|
|
PRIMORSKI POJAS > PODRUČJE SJEVERNOG JADRANA > OTOCI SJEVERNOG JADRANA > Rab
Država: Hrvatska
Obližnji otoci: Lošinj, Cres, Krk, Prvić, Sveti Grgur, Dolin, Plavnik, Pag
Najviši vrh: Kamenjak, 410 m (mogu se pronaći i podaci o visinama 409 i 408 m)
Koordinate najvišeg vrha: 44.7731, 14.7897
Država: Hrvatska
Obližnji otoci: Lošinj, Cres, Krk, Prvić, Sveti Grgur, Dolin, Plavnik, Pag
Najviši vrh: Kamenjak, 410 m (mogu se pronaći i podaci o visinama 409 i 408 m)
Koordinate najvišeg vrha: 44.7731, 14.7897
|
|
UvodRab je otok na istočnoj strani Jadranskog mora, u Republici Hrvatskoj. Nalazi se južnije od otoka Krka, te istočnije od otoka Cresa.
Otok Rab sa susjednim otočićima čini rapsku otočnu skupinu koja se, smještena na kvarnerskom prostoru, nalazi na izuzetno povoljnom geografsko-prometnom i geografsko-turističkom položaju u odnosu na europsko i domaće turističko tržište. Administrativno otok pripada Primorsko-goranskoj županiji. Otok je dugačak 22 km, ima površinu od 93,6 km2 i 9328 stanovnika (2011). Glavno naselje na otoku je istoimeni grad Rab, iako susjedno mjesto Palit ima najveći broj stanovnika. Najviši vrh je Kamenjak sa 410 m (mogu se pronaći i podaci o visinama 409 i 408 m). Sjeveroistočna strana otoka je uglavnom neplodna, krška, dok je jugozapadna strana prekrivena jednom od rijetkih očuvanih hrastovih šuma na Mediteranu. Trajekti povezuju otok Rab s kopnenom lukom Stinica te sa susjednim otokom Krkom. Ime (etimologija)Najstariji podaci o Rabu nalaze se u spisima nekoliko grčkih i rimskih geografa. U tim se spisima Rab spominje pod imenom Arba, Arva, Arbia, Arbitana. Podrijetlo tog imena ne može se zasigurno utvrditi, ali je pretpostavka da bi to u prijevodu indoevropskog korijena arb trebalo značiti mrk, taman, šumovit što je za otok i danas karakteristično. Taj su naziv današnji stanovnici, slavenski Hrvati, prilagodili duhu svog jezika i pretvorili ga u Rab.
Rab se prvi put spominje u putopisu grčkog geografa Pseudo-Skilaka koji otoke Rab i Pag spominje pod zajedničkim imenom Mentorides. Nazivi na drugim jezicima: dalmatski, Arba; latinski, Arba; talijanski, Arbe (Isola d˙Arbe); njemački, Arbey. 
Naslovna fotografija
Pogled s najvišeg vrha otoka Krka na otoke Rab i Sveti Grgur (u srednjem planu, lijevo) 
Grmovi Velike mlječike (Euphorbia characias L. subsp. wulfenii (Hoppe e Koch) A. M. Sm) podno vrha Kamenjaka
|
 Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ovog otoka Search directly for accommodation in the vicinity of this island ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
|
Zemljopisni položaj i osnovni podaci. Otok Rab nalazi se u kvarnerskoj otočnoj skupini između 44°41' i 44° 51' sjeverne zemljopisne širine i 14°53' istočne zemljopisne širine. Otok se pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok, paralelno s kopnom podvelebitskog primorja između.
Otok ima specifičnu geomorfologiju koju obilježavaju naizmjenično redani grebeni i udoline, koje se pružaju smjerom SZ-JI. Najveća zračna dužina otoka Raba iznosi 22 km, od rta Sorinj na sjeverozapadu do rtova na jugoistoku: Glavina, Gabar (Gavranić/Gavranica na starijim kartama / Gabar, na novijima). Zahvaljujući svom nepravilnom obliku, širina je otoka različita. Tako je on najuži na južnom dijelu od rta Krkland do zaseoka Perčinić u Barbatu 3 km, dok je najširi, i to 10-11 km, u svom sjevernom dijelu od rta Šilo u Loparu do rta Kristofor na sjeverozapadu otoka. Velebitski kanal dijeli otok Rab od kopna, a najbliža je kopnu na krajnjem jugoistočnom rtu, i to oko 2 km. Od otoka Paga na jugoistoku dijeli ga kanal Paško tijesno, na zapadu prema Cresu i Lošinju nalazi se Kvarnerić, a od otoka Krka na sjeverozapadu dijele ga Senjska vrata. Osim samog otoka Raba oko njega nalazi se velik broj malih otočića: Goli otok, Sveti Grgur, Maman (Mamon na starijim kartama), Laganj veli, Laganj mali, Dolfin mali, Dolfin veli, Trstenik, Dolin, Lukovac (od Maga), hridi Mag, hrid Pohlib, hrid Mag, Sv. Juraj i dr. 
Otok Rab, satelitska snimka
Autor: Ova je slika postavljena uz pomoć alata Commonist. - Vlastito djelo: Hansueli Krapf (User Simisa (razgovor · doprinos)), CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=37397053 |
Otok Rab, hipsometrijska karta (Lončar, 2012.)
|
|
Reljefne zone. Morfološka struktura reljefa Raba kao glavnog i najvećeg prostora otočne skupine određena je longitudinalnim pružanjem četiriju osnovnih reljefnih zona, uz koje se genetski vežu ostali njeni dijelovi. To su od jugozapada prema jugoistoku (Rogić, 1969.):
Mikroreljefni oblici (pješčani sprud) obale niske flišne loparske zone
|
Morfogenetski tipovi reljefa otoka Raba (Lončar, 2012.)
|
Klima
|
Otok Rab uživa vrlo povoljnu morsku mediteransku klimu, koja se odlikuje blagom zimom i ugodnim umjerenim ljetom. Za takvu klimu Rab u mnogome zahvaljuje lancu Kamenjak koji ga štiti od hladne bure koja uglavnom puše zimi i u rano proljeće. Osim bure s jugoistoka uglavnom u jesen puše topli i vlažni vjetar - jugo, koji redovito donosi kišu. U ljetnim mjesecima preko dana obično puše maestral, ugodni povjetarac koji ublažava ljetnu sparinu. Rab ima godišnje prosječno 91 potpuno vedar dan i spada u najsunčanije krajeve Europe. Ljeti ima samo 9 oblačnih dana. Broj sunčanih sati iznosi prosječno 2479 godišnje ili 6 sati dnevno. U mjesecu srpnju prosjek je 12 sunčanih sati dnevno. Temperatura mora na Rabu je razmjerno visoka, što pogoduje razvoju turizma, jer je kupanje moguće od mjeseca svibnja do kraja listopada. Prosječna godišnja temperatura mora iznosi 15,75°C. - prosječna temperatura mora od svibnja do listopada preko 20°C, zimi 12° - prosječna temperatura zraka u godini: 16,8°C - prosječna temperatura zraka ljeti: 26°C - prosječna temperatura zraka zimi: 8°C.
Vjetrovi. Bura i jugo su glavni vjetrovi koji pušu na Jadranu. Prevladavaju od rujna do svibnja, dok je prevladavajući ljetni vjetar ljeti maestral. Bura je hladan sjeveroistočnjak koji puše od kopna prema moru i sa sobom nosi lijepo vrijeme. Jugo je vlažan jugoistočnjak, popraćen kišom i teškim oblacima i ne započinje odjednom kao bura, već mu treba od 36-38 sati da se razvije. Maestral je lokalni vjetar koji puše s mora, većinom ljeti. Obično započne puhati oko 10 -11 ujutro, a najveću snagu dostiže oko 2/3 sata popodne stišavajući se u predvečerje sa zalaskom sunca. Prate ga bijeli oblaci. Drugi vjetrovi su: burin, sjeveroistočnjak, koji puše ljeti s kopna; tramontana i istočni levant su blaže verzije bure. Padaline. Na otoku padne godišnje oko 1042 mm oborina. WIKIPEDIJA |
Vode
Tok slatke vode otječe u uvalu Sturič na području Lopara.
|
Izvor pitke vode u brdskoj uvali Vela draga, podno Kamenjaka i uz planinarksu stazu prema vrhu
|
PRIRODA
Biljni svijet
Velika mlječika (Euphorbia characias L. subsp. wulfenii (Hoppe e Koch) A. M. Sm)
Perunika (mačinac, sabljan, sablja, sabljica, lelija, sabljić, lat. Iris)
|
Čepljez
|
|
Šumska vegetacija otoka Raba
Čak 40 % površine otoka Raba je pokriveno šumom. Na Rabu se nalazi najveći nasad hrasta crnike (Quercus ilex L.) na Jadranu. Makija i druge vrste zelenila, također, zauzimaju ukupno više od 40 % ukupne površine otoka Raba. Najznačajnija šuma na Rabu je Kalifront. Površina joj je 1267 ha, od čega su 1161 ha gospodarske šume, dok 106 ha otpada na šumu Dundo koja je od 1949. godine pod stalnom zaštitom države, a danas je u kategoriji posebnog rezervata šumske vegetacije. Jedna je od rijetkih očuvanih šuma hrasta crnike na Mediteranu. Prostire se od uzvisine Dundo (84 m nad morem), udaljene 5 km od mjesta Raba, te pada prema zapadu do uvale Sv. Kristofor. U njoj su zabilježene sljedeće zajednice: - Fraxino orni-Quercetum ilicis tipicum (Horvatić 1958.)... tipična šuma hrasta crnike - Fraxino orni-Quercetum ilicis ericetosum (Rauš 1974.)... šuma hrasta crnike s velikim vrijesom Facijes: Quercus pubescens...šuma hrsta crnike s velikim vrijesom i meduncem Kao najčešća pionirska vrsta dolazi alepski bor (Pinus halepensis), u manjoj brojnosti javlja se crni bor (Pinus nigra), najviše na području poluotoka Lopar gdje danas nalazimo velike komplekse crnog bora. U manjoj količini dolazi i primorski bor (Pinus pinaster), te u malim grupicama ili kao pojedinačno stablo pinija (Pinus pinea). Osim posebnog rezervata šumske vegetacije-šume Dundo, nalaze se još neka područja pod kategorijom zaštite. Park-šuma Komrčar proglašena je zaštićenom 1965. godine. Površina parka iznosi 10 ha koji se nadovezuje neposredno na stari grad Rab. Područje na kojem se danas nalazi park nekad je bilo pusto pašnjačko polje, koje je 1890. godine počeo pošumljavati rapski nadšumar Pravdoje Belija. Osim borova, vrlo brzo uvodi i autohtonu vegetaciju. Tako se danas na području parka nalaze sve vrste karakteristične za vegetaciju otoka Raba, uz pokoju unesenu vrstu četinjača i listača. Park šuma Komrčar uređena je brojnim stazama i ima veliko rekreacijsko i turističko značenje za otok, stoga je neophodna njena zaštita i revitalizacija. Značajni krajobraz sjeveroistočni dio poluotoka Lopar proglašen je zaštićenim 1969. godine. Granice zaštićenog područja su od hridi Kaštelina kraj uvale Crnika do plićine Vela sika na sjeverozapadu poluotoka. Površina zaštićenog područja iznosi 100 ha. Posebnost ovog područja je u neuobičajenoj morfologiji, a uzrok tome je sastav stijena od kojih je građen (lapori i pješčenjaci). |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Stanovništvo
|
Rab je među malobrojnim jadranskim otocima koji ne bilježe pad broja stanovnika. Otok Rab približno broji oko 9000 (9.328 godine 2011.) stanovnika koji uglavnom se bave turizmom, poljoprivredom i ribarstvom. Nagli turistički razvitak iz korijena je promijenio način života, tako da sada gotovo sve stanovništvo otoka posredno ili neposredno živi od turizma (koji je sezonskog tipa).
|
Poznati Rabljani
Ivan Krstitelj Rabljanin (Rab, oko 1470. - Dubrovnik, 1540.), znameniti hrvatski ljevač bronce, tehnolog i umjetnik. Sveti Marin (? – 366.), osnovao je 301. godine republiku San Marino. Markantun de Dominis (Rab, 1560. - Rim, 1624.), hrvatski isusovac, matematičar, fizičar i filozof. |
Naselja
Za razliku od ostalih kvarnerskih otoka, koje karakterizira relativno veliki broj naselja, otok Rab ima relativno mali broj naselja. Na otoku ih ima 8: Banjol, Barbat na Rabu, Kampor, Lopar, Mundanije, Palit, Rab i Supetarska Draga. Izuzimajući Mundanije sva su ostala rapska naselja locirana u blizini mora. Zbog toga se tretiraju kao turistička naselja. Na položaj naselja u rapskoj općini utjecali su klima i sastav podloge. Sva su rapska naselja nastala u prostorima zaštićenim od bure. Taj je utjecaj toliko velik tako da su sva naselja okrenuta na jugozapad. Veoma značajna karakteristika naselja na otoku Rabu jest to da su vezana uz flišne zone što ukazuje na veliku ulogu poljoprivrednog iskorištavanja u prošlosti.
Povijesni pregled
Prapovijest i Antika
|
Prve pisane podatke o otoku Rabu nalazimo u djelima antičkih pisaca. Međutim, sasvim je sigurno da je čovjek na Rabu obitavao mnogo prije. Nalazi kasno paleolitičkih alata na području Lopara dokazuju da je tu živio paleolitički čovjek o kojem se zna vrio malo.Tog paleolitičkog pračovjeka smijenili su napredniji neolitičkih doseljenika, ali potkraj neolitika tu se naseljavaju Liburni, te je realna pretpostavka da u to doba počinju nastajati današnja luka i mjesto Rab.
Sukob Liburna i Grka počeo je u 8. st. pr. n. e. lako su se Liburni žestoko opirali, Grci su stalno nadirali sve dublje u područje Jadranskog mora. lako se misli da Grci nisu doprli do sjevernog Jadrana, u povijesnim zapisima stoji da je godine 365. pr.n.e.došlo do žestokog pomorskog okršaja između Liburna i Grka negdje u blizini otoka Krka i Raba, i u toj su bitci Liburni bili po drugi put potučeni. Vođa Grka Dionizije mlađi iskoristio je tu pobjedu i na sjevernojadranskim otocima sagradio više vojnih utvrdenja, koja su trebala onemogućiti Liburnima da ponovno preotmu to područje. Pretpostavlja se da su ruševine Kašteline u Kamporu i Punte Zidine u Loparu ostaci upravo tih vojnih logora i naseobina. Čitavo jedno stoljeće Grci su lako vladali Jadranom, no nakon sklapanja saveza između ilirskih Ardejaca, čija se država nalazila oko Skadarskog jezera, i Liburna, polako su gubili prevlast na Jadranu, najprije na sjevernom dijelu, pa onda prema jugu.
|
19. stoljeće
Tlocrt Raba iz 1822. godine
Katastarska mapa grada Raba iz 1828. godine
Čuva se u Državnom arhivu u Splitu (Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju, sekcija 514 Rab) |
20. stoljeće
1933.
3.7. svečano je otvorena šuma Dundo, kao narodni šumski perivoj. Zasluge za uređenje perivoja ima Podružnica HPD "Kamenjak" i Lovačko društvo u Rabu. S otvorenjem perivoja povezano je ime ing. Ante Premužića, šumarskog inspektora na Sušaku, koji je uredio perivoj za odmor i posjetu ljubitelja prirode.
Premužiću je uređenje narodnog parka u državnoj šumi Dundo na otoku Rabu bilo povjereno 1931. godine, a on je tom prigodom zasnovao i izradio program rada za turističko uređenje otoka Raba. Ta je brošura ozbiljna i temeljita studija o radovima i sredstvima za potpuno uređenje cijeloga otoka u turističkom, kulturnom, estetskom, higijenskom i gospodarskom pogledu, da Rab zaista postane biserom Hrvatskog primorja. Brošuri je dodana pregledna karta otoka Raba, i bogato je ilustrirana fotografskim snimcima najpoznatnijih mjesta i prizora s otoka Raba, što ih je izradio tamošnji vješti foto-amater g. V. Novak.
3.7. svečano je otvorena šuma Dundo, kao narodni šumski perivoj. Zasluge za uređenje perivoja ima Podružnica HPD "Kamenjak" i Lovačko društvo u Rabu. S otvorenjem perivoja povezano je ime ing. Ante Premužića, šumarskog inspektora na Sušaku, koji je uredio perivoj za odmor i posjetu ljubitelja prirode.
Premužiću je uređenje narodnog parka u državnoj šumi Dundo na otoku Rabu bilo povjereno 1931. godine, a on je tom prigodom zasnovao i izradio program rada za turističko uređenje otoka Raba. Ta je brošura ozbiljna i temeljita studija o radovima i sredstvima za potpuno uređenje cijeloga otoka u turističkom, kulturnom, estetskom, higijenskom i gospodarskom pogledu, da Rab zaista postane biserom Hrvatskog primorja. Brošuri je dodana pregledna karta otoka Raba, i bogato je ilustrirana fotografskim snimcima najpoznatnijih mjesta i prizora s otoka Raba, što ih je izradio tamošnji vješti foto-amater g. V. Novak.
Rab sa zapada
Izvor: Viktor Cerić: Vodič kroz gornje Primorje: Od Sušaka do Obrovca: sa 68 slika. Udruženje privrednika u Bakru. Bakar, 1923. |
Rab, glavna ulica s južne strane
Izvor: Viktor Cerić: Vodič kroz gornje Primorje: Od Sušaka do Obrovca: sa 68 slika. Udruženje privrednika u Bakru. Bakar, 1923. |
Kulturno-povijesna baština
|
Povijesna jezgra grada Raba pripada u povijesna naselja obalnog pojasa koja su uspjela očuvati povijesne matrice. U njoj je najveća koncentracija objekata rapske kulturno-povijesne baštine.
Pri kraju uvale Eufemija, na maloj uzvisini uz more, smješten je samostan koji pripada biskupiji krčkoj - Metrooliji riječkoj. Samostan je često pod imenom sv. Eufemije (po crkvici uz koju je sagrađen). Crkvica sv. Eufemije spominje se već u 13. stoljeću i prema njoj je samostan dobio ime. U samostanu se čuva i jedna od najbogatijih starih knjižnica. U Kronici samostana bilježeni su svi važniji događaji u životu otoka Raba u posljednjih sedam stoljeća. Mnoštvo arheoloških artefakata krije poluotok Kaštelina u Kamporu, odvojen pretpovijesnim zemljanim nasipom s kontinuitetom još od kasne antike. Masivni perimetralni zidovi graditeljskog sklopa na gotovo cijeloj površini poluotoka s naznakom kutnih kula, ostaci cisterni, niz mozaičkih kockica te vjerojatno postojanje sakralne građevine potkrjepljuju pretpostavku da je na ovom mjestu bila ranobizantska utvrda. To potvrđuje i njena ubikacija naspram istovrsnih građevina na Cresu i Krku. Može se naslutiti postojanje slične građevine i na Punti Zidine u Loparu. Crkva svetog Stjepana u Barbatu nalazi se gdje je bio benediktinski samostan iz 11. st., a koji je tu sagrađen na ranokršćanskoj osnovi nekog sklopa iz 5. ili 6. st. Čuvaju se veliki sarkofag s križem na čeonoj stranici uz još manje značajnih sporadičnih arheoloških nalaza i predmeta, te oslikano raspelo iz 15. st. Oltarna pala na glavnom oltaru s kraja 19. st. prikazuje Bogorodicu s Kristom u krilu i svecima. U Mundanijama se nalaze Župna crkva sv. Ilije i Kapela sv. Matije s topičkim kontinuitetom starijih bogomolja. U Banjolu je nova Crkva sv. Lucije, a u Loparu uz Župnu crkvu sv. Ivana Krstitelja i Crkva Rođenja Blažene Djevice Marije. Nedavno je obnovljena, a spominje se još u 14. st. U njoj je zbirka zavjetnih darova etnografske naravi jedinstvenoga otočnog običaja. Crkva čuva višebojni reljef s prikazom sv. Ane i Bogorodice, rustičan kasnoromanički rad iz 14. st. Po otočnim dragama, kosama i brježuljcima niz je ostataka srednjovjekovnih crkava, crkvica i kapelica. To su npr. ona iznad uvale Gožinka (ranokršćanska), sv. Maura u Ogradama, sv. Margarite (spomenuta 1472.) u istoimenoj uvali, sv. Lucije u Banjolu (spomenuta 1343.), sv. Jurja na otočiću pred rapskom lukom, sv. Kristofora u istoimenoj uvali, ona na rtu poluotoka Frkanj, sv. Danijela na visoravni Fruga, sv. Jelene i sv. Pavla uz još neke na području Kalifronta, sv. Nikole na rtu Sorinju u Loparu, one na otočiću Lukovac, sv. Magdalene u Banjolu, sv. Anastazije itd. Zaštićena nepokretna kulturna dobra na prostoru naselja Rab:
|
|
Narodna baština
Tradicionalni radovi i privređivanje
|
RIBARI PERČINIĆI
Autor: Juxta Mare Rab Datum objave: 26.10.2022. Opis. Perčinići se počinju baviti organiziranim legalnim ribolovom još u 18. stoljeću. U najstarijem dostupnom crkvenom zapisu stoji da je obrt registriran još daleke 1864. godine te da ga je registrirao Jure Perčinić, zvani Trbuško. Jure je bio sin pokojnog Mata Perčinića, rođenog 1795. godine, za kojeg se pouzdano zna da mu je ribolov također bila profesija. Trbuško je imao brod koji se zvao „Vesela”. Bila je to barka korčulanka koju je Jure kupio u Dalmaciji. „Vesela” je dobila ime po mladoj i vještoj posadi koja je ribarski posao odrađivala s lakoćom i radošću, a pritom je i lijepo pjevala. Njihovo pjevanje za vrijeme ribarenja bilo je poznato u cijelom akvatoriju i nadaleko se čulo. Treba imati na umu da je u ono vrijeme morem vladala tišina te je čujnost bila vrlo izražena. Primjerice, u Lunu, na susjednom otoku Pagu, ravnali su se po zvonjavi s rapskoga zvonika. Trbuško je imao sedam kćeri i tri sina. Jure Perčinić - Trbuško bio je samouk ribar, ali vrlo talentiran u tom zanatu. Svoje je bogato znanje prenosio i na otok Pag. Paškim je ribarima uz pomoć sina Vice izrađivao mreže, uglavnom koće i trate. Na Rabu se plelo mnogo mreža zahvaljujući danas neshvatljivoj situaciji. U razdoblju između dva svjetska rata, talijanski su ribari imali pravo ribolova u našem unutrašnjem moru, sve do otoka Paga. Zbog svoje stalne prisutnosti bili su pouzdan i stalan izvor ribarskog alata domaćim ribarima, pa tako i mrežama koje je Trbuško potom kupovao od njih, a zatim ih pripremao i prodavao Pažanima. „Vesela” je imala pogon na vesla i jedra. Imala je četiri vesla i oglavno jedro (trevu). Na ribolov tratom najčešće se plovilo do Sakrata, obale Paga i prema Novalji. Pored raspjevanih mladića, u Trbuškovoj posadi bio je i neobično jak čovjek zvan Kapo. On je bio nadaleko poznat po tome da je veslajući do Sakrata (udaljenog 25 NM) istovremeno mogao neprekidno spavati. Trbuško je imao brata Josu zvanog Bakan s brodom sličnim „Veseloj”. On je također ribario, iako ne tako ozbiljno kao Trbuško. Ponekad bi se brodom u ribolovu pridružio bratu. Uz Bakanovu barku vezana je velika lokalna tragedija. U zoru, nakon ribanja pod Lunom, posada se vraćala ploveći na jedra. Kada su već uplovili u Barbatski kanal, nadomak kuće, nagli nalet vjetra prevrnuo je barku i šestorica su se ribara utopila zaplevši se u mrežu. Spomenik poginulima na sjevernoj obali otočića Dolina podsjetnik je na taj tragičan događaj. Trbuškov sin Vice naslijedio je „Veselu” i obrt od oca. Godine 1947. kupio je u Crikvenici stariji brod s motorom Ansaldo, pa je na račun obnove staroga broda zapravo napravio novi, sakrivši tako porez državi. Novi brod nazvao je „Vinko”. Zbog jako glasnog ispuha bio je poznatiji po nadimku „Taftaš”. Radio je sa svim alatima, osim s tunolovkom. Radio je s plivaricom, zagonjicom, koćom, tratom, migavicom i parangalom. Ribario je i mrežama stajaćicama. One su inače služile kao rezervna mreža za polaganje iza trate i za lov odbjegle ribe, ali su se koristile i u redovitom ribolovu za kojeg nije trebala posebna vještina. U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata ribolovno područje za lov na malu plavu ribu pomoću svjetla i mreže bio je strogo reguliran i kontroliran. Akvatorij je čuvala pomorska straža koja je ujedno i određivala pošte gdje će se loviti. Straža je djelovala s kopna. Stražari bi pješice otišli na uzvišeni dio otoka odakle su okom mogli pratiti zbivanja na određenoj ribolovnoj pošti. Prvi zapovjednik bio je izvjesni Kordić Debelić. Straža je pošte dodjeljivala pojedinim ribarskim družinama za svaki određeni dan. Odluke su se bespogovorno poštovale. Primjerice, ako bi družina za taj dan (ili noć) dobila poštu Plitvac, nije je smjela napuštati, čak i ako tog dana na toj pošti nije bilo ribe. Kontrola cijelog rapskog akvatorija besprijekorno se mogla obavljati promatranjem s vrha brda Kamenjak jer su ribarska svjetla bila uočljiva i prepoznatljiva. Zbrinjavanje ulova vršilo se po ustaljenim pravilima. Veliki ulov ribe iz ludara ili trate prekrio bi se ledom te bi se preko otkupne stanice u gradu najhitnije slao u Piran, a odatle na talijansku burzu. Manji ulov prodavao bi se na gradskoj ribarnici, a neprodani višak bi se usolio. Višak se često dijelio potrebitima, pogotovo muškaroli. Uvijek se znalo tko dolazi na štand kupiti ribu i kakve su mu prilike u kući, pa se zbog toga redovito stavljala šaka ribe preko mjere. Socijalna osjetljivost bila je jaka i sveprisutna. |
BRODOGRADNJA PIČULJAN ANTON
Autor: Juxta Mare Rab Datum objave: 26.10.2022. Opis. Godine 1932. Anton Pičuljan, zvan Toni, otišao je na Korčulu gdje je završio nauk kod hvaljenog majstora Sesse te postao kalfa u zanatu drvene brodogradnje. Kao vrlo nadaren mladi brodograditelj stekao je Sessino veliko povjerenje. Količinu tog povjerenja pokazuje i činjenica da je Sessa namjeravao na Rabu financirati izgradnju novog brodogradilišta te povjeriti njegovo vođenje Antonu. Međutim, atentat u Marseilleu i ubojstvo jugoslavenskog kralja Aleksandra 1934. godine uzrokovalo je nesigurna i hirovita vremena, pa su zbog bojazni od neizvjesne budućnosti ti planovi propali. Toni se u tim nesigurnim vremenima vratio kući i neko vrijeme radio s bratom Josipom koji je u starim Pičuljanovim kućama, iznad današnjeg Kaštela u Barbatu, imao brodograditeljsku radionicu. Nakon ženidbe s Katicom Kaštelan, 1936. godine preselio se u Kaštelanove kuće uz more, gdje je počeo samostalno graditi na otvorenom. Toni je iz Sessinog brodogradilišta na Rab donio vrhunsko umijeće i tehnologiju gradnje drvenih brodova, što je imalo dalekosežne pozitivne posljedice na razvoj male drvene brodogradnje na otoku. Taj se utjecaj poglavito značajnim pokazao tijekom velike ekspanzije te djelatnosti koja je uslijedila u narednim godinama. Osim gradnje, bavio se i popravcima barki diljem otoka. Godine 1938. započeo je izgradnju vlastite obiteljske kuće i radionice. Dok radionica nije bila u funkciji gradio je barke čak i u kući. Posao je obavljao ručno, a u najosnovnijim aktivnostima aktivno mu je pomagala supruga Katica. Toni je do šezdesetih godina 20. stoljeća gradio uglavnom korčulanke, gajete i guceve. Godine 1960. u škver dolazi raditi Tonijev stariji sin Ivan, koji je izučio zanat i položio majstorski ispit u školi u sklopu brodogradilišta u Martinšćici kraj Rijeke. Od tada se u škveru počinju graditi veliki brodovi do 18 metara dužine. Ivan je u proizvodnju uveo nove materijale i nove tehnike gradnje. Tako je već u šezdesetim godinama izvodio popravke plovila u stakloplastici, što je u to vrijeme bila mahom nepoznata tehnologija u jugoslavenskim brodogradilištima. Škver je rastao pa su se osim brodogradnje počeli raditi i remonti brodova do 25 metara dužine i to isključivo u drvu. Ivan je bio aktivan u brodogradnji do 2012. godine kada obrt nasljeđuju njegovi sinovi Boris, Romano i Joško. |
Folklor
Rab, narodna nošnja
Izvor: Viktor Cerić: Vodič kroz gornje Primorje: Od Sušaka do Obrovca: sa 68 slika. Udruženje privrednika u Bakru. Bakar, 1923. |
Turizam
|
Tradicija organiziranog turizma na otoku započeta je djelovanjem "Društva za unapređenje otoka i njegovog okoliša" koje je utemeljeno 1889. Razlozi razvoja turizma na otoku, a koji su i danas aktualni su sljedeći: ugodna klima, pogodni uvjeti otoka koji utječu na bolesti dišnog sustava i srca.
|
PEARLS OF RAB ISLAND - BISERI OTOKA RABA 2019 - Croatia - HRT
Autor: Tomislav Rataj Datum objave: 9.8.2019. Opis. Nekada su njegovi stanovnici živjeli od ribarenja i poljoprivrede no prije 130 godina Rab je svoja vrata otvorio turistima. Što se od tada promijenilo i što danas najvrednije nudi svojim posjetiteljima. U ovoj priči doznajte koji su danas biseri otoka Raba. 
|
|
Pogled s Velebita
Pogled s obronaka srednjeg Velebita u blizini Planinske kuće Alan, na Kvarnerski zaljev s otocima sjevernog Jadrana (Rab lijevo i u sredini, Sveti Grgur desno te Cres, Plavnik i Krk u pozadini) i na horizontu najvišu planinu Učku na istarskom poluotoku. |
Priče s otoka
|
RAPSKE PREDAJE Priča o klesaru Marinu, osnivaču Republike San Marino Negdje krajem 3. stoljeća Marin se rodio u mjestu Loparu na otoku Rabu. Rastući izučio je zanat za klesara. U vremenima neimaštine i progona kršćana u vrijeme rimskog cara Dioklecijana, Marin je, zajedno s dugogodišnjim prijateljem Leonom, krenuo na drugu stranu Jadranskog mora, pristavši na obala Apenina, smjestivši se u pustinjačkim špiljama u blizini današnjeg grada Riminija. Poznat samo pod jednim imenom Marinus (doslovno "od mora"), poznat po svojoj marljivosti i virtuoznosti i cijenjen u tamošnjoj kršćanskoj zajednici za đakona ga je zaredio biskup Gaudencije (Sv. Gaudencije / Gaudientium) iz Riminija i dvojici prijatleja dao imena Marin i Lav po dvojici mučenika (tal. Marino i Leo). Druga verzija priče kaže da je, čuvši da se grad Rimini (Italija) ponovno gradi, otputovao tamo i bio zapanjen kad je među radnicima pronašao mnoge kršćane nekadašnjih visokih položaja koji su bili osuđeni na težak rad zbog odbijanja žrtvovanja bogovima. Nastojao ih je utješiti i ublažiti njihove patnje, koliko je to bilo u njegovoj moći. Bio je progonjen zbog svojih kršćanskih propovijedi, a prema jednoj od predaja jedna ga je mentalno poremećena žena optužila da je njezin otuđeni muž, pa je brzo pobjegao u Monte Titano gdje je na teško pristupačnom mjestu sagradio kapelu-samostan i živio kao pustinjak. Sv. Marin mnoge je obratio na kršćanstvo. Njegova je mala crkva brzo postala utočište za sve one što su tražili novi dom i zaklone u njemu. Kako je njegova reputacija zbog njegove svetosti rasla, drugi su ga počeli slijediti, sve dok mu konačno jedna žena iz Riminija i vlasnica planine Titano nije odlučila pokloniti planinu. To je bila osnova za razvoj današnjeg grada-države San Marina, najstarije i danas postojeće republike. Umro je prirodnom smrću, kanoniziran je kao svetac, a relikvije mu se čuvaju u bazilici nazvanoj po njemu. Prema legendi, umro je u zimu 366. godine, a njegove posljednje riječi bile su: "Relinquo vos liberos ab utroque homine" ("Ostavljam te slobodnu od oba čovjeka"). Ova pomalo tajanstvena fraza najvjerojatnije se odnosi na dva "čovjeka" od čije se opresivne moći Marinus odlučio odvojiti, postavši pustinjak na planini Titano: odnosno cara i papu. Ova potvrda slobode (prije svega fiskalne franšize) i od Carstva i od Papinske Države, koliko god legendarna bila, oduvijek je bila inspiracija malene republike. Zaštitnik je Republike San Marino, klesara, đakona i lažno optuženih ljudi. Talijani ga zovu "san Marino", a Englezi "saint Marinus". Poznat je u svijetu i pod imenima Marinao, Marinus od San Marina, Marinus Dalmatinac i Marinus od Dalmacije. Spomendan mu je 3.9. što je i državni praznik u San Marinu.
Sveti Marin kao pustinjak, u djelu Raphaëla Sadelera (I) (1560.-1632.), grafika na platnu iz 1600.
U prvom planu sveti Marin iz Riminija, ranokršćanski pustinjak. Obrađuje stup s čekićem i dlijetom. Oko njega građevinski alati i crkva u izgradnji. U pozadini grad San Marino. |
VLADIMIR KIRIN, Rab
Dimenzije: 45x33.5 cm 
Pogled na Rapski poluotok
|
|
RAPSKE PREDAJE Legenda o svetom Kristoforu Stara predaja kazuje da je nakon smrti kralja Krešimira IV. Rabljane snašla velika nevolja. Rab su 14.4.1075. svojim lađama opkolili italski Normani. Nemoćni da se obrane od brojnog i naoružanog neprijatelja, Rabljani pozvaše u pomoć svog zaštitnika, svetog Kristofora, na taj način što su njegovu glavu u svečanom ceremonijalu iznijeli na gradske bedeme. I nekim čudom Normani su se udaljili 9.5. ne osvojivši grad. Rabljani su dugo vremena posebno obilježavali taj dan, a sv. Kristofora i danas drže za svog zaštitnika, čijim čudotvornim moćima pripisuje još dvije uspješne obrane grada (među ostalim od napada Ugara), početkom 12. stoljeća. Sv. Kristofor zaštitnik je grada Raba. Danas je blagdan svetog Kristofora glavna svetkovina otoka Raba koja se slavi gradskom feštom (25.7.-27.7.) i viteškim igrama. Relikvija sv. Kristofora s njegovim moćima čuva se u Gradskom muzeju sakralne umjetnosti. 9.5. slavi se kao dan grada Raba. Također i dan sv. Kristofora 27.7. |
Sveti Kristofor, svetac zaštitnik otoka i grada Raba
Skulptura uz rapsku crkvu Sv. Marije |
|
Draga, rapska pastirica
Draga, rapska pastirica nedovršeni je prigodni spjev zadarskog autora Jurja Barakovića (1548-1628), posvećen znamenitostima otoka Raba, sastavljen od oko 3000 stihova različitih metričkih oblika. Knjiga je prvi put objavljena tek 1889. godine u izdanju JAZU.
Glavna tema cijeloga djela jest otok Rab, njegova povijest, lijepa priroda i gostoljubivi stanovnici. Općenito, pjesnik pruža svome čitatelju "panoramsku sliku Raba". Baraković je zamislio djelo kao pjesničku pohvalnicu otoka Raba (Rabu gradu da zahvalim / na ljubavi stanovito, s. 11-12.), zato je ime otoka stavljeno i u sami naslov. Draga, rapska pastirica mimetičko je djelo, tj. prenosi mnoštvo stvarnih činjenica o otoku i o Barakovićevu boravku na njemu. Djelo počinje stihovima posvete koji sadržavaju pjesnikovo obraćanje Rabu i apostrofiranje same pjesme. Potom slijedi pet pjesničkih odjeljaka: Knjiga Jurja Barakovića Rabu gradu, Razumnim ljudem koji šte Jurja Barakovića Zadradina, U drugu vrstu petja, Pisam od otoka rabskoga i U četvrtu vrstu petja. Knjiga Jurja Barakovića Rabu gradu Prvi je dio poslanica u kojoj se govori o slavi i za slavu Raba te o pjesnikovoj želji da ga takvim i prikaže. Rab je invociran kao grad kojem čast i slava još uvijek nisu javno priznati pa pjesnik traži dopuštenje da njegov jezik izusti tu slavu te postane njegov pisnik. Spominje se da Rab ima četiri dara, od kojih je prvi narod koji ga hrani, brani i dopušta pjesniku da ga slavi. Posljednjim stihovima pjesnik moli Isusa da mu pomogne opjevati grad Rab. Razumnim ljudem koji šte Jurja Barakovića Zadranina Pjesnik govori o razlozima za put na Rab: zbog glasina da su mu poginula dva brata u napadu senjskih uskoka na mletačku galiju kod Lopara, potražio je brod da ga tamo odveze. S braćom je proslavio to što je vijest o njihovoj smrti bila lažna i nakon toga započinje putovanje Rabom. Ljubazni Rabljani ne dopuštaju mu da provede noć u barci nego mu daju kuću za osmodnevni boravak. Opisuje se i gostoljubivost domaćina. Tri dana časte i vode pjesnika po zabavama. Pozivaju ga na vjenčanje Nikole Zara i Marije Zudenigo. Opisuje se svadba i raskošnosti svadbenog stola. Slijedi pohvala Rabu i njegovu obilju. Sutradan rapska gospoda odvode gosta u svoj tempal (katedralu). U drugu vrstu petja Petar Zudenigo, Galacinj Krsto, Mihael i Marin Bica vode pjesnika u crkvu pokazati mu svete kosti i zaviti. Ondje je vidio razne relikvije: Kristoforovu glavu (on je zaštitnik Raba), zatim glave Armulasa, Abunda, Azarije, Ananije, rebro svetog Marina, zub Polonije zakovan u srebro, ruku svete Tekle, trn Isusove krune na kojoj je kap njegove krvi, komad kruha s posljednje večere; sveti kamen na kojem je Isus stajao kad se digao u nebesa; komad Mojsijeva štapa kojim je pustio vodu iz stijene. Pjesnik ushićen onim što je vidio govori da i Rim zavidi Rabu (uspoređujući rapsku katedralu s bazilikom svetog Petra u Rimu). Potom se opisuje način na koji Rabljani štuju Boga. Pisam od otoka rabskoga Pjesnik šeće gradom, obilazi sva sveta mjesta, a zatim odlazi u šetnju izvan grada, kreće na istok. Dolazi do tri studenca, penje se na vrh s kojega se vidi cijeli grad, hoda po livadi na kojoj pasu konji. Jednoga osedla i nastavlja na istok želeći vidjeti kraj otoka. Iz daljine promatra Liku i Velebit te razgleda mnoge rapske lokalitete. Put po kamenitom terenu nije ugodan ni njemu ni konju pa okreće na zapad. Nije mogao obuzdati konja pa je dopustio da ga on odvede gdje god želi. Konj ga dovede do pastira; striža je ovaca, pa su tu i gradska vlastela. Dijele se sir i vuna: vlastelini uzimaju svoj dio prihoda. Kad ugledaju pjesnika, pozdravljaju ga i časte. Nakon objeda slijedi razgovor za stolom: stariji (brade side) poučavaju mlađe. Prvi govori Marin Zaro: hvali pjesnike koji u knjigama čuvaju vrijedna znanja i uspomene. Odlučuju da će Baraković biti njihov pjesnik pa mu svi odreda stanu pripovijedati. Baraković im daje obećanje da će pisati o Rabu te kreće dalje na put. Jašući, stiže do mjesta Fruga, gdje su ga ponovno lijepo ugostili i pokazali mu put do Lopara. U Loparu ga također ugodno dočekaju. Odluči nastaviti put pješice da bi došao do obale. Vraćajući se do konja naiđe na pastira koji mu priredi večeru. Prespava u Loparu, ujutro osedla konja i nastavlja put. Pjesnik nailazi na mjesto gdje vlastela dijele sir i vunu, na drugu strižu ovaca. Ondje se ponovno malo okrijepi i razgovara s gospodom. Govore mu o različitim mjestima na otoku, spominju Eneju i Rim, Tezeja, Stvoritelja, Adama i Evu, Abrahama; spominju se i mnoge druge teme, što svjedoči o obrazovanosti Rabljana. Nakon razgovora pjesnik nastavlja put. Stiže do vode koja ga podsjeća na Mojsija i vodu koja je potekla u pustinji. Nakon poludnevnog jahanja ugleda spilju, a na vratima spilje ženu u odjeći pastirice, pretvorenu u stijenu: iz očiju joj izlazi voda, iz ušiju dim. Dok je sunce polako zalazilo, ugleda nekog čovjeka koji mu se učini kao sablazan. Obrati mu se i upita ga otkuda je, zašto plače i pije li tko onu isplakanu rijeku. Ovaj mu odgovara da zapamti i zapiše ono što će mu reći. Govori da je sagriješio, da mu nema milosti do suda, da je uvijek u pokori. Po naravi je čovjek, ali čini zvjerska djela, ima zvjersku dlaku, a sve mu se to dogodilo zbog ljubavi. Zove se Kalifronte. Čuvao je ovce zajedno s Barbatom, koji je imao kćer Dragu, pastiricu. Kad ju je Kalifronte jednom ugledao samu na livadi, obuzela ga je ljubavna strast. Unatoč pokušaju da se odupre želji zbog prijateljstva s njezinim ocem, Kalifronte je nasrnuo na djevojku. Ona ga odbije i reče da je od rođenja obećana Dijani kao djevica i da će prije izgubiti glavu nego poštenje. Kalifronte je bezuspješno pokušava nagovoriti da mu uzvrati ljubav omalovažavajući zavjet Dijani. Djevojka pokuša pobjeći, dotrči do spilje, zazove Dijanu u pomoć i ova ju pretvori u kameni kip koji lije suze. Kalifronta su bogovi osudili na život dok mrtvi ne uskrsnu, dok Draga ne presuši; hranit će se divljim plodovima, a svako podne i svaku ponoć mora sam pohoditi vrelo. Kad se Kalifronte izjada, povede pjesnika kroz šumu. Nakon dugog obilaska napokon su izašli iz šume i Kalifronte moli pjesnika da ostane bdjeti s njim. Oko ponoći Kalifronte nakratko ostavlja pjesnika jer mora posjetiti Dragu. Kad se vratio, započeo je istu, bolnu priču o ljubavi, a pjesnik ga moli da govori o Rabu jer ga to neće boljeti. U četvrtu vrstu petja Kalifronte započinje priču o bojevima s Atilom i njegovom vojskom te o udjelu rapske vlastele, devetorice hrabrih boraca u tim bitkama – Galcina, Zudeniga, Miklauša, Zare, Skafa, Černota, Armulaisa, Nimira i Končice. Oni su iz hrvatskog zaleđa došli na prostor Raba za vrijeme provale Huna, a ondje su i ostali. Autor opisuje hrabrost onih koji su se borili. Sagradili su na otoku grad Vrhovnicu koju kasnije preimenuju u Kolent, poženili su se i dobili djecu. Potom su sagradili Rab gdje se razvija trgovina i stočarstvo. Spominje se da su neko vrijeme Grci dominirali primorjem. Svidio im se i Rab te dolaze ondje živjeti, ali ne kao gospodari, nego kao braća. Oni donose kosti svetaca da se tu čuvaju. Rabljani to rado primaju. S vremenom je grčka moć smanjena, pa su se Grci s Raba vratili u svoju zemlju. Mnogi su bili zavidni Rabljanima; "Gospoda Jenovešća" (Genovljani) pokušavaju osvojiti Rab te šalju gusare. Ugarski se kralj, želeći staviti Rab pod svoju vlast, poziva na podrijetlo Rabljana (nekad su živjeli u njegovim krajevima) i na podrijetlo žena koje su oženila prva rapska gospoda (uzela su žene s njegova dvora). Rabljanima nudi slobodu i zaštitu pod okriljem svoje krune. Rabljani su organizirali vijeće, mudri zbor, na kojem će Galcina, Zudenigo, Mikuličić aliti de Dominis, Zaro, Armolais i Končica izreći svoje mišljenje o ponudi ugarskog kralja. Galacin uvodi u raspravu i postavlja pitanje trebaju li se boriti ili predati. Zudenigo govori da situaciju treba dobro procijeniti. Zaro tvrdi da se treba obratiti i pouzdati u Boga. Končica se obraća Zaru i tvrdi da im nitko ne može ništa jer bi morali preskočiti more da dođu do njih. Armolais se zalaže da se pošalju dva poklisara Ugrima (Skafić i Černota) te da se prihvate uvjeti ugarskog kralja. Rapska skupština, uzdajući se u Boga i slogu, taj savjet prihvaća. Gospoda sastavljaju pismo za kralja: mnogi kraljevi zavide Rabu i žele ga osvojiti, oni će se staviti pod zaštitu ugarskog kralja – to uspoređuju s vjenčanim prstenom kojim muž stavlja ženu pod svoju zaštitu. Ugarski kralj oduševljeno sluša poklisare i prihvaća sve njihove molbe. Priča završava sretnim povratkom poklisara svojim domovima. Djelo se ovdje prekida. PROČITAJ VIŠE |
1. LOPARSKA ZONA
1.1. Loparski poluotok
|
Poluotok Lopar na sjeveroistočnom je dijelu otoku Raba i jedan je od nekoliko primjera zaštićene geološke baštine u Primorsko - goranskoj županiji. Građen je od eocenskih lapora i pješčenjaka koji su nasajali u okolišu estuarija pradavne rije, prije otprilike 40 - 50 milijuna godina.
|
Lopar - Zaštićeni značajni krajobraz, brošura
Javna ustanova "Priroda", Županija Primorsko-goranska 
|
|
|
Pješčani sprud u uvali Šturič
Pješčenjak tvori sprud koji je izgrađen od pijeska kojeg su prenosile plime i oseke, na što ukazuju unakrsne laminacije u sedimentu. Ova tekstura naziva se "riblja kost", a strelice pokazuju smjerove tečenja plimnih struja. Seljenje malih dina u vrijeme porasta razine mora izgradilo je kompleksni sprud. |
|
Tok slatke vode u uvali Podšilo
|
1.2. Udolina Loparskog polja
Loparsko polje
|
Lopar
|
Lopar je općina u Primorsko-goranskoj županiji, na sjeverozapadnoj strani otoka Raba. U općini je samo jedno naselje - Lopar.
Zemljopis. Općina Lopar nalazi se na sjeveru otoka Raba. Povoljne mikroklimatske prilike obilježava srednja godišnja temperatura od 14,9°C te godišnja količina oborina od 1108,8 mm, što je odlika prijelazne klime između maritimne i kontinentske. Zbog svojih geografskih i klimatoloških obilježja Lopar obiluje pješčanim plažama (Rajska plaža). Povijesni pregled. Današnji Lopar nastao je kao naselje još od mlađega kamenog doba pa sve do 4. stoljeća p.n.e. Tada na ovoj lokaciji nastaje starogrčka vojna utvrda, čiji ostaci i danas postoje. Lopar je jedno od najstarijih naselje na otoku Rabu koje je trebalo biti uređivano kao i grad Rab, no razvoj je naglo prekinut. Sveti Marin. Od povijesnih osoba svakako je najvažniji Sveti Marin. Živio je u 3. i 4. stoljeću, a po zanimanju je bio kamenoklesar. Za vrijeme rimskoga cara Dioklecijana provosili su se progoni kršćana pa je Marin pobjegao s prijateljem u Rimini, gdje su se sklonili u pustinjačke spilje iznad luke. Sveti Gaudencije, riminski biskup, stupio je u kontakt s dvojicom Rabljana, krstio ih, kasnije zaredio za đakone i dao im imena Marin i Lav po dvojici mučenika (tal. Marino i Leo). Sv. Marin je mnoge obratio na kršćanstvo. Služio je kršćanima koji su bili na prisilnomu radu zbog svoje vjere. Jedna mentalno poremećena žena lažno je govorila da je s njim u braku, pa je otišao živjeti u spilju podno brda Monte Titano kao pustinjak. Umro je prirodnom smrću, a relikvije mu se čuvaju u bazilici nazvanoj po njemu. Zaštitnik je Republike San Marino, klesara, đakona i lažno optuženih ljudi. Talijani ga zovu san Mario, a Englezi saint Marinus. Poznat je u svijetu i pod imenima Marinao, Marinus od San Marina, Marinus Dalmatinac i Marinus od Dalmacije. Spomendan mu je 3. rujna, što je i državni praznik u San Marinu. IZVOR Lopar. Wikipedija (hr) |
|
U mjestu postoje dvije crkve: župna crkva sv. Ivana Krstitelja i zavjetna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije. Crkva BDM svoj dan slavi 8. rujna, kada vjernici slave rođenje BDM. U mjestu je taj dan poznat kao Mala Gospa i to je dan proštenja.
|
Lopar, crkva sv. Ivana Krstitelja
|
Interpretacijski centar "Čovik i more – ribarska i pomorska baština Lopara"
U Loparu je krajem 2023. godine otvoren interpretacijski centar posvećen moru i "ljudima od mora". Službeni naziv ove ustanove je Interpretacijski centar "Čovik i more – ribarska i pomorska baština Lopara". Centar je nastao na inicijativu Turističke zajednice Općine Lopar koja njime želi doprinijeti očuvanju, zaštiti i vrednovanju loparske kulturne i prirodne baštine, što će biti temelj za održivi razvoj ribarstvenog i akvakulturnog područja Lopara.
Centar sadrži četiri sobe: – prva soba je posvećena povijesti i predstavlja Lopar kroz ključne povijesne događaje na otoku Rabu, pomorske puteve, povijesne ličnosti, geološku prošlost, ali i kroz razne gospodarske grane kojima su se otočani bavili. - u drugoj sobi su plovila, oruđa i tehnike ribarstva kroz povijest, i u njoj su prikazani i najčešći tipovi plovila, načini njihove izrade, makete plovila, alati koji su se koristili, različite vrste mreža, ferala, udica (i to one od starine). Osim toga multimedijalno su prikazani i tradicionalni načini ribolova. - u trećoj sobi, nazvanoj "Čovik i more", prikazan je odnos čovjeka i mora, ispričane su brojne priče koje tematiziraju njegove strahove, vjeru, zavjete, osjećaje prilikom odlaska na daleka putovanja i povratka s istih. - četvrta soba posvećena je tradicionalnoj kuhinji u kojoj su prikazane specifičnosti prehrane uvjetovane zemljopisnim položajem, uloga soli i bure, načini konzerviranja i pripreme hrane, a moguće je naći i priču o loparskom krumpiru, pomidoru, maslini itd. PROČITAJ VIŠE Interpretacijski centar "Čovik i more". Idejni koncept (PDF) |
2. HRBAT KAMENJAKA
Vardaškolj
Uvala Vardaškolj iza koje je brijeg Sorinj (126 m)
|
Građena staza od Mundanija prema Kamenjaku
Početak uspona iz zaselka Barčići (Mundanije) prema vrhu Kamenjak, najkraćim putem.
|
|
Vela draga
|
|
Vela draga
Vela draga
|
|
Izvor vode u Veloj drazi
|
|
|
Suhozid pri izlasku iz Vele drage
Uz stazu se vide ostaci teretne žičare koja je bila provedena do telekomunikacijskog objekta na samom vrhu Kamenjaka.
|
Tomašićeva vidilica sagrađena je 1930-ih godina, kada je građena staza na vrh Raba, uz koju se nalazi.
Staza i vidlica dr. M. Tomašića (lijevo u pozadini)
|
Kamenjak - otok Rab - PREDIVAN KRŠ
Datum objave: 22.7.2020. Autor: Fandel Opis. Ovaj video uradak nastao je kako bi se prikazala jedna od mnogih ljepota otoka Raba. Kamenjak je uzvišenje na sjeveroistočnom rubu vršne rapske visoravni, na mjestu gdje se greben počinje naglo obrušavati prema moru. Najviši dio grebena ima oblik široke krške visoravni ispresijecane brojnim suhozidima. Na samome vrhu je ograđen telekomunikacijski objekt do kojega je bila provedena teretna žičara. Ona je zapuštena i neupotrebljiva jer je danas zamjenjuje uska i djelomično betonirana cesta. Na visoravni, uz cestu prema vrhu, nalazi se ugostiteljski objekt s ponudom jela i pića, koji je otvoren tijekom ljeta. Od njega se pruža lijep vidik prema gradu Rabu i Kvarneru. Kontakt: [email protected] Kamenjak, Rab, 408m - planinarenje [113. VRH iz serijala SVI HRVATSKI VRHOVI] 4K
Autor: Robert Nuli Datum objave: 1.10.2022. Opis. Pogledaj posjetu 113. vrhu iz serijala SVI HRVATSKI VRHOVI vrhu Kamenjak visine 408m koji se nalazi na otoku Rabu. Uvod 0:00 Ruta 0:53 Početak obilaska 2:35 Vidilica dr. M. Tomašića 13:03 Vrh Kamenjak 19:44 Panorama s vrha Kamenjak 27:06 Spuštanje 32:24 Najljepši pogled na Rab 35:59 Završetak i komentari obilaska 37:43 ( Check my visit to Croatian 113th peak Kamenjak 1338ft from my Youtube series "All Croatian Peaks". I hike in Croatia as a part of my hiking in Croatia travel vlog. Peak is located in Primorje Gorski Kotar county. Vrh se nalazi u regiji 15. Jadranski otoci sjeverni dio prema klasifikaciji Hrvatskog Planinarskog Saveza. Početak se nalazi kod mjesta Mundanije u Primorsko goranskoj županiji. Karakteristike uspona: visina 408m, uspon 230m, udaljenost 4870m i trajanje 1h 07min. MOJE OCJENE 1. Težina: 18 2. Markacije: 100 3. Pogled: 95 KOMOOT RUTA https://www.komoot.com/tour/818876650... #Kamenjak #Rab #HikingInCroatia Ukoliko vam financijske mogućnosti dozvoljavaju podržite moj rad da mogu POSJETIT što više VRHOVA, i SNIMITI što više VIDEA. Možete pomoći preko Youtube članstva, Paypal donacije ili Bitcoin donacije, linkovi su odmah u nastavku. Hvala -- PODRŽITE MOJ RAD, Veliko Hvala -- Youtube Članstvo: [ / @robertnuli ] PayPal: [ https://paypal.me/robertnuli ] Bitcoin: [ 14yyb87SSpzXpLnoXCa9ff6kLY5oEJjUwP ] |
|
Piramida - obilježje vrha Kamenjaka
Izvor: Hrvatski planinarski savez |
|
Pogled od Kamenjaka na Rabu prema Golom otoku
|
|
|
Mišnjak
|
|
3. SREDIŠNJA RAPSKA UDOLINA
3.1. Supetarsko-mundanijska udolina
Supetarska draga (uvala)
|
Supetarska Draga
|
Na sjeverozapadnom dijelu otoka, uz duboku uvalu, smjestilo se naselje Supetarska Draga. Ime sela izvedeno je iz naziva samostana sv. Petra u Drazi. U sredini prostrane plodne doline 1059. godine osnovana je benediktinska opatija sv. Petra u Drazi.
Supetarska Draga
|
Supetarska Draga, pogled na samostan sv. Petra
Samostan sv. Petra
U Supetarskoj Dragi, ispod brda Kamenjaka, na temeljima ranokršćanske građevine i kasnijega benediktinskoga samostana izgrađena je romanička crkva sv. Petra. Prema dijelovima pluteja i kapitelima prvih stupova u lađi trobrodne bazilike prvotna crkva datirana je u vrijeme ranoga kršćanstva u 5., a samostan je iz 11. st. Dokument iz g. 1060. spominje rapskoga biskupa Dragu, priora Majusa i žitelje rapske komune koji su poklonili zemljište opatu Fulkonu za osnivanje opatije u Supetarskoj Dragi. Drugi dokument kralja Krešimira IV. iz g. 1070. potvrđuje odluku o osnivanju toga samostana, ali i drugih opatija na otoku. Od samostana, koji je do g. 1358. osiromašio, a g. 1467. ukinut, očuvani su neznatni dijelovi prozora na južnom zidu, tlocrt organizacije klaustra, a drugi su dijelovi kamene građe upotrijebljeni za izgradnju župnoga dvora i gospodarskih zgrada. Jedan od uzroka osiromašenja i propasti samostana bili su ratovi u 14. st. koje je Mletačka Republika vodila s kraljem Ludovikom I. Anžuvincem za prevlast nad Dalmacijom. Rat je završio 18. veljače 1358. Zadarskim mirom kad je Rab vraćen u sastav Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije. Nešto kasnije, od g. 1449. do 1456. na otoku je vladala epidemije kuge, koja je bila drugi razlog ukinuća samostana. Samostan je posjedovao crkvu sv. Marije Magdalene u Loparu, nekoliko mlinica i stariju crkvu sv. Križa s hospicijem u Rabu iz 13. st. U kasnijoj crkvi istoga naslovnika iz 16. st., koja je izgrađena i nalazi se na istom mjestu, postojalo je "čudotvorno" raspelo. Na njemu je g. 1554. Krist proplakao zbog raskalašena života tadašnjih žitelja Raba. Raspelo je izgubljeno ili odneseno s Raba. Mise u crkvi sv. Petra su nedjeljom u 10.30 i 18 sati. IZVOR Glas koncila 
Bivša opatija sv. Pelra u Drazi
Vladislav Brusić: Otok Rab: geografski, historijski i umjetnički pregled sa ilustracijama i geografskom kartom Kvarnera i gornjeg Primorja. Kampor, 1926? |
Tlocrt crkve sv. Petra u Supetarskoj Dragi
Veze s Istrom Jedina dobro očuvana predromanička bazilika u Hrvatkoj je Sv. Petar u Supetarskoj Drazi na Rabu, spomenut oko 1060. To je troapsidalna građevina, izvorno s bazilikalnim osvjetljenjem (naknadno, došlo je do povišenja sporednih brodova). Glavice stupova slijede ranokršćanske i bizantinske modele, a neki od njih podsjećaju na glavice iz Sv. Martina u Sv. Lovreču Pazenatičkom u Istri. Konstrukcija obaju crkava dosta je slična, što bi moglo upućivati na postojanje istarske radionice na Rabu. Viseći portik sa skulpturama lavova i ostaci zvonika zreliji su romanički oblici i po svoj su prilici iz XII. stoljeća. Sv. Petar u Osoru na otoku Cresu (početak XI. stoljeća), sad u ruševinama, istog je tipa, i mogao bi biti spona između Istre i sjevernog Primorja. IZVOR Vladimir P. Goss, Predromanička arhitektura u Hrvatskoj (1996.) |
Mundanije
|
Mundanije su jedino mjesto na otoku koje nema direktan pristup moru. Nalaze se u središnjem dijelu otoka (2 km od grada Raba, 9 km od Lopara). Mjesni blagdan je na sv. Mateja 21. rujna, kada se u naselju odvijaju kulturni, gastronomski i drugi događaji.
Prostor Mundanija i pogled prema Supetarskoj dragi (polju i morskoj uvali) i istoimenom naselju (u pozadini)
Mundanije u jugozapadnom podnožju Kamenjaka
|
Mundanije, crkva sv. Mateja
Mundanije, spomenik NOB-e
|
Barčići (Mundanije)
|
|
Sušići (Mundanije)
Stari put / Rimski put (Kaplak - Voda Snuga - Vidikovac) Posebnost je biciklističke staze preko Staroga puta prijelaz mostičem preko Veloga potoka banjolskog - Vode Snuge, najvećega periodičnoga toka na otoku Rabu. Potok je dugačak oko 4 km te se u njega slijevaju bujice s najvišega dijela Kamenjaka. Najprije teče prema Supetarskoj Dragi, a zatim skreće prema JI i upravo se u Banjolu ulijeva u more (etimologija riječi banjol dovodi se u vezu s vodom i kupanjem - lat. balneolae - kupelj, pa je prema legendi upravo Banjol bio rimsko kupalište). Rab je poznat kao otok s najviše izvora pitke vode (oko 300), a 1819. zabilježeno je da samo Banjol i Kaplak imaju čak 18 'živih voda'. Rimski put na ovoj dionici od 2187 m u najvećem dijelu prelazi preko ceste na Kaplaku (strada Caplacha). Nastavlja se preko mundanijsko-draškoga polja u dužini od 12 km prateći pritom Vodu Snugu u cijeloj dužini njezina toka. Snuga je zabilježena već 1371. [Snue, Snoa). Na ovu su vodu Rabljani donosili mljeti pšenicu jer su na njoj bile postavljene vodenice (milnice) (Molendinum de Snuga, 1476.). Na pojedinim se dijelovima vodotoka sa suhozidnim podzidom i danas vide slapovi čijom se energijom tjeralo vodeničko kolo. Nakon prijelaza preko Veloga potoka (16) staza povezuje kapelu sv. Anastazija na Kaplaku (15), vidikovac (12) i današnji rimski kolovoz (14), a zatim se preko Kaplaka (10) nastavlja na druge dvije banjolske 'žive vode', izvor Markovič (11) i izvor Mančulić (9), prema trećoj, Barunićevoj, na kamenom mostu (1). Prolazeći uz crkvice sv. Marka u Banjolu (7), sv. Lucije (4), sv. Marije Magdalene (5), staza se u priobalju spušta na ostatke ranokršćanske bazilike sv. Lovre iz 5. st. (6). |
|
Šotići (Mundanije)
|
3.2. Brdski hrbat središnje rapske udoline
|
Palit
Pogled na Palit s padina Kamenjaka
|
Rab
Gradska luka
|
Gradska luka
Vladislav Brusić: Otok Rab: geografski, historijski i umjetnički pregled sa ilustracijama i geografskom kartom Kvarnera i gornjeg Primorja. Kampor, 1926? |
Park Boškopini.
Spomenički kompleks u parku Boškopini
|
Spomenički kompleks. U parku Boškopini u Rabu nalazi se spomenik koji su podignuli Rabljani u spomen na svoje sumještane poginule u NOB-u. Prvotna lokacija bila je na Trgu Varoš, današnjem Trgu sv. Kristofora. Spomenik je podignut 27.7.1952. godine, skinut s postamenta i premješten pod okriljem noći 5.12.1992., te ponovno obnovljen 27.6.2003. i postavljen u jedinstven spomenički kompleks sa spomenikom braniteljima Domovinskog rata.
Autor skulpture palim borcima NOB-a je Vinko Matković, a autor spomenika poginulim braniteljima Domovinskog rata je Mladen Šćerbe. Cjelokupan kompleks uredio je arhitekt Josip Gršković. |
Trg Sv. Kristofora
|
|
|
Gradske zidine s kulama. Nad Trgom sv. Kristofora izdižu se gradske zidine izgrađene su u 15. stoljeću radi ojačanja gradske utvrde. Na njima se ističu Kula smjelih i Kula sv. Kristofora, koje se nalaze na mjestu ranijih srednjovjekovnih zidina sagrađenih u 12. ili 13. stoljeću.
|
|
|
Palača Dominis. Nalazi se na početku grada, na ulasku u Srednju ulicu s Trga sv. Kristofora. To je posebno vrijedna i najočuvanija velika palača, a pripadala je obitelji Dominis. Sagrađena u 15. stoljeću u renesansnom stilu, s nekim obilježjima kasnogotičkog stila, i jedna je od najvećih gotičko-renesansnlh građevina u ondašnjoj Dalmaciji- To je palača sa zanimljivim unutrašnjim dvorištem s trijemovima, gotičko-renesasnim ukrasima portala (s grbom obitelji Dominis) i nesimetrično postavljenim prozorima. Rodna je kuća (1560. godine) velikog Markantuna de Dominisa, senjskog biskupa, splitskog nadbiskupa, fizičara, pisca i crkvenog reformatora druge polovine 16. i početka 17. stoljeća.
|
|
Bobotine (ulica i stepenište).
|
|
|
Crkva sv. Kristofora i Lapidarij. Na početku Gornje ulice nalazi se Lapidarij i muzej koji su smješteni unutar pregrađene kapele zaštitnika otoka Raba sv. Kristofora.
|
Crkva sv Kristofora s lapidarijem
Izvor: Google Street View |
|
Banova villa. Banova villa ime je dobila po Ivi Peroviću, nekadašnjem banu Savske banovine Kraljevine Jugoslavije. Vilu je projektirao Egon Steinmann, u ono doba mladi zagrebački arhitekt. Vila je dovršena u studenom 1932. godine, a nakon Drugog svjetskog rata, postala je sjedište Općinskog komiteta Saveza komunista Jugoslavije i Hrvatske. Perović nije bio po volji vlastima poslijeratne Jugoslavije, a razlog za njegovo uhićenje je vjerojatno bila njegova druga raskošna vila u Beogradu, koja je rekvirirana za nove visoke ličnosti. Sâm Perović osuđen je na jedanaest godina robije i četiri godine gubitka građanskih prava te je u zatvoru jako teško živio.
Kao splitski Veliki župan Perović je osigurao Rabu državni kredit za izgradnju novoga vodovoda te je zbog toga 1929. dobio titulu počasnog građanina općine Rab. Iz vile se pruža pogled na rapske zvonike. NOVI LIST |
Zanimljivosti
Podno Banove vile nalazi se istoimena mala gradska plažica, do koje je nmguće stići šetajući niz obalu ili spustiti se stepenicama. |
|
Zvonik i ostaci crkve i samostana sv. Ivana Evanđelista. Crkva svetog Ivana Evanđelista jedina je srednjovjekovna sakralna građevina protoromaničkog stila s deambulatorijem (ophodom oko oltara) u svetištu na hrvatskom dijelu Jadrana, što je čini zaista izuzetnim spomenikom. Do naših dana održali su se njeni posve reducirani ostaci, nakon što zbog trošnosti od kraja 19. st crkva više nije u funkciji.
Bazilika je izgrađena je vjerojatno u pretkršćanskom razdoblju i obnovljena tijekom romaničkog razdoblja, kada je dobila zvonik visok 20 metara. Prelazila je iz ruke u ruku (izvorni benediktinski samostan predan je franjevcima u 13. stoljeću), a potpuno je propala u 19. stoljeću.
U nedavnim istraživanjima i radovima obnove revalorizirani su njezini pojedini dijelovi rekompozicijom i djelomičnom rekonstrukcijom apside s deambulatorijem od sedam stupova te sustava lukova i svodova. Posebno su vrijedni kapiteli na vrhovima stupova, ukrašeni vrlo vješto klesanim akantovim i palminim lišćem, stiliziranim na odgovarajući način iz druge polovine 11. stoljeća.
Prvotna crkva sagrađena je već u 5. st kao trobrodna bazilika s polukružnom apsidom čiji je otvor prema glavnom brodu širi od njegove širine, te se na taj način svrstava u posebnu tipološku skupinu takvih građevina. Bila je ukrašena mozaicima, od kojih su sačuvani fragmenti u apsidi, svetištu i južnom brodu, s ukrasnim motivima primjerenim ovom stilu i vremenu. Upravo je ovakvo tipološko određenje svetišta omogućilo podizanje ophoda oko oltara u drugoj polovini 11. st., shodno novim liturgijskim odredbama, posebno unutar benediktinskog reda kojemu pripada ovaj samostan, kada su zidovi ranije crkve porušeni do razine poda i podignuti novi s kontraforima na vanjskom plaštu kao podupiračima velike polukalote apside. U središtu svetišta nalazio se oltar s konfesijom u podnožju u kojoj je bio pohranjen kameni ranokršćanski relikvijar s karakterističnim oznakama Krista kao početka i kraja, tj. slovima alfa i omega. Ovom vremenu pripada i natpis s imenima majstora Munda i Radavita (ARTIFEX MVNDO CVM RADAVITO OPERA FECIT) koji se nalazio na nadvratniku vrata u sjevernom zidu. U 12. stoljeću s južne strane crkve uz samo svetište iz određenih se liturgijskih razloga podiže romanički zvonik s kapelnom kustodijom za čuvanje relikvija. Zvonik su 1471. god, obnavljali i dijelom pregrađivali majstori Ilija i Marko, kako to navodi sačuvani natpis (OPUS ELIE ET MARCI). Crkva je više puta pregrađivana, mijenjajući kroz povijest vlasnike i namjene. Već od 1273. godine benediktinske su redovnike zamijenili franjevci konventualci. Pred kraj 18. st. pa sve do ukinuća 1828. godine ovdje je sjedište Rapske biskupije. Najznačajnije preinake izveo je početkom druge polovice 15. st. majstor Andrija Aleši, podižući velike kapele u stilu cvjetne mletačke gotike u prva dva traveja crkve za obitelji Cernotta i Scaffa. Napuštene ostatke crkve i samostana, od kojeg su vidljivi zidovi klaustra i kapitularne dvorane, tridesetih godina 20 st. razgrađuje i gradi svoju vilu ban posavske Banovine. PROČITAJ VIŠE JURKOVIĆ, Miljenko: Oratorij-relikvijarij i deambulatorij crkve sv. Ivana u Rabu. Radovi Instituta za povijest umjetnosti 0350-3437. 14. (1990) 81-91. (PDF)
Samostan i crkva sv. Ivana Evanđelista jedina je srednjovjekovna sakralna građevina s ophodom oko oltara na hrvatskom Jadranu.
Tlocrt ostatka crkve i samostana Sv. Ivana Evanđelista
Izvor: Regan, Nadilo, Građevinar 61 (2009) 10 
|
Rab, Sv. Ivan, pročelja zvonika (arhitektonski snimak: I. Tenšek)
Pogled s platoa crkve sv. Ivana
|
|
Crkva svetog križa. Ova se crkva prvi put spominje kao Crkva sv. Antuna u jednoj ispravi iz 1280. godine kao gostinjac (hospicij) benediktinskog samostana (Samostan sv. Petra) iz Supetarske Drage. Pregrađena je u 16. i 18. st, i to nakon čudotvornog događaja 1556. godine kada je na oltaru proplakalo raspelo zbog, kako to navode suvremeni zapisi, raskalašenog i nećudorednog života Rabljana. Ovaj je događaj neobično potresao Rabljane te je vrlo brzo zasnovana Bratovština sv. Križa proplakanog, koja s vremenom postaje sve brojnijom i utjecajnijom. O ovom događaju ispjevana je i pjesma "Štujmo braćo" u slikovitom čakavskom rapskom dijalektu, koju je polovinom 18. st. vjerojatno sastavio rapski biskup Luka Garanjin porijeklom iz čuvene trogirske obitelji.
U drugoj polovici 18. st. uz začeljni zid svetišta podiže se glavni monumentalni oltar od višebojnog mramora u oblicima mletačkog kasnog baroka s tzv. palom portante (nosećom slikom), u kojoj se izvorno nalazilo proplakano raspelo od terakote, a koje je izgubljeno početkom 20. stoljeća. Slika se zbog svoje izuzetne vrijednosti pripisivala velikim umjetnicima settecenta G. B. Piazzeti, F. Benkoviću itd. Nedavno je s k pravom atribuirana slikaru Giovanniju Scajari. Vrhunac obnove predstavlja štukaturni ukras na stropu svetišta s prikazom Svetog Trojstva, u središtu vrlo vješto modeliran u visokom reljefu. Unutar ovalnih medaljona u uglovima nalaze se scene iz Kristova života: molitva na Maslinskoj gori, bičevanje, polaganje u grob i uskrsnuće. Ovaj su rad 1799. godine u klasicističkoj maniri izveli braća Giacommo i Celemente Sommazzi, štukateri iz danas švicarske pokrajine Ticino. |
Izgrađena u 13. stoljeću i kasnije renovirana, crkva sv. Križa danas služi kao pozornica za rapske glazbene večeri.
|
Gornja ulica.
|
|
Trg slobode (Pjaceta). Trg slobode, popularna Pjaceta (piazzetta) u gonjem dijelu grada s velebnom crnikom u središtu posađenom u znak oslobođenja od talijanske okupacije 1921. godine nakon Prvog svjetskog rata, posebno je omiljen rapskom puku. Oduvijek je bio središte gornjeg dijela grada, duhovnog, blagog i pitomog, ispunjenog melankoličnom zavičajnošću. Još od antike nalazi se na križanju glavne ulice, poprečne, (cardo maximus) i Gornje ulice. U srednjem vijeku naziva se Katurbo ili Platea sv. Tome, po ranokršćanskoj crkvi koja ga je zatvarala sa zapada, a na čijem je mjestu u 16. st. podignuta samostanska crkva (Crkva sv. Justine).
Na istočnoj strani nalazi se jedna od brojnih palača obitelji Dominis s grbom na ulaznom renesansnom portalu, a na sjevernoj strani, na početku Gornje ulice, iako pregrađena, nalazi se palača ranorenesansnih oblika Galzigna. Negdje u njegovoj okolici nalazila se i najveća gradska kula, Kula sv. Stjepana, navedena u opisima čudesne obrane grada zagovorom sv. Kristofora još u 11. stoljeću.
S trga se pruža pogled prema gradskom kupalištu, poluotoku Frkanju, morskom prilazu otoka Raba i pučini.
Na istočnoj strani nalazi se jedna od brojnih palača obitelji Dominis s grbom na ulaznom renesansnom portalu, a na sjevernoj strani, na početku Gornje ulice, iako pregrađena, nalazi se palača ranorenesansnih oblika Galzigna. Negdje u njegovoj okolici nalazila se i najveća gradska kula, Kula sv. Stjepana, navedena u opisima čudesne obrane grada zagovorom sv. Kristofora još u 11. stoljeću.
S trga se pruža pogled prema gradskom kupalištu, poluotoku Frkanju, morskom prilazu otoka Raba i pučini.
|
Pogled od Trga slobode niz Ulicu Stjepana Radića
|
|
Crkva sv. Justine. Crkva i benediktinski samostan izgrađeni su između 1573. i 1578. godine.
Rapsko je građanstvo, obogaćeno uspješnim obrtom i trgovanjem, 1574. godine ishodilo dozvolu da se na Pjaceti ovdje podigne samostan s crkvom (Crkva sv. Justine) za benediktinke pučanke povodom uspješno dobivene pomorske bitke protiv turske flote kod Lepanta. Značajne ličnosti iz Sv. alijanse prikazuje pala na glavnom, velebnom drvenom oltaru, koju je početkom 17. st. naslikao nizozemski slikar Baldassare d’ Anna, umjetnik, koji je stvarao u Veneciji i Dalmaciji. Crkva je jednostavna jednobrodna građevina s pravokutnim, za jednu stepenicu nadvišenim svetištem. Pjevalište na zapadnoj strani koje je bez pročelja, jer se crkva oslanjala na samostanske građevine, nose stupovi s protoromaničkim kapitelima 11. st., zacijelo ostaci prethodne crkve (Crkva sv. Tome). Na južnom zidu nalazi se oltar s vrijednom kasnorenesansnom slikom iz Tizijanove škole s kraja 16. ili početka 17. st. u tehnici ulja na platnu, koja prikazuje smrt sv. Josipa. Vrijedne spomena su i nadgrobne ploče u crkvi s grbovima i simboličnim prikazivanjem zanata. Zvonik je u jednostavnim baroknim oblicima i s lukovičastom kupolom sagrađen 1672. godine. Dokinućem samostana 1808. godine, na njegovom mjestu sagrađena je u pseudostilskim i neprimjerenim oblicima Vila Antonieta. Samostan danas služi kao muzej sa zbirkom sakralnih predmeta. 
|
|
Palača de Dominis.
|
|
|
|
|
Samostan i crkva sv. Andrije Apostola. Ovaj benediktinski samostan vjerojatno je najstariji živući samostan te vrste u našim krajevima. Prema višestoljetnoj predaji zasnovan je 1018. godine za rapske plemkinje, a nedavno otkriće stupova, baza i posebno kapitela u crkvi ukazuje na njihovu stilsku i vremensku pripadnost sredini 11. stoljeća.
Crkva je, iako pregrađivana u 15. i 18. st., sačuvala sve odlike benediktinske trobrodne i troapsidalne bazilike protoromaničkog razdoblja. U crkvi i samostanu čuvaju se brojni i zanimljivi ostaci crkvenog namještaja još uvijek pleternog, ali razvijenog ornamenta upravo iz ovog razdoblja. O 11. st. kao vremenu nastanka govori i natpis s imenom nekog svećenika i graditelja Madija, naknadno ugrađen u prilazno stubište glavnom portalu. Od kasnijih baroknih dogradnji i pregradnji treba navesti vrijedan drveni retabl glavnog oltara s vrlo vješto izrezbarenim likovima sv. Andrije i sv. Benedikta. Oltarnu palu s Bogorodicom i svecima naslikao je mletački slikar A. Grapinelli 1765. godine. U štukaterski vješto izrađenoj oltarnoj nadgradnji na južnom zidu nalazi se italokretska ikona Bogorodice s djetetom okovana u barokni srebreni okov, koju je kao zavjetni dar u samostan donijela časna majka Luchina De Dominis 1530. godine. Zanimljiva je predaja vezana uz čudotvorna djelovanja ikone koja je zbog toga prebogato obdarivana raznovrsnim i vrijednim zavjetnim darovima. U crkvi se sve do kraja 19. st. čuvao poliptih, remek-djelo Bartolomea Vivarinija, koji je nažalost tada prodan i danas se nalazi u Muzeju lijepih umjetnosti u Bostonu. Od ostalih umjetnina vrijedno je navesti italokretsku ikonu s prikazom Kristovog oplakivanja. Uz pročelje crkve u središnjoj osi slikovitog graditeljskog sklopa samostana podignut je 1181. godine zvonik u izrazitim romaničkim oblicima. Natpis njegove posvete navodi arhiđakona Kuzmu kao graditelja u vrijeme opatice Ivane i biskupa Andrije. U nedavnoj obnovi, a tijekom istražnih radova, pronađeni su ostaci pregrađene kapelne kustodije na prvom katu zvonika natkrivene križnim svodom. U zadnjoj etaži zvonika nalazi se još uvijek u funkciji gotičko zvono kojega je izlio mletački Ijevač Vendramin. Zvonik sv. Andrije najstariji je na otoku i uz četiri rapska zvonika daje poseban izgled vizuri staroga grada. 
Tlocrt crkve Sv. Andrije u Rabu
Izvor: Regan, Nadilo, Građevinar 61 (2009) 10 |
|
|
Zvonik crkve sv. Marije (Veliki rapski zvonik, Veli zvonik, "glavni zvonik"). Podignut je nekoliko desetaka metara od stolnice, rapske župne crkve Sv. Marije, u istome razdoblju. Temelji zvonika počivaju na ostacima rimskih građevina. Mnogi ga smatraju najljepšom građevinom svoje vrste na hrvatskoj obali, koji je bio uzorom svim ostalim romaničkim zvonicima istočne obale Jadrana. Sagrađen u zrelom romaničkom stilu negdje u 12. ili 13. stoljeću i vjerojatno je najstariji romanički toranj na tome području. Visok je 26 metara. Podijeljen je u četiri kata, a katove dijele romaničke korniže — krunjenice. Njegovo je obilježje karakteristični ritam otvora na pročelju. Vidljiva je težnja za postupnim rastvaranjem zida prema gornjim katovima. Broj otvora od prvoga do četvrtoga kata je simetričan, prema vrhu sve veći broj otvora. Prvi kat ima jednostavne male zasebne romaničke prozorčiće (unifore, monofore), drugi u jednom luku po dva prozorčića (biforu), treći tri prozorčića u jednom luku (triforu), a četvrti kat ima splet od četiri prozorčića (kvadriforu). Izvornu četverostranu kupolu na vrhu uništila je munja, nakon čega je izgrađena osmerostrana piramida (15. st.). Piramidu je dao sagraditi Simun de Plangos, o čemu svjedoči i do danas očuvani latinski natpis. Tom prilikom na vrh piramide postavljen je križ sa pet jabuka. U najgornjoj jabuci bile su položene moći više svetaca. Piramidalna kupola je okružena lijepom renesansnom balustradom, a na vrhu je križ s pet jabuka. Najstarija zvona za ovaj zvonik, koja su bila u upotrebi do I svjetskog rata. bila su djelo domaćega majstora, poznatog ljevača bronce iz 16. stoljeća Ivana Krstitelja de Talle Rabljanina. Njegova djela se raspoznaju po natpisu "Magister Arbensis Baptista".
Dvojba o vremenu izgradnje. Znameniti povjesničari umjetnosti koji su tijekom 19. stoljeća posjećivali Dalmaciju smatrali su da je sagrađen 1212. godine. Vladislav Brusić u knjižici "Otok Rab" (1926. godina) također navodi kako je gradnja započeta u 12. stoljeću i završena početkom 13. stoljeća, s čime se slažu i pojedini stručnjaci za sakralnu arhitekturu Dalmacije.
Trg pred crkvom sv. Marije
|
Veli zvonik. Veoma skladno komponirani arhitektonski i dekorativni elementi izdižu ga u red najkvalitetnijih spomenika na hrvatskoj obali.
|
|
Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. U kolokvijalnom govoru i dalje zvana katedralom, bila je katedrala sve do 1828. godine kada je dokinuta Rapska biskupija. Nedavno pronađeni dijelovi arhitektonskog ukrasa, ostataka krstionice u neposrednoj blizini i podnih mozaika pod svetištem, ukazuju na njezino ranokršćansko vrijeme nastanka tijekom 4. i 5. stoljeća. Ranokršćanske osobitosti sačuvane su i u samoj trobrodnoj bazilici, kao npr. poligonalni vanjski obod apside i par kapitela u kolonadi.
U 9. st. pregrađivana je i ukrašavana novom liturgijskom opremom od koje se sačuvao ciborij nad glavnim oltarom. Ciborij se odlikuje različitim arhitektonskim stilovima, zbog čega ima veliku vrijednost. Tri njegove stranice ukrašene su tipičnim pletenim ukrasom sa zoomorfnim i florealnim ikonografskim motivima. U 11. st. uslijedila je nova pregradnja crkve u tzv. protoromaničkom stilu dogradnjom dviju bočnih apsida i klesanjem novih kapitela sa stiliziranim akantovim lišćem. Ovome vremenu pripada i mramorna ikona s prikazom Krista Kralja. Pročelje crkve, izvedeno sredinom 13. st u oblicima zrele romanike s toskanskim utjecajima evidentnim u arhitektonskom i kromatskom oblikovanju efektnim izmjenama redova ružičaste breče i bijelog vapnenca, posvetio je Papa Aleksandar III. Na mjestu izvornog romaničkog portala podignut je današnji 1490. godine. Kamena skulptura Bogorodice s mrtvim Kristom u krilu, rad Petra Trogirana, postavljana je u njegovu lunetu 1514. godine. U 15. st. sa sjeverne strane prigrađuju se kapele obitelji Zudenigo i Scaffa. One se potom adaptiraju u krstionicu za koju je zdenac isklesao Petar Trogiranin. U isto vrijeme on pregrađuje i spomenuti ciborij. Drvena korska sjedala na povišenom prezbiteriju u oblicima mletački cvjetne gotike vjerojatno je 1445. godine izradio drvorezbar Matija Moronzon sa suradnicima. U drugoj polovini 16. st. južna apsida pregrađena je u pravokutnu kapelu (Kapela sv. Križa) za smještaj oltara s monumentalnim drvenim i obojenim raspelom, pravim remek-djelom kasnorenesansne umjetnosti. U drugoj polovini 18. st. na mjestu zapadne kapele sagrađena je u kasnobaroknim oblicima kapela s mramornim oltarom svetohraništa (Kapela sv. Sakramenta). U crkvi se čuvaju slike i skulpture iz raznih povijesnih razdoblja, kao npr. Bogorodica s djetetom iz 14. st, visoki drveni i obojeni reljef sv. Kristofora, ekspresivna Pieta i druge. U riznici su pohranjeni dragocjeni liturgijski predmeti i relikvijari, od kojih treba izdvojiti emajlirane bakrene pločice i moćnik za glavu sv. Kristofora iz 12. stoljeća (sa štovanom relikvijom - lubanjom sv. Kristofora). Prednji dio menze ukrašen je mramornim kipom koji prikazuje sv. Kristofora kako s djetetom na ramenima hoda kroz vodu. |
Tlocrt sadašnje nadžupne ckve Sv. Marije Velike. Naznačene su konture starokršćanske
crkve, a krstionica je gore lijevo
Izvor: Regan, Nadilo, Građevinar 61 (2009) 10 
Presjek crkve Sv. Marije Velike
Izvor: Regan, Nadilo, Građevinar 61 (2009) 10 |
Pietà u luneti nad portalom rapske katedrale
|
Rab, Rezbarija u crkvi
Izvor: Viktor Cerić: Vodič kroz gornje Primorje: Od Sušaka do Obrovca: sa 68 slika. Udruženje privrednika u Bakru. Bakar, 1923. 
Pečat na bočnom pročelju
Godinu dana nakon završetka sveobuhvatne obnove rapska katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije dobila je najviše europsko priznanje za očuvanje kulturne baštine - Europa Nostra. 2006. godine je na zidu katedrale postavljen pečat koji simbolizira to priznanje. Cjelovita obnova rapske katedrale počela je još 1997. Obnova je bila nužna zbog alarmantnog stanja u kojem se katedrala nalazila. Opsežni konzervatorsko-restauratorski radovi poduzeti su u unutrašnjosti i na pročelju građevine, čime joj je vraćen prvobitni povijesni izgled (izv. Helena Grubišić, Jutarnji list, 2006.). |
|
|
|
Samostan sv. Antuna Opata. Ovaj samostan nalazi se u staroj gradskoj jezgri grada (Kladanac) nа vrhu poluotoka, slikovito smješten u gradskim utvrdama. Modruška kneginja Mande Budrišić od roda Žirova osnovala ga je 1494. godine za redovnice franjevke zavjetom nakon bijega iz Like pred turskom opasnošću.
Samostanska crkva najstarija je građevina u sklopu, podignuta u 14. st., od koje se sačuvalo pravokutno svetište s križno rebrastim svodom. U njemu se nalazi drveni oltar s velikom sjedećom figurom sv. Antuna pustinjaka, rad mletačkih drvorezbarskih radionica iz druge polovice 15. stoljeća. Slike na dasci lijevo i desno s prikazima sv. Teodora i sv. Kristofora bliske su radionici Vivarini iz Murana. Na sjevernom i južnom zidu naosa nalaze se lijepi maniristički drveni oltari sa slikama, od kojih je južna vrijedan rad ranog 17. st. s prikazom sv. Joakima i Ane. U crkvi je pokopan Marin, pripadnik stare rapske plemićke obitelji Bizza, barski nadbiskup, osebujna kasnohumanistička ličnost, a sačuvana mu je i nadgrobna ploča. U ovom se samostanu čuvaju vrijedne umjetnine gotičkog drvorezbarstva i slika grada iz 17. st., a tu je pronađen i latinički prozni rukopis na hrvatskom "Žića svetih otaca" iz druge polovine 14. st., koji se drži najstarijim te vrste u Hrvatskoj. Danas se u samostanu nalazi galerija antiknih ulja na platnu s motivima Raba iz 1638. godine. U samostanu još uvijek žive opatice koje brinu o vrtu i izrađuju razne suvenire. 
|
|
Park Dorka.
|
Uokolo samostana sv. Antuna Opata, sada u gradskom parku sa spomeničkom skulpturom sv. Marina, nalaze se jedva primjetni ostaci nekoliko manjih srednjovjekovnih kapela, a sačuvana je i obnovljena i vraćena u funkciju romanička crkva sv. Katarine. Neki su istraživači u ostacima građevina pod samostanom pretpostavljali radionice velikog ljevača brončanog oruđa, Ivana Krstitelja Rabljanina, prije njegovog odlaska u Dubrovnik, gdje se tijekom prve polovice 16. st. proslavio svojim djelovanjem - izradom niza znamenitih zvona i topova.
|
Kaldanac.
Župni ured u Rabu
|
|
|
Crkva sv. Katarine. U blizini gradskih bedema na sjevernoj strani, gotovo u vrhu poluotoka na kojemu se nalazi grad, nalazi se ranoromanička crkvica posvećena Sv. Katarini. To je jednobrodna pravokutna građevina s velikom polukružnom apsidom. Crkva nije u funkciji i rabi se kao skladište pa je izgubila neke svoje značajke, posebno svoje glavno pročelje koje se sastojalo od portala s polukružnim lukom, prozora i zvonika na preslicu. No tlocrtna osnova te crkve upućuje na moguću starokršćansku osnovu. (Domijan, M.: Rab grad umjetnosti, Barbat, Zagreb, 2001.)
|
|
Trg Municipium Arbae. Jedan je od najvažnijih rapskih trgova. Otvara se prema gradskoj luci i rivi. Na njemu su terase ukrašene palmama. Također je sjecište Srednje i Donje ulice. Na južnoj strani nastavlja se na najstariji dio grada Kaldanac. Na trgu Municipium Arbae nalazi se Knežev dvor - središte gradskih uprava i kneževa od prošlih vremena do danjašnih dana. Trg Municipium središte je noćnog života otoka.
Knežev dvor. Knežev dvor je jedna od najznačajnijih svjetovnih građevina u urbanističkoj cjelini grada Raba. Izgradnja Kneževa dvora započela je u 13. stoljeću, međutim njegovi najznačajniji dijelovi izgrađeni su u 15. i 16. stoljeću, tako de je sagrađen u gotičko-renesansnom stilu. To je kompleks kojega čini skup palača građenih u različito vrijeme, kojime dominira visoka četverokutna kula s prozorima iz vremena kasne gotike i renesanse. U Kneževu dvoru danas su smješteni uredi rapske gradske uprave i vijećnica.
Iznad ulaza u nadsvođeno predvorje (atrij) vide se ostaci stare balkonade koja počiva na tri konzole s lavljim glavama. S tog su se balkona čitali razni proglasi. |
Rab, Palazo del Conte (Knežev dvor)
Izvor: Viktor Cerić: Vodič kroz gornje Primorje: Od Sušaka do Obrovca: sa 68 slika. Udruženje privrednika u Bakru. Bakar, 1923. |
Donja ulica.
|
Srednja ulica. Srednja ulica predstavljala je središnju dinamičnu os grada s merkantilnim i ostalim javnim sadržajima vjerojatno još od antičkog razdoblja (decumanus maximus). Donja ulica se protezala neposredno uz emporij i zacijelo je bila ispunjena luci prilagođenim sadržajima, koje od srednjeg vijeka zamjenjuju oni stambeni, od kojih je najznačajnija palača Nimira na zapadnom početku. U njezinoj neposrednoj blizini, na uglu Srednje ulice i jedne male poprečne ulice, nalazi se crkvica Crkva sv. Ante Padovanskog.
Uzduž Srednje ulice dominiraju vlastelinske palače izgrađene mahom u drugoj polovici 15. st. često tako da su pregrađivane naslijeđene starije građevine i sklopovi. Spomena su vrijedne palače Marinelis, Spalatin i Benedeti sa slikovitim nadvisivanjem ulica oslanjajući se o polukružne lukove. Posebno je vrijedna i najočuvanija velika palača obitelji Dominis na početku grada. Na istočnom kraju otvara se mali trg s gradskom ložom i kulom gradskog sata.
|
Rab, Glavna ulica s sjeverne strane
Izvor: Viktor Cerić: Vodič kroz gornje Primorje: Od Sušaka do Obrovca: sa 68 slika. Udruženje privrednika u Bakru. Bakar, 1923. |
|
Gradska loža. kakvu je danas vidimo na ovom je mjestu sagrađena 1509. godine. Sve do pada Mletačke Republike 1797. godine bila je središte javnog živora grada. Oblika je prostrane otvorene (lože) s drvenim krovištem poduprtim nizom kamenih stupova. Pri tlu je kameni zid na čijoj su unutarnjoj strani kamene klupe.
Gradska loža je sagrađena na malenom trgu koji se otvarao na sjecištu Srednje ulice i glavne, poprečne ulice, na isti način kao što je na vrhu potonje nastao Trg slobode, tj. Pjaeeta, nasljeđujući sadržajno i topički antičku rimsku osnovu. Trg se do tada nazivao Platea Gospi i uz crkvu (Crkva sv. Nikole) je bio mjestom javnih skupova građana, što se, naravno, nastavilo sve donedavna pod trijemom gradske lože. Crkvica sv. Nikole, Izvorno Crkva sv, Duha, sagrađena je još u srednjom vijeku u kasnoromaničkim oblicima, što potvrđuje i nedavno otkrivena polukružna naknadno porušena apsida. Titulara je naknadno promijenila kada ja postala sjedištem Bratovštine rapsklh pomoraca. Uz nju se nalazio i gradski fontlk, onovremena osebujna društvena institucija. Toranj gradskog sata. Sučelice loži na sjevernoj strani malenog trga nalazi se kula gradskoga sata koja sadaštnji oblik poprima nakon obnove u 18. st, Sagrađena je već u srednjem vijeku, na što ukazuju zazidani dvojni prozori pod zabatom preslice s vrlo starim zvonom, koje je 1351. godine izlio majstor Nikola. Prizemlje joj je otvoreno nadsvođenim prolazom prema trgu s Kneževim dvorom. Na mjestu karakteristične srednjovjekovne kuće na istočnoj strani trga sagrađena je 1930-ih godina u neprimjerenim materijalima i oblicima obiteljska vila, dobrano narušivši njegovu mjeru i sklad. Palača Cernotta. Pročelje ulice sa zapadne strane lože oblikuju zgrade palače Cernotta, čiji je osnovni korpus pregraden i porušen, kao i slikovito dvorište s trijemovima. Gradio ju je sredinom 15. st zadarski graditelj Juraj Dimitrov, a velebni kasnogotički portal u stilu venecijanske gotike, s obiteljskim grbom u luneti, isklesao je 1456. godine kipar Andrija Aleši. 
|
Poprečna ulica
Rab, Logia
Izvor: Viktor Cerić: Vodič kroz gornje Primorje: Od Sušaka do Obrovca: sa 68 slika. Udruženje privrednika u Bakru. Bakar, 1923. 
Rab, Portal palače Cernotta-Bakota
Izvor: Viktor Cerić: Vodič kroz gornje Primorje: Od Sušaka do Obrovca: sa 68 slika. Udruženje privrednika u Bakru. Bakar, 1923. U izvoru je pogrešno navedeno ime palače "Nemira". 
|
Crkva sv. Antuna Padovanskog. Na uglu Srednje ulice i jedne male poprečne ulice, nalazi se crkvica (Crkva sv. Ante Padovanskog), izgrađena u sedmom desetljeću 17. st. kao zavjet donatora F. Brazze. Na drvenom oltaru, iznad antependija u višebojnoj mramornoj intaiziiji s prikazom Bogorodice i djeteta u središtu, nalazi se lijepa slika s prikazom Bogorodice sa sv. Franom, sv. Antom Padovanskim i portretom navedenog donatora.
|
|
|
Palača Dominis Nimira. Nalazi se na zapadnom početku Srednje ulice. Palača datira iz 15. stoljeća jedna je od najljepših renesansnih građevina na Rabu. Krase je renesansni prozori, skladni atrij i portal s grbom obitelji Dominis, koja je u ovoj palači puk podučavala čitati i pisati.
|
Portal palače Nimira
Rab, Palača "Nemira“
Izvor: Viktor Cerić: Vodič kroz gornje Primorje: Od Sušaka do Obrovca: sa 68 slika. Udruženje privrednika u Bakru. Bakar, 1923. |
Ostale palače
Rab, Stara palača
Izvor: Viktor Cerić: Vodič kroz gornje Primorje: Od Sušaka do Obrovca: sa 68 slika. Udruženje privrednika u Bakru. Bakar, 1923. |
Park šuma Komrčar
Crkva sv. Franje na groblju. Nalazi se u perivoju Komrčar. Jedina sačuvana građevina Franjevaca glagoljaša (trećoredaca). Prema natpisu na fasadi sagrađena je 1490. godine u prijelaznom stilu između gotike i renesanse.
Gradski perivoj "Komrčar" naslanja se na gradsku jezgru Raba (na fotografiji desno od Rapskog poluotoka).
|
OTOK SV. JURAJ
Otočić Sveti Juraj
|
Banjol
|
Najstariji je spomen Banjola iz 1206. (vinea in Lauro etBanoli), a etimologija se riječi dovodi u vezu s vodom i kupanjem (lat. balneolae - kupelj), pa je prema legendi upravo Banjol bio rimsko kupalište.
Banjol
Banjol
|
RAB VOLI MORE - HRT
Autor: Tomislav Rataj Datum objave: 15.7.2023. Opis. Dok se fokus turističke ponude često seli na popratne sadržaje, velika okupljanja i glasnu muziku, na otoku Rabu u središte stavljaju tradicionalne vrijednosti koje cijene i u kojima uživaju i njihovi građani. |
Barbat (Barbat na Rabu)
|
Barbat, najjužnije selo otoka, proteže se morskim pojasom duž Barbatskog kanala. Mjesto je poznato po ribarskoj tradiciji, bogatim poljima maslina i grožđa, pčelarstvu. Lokalni blagdan Karmenica slavi se 16. srpnja uz bogatu gastronomsku ponudu. S gradom Rabom povezan je obalnim šetalištem u dužini od šest kilometara.
Iznad naselja, na brdu sv. Damjan (223 m), nalaze se ostaci ranobizantske vojne utvrde sv. Kuzme i Damjana. Na mjestu gdje se nalazi današnja crkva Sv. Stjepana spominje se benediktinski samostan Sv. Stjepana u Postrani 1372. god. Od nekadašnjeg samostana danas nije ostalo ništa. Odmah do crkve leži zanimljiv kameni sarkofag krovastog oblika. U crkvi se nalazi na drvu slikano raspelo, najvjerojatnije rad majstora stare talijanske škole. U podnožju brda, kod zaselka Perčinić, za vrijeme oseke u moru se primjećuju ostaci zidina grada što su ga osnovali bjegunci sklanjajući se na Rab u bijegu pred Atilom. |
CRKVA SV IVANA I OKOLICA
Autor: Juxta Mare Rab Datum objave: 29.10.2022. Opis. Stoljećima su u Banjolu i Barbatu podizane crkve i kapele različitih veličina, stilskih obilježja i namjena. Najviše ih je podignuto u kasnoj antici, od kraja 5. do 7. stoljeća, te u razvijenom srednjem vijeku, od 12. do 14. stoljeća. Podizanje crkava isprva je svjedočilo o prihvaćanju kršćanstva, a potom o širenju neke političke vlasti i s njom povezanih svetačkih kultova. Svjedočilo je i o pošastima poput kuge ili o širenju posebnih oblika pobožnosti koji su se povodili za primjerom određenih svetaca. Svi ti svetački kultovi dospjeli su do Raba morem, na brodovima koji su prevozili svećenike, ratnike, trgovce, putnike… Crkve podizane uz obalu bile su orijentir pomorcima i ribarima, označavajući mjesta sigurnog pristanka. Crkva sv. Ivana de Lenona spominje se u zapisima iz 1373. godine, iako je bez sumnje bila i starija. Godine 1505. opisana je kao crkva koja se nalazi u predjelu Obdenča, što je stari naziv za današnju Vodenču, a već u zapisima iz 1841. opisana je kao ruševna. Pri starijim opisima crkve sv. Ivana često se navodilo da je smještena blizu kule Crnota (Černota) na mjestu današnjeg Kaštela koji je po toj utvrdi i dobio ime. Rapska plemićka obitelj Crnota, porijeklom iz Trogira, dobila je zemlju u Barbatu 1367. godine. Kada se pojavila opasnost od turskih gusara, Krste Crnota je podigao kulu, vjerojatno i zidove oko nje, kako bi mogao zaštititi svoju stoku i barbatske težake. Utvrdom (kaštelom) je upravljao kaštelan, a s vremenom se ta titula pretvorila u prezime. Pretpostavlja se da je ta arhitektura dijelom sačuvana u zidovima današnjih kuća na Kaštelu. Nedaleko od crkve Sv. Ivana nalazila se crkva sv. Jakova, kod današnjih Grca. Prvi se put spominje 1494. godine. U zapisima iz 1717. biskup je naredio da se krov crkve popravi te da se na oltar postavi slika. To je ujedno i zadnji spomen ove crkve. Četrdesetih je godina prošlog stoljeća još uvijek bila sačuvana čitava apsida. Crkva je pripadala samostanu sv. Stjepana i bila je smještena na njegovim posjedima u Pasturanu. Blizu nekadašnjih kuća Miknića, ispod Kanata, nekada se nalazila crkva sv. Marka iz vremena mletačke vlasti. Za razliku od nje, crkva sv. Martina u Valmartini potječe iz 9. st., kada se s dolaskom Franaka pod Karlom Velikim na Jadran širi kult sv. Martina. U 13 st. pravo imenovanja kapelana imao je niz istaknutih rapskih građana, potomaka utemeljitelja crkve. U ispravi iz 1237. spominju se neki od njih, koji su prema običaju tog vremena imali zanimljiva imena: Kristofor Maldenaro (Loš novac), Krsto Gambigrosse (Velike noge), Ginan Dragobrat, Stjepan Skorobogati, Kotopanja Vitin Velike Glave. Iza Pudarice, prema Mišnjaku, nalazila se crkva sv. Marije, a crkva sv. Roka, kojoj nema traga, stajala je negdje na trasi glavne ceste. Naposljetku, u Barbatu se nalazila i crkva sv. Barbata po kojem je mjesto i dobilo ime. Crkva se prvi put spominje 1523., ali je zasigurno bila starija, možda čak iz 9. stoljeća. Napuštena je već 1760., a u zapisima iz 1826. navodi se da je porušena. |
Ranobizantska utvrda sv. Kuzme i Damjana
|
Ranobizantska utvrda sv. Kuzme i Damjana iz 6. st. smještena je na obroncima Kamenjaka, na brdu sv. Damjana u Barbatu. Od nje su ostale ruševine. Sklop površine 4.2 ha sastojao se od crkve, stambenih i vojnih građevina, cisterne, glavnog ulaza i zidina ponegdje ojačanih kontraforima. Utvrda je iz doba Justinijanove rekonkviste ovog dijela jadranske obale u prvoj polovini 6. st. Tlocrt utvrde u obliku je nepravilna trokuta, čiji se sjeverozapadni vrh nalazi na vrhu brda, zapadno lice spušta se niz strmiju stranu brijega prema jugu, dok istočno prati blažu kosu po gotovo uvijek istoj izohipsi. Dvije stranice spojene su južnim licem utvrde u nepravilnim i na više mjesta lomljenim kutovima. Najbolje je sačuvano zapadno lice utvrde na mjestima i više od 4 m s pet ojačavajućih kontrafora zaobljena završetka. Ostali su zidovi znatno manje sačuvani, južni do visine od 3 m. Debljina iznosi oko 1 m na južnoj i istočnoj strani, dok je zapadni debeo čak 2 m. Jugozapadni kut na kojemu se vjerojatno nalazila kula posve je porušen. Od glavnog ulaza sačuvao se i dio polukružnog luka kojim je bio nadvišen, zidan od sedre. Vrata su s lijeve i desne strane na vanjskom licu bila flankirana moćnijim kontraforima. Sačuvani su ostaci odvojenih prostorija od 3 do 5 m visine, te u sjeveroistočnom dijelu pravokutne cisterne koja je bila presvođena bačvastim svodom od sedre. Središnja građevina unutar utvrde svakako je bila crkva, jednobrodna sa širokom polukružnom apsidom na istočnoj strani. Sjeverni i južni zid su djelomično, a pročelje je u cijelosti porušeno. U tjemenu apside nalazi se bifora s lukovima zidanima od sedre, naknadno zazidana. Pregradnja crkve i još nekih dijelova nekadašnje utvrde provedena je krajem 12. ili početkom 13. st., a crkvica je posve napuštena sredinom 19. st. kad počinje proces urušavanja. Ova je utvrda jedan od najvećih kastrona koji je u sebi sadržavao obrambene, nadzorne i refugijske funkcije. Jedna je u nizu veličanstvenog sustava fortifikacija koje je dao izgraditi za nadzor granice Bizanta Justinijanov vojskovođa Belizar.
Bedemi utvrde s kontraforima
Predaje. Prema jednoj (neprovjerenoj) legendi ove ruševine potječu još iz doba grčkih naseobina, kao grčka vojna kolinija koju su podigli Grci Sicilijanci. Do današnjih dana među stanovništvom otoka sačuvana je priča, da je prilikom jedne bitke za ovu utvrdu potekla krv i vino sve do mora.
|
Geodetski snimak utvrde sv. Kuzme i Damjana, iz 1980-ih godina (Domijan, 1992)
Tlocrt utvrde Sv. Kuzme i Damjana iznad Barbata
IZVOR Barbat na Rabu. Wikipedija (hr)
PROČITAJ VIŠE JURKOVIĆ, Miljenko: Utvrda Sv. Kuzme i Damjana u Barbatu Na Otoku Rabu - Revizija Istraživanja (Early Byzantine Fortress of St Cosmas and Damian in Barbat on the Island of Rab - a Reconsideration). U: Rapski zbornik II, Andrić, Josip; Lončarić, Robert (ur.). Ogranak Matice hrvatske u Rabu. Rab, 2012. (PDF) |
Barbatski kanal
|
Barbatski kanal je tjesnac u Jadranskom moru koji dijeli otoke Rab (sjeveroistočna obala kanala) i Dolin (na jugozapadu).
Na jugoistoku kanal izlazi na Velebitski kanal, a na sjeverozapadu se nalazi otočić Sveti Juraj i grad Rab. Na obalama Barbatskog kanala se nalazi grad Rab te naselja Banjol i Barbat na Rabu, po kojem je dobio i ime. Na najužem mjestu je širok oko 300 metara. |
OTOK DOLIN
|
Dolin je izduženi otok na Kvarneru, tik uz otok Rab, od kojega ga dijeli Barbatski kanal. Pruža se u pravcu sjeverozapad - jugoistok, usporedno s rapskom obalom. Najsjevernija i najzapadnija točka: Donji rt, nalazi se zapadno od mjesta Banjol na otoku Rabu. Najjužnija točka je Gornji rt. Sjeverno i istočno od otoka se nalazi otok Rab, a u neposrednom susjedstvu na sjeveru se nalazi otočić Sveti Juraj. Niži, uži i izduženiji sjeverozapadni dio otoka zove se Tanko.
U neposrednom južnom susjedstvu se nalaze dva otočića: Školjić Veli i Školjić Mali. Najviši vrh je Samotorac, 117 m. 
|
3.3. Kamporska udolina (Kamporsko-eufemijska u.)
Kampor
|
Poluotok Kaštelina. Mnoštvo arheoloških artefakata krije poluotok Kaštelina u Kamporu, odvojen pretpovijesnim zemljanim nasipom s kontinuitetom još od kasne antike. Masivni perimetralni zidovi graditeljskog sklopa na gotovo cijeloj površini poluotoka s naznakom kutnih kula, ostaci cisterni, niz mozaičkih kockica te vjerojatno postojanje sakralne građevine potkrjepljuju pretpostavku da je na ovom mjestu bila ranobizantska utvrda. To potvrđuje i njena ubikacija naspram istovrsnih građevina na Cresu i Krku.
Memorijalno spomen-groblje žrtvama fašizma u Kamporu.
|
Tlocrt sadašnjih istraživanja ruševina na Kaštelini
Izvor: Regan, Nadilo, Građevinar 61 (2009) 10 |
Uvala Sveta Eufemija
|
|
Franjevački samostan sv. Bernandina (samostan sv. Eufemije)
Pri kraju uvale Eufemija, na maloj uzvisini uz more, smješten je samostan koji pripada biskupiji krčkoj - Metrooliji riječkoj. Samostan je često pod imenom sv. Eufemije (po crkvici uz koju je sagrađen). Crkvica sv. Eufemije spominje se već u 13. stoljeću i prema njoj je samostan dobio ime. U samostanu se čuva i jedna od najbogatijih starih knjižnica. U Kronici samostana bilježeni su svi važniji događaji u životu otoka Raba u posljednjih sedam stoljeća. Povijesni pregled. Franjevci su u Rabu od vremena sv. Franje (u sklopu provincije Sklavonije je rapska kustodija). Dana 5.5.1287. rapski biskup Grgur de Hermolaus, preselio je benediktinke u današnji benediktinski samostan u Rabu, a u njihov sv. Ivana dovodi franjevce. Samostanski objekti. Na molbu stanovnika Raba, sv. Ivan Kapistranski, generalni vikar opservanata, ovlašćuje 24.5.1445. provincijala Sklavonije fra Šimuna iz Dubrovnika da pošalje na Rab franjevce. Fra Nikola Puliksano iz Zadra, izabere povrh sv. Eufemije mjesto izvan grada ali blizu njega. Povelja od 9.1.1446. opisuje kako je arhiprezbiter Keptalo uveo fra Nikolu iz Šibenika u posjed samostana. Donator gradnje je Petar Car. Samostan je jednostavan: jedina reprezentativna prostorija, blagovaonica, urešena je slikom Posljednje večere (autor nepoznat, vjerojatno kasna renesansa). Sliku s temom dolaska sv. Franje u Dalmaciju, gradnje i djelovanja samostana naslikala je Eva Koeberle, 1971., na lesonitu. Marija, žena donatora Petra Cara, oduševljena svečanošću proglašenja svetim Bernardina Sijenskoga u Rimu 1450., u čast svecu podiže gotičku crkvu (ugovor o gradnji je sklopljen 1451. s Jurjem iz Zadra). Poliptih glavnog oltara (desetak slika na drvetu braće Vivarini iz Venecije, postavljen 1458.) prikazuje sv. Bernardina, sv. Petra (donator Petar Car), sv. Antuna, sv. Kristofora (zaštitnik otoka i grada), sv. Franju (s križem i knjigom u ruci), sv. Jeronima (zaštitnik Dalmacije i Provincije), sv. Ivana Krstitelja, sv. Eufemiju (zaštitnica Kampora) i sv. Ljudevita Anžujskog, a povrh je Bogorodica s Djetetom. Na kasnogotičkom raspelu je ekspresivno Kristovo lice. Crkva je posvećena 1466. (u nazočnosti petorice dalmatinskih biskupa). Sliku "Grčke Gospe" poklanja Marija, sestra Andrije Chimalarcha, izvršujući bratovu oporuku (obitelj je pred Turcima izbjegla iz Carigrada u Rab, pa Veneciju). Za sliku je podignut oltar, dodan barokni okvir i kapela. Crkva je barokizirana u 17. stoljeću, a 1669. dobiva oslikani strop (27 slika: B.D.M. sa sv. Bernardinom i sv. Kristoforom, život sv. Franje i franjevačkih svetaca, drvo, rad Napolijeva sina iz Splita). Iz toga doba su: svetohranište, kameni oltari sv. Franje i sv. Križa (maknuti 1929.) i stup za uskrsnu svijeću. Fra. Vladislav Brusić 1929. preuređuje crkvu radi povećanja prostora. U skladu sa uredbama II. vatikanskog sabora crkva je preuređena po nacrtu fra Vinka Fugošića dogradnjama (pazinskim kamenom, rapski klesar Mihovil Damjan), a novopostavljeni glavni oltar je posvećen 6.12.1979. Crkva je bila sastajalište i pokapalište rapskoga plemstva (pod je prekriven cementnim pločicama 1903.). Grobne ploče: donatora Petra Cara (s grbom, vjerojatno rad Andrije Alešija iz Drača) uzidana je u klaustru, a ona s natpisom "Sep/ultura/. de Fratelli" (s trokračnim pleterom) pred "kapelom Grčke Gospe". Klaustar (bez ukrasa, s polukružnim lukovima na stupovima) također je iz donacije Petra Cara iz 1446. Sarkofag s likovima Marije s Djetetom, sv. Franje i sv. Ljudevita je po tradiciji pripadao ličkoj kneginji Magdaleni Budišić (umrla 1532.), trećoretkinji koja je u Rabu sagradila franjevkama samostan sv. Antuna. Na grlu bunara za kišnicu je benediktinski grb: tri brda s jednim križem. Osnovna škola (vodila su je braća u gospodarskoj kući), pa mlin za masline, kotlovi za pečenje rakije i arsenal (na raspolaganju svakome) govore o samostanu kao kulturnom i gospodarskom središtu. U samostanu je djelovao skriptorij u kojem su pisani i iluminirani liturgijski priručnici do 18.st. (poznat je iluminator fra Bernardin iz Raba, 1512.). U novije se doba ističu: fra Vladislav Brusić iz Vrbnika (poglavar, pisac monografije o otoku) prvi je ukazao na uvjete za razvoj turizma, fra Odoriko Badurina s Paga (1936-1956. proučio i uredio sve rapske arhive) pisac "Velike kamporske kronike" i fra Andrija Bonifačić s Punta (poglavar), prevodilac svetačkih spisa. U knjižnici (oko 7500 bibliotetskih jedinica) su zastupljene inkunabule i rani tisak. Ima i Aristotelovih spisa. Rukopisni fond čuva Zakonik grada Raba iz 1598. Uz knjižnicu i arhiv (u 1970. uređenim prostorijama) je i arhiv Raba. Zbirka dragocjenosti je uređena polovicom sedmoga desetljeća 20. st. Tu su: slika sa oltara sv. Franje (Gian Antonio Guardini, 17.st.), Navještenje (Antonio Belucci iz Trevisa, oleat), dvije ikone Bogorodice s Djetetom i jedna sv. Antuna Padovanskog (Bogorodice vjerojatno iz 14. st., sv.Antun iz XVI.st.), Kristovo rođenje (Guido Manes), Mater dolorosa (nepoznati autor), Čudo sv. Antuna (nepoznati autor, 18.st.), dvije ikone ruske bizantske škole (donesene 1870.g.), reljefni prikaz Razapinjanja (na škrinji od maslinova drveta, prema slici Andree Mantegne), procesionalni franjevački križ izrađen po oporuci donatora samostana Petra Cara (pozlaćeno srebro, filigranski rad iz Raba, 16.st.) s četiri evanđelista uz Krista i sv. Franjo, sv. Bonaventura, sv. Antun Padovanski, sv. Bernardin i sv. Margareta Kortonska. Među pergamenama uz iluminirane korale izložen je svitak hebrejske pergamene s tekstom početka biblijske knjige Ponovljenoga zakona. Tu su i keramičke pločice s klinovitim pismom (poklon Ive Kuglija, zagrebačkog knjižara) i kipići s hijeroglifima, arheološki nalazi i etnografska zbirka. Stalna izložba slika fra Ambroza Testena (103 ih je naslikao za boravka ovdje) je u crkvi sv. Eufemije od 1989. Kampor je bio kapelanija župe Rab koju su franjevci pastorizirali, a 1836. osnovana župa sv. Eufemije povjerena je braći, koja ispomažu i župnicima i duhovni su asistenti sestrama benediktinkama i franjevkama. Naseljavanjem okolice nakon II. svj. rata i izgradnjom ceste do bolnice i hotela u Suhoj Punti samostan je izgubio izoliranost, a zauzetošću braće uščuvan je, zaštićen i opremljen. Samostan je spomenik kulture prve kategorije. Važnija slavlja tijekom godine. Uskrsni ponedjeljak ("Magdalenino") i sv. Eufemija (16.9.). FSR: oko 50 članova, sastanci prve nedjelje u mjesecu. IZVOR Rab - Samostan sv. Bernandina. Franjevačka provincija sv. Jeronima |
Pogled s obronaka Kamenjaka na franjevački samostan u Kamporu (u sredini fotograifje)
|
4. ZARAVAN KALIFRONT
|
RAPSKE PREDAJE Draga – rapska pastirica i Kalifront U davnim vremenima mladi je Kalifront čuvao ovce svoga oca koji je bio prijatelj Barbata, gospodara istočnog dijela otoka. Današnje mjesto Barbat nazvano je prema njemu. Prema predaji, Barbat je imao kćer Dragu. Kako je izrastala u mladu djevojku sudbina je htjela da i ona čuva ovce svoga oca. Kalifront se žestoko zaljubio u djevojku. Kako ga je strast sve više obuzimala, na kraju popusti ludoj želji. Djevojka ga je upozorila da ne smije poći s njim, jer ju je njena majka zavjetovala na čistoću božici Dijani. Draga je morala pobjeći, a Kalifront je krenuo za njom. Sustigao ju je ispred špilje Loparska Jamina i nasrnuo na nju. Djevojka je vikala i molila Dijanu za pomoć. Dijana je čula njen vapaj za pomoć te ju pretvorila u kameni kip koji lije suze, a Kalifronta su bogovi kaznili tako da se morao hraniti divljim plodovima i saditi drveće dok vrelo u špilji - nepreušan izvor Draginih suza - nije presušilo. Kako je šuma postajala gušća tako su i dlake na Kalifrontovoj koži postajale jače, te je više naličio životinji nego čovjeku. Na kraju se i sam pretvorio u šumu te se stopio s njom. Najveća rapska šuma i poluotok dobili su tako naziv Kalifront. Ta dva lika, okamenjena Draga i u broncu saliven Kalifront, prikazani su u fontani na glavnom rapskom trgu, radu akademskog kipara Željka Violića. |
4.1. Frkanj
Uvala Vela Komunčica
|
|
|
|
Rt Frkanj
|
4.2. Ograde
Uvala Gožinka
|
Uvala Ćifnata
|
4.3. Dundo
Šuma Dundo
4.4. Kalifront
IZVORI I LITERATURA
BONIFAČIĆ, Andrija. Samostan svete Eufemije Kampor na otoku Rabu. Zagreb, 1985.
BRAUT, Ivan; MAJER, Krasanka; EDITA ŠURINA, Jurišić: Franjevački samostanski kompleks sv. Bernardina Sijenskog u Kamporu na otoku Rabu. Mala biblioteka Godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske, Svezak 21. (2020.) (PDF)
BUKOVAC, Tihomir: Geoprostorne značajke i turistički razvoj otoka Raba. Završni rad.Veleučilište u Karlovcu. Karlovac, 2020. (PDF)
DOMIJAN, Miljenko: Ostaci utvrde sv. Damjana u Barbatu na otoku Rabu. Diadora 14. Zadar, 1992. str. 325-344.
JARAK, Mira: Starokršćanska i ranosrednjovjekovna skulptura otoka Raba. Izvorni znanstveni rad. Starohrvatska prosvjeta III. serija – svezak 37/2010. (PDF)
ROSAVEC, Roman: Park-šuma "Komrčar" na otoku Rabu - stanje i valorizacija. Šumarski list br. 7–8, CXXX (2006), 345-352
ŠKIBOLA, Paulo: Otok Rab od kasne antike do romanike. Završni rad. Sveučilište u Zadru. Zadar, 2020. (PDF)
BRAUT, Ivan; MAJER, Krasanka; EDITA ŠURINA, Jurišić: Franjevački samostanski kompleks sv. Bernardina Sijenskog u Kamporu na otoku Rabu. Mala biblioteka Godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske, Svezak 21. (2020.) (PDF)
- Uvod. Franjevački samostanski kompleks sv. Bernardina Sijenskog u Kamporu na otoku Rabu prema teritorijalnoj upravnoj podjeli Katoličke Crkve u Hrvatskoj pripada Riječkoj metropoliji i Krčkoj biskupiji. U sastavu je i franjevačke Provincije sv. Jeronima koja ima sjedište u Zadru i obuhvaća područje čak 10 biskupija u Dalmaciji i Istri, djelujući u 26 samostana na priobalju i otocima, od Rovinja pa sve do Kotora. Brojnost samostana potvrđuje dugu povijest i prisutnost franjevaštva na našim prostorima, od gotovo osam stoljeća, još od vremena utemeljitelja reda sv. Franje Asiškog koji je navodno i sam 1212., prema zapisima njegovog životopisca Tome Čelanskog, na putu prema Svetoj zemlji zbog oluje dospio na hrvatsku obalu.
BUKOVAC, Tihomir: Geoprostorne značajke i turistički razvoj otoka Raba. Završni rad.Veleučilište u Karlovcu. Karlovac, 2020. (PDF)
- Sažetak. Bilježeći trend kontinuiranog rasta tijekom proteklih pedesetak godina, turizam danas postaje uistinu globalna aktivnost. Suvremeni turisti biraju turističke destinacije ovisno o tome zadovoljava li ponuda njihove želje i potrebe. Bitne promjene u vrijednosnom sustavu suvremenog potrošača, njegovom odnosu prema sebi, široj zajednici i, posebice, prema okolišu te, nadasve, dosezi informacijskih tehnologija, značajno mijenjaju suvremenu turističku industriju. Otok Rab je otok čudesne prirodne raznolikosti, prekrasnih raznovrsnih plaža, otok bogatog povijesnog naslijeđa, dugih i ugodnih šetnica, tradicije od 120 godina organiziranog turizma, ljubaznosti, gostoljubivosti i marljivosti otočkog stanovništva. Uz bogatstvo flore, na Rabu susrećamo i raznolik životinjski svijet, kako na kopnu, tako i u moru. Prirodno bogatstvo, bogata prošlost i kulturno-povijesno naslijeđe osnove su turističke djelatnosti, koja je glavna gospodarska grana sa stoljetnom tradicijom. Otok Rab kao popularna turistička destinacija ima potencijale za uspješan razvoj turizma i u 21. stoljeću, kroz inovativne pristupe u kreiranju turističkih proizvoda po mjeri potrošača.
DOMIJAN, Miljenko: Ostaci utvrde sv. Damjana u Barbatu na otoku Rabu. Diadora 14. Zadar, 1992. str. 325-344.
JARAK, Mira: Starokršćanska i ranosrednjovjekovna skulptura otoka Raba. Izvorni znanstveni rad. Starohrvatska prosvjeta III. serija – svezak 37/2010. (PDF)
- Opis. U radu se izlažu značajke starokršćanske i ranosrednjovjekovne skulpture vezane uz brojne sakralne građevine na otoku Rabu (katedrala Sv. Marija Velika, Sv. Ivan Evanđelist, Sv. Andrija, Sv. Petar u Supetarskoj Dragi, Sv. Stjepan u Barbatu, Sv. Eufemija u Kamporu, porušena predromanička crkvica sv. Martina). Na temelju stilske analize i svih relevantnih podataka o pojedinim spomenicima, predlažu se uže datacije i u nekim slučajevima povezivanje spomenika nepoznate provenijencije s određenim lokalitetima. Starokršćanska djela načelno pripadaju 5. i 6. st., predromanička u većem broju početku 9. st., dok za ranoromaničku skulpturu (osobito za brojne kapitele u rapskim crkvama) vrijedi okvirna datacija u sredinu i drugu polovicu 11. stoljeća.
- Opis. U knjizi su obrađeni brojni kameni spomenici s otoka Raba, dijelovi crkvenog namještaja i arhitektonske skulpture. U uvodnim poglavljima opisan je kontekst u kojem treba sagledavati pojavu i obilježja rapske skulpture u kasnoj antici i ranome srednjem vijeku. Glavni dio knjige predstavljaju tri velika poglavlja posvećena starokršćanskoj, predromaničkoj i ranoromaničkoj skulpturi s otoka Raba. U analizi spomenika istaknuta su njihova stilska i radionička obilježja, analogije i datacijske odrednice. Pored u literaturi zastupljenih djela, u knjizi su objavljeni i neki dosada izostavljeni spomenici, čime je upotpunjena slika o razvoju skulpture na otoku Rabu od 4. do kraja 11. stoljeća. U kataloškom dijelu nalazi se 108 kataloških jedinica.
- Uvod. Crkva Sv. Ivana u Rabu jedna je od trobrodnih bazilika što se na visokom hrptu grada nižu u istoj osi i svojim zvonicima daju karakterističan pečat srednjovjekovnoj komuni. Najruševnija od sviju, tek s izdignutim zvonikom, koji je i sam u vrlo lošem stanju, izložena propadanju, ipak je, i to već odavno, izazvala najveću pažnju brojnih stručnjaka. Bilo je to ponajviše zbog njena oblika s na Jadranu jedinstvenim deambulatorijem, kojem pak postanak nije ni do danas posve razjašnjen.
- Sažetak. Potkraj 2009. godine Međunarodni istraživački centar za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu (IRCLAMA) je u suradnji sa Sveučilištem u Padovi izradio nove geodetske snimke ranobizantske utvrde sv. Kuzme i Damjana u Barbatu na otoku Rabu. Te su snimke omogućile dopunjanje dosadašnjih spoznaja o utvrdi i njezinoj crkvi, kao i donošenje novih zaključaka o uređenju ranobizantske utvrde. Pomna je analiza urodila nizom novih saznanja baš kao što je i prikupljanje podataka urodilo identifikacijom mnoštva ranije nezabilježenih zidanih struktura. Sveukupno, ova studija čini utvrdu s crkvom sv. Kuzme i Damjana jednom od najbolje istraženih bizantskih utvrda Justinijanova doba na is točnome Jadranu.
- Sažetak. Reljef otoka Raba ima paralelnu zonalnu strukturu u kojoj se izmjenjuju litološka svojstva te antiklinalne i sinklinalne forme, odnosno hrptovi i udoline koji se pružaju dinaridskim pravcem SZ – JI. U skladu s dominantnom karbonatnom osnovom na otoku prevladava krški i akumulacijski reljef. Horizontalnu i vertikalnu energiju reljefa povećavaju pojave glavica na gotovo svim dijelovima otoka. Obalna područja otoka oblikovana su gornjopleistocensko-holocenskim izdizanjem morske razine kada su potopljene brojne jaruge čime su oblikovane veće uvale. U svrhu kategorizacije reljefa izrađen je digitalni model reljefa (DMR) otoka Raba na temelju kojeg je izrađena sintetička karta prostornog rasporeda litoloških jedinica, nagiba padina i morfogenetskih tipova reljefa te je izračunat udio pojedinih kategorija nagiba padina. Na otoku je zastupljeno 5 kategorija nagiba padina među kojima najveći udio čine nagnuti tereni nagiba padine 5- 12°. Na padinama nagiba iznad 12° dominiraju derazijski procesi koji su izraženi na područjima rasprostranjenosti eocenskih naslaga. Prostorni raspored nagiba padina u velikoj mjeri odražavaja morfostrukturne značajke reljefa. Velika ustrmljenost padina vezana je za dijelove raščlanjene karbonatne zone hrpta Kamenjaka na koju je utjecala tektonika te krški i padinski procesi. U skladu s prevladavajućim morfostrukturnim obilježjima na Rabu se ističu četiri veće cjeline: hrbat Kamenjak, zaravan Kalifront, poluotok Lopar i središnja flišna udolinska zona. Unutar njih je s obzirom na prostorni rasporeda litoloških jedinica, nagib padina i prevladavajuće tipove reljefa utvrđeno četiri tipa obale i 28 kategorija reljefa. Najrasprostranjenije kategorije su kamenite, strme i nepristupačne i pristupačne obale te krški reljef oblikovan na padinama nagiba 5-12° i 12- 32°.
- Sažetak. Svrha ovog rada je istražiti i objasniti upravno- teritorijalne mijene otoka Raba tijekom povijesno- zemljopisnog razvoja i obrazložiti suvremeno stanje unutar Jadranske Hrvatske, odnosno Primorsko-goranske županije. Otok Rab pripada Kvarnerskom otočju (do početka 20. st. sjevernodalmatinskim otocima), a zbog svog geografskog položaja i prirodne osnove, imao je osebujan historijsko-geografski razvoj. Poljoprivreda i pomorstvo u prošlosti te turizam u najnovije vrijeme su ključne djelatnosti koje su omogućavale opstojnost i prosperitet otoka u različitim političkim sustavima i društvenim okolnostima. Razvoj grada Raba, a time i prve organizirane teritorijalne uprave cijelog otoka, započeo je za vrijeme rimske uprave kad je Rab imao status municipija. Tijekom većeg dijela srednjeg i novog vijeka (do 1797.) grad Rab je funkcionirao kao samostalna komuna čija se vlast rasprostirala na cijelom otoku, ali i na susjednom kopnu i sjevernom dijelu otoka Paga. Razdoblje 19. i 20. stoljeća je obilježeno mnogobrojnim teritorijalnim promjenama, često politički uvjetovanim. Krajem 20. stoljeća, stvaranjem samostalne Hrvatske, i jačanjem Novalje na susjednom Pagu, upravno-teritorijalni ustroj ograničio sa na sam otok i pripadajuće manje otoke. Prema trenutnom stanju, sedam naselja na otoku čini Grad Rab (Banjol, Barbat, Kampor, Mundanije, Palit, Rab, Supetarska Draga) dok je najsjevernije otočno naselje, Lopar, izdvojeno u samostalnu općinu 2006. Sadašnji i budući razvoj cijelog otoka treba temeljiti na lokalnom gospodarstvu i tradicionalnim djelatnostima, a upravno-teritorijalni ustroj treba biti prvenstveno u funkciji tog razvoja.
- Zaključak. Rab je otok iznimnih prirodnih vrijednosti. Od mnogobrojnih prirodnih predjela visoke vrijednosti posebno se ističu tri područja zaštićena Zakonom o zaštiti prirode. To su posebni rezervat šumske vegetacije Dundo, park šuma Komrčar te značajni krajobraz Lopar. Krajobrazna analiza, razne druge studije i metode valorizacije ovih područja izrazito su potrebne. U zadnje vrijeme projektima poput „Geopark otok Rab“ prirodne znamenitosti otoka Raba dolaze do izražaja pa tako i zaštićena područja, posebice značajni krajobraz Lopar. Ipak, potencijal zaštićenih područja Raba puno je veći od onoga što nam ona danas pružaju. Primjerice, šuma Dundo je šuma izrazite prirodne ljepote i svijetske vrijednosti, ali još uvijek nije predstavljena posjetiteljima u svome punom sjaju. Naime, mogućnost njezina turističkog valoriziranja je izuzetna te se može posijećivati u svrhu izleta, biciklističkog turizma i rekreacije (tkz. aktivni turizam), znanstvenih istraživannja i dr. Također, nedavno je u park šumi Komrčar došlo do obnove starog dječjeg igrališta i stvorena je određena rekreacijska zona što je na tragu mišljenja kako park šuma, kao zeleni biser neposredno uz sami grad Rab, može i mora naći svoje mjesto u cjelokupnoj slici otoka Raba i negovoj turističko-gospodarskoj prezentaciji. Zaštićena područja vrlo su bitna za otok Rab. Valorizacija zaštićenih područja se događa, iako smatram da je napredak u smislu vrednovanja još moguć i da njhova moguća uloga u svrhu turizma i otvaranju Raba širem krugu posjetitelja s različitim afinitetima nije do kraja prepoznata. Potrebno bi bilo dodatno informiranje i upoznavanje lokalnog stanovništva o vrijednostima zaštićenih područja, ali i drugih prirodnih vrijednosti otoka jer ako sami ne cijenimo ono što imamo, teško će i drugi moći.
- Zaključak. Rab, iako relativno manji otok, ima velik broj starokršćanskih i ranoromaničkih crkava. No zanimljivo jest da ima vrlo malo ili nimalo izvornih predromaničkih crkava, kao što je to slučaj u drugim krajevima, premda ima podosta predromaničkih fragmenata. Tu naizgled neobičnu pojavu nije teško objasniti. Rab naime nije u seobi naroda pretrpio nikakva razaranja i kod njega se kršćanstvo razvijalo slobodno i bez ikakvih stresova. Crkve su se, i u gradu i na cijelom otoku, gradile i obnavljale ovisno o mogućnostima i dotrajalosti te neovisno o stilovima koji su se u međuvremenu mijenjali. Kako su bili dosta zatvoreni za pridošlice s obližnjeg kopna, izostao je i njihov poticaj za gradnju takvih crkava. Jer najviše su predromaničkih crkava izgradili oni čiji su preci najprije porušili sve što su zatekli, a potom se njihovi pokršteni potomci nisu imali gdje okupljati ni moliti. Zato su često i gradili manje crkve unutar većih i razorenih.
ROSAVEC, Roman: Park-šuma "Komrčar" na otoku Rabu - stanje i valorizacija. Šumarski list br. 7–8, CXXX (2006), 345-352
ŠKIBOLA, Paulo: Otok Rab od kasne antike do romanike. Završni rad. Sveučilište u Zadru. Zadar, 2020. (PDF)
- Sažetak. U ovome je radu dan kratak pregled najbitnijih arheoloških lokaliteta i nalaza iz svih prapovijesnih razdoblja te iz vremena antike. Ono na što je u radu stavljen poseban fokus je period kasne antike na otoku, posebice na kasnoantičke utvrde, Kaštelinu u Kamporu i utvrdu sv. Kuzme i Damjana na obroncima Kamenjaka. Također, težište rada je i razdoblje srednjeg vijeka, konkretnije romanike. Podrobno su opisane glavne romaničke građevine poput crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, sv. Ivana Evanđeliste, sv. Andrije u gradu Rabu te crkva sv. Petra u Supetarskoj Dragi. Uz same stilske i arhitektonske karakteristike navedenih romaničkih crkvi, opisane su i njezine pregradnje tijekom stoljeća do današnjice, a u obzir su uzeti također i pripadajući skulpturni radovi.
JAGARIĆ, Vladimir: Planinarske šetnje Rabom (Frischauf, Krajač i Premužić na Rabu). Hrvatski planinar, 1999, br. 10, str. 273 (PDF)
K. Ma.: Dundo na otoku Rabu (Zaštita prirode). Naše planine, 1960, br. 5-6, str. 134 (PDF)
MEŠTRIĆ, Branko: Šumari - graditelji planinarskih putova. Hrvatski planinar, 2004, br. 6, str. 202 (PDF)
OLIP, Ivo: Planinarski izazovi na Rabu i susjednim otocima. Hrvatski planinar, 2020, br. 11, str. 481 (PDF)
P.: Prirodni perivoj na Rabu. Hrvatski planinar, 1931, br. 7, str. 187 (PDF)
PAŠKVAN, Ivana: Na Rabu se može i planinariti. Naše planine, 1980, br. 7-8, str. 165 (PDF)
STAHULJAK, Vladimir: Svečano otvorenje planinarske staze na Kamenjaku na Rabu. Hrvatski planinar, 1932, br. 12, str. 369 (PDF)
UČKAR: Šumski perivoj na otoku Rabu. Hrvatski planinar, 1933, br. 2, str. 58 (PDF)
UČKAR: Kamena kula na najvišem vrhu Kamenjaka na otoku Rabu i piramida u šumskom perivoju Dundo (Rad podružnica HPD). Hrvatski planinar, 1934, br. 2, str. 93 (PDF)
UČKAR: Podružnica H.P.D. Kamenjak u Rabu (Rad podružnica HPD). Hrvatski planinar, 1934, br. 2, str. 94 (PDF)
ŽAGAR, Klara Jasna: Putovi do osmijeha : Bura na Alinom bilu kod Senja i na rapskom Kamenjaku. Hrvatski planinar, 2018, br. 10, str. 434 (PDF)
K. Ma.: Dundo na otoku Rabu (Zaštita prirode). Naše planine, 1960, br. 5-6, str. 134 (PDF)
MEŠTRIĆ, Branko: Šumari - graditelji planinarskih putova. Hrvatski planinar, 2004, br. 6, str. 202 (PDF)
OLIP, Ivo: Planinarski izazovi na Rabu i susjednim otocima. Hrvatski planinar, 2020, br. 11, str. 481 (PDF)
P.: Prirodni perivoj na Rabu. Hrvatski planinar, 1931, br. 7, str. 187 (PDF)
PAŠKVAN, Ivana: Na Rabu se može i planinariti. Naše planine, 1980, br. 7-8, str. 165 (PDF)
STAHULJAK, Vladimir: Svečano otvorenje planinarske staze na Kamenjaku na Rabu. Hrvatski planinar, 1932, br. 12, str. 369 (PDF)
UČKAR: Šumski perivoj na otoku Rabu. Hrvatski planinar, 1933, br. 2, str. 58 (PDF)
UČKAR: Kamena kula na najvišem vrhu Kamenjaka na otoku Rabu i piramida u šumskom perivoju Dundo (Rad podružnica HPD). Hrvatski planinar, 1934, br. 2, str. 93 (PDF)
UČKAR: Podružnica H.P.D. Kamenjak u Rabu (Rad podružnica HPD). Hrvatski planinar, 1934, br. 2, str. 94 (PDF)
ŽAGAR, Klara Jasna: Putovi do osmijeha : Bura na Alinom bilu kod Senja i na rapskom Kamenjaku. Hrvatski planinar, 2018, br. 10, str. 434 (PDF)
