---

​RIJEKE DINARSKOG GORJA > RIJEKE CRNOMORSKOG SLIVA > SLIV SAVE > Porječje Ljubljanice

Porječje (sliv) rijeke Ljubljanice

PORJEČJE RIJEKE LJUBLJANICE

---

Ljubljanica

LJUBLJANICA je rijeka u Sloveniji, duga 41 km, desna pritoka Save u koju se ulijeva kod Zaloga (Podgrada). Porječje Ljubljanice zauzima 1779 km2.

Ljubljanica izvire kod Vrhnike i sela Verd iz 11 snažnih krških vrela, od kojih se kao glavno smatra Močilnik. Prije ulaska u glavni grad Slovenije Ljubljanu teče kroz Ljubljansko barje, močvaru koja potječe još od starog vijeka. Veći lijevi pritoci su ►Bela, ►Podlipščica, ►Mali graben i ►Gradaščica. Veći desni pritoci su ►Ljubija, ►Bistra, ►Borovniščica, ►Iška, ►Ižica, ►Gobovšek i ►Besnica.

Između 1762. i 1780. godine poznati  naučnik i jezuit Matija Grubar sagradio je  Grubarov kanal (slov. Gruberjev prekop), kako bi spriječio česte poplave. Ljubljanicom se plovi turističkim brodovima, a za veće brodove nije plovna.

Posebnost Ljubljanice je njezino veliko krško zaleđe, koje se prostire na jugu sve do Snežnika (notranjskog) i slovensko-hrvatske granice; U krškim izvorima na jugozapadnoj ivici Ljubljanskog barja dotječu vode iz Notranjskog podolja (podolje = niže ležeće površine u brdskom prodručju; sistem dolina) i Pivske kotline (Pivška kotlina), gdje se vode krške Ljubljanice pod različitim imenima pojavljuju na dnu krških polja. Kako je tih rijeka ponornica bilo šest, ljudi su Ljubljanicu počeli nazivati "rijekom sa sedam imena".

Sedam imena Ljubljanice:
►Trbuhovica 
►Obrh
►Stržen
►Rak
►Pivka
►Unica 
►Ljubljanica.

Shema krških dotoka rijeke Ljubljanice
Izvor: Wikipedia; Autor: SI-Žiga

Porječje Ljubljanice
Izvor: Ivan Gams: Kras v Sloveniji v prostoru in času. Ljubljana: Inštitut za raziskovanje krasa ZRC SAZU. Ljubljana, 2004. (HTML)

Mali dio velikog porječja
Rak je brzi mali dio veće rijeke koja na putu od izvora do ušća šest puta nestaje pod zemljom, a zatim se ponovno pojavljuje pod drugim imenom. Njezin je uobičajeni naziv krška rijeka Ljubljanica.
Izvor: informativna ploča uz Edukacijsku stazu Rakov Škocjan

SLOVENSKI VODNI KROG: Ljubljanica

SLOVENSKI VODNI KROG:
Gruberjev prekop

Ljubljanica je proslavljena u Prešernovoj  pjesmi Povodni  mož. Poznato je, da su u Ljubljanicu namočili sve one trgovce, koji nisu poštovali cehovska pravila u trgovini. U tom slučaju nepoštenog trgovca su stavili u kavez i namočili ga sa Tromostovja.

MALI GRUBEN
Ljubljanica < Mali Gruben (L)

IŽICA (IŠČICA)
Ljubljanica < Ižica (D)

Iščica, također Ižica, je rijeka koja izvire u središtu naselja Ig na Ljubljanskom barju. Kao desna pritoka ulijeva se u Ljubljanicu kod Črne vasi.
Iščica je tipična rijeka Ljubljanskog barja s krškim izvorom i malim padom. Ima stalnu vodu u visini od 0,5 do 1,5 m i bogata je makrofitima (biljke koje rastu djelomično ili potpuno u vodi) od izvora do ušća Ljubljanice.

Anton Karinger - Ljubljana z Ižice (1858)
Zbirka slik Narodnega muzeja Slovenije

Rijeka Iška smatra se prirodnom granicom između dviju tradicionalnih slovenskih pokrajina Dolenjske i Notranjske.

IŠKA
Ljubljanica < Iška (D)

Iška je rijeka u Sloveniji, duga oko 31 km i jedna je od kraćih slovenskih rijeka. Tok rijeke je prilično pravocrtan. Sliv rijeke se proteže daleko na jug. Ima nekoliko izvora, a njezini glavni ogranak Iška i Zala (ušće je u Vrbcu) izviru, kod sela Lužarji, u podnožju Notranjske visoravni (slov. Notranjska planota), gdje izvire i većina drugih rijeka Notranjske. Teče ka sjeveru kroz krški teren i zatim u vapnenačkom dolomitnom svijetu usijeca sutjesku duboku 300 do 400 metara - Iški vintgar, jedan od najslikovitijih klanaca u Sloveniji. 
Nakon toka kroz klanac izlazi na plodnu išku aluvijalnu ravan sve do močvarne kotline Ljubljanskog bara gdje se ulijeva u Ljubljanicu, kod sela Lipe, južno od glavnog grada  Ljubljane. Iška pripada slivu Crnog mora. U svome slivu Iška skuplja vode pritoka Žmucov potok, Lašček, Malenca i Ločica. Ime je dobila po gradu Ig, kroz koji protječe.

Tijekom rujanskih poplava 2010. godine, u noći s 20. na 21.9. Iška je nestala u dijelu toka između Iške vasi i Strahomera; između dvije tektonske ploče otvorila se široka jama u koju se izlila rijeka. Par dana prije toga 18.8., zbog velikih kiša, Iška je imala rekordan protok od 327 m3/sec, izrazito je porastao njezin vodostaj, poplavila je svoje obale, i djelomice poplavila naselja Iška vas, Strahomer, Vrbljene i Tomišelj, gdje je probila nasip i navrla prema naseljima Brest i Matena. Slična se pojava dogodila tijekom 2. svjetskog rata, kada se jama pojavila na približno istom mjestu. Dana 25.10.2010. rijeka se vratila u svoje staro korito.
 
2014. godine, na dijelu toka između Iškog Vintgara i Lime u Ljubljanskom barju, otvorena je prirodoslovna poučna staza Put duž rijeke Iške "Okljuk" (Pot ob reki Iški "Okljuk"). Staza je duga 13 km i pogodna je i za obilazak biciklom. Uz nju se nalazi 11 informativnih ploča na kojima je ispriičana priča o rijeci Iškoj.

BROŠURA POUČNE STAZE (PDF)

Sutjeska Iški Vintgar
Autor: Yerpo, Wikipedija

Iški vintgar

​Rijeka Iška koja sa svojim pritocima pritječe s Bloške visoravni usjekla je 300 do 400 metara duboki kanjon u vapnenački dolomitni svijet i stvorila jedan od najslikovitijih klanaca u Sloveniji - Iški vintgar. Na svojoj krševitoj stazi pokazuje različita lica: jedno kada se spušta s Bloške visoravni, drugo kada teče kroz divlji Iški vintgar i treće, kada prolazi plodnom iškom aluvijalnom ravni sve do močvarnog Ljubljanskog bara gdje se ulijeva u Ljubljanicu.

Najveća zanimljivost rijeke Iške je što je tijekom poplava 2010. godine u noći između 20. i 21. rujna nestala na području između Iškog Sela i Strahomera i za sobom ostavila duboku provaliju.


Na dijelu toka rijeke mogu se vidjeti ostalci kolaca koji su služili za splavarenje i prikupljanje balvana.

Iški vintgar

víntgar -ja m (ī)
vrlo uska (riječna) dolina sa strmim padinama

Etimologija. Riječi vintgar izvorno je označavala posjed istoimenog veleposjednika na ulazu u Bledski vintgar (nazvan po obližnjoj planini Windegg). Vlastito ime Vintgar se uobičajilo i počelo se koristiti u slovenskom jeziku u značenju 'klanac', a kasnije se našlo i u nazivima drugih sličnih sutjeski, npr. Iški vintgar, Ribniški vintgar, Bistriški vintgar. 

Spomenik Viliju Burgaru

​V soteski Iški vintgar | naravni ambientni zvoki vode in ptic
Datum objave: 4.5.2022. Autor: Patrik Ar
Opis. Slikovita soteska, ki jo je s časom izoblikovala reka Iška. Vabljeni k ogledu in poslušanju posnetka tega prelepega sproščujočega ambienta. Priporočljivo poslušanje s slušalkami 🎧.

BOROVNIŠČICA

LOGAŠČICA

REKA (kod Logatca)
Logaščica < Reka (L)

UNICA

UNICA je slovenska rijeka ponornica u Planinskom polju. Dotječe sa južnog ruba polja, iz Planinske jame u kojoj nastaje  spajanjem tokova rijeka Pivke i Raka, potom teče po dnu polja od juga prema sjeveru i djelomično nestaje na dnu polja, a dijelom u ponorima - ždrijelima (slov., požiralnik) na sjevernem rubu polja te nastavlja kao podzemni tok prema izvorima kod Vrhnike.
Spoj Pivke i Raka predstavlja najveći takav spoj podzemnih rijeka u Europi. Nadzemni tok Unice je dug oko 10 km.

Rakov Škocjan
Pogled s obale rijeke Rak na Veliki prirodni most

RAK

RAK je ponornica u Rakovom Škocjanu, koja dotječe iz Zelških jama, teče površinski po dolini i ponire u jami Tkalca, odakle podzemno teče prema Planinskoj jami, gdje se spaja s rijekom Pivkom.

Naslovna fotografija
Potok Rak na području Rakova Škocjana

Hidrogeološka karta sjeverozapadnog dijela Snežniške planote, s Javornikima
KOVAČIĆ, Gregor: Hidrogeološka študija kraškega izvira Malenščica (JZ Slovenija) z metodo analize časovnih vrst. Acta Carslogica 39/2 – 2010. str. 210-215.

PIVKA

PIVKA izvire iz manjega izvora kod sela Zagorje u Gornjoj Pivki (Zgornja Pivka), teče prema sjeveru po  Pivškoj kotlini te podzemno kroz Postojnsku jamu do Planinske jame, gdje se spaja s rijekama Rakom i  Unicom.

NANOŠČICA
Pivka < Nanoščica

NANOŠČICA je potok koji izvire ispod jugozapadnog ruba Nanosa i teče kroz Postojnsku kotlinu, nedaleko od autoceste A1 (Ljubljana-Koper). Kod Postojne se ulijeva u rijeku Pivku, koja potom ponire u Postojnsku jamu i predstavlja važan dio krškog porječja Ljubljanice.
Lijevi pritoci su: Žabovec, Podnanoščica. Desne pritokesu: Globočnjak, Karantan.

PROČITAJ VIŠE  Slavko Polak. Porečje Nanoščice. Arhivirano iz originala 3. listopada 2009.

STRŽEN

STRŽEN je ponornica na Cerkniškom polju, koja nastaje iz snažnih krških izvora na jugoistočnom kraju polja (Cemun, Obrh), teče po južnom dijelu ovoga krškog polja, dobija više podzemnih pritoka iz visoravni Bloška planota i sa sjevera te površinski vodotok   ►Cerkniščicu; zatim ponire u jamskom sustavu Velika i Mala Karlovica i podzemno teče prema Rakovom Škocjanu.

OBRH

OBRH je ponornica Loškom polju; nastaje iz  ►Maloga Obrha i  ►Velikoga Obrha, vijuga po dnu polja in ponire u jami Golobina te se ponovno javlja na Cerkniškom polju.

TRBUHOVICA

TRBUHOVICA je potok koji izvire iz krških izvora ►Trbuhovica i ►Mlake na rubu Prezidskog polja u Hrvatskoj, teče po polju i kroz mjesto Prezid te ponire u ponoru Mrzla jama. Potok je presušio. Ranije je bujao iz špilje Trbuhovica i na svojem putu okretao četiri mlina. Danas voda teče površinski samo za izuzetno obilnih padalina, odlazi prema graničnom prijelazu, međutim gotovo nikada ne dosiže do Babnog polja (u Sloveniji), koje je suho krško polje (najniže dijelove polja voda poplavi vrlo rijetko).