---

Poglavlje je u izradi. Hvala na razumijevanju!

Velebitska degenija (Degenia velebitica)
Autorica: Roberta F., Wikipedija

Jetrenka (plava šumarica, lat. Hepatica nobilis)
Zeljasta trajnica iz porodice žabnjakovki. Pripada rodu šumarica jetrenka (Hepatica), a zbog svog plavog cvijeta, poznata je i kao plava šumarica. Uspravne je dlakave stabljike, naraste do 15 centimetara visine, a raste pojedinačno ili u manjim skupinama. Raširena je po dijelovima Europe (uključujući i Hrvatsku), Azije i Sjeverne Amerike. Danas zbog gubitka staništa i ljudi koji je beru zbog cvjetova, svrstana u kategoriju osjetljivih vrsta i zaštićena je. U prošlosti su njezini cvjetovi i listovi u narodnoj medicini služili za liječenje bronhitisa i problema s jetrom.
Snimljeno: Severinski kraj, Gorski kotar, kraj veljače 2021.

Medvjeđa lijeska 
Ostala imena: drvolika lijeska, turska lijeska, divoljeska, lat. Corylus colurna; srp. mečja leska

Poznata još kao medvidiji lišnjak, vrsta je lijeske koja raste na područjima jugoistočne Europe i jugozapadne Azije. Ovo je naviša vrsta lijeske koja može narasti do 30 m s promjerom debla i do 1,5 m. Biljka je listopadna a njeni su listovi zaobljeni, dugi od 6 - 15 cm, široki od 5 – 13 cm, prekriveni malim dlačicama sa svake strane i nazubljeni na rubovima. Biljka je jednodomna i cvjeta u rano proljeće prije listanja. Za razliku od običnog liješnjaka  plodovi su nešto manji s debeljom i tvrđom ljuskom te manjom jezgrom i dolaze u "grozdovima" od po tri do osam povezanih čahura.
IZVOR  Medvjeđa lijeska. Wikipedija (hr)

Primjerci po Dinarskom gorju
Na Borike (kod Rogatice): raritetni primjerak stabla medvjeđe lijeske, starosti 450 godina, obujma krošnje 12 metara i izuzetne ljepote. Ovo stablo je pod zaštitom države.

Deblo medvjeđe lijeske
Autor: Botaurus; Wikipedija

List i plod medvjeđe čijeske
Autor fotografije: đböhringer friedrich; Wikipedija

Bukva

Bukva je najrasprostranjenija vrsta drveća u dinarskim planinama i u dinarskim kontinentanim krajevima u većini dinarskih država, jer raste od nizija do visokog gorja. Može rasti u nizinskim područjima, kao i u područjima do 2100 metara nadmorske visine, a takve bukve se nazivaju pretplaninskima. Bukva često raste u skupinama i tvori čistu bukovu šumu ili raste u zajednicama s grabom, jelom, smrekom ili pitomim kestenom. Životni vijek obične bukve iznosi oko 300 godina.
Budući da je ekološki vrlo prilagodljiva i odgovaraju joj različiti zemljišni i klimatski uvjeti, često ju nazivaju majkom šuma. Ima tanku glatku, uglavnom svijetlosivu koru i manje-više ravno deblo. S dubokim i jako razgranatim korijenskim sustavom čvrsto je usidrena u tlu, što je vrlo važno za otpor cijele šumske sastojine na jake vjetrove. Bukva uspijeva i u polusjeni, ali se njena krošnja uvijek razvija u smjeru svjetlosti. Kada bukva cijelo vrijeme raste na otvorenom prostoru, ona obično ima veliku krošnju koja seže do tla. No u sastojinama (šumama) su krošnje drveća obično puno kraće, pogotovo ako rastu blizu. Listovi bukve su ovalni, glatki i dok su madi s obje strane malo dlakavi, a kasnije ogole. Plod obične bukve je tanka crvenosmeđa sjemenka koja se nalazi unutar drvenaste ljuske koja je gusto obrasla dlačicama, a dozrijeva tijekom rujna (9.) i listopada. Žir je popularna hrana divljih svinja, puhova, vjeverica i drugih šumskih životinja. Ponekad su ljudi iz njega izdvajali ulje i brašno.

Rak bukve
Velike grmolike formacije na deblima mnogih bukvi koje se mogu zamijetiti je bukov rak. Ovu bolest uzrokuju dvije vrste gljivica roda Nectria. Njihove spore vjetar nosi zrakom. Gljiva prodire unutar stabla kroz rane na trupcu ili granama i uzrokuje postupnu smrt kore. Stablo se brani pokušavajući izolirati zaraženo mjesto ubrzanim rastom stanica. Kancerozno zadebljanje raste s godinama. Slična se bolest javlja i kod drugih vrsta šumskog drveća, ali je češća na mjestima s umjerenom ili hladnom klimom.

Otkrivena nova gljiva, uzročnik sušenja bukovih šuma
OTKRIĆE NAUČNIKA SA UCG
IZVOR RTCG, 23.2.2021.
Crnogorski mikrobiolozi/fitopatolozi u saradnji sa kanadskim stručnjacima otkrili su novu fitopatogenu gljivu iz roda Biscogniauxia - uzročnika ubrzanog sušenja bukve u visokovrijednim šumama južne Evrope, a taj problem je primijećen i u Nacionalnom parku Lovćen.
Profesori Biotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore Jelena Latinović i Nedeljko Latinović u saradnji sa profesorom Vladimirom Vujanovićem i njegovom laboratorijom za molekularna istraživanja na Univerzitetu Sakačven, objavili su rad u decembarskom broju prestižnog naučnog časopisa "Microorganisms (Impact Factor: 4.152).
"Naučni rad rasvjetljava problem sušenja šuma u NP Lovćen i opisuje novog parazita kao uzroka 'katranske' kore i otvorenog raka kore bukve u Crnoj Gori. Autori dalje analiziraju epidemiologiju ovog patogena, u poređenju sa podacima istraživača iz Italije, kao i njegovu evoluciju kroz pojavu genetske introgresije adaptirane na raznolikost bukve na području Balkana. Naročito važno je otkriće diverziteta mikoparazita, zbog njihovog potencijala u zaštiti od ovog destruktivnog oboljenja. Imajući u vidu nova saznanja o pravom uzročniku ovog oboljenja i oskudnim podacima o biološkoj zaštiti bolesti kore bukve, dobijeni rezultati bi mogli poslužiti za buduća istraživanja na tom polju, i mogućem zajedničkom rješenju za širi region južne Evrope, Jadranske regije i Balkana", ističe se u saoštenju Univerziteta Crne Gore.