|
|
PRIMORSKI POJAS > PLANINE PRIMORSKE I SREDIŠNJE CRNE GORE > PRIMORSKE PLANINE CRNE GORE > Lisinj
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Loška (1353 m)
Koordinate najvišeg vrha: 42.0648, 19.1732
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Loška (1353 m)
Koordinate najvišeg vrha: 42.0648, 19.1732
O planini ...
Uvod
|
|
Planina Lisinj nalazi se jugoistočno od grada Bara, uz obalu Jadranskog mora. Lisinj je zapravo krajnji jugoistočni dio masiva Rumije (Rumija u širem smislu), no zbog svojeg istaknutog položaja, tradicionalno se promatra i naziva zasebnom planinom. Kako se nalazi južnije od vrha Rumije, Lisinj je faktički najjužnija crnogorska planina, ako se uzme u obzir klasifikacija da je brdo do 1000 m, a planina iznad 1000 metara visine. Iako, treba dodati kako još južnije od najvišeg vrha Lisinja, na obližnjoj planini Rumiji ima još nekoliko vrhova viših od 1000 m n.v.
Planina je vapnenačke građe. Njezin vršni dio iznad 1000 m visine je gotovo bez visoke vegetacije, kamenit i djelomice travnata golet. Zbog izdvojenog položaja s Lisinja se pruža širok pogled na primorske planine Crne Gore, od Orjena, preko Lovćena, Vrsute, Rumije, na jug sve do rijeke Bojane na crnogorsko-albanskoj granici, te na sjevernoalbanske primorske ravnice i albanske planine. Izuzetan je pogled na grad Bar. Ime planinePored naziva Lisinj, koristi se i oblik imena Ljesinj.
ENGLISH SUMMARY: LisinjLisinj Mountain is situated southeast of the port of Bar, along the Adriatic Sea. Lisinj is actually the ultimate southeastern part of the massif of Rumija (Rumija in the wider sense), but because of its prominent position, it is traditionally observed and called a separate mountain. As it is situated south of the top of Rumija´s highest peak, Lisinj is actually the southernmost mountain of Montenegro, taking into account the classification that the hill has less than 1000 m and the mountain above 1000 meters of altitude. Although it is worth adding that even further south of the highest peak of Lisinj, there are few more peaks of over 1000 m n.v. on the nearby mountain of Rumija. The mountain is built of limestone. Its highest parts, above 1000 m, are mostly without high vegetation, rocky and partly grassy. Due to its secluded position, Lisinj offers a wide view of the Montenegrin Litoral mountains, from Orjen, over Lovćen, Vrsuta, Rumija, to the south to Bojana river and the northern Albanian coastal plain and the Albanian mountains. An impressive view is also of Bar City. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Lisinja
Oglašavajte ovdje:
|
Panoramski pogled na Rumiju, Lisinj (u sredini) i luku Bar
Pogled s vrha Vrsute
Pogled s vrha Vrsute
Pogled na Lisinj s vrha Rumije
|
Naslovna fotografija
Pogled na Lisinja sa Vrsute Lisinj (1353 mnv)
Datum objave: 21.3.2022. Autor: Geografija za sve Opis: Snimio: Strahinja Živaljević |
Lisinj i okolica na staroj topografskoj karti
Detalj karte mjerila 1:50.000: sekcija: 677-3 Podgorica; U izdanju Vojnogeografskog instituta, 1967.
Detalj karte mjerila 1:50.000: sekcija: 677-3 Podgorica; U izdanju Vojnogeografskog instituta, 1967.
|
Stari Bar
Ruševine starog grada Bara nalaze se na obroncima planine Rumije i u neposrednoj blizini planine Lisinj. |
U PODNOŽJU PLANINE
Bar
Stari Bar
|
Bar ili Stari Bar (lat. Antibaris) je stari utvrđeni grad u zaleđu današnjeg grada Bara, koji je više stoljeća bio njegov centar, sve dok se grad nije preselio niže, u polje ka moru. Danas je napušten i nalazi se u ruševinama. Stari Grad Bar se nalazi u podnožju planine Rumije i zapadno od Lisinja. Od mora je udaljen oko 4 km. Nalazi se na površini od 4 hektara, a njegovu prirodnu podlogu čini stjenovit masiv pa je grad nepristupačan s istočne i južne strane. Grad ima odličan vidik na pristanište i na Barsko polje. Dobar geostrateški položaj omogućio je njegov razvitak u prošlosti.
WIKIPEDIJA |
Pogled od rta Ratac, preko Barskog zaljeva, na Lisinj
Bregovi iznad Starog Bara i planina Lisinj u daljini
Autor fotografije: Greenwich Photography - Stari Bar; Wikipedija |
Stara maslina
|
Stara maslina je stablo europske masline (Olea europaea) za koje se vjeruje da je najstarije stablo svoje vrste u Europi i jedno od najstarijih na svijetu. Nalazi se u barskom naselju Mirovica, nedaleko od Starog Bara, uz magistralnu cestu Bar-Ulcinj i zaštitni je znak grada Bara.
Nalazi se u gradu Baru, u blizini Starog Bara, i 1957. godine zaštićeno je zakonom i proglašeno spomenikom prirode. Jedno je od najznačajnijih prirodnih dobara u Crnoj Gori. Starost ovog stabla procjenjuje se na više od 2000 godina. U prošlosti je dva puta stradala u požaru, ali se oba puta oporavila i još uvijek rađa. Plod sa nje se sakuplja i od njega se radi maslinovo ulje koje se prodaje posjetiteljima kompleksa. WIKIPEDIJA Osim Stare masline, koja je stara preko 2000 godina, u istom dvorištu je još sedam stabala maslina koje su stare između 500 i 700 godina. Godine 2008. prostor oko Stare masline uređen je i pretvoren u parkovsko-spomenički kompleks, veličine oko 2564 m2. 
Stablo "Stare masline" u Baru
|
Informativna ploča uz staru maslinu
Kanjon Rikavac - www.xcanyoning.com from xcanyoning on Vimeo. Kanjon Rikavac kod Starog Bara - www.xcanyoning.com |
Veliki Mikulići (Velji Mikulići) |
KOORDINATE: 42.0791/19.1893; NADMORSKA VISINA: 700-900 m; BROJ STANOVNIKA: 0 (2003.); WIKIPEDIJA: Veliki Mikulići
|
|
Veliki Mikulići je naselje u općini Bar. Selo je smješteno u jednoj kotlini između planine Rumije i brda Veli vrh (807 m) - Majelika/Mrjlika. (644 m) i planine Lisinj (1353 m), koji ga dijele od mora Pored sela se između 2 brda vidi luka u Baru s morem. U selu se nalazi džamija s mulimanskim groblje, a u blizini sela je nedavno sagrađen manastir svetog Sergija Radonješkog.
Prema popisu iz 2003. u njemu nije živio niti jedan stalni stanovnik. Od Drugog svjetskog rata broj stanovnika je kontinuirano padao, jer se stanovništvo uglavnom iseljavalo u Bar i Ameriku. Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 230 (1948.); 212 (1953.); 192 (1961.); 172 (1971); 86 (1981.); 28 (1991.); 0 (2003.) Ivan Jastrebov, ruski konzul u Skadru, Prizrenu i Solunu i poznati znanstvenik, 1880. godine, u Glasniku srpskog učenog društva (knjiga XLVIII) u svojoj studiji "O pravoslavnim srpskim starim i novim crkvama u Staroj Zeti – sadašnjem Skadarskom okrugu" pišući o crkvi Prečiste Krajinske kaže: "U ovoj crkvi čuvan je bio znameniti krst, koji Mrkovići nose na goru Rumiju, gdje je crkva sv. Trojice"(str.378), a pišući o predjelu Mrkovića kod Bara kaže: "Blizu sela Mikulića nalazi se crkva sv. Aleksandra i sv. Jovana, i sv. Trojice na vrhu Rumije" (str.380). Džamija s muslimanskm grobljem U selu se nalazi džamija s muslimanskim grobljem, na kojem su stariji epitafi na ćirilici (Perazići umrli 1927., 1939., 1944., 1945., 1951., 1961., 1963., Suljejman Osman Niljić umro 1939., Peročević - umro 1950., Adem Zagora - umro 1954., Peković - umro 1964. i dr.), a noviji na latiničnom pismu (Zagora 1956., Nilić 2006., Šabović 2009., Peković 2010. i dr.). Tu su i 3 spomen ploče koje govore o gradnji objekata. Na zgradi pored džamije, ćirilicom piše "MEJTEP I ŠADRVAN SAGRAĐENI SU 1887. GOD. U NJEMU JE, 1945. GOD. POČELA SA RADOM OSNOVNA ŠKOLA.". Na samoj džamiji su 2 spomen ploče na latiničnom pismu: "OVO MINARE SAGRAĐENO JE SA PLEMENITOM ŽELjOM ZEKA O. ŠABOVIĆA ...0" (malim slovima su ovdje napisana slova koja su na ploči nedostajala u julu 2018.g., a ispod imena Šabovića je samo 0 što bi mogla biti godina nastanka minareta, ali su po svemu sudeći ostali brojevi otpali). Na drugoj spomen ploči stoji natpis latiničnim pismom: "U SPOMEN NA SVOJE PRETKE I STARI ZAVIČAJ OVU DŽAMIJU IZ TEMELJA OBNOVIŠE MIKULIĆI IZ AMERIKE I PRIJATELJI OVOG SELA 1998. G". Izvor Na makadamskom putu od novoizgrađenog manastira svetog Sergija, ka selu Veliki Mikulići, s desne strane je i jedan izvor (s tekućom vodom slabog mlaza) sa spomen pločom na ćiriličnom pismu: "RAĐENO 1906.G. ZA DUŠU MITRA MARKINIĆA. OBNOVIO NIKO MARKINIĆ 1958. G.". Ime Niko je teže čitljivo (jul 2018.) zbog "zuba vremena", koji je oštetio ovu spomen ploču.
Svake godine se taj krst na Trojčin dan ili Duhove (pedeseti dan po Vaskrsu) iznosi na vrh Rumije. To je, dakle, isti onaj krst na kome se makedonski car Vladislav lažno zakleo, kao i isti onaj na kojem je naš knez Vladimir pogubljen. 
Pogled s vrha Rumije na Velike Mikuliće u podnožju vrha
Selo se smjestilo u kotlini između padina Lisinja (dominira u pozadini) i nižih visova, na rumijskim ograncima, kao što su pr. Srednji vrh (lijevo, 1292 m) i Kunteljat (u sredini, desno, prekriven vegetacijom; 1021 m). |
Toponimi
Mikulići - Selo u uvali pod strmim vrhovima Rumije. Ime je dobilo po Svetom Mikuli = Sv. Nikoli, čija je crkva u selu. (Stojović, 2011.) Rađen - Planinski vrh 1200 m,na istočnoj strani Mikulića. Nazvan je po imenu kneza Jovana Rađena, kome je bilo povjereno, od krajinskog popa, čuvanje Vladimirovog krsta. U podnožju ovog vrha je zaravan Rađenovica, nazvana po istom imenu. (Stojović, 2011.) 
Veliki Mikulići
Detalj stare topografske karte; Mjerilo: 25.000; Sekcija Stari Bar 160-3-4 Manastir svetog Sergija Radonješkog (M. Mikulići)
Manastir Mikulići nalazi se u podnožju Rumije. Radi se o manastiru Srpske pravoslavne crkve, sagrađenom početkom 21. stoljeća, i posvećenom svetom Sergiju Radonješkom, svetitelju u Pravoslavnoj Crkvi i poniklom u ruskom narodu. Sveti Sergije Radonješki je prvo sagradio lavru posvećenu Presvetoj Životvornoj Trojici – Sergijevski posad. Kasnije, ispod svete planine Rumije, na kojoj je postavljena mala crkvica, također posvećena Sv. Trojici, podignut je i manastir posvećen Sv. Sergiju Radonješkom. Manastir je izgrađen prilozima pravoslavnih Rusa i vjernika iz Bara i okolice. Arhitekturom, manastir ne nije izgrađen tipično za lokalno podneblje, niti tradiciji, jer je njegov uzor očito bila ruska sakralna arhitektura. Poseban doprinos dali su: Vitalij Ivančikov iz Novosibirska kao najveći priložnik i Velimir – Milo Dragović iz Bara koji je pokazao izuzetan trud u izgradnji manastira. Hram novosagrađenom manastiru je posvećen 19.7. 2009. godine novosagrađeni manastir i u njemu služio Sv. Arhijerejsku Liturgiju. Od posvećenja na Ilindan 2015. godine hram Svetog Proroka Ilije na brdu Volujica kod Bara, pripojen je kao skit novosagrađenom manastiru Svetog Sergija Radonješkog. WIKIPEDIJA: Manastir Mikulići |
PO MRKOJEVIĆIMA
Pleme i oblast Mrkojevići (Mrkovići) obuhvaća predjel između primorske planine Lisinj, na sjeveru i Možure, na jugu.
Mrkojevići
|
Oblast Mrkojevići (Mrkovići), odn. srednovjekovni Katun Mrkojevići (Mrkovići) je obuhvaćao područje između primorskih planina Lisinj, na sjeveru i Možure, na jugu. Najraniji spomeni Mrkovića javljaju se u mletačkim izvorima, 1409 (Li Marchoe), 1449 (de Marchois) i 1559 (Marcovichi) kod Bara. Spominju se u Donjoj Zeti, 1409. godine, pod imenom Mrkovići, kao katun s ratničkom družinom najamnika. Kako je tada navedeno: katun je nastanjen narodom žestoke naravi, na padinama planine Lisinj, na području od 12 milja u dužini i 8 u širini.
MRKOJEVIĆI KAO RATNIČKA DRUŽBA Pema podacima iz 15. stoljeća, u Mrkojevićima je bilo 130 kuća, s poznatom ratničkom družinom najamnika. Kako je u katunu bilo pravoslavnih i katoličkih obitelji, kao ratnička držina su često nastupali u odvojenim grupama, sa svojim predvodnicima. Kao predvodnik pravoslavnog dijela družine, spominje se pop Đinak, kome su Mlečani, kao nagradu, ustupili katoličku opatiju (blizu ušća rijeke Bojane) koju je držao do 1450. godine. BORBA KOD BARA U borbama kod Bara, 1448. godine, spominje se samo jedna ratnička družina Mrkojevića (Dominik, Nikša, Vasko i Andrija, sa 130 boraca). Unajmljeni od strane Mletačke republike (čiji su podanici i bili, plaćajući perper po ognjištu) u čijem je posjedu bio grad Bar, pomogli su u odbijanju napada vojske Đurađa Brankovića (vojvoda: Stefanice Crnojevića i Altomana) kao i dijela Paštrovića. OSMANSKA VLAST Nakon što je Skadar pao pod osmansku vlast, 1479. godine, katun Mrkojevića (Mrkovića) priznaje tursku vlast (računaju se kao nahija u Skadarskom sandžaku) sve do trenutka kada ovi od njih zahtijevaju naplatu danka, 1482. godine. Nakon pobune, Mrkojevići traže pomoć od obližnjeg, mletačkog utvrđenog grada, Bara. Pošto su ih Barani odbili, katun (sada već i turska nahija) s njima započinje neprijateljstvo i česte sukobe, sve do pada Bara pod osmansku vlast, 1571. godine. Mrkojevići definitivno postaju podanici Osmanskog carstva. Poslije pada Skadra (1479.) i Bara (1571.) za vrijeme osmanske dominacije, masovno će se iz ovog plemena početi iseljavanja pravoslavnih obitelji u Istru i primorske gradove pod mletačkom vlašću, posebno od početka 17. stoljeća. U Poreč iseljava deset obitelji 1611. godine, zatim njih 185, pa još 20 obitelji (1622.). U Istru se 1633. godine iseljava još 6 obitelji s 22 člana. Islamizacija plemena Mrkojevića je otpočela početkom 17. stoljeća, a najviše u razdoblju od 1693. do 1697. godine. Manji dio pravoslavnih suplemenika, ostao je živjeti s njima do danas. Prva džamija (uz sudjelovanje pravoslavaca) izgrađena je u Veljem Selu, 1752. godine. Nadbiskup barski i Primas Srbije (1671.-1694.) Andrija Zmajević u svom izvješću iz 1671. godine, piše o Mrkojevićima da su jedan narod u 20 sela, od Bara do Ulcinja i da su svi pravoslavci. Pravoslavne naziva Srbima a katolike Latinima. Nasljednik Andrije Zmajevića, Marko III Đorga (1696.-1700.) o Mrkojevićima piše da broje preko 1300 duša i da su svi od davnina pravoslavci, ali da su tada većinom Turci (muslimani). Nadbiskup barski (1701.-1712.) Vicko Zmajević je ostavio zapis da u Mrkojevićima ima 140 kuća muslimana sa 1000 članova i 30 kuća pravoslavaca sa 250 članova. VLAST KNJAŽEVINE CRNE GORE Crnogorska vojska istjeruje osmansku vlast iz oblasti Mrkojevića, 1877. godine, ali se stanovništvo pred njom povuklo u turski Skadar. Svi su se vratili, tek na poziv knjaza Nikole I. Brzo su se, u okviru Primorske nahije (Barski okrug), uklopili u crnogorsko društvo i državu. Prema popisu, dvije godine kasnije, u Mrkojevićima je živjelo 413 obitelji, sa 2190 stanovnika. Prvu građansku školu dobijaju 1886. godine. Godine 1901. raspolagali su sa 4590 rala zemlje, 58 kosa livade i 13 mlinova za proizvodnju maslinovog ulja. Gradnjom kolskog puta Bar-Ulcinj, još su 1906. godine bolje su povezani sa gradskim naseljima. 
Mrkovsko polje
Pogled iz polja na južne dijelove Rumije. Iznad polja (skroz desno na fotogafiji) diže se vrh Osoj (569 m) na brdu Gora krućanska odn. Vranje gnijezdo (631 m). Iza njega je brdo Rasovac (789 m) Liponjak (1209 m) - dio glavnog rumijskog grebena. |
Krst svetog Vladimira i Mrkojevići Krst svetog Vladimira vladara s početka 11. stoljeća čuvan je, prvo u manastiru Prečista Krajinska, a po njegovom rušenju u 18. stoljeću, čuvao ga je narod Krajine (mada su bili prešli na Islam). Križ su od njih oteli pripadnici susjednog plemena, Mrkojevića. Kada su i ovi većinom prešli na Islam, predali su križ na čuvanje svojim pravoslavnim susjedima Androvićima, iz Veljih Mikulića (kod Bara,) koji su danas isto muslimani. Križ je iznošen u procesijama na planinu Rumiju, na Trojičin dan – uz sudjelovanje predstavnika svih vjera sa barskog područja. Nekada je uz križ išao barjaktar Mrkojevića, musliman, s isukanim nožem, čuvajući ga, prije svega od Krajinjana (bojeći se da bi ga ovi mogli povratiti). Ivan Jastrebov, ruski konzul u Skadru, Prizrenu i Solunu i poznati znanstvenik, 1880. godine, u Glasniku srpskog učenog društva (knjiga XLVIII) u svojoj studiji "O pravoslavnim srpskim starim i novim crkvama u Staroj Zeti – sadašnjem Skadarskom okrugu" pišući o crkvi Prečiste Krajinske kaže: "U ovoj crkvi čuvan je bio znameniti krst, koji Mrkovići nose na goru Rumiju, gdje je crkva sv. Trojice"(str.378), a pišući o predjelu Mrkovića kod Bara kaže: "Blizu sela Mikulića nalazi se crkva sv. Aleksandra i sv. Jovana, i sv. Trojice na vrhu Rumije" (str.380). IZVORI I LITERATURA
DABOVIĆ, Đoko: Pleme Šestani. Bar: Udruženje građana Šestani. Bar, 2006. str. 97,104, 110. METANOVIĆ, Mahmut Metanović: MRKOJEVIĆI Istorijski razvoj. (PDF) Mrkojevići (katun). Wikipedija PROČITAJ JOŠ Ratničke družine u Zeti XV vijeka Donja Zeta (oblast) Prapratna (župa)
Prapratna je bila srednjovjekovna oblast između Ulcinja i Bara (Antivarum, Antibarum), u današnjim Mrkojevićima. Kroz župu je prolazio put koji je povezivao ove utvrđene gradove i ona im je podjednako gravitirala. Uvala Kunja i rt Komine Prapratna se spominje u glavi XXXVIII Barskog rodoslova , u opisu bojišta između dukljanskog kneza Vojislava i Bizantinaca. U proljeće 1040. godine, tjekom Barske bitke, napadnut je bizantski logor u Barskom polju. Ostatak trupa bizantskog namjesnika Teofila Erotika, bio je izložen potjeri kneza Stefana Vojislava, a navodi se da je progon trajao: dok nije prešao potok koji teče Prapratnom i prispjeo u šumu. Gorane je današnji naziv spomenute šume, jugoistočno od Prapratne, a navedeni potok utječe u more kod rta Komine, u uvali Kunja. Ne zna se da li je i zaljev Kruči pripadao ovoj župi. Postoji i uvala Prapratna kod Stona u blizini crkve Mihaila Vojislavljevića. Prema episkopu Mihajlu Devolskom (dodaci Skiličine hronike) pored kotorskog, dukljanski kralj Mihajlo imao je dvor i župi Prapratna. WIKIPEDIJA: Prapratna (župa) 
Prapratna župa i Jezerske župe u 11. stoljeću
Autor: Bratislav, Wikipedija |
Međureč
|
Međurečki kanjon TVCG1 Divlja ljepota uživo AK Slobodni penjači Cetinje
Datum objave: 7.10.2020. Autor: rajko popovic |
Kanjoning kroz Međureč
Datum objave: 8.7.2019. Autor: Barinfo Tv Opis: Vesna Šoškić; snimatelj Dejan Senić; montaža Adi Karađuzović |
IZVORI
Lisinj 1.353 mnm - Rumija – VRHOVI CRNE GORE - PEAKS OF .
Lisinj (1353mnh), Kamen koji miriše na more | Plava Zvijezda
Walk on top of the mountain Lisinj (Loška, 1353 m) in Montenegro
Kanjon Međureč, budući biser turizma. Bar.info.me, 8.7.2019.
Lisinj (1353mnh), Kamen koji miriše na more | Plava Zvijezda
Walk on top of the mountain Lisinj (Loška, 1353 m) in Montenegro
Kanjon Međureč, budući biser turizma. Bar.info.me, 8.7.2019.
Planinarska karta barskog područja
1.7.2022.
|
Turistička organizacija grada Bara izradila je kartu, na engleskom jeziku, sa svim potrebnim informacijama i pojašnjenjima, oznakama i preporukama za boravak i korištenje pješačkih i planinarskih staza na području ove crnogorske primorske općine.
Radi se o logičnom potezu, nakon što se u organizaciji iste TO markirano 160 km planinarskih staza, čime je ova karta upotpunila ponudu ove vrste aktivnog odmora na ovome prostoru. Svi zainteresirani mogu dobiti kartu u informativnim uredima TO Bar, i to u: Šušanju, Sutomoru, Čanju, Virpazaru, Dobroj Vodi, Utjehi, Starom Baru kao i u predstavništvu na Topolici Mapu je moguće preuzeti i u PDF formatu na web-stranici: www.bar.travel. Turistička organizacija Bar je najavila izradu nove brošure aktivnog odmora, koja će se uskoro naći na njihovim info točkama. |
Turistička organizacija Bar
|
