Planine niske Hercegovine
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Kobilja glava (Kobiljača), planina Sitnica (1419 m)
|
Opis područjaNačelno, kako rijeka Neretva predstavlja veliku razdjelnicu u prostoru, planine niske Hercegovine mogle bi se podijeliti u dvije zasebne grupe: istočnu - istočno od rijeke Neretve i zapadnu - zapadno od rijeke Neretve. Međutim, kako ovdje (posebno u zapadnom dijelu) nema znatnijih visova, o oba će se područja govoriti unutar jedne planinske skupine: Planine niske Hercegovine.
U najvećoj mjeri istočni i zapadni brdski dio možemo poistovjetiti s imenima pokrajina u kojima se oni pretežito nalaze, a to su:
Humine (Hum, Zahumlje) su krški kraj u mediteranskoj (jadranskoj) Hercegovini, između Ljubuškog i Ljubinja. To je primorski »ljuti kras« (holo-kras), bezvodan, s velikim Popovim poljem kojime je tekla nekadašnja najduža rijeka ponornica (Trebišnjica, 94 km) i s Vjetrenicom. Krška polja se nalaze između manjih i nižih planina. Područje je ogoljelo, s jadranskim podnebljem (zbog blizine mora), te suptropskim poljoprivrednim kulturama, pored srednjoeuropskih. Siromašno je, agrarno je prenaseljeno, s poljoprivrednim oazama u poljima i flišnim pojasevima, kao i u hercegovačkom dijelu Neretvanske blatije. Humine su slabo naseljene, s manjim gradskim središtima u poljima (Stolac, Ljubinje). Ovdje se, na potezu između Stolca i Trebinja, izdvajaju dva paralelna planinska vijenca. To su:
Bekija je manja regija u niskoj Hercegovini, između Imotskog polja i donje Neretve. Gornja i Donja Bekija su dobro naseljene, poznate po proizvodnji duhana i nalazištima boksita. 
Reljef niske Hercegovine i okolnih područja
|
U SURADNJI S: VIA DINARICA
Oglašavajte ovdje: lokalnu ponudu, usluge i servise - smještaj - gastronomija - lokalni proizvodi - turistička ponuda - aktivnosti na otvorenom i dr. |
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
Vijenci, planine i vrhovi
|
Sitnica, Kobilja glava
Autor fotografije: gagac1979 (Panoramio) 
Krivača sa Sitnice
Autor fotografije: gagac1979 (Panoramio) | ||||||||||||
Vode
|
Trebišnjica, čiji se prirodni izvor nalazi na 398 metara nadmorske visine, nekada je sa svojih 98 km bila najveća ponornica u Europi. Izvor je potopljen 1964. u akumulacijskom Bilećkom jezeru, a nakon što je 1979. rijeka betonirana cijelim tokom, danas je to kanal koji povezuje dvije centrale (Gorica i Hutovo/Čapljina) i koji nema prirodnu vezu sa svojim okolišem.
Neretva je duga 218 km i izvire na 320 metara iznad mora. 
Bilećko jezero
|
LUČIĆ, Ivo, Trebišnjica. Jučer najveća ponornica, danas tvornica struje, sutra...?
EKONOMSKA I EKOHISTORIJA Volumen VIII, Broj 8, str. 14 - 28 Vode Trebišnjice (Izgradnja Hidroelektrana)
Opis videa: Dokumentarni film o izgradnji hidroelektrana na rijeci Trebišnjici. |
|
Slapovi Kravice*
Autor: JB Studio Photo & Cinema *KOMENTAR STRANICE DINARSKO GORJE: Ispravni naziv ovog vodopada je Kravica. Ukoliko želite saznati nešto više o njemu podsjetite stranicu Kravica.ba. |
Bicikliranjem kroz povijest - Revitalizacija uskotračne pruge “Ćiro” - promo video
REDAH; Datum objave: 13.12.2016. Opis: Riječ je o projektu koji sufinancira Europska unija kroz Program prekogranične suradnje: Hrvatska-Bosna i Hercegovina 2007-2013, IPA komponenta II. Vrijednost projekta iznosi 643.266,42 eura, od čega Europska unija sufinancira 539.376.45 eura (296.396,47 eura za BiH i 242.979,98 eura za RH) odnosno 83,78 posto od ukupne vrijednosti projekta. Projekt se provodio na području Hercegovine, u općinama Mostar, Čapljina, Neum, Ravno i Trebinje te u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u općini Konavle (Republika Hrvatska). Projekt je trajao 24 mjeseca, a njegovi su nositelji Javno poduzeće ‘’Vjetrenica’’ Popovo polje (Bosna i Hercegovina) i Općina Konavle (Republika Hrvatska). Partneri u projektu su: Regionalna razvojna agencija REDAH, Regionalna razvojna agencija DUNEA, Udruga za promociju biciklizma „Hercegovina Bike“, Turistička zajednica Općine Konavle, Turistička organizacija Opštine Trebinje te općine Čapljina, Ravno i Neum. Opći cilj projekta bio je doprinijeti integraciji gospodarstva u pograničnim područjima Dubrovačko-neretvanske županije i Hercegovine kroz razvoj nove zajedničke turističke ponude – biciklističke staze koja prolaziti obnovljenom starom uskotračnom prugom ‘’Ćiro’’. |
Arslanagića most, Trebije (1574 - 2014)
|
IZVORI I LITERATURA
SLIŠKOVIĆ, Ivan; TERZIĆ, Josip; BULJAN, Renato: Krš "Niske Hercegovine" i mogućnosti vodoopskrbe. u: Zbornik Sažetaka, IV. savjetovanje geologa Bosne i Hercegovine sa međunarodnim učešćem / Skopljak, Ferid (ur.). Sarajevo: Udruženje/udruga geologa Bosne i Hercegovine, 2011. str. 275-292 (predavanje, međunarodna recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
- Sažetak; U radu su opisane hidrogeološke značajke sljevova Hercegovine, kao i mogućnost vodoopskrbe u krškim zaravnima tzv. Niske Hercegovine. Područje Hercegovine je složene geološke građe. Izgrađuju ga uglavnom vapnenačke stijene mezozoika dobre okršenosti i propusnosti. Manji dio prostora izgrađen je od slabo propusnih dolomita te nepropusnog gornjokrednog fliša, paleogenskih i eocenskih klastita, te neogenskih i kvartarnih naslaga. Tijekom gornjeg eocena i oligocena formirano je najizrazitije strukturno morfološko obilježje Dinarida - dinaridsko pružanje geoloških struktura u pravcu SZ - JI. Naknadnim intenziviranjem tektonskih pokreta u neogenu nastaju navlačne strukture ponekad vrlo širokog, regionalnog dosega. Tijekom pliocena mijenja se glavni stres iz smjera JZ - SI u smjer J - S, a time nastaje neotektonski stres kojim se mijenjaju smjerovi kompresije i nastaje daljnja razgradnja geoloških struktura. Svi ti orogenetski pokreti uzrokovali su raznovrsne tektonske oblike, osobito zone rasjeda i pukotina, koji su pospješili okršavanje do velikih dubina i imali neposredan utjecaj na formiranje podzemne hidrografske mreže, slijevna područja, zone dreniranja i formiranje i razvoj privilegiranih podzemnih kanalskih tokova do zona izviranja na često izdašnim krškim izvorima. Opsežnija hidrogeološka istraživanja provedena su u okviru izrade regionalnih hidrogeoloških studija i izgradnje hidrocentrala, te djelomično za vodoopskrbu. Međutim, veliki dio prostranih ruralnih područja do sada nije dovoljno istražen. Tek u posljednjih petnaestak godina intenzivnije se istražuju i ruralni tereni zahvaljujući privatnim inicijativama pojedinih poduzetnika i poljoprivrednih proizvođača. Na području između Mostarskog Blata i Trebižata izvedena su mnogobrojna istražno-eksploatacijska bušenja koja su otkrila pitke podzemne vode na dubinama od 50 do 350 m. Tako se bezvodni ruralni dijelovi krša osiguravaju vodom za piće i malu privredu. Primjer za to su brojne plantaže i staklenici u području Neuma, Stoca, Ljubuškog, Gruda i Širokog Brijega. Važno je napomenuti kako se istraživanja izvode stihijski i bez projekata i vođenja evidencije o pojedinačnim bušotinama, premda su postojale inicijative na razini županija početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. O tome treba voditi brigu Agencija za vode (Mostar), koja u svom resoru ima nadležnost za izdavanje vodoprivrednih suglasnosti i dozvola. Cilj ovog rada je ukazivanje na hidrogeološke prilike u krškim zaravnima tzv. „Niske Hercegovine“ i na potencijalne mogućnosti vodoopskrbe bezvodnih područja Neumskog zaleđa, Humina, Dubrava i Stoca u istočnoj Hercegovini, te od Međugorja i Čitluka, preko Nahije, Buhova, Rasna i Mamića do Imotsko-Bekijskog i Duvanjskog polja. Navedena područja visine od 200 do 500 m n. m. sadrže velike količine podzemnih voda u krškim vodonosnicima na dubini od 100 do 400 m. Između krških visoravni nalaze se usječeni stalni i povremeni riječni tokovi Neretve, Trebišnjice i Bregave u Istočnoj Hercegovini, te Ugrovače i Trebižata u Zapadnoj Hercegovini. Između krških zaravni su polja: Mostarsko Blato, Imotsko-Bekijsko polje, te proširene doline Tihaljine i Trebižata. Ovo područje obiluje velikim količinama oborina (1200-2800 mm/godinu), ovisno o nadmorskoj visini. Međutim, oborine su pretežno u zimskim mjesecima te su vrlo česte suše u recesijskom razdoblju kada se vode povlače duboko u podzemlje. Tada stalni izvori višestruko smanje izdašnost, a povremeni presahnu nekoliko mjeseci. Stalni izvori se nalaze u erozijskim bazama Neretve, Ugrovače, Tihaljine, Trebižata, Norinske Rijeke, Bregave i Krupe. Na temelju brojnih istraživačkih bušotina ustanovljeno je kako su oscilacije između minimalnih i maksimalnih razina podzemnih voda od 50 do 100 m, a u višim zonama do 320 m.
|
Ljubomirsko polje
Pogled s vrha planine Leotar, kod Trebinja. |
