|
|
PLANINE DALMACIJE > PLANINE JUŽNE DALMACIJE I MEDITERANSKE HERCEGOVINE > Neprobić
Države: Hrvatska, Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Neprobić, 966,1 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.8073, 17.9130
Države: Hrvatska, Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Neprobić, 966,1 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.8073, 17.9130
|
U SURADNJI SA:
|
UvodVrh iznad mjesta Slano u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. U mnogim izvorima se kao visina ovoga vrha navodi 966 m (novije digitalne izmjere) odn. 965 m (stare vojne topo-karte), dok je na samome vrhu na trigonometrijskom stupu bilo netočno ispisano 971 m.
Južne padine vrha su krševite i gole s malo vegetacije, dok su sjeverne (područje Crno Osoje) zbog gustog raslinja praktički neprohodne. PRISTUP VRHU; Početak uobičajenog uspona na vrh, koji traje oko 3 sata je iz sela Majkovi (kod crkve sv. Nikole i zgrade bivše škole). Prvi dio uspona do livade Gumanca (Doline - Gumanci) traje oko 1,30 h i nije zahtjevan. Od livade do vrha ima još toliko srednje teškom stazom. Pogled s vrha na morsku stranu pruža se prema Slanskoj vali (uvali), otočju Elafiti, i otoku Mljetu te Pelješcu, a prema unutrašnjosti na krševita brda jadranske Hercegovine - a u prvom planu na Zavalu i dio Popovog polja. Hrvatski jedriličarski klub "Busola" iz Slanog organizira svake godine u rano proljeće upon na Neprobić u sklopu kojega se na livadi na sredini uspona održava i tradicionalno "otvoreno prvenstvo Slanoga" u bacanju kamena s ramena. ENGLISH SUMMARY: Neprobić
Neprobić is a peak above village of Slano in Dubrovnik-Neretva County in Croatia. In many sources, the height of this peak is cited at 966 o 965 meters, while at the very top on the trigonometric column there is inaccurate 971 m. The southern slopes of the summit are karstic and bare, with little vegetation, while the northern (area of Crno Osoje) due to dense Mediterranean vegetation is practically impassable. ACCES TO THE TOP: the beginning of the usual climb to the top, which lasts about 3 hours, is from the village of Majkovi (from the church of St. Nicholas). The first part of the climb to the meadow of Gumanca (Doline - Gumanci) lasts about 1.30 h and is not demanding. From the meadow to the top there is the approx. the same amonunt of time by a medium difficult trail. The view from the top seawards stretches from the Bay of Slano, the islands of Elaphiti, to the island of Mljet and Pelješac peninsula, and in the inland direction to of the karstic hills and mountains of Mediterranean Herzegovina - and in the first place on Zavala village and part of the Popovo field (Popovo polje).. 
Položaj Neprobića
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000 
Naslovna fotografija
Pogled na Neprobić s padina Ograđenice. U pozadini se vidi Tmor. Ustupljeno ljubaznošću autora: Ivan Ivanović - Fjaka Ime (Etimologija)Prema narodnom kazanju, ime Neprobić je došlo otud što su u 18. stoljeću ovdje živjele četiri sestre, koje su mnogi momci prosili, ali su na kraju ostarile kao stare cure (djevice).
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI
 Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
|
Na Ograđenici iznad Slanog
Pogled s Ograđenice na vrhove Motoruga, Gradina, Torac, Želin glas, Grdanj, na visoravan Majkova (desno u podnožju) i u Elafitskom otočju na otoke: Koločep, Lopud i krajnje desno Šipan. Fotografija ustupljena ljubaznošću autora: Ivan Ivanović - Fjaka |
ZEMLJOPIS
Neprobić i Ograđenica, prostorni pogled iz smjera jugozapada
Izvor: Google Earth, 2023.
Izvor: Google Earth, 2023.
Neprobić i Ograđenica i njihova pobrđa, prostorni pogled iz smjera sjeverozapada
Izvor: Google Earth, 2023.
Izvor: Google Earth, 2023.
Pogled s vrha Ograđenice na Slano, zaljev Luka Slano, sjeverozapadni kraj otočja Elafiti, otok Mljet i krajnji jugoistočni dio poluotoka
Pelješca
Ustupljeno ljubaznošću autora: Ivan Ivanović - Fjaka |
Krš padine Neprobića
Ljubaznošću autora: Ivan Ivanović - Fjaka |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Kulturno-povijesna baština
|
Gomile
Gomile se na ovom i širem području javljaju kao grobni spomenici te kao dio fortifikacijskog sustava obzidanih naselja i ritualnih prostora. Smještene su uvijek u blizini gradinskih lokaliteta, na strateškim mjestima, uz komunikacije, iznad polja i uglavnom po brdskim obodima. Najveća nekropola gomila, ne samo na prostoru Dubrovačkog primorja, nego i na čitavom južnojadranskom prostoru, nalazi se između naselja Visočani i Lisac (podno Tmora) gdje je evidentirano 48 gomila. IZVOR TURISTIČKA ZAJEDNICA OPĆINE DUBROVAČKO PRIMORJE |
Narodna baština
Tradicionalna gastornomija
|
Tradicija uzgoja i proizvodnje domaćih proizvoda uključuje proizvodnju meda, uzgoj maslina, vinove loze, rogača, smokve, branja samoniklog ljekovitog i začinskog bilja (ružmarin, vrijes).
Među domaćim tradicionalnim jelima tu su: dubrovački odrezak, salata od hobotnice ili rižoto od crnih lignji. |
DUŽ OBALE
Slano
Pogled s vrha Ograđenice na Slano u zaljevu imenom Luka Slano
Ustupljeno ljubaznošću autora: Ivan Ivanović - Fjaka 
Crkva sv. Jeronima i ulica Uz Dvor u Slanom
Autor: August Dominus - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=94955087 
Franjevačka crkva u Slanom
Autor: JERRYE AND ROY KLOTZ MD - Own work, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=26706497 |
Na prostoru Slanog zabilježena je nazočnost ljudi već u antici. Na brdu Gradina nalazio se rimski vojni logor. Grobne humke u bližoj okolici mjesta također su znak rane naseljenosti ovoga kraja. Franjevačka crkva datira iz 16. stoljeća. Na glavnom oltaru može se vidjeti poliptih, umjetničko djelo slikara Lovre Dobričevića.
U Slanom se nalaze i Knežev dvor iz gotičko-renesansnog razdoblja i Zavičajna kuća Dubrovačkog primorja (Zavičajni muzej), u kojemu su prikazane tradicijske vrijednosti Dubrovačkog primorja. Slano je nekada bilo omiljeno ladanjsko mjesto dubrovačkih vlastelina, a danas je orijentirano na turizam i ponešto na poljoprivredu: uzgoj duhana, vina, maslina i voća. |
|
Knežev dvor
Knežev dvor je bio upravno i administrativno središte u doba Dubrovačke Republike, koja je 1399.godine stekla područje Primorja ili kako su tada nazvali "Terra nuova"*. Tijekom stoljeća pratile su ga političke neprilike gdje je bio i uništen, međutim ponovno je obnovljen i otvoren 2017. godine te vraćen u stanje kakav je nekad bio.
Knežev dvor smješten je u sjeveroistočnom dijelu naselja Slano uz glavnu prometnicu. Specifične funkcije – stan kneza, upravno i administrativno središte novostečenog teritorija Primorja (1399. g.), izgledom više podsjeća na utvrđeno gospodarstvo nego na reprezentativnu stambenu građevinu. Kuća kneza je visoka dvokatnica na koju se s istočne i zapadne strane vežu manja uvjetovale su značaj izgradnje sklopa, što je vidljivo u prostornoj shemi visokog zatvorenog bloka koji jednokatna krila, koja s južne strane zatvaraju visoki ogradni zid, tvoreći manje unutrašnje dvorište iz kojega se ulazi u nadsvođene prizemne gospodarske prostorije. Glavni je ulaz sa zapadne strane i iznad njega je uzidan reljef sveca s mitrom, vjerojatno sv. Vlaha, patrona Dubrovačke Republike (oštećen). Na katu dvora do kojeg je vodilo vanjsko stubište, smještena je kneževa saloča (tal. salotto: soba za primanje, salon - središnja prostorija u palači, predviđena za susrete, važne obiteljske događaje, proslave blagdana ili vjenčanja), a tu su se nalazile i prostorije kancelara u kojem se čuvao arhiv Primorske knežije. Iako, do sada poznati arhivski izvori gradnju Kneževa dvora datiraju sredinom 15. st. (1446. ili 1447. g.), međutim kad se u dokumentima spominju zidari Bogdanović i Bogetić, te klesari Utešenović i Grubačević, njegovu je gradnju potrebno vremenski datirati odmah nakon stjecanja Dubrovačkog primorja (1399. g.). U diobi Primorja koja je izvršena iste godine izdvojeno je pet zlatica zemlje za kuću, kancelariju i vrt kneza. Veliko vijeće 17.5. odlučuje da će knez za Nove Zemlje ( Terre Nuove ) – dubrovački naziv za Primorje, koje se naziva i Slansko primorje – birati u Malom vijeću na 3 mjeseca s mjesečnom plaćom od 50 perpera, a kasnije na 6 mjeseci s plaćom od 200 perpera. Bez obzira na kasnije degradacije Kneževa dvora, a poglavito nakon ukidanja Dubrovačke Republike, on predstavlja reprezentativno sjedište upravne vlasti na izvangradskom području Dubrovačke Republike. Tijekom stoljeća pratile su ga političke i druge neprilike u kojem se ovaj prostor Dubrovačke Republike nalazio, sve od velikog potresa 1667. koji je razorio Dubrovnik i okolici, paleža u napadu Crnogoraca 1806. S težnjom da se ruševna zgrada prenamjeni u stan pretorijalnog upravitelja, 1831. godine okružni inženjer Lorenzo Vitelleschi radi detaljne nacrte dvora na kojima je jasno navedena namjena za : stan upravitelja, njegove urede i zatvor. Situacija koja je uslijedila krajem 19. i početkom 20. stoljeća, nakon prodaje državne zgrade trgovcu Jeliću, rezultirala je pregradnjom administrativno-fortifikacijske građevine u stambenu zgradu. Knežev dvor ponovno je bio zapaljen 1991. u napadima i okupaciji od strane JNA i ostalih srpsko-crnogorskih postrojbi 1991. godine, doživjevši istu sudbinu kao i većina ostalih zgrada u Slanom koje su zapaljene. Nakon tri i pol godine radova, Knežev dvor je obnovljen i otvoren u svibnju 2017.g. U obnovi su se poštovale konzervatorske smjernice s težnjom vraćanja administrativno-obrambene funkcije zgrade zatečene prigodom ukinuća Republike 1808. godine, odnosno izvorne arhitekture od 15. do 18. stoljeća. IZVOR Turistička zajednica Općine Dubrovačko primorje |
NAPOMENE
*Širenje teritorija Dubrovačke Republike prema zapadu odvijalo se u dva navrata tijekom 14. stoljeća. Prvo su 1933. godine otkupljeni Ston i poluotok Pelješac, a 1399. godine, od bosanskog kralja Stjepana Ostoje, i područje Primorja, u suvremenim dubrovačkim dokumentima zvanog Terre Nuove. Središte knežije Primorje postalo je Slano koje će se tijekom sljedećih stoljeća razviti u značajnu trgovačku luku međunarodnog značaja s dva brodogradilišta, skladištem soli, tržnicama soli, stoke i žita. IZVOR Društvo prijatelja dubrovačkih starina 
Knežev dvor u Slanom
Izvor: Google Street View, 2023. |
Zavičajna kuća Dubrovačkog primorja
|
Prostor zaštićenog dobra Župnog dvora na pedesetogodišnje korištenje Dubrovačka biskupija dala je Općini Dubrovačko primorje koja je u njemu uredila muzejski prostor Zavičajnu kuću Dubrovačkog primorja.
U Zavičajnoj kući u Slanome prikazane su zanimljivosti o prapovijesti na području Dubrovačkog primorja, ranokršćanskim sarkofazima, Kneževom dvoru u Slanome, pomorskoj tradiciji, primorskim nošnjama i ostaloj povijesnoj i etnografskoj baštini. Investicija rekonstrukcije i opremanja Zavičajne kuće realizirana je u sklopu provedbe EU projekta Ruralna poučna, kulturno-etnografska turistička atrakcija čiji je nositelj Dubrovačko-neretvanska županija. U prizemlju se nalaze eksponati bogate etnografske i povijesne baštine Dubrovačkog primorja, dvorana za predavanja, kulturne i znanstvene skupove kao i ostale manifestacije značajne za mjesto. Prvi kat imat uređene jedinice za smještaj gostiju predavača, umjetnika, istraživača, kustosa i slično. Na drugom katu su multifunkcijske dvorane te će se moći koristiti u kulturne i edukativne svrhe, radionice i slično. To je ujedno i galerijski (izložbeni) prostor. Zavičajna kuća Dubrovačkog primorja prvi je tako veliki projekt buđenja svijesti o kulturnoj baštini i stvaranja identiteta kraja. |
Crkva sv. Vlaha s nekadašnjim Župnim dvorom
Autor: August Dominus - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=94954582 |
Grgurići (Slano)
Slano (Grgurići), crkva sv. Roka iz 1650. g. Posljednja obnova zbila se 1995. g.
Izvor: Google Street View, 2023. |
Slađenovići (Slano)
|
Crkva Sv. Ivana Krstitelja - Slađenovići
Smještena je uz samu morsku obalu. Pred zapadnim pročeljem nalazi se mali plato ograđen niskim zidom. Orijentirana u smjeru istok - zapad, jednobrodna i bez apside. Na jednostavnom pročelju nalazi se pravokutni portal iznad kojeg je natpis o gradnji crkve i zakladniku. Poviše natpisa je polukružna luneta s likom sv. Ivana Krstitelja. U vertikalnoj osi iznad portala smjestila se kamena preslica s lučnim otvorom za zvono. Južno pročelje ima manji prozor zakošenih okvira. Ostala pročelja nemaju otvora. Unutrašnjost je ožbukana. Ziđe se sastoji od kvadra srednje veličine i rustično obrađene površine. Crkva je sagrađena u razdoblju od 1555. do 1594. od strane obitelji Petričević, a proglašena je zaštićenim kulturnim dobrom. IZVOR Turistička zajednica Općine Dubrovačko primorje |
Banja (Slano)
|
Crkva Gospe Nuncijate
Crkvu Gospe Nuncijate počeo je, prema predaji, graditi poznati moreplovac, brodograditelj i dobrotvor Lopuđanin Miho Pracat. Naime imao je posjed u zaštićenoj uvali Banji u kojoj je pronašao zaklonište za svoje brodove u oluji pod okriljem Gospe, te iz zahvalnosti sagradio na tom mjestu crkvicu Gospi Nuncijati. Naziv dolazi od latinske riječi annuntiare (čita se: anuncijare) što znači navijestiti, odnosno Annuntionis Beatae Mariae Virginis = Navještenje Blaženoj Djevici Mariji (da će roditi Sina Božjega). Prvotno je na ovom mjestu postojala kapelica koja je sagrađena oko 1560. - 1596. Kapelica je temeljito popravljena 1896. i počelo se s izgradnjom crkve. 1927. nastavlja se s izgradnjom crkve inicijativom don Iva Čučukovića, tako da se nastavilo s izgradnjom crkve koja je započeta prije 300 god., te je po završetku, 1933. na Blagovijest upriličen blagoslov crkve i sveta misa. Ova crkvica se nalazi na najljepšem mjestu u uvali Banja, uvali koja je to neobično ime dobila zbog izvora sumporne vode koji izvire u dodiru s morem ispod zavjetne crkvice Gospe Nuncijate. IZVOR Turistička zajednica Općine Dubrovačko primorje |
Crkvica Anuncijata u Banji je sagrađena u 16. st. Preuređena je 1927. g.
Autor: August Dominus - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=94953563 |
Majkovi
|
Majkovi su jedno od dvadeset naselja Općine Dubrovačko primorje, a obuhvaćaju ranija samostalna naselja Gornji i Donji Majkovi, sa zaseocima Rožetići, Prodanići, Drvenik Greda, Kovačići i Prljevići (Zavod za prostorno planiranje Dubrovačko-neretvanske županije, 2015).
Nekadašnje samostalno naselje Donji Majkovi (danas u sklopu naselja Majkovi) smješteno je na zapadnim obroncima strmog uzvišenja Crvena Greda koji se pruža u smjeru sjeverozapadjugoistok s najvišim vrhom Pijev Grad (887,9 m nadmorske visine). Seoska su zemljišta, kao i lokve predložene za zaštitu smješteni u udolini podno sela, koja je osim Crvenih greda s istoka, omeđena sjeverno uzvišenjem Vrijeso (267 mnv), zapadno Ilijinim brdom (345 mnv) i uzvišenjem Osojnik (286 mnv) te južno i jugoistočno blagim obroncima uzvišenja Grdanj vrh nad Drvenikom s najvišom točkom od 572 m nadmorske visine. Selo Prljevići nalazi se dva kilometra južno od Donjih Majkova, a smješteno je u udolini te okruženo Planikovim Brdom (329,6 mnv) i strmim uzvišenjem Ratac koje ga odjeljuje od jadranske magistrale. 
Pogled na Majkove podno brda Torac (padina CRvena greda) i Ilijev krst.
Lijevo od skupine kuća vide se ostaci stare škole. Izvor: Google Earth, 2023. 
Majkovi, crkva Presvetog Trojstva i pogled na Ograđenicu (desno)
Izvor: Google Earth, 2023. |
Majkovi, crkva sv. Nikole
Izvor: Google Earth, 2023. 
PRAKTIČNE INFORMACIJE
Mlinica Ano Majkovi. Konoba. Domaća hrana Kuća meda i tradicijskih proizvoda. Mali muzej pčelarstva gdje možete vidjeti što je sve potrebno za proizvodnju meda. Nalazi se pokraj konobe Mlinica. Audiovizualni prikaz, degustacija pčelinjih proizvoda, razgledavanje malog muzeja pčelarstva (apisarij) i prikaz pčela medarica i košnica. Edukacijski Centar Majkovi. TEL 020 871 236. U tijeku je (s početkom 2022. god.) uspostava centra zaštite i očuvanja slatkovodnih kornjača, riječne (Mauremys rivulata) i barske kornjače (Emys orbicularis) u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u naselju Majkovi (lokacija iza stare škole), Općina Dubrovačko primorje strateški je projekt Dubrovačko-neretvanske županije. Nositelj projekta je Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije. |
Lokva u Majkovima, posebni herpetološki rezervat
|
Na širem području sela Majkovi nalaze se tri lokve koje su stanište strogo zaštićene riječne kornjače (Mauremys rivulata). Zbog svog značaja iste su uključene u Ekološku mrežu kao područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove.
Vlada Republike Hrvatske, na svojoj 98. sjednici održanoj 27. siječnja 2022. godine, usvojila je Uredbu o proglašenju posebnog rezervata Lokve u Majkovima, koju je izradilo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja temeljem Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine br. 80/13, 15/18, 14/19 i 127/19, čime je Republika Hrvatska dobila, po prvi puta, područje zaštićeno u kategoriji posebnog herpetološkog rezervata. Proglašenje posebnog rezervata obuhvaća dvije lokve u Donjim Majkovima (u blizini crkve Presvetog Trojstva i uz križanje u Majkovima kod Vatrogasnog doma) i lokvu u Prljevićima u Općini Dubrovačko primorje, a proglašava se radi očuvanja populacije riječne kornjače (Mauremys rivulata) koja je jedna od najrjeđih i najugroženijih vrsta gmazova u Republici Hrvatskoj. Lokva u Prljevićima smještena je u blagoj depresiji te udaljena par metara od ceste koja prolazi kroz selo. Lokve su značajne kao stanište strogo zaštićene vrste, riječne kornjače (Mauremys rivulata). Oba lokaliteta dio su ekološke mreže Natura 2000 kao područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove (HR2000947 Gornji Majkovi – lokve i HR2000555 Lokva u Prljevićima) gdje je na oba područja ciljna vrsta upravo riječna kornjača. Lokve u Majkovima jedno su od ukupno 4 područja u Republici Hrvatskoj gdje je do sada pronađena riječna kornjača i u relativno su zadovoljavajućem stanju. Međutim, njima je potrebno aktivno upravljati sukladno smjernicama definiranima u stručnoj podlozi za proglašenje zaštićenog područja. Prepoznajući važnost zaštite predmetnog lokaliteta, Uprava za zaštitu prirode i Zavod za zaštitu okoliša i prirode pri Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, u suradnji s Javnom ustanovom za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije, izradila je stručnu podlogu sa svrhom vrednovanja područja lokvi u Majkovima. Javna ustanova u suradnji sa znanstveno-stručnom zajednicom, sustavno je provodila istraživanja na području Majkova od 2009. godine na vrsti riječne kornjače ali i na zaštiti i očuvanju njenog staništa (ekosustav krških lokvi). Također, proveden je niz edukativnih aktivnosti s ciljem podizanja svijesti lokalne zajednice i šire javnosti o vrijednosti i značaju predmetnog područja predloženog za zaštitu. Valorizacijom područja u stručnoj podlozi dan je prijedlog za zaštitu područja u kategoriji posebnog herpetološkog rezervata. Zaštita ovog područja u kategoriji posebnog rezervata od državnog je značenja čime se na taj način ostvaruju preduvjeti za dugotrajno očuvanje krških lokvi i njihove bioraznolikosti. Uredba o proglašenju posebnog rezervata Lokve u Majkovima temeljem odredbe članka 126. Zakona o zaštiti prirode sadrži naziv i kategoriju zaštićenog područja, opis granice zaštićenog područja, kartografski prikaz zaštićenog područja, naznaku mjerila kartografskog prikaza i geodetsku podlogu za upis pravnog režima u katastar i zemljišnu knjigu. Prema Geodetskoj podlozi utvrđena je površina Posebnog rezervata od 1,67 ha. Najveća vrijednost ovog područja je riječna kornjača (Mauremys rivulata) koja je jedna od najrjeđih i najugroženijih vrsta gmazova u Republici Hrvatskoj, jer su njezina nalazišta ograničena na malim, fragmentiranim i međusobno izoliranim staništima te ukupno broje oko petstotinjak odraslih jedinki. Na području predloženog posebnog rezervata zabilježeno je 19 vrsta vodozemaca i gmazova, što predstavlja gotovo trećinu ukupnog broja vrsta vodozemaca i gmazova zabilježenih u Republici Hrvatskoj, a čak 10 vrsta je strogo zaštićeno. Ovim proglašenjem doprinosi se ostvarenju ciljeva Strategije i akcijskog plana zaštite prirode Republike Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2025. godine, kao i ostvarenju ciljeva Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030. godine. IZVOR Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije 
|
Zanimljivosti Lokva u Majkovima prvi je proglašeni herpetološki rezervat u Hrvatskoj. Riječna kornjača (Mauremys rivulata) je u Hrvatskoj rasprostranjena na teritoriju Dubrovačkoneretvanske županije, a prisutnost njene četiri populacije potvrđena je na području Stonskog polja (u kanalima), u Majkovima (u dvije lokve), u Konavoskom polju (u dvadesetak lokvi, u kanalima i rijeci Konavočici) te na području Rijeke dubrovačke. Vrsta je pred 20-tak godina uspješno introducirana u dvije lokve kao rezerva genofonda majkovske (Prljevići) i stonske populacije (Lisac). Na području Konavoskog polja koje ima i najveću površinu pogodnog staništa za riječni kornjaču nalazi se najbrojnija populacija. U Majkovima je populacija stabilna dok je populacija u Stonskom polju izuzetno mala i na rubu opstanka. Slična situacija zabilježena je i na području Rijeke dubrovačke na kojemu je vrsta potvrđena najrecentnijim istraživanjima, dok na području Baćinskih jezera i delte Neretve nije potvrđena (izvor: Plan upravljanja riječnom kornjačom, 2021.. PROČITAJ VIŠE
Uredba o proglašenju posebnog rezervata Lokve u Majkovima. Narodne novine 13/2022 Stručna podloga za zaštitu posebnog herpetološkog rezervata "Lokve u Majkovima" - Prva izmjena. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. Zavoda zaštitu okoliša i prirode. Zagreb, 2021. (PDF1) (PDF2) Projektni zadatak za izradu projektno-tehničke dokumentacije za rekonstrukciju postojeće zgrade te uređenje pripadajućeg okoliša za Uspostavu centra zaštite i očuvanja slatkovodnih kornjača, riječne (Mauremys rivulata) i barske kornjače (Emys orbicularis) u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u naselju Majkovi. Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije. Dubrovnik, 2022. (PDF) (Mauremys rivulata) s akcijskim planom. Minstarstvo gospodarstva i održivog razvoja. Zagreb, 2021 (PDF) 
Lokva u Donjim Majkovima
Izvor: Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije 
Riječna kornjača (Mauremys rivulata)
Izvor: Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije |
|
Vidikovac Gajina-Majkovi
KOORDINATE 42.74934444,17.92667009 NADMORSKA VISINA 420 m Atraktivan vidikovac se nalazi uz cestu Majkovo-Trsteno na padini brda Želin glas. Odavdje se vidi veći dio otoka otočja Elafiti, otok Mljet, poluotoci Pelješac i Lapad (Dubrovnik). 
Vidikovac Gajina
Izvor: Google Street View, 2023. |
PO VRŠNOM PODRUČJU
Neprobić i Ograđenica, njihova pobrđa, prostorni pogled iz smjera sjevera na vršni dio i visoravan u zaleđu
Izvor: Google Earth, 2023.
Izvor: Google Earth, 2023.
NEPROBIĆ
NADMORSKA VISINA 966 m
|
Neprobić je vrh iznad Slanog, blizu državne granice s BiH, s prekrasnim vidikom prema Slanjskoj uvali, otočju Elafiti i otoku Mljetu te Pelješcu. Prema unutrašnjosti lijepo se vide krševita brda Hercegovine, Zavala i dio Popova polja. Na vrhu se nalazi geodetski stup. Vrh je zaobljena prostrana glavica s širokim pogledom na sve strane.
Vidik. Na sjeverozapadnom obzoru vide se Tmor i Crkvina u BiH, a na sjevernom Velika Orlica i Ilijino brdo iznad sela Orahova Dola. Na sjeveroistočnom obzoru vide se Popovo polje i Bjelasnica koja ga nadvisuje. Za dobre vidljivosti na jugoistoku se može vidjeti Sniježnica u Konavlima. Od jugoistoka preko juga do zapada pruža se vidik na Elafitske otoke, Mljet i Pelješac. Prilaz. Majkovi - Neprobić 3 h. Uspon započinje kod ostataka nekadašnje škole u Majkovima (istočni zid škole) i staroga razgranatog hrasta (KOORDINATE 42.7737993, 17.9157412 NADMORSKA VISINA 257 m n.v. Fotografije A i B). Tamo je početak staze označen na suhozidu obnovljene kamene kuće. Put kratko vodi između kuća i suhozida (nekadašnja ulica) do izlaska na građeni put, gdje je mala gomila kamenja. Putom nastaviti podno Crvene grede (strma kamena golet) i suhozida na Banjevcu umjerenim usponom do jugozapadnog ruba krškog polja Gumanca. Radi se o putu koji je zapravo trebao povezivati Majkove i hercegovačko selo Golubinac. Polje Gumance je djelomično šumovito te je pogodno za odmor. Od Gumanca dalje vodi strmija ugažena staza, u početku lijevo (označeno okruglom markacijom s dodatnim crtama i usporednom markacijom), po utabanoj stazi, uz suhozide i preko njih te zapušteno gumno i kroz visoku makiju (istočno od Prelovače), a potom po golom kamenjaru, oštro se uspinjući do Trohljavih greda s klupama od prirodnog kamena i vidikovcem. Otuda se prvi put otvara pogled na Slansku valu i Elafitsko otočje. Zatim zaobilazeći u luku Ograđenicu (930 m), njezinom jugozapadnom padinom, put vodi do Barzinog dolca. Put se nastavlja zapadnim rubom dolca pa strmije ubrdo jugoistočnom padinom Neprobića do sedla te za 30’ po hrptu stiže do vrha. Od sedla se otvara pogled i na drugu stranu, prema Hercegovini (Popovo polje i Bjelasnica). Pristup. Do Majkova i početka planinarske staze prema Neprobiću najbrže se stiže županijskom cestom 6228 Slano-Majkovi-Trsteno. Uz županijsku cestu, na sjeverozapadnom ulazu u Majkove, tamo gdje se odvaja lokalna cesta za zaselak Grbljave i kod ruševine nekadašnje škole, nalazi se proširenje na kome je moguće ostaviti vozilo.
Karta područja oko Majkova
Izvor: ARCOD, 2023. 
Topografska karta vršnog područja
Izvor: ARCOD, 2023. Obilaznice. Neprobić je kontrolna točka Hrvatske planinarske obilaznici (Područje 20. Djubrovačko područje)
Žig. Metalni žig nalazi se na vrhu, učvršćen je na gornji dio geodetskoga stupa ispod oštećenoga kapitela. Zemljovid. Neprobić se nalazi na zemljovidu Dubrovačko primorje u izdanju HGSS-a 2018. godine. (ONLINE VERZIJA NA STRANICI HGSS-a) IZVORI Hrvatski planinarski savez (pristupljeno 18.1.2023.). KT HPO - 5. Neprobić - vrh. Planinarski portal 
Vrh Neprobića
Ljubaznošću autora: Ivan Ivanović - Fjaka 
Vrh Neprobić
Ustupljeno ljubaznošću autora: Ivan Ivanović - Fjaka 
Pogled s vrha Neprobić u, preko Zavale i Popova polja na planinu Bjelasicu u Hercegovini
Ljubaznošću autora: Ivan Ivanović - Fjaka |
Powered by Wikiloc ĐIR NA NEPROBIĆ 971m - 04.04.2015.
Autor: HPD Sniježnica - Dubrovnik Datum objavljivanja: 8.4.2015. Opis: Đirata veselih planinara na treći najveći vrh Dubrovačko - Neretvanske županije. 
Pogled s vrha Neprobića na Slano
Ljubaznošću autora: Ivan Ivanović - Fjaka |
Barzin dolac, između Neprobića i Ograđenice
Ljubaznošću autora: Ivan Ivanović - Fjaka |
S uspona na Neprobić, panoramska snimka
Ljubaznošću autora: Ivan Ivanović - Fjaka |
|
Pogled s Ograđenice
Pogled s padina Ograđenice u smjeru sjeverozapada. Pogledom dominira vrh Tmor, a na lijevoj strani fotografije (iza vjetroelektrane) nižu se brojni visovi poluotoka Pelješca koji kulminiraju vrhom Sveti Ilija (iznad Orebića) - čiji se šiljak nazire daleko na horizontu. Fotografija ustupljena ljubaznošću autora: Ivan Ivanović - Fjaka |
OGRAĐENICA
NADMORSKA VISINA 931 m
Planinska uvala Barzin dolac (826 m) razdvaja vrhove Neprobić i Ograđenicu.
S uspona na Ograđenicu, panoramska snimka
Desno je vrh Neprobić, a u pozadini je Tmor.
Ustupljeno ljubaznošću autora: Ivan Ivanović - Fjaka
Desno je vrh Neprobić, a u pozadini je Tmor.
Ustupljeno ljubaznošću autora: Ivan Ivanović - Fjaka
Ograđenica i Neprobić
Pogled od zaseoka Kovačića (Rožetići) prema selu Gornji Majkovi (nazire se u nastavku zavoja ceste). Iznad Majkova uzdiže se (desno) brdo Torac (774 m). Iza Torca je Ograđenica koja prekriva pogled na sam vrh Neprobića. U daljini se vidi stožac brda Tmor (899 m). Lijevo na fotografiji iznad zaseoka Podosojnik uzdiže se Ilijino brdo (345 m) 
Pogled s obronka Ograđenice
Ustupljeno ljubaznošću autora: Ivan Ivanović - Fjaka |
Pogled s obronka Ograđenice prema Tmoru
Ljubaznošću autora: Ivan Ivanović - Fjaka |
TORAC
NADMORSKA VISINA 774 m
Pogled s obronka Ograđenice na Torac (vrh u sredini), iza kojega (lijevo) se visinom izdvaja vrh Motoruga.
Ustupljeno ljubaznošću autora: Ivan Ivanović - Fjaka |
MOTORUGA
NADMORSKA VISINA 859 m
Rožetići
Rožetići
Kuće zaseoka Rožetići, iznad kojih se diže brdo Drvenik, (572 m). Desno u pozadini, najviši je vrh Motoruga (859 m) |
ŽELIN GLAS
Želin glas (601 m)
Brdo se nalazi zapadno od sela Dubravica, uz cestu Trsteno - Gornji Majkovi - Slano. 
|
Želin glas, pogled iz smjera mora
Obala od uvale Slanog (lijevo) do Želinog glasa (desno)
|
|
Vrhovi između Slanog i Zatona (legenda uz prethodnu fotografiju)
1 Neprobić, 966,1 m 2 Ograđenica, 930,5 m 3 Želin glas, 600,9 m 4 Motoruga, 858,9 m 5 Gradina (kod Dubravice), 631,1 m 6 Veliki vrh (kod Riđice), 849,4 m 7 Veliki vrh (kod Mravinjca), 723,3 m 8 Ravne glavice, 448 m 9 Jevo brdo, 847 m 10 Dujen, 484,4 m 11 Gradina (kod Mrčeva), 666 m 12 Semin, 727,2 m 13 Vrsija, 518 m 14 Vrteljka, 540,3 m 15 Veliki stol, 446,7 m 16 Čisti vrh 17 Spasovo brdo, 588,9 m 18 Bračevo brdo, 442,6 m 
|
Rt sv. Trojica u Lopudskim vratima i pogled prema Koločepskom kanalu i brdima Dubrovačkog primorja i mediteranske Hercegovine
|
VELIKI VRH (kod Riđice)
Najviši vrh u pozadini (sredina) je Veliki vrh (kod Riđice), visok 849,4 m. Lijevo do njega je kota 778, a desno se nazire glavica Velikog vrha (kod Mravinjca) visine 723,3 m.
Naselje uz obalu su Brsečine, iznad kojih se lijevo diže brdo Gradina (kod Dubravice) (631,1 m). 
Karta područja oko Velikog vrha (kod Riđice)
Izvor: ARCOD, 2023. |
GRADINA (kod Dubravice)
Karta područja oko Gradine (kod Dubravice)
Izvor: ARCOD, 2023. 
Vrh Gradina (kod Dubravice)
Izvor: ARCOD, 2023. 
Gradina (kod Dubravice)
Desno od Gradine (kod Dubravice) nastavlja se niži vrh Ravne glavice (oko 430 m n.v.) pod kojime je naselje Brsečine. Desno od Ravnih glavica je prijevoj visine 362 metar koji ih odvaja od vrha Dujen (484,4 m), a preko koga prolazi tradicionalna staza od Brsečina prema zaleđu primorskog grebena i naseljima Mravinjac i Mrčevo.
Ravna glavica (zaravnjeni vršić u sredini fotografije)
|
VRTELJKA
DUJEN, NAVRH KAMENICE, VRSIJA, VRTELJKA, VELIKI STOL, MALI STOL, KRST, RADAVA, KRUČICA, OŠTRI VRH
|
Trsteno
Naselje Trsteno nad obalom mora i pod vrhovima Vrteljka (lijevi vrh) i Veliki stol (desni)
|
Trsteno: Arboretum i stanica Instituta za eksperimentalno šumarstvo Jugoslavenske akademije
Autor: Aleksandar Ugrenović Ilustrirao: prof. Željko Hegedušić; Crteže biljaka izradila prof. Zdenka Sertić Izdavač: JAZU Mjesto izdanja: Zagreb Godina: 1953. Broj stranica: 215 Uvez: Meki, s omotom |
BRAČEVO BRDO
Karta područja oko Bračevog brda
Izvor: ARCOD, 2023. 
Pogled od Koločepa na Bračevo brdo
Lijevo je brdo Bračevo (443 m), desno je stožasti Semin (728 m). Naselje uz obalu je Orašac.
|
Pogled od Koločepa na Bračevo brdo
|
Orašac
VELEBIĆ
Velebić (270,5 m), između naselja Orašac i uvale Zaton
|
Uvala Zaton
Karta područja oko uvale Zaton
Izvor: ARCOD, 2023. 
Pogled prema uvali Zaton
Šumoviti poluotok Bat zatvara s jugozapadne strane ulaz u uvalu Zaton
|
VRHOVI oko Osojnika, Ljubača i Gromače
Karta vrhova oko Osojnika, Ljubača i Gromače - sjeverni dio
Izvor: ARCOD, 2023. 
Karta vrhova oko Osojnika, Ljubača i Gromače - južni dio
Izvor: ARCOD, 2023. 
Vrhovi u pozadini (slijeva nadesno): Spasovo brdo 588,9 m - Veliki vrh (kod Ljubača) - Točilo 584 m - Mrkokučije, 518,2 m
Iza uvale Zaton, u pozadini lijevo skupina vrhova oko Velikog vrha (kod Ljubača), a prema desno su udaljeniji vrhovi Ravni vrh (738,7 m), Goli vrh odn. Birač (681,6 m) i dr. niži.
Najviši vrh (desno) u pozadini je Goli vrh (kod Osojnika) (681,6 m).
|
MILOŠEVICA
Od lijeva nadesno: Miloševica (355 m), Na Krstu (281,3 m), Loškibr. (221,8 m), ulaz u Rijeku dubrovačku, Srđ i skroz desno dio otoka Koločepa
Brda iznad naselja Lozica
|
Loški brijeg (221,8 m), lijevo od mosta
|
OŠTRA GLAVICA
|
DUŽ POPOVA POLJA
Krajkovići
NADMORSKA VISINA 277 m
|
Krajkovići su naseljeno mjesto u Hercegovini u općini Trebinje, 20 km jugozapadno od Trebinja. Na popisu stanovništva 1991. u njemu je živjelo 23 stanovnika, a 2013. niti jedan.
Povijesni pregled. Do početka 13. stoljeća područje pripada srednjovjekovnoj župi Popovo, koja je bila konstitutivni dio Huma, sve do njegovog raspada. Popovo, zajedno s Primorjem i Žabom, ostaje u neposrednom posjedu kneza Andrije i njegovih potomaka. Andrijići gube Primorje, koje dospijeva u posjed Dubrovnika, ali kao baruni bosanskog kraljevstva i dalje zadržavaju žapsku i popovsku župu sve do propasti bosanske države, bilo kao neposredni vazali bosanskog kralja, ili češće vazali Sankovića i Kosača. Od trećeg desetljeća 14. stoljeća do konačne propasti Sankovića (1404. godine) vlast Nikolića u Popovu se gotovo i ne osjeća. Humski mogoriš se isplaćuje Đedićima, Sankovićima i bosanskom kralju. Popovski župani toga doba (Čihorići-Drugovići) bili su vazali Sankovića. U 15. stolječu Nikolići, nakon dugotrajnog otpora, postaju vazali Kosača, ali njihova stvarna vlast i pravo na humski mogoriš i dalje traje. Baština. U naselju se nalazi arheološko područje, koje je nacionalni spomenik BiH (na privremenoj listi). Na uzvišenju Kličanj, nedaleko od izvora vode Brestice, nalazi se arheološko područje sa tri kulturna dobra, koje je nacionalni spomenik BiH.
IZVOR Krajkovići. Wikipedija (sh) |
|
Arheološko područje Kličanj
|
Arheološko područje Kličanj se nalazi u Krajkovićima, na području opštine Trebinje, Bosna i Hercegovina. Na sjednici održanoj od 27.6. do 2.7.2005. godine, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku da se arheološko područje proglasi za nacionalni spomenik BiH.
Lokacija. Kličanj je blago uzvišenje u neposrednoj blizini naselja Krajkovići. Na istočnoj padini, uz suvremeno pravoslavno groblje, nalazi se arheološko područje. Smješteno je na pogodnom i dominantnom mjestu, nedaleko od izvora vode Brestice, što je od davnina predstavljalo važne preduvjete za nastanak i kontinuitet naselja. Uvidom na terenu u junu 2005. godine ustanovljeno je sljedeće: Arheološko područje je obraslo gustim i visokim samoniklim rastinjem. Ne postoje nikakve pristupne staze do nekropole, kao ni do ruševina crkve. Istraživanja. U razdoblju 1964. - 1976. godine Zavičajni muzej Trebinje je obavljao istraživanja. Pokretni arheološki materijal je pohranjen u prostorijama muzeja: Godine 1964. Zavičajni muzej Trebinje je izvršio zaštitno sondažno istraživanje. Rukovoditelj radova je bila Vukosava Atanacković-Salčić, arheolog za zaštitu spomenika kulture Mostar, u suradnji s Ljubinkom Kojić, direktoricom i kustosom Zavičajnog muzeja Trebinje. Iskopano je i istraženo pet sondi. Godine 1975. Zavičajni muzej Trebinje je izvršio prikupljanje keramičkog materijala koji je otkriven kopanjem obiteljske grobnice na Kličnju, u aktivnom groblju sela Krajkovići. Godine 1976. iskopavanje je izveo Zavičajni muzej Trebinje pod rukovodstvom kustosa Đ. Odavića. Opis. Arheološkim iskopavanjima je utvrđeno postojanje prapovijesnog gradinskog naselja na brdu Kličanj. Pronađeno je malo fragmenata keramike, kućnog lijepa* i kulturni sloj debljine 20 cm iz brončanog ili željeznog doba. Većina fragmenata na ovom lokalitetu pripada dobro pečenim velikim posudama grube fakture i lošije izrade. Uglavnom su svijetlocrvene boje s izvjesnim glačanjem s vanjske i unutrašnje strane. Na većem broju primjeraka vidi se rad od slabije gline sa primjesom krupnijeg pijeska. Osim grubljih, pronađene su i manje količine finijih fragmenata. Iz srednjovjekovnog razdoblja, nalaze se ostaci crkve i nekropola sa stećcima. Sačuvana visina zidova crkve iznosi 0,80 m. Unutrašnje dimenzije iznose 4,00 x 2,65 m. Vrata, široka 0, 70 m, nalazila su se na zapadnoj strani. Zidana je od neklesanog kamena, bez morta (maltera). Nije imala apsidu. U unutrašnjosti crkve, u jugoistočnom kutu, na udaljenosti 15 cm od istočnog zida, prilikom iskopavanja je pronađen kameni stub (0,70 x 0, 40 x 0,25 m) s oborenom časnom trpezom (sveti oltar). Vjerojatno je u suprotnom kutu postojao još jedan takav stub, te je časna trpeza (dimenzija 0,75 x 0,40 x 0,25 m) stajala naslonjena na istočni zid crkve i dva stuba. Oko crkve se prostire nekropola od osamdeset stećaka, od čega je pedeset ploča i trideset sanduka. Obrada je različita, a veći broj primjeraka je dobro obrađen. Orijentirani su u smjeru zapad-istok i svrstani u nizove. Pet primjeraka je ukrašeno (pravokutni štit s mačem, krst/križ čiji su krakovi predstavljeni kao trostruke vrpce od kojih je srednja tordirana, polumjesec, krug, trokuto, kružni vijenac u vidu uvijenog užeta). |
*kućni lijep (kućni maz) - glina pomiješana sa slamom ili pepelom upotrijebljena za premazivanje zidova ili zapunjavanje prostora između građevinskih elemenata na kojoj se nakon rušenja zidova vide utori od kolaca, šiblja ili dasaka.
IZVOR Arheološko područje Kličanj. Wikipedija (sh)
LITERATURA ANĐELIĆ, Pavao: Srednjovjekovna župa Popovo. Tribunia 7, Zavičajni muzej Trebinje, 1983., str. 61-79. BEŠLAGIĆ, Šefik: Popovo, srednjovjekovni nadgrobni spomenici. Sarajevo, 1966. ODAVIĆ, Đorđo: Praistorijsko naselje na Kličnju u Krajkovićima. Tribunia 2, Zavičajni muzej Trebinje, 1976., str. 7-17. Arheološko područje–ostaci naselja iz praistorijskog perioda, nekropola sa stećcima i ostaci crkve iz srednjovjekovnog perioda Kličanj u Krajkovićima kod Trebinja, Odluka o proglašenju nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Sarajevo, 2005. |
|
Detaljniji opis nekropole stećaka IZVOR Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH Oko crkve se prostire nekropola od osamdeset stećaka, od čega je pedeset ploča i trideset sanduka. Obrada je različita, a veći broj primjeraka je dobro obrađen. Orijentisani su prema pravcu zapad-istok i svrstani u nizove. Pet primjeraka je ukrašeno. Stećak br.1 je ukrašena ploča, vrlo velika (240 x145 x 25 cm), nalazi se pred ulazom u crkvu. Početkom 20. vijeka pod pločom je ustanovljena grobnica sa osam skeleta(1). Na vodoravnoj strani su prikazani mač (dug 130 cm) i buzdovan (dug 67 cm). Stećak br. 2 je visoki sanduk (185 x 150 x 80 cm), pomjeren i naslonjen na stećak na sjevernoj strani. Na zapadnom uglu je oštećen i napuknut. Ukrašen je sa tri strane. Preko uspravnih strana pruža se friz od plastične povijene linije sa trolistovima. Na zapadnoj čeonoj strani je stilizovan krst. Krakovi krsta su predstavljeni kao trostruke vrpce od kojih je srednja tordirana. Krakovi se završavaju u formi ljiljana izuzev donjeg koji se proširuje "u postolje". Na istočnoj čeonoj strani, uokviren vrpcom u vidu uvijenog užeta, nalazi se prikaz pravougaonog štita sa mačem. Na južnoj strani u istom okviru prikazane su scena kola i lova. Kolo je žensko: osam žena u dugim haljinama drži se za ruke i igra u kolu. Prva žena se podbočila desnom, a posljednja lijevom rukom. Ispod kola je prikazan lov. Lovac na konju sa ispruženom desnom rukom drži položeno koplje. Lijeva ruka mu je spuštena prema dršci mača. Ispred njega bježe srna i jelen prema pješaku koji ih čeka sa lukom i strijelom u lijevoj ruci. Konjanik i pješak imaju šiljate kape. Stećak br. 3 je sanduk (205 x 125 x 35 cm) koji se nalazi u jugozapadnom dijelu nekropole. Na vodoravnoj strani, u sva četiri ugla, uklesan je po jedan mali krug i u njemu krst. Stećak br. 4 je sanduk (223 x 97 x 35 cm) koji se nalazi nekoliko metara sjeverno od crkve. Na vodoravnoj strani stećka, u borduri od uvijenog užeta, reljefno je isklesan kružni vijenac, takođe u vidu uvijenog užeta. Na mjestu gdje se vijenac prekida je ispupčenje na kome je prikazan ravnokraki krst. Unutar vijenca je reljefni polumjesec. Stećak br. 5 je sanduk (240 x 150 x 30 cm) dobro obrađen. Na vodoravnoj strani je ukrasni motiv sličan motivu na stećku br. 4. Isklesan je vijenac sa polumjesecom u sredini. Na vijencu je trougao na kome stoji krst. Donji krak krsta je nešto duži od ostalih. |
Arheološko nalazište Kličanj
Izvor: Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Sarajevo, 2005. |
IZVORI I LITERATURA
TEPŠIĆ, Ivan: Prva Poslanica Vile S Neprobića. /Pesmi. Dubrov. Hrv. Tisk. Dubrovnik, 1936.
ŽITKOVIĆ, Orsat: Neprobić povrh Slanoga. Nepoznate hrvatske planine. Hrvatski planinar, 2009, br. 7, str. 279 (PDF)
ŽITKOVIĆ, Orsat: Vlaštica zaboravljena planina dubrovačkih planinara. Dubrovačko područje. Hrvatski planinar, 2010, br. 7-8, str. 279 (PDF)
ŽITKOVIĆ, Orsat: Neprobić povrh Slanoga. Nepoznate hrvatske planine. Hrvatski planinar, 2009, br. 7, str. 279 (PDF)
ŽITKOVIĆ, Orsat: Vlaštica zaboravljena planina dubrovačkih planinara. Dubrovačko područje. Hrvatski planinar, 2010, br. 7-8, str. 279 (PDF)
