe, na ovom lokalitetu 100 metara od prvih kuća nalazi se lijepo oklesani bijeli kamen promjera jednog metra, zprema predaji, časna trpeza razrušene manastirske crkve Sv. Đorđa.
• Zaborani - grad feudalaca i gospodara Župe nevesinjske, Koma i Huma, od koga se i danas mogu vidjeti i prepoznati ostaci dvorca knezova Sankovića. Iz ovoga dvorca upravljali su navedenim područjem sve do maja 1404. godine kada su Humskom zemljom zavladale Kosače, a Sankoviće su pokorili i uništili.
• U selu Zovi Do, 18 km od Nevesinja, na lokalitetu Zapasti nalaze se ostaci srednjovjekovnog utvrđenog grada-Hercegov grad. Među tim ostacima nalaze se 3 kamene stolice dobro očuvane. Prema legendi, to su stolice za suce koji su presuđivali (izricali kazne) za prestupnike. U blizini toga lokaliteta nalazi se ploča na kojoj je u 9 redova urezan jedan natpis koji govori o pogibiji i osveti sahranjenog pod pločom. 

Zijemlje

Video

Zijemlje polje

RTRS, Zijemlje.

Selo Zijemlje smjestilo se na sjeveroistočnim padinama Veleža, udaljeno 30 kilometara od Nevesinja i jednako toliko od Mostara. Tradicionalno je stočarsko-zemljoradničko područje. Do rata 1990-ih pripadalo je općini Mostar. Tijekom rata ovdje je 1992. godine formirana Opština Istočni Mostar, nastala izdvajanjem manjeg dijela prijeratne Općine Mostar i pripajanjem Republici Srpskoj,kojoj i danas aministrativno pripada. Područje opštine Istočni Mostar čine naseljena mjesta: Kamena, Kokorina i Zijemlje. Sjedište opštine se nalazi u naselju Zijemlje, a druga dva naselja opštine su Kokorina i Kamena. Površina opštine obuhvata prostor od 88 km². Tijekom rata se ta općina nazivala Srpski Mostar, ali je nakon odluke Ustavnog suda BiH taj naziv poništen i zamijenjen sa Istočni Mostar. U općini živi oko 280 stanovnika, uglavnom srpske nacionalnosti (2013. god.). Najveći dio njih čine izbjegli iz Mostara i mjesta u dolini Neretve. Dan i slava opštine je 30. juli, kada se proslavlja Sveta Marina.

Po potpisivanju Daytonskog mirovnog ugovora, Zijemlje nije imalo kontiniranu vezu prema Nevesinju kroz enitet R. Srpsku. Godinu dana kasnije pomaknuta je međuentitetska granica prema federalnom dijelu BIH i tako danas Zijemljani do Nevesinja dolaze kroz 400 m dugi koridor uz samu cestu.

Hansko polje, kako se i danas zove Gornje Zijemlje, nekada davno bilo je konačište, odnosno mesto na kojem su karavandžije, na putu od Dubrovnika prema Mostaru i dalje obalama Drine, razapinjale čadore (šatore) da se odmore, ponešto prezalogaje i, s malo vina, zaliju žedna usta. 

Uz ovu, u Zijemlju je i priča o Jovanu Račiću, jedinom vijećniku Drugog zasedanja AVNOJ-a iz ovog sela, ali i ona s mnogo starijim datumom, o Herceg vrelu na brdu Rujištima od kojeg su tekle vode prema Hanskom polju, na jednu, Kušićima, na drugu, i Žeravcu na treću stranu. Na tom Žeravcu i danas stoji česma i bazen u kojem su se za ilindanskih vrelina rashlađivali seljani, ali i kupatilo za ovce. Stado bi se, predvođeno ovnom klepčarom, dogonilo u prvi dio betonskog lijevka da bi, potom, jedno po jedno bravče ulazilo u korito, gde bi se pralo. Potom bi čiste ovce izlazile na treći dio ovog svojevrsnog kupatila kojeg su podigli Austrijanci.
Austrijanci su do ovog kraja sagradile i makadamski put koji je vodio prema Glavatičevu, a Zijemlje je zahvaljujući njima imalo i telefonsku vezu sa svijetom. 

Bjelopoljska kotlina

Bjelopoljska kotlina

Potoci
Potoci su naseljeno mjesto u sastavu općine Mostar (FBiH). Potoci su središnje mjesto Bjelopoljske kotline, koja se nalazi sjeverno od Mostara stoga se često Potoci u narodu nazivaju Bijelo Polje. Navedena kotlina, osim Potoka, još obuhvaća sljedeća naselja:  Željuša,  Salakovac, Kutilivač, Podgorani, Humilišani i Prigrađani. 
Kraj je od davnina naseljen, o čemu svjedoči starokršćanska bazilika u zaseoku Humi-Lišani(Potoci) i mnogobrojni stećci. Ovo područje je bilo poprište ratnih sukoba 1990-ih godina. Mjesto je bilo stavljeno pod kontrolu združenih muslimansko-hrvatskih snaga, no uskoro je počeo sukob između prijašnjih saveznika. U ratu su između ostalog srušeni crkva i samostan časnih sestara. Objekti su obnovljeni i većina Hrvata se vratila u svoje domove, dok povratak Srba nije bio toliko uspješan.

Vrapčići
Vrapčići su mjesto udaljeno pet kilometara od Mostara, pa ga često smatraju i mostarskim predgrađem. U zadnje vrijeme je poznato uglavnom po nogometnom stadionu, na kojem utakmice igra Fudbalski klub Velež.
Pitomina u kojoj su smješteni Vrapčići, u kombinaciji s umjerenom klimom koja vlada na tom području, omogućuje uzgoj tradicionalnih hercegovačkih kultura, poput raštike, agruma i inih vrsta voća i povrća. No, unatoč pogodnim uvjetima za razvitak poljodjelstva, stanovništvo je uglavnom usmjereno na veće, gradske sredine.

Mostarska kotlina

Mostar

aktivnosti ...

Pješačenje i planinarenje

Opis staze Šipovac (Podveležje) - Brasina

Šipovac - Brasina (HPD Prenj. Mostar)
Staza Šipovac (Podveležje), Brasina (Velež, 1910) (PED Zimomor, Nevesinje)

Uspon na planinu Velež - vrh Brasina.
Duljina treka 7,4 km (u jednom pravcu)
Visinska razlika:1047 m
Ukupan savladan uspon:1088 m
Ukupan silazak:38 m
Najniža točka treka:830 m/nm
Najviša točka treka 1910 m/nm
Kondicijska težina: 5/10
Tehnička težina 3/10
Izvor pitke vode: kod skoloništa Brasina na 1450 m/nm
Vrijeme uspona: oko 3 ,5 sati.Područije zagađeno minama.

Prikaz uspona na Brasinu 
Detalji (+GPS Track) na stranici: HPD Prenj 1933 - Uspon na Brasinu

---

Brasina, Velež

Opis uspona na vrh: Brasina je vrh koji dominira vizurama Mostara. Na njemu se nalazio objekt RTV relej s vojnom posadom koji je u ratu totalno uništen. Polazna točka uspona je selo Šipovac na platou Podveležja, na 850 m/nm do kojeg se stiže asfaltnim lokalnim putem iz Mostara. Do vrha Brasina vodi i loš makadamski put koji je služio za potrebe releja. Dobro označena staza vodi kraticama mimo puta preko Poljica, pitome udoline s lokvama do planinarskog skloništa Brasina na 1450 m/nm gdje se nalazi i čatrnja s pitkom vodom. Dalje do samog vrha staza nije markirana jer vodi makadamskom cestom. Sklonište Brasina je i raskrižje staza do vrha Botin i staze do Rujišta kao dijelova visokogorske hercegovačke obilaznice (KT2). Iako je dojam na vrhu znatno umanjen ruševinama, odozgo se pruža lijep pogled na sjevernu mostarsku kotlinu i klisuru prema Nevesinju.

Opis staze: Staza Gornji Kružanj (Podveležje) - Botin

Gornji Kružanj - Botin (HPD Prenj)
Staza Gornji Kružanj (Podveležje), Botin (Velež, 1963 m) (PED Zimomor)

Opis staze: Prilazna staza za penjačke smjerove u stijenama Botina

Prilazna staza za penjačke smjerove u sjevernim stjenama Botina

Opis staze: Moljevo brdo (Bojišta), Ćaba (1753 m)

Staza Moljevo brdo (Bojišta), Ćaba (1753 m, Velež)

Ostali opisi uspona

Rujište - Orlinka,  Veliko Rujište, Velež
Sklonište Brasina-Orlinka, Velež
​Botin 1963 m/nm, Velež
Uspon na Velež: 1
Uspon na Velež: 2 TRACK

Slobodno penjanje i alpinizam

Biciklizam - brdski i klasični

Bike Park Velež - Biciklistička karta
​Velež i Prenj - karta brdsko-planinskih putova

Aktivnosti na vodi

Aktivnosti u zraku

Smještaj u planini

Planinarska kuća Rujišta 
(1050 mnv) 

PK Rujišta se nalazi na platou Rujišta, praktično na granici između planina Prenj i Velež. Od Mostara je udaljna oko 25 km i povezana asfaltiranom prometnicom. Prije rata se ovaj dom sastojao od dva dijela: veliki (stari) i mali (novi) dom. Obzirom da je u ratu veliki dom potpuno uništen tako je nakon rata mali dom saniran i povećan mu je smještajni kapacitet (oko 35 planinara). Objekt ima električnu i vodu. Od doma kreću pješačke staze prema Prenju (Bijele vode i dalje prema centralnom Prenju) i prema Veležu. Također, na platou Rujišta postoje i drugi sportsko-rekreacijski i ugostiteljski sadržaji, a u blizini doma nalazi se i skijalište opremljeno ski liftom. Domom upravlja Planinarsko-skijaško društvo “Prenj” iz Mostara.

Planinarska kuća Rujišta
Izvor: HPD Kamenar - otvori

---

Planinarski dom uz Velež
jezero

Godine 2014. u okviru projekta „Razvoj planinarstva i zdravog života“ koji u Nevesinju provodi Planinarsko – ekološko društvo „Zimomor“ na prisupačnom dijelu Veleža sagrađen je novi planinarski dom i uređen okolni prostor.

Sredstva za realizaciju projekta osigurana su preko sarajevskog Centra za promociju civilnog društva, a glavni donator je švedska organizacija SIDA. Značajnu pomoć pružilo je Šumsko gazdinstvo „Botin“, brojni volonteri i ljubitelji prirode iz Nevesinja.

Na lokaciji kod malog jezera na 1100 m n.v. i ranije je postojao planinarski dom koji je bio sagrađen uglavnom od drveta, ali je vremenom dosta oštećen i nije bio u funkciji. Zbog toga je Planinarsko – ekološko društvo „Zimomor“ pokrenulo incijativu za izgradnju poptuno novog objekta koji bi mogao poslužiti planinarima, turistima, lovcima i drugim ljubiteljima prirode.
Prilikom svečanog otvaranja Planinarskog doma dogovoreno je uređenje okolnog prostora, čišćenje i poribljavanje jezera, postavljanje klupa, a bilo je i drugih ideja za zaokruživanje kompletne turističke ponude.  [1]

Planinarsko-ekološko društvo Zimomor - WEB-stranica

Planinarski dom uz Velež jezero 

---

praktične informacije ...

Smještaj

Guest House Sunce
Podvelež, 88206 Mostar, Bosnia and Herzegovina

Udaljen 22 km od centra Mostara. TV u svim sobama. Besplatan WiFi. Dio soba s vlastitom kupaonicom s tušem. Hotelski restoran. Pogledi na planinu. Mnoge mogućnosti aktivnog odmora i rekreacije; Domaća hrana, obilazak sela, šetnja u planinu, noćenje u planini, dnevni boravak s farmerom, branje ljeko-bilja, obilazak farme, obilazak Austro-Ugarskih kula na platou Podvelež, priprema sportskih ekipa (rukomet, košarka, odbojka i karate), vožnja biciklima (vlastiti bicikli 5 kom.), organiziran vodič. Raspolaže sa 8 soba.

---

My Way
Dračevice 43, 88000 Dračevice, Bosnia and Herzegovina 

Bed & Breakfast; vanjski bazen, 3,5 km udaljen od Aerodroma Mostar i 9 km od centra Mostara. Mirna lokacija, WiFi. Klimatizirane sobe i s vlastitom kupaonicom. Gostima na raspolaganju je i otvoreni kamin za roštilj. Privatni parking. Raspolaže sa 4 soba.

---

Pansion Stadion
Nevesinje

U  ponudi su specijaliteti nacionalne i internacionalne kuhinje od posebno biranih svježih namirnica. 
Kategorizirane sobe s kupaonicom za prenoćište i dnevni odmor u Nevesinju. Na raspolaganju su ručnici, papuče, sapuni, šamponi,,parno grijanje, kablovska TV u sobi.
kontakt telefon:
+387 059-601-527
+387 065-628-613

Ugostiteljski objekti i usluge

Vremenska situacija / vremenske prilike

Legenda:
Today=danas; Mon=ponedjeljak; Tue=utorak; Wed=srijeda; Thu=četvrtak; Fri=petak; Sat=subota; Sun=nedjelja

,

Prometna situacija / Saobraćajne prilike

TOPOGRAFSKA KARTA: S-Z dio Veleža

TOPOGRAFSKA KARTA: vršni i J-Z dio Veleža

TOPOGRAFSKA KARTA: zapadni dio Veleža

TOPOGRAFSKA KARTA: Okolica Nevesinja

izvori ...

Reference

[1] Moja Hercegovina - Sagrađen novi planinarski dom na Veležu   
[2] http://hr.wikipedia.org/wiki/Vele%C5%BE
[3] Wikipedija - Velež (planina)
[4] Wikipedija - Veles (mitolgija) 
[5] Wikipedija - Veles (bog)
[6] http://www.cknmostar.org/
[7] Wikipedija - Podveležje (regija)
[8] Wkipedija - Alagovac
[9] Wikipedija - Nevesinjsko polje
[10] Virtualna Hercegovina - Nevesinje-turizam - Prirodne ljepote
[11] Crvena lista flore vegetacije FBiH - Knjiga 2, Sarajevo 2013.
[12] Wikipedija - Bišće
[13] Wikipedija - Ugovori o radu srednjovjekovne Bosne
[14] Wikipedija - Blagaj
[15] Wikipedija - Nevesinje
[16] Turistička organizacija Republike Srpske - Nevesinje

Ostali izvori

KANAET, T. (1955) Podveležje i Podvelešci. Djela Naučnog društva BiH, knj. 6, Sarajevo PREUZMI
VIŠEKRUNA, Danka; Narodna medicina u Podveležju kod Mostara, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu; 2007, br. 71, str. 119-142 PREUZMI
VUKOVIĆ, Vojo,  Geografska monografija opštine Nevesinje, 2014.

>Vanjske poveznice - korisni linkovi i adrese

FACEBOOK - Podveležje
FACEBOOK - Podveležje Polje
VELEŽISTAN
FACEBOOK - PSD Prenj, Mostar
Planinarsko-ekološko društvo Zimomor, Nevesinje

kontakt ...

Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj planini?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL
Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen.
(obavezna je samo rubrika ´vaši prilozi´ ili ´vaši komentari´)

pRETHODNA STRANICA

SLIJEDEĆA  STRANICA