|
|
SREDIŠNJI POJAS > POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > PROKLETIJE / BJESHKËT E NEMUNA > Grupa Bjeljič (Bjeliq, Bjelič)
Države: Albanija, Crna Gora
Najviši vrh: Maja e Kollatës / Ravna Kolata, 2556 m
Koordinate najvišeg vrha:
Države: Albanija, Crna Gora
Najviši vrh: Maja e Kollatës / Ravna Kolata, 2556 m
Koordinate najvišeg vrha:
O planini
|
|
UvodVrhovi:
Maja Rosit / Rosni vrh (2525 m) Maja Kolats - Kolate: Ravna Kolata (2556 m) - Kolac (Kolata) - Dobra Kolata / Maja Kolata e Mir (2,528 m) - Kolac (Kolata) - Zla kolata / Maja Kolata e Keq (2524 m) Maja Rosale / Maja Rosave (2319 m) Maja E Lis / Maja Alis (2170 m) Maja Vajs - Maja Djesles / Maja e Desles (2403 ili 2409 m) Maja Sapit / Maja Sćapisa / Velika Sćapica (2044 m) Maja Miljus Maja Bors (2149 m) Maja Thathë / Zat (2400 m) Roman (2170 m) Maja Kadis (2102 m) ENGLISH SUMMARY: Bjeljič (Bjeliq) mountain group- Ime (Etimologija)-
|
-
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici planinske grupe Bjeljič (Bjeliq)
Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain group Oglašavajte ovdje:
|
|
|
Uspon na Maja Rosit - Rosni vrh - Prokletije
Izvor: Youtube; Autor: Igor Škero 
|
|
qethja e deleve ne Bjeliq (Strižnja ovaca na Bjeljiču)
Datum objave: 23.11.2019. Autor: Nermin Gjonbalaj |
Po planini i po kraju ...
1 PO DOLINI ROPOJAN
Ropojan
|
Prema naselju koje se nalazi na njezinom početku, albansko stanovništo znade ovu dolinu nazivati i Lugina e Vuthajve (Lugina e Vuthaj; u prijevodu "Vusanska dolina").
|
Vusanje (Vuthaj)
|
Vusanje (alb., Vuthaj; ćir. Вусање) je selo u Crnoj Gori, južno od gradića, odn. kako se to kaže u ovome dijelu svijeta varošice Gusinja, smješteno na posljednoj sjevernoj terasi Ropojanske doline, na oko 1022 m n.v. Vusanje je izraslo iz Gornjeg Vusanja i Donjeg Vusanja. Nekada se nazivalo i Vusenje, odn. Vušanje. Naselje se razvilo na mjestu pogodnog pristupa u daljnju unutrašnjost sjevernoalbanskih planina, na raskrižju putova: "Pećkog puta" (Ropojanom, preko Qafa e Pejës prema Skadru), i na istok preko prijevoja Qafa Borit u Çerem i dalje dolinom Valbone prema Drinu. (Gušić, 1964.). Vusanje ima 4 zaseoka Mikalj, Gjombaj i Čosaj na istočnoj, a Geran (Gerani) na zapadnoj strani doline (Gušić, 1964.).
U cijelom Vusanju nalaze se tri džamije od kojih su dvije s drvenom munarom (Izv: Madžida Bećirbegović, Džamije sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini, str. 192. Biblioteka Kulturno nasljeđe, Veselin Masleša, Sarajevo, 1990.). Džamije Vusanja su: - Džamija u Vusanju, Ćosovića - Džamija u Donjem Vusanju (Đonbalića) sagrađena 1910.godine, - Džamija u Gornjem Vusanju, sagrađena 1710.godine. Postojala je još jedna džamija u Ćosovićima, sagrađena 1867.godine, no, ona se srušila zbog nebrige mještana. STANOVNIŠTVO Većina stanovnika ovoga sela vuče porijeklo iz plemena Kelmendija (Klimenti), jednog od sedam plemena Malesije, i to iz sela Vukël, na albanskoj strani obližnje granice. Oni su vrlo dugo zadržali »staru vjeru«, katoličku, a prešli su na islam tek nakon povlačenja Klimenata iz Plavsko-gusinjske doline. Ovdje žive obitelji Đombaljaj (alb. Gjonbalaj/Gjombalaj), Uljaj (alb. Ulaj), Ahmetaj i Vučetaj (alb. Vuçetaj). Prema pisanju izvora Vojska (svezak 8,Izd. 405-414; Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1999.), slavenizirana imena ovih plemena bila su Uljević, Ahmetović i Vučetović. Početkom 19. stoljeća imalo je Vusanje 70 kuća s oko 500 žitelja i bilo je snažno uporište Klimenta nasuprot turskoj kasabi u Plavu i kasnije u krčevinama ponovno podignutom obližnjem Gusinju. Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 1948. g. 781 stanovnik; 1953.: 859; 1961.: 935; 1971.: 1.103; 1981.: 1.399; 1991.: 1.103; 2003.: 866 osoba. CESTOVNA POVEZANOST Vusanje je od Gusinja udaljeno 7,5 km asfaliranom cestom širine 3,5 m. Iz Vusanja vodi makadamsko-zemljana planinska cesta ka planini Bor (preko Zarunice) u duljini od 5 km, a prema Ropojanu makadamski put u duljini od 4,5 kilometara. 
Džamija s drvenom munarom u Gornjem Vusanju
Godina izgradnje džamije je 1710. 
Tradicijska arhitektura u Vusanju
|
Planine Vusanjaca od davnine su divlji Bjelič i pitomi Bor, a imali su ranije i svoj dio u Smiljevici dok su onamo izdizali Klimente.
Vusanje je bilo po svome smještaju poput ulaznih vrata u svijet albanskih Prokletija: "Upravo je ovdje započinjalo gospodstvo slobodnih gorštačkih plemena ili, kako ih kotorski plemić Marin Bolica u svojem opisu skadarskoga sandžakata naziva: »li montanari ribelli« »gente bellicosissima« (Gušić, 1964.)
Isuf Kamer Çelaj
U sklopu više manifestacija posvećenih 100-godišnjici stradanja Bošnjaka i Albanaca Plavsko-gusinjskog kraja 1913. godine kada je ovaj kraj ušao u sastav Kraljevine Crne Gore, postavljen je 2013. godine u središtu Gornjeg Vusanja spomenik Isufu Çelaju, jednom od vođa vulnetara koji je poginuo u borbi kod sela Kruševo (između Murina i Andrijevice), gdje se nalazila linija obrane Plavsko-gusinjske kotline. Bista je djelo kipara iz albanske Tirane (Sadik Spahia). Vulnetari (alb. Vulnetari; dragovoljci) su bili dragovoljačka milicija sastavljena od Albanaca s Kosova i susjednih teritorija, koju je osnovala talijanska okupacijska vojska nakon invazije na Kraljevinu Jugoslaviju 1941. godine. Oni su služili kao pomoćne snage za kontrolu civila i zaštitu sela. Dio milicije je služio kao pogranična straža i pod Talijanima i pod Nijemcima. Vulnetari su se borili samo na mjestima odakle su potjecali, i to protiv partizana i četnika, protiv koji su se pokazali „kao vešti i odlučni borci“ (citat prema knjizi: Jozo Tomaevich; War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration. Stanford: Stanford University Press, 2002.). Nezavisno od okupatora, vulnetari su često napadali, pljačkali i palili srpska sela na području Kosova i obližnjim područjima Crne Gore i Albanije i pritom ubili mnogo ljudi. Pri kraju Drugog svjetskog rata, ova milicija je štitila povlačenje njemačke vojske. Kada su se Nijemci povukli s Kosova, vulnetari su se sakrili u svojim selima. IZVOR WIKIPEDIJA Osnivač obitelji Gjonbalaj je Gjon Balaj, Albanac katoličke vjere koji je živio u selu Vukël na današnjem području Albanije. U drugoj polovici 17. stoljeća Gjon, njegov brat Nrrel, kao i njihova djeca, odselili su se na područje današnjeg Vusanja, gdje su preuzeli islamsku vjeru. Gjon Balaj imao je četiri sina: Bala, Asllan, Tuça i Hasan, od kojih potječu današnji pripadnici obitelji Gjonbalaj. Asllan i Hasan bili su islamske vjere, a od njih su se razvili klanovi Asllanaj i Hasanaj. Potomci Bale i Tuçe zadržali su katoličku vjeru. Gjonov brat Nrell Balaj imao je pet sinova: Nika, Ded (Dedush), Stanisha, Bruç i Vuk.
U Vusanju je 1966. godine rođen Sadri Gjonbalaj, bivši američki nogometni reprezentativac i profesionalni igrač. Dok je još bio dijete, njegova se obitelj odselila u SAD (Brooklyn, New York). Posljednje desetljeće, svake godine 1.8. u mjesnoj zajednici Vusanje,organizira se smotra izvornog folklora s bogatim programom koji obuhvaća utrke konjima, bacanje kamena s ramena i povlaĉenja konopa. Na ovaj dan se okupi znaĉajan broj posjetitelja iz okruženja, susjedne Albanije i dijaspore.
|
Vodopad i kanjom Grlje
|
Na području sela Vusanje, ispod nekadašnjeg objekta pogranične policije, nalazi se atraktivni vodopad Grlje na rijeci Skakavici (Skavkač) koja nastaje od vode vrela Oka Skakavice. Od toga vrela Skakavica teče 2,5 km, zatim kod sela Vusanja dolazi do visoke vapnenačke grede koja pregrađuje dolinu. Rijeka je otvorila svoj put kroz ovu pregradu izdubivši 40 - 50 m duboku i 2-5 m široku dolinu. Na ulazu u izdubljeni dio doline, prelijevajući se preko kamene barijere Suke, gradi 30 m visok vodopad - Grlju, čiji se šum čuje daleko naokolo. Za sušnih ljeta vodopad moe biti gotovo bez vode.
Nizvodno od vodopada Grlje Skakavica u suženom dijelu doline, nosi naziv Grlja. Kažu kako su na jednom dijelu strane kanjona tako blizu jedna drugoj da se može preskočiti s jedne na drugu stranu. Poslije 200-300 m toka Grlja se pojavljuje na svijetlost dana i nakon spajanja s vodom iz Alipašinih izvora, dobija nazov Vruja i teče prema Gusinju. 
Vodopad Grlja, preljev vode rijeke Skakavice
Vodopad Grlja, preljev vode rijeke Skakavice i gornji dio vodopada
|
Početak kanjona Grlje kod Vusanja
|
Makadamski put ...
.. vodi (lijevo) južno od Vusanja dolinom Ropojan prema Zastanu, odnosno od Malog Ropojana pješačkom stazom za Thethi, preko Pećkog prijevoja. Prateći tok rijeke Skakavice, desni odvojak vodi u zaselak Leskovë. |
|
Pogled na dolinu Ropojan (Ropojani) iz Vusanja
|
Južno od Vusanja, ladenjačkom dolinom Ropojana, između strmih obronaka Vezirove Brade (sa zapadne strane) i Bjeljiča (s istočne) vodi makadamski put koji prati trasu nekadašnjeg karavansko-stočarskog "Pećkog puta", koji je vodio od Skadra preko Peći i dalje za Istanbul. Ovdje, na području sjeverne granice velike vapnenačke sjevernoalbanske ploče, sa zapadne strane puta nalazi se jako krško vrelo Oko Skakavice (Savino oko, Syni Skakavçit, Sini i Skavkačit, Süni Skafkači) iz kojega izbija, snažna rječica Grlja, koja kasnije pod imenom Vruja teče put Gusinja.
Nastavljajući dolinom Ropijani prema jugu prolazimo pored posljednjih rijetkih kuća Gornjeg Vusanja i na južnom rubu Malog Ropojana, gdje makadamska cesta skreće ulijevo (prema istoku) i započinje uspon u serpetinama Zastanskom dolinom prema platou Zastana, nailazimo na morensku pregradu Kodra ë Liqenit. Na suprotnoj, južnoj strani ove barijere, nalazi se široka uvala s koritom periodičnog Ropojanskog jezera. 
|
Oko Skakavice
Vrelo Oko Skakavice izbija na 1000 m nadmorske visine, ima kružni oblik i izgled lijevkaste i duboke vrtače, u kojoj voda vrije. Sa sjeverne strane nad vrelom se dižu 3-5 m visoke vapnenačke stijene. Oko je jedno od najjačih vrela u podnožju Prokletija. Dugačko je 30 m, a široko 25 m. Prema središnjem dijelu dubina se povećava i dosiže 8 m. Zbog kristalno bistre vode dno vrela se vidi do najveće dubine. Za vrijeme topljih ljeta, naročito u kolovozu/augustu, vrelo se sasvim smanji. Voda se povlači i miruje, a površinskog prelijevanja, kako u zimskim mjesecima, nema. Voda Oka Skakavice je vrlo hladna, zbog otopljenog snijega s visokih dijelova Prokletija kojim se napaja, tako da na površini iznosi oko 5°C, a u dubljim dijelovima 4,3°C. Opora je za piće tako da se prije upotrebe mora malo ostaviti da se ugrije. Vrelo je navodno dobilo ime "oko" zbog svoga izgleda velikog oka okruženog šumom, koja djeluje poput trepavica. Iako, vrijedi napomenuti kako na dinarskom području ima više primjera da se okom nazivaju slična krška vrela zbog izgleda samih vrela - omanjih vodenih formi u obliku jezera u kojima voda izvire iz dubine zemlje, iz grotla koje vodi daje tamniju boju (npr. Vrelo Oko u s. Rasovac kod Trebinja, Vrelo Oko u s. Zasad kod Trebinja, i dr.). U publicistici dio autora spominje ovo vrelo pod imenom Savino oko. |
Zastan (Ropojanski Zastan)
|
Zastan je plato na oko 1340 m n.v. s prostranom livadom, koji se smjestio između padina grebena Šćokišta (zapadna-jugozapadna strana) i padina Bjeljiča. Udaljen je oko 7 kilometara od sela Vusanja i oko 12 kilometara od Gusinja. Na njemu se nalazi objekt bivše vojne karaule, koji je napušten i propada. Do Zastana se može doći pješice ili terenskim vozilom.
Objekt na zastanu posljednjih godina tijekom ljetnih mjeseci koristi jedna albanska obitelj iz Vusanja, za ispašu svoga blaga tijekom (ovce, krave i konji). Livade Zastana (ili objekt bivše karaule) vrlo često koriste planinari za kampiranje i noćenje prije polaska na ture u visoke prokletijske planine Maju Jezerce (6-8 sati), Maju Rosit (5 sati) i dr. |
Korita za pojenje stoke na Zastanu
|
Kukaj
Pješačenje i planinarenje
Shematski prikaz uspona iz Valbone na vrhove planinskih grupa Popluk i Bjeljič (Maja Roshit / Rosni vrh)
Izvor: Journey to Valbona 
Uspon iz Valbone na vrhove Maju Rosit (Roshit, Rosni vrh)
Izvor: Journey to Valbona |
Zaštićeni spomenici prirode (Monumentet natyrore) na padinama masiva Bjeljič, u albanskoj općini Tropoje
|
2 OD ROPOJANA PREMA DOLINI VALBONA
ROPOJANSKI ZASTAN - MAJA ROSIT - VALBONA
Korita
|
N'GAS'Z Special - Nga Vuthaj ne Valbone 02 11 2019
Datum objave: 2.11.2019. Proizvodnja: Kohavision - KTV PROKLETIJE Zastan - Rosni vrh ( Maja Rosit )
Datum objave: 8.8.2017. Autor: Slobodan Stefanovic1Opis: Ukupno 10 članova PK ,,ERA,, iz Užica je 29. juna 2017. godine i to šestog dana boravka na Prokletijama izvršilo uspon od karaule Zastan na vrh Maja Rosit (2525 m). |
Zla Kolata
Visina vrha: 2534 m
3 DOLINOM VALBONE
4 OD VALBONE PREMA ÇEREMU I VUSANJU
MAJA E THATHË - KOLATE - QAFA E BORIT
Maja e Thathë
|
Shpella e Haxhisë
Shpella e Haxhisë (alb. haxhi?= hodočasnik) Špilja Haxhisë smještena na Maji e Thatë, u blizini sela Valbona, na oko 1630 m n.v. Nastala je krškim procesima duž križanja tektonskih sklopova. Do sada je otkriven ulaz 2-3 m i duljina oko 120 m. |
Qafa e Preslopit PRIJEVOJ; NADMORSKA VISINA: 2034 m
Ledena pećina (alb. Shpella e akullit)
Ledena pećina nalazi se iznad (i sjeverno od sela Valbona) i južno od prijevoja Qafa e Borit, na oko 2230 m n.v. Nastala je glacijalno-krškim procesima duž križanja tektonskih sklopova. Njezina istražena dužina je oko 250 m. Široka je 50 m i 10-15 m visoka.
Ledena pećina nalazi se iznad (i sjeverno od sela Valbona) i južno od prijevoja Qafa e Borit, na oko 2230 m n.v. Nastala je glacijalno-krškim procesima duž križanja tektonskih sklopova. Njezina istražena dužina je oko 250 m. Široka je 50 m i 10-15 m visoka.
|
|
Shpina e Rrosit 8 Gusht 2009
Datum objave: 1.1.2020. Autor: Nermin Gjonbalaj |
5 OD VUSANJA PREMA CEREMU
Zarunica
Dolina Bjeličkog potoka
Dolina Bjeličkog potoka razdvaja padine Bora sa sjeverne, od Bjeljiča s južne strane.
