SREDIŠNJI POJAS > PLANINE LIKE > VELEBIT, masiv > Velebit - srednji > Bužimsko pobrđe
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Veliki vrh (na grebenu Crne kose), 934 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.6141, 15.2382
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Veliki vrh (na grebenu Crne kose), 934 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.6141, 15.2382
O planini
|
UvodBužimsko pobrđe je, poput susjednog Perušićkog pobrđa, periferni brdski prostor, kojega čine brdsko-gorske kose koje se odvajaju od hrpta srednjeg Velebita, i spuštaju se prema Ličkom polju.
Bužimsko pobrđe je od srednjovelebitskih bila (Bužimsko bilo i Bilo) odvojeno dolinom potoka Bužimnice, koja se pruža u dinarskom smjeru SZ-JI. Samo je na krajnjem sjeverozapadu te doline Bužimsko pobrđe grebenom Buzdovana povezano s Bilom srednjeg Velebita. Na jugoistočnom dijelu Bužimskog pobrđa naslanja se na njega više niskih humova razbacanih po Ličkome polju, na nizinskom prostoru između rijeke Otešice i brda Oštra (kod Gospića). ENGLISH SUMMARY: Bužim Hills |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI: |
ZEMLJOPIS
Po planini i po kraju
DOLINA BUŽIMNICE
Bužimnica
Riječica Bužimnica potok koji izvire podno Velebita, nepredvidiva je u svojim hidrološkim oscilacijama pa nekada poplavi polja i prometnice sela Bužim kod Gospića i u vrijeme kada nema znatnijih oborina. Proteklih godina već je uređen dio toka kako bi se spriječilo izlijevanje na lokalnu prometnicu kroz naselje te je sanirano više cestovnih propusta koja su predstavljala uska grla u kišnom periodu godine ili u vrijeme naglog topljenja snijega na Velebitu kada Bužimnica poteče punom silinom.
NOVI LIST
NOVI LIST
Bužim
PROČITAJ VIŠE
BOŽIĆ, Vlado: Bužimske podzemne utvrde. Stručni rad. Senjski zbornik: prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, Vol. 45 No. 1, 2018. str. 503-517 (PDF)
BOŽIĆ, Vlado: Bužimske podzemne utvrde. Stručni rad. Senjski zbornik: prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, Vol. 45 No. 1, 2018. str. 503-517 (PDF)
- Sažetak; Bužim je općina udaljena petnaestak kilometara sjeverozapadno od Gospića, čije se područje u literaturi spominje od 11. stoljeća. U njezinom središtu sada se nalazi gradina (ostatak utvrde) za koju nema točnih podataka kada je sagrađena, ali je poznato da su njome vladali poznati lički velikaši do dolaska Osmanlija u Liku u 16. stoljeću. Kao i drugdje u Hrvatskoj, narod se od osvajača nastojao spasiti skrivanjem u planinama i špiljama koje je radi obrane dorađivao u prave podzemne utvrde. Na području Bužima speleolozi su istražili špilju Vrbas, Špilju ispod gradine i špilju Kalvariju. Nažalost, špilje još nisu istražili povjesničari i arheolozi pa o njima zasad postoje samo podaci do kojih su došli speleolozi u svojim speleološkim istraživanjima. Posebna Zanimljivost tih špilja su građevinski zahvati u njima, odnosno gradnja zidova koji su nepoželjnim ljudima sprječavali prodor u dublji dio špilje.
LIČKO POLJE
Ličko polje, je prostrano polje u kršu Like, uz istočne padine Velebita; obuhvaća 465 km². Leži na visini od 565 m do 590 m. Pruža se u dinarskom smjeru (sjeverozapad–jugoistok), a sastoji se od pet manjih polja: Lipovog, Kosinjskog, Pazariškog, Brezovog i Gospićkog. Veće su rijeke Lika i Ričina. Zastupljeno je poljodjelstvo (krumpir i dr.) i stočarstvo. Poljem vodi cesta Karlovac–Gospić–Karlobag, lokalna cesta Gospić–Gračac te lička željeznička pruga. Najznačajnije je mjesto Gospić, najveće ličko naselje.
WIKIPEDIJA |
Smiljansko polje
Smiljan
Smiljan je selo koje se nalazi sedam km sjeverozapadno od Gospića (Ličko-senjska županija), i petnaest km od ceste Split — Zagreb. Smjestilo se u podvelebitskom dijelu središnje Ličke zavale, na zapadnom rubu Ličkog polja podno brda Krčmar.
Sastoji se od osamnaest raspršenih zaselaka (Baćinac, Bogdanić, Čovini, Debelo Brdo, Dražica, Kolakovica, Kovačevići, Ljutača, Milkovića Varoš, Miljača, Miškulin Brdo, Podkrčmar, Rasovača, Rastoka, Rosulje, Smiljan, Smiljansko Polje, Vaganac). Najstariji tragovi naseljenosti na smiljanskom tlu datiraju iz srednjeg i kasnog brončanog doba. Na gradini Miljači nekada su bile smještene tri nekropole, pronađeni su brojni ostaci japodske kulture, uostalom 22 groba s grobnim prilozima tomu svjedoče. Prvi pisani spomen Smiljana u povijesnim je izvorima zabilježen 6.12.1504. godine. Knez ražanački Jerko Rukavina zajedno je s knezom vinjeračkim Dujmom Kovačevićem poveo 1683. Hrvate iz skupine Bunjevaca u Bag (današnji Karlobag). Nekoliko godina poslije, 1686. poveli su svoje Bunjevce u Liku. Put kojim su poveli svoj narod bio je preko prijevoja Baških vrata, a smjestili su se u četirima selima: Brušanama, Trnovcu, Smiljanu i Bužimu. Smiljan je ušao u svjetsku povijest zahvaljujući činjenici što je u njemu rođen Nikola Tesla kojemu je u sjećanje izgrađen istoimeni memorijalni centar. Njegova rodna kuća i crkva u kojoj je njegov otac Milutin služio kao paroh danas je temeljito obnovljena, a u samoj kući nalazi se memorijalni muzej. Od još poznatijih Smiljanaca tu je Ferdinand Kovačević, začetnik hrvatske telegrafije. IZVOR Smiljan. Wikipedija (hr) Smìljān – ime Smiljan vjerojatno dolazi od riječi smilj, gen. smilja, po kojoj je imenovana i utvrda Smiljan.
"Petar Šimunović smatra da je imenica Smiljane (ponekad je u uporabi i to ime) izvedenica od patronima, tj. očeva imena (…) Možda bi ime Smiljan trebalo povezati s toponimom Miljača (617 m n.v.) jer se u oba imena nalazi imenica milja. /.../ Imena Smiljan i Miljača sadrže, dakle, imenicu milja pa postoji mogućnost da su njihova imena izvedenice koje upozoravaju na specifičan položaj u odnosu na spomenuti trgovački put Bag – Tržić" (prema: TOMLJENOVIĆ, ANA. 2003. Smiljan i okolica. Zagreb–Smiljan: Meridijani). Podrijetlo se imena Smiljan pokušavalo objasniti i narodnim predajama. Po jednoj selo je dobilo ime po cvijeću smilju, koje je tu nekada raslo, po drugoj, dobilo je ime po lijepoj djevojci Smiljani koja je u njemu nekada živjela. Po trećoj, ime je dobilo po poznatome narodnom junaku i harambaši Iliji Smiljaniću. Neki kažu da je postojao i beg Smiljanić, koji je u Smiljanu čuvao stražu, ali za sada nema povijesne podloge za takvu pretpostavku (Tomljenović, 2003.). Sve te legende potječu od Bunjevaca doseljenih u 17. st., a ime Smiljan puno je starije. |
Rastoka
Rȃstoka – Nastanak tog srednjovjekovnoga ličkog naselja se vezuje uz vodu, vodeni tok, tj. osobitosti toka koji se rastače.
"Rastoka je, vjerojatno, nazvana po obilju izvora koji izviru ispod obronaka Velebita, a voda im se rastače i utječe u rječicu Otešicu. Neki smatraju da je dobila ime zbog svog oblika, jer je čine dva odvojena zaseoka, Oblajac koji je brdašce oblog oblika i Rastoka, tako da cijelo selo podsjeća na ‘rastočena kola’. Naime, kada se seljačkim kolima trebaju prevesti trupci ili sličan dugački teret, treba ih rastočiti, tj. rastaviti, napraviti rastoku i na poseban način sastaviti." (prema: TOMLJENOVIĆ, ANA. 2003. Smiljan i okolica. Zagreb–Smiljan: Meridijani).
"Rastoka je, vjerojatno, nazvana po obilju izvora koji izviru ispod obronaka Velebita, a voda im se rastače i utječe u rječicu Otešicu. Neki smatraju da je dobila ime zbog svog oblika, jer je čine dva odvojena zaseoka, Oblajac koji je brdašce oblog oblika i Rastoka, tako da cijelo selo podsjeća na ‘rastočena kola’. Naime, kada se seljačkim kolima trebaju prevesti trupci ili sličan dugački teret, treba ih rastočiti, tj. rastaviti, napraviti rastoku i na poseban način sastaviti." (prema: TOMLJENOVIĆ, ANA. 2003. Smiljan i okolica. Zagreb–Smiljan: Meridijani).
KRČMAR
U ljeto 2021. godine otvorena je poučna staza s Križnim putom na brdu Krčmar – kojega još zovu Lički Karmel. Dubravko Radman isklesao je 14 postaja križnog puta, Vilu Velebita (uklesana u stijenu na vrhu brda), ličkog Vuka i hajduka.
Brdo Krčmar tradicionalno je mjesto proslave zaštitnice župe Blažene Djevice Marije Karmelske iz Smiljana (sredina srpnja). S vrha brda Krčmar pruža se odličan pogled na Ličko polje, Gospić s okolnim mjestima, selima i zaseocima, na Velebit i velik dio središnje Like. IZVOR SMOLČIĆ, Marin: Otvorena poučna staza s Križnim putem i slavljena Gospa Karmelska. Novi list, 16.7.2021. |
Praktično
IZVORI I LITERATURA
GRAHOVAC-PRAŽIĆ, Vesna; VRCIĆ-MATAIJA, Sanja: Ojkonimi gospićkoga područja. Folia Onomastica Croatica 19 (2010), str. 81–96 (PDF)
- Sažetak; U radu se donosi uvid u problematiku imena pedeset gospićkih naselja od kojih jedno ima status grada. Uz povijesnu i geografsku kontekstualizaciju ojkonimi se analiziraju semantički i strukturno. Uočena je motivacijska i strukturna raznolikost ojkonima kroz koju se stječe uvid u sliku života zajednice u prošlosti.