|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SREDNJE I ISTOČNE BOSNE > Sansko-vrbaska grupa planina > Vodički vrh - Kukrika - Strmec
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Vodički vrh, 868 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.6869, 17.0434
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Vodički vrh, 868 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.6869, 17.0434
|
|
UvodSkupina visova:
Strmec (Veliki Tabor, 687 m; Tavanak, 689 m, Tavančić, 600 m) Amzača (703 m) Grabež (682 m) Ugljevica (691 m) Kukrika (749 m) Javorik Gradina (677 m) Paljevine (622 m) Kamen (626 m) Dukino brdo (704 m) Cigelj (688 m) Vodički vrh (868 m) Grič (677 m) Kik (635 m) Vujinovac (670 m) Jasenik (683 m) Kneževića grabež (635 m) Gajića grabež (647 m) Bojanića grabež (606 m) Miloševo brdo (561 m) Krnjin (661 m) Javorje (554 m) ENGLISH SUMMARY: Vodički vrh - Kukrika - Strmec
- |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS / GEOGRAFIJA
Vodički vrh - Kukrika - Strmec, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Googled Earth, 2022.
Izvor: Googled Earth, 2022.
Kola
Kola su naseljeno mjesto u gradu Banjoj Luci. Kola su također i mjesna zajednica koja obuhvaća naselja Gornja Kola, Džajići, Konatari, Plavšići, Sjutrašnjica, Zelence, Rekavice (Potok), Brda, Šljivno, Dobrnja i Gornja Rijeka.
Zelenci
|
IZ STARIH IZVORA
Selo Zelenci i njegove starine Po predaju priopćio Petar S. Ivančević Glasnik Zemaljskog muzeja, 1.1.1892. str. 95-97 I. Na jugo-zapadnoj strani od Banjeluke, a u daljini 4 dobra pješačka sahata ima jedno selo - ili bolje rekavši seoce, koje se zove „Zelenci". Ono je upravo kao u jednoj dolini, a opkoljeno je malo ne sa sviju strana visokim bregovima i šumom. Zelenci graniče: sa istočne strane selom „Kola", sa zapadne selom „Vilusi", sa sjeverne selom „Pervan", a sa južne strane selom „Šljivno". Sva pomenuta sela pripadaju kotaru i okružju banjalučkom. Kroz selo Zelenke teče rječica istog imena, ona izvire i uvire u selu Zelencima. U Zelencima ima 12 srpsko-pravoslavnijeh kuca, koje su bez razlike od drvenog materijala načinjene. Žitelji su pomenutog sela jako siromašni, jer im zemljište baš nije Bog zna kako plodno, ali su inače pošteni i vrlo gostoljubivi kao što su uopće svi Krajišnici bez razlike vjere. Na jugo-zapadnoj strani od Zelenaka - biva baš na kraju - nalazi se jedno brdo, koje narod „gradina" zove, a i na generalnoj karti stoji „gradina", te je visoko 674 m. Narod pripovijeda, da je tu bio grad nekakva kralja Zelenka, pa da je i pomenuto selo po tom kralju svoje današnje ime „Zelenci" dobilo; a jedni opet vele da je selo „Zelenci" dobilo ime otuda, što u prvašnja vremena - (osobito dok se nije šuma oko toga sela isjekla), nikad nije mogla ljetina čestito sazreti, već bi je mraz ubio, a siromašni seljaci više su zelenu ljetinu brali, nego zrelu pomislivši: „Bolje je išta, nego ništa"; ili „Bolje je i crn komad, nego prazna torba", ili kako još jedna poslovica veli: „Kad je kruha ikakva, ne boj se gosta nikakva". Sjeverno od gradine pružilo se polje, koje je preko 1/4 sahata dugačko, a isto toliko i široko. Ovo polje natapa rječica „Zelena", te prilično plodno postaje. Istočno nalazi se brdo „Kukrika", koje je od prilike visoko 700 m, po tom brdu najviše ima kukrike, pa se zbog toga i zove „Kukrika", a jugoistočno od gradine jest vrh, zvan „Vodenički-vrh"; ovo je jedno od najvećcih brda, što je u blizini sela Zelenaka, a pripada hudutu sela Kola. Između pomenutog brda i gradine ima put, koji vodi iz sela Zelenaka na glavnu cestu, što iz Banjeluke vodi u Jajce. Na gradini nijesam mogao razabrati, da li se je što god od kakvijeh starinskih stvari nalazilo, a sad je gradina šumom obrasla, te motrilac ili ispitivač ne može ni po čem reći, e je zbilja tu kadgod što bilo; no po narodnom predanju moguće je, da je nešto i bilo. Sjeverno od gradine u polju ima jedan kamen, te izgleda baš kao povelika bika, a narod glagolja, da je to i bila bika jednog čovjeka, pa da ga je otac ukleo, pa mu se tu okamenila. Odmah u blizini tog kamena prije 10 godina kopao je žitelj pomenutog sela, Mile Popović, i rece mi, da je nalazio: komada od mašljina (trnokopa), motika, štokakvih halki i isprepletenih sindžira, ali on veli, čim se je kog komada hvatio, odmah se je od rđe u rukama raspao. Ma da sam se trudio, da dobijem makar što god od pomenutijeh komada to mi ipak ne pođe za rukom. Popović mi veli: „E Ja, gospodine učitelju, nijesam znao, da to što vrijedi, pa sam odmah i ako se koji komad i ne bi raspao, bacio ga, a pravo da ti kažem, gospodine, i plaho sam se bio ražljutio, što ne mogoh naći para, a ima ih - tako mu njegove grešne duše ondje bukadar, samo ne može insan trviti na ono mjesto, gdje su upravo zakopane, ili još imaju na sebi tilsum". 1) II. Zapadno od Zelenaka ima jedan krst (nagrobni kamen). Taj krst nalazi se upravo pokraj puta, što vodi iz sela Zelenaka u selo Kola. Pravo se ne zna, ko je tu zakopan, a stari ljudi kažu, da je pomenuti krst tu već od toliko stotina godina. On je oko 1.30 m visok, a 50 dm širok, od prostog je kamena, na njemu nema baš nikakva natpisa. Pripovijedaju, da je jedan čovjek u tom krstu našao silne novce, a predanje veli: „Bio je jedan siromašak, i on ti i od Bogom jedinim nigdje ništa nije imao, osim jedno dijete. Upravo u oči svog krsnog imena, sv. Ðurđa, pođe, da proda to jedno dijete, pa da proslavi sv. Ðurda; u putu sjedne i prevari ga san, pa zaspa. U snu mu se nešto javi i rekne mu, da ide k pomenutom krstu, pa da će naći novaca. Siromašak, kako se probudi, odmah ode, i zbilja nađe i veselo se vrati kući slaviti svoje krsno ime sv. Ðurda". I sad je pomenuti kamen šupalj, tako da bi u tu šupljinu dvije ljudske šake stati mogle, a vođa mi reče, da su novci u toj šupljini nađeni. III. Sjeverozapadno od sela Zelenaka. a u šumi zvanoj „Strmac", ima jedno brdo, koje je oko 600 m visoko; na tom brdu nalazi se jedna razvalina, i tu razvalinu narod zove „gradina"; na generalnoj karti tražio sam to brdo pod tim imenom, ali ne mogoh naći, a na karti nadalje nijesam mogao naći ni znaka od kakve ruševine u pomenutoj šumi, a u istinu ima razvalina. S istočne strane graniči gradina dolom zvan „Muho-dô", a dobio je ime otuda, što goveda čim se zaobadaju lete u taj do; sa zapadne strane „Zlatnim dolom"; sa sjeverne njivom, koja se „Varošište" zove, vele da je tu bila varoš, gdje je sad pomenuta njiva, pa se zbog toga i zazvala „Varošište"; a sa južne strane gradina granici putem, koji ide iz sela Vilusa pa ako hoceš biva čak i iz Vovedenskog manastira Gomionice, pa u selo Kola, a otalen pobro si moj u šeher Banjuluku. Na pomenutoj gradini, ili bolje rekavši razvalini, dan-danas može se vidjeti s istočne strane jedan komad zida, koji je 75 cm visok, debljina mu je 50 cm. Osim toga vide se nekolike jame, koje izgledaju baš ko kakve razvaline, kad se kuća sruši, a samo temelj ostao; i te jame imadu oblik jedne kružnice, koje je obim odnosno pomenutijeh jama 7.50 m. Pogled je s rečene gradine jako divan, osobito prema Banjoj luci, a na sela Pervan, Kola, Goleše; da li se je štogod na gradini nalazilo, to ne mogoh dokučiti, nego jedino mi reče voda, da je šćerka Riste Popovića iz Zelenaka, čuvajući tuda krmke, našla nekakvo koplje, ama veli, ono je okratko, dugačko je oko 1 1/2 aršina. Kako je s djevojčicom još jedan čovjek iz istog sela krmke čuvao, to je on od nje koplje uzeo sebi. Ja sam pitao tog čovjeka, da li mu je sad nađeno koplje u životu, no on mi reče: „Ne znam gdje su ga ukućani zabacili, ali ako ga nađem, sigurno ću Vam ga donijeti." 1) arapska riječ, znači tajna sila |
STRMEC
Pobrđe Strmec nadovezuje se na jugoistočni dio Lisina (kod Sanskog Mosta) dalje na istok. Nešto je viši (Tavanak, 689 m) od njih i također je dinarskog smjera pružanja SZ-JI. Dužine je oko 8 km, a prosječne širine oko 4 km. Najviši vrhovi su: Tavanak (689 m) i Veliki Tabor (687 m). Ima razvijene predgorske stepenice prema sjeveru, prema zavali Prijedorsko-omarskog polja.
Strmec, prostorni pogled iz smjera jugozapada
Izvor: Googled Earth, 2022.
Izvor: Googled Earth, 2022.
IZVORI I LITERATURA
GATARIĆ, Dragica; STAMENKOVIĆ, Srboljub: Zelenci – Ruralni razvoj i antropogeografski kompleks. Izvorni znanstveni rad. Glasnik Srpskog geografskog društva. Godina 2005. Sveska LXXXV - Br. 1 (PDF)
- Sadržaj. Selo Zelenci se nalazi 25 km jugozapadno od Banja Luke, u okruženju niskih planina, na dolinskim stranama ponornice Zelene. Spada u naselja razbijenog tipa. Objedinjuje četiri zaseoka (Živkovići, Milekići, Popovići i Vasiljevići) koje odvaja poljoprivredni i šumski prostor. Današnje naselje, koje je, po predanju, postojalo u tursko doba, nastalo je na mestu sa značajnim ostacima ranije naseljenosti (arheološki nalazi iz bronzanog doba, lokalitet Gradina i dr.). Stanovništvo, čije poreklo do sada nije izučavano, je po kazivanju meštana starinom iz Crne Gore i sa Kosova. Posle Drugog svetskog rata, počev od 60-ih godina, beleži negativan demografski (1961. – 337, a 2003. – 89 stanovnika) i sveukupni razvoj. U ovom periodu, zahvaljujući pre svega selidbenim migracijama usmerenim uglavnom prema Banjoj Luci i Novom Sadu, menja svoja fizionomska, funkcionalna i antropogeografska svojstva. Danas u selu žive četiri roda, po kojima su pomenuti zaseoci dobili imena, u 29 stalno naseljenih kuća (1981. – 47, a 1991. – 29 kuća).
