|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SLOVENSKE DOLENJSKE I SREDIŠNJE HRVATSKE > GRUPA KOČEVSKOG ROGA > Spodnjeloška gora
Država: Slovenija
Najviši vrh: Ilija, 860 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.5341, 15.0180
Država: Slovenija
Najviši vrh: Ilija, 860 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.5341, 15.0180
|
|
UvodSjeverno od rijeke Kupe, istočno od Spodnjeloške doline i zapadno od Poljanske doline, te u jugoistočnom nastavku grebena Kočevske Male gore nalazi se krška visoravan, koju se naziva zajedničkim imenom Spodnjeloška gora. Glavni greben Spodnjeloške gore proteže se smjerom sjever-jug u dužini oko 6 km. Njezin najviši vrh je Ilija (860 m). Na njemu su još vrhovi: Sv. Duh (816 m), Spodnjeloška gora (842 m), Kota 824 m, Goli hrib (850 m, neki izvori ovaj vrh navode kao najviši, ali vrh Ilija je viši), Kota 819 m, Pajtlerica (Peklenski zid, 748 m), Kozice (741 m), te Vršič (729 m).
ENGLISH SUMMARY: Spodnjeloška gora
To the north of the river Kolpa (in Slovenian), or Kupa (in Croatian), to the east of the Spodnjeloška Valley, and to the west of the Poljanska Valley, stretches a karstic mountain plateau, which is called Spodnjeloška gora. It is the southeastern continuation of the Kočevska Mala Gora mountain. The main ridge of Spodnjeloška gora extends in the north-south direction for about 6 km. Its highest peak is Ilija (860 m). There other peaks are: Sv. Duh (816 m), Spodnjeloška gora (842 m), Peak 824 m, Goli hrib (850 m), Kota 819 m, Pajtlerica (Peklenski zid, 748 m), Kozice (741 m), and Vršič (729 m). |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
Spodnjeloška gora, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2022.
Izvor: Google Earth, 2022.
Pogled s Orlove stijene na južni dio Spodnjeloške gore koji je omeđen širokim zaljevom rijeke Kupe.
Reljef grupe Kočevskog Roga,
s legendom
LEGENDA: (1) brda Suhe krajine (2) Raduljsko hribovje (3) Mala gora (4) Kočevski Rog (5) Koprivniško podolje (6) Kočevska Mala gora(7) Poljanska gora (8) Spodnjeloška gora 
|
Reljef grupe Kočevskog Roga
Dolina rijeke Kupe
Fotografija je snimljena s vidikovca Kozice, do kojega se može doći i vozilom šumskim cestama. Selo podno stijena je Dol. Nizvodno na lijevoj (slovenskoj) obali su Kovača vas i Prelesje. Crkva na brijegu koja se vidi u pozadini pripada selu Stari trg. U gornjem centru fotografije selo je Sodevci nad kojime se diže Sodevska stijena (slov., S. stena). Desna obala rijeke nalazi se u Hrvatskoj. Autor fotografije: Uroš Novina, Flickr |
PRIRODA
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Predgrad, crkva sv. Sebastijana (cerkev sv. Sebastjana)
|
|
Voda i vodni resursi Kočevske regije
Bez vode nema života, stara je poslovica. Obilne oborine na krškom terenu brzo ispare. Mnogi izvori vode često presuše. To je bio značajan ograničavajući faktor u naseljavanju regije. Od većih površinskih voda ovog područja izdvajaju se rijeke Rinža, Kolpa (Kupa) i Čabranka, Rudniško i Reško jezero, koja su umjetna, te razni potoci. I drugi izvori vode bili su presudni za nastanak naselja. Predviđeno je stvaranje naselja na Kočevskom području u radijusu do dva kilometra od izvora vode. Nažalost, kroz povijest su zaboravljena iskustva koja su bila ključna za preživljavanje i u sušnim razdobljima. Anton Prelesnik prirodne izvore vode na Kočevskom području dijeli na izvore, razne akumulacije, seoske vodovode, beče (slo beč; akumulacija stajaće vode u nešto izmijenjenim prirodnim depresijama - ponikvama i sl.), kale ili lokve, vodene špilje i krške izvore koji povremeno izbacuju vodu (slo. bruhalniki). Osim navedenog, izuzetan značaj imale su i štirne (hrv. šterne, cisterne) u kojima se skupljala oborinska voda. Mnogi od onih koji su još uvijek sačuvani u selima koja su sada gotovo nestala još uvijek zadržavaju vodu. Kal (jedn. kal) se naziva još i puč ili peč, lokva ili lokev, kaluža, mlaka, a na Kočevskom i luža, a kočevarski izraz (njemačkih Kočevara) je Lokh. Prema Rječniku slovenskog književnog jezika, kal je plitka udubina (slo. kotanja) sa stajaćom vodom, lokva, kao i vlažno, močvarno mjesto. Vjeruje se da je pojava kala povezana s razvojem stočarstva. Etimološki, kal je izvedenica od kalen, skaliti, lokva, loka, također blato i prljavština. Kale su uglavnom izgradili ljudi u propusnom krškom svijetu. Nastali su u prirodnim udubljenjima u kojima se skupljala kišnica, ali su se mogle naći i u blizini izvora, uz putove i gdje se stoka tjerala na ispašu. Broj kala u selu ili u blizini sela ovisio je o veličini sela i broju stoke. Barem jedan dio obala kala postavljen je kako bi se stoci olakšao pristup vodi. Dio vapnenačkih naslaga stvorila je stoka i divljač dok su hodali piti u te udubine i gaženjem su otvrdnuli dno. Prelesnik navodi da je kalova (blatnih lokvi) odn. luža, bilo u svakom naselju na Kočevskom, kao i na nekadašnjim pašnjacima (šahne) i svugdje gdje nije trebalo mnogo raditi da se poprave. Bile su dijelom prirodne, a dijelom umjetne. Uvjet za njihov nastanak odnosno postojanje bilo je nepropusno dno koje je zadržavalo i oborinske i izvorske vode. Trebalo ih je redovito čistiti. Uklonjeno blato nakon čišćenja, korišteno je za gnojidbu glinovitijih polja. Opskrba vodom iz kalova bila je vrlo važna do postavljanja vodovoda. Najveći potrošač vode bila je stoka, no voda iz kalova služila je i za pojilo, gašenje požara, pranje rublja, te kao izvor pitke vode, a djeca su se ovdje mogla kupati ili klizati. Sve dok su seljani ovisili o njima, redovito su održavani. Danas su mnoge lokve zarasle, začepljene i pune smeća. Ponekad su ih zakopavali zbog razmnožavanja insekata i smrada nepročišćene stajaće vode. Kali predstavljaju vodene ekosustave koje karakteriziraju fluktuacije razine i temperature vode, što uvelike utječe na životne uvjete kako životinja tako i biljaka. Osim toga, ljudi na to utječu svojim aktivnostima, uključujući uvođenje alohtonih vrsta. Kali su važni iz perspektive bioraznolikosti i važni su svjedoci života u prošlosti. Danas su kali na Kočevskom području važni prije svega jer daju vodu za divljač i ostala živa bića. Djeluju kao rezervoari vode u krajoliku. Projekt obnove kala vodi Zavičajni muzej iz Kočevja. IZVOR Zavičajni muzej Kočevje |
Starotrški kal
Karta s položajem lokvi (kala) na Kočevskom
|
|
Pogled s Orlove stijene
Pogled s ovog vidikovca, koji se nalazi u Hrvatskoj, 300 m iznad rijeke Kupe, na Spodnjelošku goru (Lijevo), Poljansku dolinu i Poljansku goru (desno). U pozadini na horizontu nazire se silueta Kočevskog Roga. |
PO POLJANSKOJ DOLINI
Zagozdac - Jelenja vas - Predgrad - Paka pri Predgradu - Kovača vas - Deskova vas - Stari Trg ob Kolpi - Močile
Poljanska dolina
Poljanska dolina, pogled od juga; prostorni prikaz
Izvor: GoogleMaps, 2019. 
Poljanska dolina, pogled od jugoistoka; prostorni prikaz
Izvor: GoogleMaps, 2019. 
Panoramski pogled s Kozica na jugoistočni rub Poljanske doline i dolinu Kupe
Naselja u Poljanskoj dolini, detalj
Pogled s Kozica na jugoistočni rub Poljanske doline gdje se nalaze naselja Deskova vas, Močile i Stari trg ob Kolpi (crkva); u prednjem planu je selo Kovača vas. U pozadini je Poljanska gora (izdvajaju se šumovite kupe vrhova: Mali Kolečaj, 664 m i Velika Kolečaj 691 m). |
Poljanska dolina je 8 km duga i 4 km široka dolina u blizini rijeke Kupe, na rubu Bele krajine i nadomak prostranog Kočevskog roga. Administrativno je podijeljena između dvije općine, istočni i južni dio pripadaju općini Črnomelj, a sjeveroistočni općini Kočevje. Ovo područje obilježava udaljenost i nerazvijenost. Kulturno je povezan s obližnjim područjem Bele krajine jer ima zajedničku prošlost, slične običaje, i govor. U dolini se nalaze i brojni steljnici (poljoprivredne površine obrasle rijetkim šumarcima breze, običnog bora (slov. rdeči bor; lat. Pinus sylvestris), i niskom orlovom paprati - bujadi; površine koje se redovito najmanje jednom godišnje pokose, ili iskoriste za ispašu).
Dolina predstavlja nastavak sustava (slov. podolja) suhih dolina Roga, možda čak i samog Kočevskog polja. Nastala je kao rezultat razvoja šireg kočevskog reljefa i utjecaja lokalnih geoloških i hidrografskih uvjeta. Klima je ovdje blaža nego u susjednoj, nižoj dolini Kupe. Vinogradi su nekada dominirali obroncima nad tom rijekom. Očit je i utjecaj subpanonske klime je očit, što se posebno očituje u toplim jesenima. Blizina Jadranskog mora osjeća se u kišnom režimu s obilnim jesenskim kišama. Godišnji prosjek padalina iznosi oko 1400 mm. Stanovništvo Poljanske doline se ponosi bogatom folklornom, tamburaškom i kazališnom djelatnošću. Polane Stanovnici Poljanske doline svoj kraj zovu Polane i smatraju se dijelom Bele krajine, iako administrativno dio njezinih naselja pripada i općini Kočevje. Kako u slovenskom jeziku ne postoji slovo/glas "lj", kao u hrvatskom, ili srpskom jeziku, već samo kombinacija slova/glasa "l" te "j", tako se i pridjev izveden od polane poljanska, izgovara pol-janska (a ne po-lj-anska). Istom izvedenicom je nazvana obližnja planina Poljanska gora koja se nalazi na istočnom rubu Poljanske doline. 
Pogled s Kozica na Poljansku dolinu
|
Jelenja vas
KOORDINATE 45.513003, 15.054886 NADMORSKA VISINA 402.2 m BROJ STANOVNIKA 15 (2019.) WIKIPEDIJA
|
Jelenja vas, njem. Hirschdorf je selo u Poljanskoj dolini. Okolica Jelenje vasi, jugoistočno od naselja, zaštićeni je krajolik upisan 2005. godine u Registar kulturne baštine R. Slovenije. Obilježje krajobraza je kombinacija travnjaka, obradivih površina i voćnjaka.
Jelenja vas, detalj
Izvor fotografije: Google Street Maps, 2019. |
Hiša - Jelenja vas b.št. (kuća Jelenja vas bb)
Kuća se nalazi u središtu sela, uz cestu, jugozapadno od kapelice. Visoka kuća sa stajom u prizemlju (slov. vrhhlevna hiša) napuštena kuća izgrađena od kamenja, samo je stambeni dio (kuća) izgrađena od tesanih trupaca. Duža, ulazna fasada ima četiri osi (ulaz je u trećoj osi). Pristup je jednostrukim drvenim stepeništem. Sagrađena je sredinom 19. st. Upisana je u Registar kulturne baštine Slovenije 2002. godine. Izvor fotografije: Google Street View, 2019. |
Predgrad
|
Predgrad (Predgrad pri Kočevju, Pergrad, Pergradi) je naselje u općini Kočevje i najveće naselje u Poljanskoj dolini. Župa je osnovana u Predgradu već 1221. godine. Najveća građevina u Poljanskoj dolini bio je stari Poljanski grad. Naselje se prvi puta spominje 1325. godine kao Pöllan. U vrijeme turskih upada na ovo područje stari grad je bio važna obrambena točka. Godine 1809. Francuzi su iz osvete spalili Poljanski grad jer su Poljanci (stanovnici Poljanske doline, op.) napali Napoleonove trupe dok su prikupljali porez. Grofovi Auerspergi su kod razvalina starog grada izgradili gradić i novi dvorac kojega su partizani zapalili 1943. godine, a obnovljen je nakon rata.
Naselje je zbog urbanističke povijesti upisano 1998. godine u Registar kulturne baštine R. Slovenije. To je grupirano naselje uz cestu. Izrazita dominanta je crkva sv. Fabijana i Boštijana na južnom rubu sela. Stambeni fond je skroman i slabo očuvan, ima dosta adaptacija i neskladnih novogradnji. 
Pogled na naselje Predgrad, dio Poljanske doline i Poljansku goru, na horizontu
Pogled s Orlove stijene Hrvatskoj |
Pregrad u Poljanskoj dolini
Poljanska gora na horizontu Kulturna baština Predgrada
|
|
Poljanski grad / Grad Poljane. Srednjovjekovni grad Poljane (njemački Pöllant, odn. Pölland) je nekada stajao na padini ispod današnje crkve sv. Boštjana i Fabijana, na rubu naselja Predgrad u Poljanskoj dolini. Sagrađen je u 13. stoljeću. U 14. stoljeću je bio najmoćnija građevina u Poljanskoj dolini u blizini Kupe. Njegovi su tragovi i dalje vidljivi na grebenu ispod sadašnje crkve. 1808. godine dvorac je, poput Janez Vajkarda Valvasora, opisao i Georg Hoff, a da nije provjerio stoji li još uvijek.
Ostaci grada zaštićeni su kao kulturna baština Slovenije, po službenim imenom: Predgrad - Ruševine gradu Poljane. Ostaci grada još se mogu vidjeti na grebenu ispod današnje crkve sv. Fabjana i Boštjana. Povijest grada. Na temelju atribucije da su Poljane od davnina posjedovale vlastiti sud, vjerojatno je grad Poljane (castrum Polani) ovdje postojao i prije 1325. godine, kada se prvi put spominje. Grad Poljane vjerojatno su izgradili akvilejski patrijarsi nakon 1250. godine. U prvoj polovici 13. stoljeća vlasnici feuda Poljane bili su slobodni vlastelini Turjaški. Nakon smrti posljednjeg iz toga roda Konrada Turjaškog, 1248. akvilejski patrijarh Bertold dao je ove posjede u feud grofa Hermana Ortenburga, kao i pokroviteljstvo nad župnom crkvom u Poljanama. U zapisima se dvorac prvi put spominje 1325. godine kao "castrum Poelan" zajedno s tadašnjim vlasnikom kaštela Markvartom Poljanskim (Marchwart vom Polan). Davanje grada i poljanskog posjeda feudu grofova Ortenburga potvrdio je 1336. akvilejski patrIjarh Bertrand - on je svome vazalu grofu Otonu Ortenburškom, njegovim nećacima i nasljednicima, pored kaštela Ortneka i Kostela, dao i Poljane. Celjski grofovi su 1418. godine, pored ostalih imanja Otenburga, naslijedili i ovaj dvorac kojime su nakon toga upravljali njihovi skrbnici ili kaštelani. Nakon izumiranja roda Celjskih, grad i njegovo imanje dolaze u posjed regionalnih kneževa. Prema narodnoj predaji, dvorac Poljane navodno su razorili Turci, što je moglo biti između 1460. i 1530. godine, ali je on ubrzo bio obnovljen. Za vrijeme turskih invazija, podno dvorca je sagrađen veliki logor, u kojem je, prema Valvasorovom svjedočenju, stajalo 40 kuća i u vrijeme mira bile su nenastanjene. U 16. stoljeću u logoru se razvilo novo trgovište (slov. trg). Dio naselja podno crkve i danas nosi naziv Tržič. Sredinom 16. stoljeća grad u najam dobivaju Schnitzenbaumi, a 1618. barun Janez Jakob Khiessl kupio je poljansko posjedstvo i pripojio ga Kočevsko-ribniškom posjedstvu. Godine 1641. imanje su kupili Auerspergi (također znani pod imenom Turjačani, odn. Turjaški), koji su ostali vlasnici posjeda do kraja Drugog svjetskog rata. Grad je zapalio francuski general Souchy 16.10.1809. zbog otpora lokalnog stanovništva pri ubiranju poreza. Od ruševina dvorca, grofovi Turjaški sagradili su novi dvor također zvan Poljana (odn. Turjaški, ili Auerspergerov grad). KOORDINATE 45.503628, 15.055389 
Grad Poljane u Topografiji Janeza Vajkarda Valvasora iz 1679. godine
Izvor: Janez Vajkard / Johann Weichart Valvasor, Johann Baptist Mayr: [Topographia Ducatus Carnioliae modernae das ist Controsee aller Stätt Märckht, Clöster, undt Schlösser, wie sie anietzo stehen in dem Hertzogthumb Crain STARI DVORAC POLJANE OB KOLPI s protuturskim taborom i crkvicom. Njemački grof Ortenburg sagradio ju je sredinom 13. stoljeća kao sjedište jednog od svojih posjeda u Kranjskoj. Protuturski tabor sagrađen je krajem 15. stoljeća. U razdoblju od 1418. do 1457. bio je vlasništvo grofova Celjskih, potom Habsburgovaca. Od sredine 17. stoljeća u vlasništvu je kneževske obitelji Auersperg. Napušten je krajem 17. stoljeća. |
IZVORI I LITERATURA
WIKIPEDIJA: Grad Poljane Opis enote nepremične kulturne dediščine, evidenčna številka 11990. Pregledovalnik Registra nepremične kulturne dediščine. Ministrstvo RS za kulturo. Nadja Kovačič, Ivan Kordiš, Tomaž Lauko: Folklorna skupina Predgrad: 1908-2008. Pokrajinski muzej Kočevje, 2008. 
Kapelica Matere božje (kapelica Majke Božje)
Poznata još i kao Bižalova kapelica, zatvorenog je tipa s dvostrešnim krovom. Polukružni ulaz je zatvoren drvenim dvokrilnim vratima. U unutrašnjosti se nalazi drveni kip Majke Božje. Sagrađena je u prvoj četvrtini 20. stoljeća. Upisana je u Registar kulturne baštine Slovenije 2009. godine. Nalazi se na križanju u središtu sela. Izvor fotografije: Google Street View, 2019. |
|
Auerspergov grad (Turjaški grad ili Grad Polane). Nema preciznih podataka o tome kada je dvorac Auersperg podignut na ravnini ispred predgradske crkve, ali je tamo sigurno stajao prije sredine 18. stoljeća - pretpostavlja se da je sagrađen u prvoj polovici 14. stoljeća. U razdoblju od kraja 17. stoljeća do druge polovice 18. stoljeća su počeli napuštati stari dvorac Auersperg. Dana 16.10.1809. francuski general Souchy dao zapaliti stari grad zbog otpora lokalnog stanovništva ubiranju poreza. Skromni ostaci grada nalaze se i danas kod crkve sv. Sebastijana. Prostor nekadašnjeg gospodarskog objekta obnovljen je i sagrađena pravokutna jednokatnica. Nju su zapalili partizani u noći s 19. na 20.5.1943., spriječivši Talijane i pripadnike seoske straže da se tu nastane. Nakon završetka Drugog svjetskog rata spaljeni objekt je obnovljen, a o moći starog grada još uvijek svjedoče podrumi dvorca. U objektu se nalazio zadružni dom, a do 1976. godine u zgradi su bile prostorije Osnovne škole Predgrad.
Danas je zgrada u većinskom vlasništvu općine Kočevje, a u njoj se nalazi Kulturni dom Predgrad. U dijelu prostora koji pripada Zavičajnom muzeju Kočevje postavljene su izložbe Predgrad in Predgrajci te Folklorna skupina Predgrad 1908.-2008. Za razgledavanje izložbi potrebna je prethodna najava. 
Današnji izgled dijela nekadašnjeg Auerspergovog dvorca
|
Muzej u Predgradu. Etnološke posebnosti Poljanske doline uz Kupu i život njezinih stanovnika krajem 1970-ih i početkom 1980-ih godina istraživala je etnologinja Marija Makarovič. Rezultati višegodišnjeg rada sažeti su u opsežnoj i neprocjenjivo vrijednoj mikroetnološkoj monografiji Predgrad in Narodopisna podoba belokranjske vasi (prijev. Predgrad i etnografska slika belokranjskog sela) koju je 1985. godine objavila i izdala tadašnja Kulturna skupnost Kočevje. Godinu dana kasnije, na predstavljanju knjige u Zavičajnom muzeju Kočevje priređena je mala prigodna izložba o Predgradu i Predgrađanima. Nakon dobrih dvadesetak godina ponovno je predstavljena izložba o etnografskoj slici Predgrada i Predgrađana, ovoga puta u Domu kulture Predgrad. Osnova izložbe i popratne knjige je spomenuto istraživanje Marije Makarovič. Sažete sažetke svojih spoznaja pripremila je i uredila kustosica Vesna Jerbič Perko, dopunila najnovijim demografskim i drugim podacima, te sažeta u dvadeset i jedan tematski dio. Tome je pridodala pomno odabrane dokumente, predmete, slike, audio i filmske materijale koji pokazuju sve što je karakteristično za mjesto i njegove stanovnike: od najstarijih tragova življenja do danas. |
|
Sramotilni steber "Pranger" (stup srama). Kameni stup srama visok metar i pol stoji uz cestu između Bele Krajine i Kočevja, na jugoistočnom rubu sela, pred Zadružnim domom, gdje je nekada stajao Auerspergov grad. Kvadratnog je presjeka i s klesanom kuglom na vrhu. Koristio se za kažnjavanje lakših prekršaja (krađa ili preljub) te ako bi se tko ogriješio o vladavinska pravila. Moguće su kažnjavali i koga zbog šverca, koji je procvao sredinom 17. stoljeća. Vrijeme izricanja kazne ovisilo je o prijestupu i moglo je trajati nekoliko dana. Kažnjeni navodno nisu bili bičevani, ali bilo je izuzetaka. Takve i slične javne kazne počele su se napuštati u prvoj polovici 19. stoljeća. U dijelu izvora navodi se kako stup potječe od 12. ili 16. stoljeća a na ploči u njegovom podnožju anvedeno je 17 stoljeće.
Ako bi se među prekršiteljima našla osoba od vlasti, kazna na Prangeru nije izvršavana. Pisani izvori iz 1336. godine spominju da je Poljanskoj dolini oduvijek postojao vlastiti zemaljski i krvni sud. Prema usmenoj predaji ljudi su se vezivali na stup i kada su kršili prava poljanske gospoštije. Godine 1805. godine, gradski časnik (žbir, policajac) na stup srama postavio je krivoosuđenu 20-godišnju Mariju Majetič. Bila je optužena za krađu janjetine. Za kaznu su joj oko vrata bila obješena crijeva zaklanog janjeta. Istina se doznala kasnije i dokazana je njezina nevinost. Bila je proglašena krivom jer se nije htjela udati za starijeg imućnijeg muškarca, nego je izabrala mlađeg muškarca praznih džepova. Kovačič ju je bio okrivio je odbila njegovu bračnu prosidbu. Za teže prekršaje, odn. smrtne kazne, bila su postavljena vješala (gavge) u steljniku (breziku) kod naselja Deskova vas (istočno od Pake pri Pregradu). Tamo je, primjerice, u 19. stoljeću obješen vođa razbojnika Roša. Stup je upisan u Registar kulturne baštine Slovenije 2009. godine. U novije vrijeme, u mjestima koja čuvaju uspomenu na pranger, a ima ih oko 20 u Sloveniji, svake godine se organizira po jedno narodno okupljanje, popularno nazvano prangerijada. To je kulturno-etnološka manifestacija na kojoj se organizira prikaz srednjovjekovne sudbene prakse. U Predgradu se svake godine u srpnju/julu organizira lokalna manifestacija Pranger.
|
Sramotilni steber (stup srama)
|
|
Cerkev sv. Sebastjana (Cerkev sv. Fabijana in Boštjana). Izvornu crkvu, koja je bila posvećena sv. Ivanu Evanđelistu (Janez Evangelista), spalili i uništili Turci. Nova veća barokna crkva sagrađena je uz pomoć grofa u 18. stoljeću. Na kamenom portalu nalazi se natpis na latinskom jeziku, na kojem je zapisana i godina 1737. Crkva je jednobrodna i prilično velika, s obzirom kako se radi o podružnoj crkvi. U njoj se izdvaja vrlo veliki i lijepi pozlaćeni oltar. U njegovoj sredini nalazi se sv. Sebastijan, s lijeve strane sv. Fabijan (sv. Fabjan) i s desne sv. Ivan Krstitelj (sv. Janez Krstnik); gore su još sv. Jošt i sv. Nikola (sv. Miklavž).
Evanđelisti su prikazani na vrlo staroj propovjedaonici - jedino što nas podsjeća na staru crkvu sv. Janeza. Ovo je i jedini prikaz sv. Ivana Evnđelista u crkvi. Ispod stuba propovjedaonice na daskama su naslikane dvije slike evanđelista u bizantinskom stilu, koje su osim ruševina sv. Ilije na Graščici, jedini svjedok i ostatak pravoslavlja u Pojansko dolini. Upravo ovdje u Predgradu postojala je znatna skupina uskoka, sve do razdoblja kada Marija Terezija ovdje zatrla pravoslavlje. Od njega je ostalo nešto prezimena, narodna nošnja, kao i neka kola i pjesme. Od bočnih oltara ostali su samo kameni pijedestal s monolitnim kamenim pločama i postoljima. S lijeve strane je sada Marijin improvizirani oltarni, uvijek urešen svijećama. Već dugi niz godina Marija iz crkve iz Zagozdaca nalazi se na ovom mjestu, dok je s desne strane ovdje pronašao utočište oltar iz crkve sv. Jurja iz Dola. U zvoniku su dva prilično teška zvona. Nakon Drugog svjetskog rata obnova nije bila dozvoljena i krov od šindre se gotovo raspao. Kasnije je obnovljen. Pozlaćen je i oltar. 2003. godine osvijetljen je zvonik, prednji zid i crkva. U 2004. godini dovršeno je pročelje i uređen okoliš.Inače, Predgrad je najveće selo u župi Stari Trg ob Kolpi. Glavno godišnje slavlje je 27.12.na blagdan sv. Ivana Evanđelista. Nakon svečane mise odvija se kulturni program - kolanje. Crkva stoji na južnom rubu naselja. Upisana je u Registar kulturne baštine Slovenije 2003. godine. IZVOR Župnija Stari trg ob Kolpi: Sv. Sebastijan - Predgrad |
Crkva sv. Sebastijana
|
|
|
Mali vastrogasni muzej (izv. Gasilski muzej PGD Predgrad).
|
|
Hiša Šterk - Predgrad 46 (Kuća Šterk)
Prizemna kuća, s podrumom i simetričnim dvokatnim krovom. Fasada je historicistički oblikovana, u njoj je nekada bila trgovina. Sagrađena je početkom 20. stoljeća. Nalazi se u sjeverozapadnom dijelu naselja. Upisana je u Registar kulturne baštine Slovenije 2005. godine. Izvor fotografije: Google Street View, 2019. |
Hiša Majerle (kuća Majerle)
Autor: švabo, Wikipedija |
Kali u Predgradu
|
Početkom 20. stoljeća u Predgradu su postojale četiri kala (lolkvi) koje su uglavnom bile namijenjene za napajanje stoke.
Gajski kal, zvan i "Vajsov" po posljednjem opskrbniku starog grada, jedini je sačuvani kal u Predgradu. Nalazi se u blizini nekadašnjeg dvorca (grajščine) Poljane, sadašnjeg Doma kulture Predgrad, te je po njemu i dobio ime. Od svih lokvi u Predgradu bio je najčišći. Ovdje se pojila samo stoka koja je pripadala gradu. Nakon 1918. godine stočarstvo je napušteno, ali seljani još uvijek nisu smjeli ovdje napajati stoku. Uz prethodnu dozvolu domara dvorca, odavde su ipak smjeli odnositi vodu. Drugi kal se nalazio ispred Šmalčeve kuće, odnosno ležao je uz cestu ispred sadašnje Hacetove gostionice. Zasut je 1902. godine. Kal kod Bižalove kapelice zatrpan je 1949. godine. Uz kapelicu je bilo i stablo lipe, zbog čega su kal nazivali i Na Lipici. Ovdje su pastiri i stočari pojili stoku prije ispaše. Po vodu su ovdje dolazili i seljaci koji su radili na obližnjim poljima. Inače, na povratku su i u vrč natočili vodu za ponijeti kući. Četvrti kal, Reljev kal, nazivao se i Na repi. Nalazio se izvan sela. Budući da nije čišćen, osušio se. Zabilježeno je da se ondje zimi sjekao led. |
Kal u Predgradu
Predgrad, kal kod Bižalove kapelice zasipan je 1949. godine
|
Kovača vas
Kovača vas
Kovača vas (lijevo) i Deskova vas (desno); pogled s Orlove stijene
|
|
PO VRŠNOM PODRUČJU
KOZICE (741 m)
Pogled na Kozice iz smjera istoka
Gozdni pešpoti Kozice (Šumske staze Kozice) Opis staze: Predgrad - razgledišče - pretvornik RTV - Pajtlerica - Goli hrib - Laze – Predgrad Mala pešpot (Mala pješačka staza) je kružna, a polazi od sela Laze pri Predgradu. Odavde se put kroz šumu penje prema Špičastom hribu i dalje na rub kanjona Kupe na vrh s vidikovcem Kozice. s vidikovacia kod RTV odašiljača je odličan pogled na kanjon Kolpe i sela ispod njih. Staza se malo izravnava pa se opet diže prema vrhu zanimljivog naziva Pajtlerica i nastavlja do najviše točke Goli hrib. Stalno izmjenjujemo poglede na planine oko nas, kanjon Kupe, selo i na trenutak se otvara pogled na Kočevje i šire. S Golog vrha ubrzo dolazimo do kapelice, gdje se nalazi i upisna knjiga, zatim skrećemo lijevo i vraćamo se pored Paklenog zida (Peklenski zid) do početne točke. Za rutu dugu oko 9 km potrebno je 4 do 5 sati umjerenog hoda po ne prezahtjevnoj ruti. Velika pešpot (Velika pješačka staza) polazi od Predgrada ili uz rijeku Kupu u naselju Dol (na nekim kartama upisano Del). Ide u suprotnom smjeru od Male pešpoti, naime hodamo obronkom Kozica (kanjon Kupe), dijelom kroz napuštene vinograde, povremeno iznad vertikalnih rubnih stijena i ubrzo dolazimo do napuštenog sela Hreljin. Odavde se staza počinje uspinjati i ubrzo dolazimo do oznaka za Malu stazu, koja vodi desno na Špičasti hrib. Nastavljamo put prema naselju Laze i uskoro se stiže do informacijskih ploča, odn. početne točke Male staze. Zajedno s Malom stazom penjemo se pored Paklenog zida (Peklenski zid), kapelice, Golog hriba do telekomunikacijskog tornja Kozice, gdje se staze odvajaju. Naša skreće lijevo i spušta se dijelom po stazi, vlaki i manjim dijelom puta do početne točke u Predgradu. No, ako smo krenuli u Dolu, ostalo nam je još oko pola sata. Za ovu rutu dugu 14 km i visinsku razliku od 640 m potrebno je 6 do 7 sati umjerenog hoda. |
Pogled na Kozice iz smjera Starog Trga
|
Početak staze (lijevo) prema Kozicama u Predgradu
Staza prema Kozicama vodi iz Pregrada prema križanju staza, odakle postoje dvije opcije. Prva vodi desno i direktnim usponom na Kozice (RTV odašiljač), a druga (lijevo) nastavlja podno stijena
Kozica i strmim usponom preko Špičastog hriba na vrh Kozice.
|
Kratica prema naselju Dol u dolini Kupe
|
Graščica
|
Powered by Wikiloc |
|
|
RTV pretvornik. Telekomunikacijski toranj na Kozicama nalazi se na 730 m n.v.
Pogled na Poljansku dolinu i Poljansku goru (u pozadini)
|
|
Vrhovi Spodnjeloške gore
U prvom planu s telekomunikacijskom antenom je vrh Kozice (730 m) i lijevi pod njime Špičasti hrib (. Pozadi Kozice (lijevo) nižu se Pajtlerica (748 m) i Goli hrib (850 m). 
|
|
Vidikovac na Kozicama
Panoramski pogled s vidikovca na Kozicama
|
|
|
|
|
Kozice, također Parga, njem. Kositzen, odn. Kositzenberg, kočevarski (Gottscheerish) Afn Pargə, je nekadašnje selo kočevarskih Nijemaca, danas napušteno. Nalazi se na Spodnjeloškoj gori, u blizini lovačke kuće na Spodnjeloškoj gori, jugozapadno od vrha Vršič.. Prvi podaci o naselju potječu iz 14. stoljeća. Zbog iseljavanja 1931. godine ovdje je živjelo samo 8 stanovnika u 5 kuća. Danas područje nekadašnjeg sela pripada selu Spodnji Log.
Ime. Slovenski naziv je naselje vjerojatno dobilo prema imenu grebena Kozice, na Spodnjeloškoj gori, koji se nalazi južno od naselja i oblikom je podsjećao na kozu (od slov. koza). U kočevarskom njemačkom parc, parge znači brdo, planina. Povijesni pregled. Kozice su bile njemačko kočevarsko selo. Još se ne spominje u zemljišnim knjigama ovoga područja iz 1576., ali u onima iz 1824. navodi se postojanje sedam kuća, a 1890. osam kuća s 43 stanovnika, sve etnički slovenske. Izvorni njemački stanovnici postupno su se iseljavali. Godine 1931. godine imalo je pet kuća i osam slovenskih stanovnika. Selo je izgorjelo 1931. godine, nakon čega je seljak po imenu Kalčič na tom mjestu sagradio kuću i štalu. U tom trenutku već dugo vremena nije pripadao njemačkoj etničkoj enklavi Kočevara. Naselje je popisano kao napušteno 1937. godine. Ostaci su 2009. godine upisani u Registar kulturne baštine Slovenije (vrta: spomen-objekti i krajevi) pod imenom: Spodnji Log - Opuščena kočevarska vas Kozice. 
|
Crkva. Ruševine područne kapelice posvećene proroku Iliji i Duhu Svetom nalaze se u rijetkoj bukovoj šumi iznad nekadašnjeg sela. Zgrada je vjerojatno potjecala i prije sredine 17. stoljeća. Crkvu je pogodila munja prije Drugog svjetskog rata i izgorio joj je krov. Do crkve je teško doći, pa je nakon rata nije srušena kao druge crkve u kočevskoj regiji i njenzino kamenje nije korišteno kao građevinski materijal.
|
|
|
Lucijina Parga
|
|
PAJTLERICA (748 m)
Pogled na Kolpsko gričevje i u pozadini na Borovšku goru i Goteniški Snežnik
Pogled na Pajtlericu
|
Zanimljivsoti. Mještani Laza, sela smještenog u dubokoj sjenovitoj dolini Kupe, stijene Pajtlerice su u prošlosti koristili kao svojevrsni sunčani sat.
Pogled s Pajtlerice na Peklenski zid - stijene podno Kote 817
Pogled na Pajtlericu
Pajtlerica gledana iz podnožja (iz smjera klanca Kupe)
Pajtlerica (lijevo)
|
Jama Vandleh
Jama Vandleh. Na 712 m n.v. sjeverozapadno od Pajtlerice, podno planinskog grebena kojom prolazi planinarska staza, nalazi se špilja Vandleh.
|
Vidikovac
|
|
Vidikovac
|
|
KOTA 817 (817 m)
Pogled na Kotu 817 (skroz desno) s vidkovca na Pajtlerici
|
|
Županov vrt
|
Vidikovac (na koti 817)
|
Pogled s vidikovca
Pogled na planine u Hrvatskoj
|
|
Lokva (slo. mlaka) između Pajtlerice i Golog hriba
|
|
|
GOLI HRIB (850 m)
|
|
Rauhova Parga
|
Peklenski zid (hrv. Pakleni zid)
|
|
Orlova stijena NADMORSKA VISINA 502 m
|
Vjerojatno je najbolji pogled na Spodnjelošku goru s vidikovca na Orlovoj stijeni koja se uzdiže 300 m iznad desne obale Kupe na hrvatskom teritoriju. Ovdje rijeka Kupa polukružno prolazi pored najjužnijih padina Spodnjeloške gore. Orlova stijena nalazi se sjeveroistočno od sela Razdrto, od kojega je udaljena oko 20 minuta hoda. Također je jedna od kontrolnih točaka na Goranskom planinarskom putu (GPP). Vidikovac s betonskim klupama i stolom uredila je 1959. godine Šumarija Vrbovsko.
Pogled s Orlove stijene na Kozice
|
Vidikovac na Orlovoj stijeni
Prilaz vidikovcu, Spodnjeloška gora u pozadini
|
DUŽ KUPE (OBKOLPSKA DOLINA)
Dol - Hreljin - Laze pri Predgradu - Vrt
Dol
Pogled s vidikovca na Kozicama na Dol i rijeku Kupu
Naselje Dol uz Dolski potok (desno dolje)
|
|
|
|
|
|
Laze pri Predgradu
Laze pri Pregradu, pogled s vidikovca na Pajtlerici
|
Pogled na dio doline Kupe / Kolpe između Dola i Laza
Brda na hrvatskoj strani Kupe
Vodozahvat iznad Laza
|
|
Šumska cesta podno Peklenskog zida
|
ŠPIČASTI HRIB
Jugoistočna padina i stijene Kozice. Dolje lijevo je Špičasti hrib.
|
Hreljin
DUŽ SPODNJELOŠKE DOLINE
Spodnji Log
Spodnji Log
Šumska cesta. Godine 2022. završena je obnova šumske spojne ceste "Peklenski zid", koja povezuje Spodnji Log pri Kočevju s područjem Obkolpe (kotlinom rijeke Kupe). Ova šumska cesta nije važna samo za šumarstvo, već i za mještane jer je spojnica Spodnjeloške doline s dolinom Kupe, kao i Poljanske doline uz rijeku Kupu. Također će pomoći otvoriti ovo područje za druge aktivnosti kao što su planinarenje, biciklizam, pristup pašnjacima itd. Rekonstruirana je temeljito šumska cesta u dužini od 2 km, uređena odvodnja kolnika koritom i jarkom, a izgrađeno je 11 novih privremenih skladišta drva i 16 pripadajućih šumskih vlaka. Uređeno je i 18 priključaka s poljoprivrednih, lovnih i pašnjačkih površina. Uređeno je i okretište.
PODNO SJEVERNIH PADINA
Kneja Lipa - Videm - Vimolj pri Predgradu - Kralji - Čeplje
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
Gozdni pešpoti Kozice (hrv. Šumske pješačke staze Kozice)
|
Šumske pješačke staze Kozice vode putnike od žubora rijeke Kupe do strmih litica visoko nad njezinim kanjonom. Staze i staze iz davnih vremena otkrivaju nam netaknutu, tajanstvenu i divlju ljepotu prirode. Vrijeme je stalo na ruševinama usamljenih domaćinstava. S vidikovaca nam se otvaraju stalno promjenjive daljine. Pješačke staze su kružne, većina ih vodi istim stazama, preporučujemo hodanje prema označenim smjerovima. Pješačenje sa 630 metara visinske razlike olakšavaju brojna odmorišta. Duž cijele rute postavljeno je preko 60 klupa i stolova na kojima se možete odmoriti, i ujedno uživati na brojnim usputnim vidikovcima s prekrasnim pogledom na dolinu Kupe i hrvatske vrhove Okrugljak i Klek s jedne strane, te sve do Kočevja u Sloveniji, s druge strane.
Za označavanje staza su odabrani: Hrastov list - označava dužu stazu s početkom u Dolu i Predgradu. Duga je 14 km ili 4-6 sati hoda. Lješnjak - markacija je kraće staze koja počinje u Lazima. Duga je 9 km ili 3-5 sati hoda. Staze nisu baš lagane, pogotovo ne one kraće, jer se na početku treba popeti na Špičasti hrib, a zatim do 730 m visoke Kozice. Morate savladati 630 m uspona uz uspone i spustove, ali neka vas to ne plaši.
S vidikovca na Paklenom zidu vide se Krokar, Goteniški i Notranjski Snežnik, a za vedra vremena i Triglav. Krenete li iz Predgrada, automobile možete ostaviti kod crkve, gdje se nalazi i informativna ploča, ili kod Predgradskog kaštela, gdje možete pogledati izložbu o povijesti Predgrada. Na stazi koja će vas voditi kroz Kozice, Pajtlericu i Peklenske hribe, ruševine usamljenih sela i ostaci rimske ceste pričat će vam o prošlosti i prije nego se popnete do TV pretvarača na vrhu Kozica. |
Biciklizam
|
Predgrad - Kozice - Hreljin - Dol / Difficult trail
Autor: EMTB Nature SLO Datum objave: 23.8.2023. Opis. Kozice is a 741 meter high peak with an RTV transmitter, located above the left bank of the Kolpa River. From the lookout point on the southern tip, we have a beautiful view of Poljanska dolina along the Kolpa and several villages along the Kolpa river (the first one is Dol). I started from the village of Predgrad, climbed steeply to the transmitter, then the lookout point, descended steeply (quite adrenaline-filled) to the abandoned village of Hreljin and continued into the valley to the river Kolpa. I continued along the paved road to the village of Dol, which I had admired earlier from the lookout point, and then climbed up to the starting point of Predgrad. |
IZVORI I LITERATURA
M.L-S: Gozdni pešpoti Kozice. Dolenjski list, 27.7.2008.
Pešpoti.si: Točka Kozice (vrh)
Slovenia Heritage: K3.2 Poljanska kolesarska pot
Pešpoti.si: Točka Kozice (vrh)
Slovenia Heritage: K3.2 Poljanska kolesarska pot
