|
|
  |
Šćit
Područje:
Grupa:
Država:
Najviši vrh: ( m)
Koordinate najvišeg vrha:
Grupa:
Država:
Najviši vrh: ( m)
Koordinate najvišeg vrha:
|
Naslovna fotografija
|
|
o planini ... |
BOOKING
Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine  
Oglašavajte ovdje: lokalnu ponudu, usluge i servise - smještaj - gastronomija - lokalni proizvodi - turistička ponuda - aktivnosti na otvorenom i dr. |
Šćit (Štit, Štiti), planina sjeverozapadno od Fojnice u srednjoj Bosni, BiH. Građena je od gabra, nepropusnih paleozojskih škriljevaca i vapnenaca. Sa susjednim planinama Vranicom i Bitovnjom tvori geološko-tektonsku cjelinu. Pretežno je pod šumom. Južnim podnožjem protječe gornji dio toka Fojničke rijeke.
Vranica, Zec i Šćit planina teritorijalno spadaju u srednjobosanske planine, a pripadaju dinarskom sistemu te tako sačinjavaju širok planinski masiv koji se pruža na prostoru od Fojnice do Gornjeg Vakufa. Na ovim planinama postoje dobri geomorfološki, hidrografski i vegetacijski uslovi, pa se u zonama iznad šume javljaju visokoplaninski pašnjaci. Povremena stočarska naselja locirana su pretežno u predjelima gdje su omogućene veće pašnjačke površine i dovoljna količina vode, a ti uslovi su najbolje zastupljeni na Vranici. Ovo područje je u prošlosti bilo poznato i po tome što se dolinom Neretvice i Zec planine dolazilo u naselja srednje Bosne, gdje su u neposrednoj blizini bili trgovački i rudarski centri, a i poznata srednjovjekovna naselja. Na ovim predjelima je nekada bilo razvijeno nomadsko stočarenje, no u današnjim uslovima život stočara se mijenja i polako dolazi do odumiranja istjerivanja stoke na planine. Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine je 6. 1. 1905. godine izdala nalog okružnom uredu u Fojnici da popiše sve pašnjake na Zec planini radi utvrđivanja poreza, odnosno pašarine. Zemaljskoj vladi u Sarajevu se tada obraćaju obitelji Alaupović (Prokos) , Perić (Zec planina), Čohadžić i Salihagić (Zec planina), kao i upraviteljstvo samostana u Fojnici (Fratarske staje), tražeći odobrenje za obnove svojih planinskih koliba na pašnjacima na Zec planini, odosno Vranici, a dokumentacijom su morali dokazati i svoje vlasništvo nad tim pašnjacima, koje im se priznavalo još od vremena Osmanske uprave. Zanimljivo je kako se je, na primjer franjevcima, u tom periodu priznavalo pravo vlasništva nad tim pašnjacima. Kod kadije se tada uz nekoliko svjedoka koji su se „razumjeli u stvar“ i pisanim dokumentima sve završavalo isti dan. Najbrojnija dokumentacija u ovom predmetu odnosi se na razgraničenje između pašnjaka koje su koristili obitelji Čohadžić i Salihagić na Zec planini s jedne strane i Franjevačkog samostana sa pašnjacima od Vrankamena, Matorca, Poljane i Kozograda s druge strane... Ciјeli niz ovih međusobno povezanih planinskih masiva ubraјa se u geološkom pogledu u srednjobosanske škriljaste planine. Njihov pravac pružanja јe ЈI — SZ počev od Tarčina n Bradine do Busovače i Gor. Vakufa. Sve su ove planine nanizane od velikog novog tunela kroz Ivan-planinu (3.700 m dug), koјi spaјa stanice Raštelicu i Bradinu prema zapadu ovako : Vel. Ivan, Lisinj, Bitovnja, Pogorelica, Zec, zatim Vranica, Matorac i Šćit-planina. One se prostiru u područјu srezova: foј-ničkog, bugoјanskog i travničkog, a dјelomično i srezova konjičkog i prozorskog. Oblik visova ovih planina јe pretežno glavičast i do naјviših kota pokriven zemljom i obrastao biljem. Sa svih strana ovih planina do visine 1000 m nižu se ziratne zemlje, oranice, livade i pašnjaci. Iznad 1000 — 1600 m visine prostiru se velike većim diјelom crnogorične, a ponešto i bјelogorične šume. Naročito su liјepe i po kvalitetu drveta odlične šume u planini Šćitu, u šumskom područјu zv. Šebešić. (Ovo јe područјe zakupila firma „Ugar" iz Turbeta kraј Travnika za eksploataciјu. Preduzeće јe već provelo šumsku željeznicu iz Turbeta poviše Travnika do u šumsko područјe). Po svim ovim planinama u visini preko 1600 m prostiru se buјni i pitomi pašnjaci. Sve ove planine do pod same vrhove pune Prema Šćit planani vodi put u sјevero-zapadnom pravcu preko predјela Prokosa. Naјpriјe se ide uz Foјničku Riјeku do šumarske kuće u Prokosu. Odavde pravo sјeveru između sela Oboјak, Čemernica i Klisura (muslimanska sela) do na vrh Šćita (1780 m). Odavde put vodi preko t. zv. Miјatove kaldrme (poznatoga Miјata haјduka) u veliku crnogoričnu šumu Šebešić do samoga naselja Šebešića. Dovde ima 4 sata hoda. Odavde se u јužnom pravcu, preko šume Јavorovače ide uz Zlatan Potok sve do na pl. Vranicu. (Kada se napusti pomenuti potok i krene nešto u јugozapadnom pravcu dolazi se naјpriјe do stana (pastirskih koliba) Vranice. Odatle se sa čistih visina već može zapaziti Prokoško Јezero. Od sela Šebešića do Јezera ima oko 5 sati hoda 
Šćit
Autor fotografije: Miran Hladnik |
|
|
|
GEOGRAFIJA/ZEMLJOPIS PLANINE
Topografska karta područja Štita
Izvor: Topografska karta JNA 1:25000, sekcija Konjic, 524-2-3
Izvor: Topografska karta JNA 1:25000, sekcija Konjic, 524-2-3
Reljef planine
Šćit
Autor fotografije: Miran Hladnik Geologija planine Vrhovi Reljefni i ostali oblici u prostoru Klima Hidrologija - vode (rijeke i jezera) |
|
|
Na više se mjesta može naići na podatak kako rijeka Vrbas nastaje iz dva vrela na planini Zec. Tomislav Batinić (iz HPD Bjelašnica 1923.) još je 1972. godine kao mjesto izvora Vrbasa naveo Šćit (kako kaže Štiti; časopis Naše planine, članak U potrazi za izvorom Vrbasa), a zaključak je izveo prilikom terenskog obilaska ovoga područja, kojemu je upravo bio cilj pronaći izvor Vrbasa. Vjerojatni razlog ovim razlikama je činjenica kako se cijelo izvorišno područje Vrbasa smjestilo u širokom kuloaru kojega zatvaraju i Zec planina i Šćit (Vranica), kao i činjenica da Šćit dominira ovim kuloarom.
Vrbas svoje korito puni velikim brojem potoka, koji se ulijevaju u njega, počevši neposredno od samog izvora. Jedan od tih potoka je i Sikirski potok, koji na brdu Sikira formira predivan slap, Sikirski slap. 
Detalj izvorišnog područja Vrbasa
Izvor: Topografska karta JNA 1:25000, sekcija Konjic, 524-2-3 |
|
PRIRODA
|
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
|
|
Priče iz planine ...
U potrazi za izvorom Vrbasa
Autor: Tomislav Batinić, 1972.
Planirajući svoje prošlogodišnje ljetne planinarske ture zacrtah i posjetu izvoru rijeke Vrbas, te izrazite bistre planinske rijeke, koja po nekim podacima izvire »negdje« na obroncima planine Vranice, a po drugim na Zec-planini. Vrbas nosi svoju vodu i vode svojih pritoka kroz pet većih simpatičnih mjesta smještenih na njegovim obalama: Gornji Vakuf, Bugojno, Donji Vakuf, Jajce i Banja Luku. Nakon podužeg vijugavog puta on ulazi u predjele Lijevče-polja i tu se odmara od velike žurbe pri silazu sa velike nadmorske visine od izvora do svoga utoka u rijeku Savu.
U našoj narodnoj književnosti dosta toga je zapisano o ovoj rijeci ljepotici. Vrbas se često javlja i kao motiv u nizu muzičkih kompozicija. Ne treba zaboraviti ni sve one povijesne momente koji su vezani za područje gornjeg toka ove rijeke, posebno za period trajanja IV neprijateljske ofenzive u NOB-i.
Pošto se svake godine u vrijeme ljetnog raspusta nalazim na zapadnim obroncima planine Vranice, iz čije se dubine s jednog od njenih obronaka rađa Vrbas, zaželio sam posjetiti pravo izvorište ove rijeke, često sam u udžbenicima ranijih izdanja za osnovnu školu nalazio podatak da Vrbas izvire kako ispod Zec-plan:ne tako i na Vranici. Posjetom, pravom mjestu izvora htjedoh razriješiti osobnu dilemu geografa.
Ishodište za obilazak ove planinarske ture bijaše selo Ždrimci, smješteno pod zapadnim obroncima Vranice, udaljeno 3 km od Gornjeg Vakufa. Mjesec juli je. Sve vremenske prognoze obećavale su da ću imati lijepo i sunčano vrijeme. Tura je imala smjer selo Ždrimci - cestom uz tok Vrbasa - Sastavci - Luke - izvor Vrbasa - jugoistočna strana Vranice - Tikva - Treskavica - Ločika - Radovina (sve su to predjeli Vrenice) -Zdrimci. Saputnik na ovoj turi bio je moj stari prijatelj Ilija Perič, mještanin iz Ždrimaca, čovjek s kojim sam često bio na Vranici i Raduši.
Iz Gornjeg Vakufa se može krenuti cestom koja vodi prema Prozoru. Na četvrtom kilometru ovog puta (od Gornjeg Vakufa prema Prozoru) treba skrenuti lijevo drugim makadamskim putem (kod autobusne stanice »nazahtjev« Karamustafići), prijeći drveni most preko Vrbasa i produžiti ka cilju.
Zahvaljujući susretljivosti nekolicine šumskih radnika, prebacimo se s njima autobusom cestom uz Vrbas do Sastavaka. Taj dio iznosi nešto oko 25 km veoma lošeg prašnjavog makadamskog puta. Saputnici su s radoznalošću razgledali moju planinarsku opremu. Izgleda da imaju rijetku priliku da vide planinara. Vrlo su rado davali sve informacije koje se odnose na područje gdje rade, a to su obrasli obronci Vranice. Na ovoj relaciji prolazimo kroz manja naselja: Dobrošin, Boljkovac, Voljevac, Mačkara (nekadašnje rudarsko okno za eksploataciju bakra). Crkvice, Jelići. Potrebno je nešto reći o ovom području, koje pripada komuni Gornji Vakuf, a nosi lokalno narodno ime Privor. Naziv je adekvatan geografskom smještaju područja. Vjerojatno je i ime nastalo zbog toga jer se nalazi pri vrhu u odnosu na naselja nižih nadmorskih visina. Ovo je najzaostaliji kraj čitave komune. Ko prvi put dođe ovamo. Iako se može sjetiti one narodne »Bogu za leđima«.
Malo je ziratne zemlje, slaba ili nikakva komunikacija sa civilizacijom. Stanovništvo je upućeno uglavnom na stočarstvo. Priča se da je muškom dijelu stanovništva, nekada, put u svijet bio otvoren tek onda kada jetrebalo ići na odsluženje vojnog roka. Tada bi mladići prvi put ugledali Gornji Vakuf »čiru«. A kako je tek izgledalo kad ni »ćire« nije bilo!? S druge strane, priroda je bila darežljiva dajući ovom kraju izgled sličan alpskim dolinama. Na mjestu zvanom Sastavci (sastaju se Sikirski potok i Vrbas) izađosmo iz autobusa sa ostalim radnicima. Tu smo već na visini oko 1200 m. Ovdje smo dobili niz različitih uputa kako se može doći do izvorišta Vrbasa, zapravo do područja gdjeizvire: na Vitreuši, Kljunu, Vagnju pa čak i na Strugi, koja je već u području Hercegovine.
Nakon malog predaha okrijepismo se, te krenusmo pješke od radničkih baraka. Od baraka treba se vratiti na cestu kojom smo i došli, te produžiti uz tok Vrbasa koji nam se nalazi s lijeve strane našeg puta. Rekoh Vrbas, ali to nije onaj svima dobro poznat bučni, pjenušavi i viroviti. Prije bi se moglo reći da lići na potočić, koji se skoro na svakom mjestu može maltene preskočiti.
Put nas vodi kroz šumu, uz blagi uspon. Vrlo često susrećemo niz potočića koji se obrušavaju sa okolnih strana. U tom spletu voda vrlo lako je izgubiti iz vida pravi Vrbas. Može se vrlo lako poći za tragom jednog od ovih potočića. Treba se držati toka koji nam je stalno prisutan na lijevoj strani puta.Nakon druge, jače izražene okuke na ovoj cesti, treba skrenuti lijevo i poći užom stazom. U daljem toku puta nailazimo na nešto jače izraženi uspon kao i na mješovitu šumsku vegetaciju. Na jednoj okuci u lijevo prelazi se preko jednog potočića koji nam dolazi s desne strane i koji je u stvari pritoka Vrbasa. I ovaj potoč:ć nas može dovesti u zabunu da pomislimo da je on Vrbas, samim tim što je on bliži glavnoj stazi od samog Vrbasa. Zato treba produžiti naprijed, jer će nam se Vrbas ubno opet približiti ka stazi. Orijentisanjem na karti zakljućismo da ćemo ubrzo izaći iz šumskog predjela i doći na čistinu u predio zvani Lućine.
Evo nas na visini od oko 1700 m u predjelu Lućina, oivičenog s istočne i sjeverne strane šumom. Na zapadnoj strani ugledamo u neposrednoj bliz:ni ogranke Vranice: Kljun (1766) i Štit (1950). Primijetismo da je ovaj predio kao neka raskrsnica: ka istoku se može ići na Kotlov do, a na sjeveroistok ka Lukama(ispod Štita). Imajući na umu podatak da je izvor »tu negdje«, pogledah na korito već presahlog potoka koji nas je pratio tokom cijelog puta od Sastavaka, čas bliže, čas dalje, pa dođoh u dilemu gdje je izvor? Nije li možda ovo dugo toplo ljeto presušilo pravo mjesto izvorišta? Bacih pogled na trag presahle vododerine koja vodi kroz Lučine ka Lukama. Da. treba poći ovim tragom. Nanekim mjestima pojavljivahu se tanki vodotoci, ali širina i dubina vododerine daje potvrdu da u vlažno doba godine ovaj potočić (tj. Vrbas) sigurno nabuja.Krenusmo uz vododerinu ivicom šume i ubrzo stigosmo do tzv. Dedine kolibe. Tu živi simpatičan starčić koji već godinama poslužuje čobane na ovim pašnjačkim kompleksima Vranice. On nam reče da ćemo za »cigar duvana« doći do izvora. Nakon kraćeg zadržavanja, uz obaveznu čašu gorštačkog mlijekai razgovor o mnoštvu goveda koja se okupljaju na ispašu u ovom regionu, krenusmo dalje. Vododerina je sve uža, uspon sve izrazitiji. Već smo na potpuno otvorenom pašnjačkom prostoru. Pratimo tanki tok izvoiske vode koja sporo, tiho, s kamenčića na kamenčić preskače i hita ka šumi kao da želiuteći od julske žege i neminovog isparavanja.
Konačno stižemo na pravo mjesto - na izvorište Vrbasa. Na strmoj padini iz unutrašnjosti zemlje na dva tri mjesta curi tanka vodena nit. Pomalo sam razočaran pošto sam očekivao da ću zateći mnogo više vode i nešto drukčiji uži prirodni okvir. Možda je tome »kriva« usporedba slika izvora Bosne, Save, Omble i si. Ali zato mjesto oko izvora Vrbasa pruža nešto sasvim drugo neobičnije: divne vidike na bliže i dalje pejzaže, na padine sa mnoštvom goveda i ovaca, a sve to obavijeno beskrajnom tišinom koju samo povremenu, remeti rika goveda ili blejanje izgubljenih janjaca. Oči prelaze vođene divnim vidicima s kraja na kraj. U daljini uočavam Bitovnju i Prenj s dominiraj ućim vrhovima Otišem i Zubcem. Tu su i Cvrsnica, Cincar, Vran, Raduša. Dobar poznavalac visokoplaninskihpredjela mogao bi ovdje naći izobilje oduška.
Od samog izvora na nekih stotinjak metara sjevernije moguće je vidjeti i proširiti vidike i na ovu stranu svijeta. U blizini je Usovište, Vrhovina, Prkos, predjeli koji pripadaju foj-ničkom regionu. Na ovom mjestu može se naići na planinarsku markaciju puta koji vodi od planinarskog doma na Prokoškomjezeru ka Pogorelici, dio kreševsko-fojničke transverzale. Šteta da se niko nije sjetio da uloži malo truda i obilježi na prigodan način, da se u neposrednoj blizini markirane staze nalazi i izvor svima nama dobro poznatog Vrbasa.
Za mene, dakle, nema više dileme gdje je pravo mjesto izvora rijeke Vrbas. On je tu, na jugoistočnom ogranku Vraniće zvanom Štiti, na visini od oko 1800 metara. Od Sastavaka do ovog mjesta utrošili smo oko dva sata pješačenja. Svim namjernicima koji dođu do ovoga predjela preporučujem da produže dalje preko Vranice markiranom stazom prema Prokoškom jezeru ili pak kako smo mi išli: markiranim putem u područje planinskih ogranaka Tikve, Derala i Vrata. Ovo su izraziti pašnjački predjeli, na nekim mjestima veoma strmi. Predjeli koji pružaju izvanredne poglede na široke horizonte. Mi smo i sami to učinili i, umjesto sa Treskavice (2024) ka Prokoškom jezeru, produžili ispod Ločike (najviši vrh Vranice) ka Radovini, gdje smo kod poznanika stočara našli mjesta za odmor i prenoćište. Od izvorišta Vrbasa do Radovine utrošili smo oko pet sati hodanja. Sutradan smo krenuli ka selu Ždrimcima za sto treba oko dva sata pješačenja.
Izvor: BATINIČ, Tomislav; U potrazi za izvorom Vrbasa, Naše planine, 1972, br. 5-6, str. 131 (PDF)
Planirajući svoje prošlogodišnje ljetne planinarske ture zacrtah i posjetu izvoru rijeke Vrbas, te izrazite bistre planinske rijeke, koja po nekim podacima izvire »negdje« na obroncima planine Vranice, a po drugim na Zec-planini. Vrbas nosi svoju vodu i vode svojih pritoka kroz pet većih simpatičnih mjesta smještenih na njegovim obalama: Gornji Vakuf, Bugojno, Donji Vakuf, Jajce i Banja Luku. Nakon podužeg vijugavog puta on ulazi u predjele Lijevče-polja i tu se odmara od velike žurbe pri silazu sa velike nadmorske visine od izvora do svoga utoka u rijeku Savu.
U našoj narodnoj književnosti dosta toga je zapisano o ovoj rijeci ljepotici. Vrbas se često javlja i kao motiv u nizu muzičkih kompozicija. Ne treba zaboraviti ni sve one povijesne momente koji su vezani za područje gornjeg toka ove rijeke, posebno za period trajanja IV neprijateljske ofenzive u NOB-i.
Pošto se svake godine u vrijeme ljetnog raspusta nalazim na zapadnim obroncima planine Vranice, iz čije se dubine s jednog od njenih obronaka rađa Vrbas, zaželio sam posjetiti pravo izvorište ove rijeke, često sam u udžbenicima ranijih izdanja za osnovnu školu nalazio podatak da Vrbas izvire kako ispod Zec-plan:ne tako i na Vranici. Posjetom, pravom mjestu izvora htjedoh razriješiti osobnu dilemu geografa.
Ishodište za obilazak ove planinarske ture bijaše selo Ždrimci, smješteno pod zapadnim obroncima Vranice, udaljeno 3 km od Gornjeg Vakufa. Mjesec juli je. Sve vremenske prognoze obećavale su da ću imati lijepo i sunčano vrijeme. Tura je imala smjer selo Ždrimci - cestom uz tok Vrbasa - Sastavci - Luke - izvor Vrbasa - jugoistočna strana Vranice - Tikva - Treskavica - Ločika - Radovina (sve su to predjeli Vrenice) -Zdrimci. Saputnik na ovoj turi bio je moj stari prijatelj Ilija Perič, mještanin iz Ždrimaca, čovjek s kojim sam često bio na Vranici i Raduši.
Iz Gornjeg Vakufa se može krenuti cestom koja vodi prema Prozoru. Na četvrtom kilometru ovog puta (od Gornjeg Vakufa prema Prozoru) treba skrenuti lijevo drugim makadamskim putem (kod autobusne stanice »nazahtjev« Karamustafići), prijeći drveni most preko Vrbasa i produžiti ka cilju.
Zahvaljujući susretljivosti nekolicine šumskih radnika, prebacimo se s njima autobusom cestom uz Vrbas do Sastavaka. Taj dio iznosi nešto oko 25 km veoma lošeg prašnjavog makadamskog puta. Saputnici su s radoznalošću razgledali moju planinarsku opremu. Izgleda da imaju rijetku priliku da vide planinara. Vrlo su rado davali sve informacije koje se odnose na područje gdje rade, a to su obrasli obronci Vranice. Na ovoj relaciji prolazimo kroz manja naselja: Dobrošin, Boljkovac, Voljevac, Mačkara (nekadašnje rudarsko okno za eksploataciju bakra). Crkvice, Jelići. Potrebno je nešto reći o ovom području, koje pripada komuni Gornji Vakuf, a nosi lokalno narodno ime Privor. Naziv je adekvatan geografskom smještaju područja. Vjerojatno je i ime nastalo zbog toga jer se nalazi pri vrhu u odnosu na naselja nižih nadmorskih visina. Ovo je najzaostaliji kraj čitave komune. Ko prvi put dođe ovamo. Iako se može sjetiti one narodne »Bogu za leđima«.
Malo je ziratne zemlje, slaba ili nikakva komunikacija sa civilizacijom. Stanovništvo je upućeno uglavnom na stočarstvo. Priča se da je muškom dijelu stanovništva, nekada, put u svijet bio otvoren tek onda kada jetrebalo ići na odsluženje vojnog roka. Tada bi mladići prvi put ugledali Gornji Vakuf »čiru«. A kako je tek izgledalo kad ni »ćire« nije bilo!? S druge strane, priroda je bila darežljiva dajući ovom kraju izgled sličan alpskim dolinama. Na mjestu zvanom Sastavci (sastaju se Sikirski potok i Vrbas) izađosmo iz autobusa sa ostalim radnicima. Tu smo već na visini oko 1200 m. Ovdje smo dobili niz različitih uputa kako se može doći do izvorišta Vrbasa, zapravo do područja gdjeizvire: na Vitreuši, Kljunu, Vagnju pa čak i na Strugi, koja je već u području Hercegovine.
Nakon malog predaha okrijepismo se, te krenusmo pješke od radničkih baraka. Od baraka treba se vratiti na cestu kojom smo i došli, te produžiti uz tok Vrbasa koji nam se nalazi s lijeve strane našeg puta. Rekoh Vrbas, ali to nije onaj svima dobro poznat bučni, pjenušavi i viroviti. Prije bi se moglo reći da lići na potočić, koji se skoro na svakom mjestu može maltene preskočiti.
Put nas vodi kroz šumu, uz blagi uspon. Vrlo često susrećemo niz potočića koji se obrušavaju sa okolnih strana. U tom spletu voda vrlo lako je izgubiti iz vida pravi Vrbas. Može se vrlo lako poći za tragom jednog od ovih potočića. Treba se držati toka koji nam je stalno prisutan na lijevoj strani puta.Nakon druge, jače izražene okuke na ovoj cesti, treba skrenuti lijevo i poći užom stazom. U daljem toku puta nailazimo na nešto jače izraženi uspon kao i na mješovitu šumsku vegetaciju. Na jednoj okuci u lijevo prelazi se preko jednog potočića koji nam dolazi s desne strane i koji je u stvari pritoka Vrbasa. I ovaj potoč:ć nas može dovesti u zabunu da pomislimo da je on Vrbas, samim tim što je on bliži glavnoj stazi od samog Vrbasa. Zato treba produžiti naprijed, jer će nam se Vrbas ubno opet približiti ka stazi. Orijentisanjem na karti zakljućismo da ćemo ubrzo izaći iz šumskog predjela i doći na čistinu u predio zvani Lućine.
Evo nas na visini od oko 1700 m u predjelu Lućina, oivičenog s istočne i sjeverne strane šumom. Na zapadnoj strani ugledamo u neposrednoj bliz:ni ogranke Vranice: Kljun (1766) i Štit (1950). Primijetismo da je ovaj predio kao neka raskrsnica: ka istoku se može ići na Kotlov do, a na sjeveroistok ka Lukama(ispod Štita). Imajući na umu podatak da je izvor »tu negdje«, pogledah na korito već presahlog potoka koji nas je pratio tokom cijelog puta od Sastavaka, čas bliže, čas dalje, pa dođoh u dilemu gdje je izvor? Nije li možda ovo dugo toplo ljeto presušilo pravo mjesto izvorišta? Bacih pogled na trag presahle vododerine koja vodi kroz Lučine ka Lukama. Da. treba poći ovim tragom. Nanekim mjestima pojavljivahu se tanki vodotoci, ali širina i dubina vododerine daje potvrdu da u vlažno doba godine ovaj potočić (tj. Vrbas) sigurno nabuja.Krenusmo uz vododerinu ivicom šume i ubrzo stigosmo do tzv. Dedine kolibe. Tu živi simpatičan starčić koji već godinama poslužuje čobane na ovim pašnjačkim kompleksima Vranice. On nam reče da ćemo za »cigar duvana« doći do izvora. Nakon kraćeg zadržavanja, uz obaveznu čašu gorštačkog mlijekai razgovor o mnoštvu goveda koja se okupljaju na ispašu u ovom regionu, krenusmo dalje. Vododerina je sve uža, uspon sve izrazitiji. Već smo na potpuno otvorenom pašnjačkom prostoru. Pratimo tanki tok izvoiske vode koja sporo, tiho, s kamenčića na kamenčić preskače i hita ka šumi kao da želiuteći od julske žege i neminovog isparavanja.
Konačno stižemo na pravo mjesto - na izvorište Vrbasa. Na strmoj padini iz unutrašnjosti zemlje na dva tri mjesta curi tanka vodena nit. Pomalo sam razočaran pošto sam očekivao da ću zateći mnogo više vode i nešto drukčiji uži prirodni okvir. Možda je tome »kriva« usporedba slika izvora Bosne, Save, Omble i si. Ali zato mjesto oko izvora Vrbasa pruža nešto sasvim drugo neobičnije: divne vidike na bliže i dalje pejzaže, na padine sa mnoštvom goveda i ovaca, a sve to obavijeno beskrajnom tišinom koju samo povremenu, remeti rika goveda ili blejanje izgubljenih janjaca. Oči prelaze vođene divnim vidicima s kraja na kraj. U daljini uočavam Bitovnju i Prenj s dominiraj ućim vrhovima Otišem i Zubcem. Tu su i Cvrsnica, Cincar, Vran, Raduša. Dobar poznavalac visokoplaninskihpredjela mogao bi ovdje naći izobilje oduška.
Od samog izvora na nekih stotinjak metara sjevernije moguće je vidjeti i proširiti vidike i na ovu stranu svijeta. U blizini je Usovište, Vrhovina, Prkos, predjeli koji pripadaju foj-ničkom regionu. Na ovom mjestu može se naići na planinarsku markaciju puta koji vodi od planinarskog doma na Prokoškomjezeru ka Pogorelici, dio kreševsko-fojničke transverzale. Šteta da se niko nije sjetio da uloži malo truda i obilježi na prigodan način, da se u neposrednoj blizini markirane staze nalazi i izvor svima nama dobro poznatog Vrbasa.
Za mene, dakle, nema više dileme gdje je pravo mjesto izvora rijeke Vrbas. On je tu, na jugoistočnom ogranku Vraniće zvanom Štiti, na visini od oko 1800 metara. Od Sastavaka do ovog mjesta utrošili smo oko dva sata pješačenja. Svim namjernicima koji dođu do ovoga predjela preporučujem da produže dalje preko Vranice markiranom stazom prema Prokoškom jezeru ili pak kako smo mi išli: markiranim putem u područje planinskih ogranaka Tikve, Derala i Vrata. Ovo su izraziti pašnjački predjeli, na nekim mjestima veoma strmi. Predjeli koji pružaju izvanredne poglede na široke horizonte. Mi smo i sami to učinili i, umjesto sa Treskavice (2024) ka Prokoškom jezeru, produžili ispod Ločike (najviši vrh Vranice) ka Radovini, gdje smo kod poznanika stočara našli mjesta za odmor i prenoćište. Od izvorišta Vrbasa do Radovine utrošili smo oko pet sati hodanja. Sutradan smo krenuli ka selu Ždrimcima za sto treba oko dva sata pješačenja.
Izvor: BATINIČ, Tomislav; U potrazi za izvorom Vrbasa, Naše planine, 1972, br. 5-6, str. 131 (PDF)
|
|
|
|
o kraju ...
|
|
|
|
aktivnosti ...
|
Kada boraviti u planini? 
Šćit
Autor fotografije: Miran Hladnik Pješačenje i planinarenje |
|
|
praktične informacije ...
|
|
izvori ...
|
Reference [1]
Ostali izvori Vanjske poveznice - korisni linkovi i adrese |
|
|
kontakt ...
|
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj planini?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen. (obavezna je samo rubrika ´vaši prilozi´ ili ´vaši komentari´) |
|
