|
Oko Skakavice
Voda iz prokletijskog vrela Oko Skakavice (alb. Syni Skakavcit), prosječne temperature do 5°C, izbija na oko 1000 mnv iz stijene u gotovo kružnoj uvali promjera 30-ak metara. |
PODZEMNI VODOTOCI
Krš je složena morfološko-hidrološka pojava, koja dominantno utječe na tokove površinskih i podzemnih voda. Jedno od njegovih glavnih obilježja je siromaštvo površinskih tokova. Padalinska voda vrlo brzo ponire kroz pukotine i šupljine u stjenskoj masi, tako da su rijetki vodotoci stalni na čitavoj svojoj dužini. Održali su se samo oni koji protječu i istječu iz vodonepropusnih terena i tokovi nastali od jačih krških vrela. Veliki broj površinskih vodotoka u kršu su povremeni i imaju vrlo izrazita kolebanja vodostaja i protoka — od suhog riječnog korita do visokih poplavnih voda. Nasuprot površinskom, u vapnencima prevladava podzemno otjecanje i protjecanje, a voda zatim ponovno izbija na površinu, vrlo često u obliku snažnih vrela. Osnovni oblici podzemnih vodotokova i vodnih masa su rijeke ponornice (podzemne rijeke) i podzemna jezera, a glavni reljefni oblici u vezi podzemnim vodotocima su krški ponori i izvori u kršu, poput vrela.
Ponornice
|
Ponornica (slov. ponikalnica; eng. subterranean river; lok. ponikvica) je poseban tip vodotoka u krškim terenima; to je tekućica koja se gubi u ponorima terena građenog od propusnih stijena i dijelom svoje dužine ili cijelom dužinom teče ispod zemlje špiljskim kanalima kroz krški sustav.
Ponornice su tipična pojava u kršu Dinarida, gdje čine većinu tokova svježe vode. Ponornice se javljaju kao stalni i periodični tokovi. Njihova voda nestaje (za promatrača koji se nalazi na površini) u udubljenjima koja se nazivaju ponor, propast i surdupina. Vode ponornica u dinarskom području vrlo često izbijaju u vidu snažnih vrela, u drugim dolinama i poljima, na morskoj obali, pa čak i ispod razine mora, formirajući podmorske izvore - vrulje. Mnoge ponornice poniru i po nekoliko puta prije njihova utoka u drugu vodenu masu. Doline ponornica se ne spajaju sa drugim dolinama; one su obično izolirane, zatvorene stjenovitim pregradama, pa ih je narod zato nazvao "slijepim dolinama”. Ponornice su osobito važne za hidrologiju krša, budući isti vodeni tok u kontinuitetu spaja više zemljopisno razdvojenih područja. Time ponornice hidrološki povezuju naizgled zemljopisno odvojena područja u jedinstveno porječje. Događa se da vode jedne ponornice podzemno oteknu ispod razvođa u porječje druge rijeke. Ima slučajeva da se dvije ili više ponornica spoje podzemno ili površinski u jednu veću rijeku. Sve ovo ukazuje da je formiranje vodotoka u kršu vrlo složeno. Najbolje su proučene veze između ponornica i vrela u slovenskom kršu, naročito u Notranjskoj, potom u porječju Cetine i sliva Trebišnjice. Neke ponornice dijelom svoga toka teku podzemnim kanjonima u prostranim špiljama, kao što je slučaj s Pivkom u Postojinskoj jami i Rekom u Škocjanskim jamama. Izgradnjom hidroelektrana tokovi su većih ponornica u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori promijenjeni (pr. Trebišnjica, rijeka Lika), a neke od tih rijeka samo za najvišega vodostaja dospijevaju do svojih ponora. Pojedini oblik ponornica mogu biti i rezultat pokrivanja rijeke i/ili preusmjeravanja njenog toka u odvodne kanale, obično u sklopu urbanog razvoja. Suprotni proces je poznat kao odanjivanje (srp.) i predstavlja vidljiv oblik riječne restauracije. Podzemne rijeke su ključne za život u krškom podzemlju i oblikuju jedinstvene podzemne krajolike. IZVOR Ponornica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 31.5.2024. Najpoznatije rijeke ponornice Slovenija Hrvatska
Bosna i Hercegovina
Crna Gora
Srbija
|
Ponornički tokovi u Lici
Izvor: Hrvatska enciklopedija 
Rijeka Reka teče podzemno kroz Šumeču jamu u Škocjanskim jamama
Vodonosnik dinarskog krša
Podzemne vode dinarskog krša čine neke od najvećih svjetskih krških vodonosnih sustava. Dinarsko područje sadrži ogromne količine visokokvalitetnih podzemnih voda. Jedan je od najvećih doprinositelja slatke vode koja ulazi u Jadransko more. Sustav vodonosnika Dinarskog krša proteže se od SI Italije preko Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore do Albanije. Krške formacije povezane s izdancima Dinarskog karbonatnog lanca također su u Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i vjerojatno u SZ Grčkoj. DIKTAS GEF-projekt. U okviru DIKTAS GEF-projekta (2010.-2014.) koji je provodio UNESCO-IHP, četiri zemlje DIKTAS projekta (Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Crna Gora) dogovorile su se da će stvoriti dva mehanizma kako bi se olakšale poboljšane konzultacije i razmjena informacije između vladinih tijela koja su uključena u upravljanje vodnim resursima. IZGUBLJENA RIJEKA ( 1/3 HRVATSKE ŠPILJE )
Postavio: Dijelim Ljubav Datum objave: 24.7.2025. Opis. I svijet je prepoznao Hrvatsku kao zemlju s još nedirnutom, djevičanskom prirodom dinarskog krša sa svim nadzemnim i podzemnim krškim fenomenima i njihovim ljepotama. Hrvatska je nepresušni rezervoar pitke vode koje ima sve manje u industrijski razvijenim zemljama i drugim dijelovima svijeta, a voda je jedini i nezamjenjivi izvor života i opstanka. Ekipa Dinarida - Društva za istraživanja i snimanja krških fenomena iz Zagreba u suradnji s Hrvatskim bio-speleološkim društvom... *** Ekipa Dinarida - Društva za istraživanja i snimanja krških fenomena iz Zagreba u suradnji s Hrvatskim bio-speleološkim društvom i još nekoliko speleoloških organizacija i speleo-roniocima iz Češke i Slovačke organizirala je Međunarodne speleo-ronilačke ekspedicije Rakovica 2002. i 2003. kad su snimljena i tri dokumentarna filma. U sve špilje kamera je ušla prvi put. Filmovi osvjetljavaju samo djelić blaga hrvatskog krša i gledatelje upoznaju s malim segmentom podzemnih ljepota još uvijek nedovoljno istraženog krškog podzemlja. Filmovi su realizirani zahvaljujući zalaganju i trudu svih članova ekspedicije, mještana i ljudi s područja na kojima se istraživalo. Autor ideje, ujedno i vođa ekspedicija bio je poznati speleo-instruktor Tihomir Kovačević. |
Ponornice u Sloveniji
REKA
Tlocrt Škocjanskih jama
Izvor: Javni zavod Park Škocjanske jame 2015. |
|
Šumeča jama u Škocjanskim jamama
|
Cerkvenikov most priječi rijeku Reku 45 metara (prosjek) iznad njezina toka.
|
PIVKA / PIUCA (tal.)
|
Pivka (Piuca, tal.) je druga po veličini rijeka ponornica na julijskom Krasu (na jugozapadu Slovenije) duga 27 km, koja teče u Pivskoj i Postojnskoj kotlini, poznata kao graditelj Postojnske jame u koju ponire.
Geografske karakteristike. Pivka izvire kod sela Zagorje u Općini Pivka ispod planine Gračišče (791 m n.v.) na nadmorskoj visini od 555 metara, ali glavni dotoci vode dolaze iz nižih izvora u okolici Pivke te izvora ispod Tabora. Ostali pritoci Pivke su sa zapadnih padina Javornika i Snežnika. Glavnina vodotoka se formira od Zagorja do Matenje Vasi. Na svom toku Pivka je izdubila jezerca nazvana po obližnjim mjestima: Kalško jezero, Zagorsko jezero, Drskovško jezero i Parsko jezero. Pivka kroz Pivsku dolinu protiče kroz brojne okuke pa su na tom području česte poplave. Nakon 27 km toka po Pivskoj kotlini završava u Postojnskom kraškom polju gdje ispod brda Sovič ponire u Postojnsku jamu. Njen podzemni tok u jami (5,2 km) najbolje se vidi u dvije spilje Črnoj (Črna jama) i Pivki (Pivka jama). Njen kasniji tok je tajna, nestaje u Planini, pretpostavlja se da najveći dio njenih voda završava u rijeci Rak pritoci Ljubljanice, a kod većih vodostaja izlijeva se u Reki-Timava i Vipavi. |
Ponornice u (dinarskoj) Italiji
TIMAVA (TIMAV/REKA) / TIMAVO (RECCA)
|
Timava ili Reka (tal.: Timavo, Recca, slov.: Timava ili Timav/Reka, furlanski: Timâf, njem.: Recca Fluss ) je najduža rijeka na Krasu (i u julijskoj regiji) duga 89 km s podzemnim tokom, izvire ispod Snežnika (Monte Nevoso) u hrvatskom Krasu. ponornica kod Škocjanske jame i nakon 39 km izlazi na istoku Sjeverne Italije u regiji Furlanija-Julijska krajina i u dužini od 2 km uvire u Tršćanski zaljev.
Rijeka ima 2 imena, izvire pod imenom Reka kod Turkovih škulja na južnoj strani Snežnika u hrvatskom dijelu Krasa, zatim teče u pravcu zapada kroz slovenski Kras 54 km i zatim ponire u Mohorčičevu jamu kod Škocjanske jame. Podzemnim kanalom teče 39 km do naselja San Giovanni di Duino (Štivan) u općini Duino-Aurisina kod Trsta gdje ponovno izlazi na površinu, a zatim nakon svega 2 km toka utječe u Tršćanski zaljev kod Ribiškog naselja između Monfalcona i Duina. Timava je tipična krška rijeka ponornica, prije se mislilo da je ona samo nastavak Reke najveće slovenske ponornice, ali je preciznim hidrografskim istraživanjima u 20. stoljeću ustanovljeno da ona dobija 1/3 voda od sustava Reka-Timava, a 2/3 od rijeka Vipave i Soče i oborinskih podzemnih voda visoravni Tršćanskog Krasa. O Timavi su pisali već antički pisci Livije, Strabon i Vergilije koji je naveo da Timava ima devet izvora. Kod izvora se nalazilo rimsko naselje Fons Timavi. Za vrijeme austrugarske vladavine tok rijeke Timave bio je granica između Austrijskog primorja i Kranjske. IZVOR Timava. Wikipedija (sh) 
Izlaz ponornice kod mjesta San Giovanni di Duino
Autor: Johann Jaritz - Vlastito djelo, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=29750164 
Krški izvor 2 km duge rijeke Timavo (slov.: sl:Timava) kod Golfo di Panzano kod San Giovanni di Duino. U Sloveniji rijeka Reka ponire u golemom ponoru Škocjanskih jama i izbija nakon otprilike 38 km kao Foce del Timavo. Nakon 2 km ulijeva se u kanal luke Monfalcone (regija Friuli-Venezia Giulia) i Jadransko more.
Autor: No machine-readable author provided. Žiga assumed (based on copyright claims). - No machine-readable source provided. Own work assumed (based on copyright claims)., Javno vlasništvo, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=1917669 |
Tok sustava Reka-Timava
Autor: Leksunim - Vlastito djelo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=82029082 
Timava kod izvora u San Giovanni di Duino (Štivan)
Autor: Ines Zgonc - Vlastito djelo, CC BY 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=4312654 LITERATURA
GASPARINI, Massimo: Timava : skrivnostna reka. občina Devin Nabrežina, 2005. (sl) Timavo : esplorazioni e studi, Trst, Societa alpina delle Giulie, 1999 (it) Reka - Timav. Podobe, zgodovina in ekologija kraške reke, Ljubljana, Mladinska knjiga, 1990 (sl) |
Ponornice u Hrvatskoj
|
Najveće rijeke ponornice u Hrvatskoj su rijeke Lika i Gacka. Izgradnjom hidroenergetskoga sustava HE Senj u njihovu su porječju stvorena su baražna jezera.
Ostale rijeke ponornice u Hrvatskoj su: Vrljika, Jaruga, Krbava, Ombla, Pazinčica, Dobra i Drežnica. |
|
Dubine - Tajni život rijeke Cetine, dokumentarni serijal (Ep 6)
Autor: HRT DOKU Datum objave: 8.2.2022. Opis. Podvodna kamera prati put hrvatskih speleoronilaca koji rone uskim podzemnim kanalima Gospodske špilje prema izvoru Cetine. Istraživanje podzemnih vodenih kanala jedna je od najopasnijih ljudskih djelatnosti. Zato se svakom ronjenju pristupa s izuzetnom pažnjom. Oprema mora biti pozorno odabrana i pripremljena. Prije svakog zarona ekipa se mora detaljno dogovoriti o načinu kretanja u tami vode. Važno je misliti na što sigurniji povratak osobito zbog toga što se voda pri prolasku kroz uske kanale brzo zamuti, pa je vidljivost ograničena. Zato prvi ronilac za sobom ostavlja tanko uže koje neki speleoronioci još zovu Arijadnina nit nazvanoj po Arijadni, kćeri kralja Minosa, koja je s pomoću klupka konca izvela iz kretskog labirinta mitskog junaka Tezeja. Samo s bocom zraka i s kamerom u rukama Tonči kreće u potragu za dnom izvora Cetine. Stiže do dubine 102,2 metara. Temperatura vode je tek 7 stupnjeva. |
Dubine - Ponori, dokumentarni serijal (Ep 4)
Autor: HRT DOKU Datum objave: 8.2.2022. Opis. 2Što se zbiva s vodom koja se gubi u tajanstvenoj tami podzemlja? Kojim kanalima i pukotinama podzemlja prolazi i gdje se ponovno pojavljuje na površini? Ekipa "Dubina", uz pomoć stručnjaka Geološkog instituta te speleologa iz Pazina i Poreča, pokušava zaći u zagonetne podzemne prostore Pazinskog ponora. Ali ponori često služe za gutanje velikih količina smeća. Šupljikavost hrvatskog podzemlja uzrok je mnogih onečišćenja. Od 8000 ulaza u speleološke objekte danas ih je oko 1200 onečišćeno raznim vrstama otpada. To je velika opasnost za ekosustav podzemlja. Sve što bacimo u neku jamu ili vrtaču ulazi u splet krških pukotina i dospijeva u podzemne spremnike koji su povezani s mnogim izvorima pitke vode i, naravno, s morem. TRAJANJE: 30 min |
TAJNA VRATA VELEBITA ( 2/3 HRVATSKE ŠPILJE )
Autor: Dijelim Ljubav Datum objave: 24.7.2025. Opis. U našoj domovini poznato je preko 8000 speleoloških objekata. Manje od polovice je istraženo ili djelomično istraženo. Pravi speleološki eldorado za istraživače podzemnih tajni - speleologe. Ekipa Dinarida - Društva za istraživanja i snimanja krških fenomena iz Zagreba u suradnji s Hrvatskim bio-speleološkim društvom i još nekoliko speleoloških organizacija i speleo-roniocima iz Češke i Slovačke organizirala je Međunarodne speleo-ronilačke ekspedicije Rakovica 2002. i 2003.... |
Ponornice u Bosni i Hercegovini
|
Najpoznatije ponornice u Bosni i Hercegovini su rijeka Trebišnjica, koja protječe kroz Trebinje i istočnu Hercegovinu, i Trebižat, koji protječe kroz zapadnu Hercegovinu.
Ostale ponornice. Glamočkim poljem teku rijeke Ribnjak i Jaruga. Njihove vode poniru na obodu Glamočkog polja te se ponovo javljaju u Livanjskom polju. Ondje teku Jaruga, Sturba i Plovuća. Najveći dio ovih voda završava u Buškom jezeru. Kupreškim poljem teče rijeka Milača, a kao Šuica se javlja u Duvanjskom polju. Ona nestaje u ponorima na obodu Duvanjskog polja te dijelom otječe u Buško jezero, a drugim dijelom se ponovo javlja na vrelima ispod Zalima kao Ričina. Ričina nestaje u Prološkom blatu. Njene se vode javljaju u Vrliki i Matici koje teku kroz Imotsko polje (dijelom u Hrvatskoj). Ove vode se zatim javljaju na vrelu rijeke Tihaljine koja zatim teče kroz Ljubuško polje kao rijeka Mlade. Na kraju se kao rijeka Trebižat ulijeva u Neretvu. Kroz Nevesinjsko polje protječe Zalomska rijeka (Zalomka), čije vode nakon poniranja, podzemno teku u pravcu vrela rijeke Bune i Bregave, pritoka Neretve. Dabarsko polje ima svoju ponornicu, rijeku Opačicu. Trebišnjica. Rijeka Trebišnjica je najduža rijeka ponornica u BiH, a jedna je od najdužih i na svijetu. Sliv Trebišnjice leži u području koje prima najveću količinu kiše u toku godine, a ovo je ujedno i najkrševitija oblast u Bosni i Hercegovini. Duga je 96,5 km, a izvorište se nalazi na padinama Lebršnika i Čemerna. Polja u kršu kroz koja protječe Trebišnjica kaskadno su poredana od 950 do 220 m n.v. S Lebršnika u Gatačko polje dotječe Mušnica, a sa Čemerna Gračanica koja se u Gatačkom polju ulijeva u Mušnicu. Mušnica se u Cerničkom polju javlja kao Ključka rijeka. Ova rijeka ponire i nakon podzemnog toka ponovo se javlja u izvorima i vrelima Fatničkog polja kao Fatnička rijeka. Ona se zatim, nakon 30 km podzemnog toka, javlja u obliku snažnih vrela kod Bileće kao rijeka Trebišnjica. Trebišnjica protječe kroz Trebinjsko i Popovo polje, u kojem se gubi kroz ponore. Vode ove rijeke razilaze se prema donjoj Neretvi, odnosno u pravcu Hutovog blata, zatim prema Slanom u Hrvatskoj gdje se ulijeva u obliku vrulja u Jadransko more, a sjeverozapadno od Dubrovnika izbija iz pećine Gruž treći krak Trebišnjice kao rijeka Ombla. Rijeka Trebišnjica je sustavom betonskih čepova i betoniranjem korita pretvorena u stalan površinski tok, a njena voda se koristi za pokretanje turbina hidrocentrala Svitava-Čapljina, Grančarevo i Plat. Danas je u fazi realizacije projekt pod nazivom Gornji horizonti kojim se planira gradnja energetskih objekata, umjetnih akumulacija i sustava tunela kojim bi se podzemne vode, koje iz istočne Hercegovine otječu prema Neretvi i Jadranskom moru, preusmjerile ka rijeci Trebišnjici. Smatra se da će ovim projektom biti ugrožena vrela rijeka Bune, Bunice i Bregave. IZVOR Globus - Udruženje nastavnika i profesora geografije Kantona Sarajevo's albums |
Ostale rijeke ponornice
Vođenica. Protječe kroz Vukovsko polje (kod Kupresa) i kroz Ravanjska vrata prelazi u Ravanjsko polje, gdje ponire u ponoru Đipuša, kod sela Donje Ravno. |
Ponornice u Crnoj Gori
|
Rijeka Komarnica izvire u Dobrom dolu i u toj svojoj prvoj etapi je ponornica. Na površini se ponovo pojavljuje u dolini, koja je po njoj i dobila ime
|
Ponornice u Srbiji
Vapnenački tereni čine 9,5 % (8414 km2) ukupne površine Republike Srbije, no najveći broj ponornica u Srbiji ne javlja se u dinarskim već u Karpatsko-balkanskim planinama, gdje postoji 70 većih ovakvih tokova. Ponornica u dinarskom području Srbije ima najviše na području Valjevskog krasa i na Pešteri.
IZVOR Ponornice u Srbiji. Wikipedija (sr)
IZVOR Ponornice u Srbiji. Wikipedija (sr)
Područje Valjevskog krasa
|
Valjevski kras obihvaća površinu od 280 km². U hidrografskom smislu tu postoje dve cjeline: Lelićko - bačevački kras s hidrografskim sustavom Sušica - Jablanica (pritok Kolubare) - Gradac i Lepenički kras sa sustavom Ribnica - Lepenica. I jedan i drugi su suhi i bezvodni s velikim brojem ponornica. Među njima najveće su: Polička reka, Povlenska reka, Pocibrava, Plandište, Kopljarnica, Radmilovac i dr. Polička i Povlenska reka su izvorišni kraci Sušice. Njihove vode gube se pri prelazu toka na vapnenačku podlogu, kao i u koritu Sušice, a pojavljuju se na vrelima Paklja i Zelenci s lijeve strane Graca. Plandište je najveća i vodom najbogatija ponornica u slivu Lepenice. Vode joj nastaju u 7 ponora koji se često začepljuju nanosom, tako da se ispred njih stvaraju mala jezera. Podzemno teče kroz najdužu pećinu Valjevskog kraja i izbija na Ključkim vrelima i nekim manjim izvorima.
|
Područje Pešteri
|
Ponornice u Pešterskom polju: BOROVŠTICA, ČAĐAVICA, ĐURĐEVICA
Ponornice u Koštam polju iznad Raške: TOČILOVSKA REKA, GURDIJEVSKA REKA, MELASKA REKA, LIKOVSKA REKA, DELIMEĆSKA REKA. U zaleđu pećine iz koje izbija vrelo rijeke Raške nalazi se Koštam - polje. Kroz njega teku više ponornica; Delimeđa se gubi nakon 8 km površinskog toka u ponoru dubokom 9 m. Nizvodno od istoimenog vrela, Likovska reka nakon 6 km ponire kod Ograđe. Obje protječu koje kroz vapnenačku pregradu (srp. kračnjačka prečaga) ispod brda Golača i pojavljuju se na vrelu Raške. Prvi ponor udaljen je od vrela 4,5, a drugi 2,2 kilometra.
Apsolutno najveća ponornica u Srbiji je Boroštica u Pešterskom polju, čija se voda nakon 12,5 km podzemnog toka pojavljuje u klisuri Bistrice na 680 m nadmorske visine. Boroštica nastaje od Đerekarskog vrela koje izbija na južnom obodu Pešterske kotline. Ovaj naziv dobila je od sela Boroštice na ulazu Peštersko polje, a do tada teče kao Đerekarska reka. Do glavnog ponora pod Sukom, na 1.150 metara u središnjem dijelu polja, površinski teče 18 km, riječno korito je veoma izvijugano i duboko do 1 metar. Boroštica prima veći broj potoka među kojima je najveća Kamenjača dugačka 4 km. *Koštam polje je krško polje, tj. proširena dolina iznad vrela rijeke Raške u jugozapadnoj Srbiji na Pešteru. Nalazi se na nadmorskoj visini od 840-1000 metara. Dno polja je prekriveno rečnim nanosom i nepovoljno je za bavljenje poljoprivredom. Koštam polje nije pravo krško polje, već krška depresija. Jovan Cvijić smatra da je ono u stvari okršeni dio doline rijeke Raške. Po dnu Koštam polja se nalaze ponori Točilovke, Likovske, i Delimećske reke i dr., čiji se tokovi na površini opet javljaju u vrelu Raške. |
Ponornice u Albaniji
Podzemna jezera
Prvo jezero u Križnoj jami (Bloško ribovje, Slovenija) sa smaragdnozelenom vodom ima niske obale koje su zasute glinom.
Križna jama - Beneški pristan
Izvor fotografije: Javno vlasništvo, Wikipedija |
Slovenija. Najbrojnija i najpoznatija otkrivena podzemna jezera u Sloveniji su ona u Križnoj jami. Križna jama leži u trokutu između Loškog polja, Cerkniškog polja i Bloške visoravni. Među krškim špiljama Križna jama je u svijetu poznata upravo po podzemnim jezerima. U Jezerskom (Jezerski rov) i Pisanom rovu (Pisani rov) ima ih 22, a zajedno s tunelom Blata više od 40. Jezera su nastala iza barijera koje su izgradile sige, do čijeg je stvaranja došlo kalcita iz vode. Izuzetno spori rast ovih pregrada (do 0,1 mm godišnje) i njihova krhkost glavna su prepreka masovnom turizmu u špilji i ograničavanju dnevnog turističkog posjeta vodenom dijelu špilje na 4 osobe.
Podzemni otok u Križnoj jami - Beneški pristan
Izvor fotografije: Javno vlasništvo, Wikipedija |
Ponori
Ponor je otvor ili sustav pukotina u propusnim stijenama u kojima se površinska tekućica gubi, ponire. Ponori se najčešće nalaze po obodu krških polja i duž riječnih dolina. Mogu biti u obliku jama i špilja, širokih ili sasvim uskih pukotina. Od njihova oblika zavisi i njihov kapacitet gutanja vode, što oscilira u zavisnosti od godišnjeg doba, tj. od pritjecanja vode. Kod jednih je taj kapacitet samo nekoliko desetina litara u sekundi, a kod drugih više kubnih metara u sekundi. Ovisno o naravi tekućica, postoje trajni i periodični ponori.
Posebno su zanimljivi ponori u našem kršu što naizmjence, za niskih voda, gutaju vodu, a za visokih, kao snažna vrela, izbacuju vodu; takvi se ponori u Lici nazivaju rigala.
Naš izraz ponor sve se više upotrebljava i u međunarodnoj literaturi.
IZVOR Ponor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 31.5.2024.
Posebno su zanimljivi ponori u našem kršu što naizmjence, za niskih voda, gutaju vodu, a za visokih, kao snažna vrela, izbacuju vodu; takvi se ponori u Lici nazivaju rigala.
Naš izraz ponor sve se više upotrebljava i u međunarodnoj literaturi.
IZVOR Ponor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 31.5.2024.
Izvori u kršu i krška vrela
|
Izvori u kršu ili krški izvori su izvori vode koji su dio sustava dinarskog krša. U taj sustav su uključena i područja podzemnih vodotokova, a krški izvori su obično dio speleološkog sustava u kojem rijeka ponornica stiže na površinu zemlje. Upravo su krši izvori prostori preko kojih je moguće ući u podzemne sustave, radi njihova istraživanja.
Specifičan oblik izvora u kršu je krško vrelo, odn. vrelo u kršu. Ono predstavlja mjesto istjecanja vodotoka, koji je prethodno već formiran u podzemlju, kretanjem voda kroz krške kanale. Krška vrela odlikuju se pojavom velike količine vode na mjestu izviranja, odnosno istjecanjem gotovo formirane rijeke na površinu terena. Izvorište je, po pravilu, amfiteatralno udubljenje strmih, pa čak i vertikalnih strana, otvoreno s jedne strane. Voda istječe iz špilje ili jame, koja je najčešće formirana duž veće rupture, čija se trasa obično može prepoznati na stranama izvorišta. Definicije: 1. krški izvor; vrelo: Izvor koji izbija iz karstificiranog vapnenca. Vrbanac, 2013. 2. vrelo: općenito raširen narodni naziv za izbijanja vode iz krškog podzemlja; iz pukotina voda izbija, "vrije" naglo i u velikim količinama, za razliku od izvora koji se procjeđuju kroz propusne stijene. krška su specifičnost vrela, iz kojih u kišnom razdoblju istječe golema količina vode, te odjednom nastaje moćna tekućica, a u sušno doba presahnu; prema vrelu kod mjesta Vaucluse (Francuska) taj tip je nazvan "vokliško vrelo", a sve češće se upotrebljava širi termin krško vrelo, jer je taj način izbijanja u skladu s podzemnim protjecanjem kroz pukotine, koje se vrši brzo i s velikim kolebanjima. prema vremenskom toku istjecanja vrela se dijele na trajna, periodska i povremena. Povremeno ili "intermitentno" (v.) vrelo je specifična pojava, koja je od različitih dimenzija podzemnih šupljina i složenog protjecanja. s obzirom na prirodu pukotinskog protjecanja pod hidrostatskim tlakom vrela mogu biti sifonska ili uzlazna i prelivna, a po izgledu bunarasta, pukotinska, pećinska, spiljska i sl. U skladu s tlačnim pukotinskim protjecanjem su i podmorska vrela vrulje (v.). Roglić, 1973. 3. izvor: Mjesto izviranja krške vode iz akvifera (krškog vodonosnika, op.). Vrbanac, 2013. Glavno obilježje krških izvora je da voda brzo prolazi kroz špilje. Zato je efekt čišćenja vode u podzemlju minimalan. Voda izvire ponovo na izvoru već nakon nekoliko dana od poniranja. Padaline, oluje, otopljeni snijeg i sezonske promjene u oborinama se jasno odražavaju na količine vode koja izvire. Na mnogim krškim izvorima u suho godišnje doba količina vode koja izvire varira.
Neovisno o njegovoj iskonskoj prirodnosti i vizuelnoj bistrini, krški izvori u naseljenim područjima često nisu u pogodni za neposredno korištenje za pitku vodu (bez adekvatne obrade) jer neravnomjerna količina vode te veliki udio kamenca u vodi, može dovesti do loše kvalitete vode. Brojni su primjeri krških vrela:
Naslovna fotografija
Krško vrelo rijeke Slunjčice (Slušnice), pritoke rijeke Korane. Vrelo Slunjčice je u obliku malog jezerca koje se nalazi 5 km južno od Slunja na 240 m nadmorske visine. Slunjčica je tipična krška rijeka, a predstavlja završetak podzemnog toka rijeke Jesenice. |
Vrelo Cetine kod sela Cetina (Civljane)
Vrelo Cetine kod sela Cetina (Civljane)
Inače, izvori uz obale Jadranskog mora često su zaslanjeni, budući da se duboko u krškom podzemlju može miješati slatka i morska voda.
Diver Explore Stunning Cetina River Cave (Underwater Exploration)
Autor: Caters Clips Datum objave: 26.10.2021. Opis. An underwater photographer has shared a series of impressive images of the Cetina river spring taken during a 70-meter cave dive. Martin Strmiska, 40, from Slovakia, snapped these beautiful images of the crystal blue Centina river spring in Croatia earlier this summer. These stunning images showcase the picture-perfect surroundings and what can be found within the depths of this spring. The underwater photographer said: "The reality of the view down into the gorge is even more incredible than any image every captured on the internet. *Please contact [email protected] for media / licensing / broadcast usage* SUBMIT A VIDEO: https://www.catersnews.com/submit-con... Connect with Caters: Twitter: / caters_news Facebook: / caterstv Website: https://www.catersnews.com Instagram: / caters_news |
Vrulje
vrulje, podmorski izvori u kojima izbija slatka voda iz podzemlja susjednoga kopna; nalaze se u blizini istočne jadranske obale i otoka. Nastaju pod utjecajem hidrostatskoga tlaka u podzemnim krškim kanalima, koji završavaju ispod morskoga dna. Iskorištavaju se i za opskrbu stanovništva pitkom vodom u obalnom pojasu na kopnu i na otocima. Najpoznatije su vrulje u zaljevu Velike vrulje (krajnji sjeverozapadni dio Makarskoga primorja).
IZVOR Vrulje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 31.5.2024.
IZVOR Vrulje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 31.5.2024.
IZVORI I LITERATURA
BAUČIĆ, Ivo: Hydrological characteristics of the Dinaric karst in Croatia with a special regards to the underground water connections. Naše jame, 1965. vol.7, br.1-2, str. 61-72, Ljubljana. (PDF)
- Sažetak. HIDROLOŠKE OSOBITOSTI DINARSKOG KRŠA U HRVATSKOJ S POSEBNIM OSVRTOM NA PODZEMNE VODNE VEZE. Nakon drugog svjetskog rata u Dinarskom kršu vrše se opsežni hidrotehnički zahvati. Energetskom i ostalom korišćenju voda u kršu nužno prethode raznovrsna istraživanja. Za upoznavanje osobina krške hidrologije osobito značenje imaju brojna bojenja ponora, kojima su utvrđene njihove podzemne veze s vrelima. Do sada je u hrvatskom dijelu Dinarskog krša bojenjem utvrđivana veza na 39 ponora. Time je obuhvaćen relativno mali deo svih ponora u ovom dijelu Dinarida, ali su unatoč tome postignuti značajni rezultati. Egzaktnim podacima omogućeno je bolje sagledavanje karakteristika podzemnog kretanja vode i eksperimentalna metoda postaje osnov upoznavanja hidrologije krša. Na priloženim skicama (slike 1—4) uneseni su osnovni rezultati dosadašnjih bojenja. Ponovljeno bojenje nekih ponora redovito je dalo drugačije rezultate podzemnih vodnih veza, pa do sada utvrđene veze ponor—izvor ne treba smatrati isključivima, već rezultatom specifičnih hidroloških uvjeta u vrijeme kada je izvršeno bojenje. Uzevši u cjelini dosadašnja bojenja ukazuju na vrlo velike raznolikosti podzemnog kretanja vode u pojedinim područjima obzirom na specifične petrografske, geološke, tektonske, orografske, klimatske i ostale uvjete. Utvrđeni su vrlo raznoliki međusobni odnosi podzemnih tokova. U podzemlju se tokovi račvaju, spajaju, ukrštajavu na različitim nivoima i slično. Unutrašnjošću krša tokovi se kreću različitom brzinom, obojena voda pojavljuje se na vrelima u vrlo raznolikim koncentracijama boje i drugo. Sve ove i mnoge druge osobitosti podzemnih vodnih veza u Dinarskom kršu upućuju na vrlo veliku složenost hidrologije krša, onemogućuju šabloniziranje procesa podzemne cirkulacije vode i iziskuju svestrana i višestruka istraživanja svakog krš-kog toka u različitim hidrološkim uvjetima.
- Sažetak. This paper gives a comprehensive explanation of the hydrogeological and hydrological characteristics of different water occurrence, which exists in the extremely complex Dinaric karst system. The area and boundaries of the Dinaric karst have never been precisely determined. It covers about 60,000 km2 stretching the length of the eastern coast of the Adriatic Sea, from the Bay of Trieste in the north, to the Drim River basin in the south, and the Western Morava River valley in the east. Due to very high infiltration rates, overland and surface flows are rare in comparison with non-karst terrains. The Dinaric karst is an extremely heterogeneous medium which can be explained only by the use of a great number of measurements points and by continuously monitoring and measuring different parameters. The hydrogeological and hydrological regime of all water phenomena in the Dinaric karst depends mostly upon the interaction between groundwater and surface water. The dominant flow of the groundwater contained in the Dinaric karst is towards the Adriatic Sea through rivers and many permanent and intermittent coastal and submarine springs. The paper presents many examples of karst water phenomena from the Dinaric karst: (1) springs (Jadro, Ombla and Crnojevića Springs); (2) open streamflows (Ljubljanica, Pazinčica, Dobra, Lika, Gacka, Krka, Zrmanja and Cetina Rivers); (3) lakes and wetlands (Cerknica, Vrana, Plitvice, Vransko, Red and Blue Lakes); and (4) coastal and island karst (Brač Island).
- Sažetak. The very complex system of sinking, losing and underground transboundary Karst rivers, lakes and aquifers in the central part of the deep and bare Dinaric karst in Croatia and Bosnia and Herzegovina is analysed. The groundwater and surface water are hydraulically connected through numerous karst forms which facilitate the exchange of water between the surface and subsurface. A complex underground conduit system is an inherent characteristic karst system analysed. Groundwater and surface water exchange with both adjacent and distant aquifers through underground routes or inflows from surface streams and artificial reservoirs. Because of a complex surface and underground karst features, which strongly influenced its hydrological and hydrogeological regime, the main open stream flow, with a longitude of about 106 km, undergoes eight name changes. In this paper, it is noted as “the eight-name river”. In fact, it represents one river with losing, sinking and underground stream sections. Different surface and underground karst forms play crucial roles in the way the water flowing over the surface and on the underground sections of its catchment. The analysed area is full of varied and often spectacular surface landforms, including for example the Blue and Red Lakes and the Kravice Waterfall. The analyses made in the paper show the existence of a decreasing trend of mean annual discharges on the eight-name river, which can cause numerous problems in the regional water resource management of this transboundary river and catchment.
- Sažetak. This paper gives a comprehensive explanation of the hydrogeological and hydrological characteristics of different water occurrence, which exists in the extremely complex Dinaric karst system. The area and boundaries of the Dinaric karst have never been precisely determined. It covers about 60,000 km2 stretching the length of the eastern coast of the Adriatic Sea, from the Bay of Trieste in the north, to the Drim River basin in the south, and the Western Morava River valley in the east. Due to very high infiltration rates, overland and surface flows are rare in comparison with non-karst terrains. The Dinaric karst is an extremely heterogeneous medium which can be explained only by the use of a great number of measurements points and by continuously monitoring and measuring different parameters. The hydrogeological and hydrological regime of all water phenomena in the Dinaric karst depends mostly upon the interaction between groundwater and surface water. The dominant flow of the groundwater contained in the Dinaric karst is towards the Adriatic Sea through rivers and many permanent and intermittent coastal and submarine springs. The paper presents many examples of karst water phenomena from the Dinaric karst: (1) springs (Jadro, Ombla and Crnojevića Springs); (2) open streamflows (Ljubljanica, Pazinčica, Dobra, Lika, Gacka, Krka, Zrmanja and Cetina Rivers); (3) lakes and wetlands (Cerknica, Vrana, Plitvice, Vransko, Red and Blue Lakes); and (4) coastal and island karst (Brač Island).
- Sažetak. Researching the hydrogeological properties of karst systems is very challenging due to their extreme heterogeneity. A grey-box approach in karst research combines the results from classical hydrogeological methods with direct observations within the karstic underground, i.e. in the caves. Isotope research has become a widely used method in the investigation of karst systems. The results presented are of a preliminary 2H and 18O stable isotope study of the Northern Velebit karst system (Croatia) employing the grey-box approach. Groundwater samples were collected during two summer expeditions in deep caves within the karst massif. Monthly precipitation samples were also collected (at three locations between approx. 900 m and 1600 m altitude), as well as water samples at some of the most significant springs, i.e. discharge outlets of the system. For a single expedition, the stable isotope composition is almost constant, i.e. the stable isotope measurements are within the measurement error across the complete cave profile. Similar characteristics across different caves during the same year were also noted. Samples of water from the springs were taken during base-flow conditions and they have similar isotopic contents to the cave water. The results obtained indicate that homogenization of the water already occurs within the subsurface epikarst zone above the sampling locations in the caves, but a future extended sampling campaign during variable hydrologic conditions is needed to confirm this. The final research goal is to establish a conceptual grey-box model for the functioning of this complex hydrogeological system.
