|
|
PERIPANONSKE ODN. PREDDINARSKE PLANINE > Kozara
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Lisina, 978 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.9710, 16.9775
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Lisina, 978 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.9710, 16.9775
O planini ...
|
|
UvodPlanina KOZARA (ćiril. Козара) nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine.
Proteže se u smjeru sjeverozapad-jugoistok, u dužini od oko 70-ak i širini 20 do 30 kilometara. To je niska, otočna planina smještena između Panonske ravnice na sjeveru i ostalih dinarskih planina na jugu, te omeđena Posavinom na sjeveru, Pounjem na zapadu, rijekama Sanom i Gomjenicom na jugu i Vrbasom na istoku. Nalazi se na prostoru općina: Bosanski Novi, Bosanska Kostajnica, Bosanska Dubica, Bosanska Gradiška, Laktaši, Banja Luka i Prijedor. Iako visina njenih vrhova ne prelazi 1000 m n.v. - najviši vrh Lisina ima 978 m n.v. - Kozara svojom visinom i prostranstvom dominira ovim dijelom BiH. U narodu je popularno nazvana Krajiškom ljepoticom, zahvaljujući svojim gustim kompleksima listopadnih i crnogoričnih šuma, proplancima, bistrim potocima te bogatstvu flore i faune. U cilju očuvanja i zaštite kulturno-povijesnih i prirodnih vrijednosti, središnji dio planine Kozare, površine 3.494,5 ha, proglašen je nacionalnim parkom 1967. godine. Središnjim dijelom Nacionalnog parka Kozara dominira plato Mrakovice (806 m n.v.) na kojem se, zbog njegovih urbanih sadržaja, često održavaju kulturne manifestacije i okuplja veliki broj posjetitelja Nacionalnog parka Kozara. Kozara je svojevrsna zračna kupka (banja), jedinstvena po brzini regeneracije crvenih krvnih zrnaca. Planina omogućuje bavljenje različitim aktivnostima, među ostalima, planinarenjem, biciklizmom, sportskim penjanjem, skijanjem i dr. ENGLISH SUMMARY: KozaraKozara mountain is located in the northwestern part of Bosnia and Herzegovina. It extends in a northwest-southeast direction, about 70 kilometrs in length and 20 to 30 kilometers in width. It is a low, insular mountain located between the Pannonian Plain in the north and the other Dinaric Mountains in the south, and bounded by Posavina (Sava river valley) in the north, Pounje (Una river valley) in the west, the Sana and Gomjenica rivers in the south and Vrbas river in the east. It is part of the municipalities of: Bosanski Novi, Bosanska Kostajnica, Bosanska Dubica, Bosanska Gradiška, Laktaši, Banja Luka and Prijedor. Although the height of its peaks does not exceed 1000 meters above sea level (the highest peak of Lisin is 978 m above sea level), Kozara dominates this part of Bosnia nd Herzegovina by its height and vastness. It is popularly known as the beauty of Krajina region, thanks to its dense complexes of deciduous and coniferous forests, meadows, clear streams and abundance of flora and fauna. In order to preserve and protect its cultural, historical and natural values, the central part of Kozara Mountain, with an area of 3,494.5 ha, was declared a national park in 1967. The central part of Kozara National Park is dominated by the Mrakovica Plateau (806 m), which, due to its content, often hosts cultural events and gathers a large number of visitors to Kozara National Park. Kozara is a kind of air bath (spa), unique in the speed of regeneration of red blood cells. The mountain offers various activities, including hiking, biking, climbing, skiing and more. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Kozare
Oglašavajte ovdje:
|
-
ZEMLJOPIS / GEOGRAFIJA PLANINE
|
Reljef svakog predjela je rezultat njegove morfogeneze, tj.rezultat djelovanja endogenih i egzogenih geomorfoloških procesa. Kozara je otočna planina čiji se temeljni, tektonski, reljef formirao u dugom razdoblju mlađeg kenozoika izdizanjem dijela kopna pod utjecajem orogenih pokreta u Zemljinoj kori i otjecanjem Panonskog mora. Najznačajnije razdoblje tektonskog oblikovanja masiva Kozare je vrijeme alpskog nabiraja (orogeneze), krajem mezozoika i početkom tercijara. Najviši vrhovi su se izdigli iz Panonskog mora sredinom starijeg tercijara (eocen).
Potom Kozara prvo postaje pouotok, a krajem tercijara, nakon otjecanja panonskog zaljeva Paratetisa, postaje dio šireg kompaktnog kopna. Dalje oblikovanje reljefa se odvijalo pod utjecanjem egzogenih (vanjskih) sila tj. erozivnim procesima. I pored toga što je Kozara stara-gromadna planina i relativno male nadmorske visine, ona posjeduje veliki broj strmih strana, stjenovitih predjela, uvala i zavala. 
Reljef Kozare
Podloga: Elastic Terrain 
Reljefna karta planine Kozare
|
Vrhovi Kozare
Lisina - 978 m Gola planina - 876 m Mrakovica - 806 m Glavuša - 793 m Bešića poljana - 784 m Talavića poljana - 780 m Jarčevica - 740 m Vrnovačka glava - 719 m Benkovac-Jurišina kosa - 705 m Maslin Bair - 691 m Zečiji kamen - 667 m Kozarački kamen - 659 m Šupljikovac - 652 m Vitlovska kosa - 589 m Palež - 542 m Mednjak - 440 m 
Vrh Lisina
Izvor Meteodub; Wikipedia 
Naslovna fotografija
Pogled s područja prijevoja Mađari prema glavnom grebenu Kozare |
Vode (Hidrologija)
|
Rijeke i potoci koji izviru i teku Kozarom su: Mlječanica, Moštanica, Crna rijeka, Gračanica, Starenica, Vojskovačka rijeka, Bukovica.
Rijeke koje čine prirodne granice Kozare su: Sava (zapravo je to područje Posavine jer se između toka Save i Kozare izdigla planina Prosara), Una, Sana, Gomjenica, Vrbas. |
Mala Mlječanica
U središnjem dijelu planine, smjerom istok-zapad, uzdiže se vrh Mrakovica (804 m), a smjerom sjeverozapad, u podnožju Mrakovice izvire potok Mala Mlječanica, koji se daljim tokom, ostavljajući sa svoje desne strane vrlo strmu stranu, Vitlovsku kosu, spaja s rječicom Gračanicom, na mjestu Sastavci. Gomjenica
Gomjenica je desna pritoka Sane. Njena izvorišta se nalaze na sjeveru Zmijanja, u blizini naselja Raca, na nadmorskoj visini od 570 m, a ušće uzvodno od Prijedora kod sela Žeger, na nadmorskoj visini od 135 m. Duga je 56,7 km, a površina porječja iznosi 752 km2, s prosječnim padom od 8‰. Protječe kroz Gomjeničko polje i daje vodu ribnjaku "Saničani" u kojem se uzgaja šaran. |
PRIRODA
|
Nacionalni park Kozara
Autor: Darko Vujasinovic; Datum objave: 3.7.2016. Opis: Snimak i montaza: Darko Vujasinovic Muzika: Borjana Kurtovic |
Zaštita prirode i ekologija
|
Nacionalni Park Kozara
Nacionalni Park Kozara se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, odnosno sjevernom dijelu Dinarskog gorja i zauzima središnji dio istoimene planine Kozare. Nacionalnim parkom Kozara je proglašena 1967. godine. Nacionalni Park Kozara je član Europske Federacije Nacionalnih parkova EUROPARC. Smješten između rijeka Une, Sane i Vrbasa, Nacionalni Park Kozara obuhvaća 3375 hektara gustih šuma, beskrajnih pašnjaka i valovitih livada. 
|
Nacionalni park "Kozara" upravlja i Posebnim lovištem "Kozara", brdskog tipa, površine 16,728 ha. Ovo lovište je podijeljeno u 4 lovna revira: prostor Nacionalnog parka "Kozara", Mlječanica, Projsa i Bukovica. U tri revira (Mlječanica, Projsa i Bukovica) lov je dozvoljen tj. vrši se planski odstrel divljači. U reviru u granicama Nacionalnog parka "Kozara" lov je strogo zabranjen. Ovaj revir služi za uzgoj i zaštitu divljači. Veliki broj raznih vrsta divljači stalno je nastanjen u Posebnom lovištu i to: srna, zec, divlja svinja, lisica, kuna, jazavac, divlja mačka, puh i dr. Od pernate divljači najčešće su fazan, jarebica, golub, jasteb, sokol i dr.
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni pregled
Rani srednji vijek
|
Na prostoru Kozare i Potkozarja nalazi više nekropola koje svjedoče o ranim dolasku Slavena na ove prostore.
|
Dio nalaza iz nekropole Mahovljani
Grobna cjelina br. 73 |
19. stoljeće
|
1858.
Od 6. do 12. mjeseca 1858. godine na prostoru Knešpolja traje ustanak lokalnog stanovništva protiv osmanske vlasti poznat pod imenom Prva Pecijina buna. Prva Pecijina buna ili Doljanska buna bio je ustanak u Knešpolju pod vodstvom Petra Popovića Pecije protiv Osmanskog Carstva, koji je trajao od 6. do 12. mjeseca 1858. godine. Ustanak je nastao kao odgovor na zločine koje su činile Osmanlije nad lokalnim srpskim stanovništvom. Buna je poznata pod imenom Prva Pecijina buna. U kostajničkom kraju je poznata kao Pecijina buna, dok je u okolici Bihaća poznata kao Doljanska buna, po bitci kod Doljana. Još je poznata i kao Pecijina seljačka buna, Kostajnička buna i Prva knešpoljska buna. TIJEK BUNE Sredinom 1858. godine, izbio je ustanak na sjeverozapadu Bosne, zbog osmanskog pritiska na lokalne Srbe. U selu Ivanjska u Krupskoj nahiji, pobunilo se srpsko stanovništvo katolički većinskog sela se pobunilo. Nakon kratke pucnjave oko Ivanjske, druga sela su se latila oružja. Smatra se da je pobuna nastala zbog osmanskog zuluma. U lipnju/junu 1858., buna se proširila na Knešpolje. Vođe su bile bivši hajduci Petar Popović Pecija, Petar Parača, Simo Ćosić i Risto Jeić. Seosko stanovništvo Knešpolja su pretežno činili pravoslavni Srbi, dok je muslimansko stanovništvo bilo većinsko u gradovima. Ustanici su 20.6. potisnuli muslimane u Bosanski Novi. Oko 600 ustanika okupljenih oko Novog, planirali su napad na grad. Istovremeno, Pecija i Parača su okupili oko 3.000 ustanika, koji su ušli u Ivanjsku kako bi pomogli lokalnim pobunjenicima. U bitci kod Doljana u blizini Bihaća 4.7. poginulo je oko 100 Turaka, nakon čega je Jeić prešao u Austriju, pokušavajući uvjeriti Austrijance da tim seljacima s vilama i kosama nije samo do toga da žive od hljeba. Uporište u Ivanjskoj je palo 15.7. jula, gdje su bili i Pecija i Parača. Ustanici su kod Ivanjske teško poraženi, dok su preostali predvođeni Pecijom i Paračom prešli u Knešpolje, odakle su pružili posljednji otpor. U tom trenutku su osmanski vojnici ojačani pomoćnim odredima koji su poslati iz svih dijelova Bosne i 21.7. došlo je do bitke na Taviji u blizini današnje Kostajnice. Oko 1.000 ustanika je branilo svoje rovove, ali nisu uspjeli i većina je odlučila prebjeći u Austriju nakon poraza. Sljedeći dan, bitka je vođena u blizini sela Kuljan. Pecija i Garača, oslabljeni poslije odlaske većeg broja ustanika na teritorij preko rijeke Une (Austrija), nisu imali dovoljno snage da bi pružili ozbiljan otpor dobro organiziranoj osmanskoj vojsci, stoga su odlučili prebjeći u Austriju. Međutim, austrijske vlasti su ih odbile zaštititi, pokušali su ih razoružati i predati osmanski vlastima; Pecija i Garača su odlučili da se ne predaju i s oko 300 ustanika su razbili osmansku blokadu i pobjegli na planinu Prosaru. Sljedećih mjeseci, Pecija i Garača su nastavili gerilske borbe po Knešpolju, međutim, velika buna je slomljena. U prosincu/decembru je Garača ubijen u blizini Kostajnice. Nakon njegove smrti, Pecija je odlučio da se povuče u Austriju, međutim, austrijske vlasti su ga iznenada uhvatile i isporučile osmanskim vlastima za nagradu od 5.000 groša. Pecija je odveden u Istanbul na suđenje. Osuđen je na smrti, jer je prema optužnici, ubio 98 Turaka. Smrtna kazna je trebalo da se izvrši u Bosanskom pašaluku, u njegovom rodnom gradu. Tijekom putovanja, prilikom napuštanja Istanbula, Pecija je uspio pobjeći u blizini Užica, nakon čega je nastavio živjeti u Kneževini Srbiji. WIKIPEDIJA |
20. stoljeće
|
1942.
Sredinom travnja/aprila 1942. godine, njemačke okupacijske snage su, zajedno uz pomoć ustaško-domobranskih i četničkih postrojbi, pokrenule ofenzivu čiji je cilj bio uništiti partizanske snage na planini Kozari, koje su ugrožavale komunikacije Zagreb-Beograd, ali i prema Prijedoru i Banjaluci. Njemačka uprava je zaključila da za potpuno gušenje ustanka treba uništiti i civilno stanovništvo. Broj neprijateljskih vojnika bio je 40.000 prema 4.000 partizana. Oko Kozare je bio formiran neprijateljski obruč unutar kojeg se našlo 80.000 civila i 500 ranjenika. Dana 4.7. u jurišu se probilo oko 10.000 ljudi. Neprijateljske snage su udarile 5.7., te zarobile i poubijale 500 ranjenika. Ofenziva je završila sredinom srpnja/jula 1942. godine. U tijeku ofenzive je izginulo 1.700 partizana, a oko 50.000 civila je upućeno u koncentracijske logore po NDH, u kojima je većina njih skončala. Usprkos ovoj ofenzivi, Kozara je nastavila biti jedno od žarišta ustanka. Bitka na Kozari, službeno operacija Zapadna Bosna (njem. West Bosnien), je bitka iz Drugog svjetskog rata koja se vodila u junu (lipnju) i julu (srpnju) 1942. godine na području bosansko-hercegovačke planine Kozare između partizana i osovinskih snaga. Kozara je, zbog svog položaja u odnosu na savsku, unsku i vrbasku komunikacijsku liniju, kao i u odnosu na važan rudnik Ljubija, bila područje od velikog značaja za okupacijsku upravu. Stoga su poduzete brojne ofenzivne operacije protiv partizana na Kozari. Među njima se, kako po žestini borbi, tako i po zastrašujućem stradanju civilnog stanovništva, ističe operacija Zapadna Bosna, vođena od 10.6. do 15.7.1942. Tijekom proljeća 1942. partizanski pokret u zapadnoj Bosni je znatno ojačao. To je dovelo do oslobođenja Prijedora i Ljubije 16/17.5. i osnivanja Prve krajiške brigade 21.5.1942. Iako se ovo odvijalo u razdoblju minimalnog njemačkog vojnog prisustva u Jugoslaviji, pacifikacija postignuta u Srbiji i drugim dijelovima Bosne omogućila je njemačkom zapovjedništvu formiranje znatne borbene grupe. Nju su činili dijelovi 3 (od ukupno 4) njemačke divizije, kao i glavnina upravo formiranog Prvog zbora (korpusa) NDH. Osovinske snage, pod zapovjedništvom generala Friedricha Stahla, započele su 10.6. napadom usredotočenim na partizane iz svih okolnih garnizona. Nakon opkoljavanja, formirale su široke zaprečne pojaseve oko Kozare i krenule u sistematsko potiskivanje i iscrpljivanje branitelja. Partizanska obrana, u početku uspješna, nakon desetak dana neprekidnih borbi počela je posustati uslijed gubitaka, zamora i nestanka municije. Partizanski dijelovi koji su se našli izvan obruča, primjenili su dva načina djelovanja kako bi pomogli opkoljenim snagama. 3. i 4. bataljun uporno su se pokušavali probiti u obruč radi pomoći, što je i uspjelo dijelovima 4. bataljona. Ostale snage, 1. i 2. bataljun brigade, i 1. krajiški odred, pokrenule su niz energičnih napada na okolne garnizone radi privlačenja na sebe dijelova osovinske operativne grupe. Izvršeni su uspješni napadi na Dobrljin, Bosanski Novi i Sanski Most. Ovo ipak nije dovelo do slabljenja i odvajanja značajnih efektiva osovinske operativne grupe Zapadna Bosna. Dovođenjem pojačanja, pritisak na opkoljene snage je pojačavan, što je dovelo do krize odbrane. Suočeni s nemogućnošću daljeg otpora, borci Drugog krajiškog odreda "Dr Mladen Stojanović" odlučili su se za proboj iz obruča. Proboj kroz višestruke utvrđene linije obruča odigrao se 3.7.1942. u jugozapadnom dijelu Kozare, 15 km istočno od sela Međuvođe. Kroz sve linije obruča probio se, na proplanak Patrija, znatan dio Odreda i jedan dio zbjega naroda (oko 10.000 civila). Intervencijom oklopnih snaga Nijemci su u zoru zatvorili brešu (franc., nasilno stvoren otvor u neprijateljevoj obrambenoj liniji ili na barikadi), ponovo uspostavili obruč, i već slijedećeg dana krenuli u pročešljavanje Kozare. Ostatak odreda i civili koji su ostali u obruču pokušavali su se spasiti krijući se u planini. Već prvog dana uništena je partizanska bolnica i pobijeno oko 300 ranjenika. Tijekom slijedeća dva tjedna snage Njemaca i NDH sistematski su pročešljavale Kozaru i Potkozarje. Karakteristika ove operacije je posebno brutalan postupak prema civilnom stanovništvu. Jedan broj uhvaćenih stanovnika likvidiran je na licu mesta, dok je većina transportirana u logore. Bila je očigledna namjera da se područje potpuno isprazni od stanovništva, kako bi se partizani lišili baze i mogućnosti preživljavanja. Tijekom operacije preko 68.000 stanovnika (oko polovica) deportirana je u logore. Ukupan broj civilnih žrtava, u najvećoj mjeri srpskog stanovništva, na Kozari i Potkozarju nikada nije utvrđen, no procjene se kreću između 25.000 do 35.000 ljudi (od čega je najveći dio stradao upravo u ovoj operaciji i tijekom internacije u logore koja je slijedila (pr. zločini nad djecom u Drakseniću i Dubičkom pravoslavnom groblju, kao i ženama i djecom pobijenim u zbjegu kod manastira Moštanice). Neki autori ovu operaciju smatraju dijelom Treće neprijateljske ofenzive. 
Bitka na Kozari, karta bitke
|
KOZARA (Bitka na Kozari) - Dokumentarni Film
Opis videa: Bitka na Kozari je bitka iz Drugog svjetskog rata koja se vodila u junu i julu 1942. godine na području oko planine Kozare između jugoslavenskih partizana s jedne i snaga Sila osovina s druge strane. Početkom 1942. godine potpisan je niz sporazuma četnika s ustaškim vlastima, radi pacificiranja ustanka u NDH. Uroš Drenović, komandant četničkog odreda »Kočić« sklopio je sporazum sa NDH u Mrkonjić Gradu 27.4.1942. Lazar Tešanović, komandant četničkog bataljona »Mrkonjić«, sklopio je sporazum s NDH 23.5.1942. Cvijetin Todić i Savo Božić, zapovjednici Ozrenskog i Trebavskog četničkog odreda sklopili su sporazum s vlastima NDH 28.5.1942. u selu Lipac. Predstavnici Majevičkog četničkog odreda sklopili su sporazum s vlastima NDH 30.5.1942. Rade Radić, zapovjednik četničkog odreda "Borja" sklopio je sporazum s vlastima NDH 9.6.1942. Slobodni partizanski teritorij se prostirao od rijeke Save na jug do planina Kozare i Grmeča. Oko 900 preživjelih partizana je osnovalo Petu krajišku brigadu. U isto vrijeme, glavnina partizana s Titom se kretala iz istočne u zapadnu Bosnu. Za vrijeme ofanzive, Prvi krajiški odred i djelovi Prve krajiške brigade izvršili su napade na Bosanski Novi, zauzeli Bosansku Krupu, i izvršili veći broj drugih napada u cilju smanjivanja pritiska na Kozaru. Neposredno nakon operacije, 31.7. oslobođen je Ključ, a s dolaskom proleterskih brigada stvoren je prostrani slobodni teritorij. 
Zemljovid Kozare objavljen u zagrebaËkim novinama Nova Hrvatska 26.7.1942.
Izvor: Nikica Barić: Kozara 1942. — sudbina zarobljenika, civila i djece, 2016. 
Grupa boraca Kozarskog partizanskog odreda 1941.-1942.
Ustaše nad tijelima pobijenih partizana na Kozari
Odvođenje stanovništva
u sabirne centre i logore
|
Tradicionalne aktivnosti i narodna baština
|
Kozarski etno Movie
Autor: tobanjaluka Opis: Dokumentarno igrani film Kozarski etno je snimljen u sklopu projekta "Kozarski etno - culture tourism as a solution to rural desertion" koji je podržan putem MDG-F programa "Kultura za razvoj" kojeg u Bosni i Hercegovini implementiraju tri UN agencije: UNDP, UNESCO i UNICEF. Film prikazuje Kozarskog čovjeka kako se nekada živjelo na Kozari i u Potkozarju kroz četiri tradicionalna običaja (žetvu, mljevenje žita, pravljenje pogače i prelo). Takođe, film naglašava prednosti života na selu i značaj očuvanja lokalnih tradicionalnih vrijednosti kao suprotnost globalizmu i sve većem moralnom i kulturnom siromaštvu. Autori filma su Mirko Arambašić i Mladen šukalo, režiju potpisuju Mirko Arambašić, Mladen Šukalo i Simo Šolak. Stručni konsultant je bila dr Irena Medar, etnolog. |
Tradicijsko pjevanje
|
Ojkača
Ojkača je deseteračka pjesma iz dva stiha, koji se završavaju dugim "ooj". Pjeva ju tri ili pet pjevača, ili cijelo kolo, u polutonu (sekundi). Može biti praćena jednostrunim ili dvostrunim guslama sviranim u istoj intonaciji, koja se u zapadnoeuropskoj muzičkoj teoriji smatra obrascem kakofonije. Tradicija ojkače, ili ojkanja posebno se gaji u Bosanskoj krajini, a naročito u Potkozarju. Inače, ojkača se nalazi u Nacionalnom registru nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije, a u Hrvatskoj se pod imenom ojkanje smatra nematerijalnim kulturnim nasljeđem, te se od 2010. godine, na prijedlog Republike Hrvatske, nalazi i na UNESCO-voj Reprezentativnoj listi nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva, kao ugroženo naslijeđe. |
OJKAČA-MUŠKA GRUPA GOSTOVANJE NA RTRS-U
Objavio: IZVORNA SEKCIJA KUD KOZARA; Datum objave: 14.12.2016. Izvorne potkozarske pjesme Rajko Antonić i izvorna grupa ''Janjac'' - Oj djevojko
Datum objave: 25.12.2010. Autor: dudisrle |
Narodni plesovi
|
Kozaračko ili kozarsko kolo je narodno kolo, koje je nastalo u selima na obroncima planine Kozare, po čemu je i dobilo ime. Često se - u drugim, od Kozare udaljenijim krajevima, pa i u govoru nekih Kozarčana - naziva i kozaračko kolo. Postoji muško momačko kolo, kao i žensko djevojačko, gdje su u kolu i muškarci i žene. Kozarsko kolo se prenosilo širom zemlje i prilagođavalo pojedinoj sredini.
POVIJESNI RAZVOJ Od davnina čim bi se skupila mladež u selima Potkozarja i na Kozari, naročito nedjeljom, praznikom, na svadbama, slavama i zborovima, počela bi pjesma i hvatalo se kolo. Ovo kolo se zvalo narodno kolo, a često su ga Knežopoljci zvali i knešpoljsko kolo. U toku NOR-a partizani s Kozare, odlazeći u druge krajeve Jugoslavije, plesali su ovo narodno kolo. Još 1922. godine o tom narodnom kolu iz Potkozarja zapisano je sljedeće: Igra se i pjeva po Knešpolju bez svirača ili tamburaša, i to ritmički uz pjesmu. U kolu sastavljena mladež uhvati se za ruke ispod pasa, okreće se kratkim koracima i naizmjenično po grupama pjeva u osmercu i desetercu neku lirsku narodnu ili drugu pjesmu. Tom prilikom izgovaraju svaki stih na slogove. Tako jedna grupa otpjeva jedan stih, zatim to isto otpjeva draga grupa iz istog kola. Svaka pjesma počinje sa: »Oj, đevojko, draga dušo moja.« Po ovome se nastavlja drugi i treći stih, npr.: »Men je babo kupio dukata, Pa se viju oko moga vrata.« Knežpoljska pjesma prije Drugog svjetskog rata je "meraklijska". Ona odzvanja radošću, nemirom, i zna biti zadirljiva i izazivačka. Npr.: Čitluk selo, a Strigova dola, Tu je mene zaticala zora. Oj djevojko, dragaj dušo moja! Oj djevojko, milo janje moje! U mog ćaće četiri su sina, A ja sam mu pusta bećarina. Oj djevojko, dragaj dušo moja! Oj djevojko, milo janje moje! U razdoblju Drugog svjetskog rata, gdje god su dolazili partizani sa Kozare, narod je prihvaćao odmah njihovo kolo i zvao ga kozarsko kolo. Ubrzo je kozarsko kolo postalo omiljeno u mnogim krajevima bivše Jugoslavije. Mladen Oljača u svom romanu Kozara navodi riječi "Narodne pesme sa Kozare": Ide Mladen, vodi partizane, razveo ih na sve četiri strane. Koliko je na Kozari grana, Još je više mladih partizana. Oj Kozaro ne treba ti kiše, heroji te krvlju natopiše. Poznaju se braća Kozarčani po pjevanju i po ratovanju. Mi smo braća ispod Kozarice, gdje ne rađa majka izdajice. Nas dva brata oba ratujemo ne plač majko ako poginemo... Nemoj mala da te ljube djeca već ti čekaj svoga mitraljesca. Oj Hitleru jebem li ti nanu ostaće ti kosti na Balkanu. IZVOĐENJE ("IGRANJE") KOLA Kozaračko kolo se igra (izvodi, pleše) na lijevu stranu, s rukama u prepletu. Tri pjevača "prvače", a tri "polažu". Narodno kolo se drži ujedno u velikom krugu. Onaj koji započinje pjesmu u kolu na jednoj strani ima dvojicu koji mu pomažu, a ostali ga prate na njegovoj strani, dok druga strana kola šuti. Oni koji vode zaviju kolo svom snagom prema drugoj strani i pjevajući opet vrate kolo na staro mjesto. Čim on završi pjevanje, onda to isto pjevanje započinje jedan, na drugoj strani, a dva ga pomažu i ostali ga prate na toj strani, dok suprotna strana kola šuti. Onaj koji vodi pjesmu svom snagom zavije kolo prema drugoj strani koja je prije pjevala i dok ispjeva pjesmu kolo povrati odakle je ono pošlo. PJEVANJE U prošlosti iza svakog stiha bio je obavezan refren, pripjev: »Oj, djevojko, dragaj dušo moja! Oj, djevojko, milo janje moje!«, dok danas to više nije strogo pravilo. Refren tradicionalne knešpoljske pjesme je ritmički opravdan, ali je i predah da onaj što prvači smisli novi stih. I tako su se među već poznatim stihovima nizali novi. Redoslijed stihova bio je stvar onih koji prvače, ali pravilo je uvijek bilo: distih pa refren. ZNAČENJE KOZARAČKOG KOLA Kozarsko kolo i pjesma je sastavni dio života u ovim krajevima. Narod svoje težnje iskazuje pjesmom u kozarskom kolu. Kozarčani su oduvijek izražavali kolom i pjesmom svoje jedinstvo. To je pjesma ponosa i energije, pjesma optimizma. »Nešto Čiča zgunjguro u gunju, pištoljinu ko božiju munju.« Pjesma iz duše naroda; Ova poezija je bogata po stilsko izražajnim sredstvima. Stil je prilagođen vremenu i ulozi pjesme. Tako naš narod svojom pjesmom najsnažnije izražava svoju bogatu dušu. On pjesmom uspavljuje čedo, prikraćuje duge dane čobanskog života, daje izražaja neodređenoj čežnji srca, osvježuje ritam srpova, uklanja umor iz razigranog kola, prati zaručnicu u novi dom i pokojnika u grob. Pjesma se rađa i razvija na selu, polju, brdu, domu, kod pojedinaca i skupine. Pjesmu stvara pojedinac, a zajednica određuje njenu vrijednost, skraćuje je i produžuje joj vijek. Udvaranje u kolu; Ovo jednostavno igranje u narodnom kolu Potkozarja i Kozare nije bez draži i zanimljivosti. Ovakom igranju vragolasti knežopoljski momci, kad malo življe zaigraju, praveći pri tome razne figure, znaju pomjeriti svoje ruke od pasa ka curinim grudima i pritiskom na zategnuto jeleče osjetiti vrelinu svoje krvi i zrelost koja ih opija i snaži. Zakonitosti kola; Narodno kolo naroda Potkozarja i Kozare imalo je svoje stroge zakonitosti. Ako se momak uhvati u kolo kod djevojke, a ona se pusti i ode, to je bila najveća sramota. Ako neko u kolu presiječe djevojku od momka, dolazilo je do svađa. Ako se momak uhvati i djevojka se pusti, to je uvreda za momka. Mi smo braća, mi smo i drugovi, Mi smo braća, mi smo i drugovi, Oj, djevojko, dragaj dušo moja! Oj, djevojko, milo janje moje! KOZARAČKO KOLO DANAS Danas u kozaračkom kolu jedan prvači a svi igrači u kolu polažu. Sve pjesme koje se pjevaju uz kolo, pjevaju se u distihu. Kozara je lijepa i zelena, Al' je našom krvi zalivena. I posuta kostima boraca, A najviše mladi' Knešpoljaca. Oj, Kozaro, divno opjevana, U najtežem času nasmijana. IZVORI I LITERATURA WIKIPEDIJA: Kozaračko kolo MIHIĆ, Ljubo: Kozara: priroda, čovjek, istorija. Novi Sad, 1987. |
Trojica-četvorica zagrle se objeručke i otpočinju pjevanje. Prvo počinje polako i onda raste iz nabreklih žila; slijeva se u jedno. Pretvorilo se u razgovijetnu, u visoko zavitlanu pjesmu, koju pri predahu jednih odmah produžuju drugi, pa se čini kao da zvoni samo neprekidnost. I tako prepletene ruke neodoljivog kola. U kolo ulaze djevojke i momci i ono se zavije i vilovito kreće, koraci se usitnjuju i gotovo ostaju u mjestu, i opet vilovito krenu naprijed. Igrač nije u kolo uhvaćen, nego upleten, on se ne drži za ruke sa onom dvojicom do sebe, nego njih dvojica spajaju ruke preko njega, jedan preko miške, drugi ispod pazuha, i tako redom u toj šesterostrukoj sprezi gibaju i plove svako slobodnim pokretom. Tako u tom jednom krvotoku okreću se ljudska tijela na zapjev svojih kolovođa. Izvijaju se svi pokreti i glasovi, igra muško i žensko. Nekoliko djevojaka sučelice kolovođama zapjevaju. Nastaje natpjevanje jednih i drugih. Jednoj i drugoj strani svaki put se učini da je nadmašila pa zahukta kolo, ono se s vriskom i topotom izuvija uvis i ustranu, okrzne se pa se i gurne sa susjednim.... Oj, đevojko, dragaj dušo moja.. Kozaračko kolo
Autor: MrRasao; Datum objave: 20.6.2011. Opis: Ispred Doma kulture "Lepa Radić" u Gornjim Podgradcima na Petrovske poklade, dana 19.06.2011.godine Kozaračko kolo / Oj Kozaro gusta šumo - Partizanska Pjesma
Ostala kola Potkozarja U ovom području ima još nekoliko narodnih kola koja se izvode (igraju) uz harmoniku, tamburu i šargiju. Kola se izvode uz glazbu (trojanac, sremica). Kolo se igra i uz tamburu (poskočica), i ono se izvodi po taktu kako tamburaš svira. Kad tambura svira i igra se dvoje po dvoje, to je kulus. Uz tamburu kozarsko kolo i pjeva. Narodna glazbena tradicija je vrlo živa i prisutna u životu cijele Bosanske krajine. U bogatstvo glazbenog kolorita mogu se ubrojiti i posebne vrste narodnih pjesama "krajišnice", epske pjesme koje se kazuju uz gusle, a rasprostranjene su po cijeloj Krajini. |
Narodni zborovi
|
Tradicionalni narodni zborovi su narodna okupljanja povodom crkvenih blagdana i nacionalnih praznika i povodom obilježavanja većih događaja određenog kraja. Zborovi koji se tradicionalno odvijaju na prostorima Potkozarja su:
Brezici - tradicionalni narodni zbor 2.8. Ravnice - ovdje se tradicionalno održavao održavao susret boraca NOR-a i naroda 25.11. Jakupovci (Klašnice) - narodni zbor 2.8. Marićka - Veliki narodni zbor u Marićkoj. Održava se 1.-2.8. svake godine, na pravoslavni praznik Ilindan. Ovaj zbor traje 2 dana i jedan je od najvećih zborova na području Bosne i Hercegovine. Usporedno sa zborom popularno je i kampiranje, pa mnogi postavljaju svoje šatore na velikoj poljani ispred crkve. Na zboru svake godine gostuju i mnoge estradne zvijezde. Tradicionalni zbor se održava kod stare crkve Svetog proroka Ilije u Marićkoj. Moštanica - zbor se održava 19.8. svake godine, kada se slavi pravoslavni praznik Preobražeja. Ovaj zbor traje 3 dana i jedan je od najvećih zborova na području Bosne i Hercegovine. Usporedno sa zborom popularno je i kampiranje, pa mnogi postavljaju svoje šatore na velikoj poljani ispred manastira. Na zboru svake godine gostuju i mnoge estradne zvijezde. Lamovita - zbor na mjestu gdje je formirana Prva krajiška proleterska udarna brigada, održavao se 21.5. Karanu - zbor na početku rujna/septembra na mjestu gdje je formiran Prvi kozarski bataljon, 21.5. (prva nedjelja) zbor na Urijama, gdje su sletjeli prvi partizanski avioni. Milića gaj - Svake godine 27.7. održava se tradicionalni narodni zbor u Knežpolju-Milića gaju u spomen na formiranje 5 kozarske brigade i početak ustanka. |
VašariUspostavljanje godišnjih sajmova ili vašara vezuje se za srednji vijek i za pojavu trgovine, koja se u svojim začecima odvijala razmjenom proizvoda. U Bosanskoj krajini tradicionalni godišnji sajmovi (vašari) održavali su se već nekoliko vjekova.
Vašari u Prijedoru - Na zahtjev zastupnika pojedinih kadiluka i vilajetskoj skupštini isposlovan je ferman 1867. godine za održavanje sajma u Prijedoru. U Prijedoru se održavao trodnevni stočni i robni sajam (2.-4.8. za Ilindan). Sajam je trajao po tri dana. Utrke konja održavane su 2.8. (Ilindan) na mjestu gdje je danas aerodrom Urije kod Prijedora. Vašari u Kozarcu, Dubici i Gradišci - Kozarac je imao godišnji sajam 26.-28.9. U (Bosanskoj) Dubici se održava stočni i robni sajam 12.-14.7. (Petrovdan) i stočni 10.10. (Miholjdan). U (Bosanskoj) Gradišci se održava i stočni i robni sajam 2.-4.6. i 2.-4.8. (Ilindan). U Kostajnici je vašar 10.6. i 3.9. |
|
Svadba
Datum objave: 2.3.2011. Autor: kozaraethno2011 |
PRIČE IZ PLANINE
Kozara u fimskoj umjetnosti
|
Kozara, film
Proizvodnja: Bosna film, 1962.
Trajanje: 124 min. Kozara je jugoslavenski crno-bijeli ratni film snimljen 1962. god. u režiji Veljka Bulajića, poznat kao prvi partizanski ep u povijesti jugoslavenske kinematografije. Radnja prikazuje bitku na Kozari, koja se dogodila 1942. god. U filmu koji je, između ostalog, napravljen kako bi se obilježila 20. godišnjica tih događaja, Bulajić je primijenio svoju narativnu formulu naroda kao kolektivnog lika predstavljenog nizom izražajnih individualnih karaktera, a poseban sastojak filma je niz emocionalno intenzivnih situacija koje će autori budućih partizanskih spektakala slijediti i postaviti kao normu (pod)žanra. Kozara je nagrađena Zlatnom medaljom na festivalu u Moskvi (1963) i nagradom kritike u New Delhiju, te je imala vrlo solidan međunarodni odjek; na Pulskom filmskom festivalu nagrađena je Velikom zlatnom arenom za najbolji film te novčanim nagradama za režiju i scenarij, a dobitnik je i nagrade publike Jelen tjedika Vjesnik u srijedu (VUS). U maloj ulozi njemačkog vojnika koji tokom bitke ostaje oslijepljen nastupa Branko Lustig koji će kasnije postati poznat kao uspješan hollywoodski producent (Oskarom nagrađeni film "Gladijator", "Schindlerova lista" i dr.). Uloge: Bert Sotlar, Velimir Bata Živojinović, Milena Dravić, Olivera Marković, Dragomir Felba, Ljubiša Samardžić, Mihajlo Kostić-Pljaka, Milan Milošević, Abdurahman Šalja, Tana Maskareli, Tamara Miletić, Milorad Majić, Adam Vedernjak, Branko Lustig Doktor Mladen, film
Godina proizvodnje: 1975.
|
Kozara, igrani film
Doktor Mladen - Kozara (ceo film)
Datum objave: 8.10.2021. Postavio: Podcast Yugoslavia - film Mladen Stojanović (7. april 1896. Prijedor - 1. april 1942. Jošavka Gornja) bio je komandant partizanskog odreda tokom Bitke na Kozari. Prije Narodnooslobodilačke borbe bio je aktivni član Komunističke Partije Jugoslavije, a po zanimanju je bio ljekar. Četnici su ga ubili zajedno sa ostalim ranjenim partizanima 1. aprila 1942. godine u poljskoj bolnici u selu Jošavka Gornja. 7. augusta iste godine je bio posthumno odlikovan Ordenom narodnog heroja. Bio je jedan od prvih boraca partizanskih jedinica koji su proglašeni za narodne heroje. U socijalističkoj Jugoslaviji je veliki broj škola, različitih institucija i ulica dobilo njegovo ime. |
|
Proveo sam 12 SATI na Kozari i vidio sve ovo!
Datum objave: 15.3.2022. Autor: Robert Dacešin - RIO Opis: Iako mnogi od nas prilikom posjete Kozari, obično obiđu samo spomenik, u ovom videu proveo sam 12 sati ovdje i uradio čak šest aktivnosti koje nikada ranije nisam isprobao. O KOZARI Poznata kao „krajiška ljepotica”, planina Kozara omeđena je Vrbasom, Savom i Unom, a svojom ljepotom i gustim četinarskim i listopadnim šumama privlači posjetioce iz svih dijelova BiH. Nijedan vrh Kozare ne prelazi 1000 m, što je čini idealnom za rekreaciju, šetnju i lagano planinarenje, a sa vrhova ove planine pruža se prelijep pogled na Gradišku, Dubicu, Prijedor i njihovu okolinu. Centralni dio nacionalnog parka čini Mrakovica, gdje se nalazi memorijalni kompleks u znak sjećanja na poginule borce u Drugom svjetskom ratu. Kompleks čine spomenik, memorijalni zid i muzej. Visinom od 33 m, spomenik simbolično predstavlja slobodu i jačinu naroda, a u muzeju su sačuvani predmeti, fotografije i dokumenti koji svjedoče o stradanju stanovnika ovog kraja. Ali, u ovom videu, obilaziću mnogo više od samo spomenika. Dan ćemo započeti vožnjom biciklima kroz šumu, potom idemo na penjanje na Via Ferratu, a u toku imaćemo priliku još da isprobamo lokalnu hranu ovog kraja, šetamo prekrasnom šumom, prelazimo prepreke u avantura parku i čak se vozimo i avionom. Uostalom, vidjećete kako to sve izgleda. Da li ste bili u Nacionalnom parku Kozara do sada i da li ste znali da se sve ove aktivnosti mogu raditi ovdje? |
Po planini i po kraju ...
Potkozarje
|
Potkozarje je geografska oblast ispod planine Kozare. Nalazi se u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovne. Na području planine Kozare i Potkozarja se nalazi Nacionalni park Kozara. Najveći gradovi na prostoru Potkozarja i Kozare su Novi Grad (Bosnski Novi), Kostajnica (Bosanska Kostajnica), Kozarska Dubica (Bosanska Dubica), Prijedor, Gradiška (Bosanska Gradiška), i Laktaši.
|
Karta Kozare
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:300.000
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:300.000
1 SREDIŠNJE PLANINSKO PODRUČJE
Nacionalni park Kozara
Turistička karta Nacionalnog parka Kozara
Mrakovica
|
Mrakovica je središnji vrh planine Kozare, visok 804 metara, na kome je 1972. godine podignut Memorijalni kompleks Mrakovica (Spomenik, Memorijalni zid i Muzej) u znak sjećanja na kozaračke borce i stanovništvo ovog kraja stradalo u logorima - od Jasenovca do Auschwitza - u Drugom svjetskom ratu.
Memorijalni kompleks Kozara (Spomenik revoluciji na Mrakovici)
IZGRADNJA Spomenik djelo je kipara Dušana Džamonje. Izgradnja je trajala u razdoblju 1971.-1972. godine (na temelju rezultata natječaja raspisanog 1969. godine). U izgradnju utrošeno je 1.000 tona cementa, 4.000 kubičnih metara agregata, 200 kubičnih metara oplate i 200 tona željeza. Podignut je dobrovoljnim prilozima 400.000 građana i 1.350 pravnih osoba, te jednog broja ljudi iz dijaspore. Svečanosti otvaranja, organiziranoj 10.9.1972. godine, nazočio je i Josip Broz Tito. OPIS KOMPLEKSA Kompleks se sastoji od dva dijela – pristupni i centralni plato spomenika, koji su prostorno udaljeni 200 metara. Spomenik je visok 34 metra. Sastavljen je od dvadeset vertikalnih segmenata koji čine cilindričnu cjelinu. Svaki od segmenata profiliran je dubokim izrezima koji simboliziraju smrt, odnosno ispupčenjima koji predstavljaju pobjedu i život. Horizontalno položeni blokovi, koji su postavljeni oko središnjeg spomenika, simboliziraju pritisak i agresiju neprijatelja koji surovom snagom nastoji, ali ne uspijeva uništiti život i pobjedu koji se uzdižu ka nebu, utjelovljeni u vertikalnom spomeniku. Pored spomenika je Memorijalni zid na kome su uklesana imena 9.921 partizana s ovih prostora - civilne žrtve se procjenjuju na između 25.000 i 35.000 osoba. Obnovljena je stalna muzejska postavka o Narodnooslobodilačkoj borbi. Među eksponatima je razno njemačko naoružanje, mitraljezi, šljemovi, fotografije i zapisi o događanjima u ratu. Na Mrakovici se prije tradicionalno okupljao veliki broj ljudi na Dan borca, 4.7., na Dan narodnog ustanka, 27.7., i na Dan mladosti, 25.5. Danas, najveća okupljanja na Mrakovici su na 1. maj, kada mase ljudi iz Prijedora, Banjaluke i ostalih mjesta dolaze proslaviti praznik rada, na ovoj kozarskoj lokaciji. U znak sjećanja na slavnu kozarsku epopeju, junaštvo i stradanja njenih boraca i naroda, održavali su se svake godine početkom rujna/septembra tradicionalni književni susreti "Kozara", koji su okupljali literarne stvaraoce iz svih republika i pokrajina SFRJ. Pored toga održavao se tradicionalni susret vozača. U vrijeme SFRJ, vojni pitomci polagali su zakletvu ispred spomenika na Mrakovici. Mladi su tu primani u članstvo SKJ na Kozari. Bile su organizirani i posjeti pionira da polože cvijeće ispod memorijalnog zida. WIKIPEDIJA: Spomenik Revolucije na Kozari 
|
Mrakovica - Memorijalni spomenik žrtvama zločina u II svjetskom ratu
Autor: Narcis Gečević; Wikipedija |
|
Pješačenje je najbolji način da upoznate prirodne ljepote Nacionalnog parka Kozara. Pri obilasku pješačkim-planinarskim stazama moguće je doživjeti dinamičan reljef Kozare, s izraženim vrhovima, grebenima i kosama, guste komplekse listopadnih i crnogoričnih šuma, brojne izvore i potoke te slikovite krajolike.
O Pješačko-planinarske staze u NP Kozara1. Pješačka staza Mrakovica (806 m n.v.) Vrijeme: 50 min. pješačenja Opis: Staza je kružnog oblika, dužine 4,4 km. Proteže se na području Mrakovice, oko Memorijalne zone, kroz gustu listopadno-crnogoričnu šumu. Pored brojnih pitkih izvora, na stazi se mogu vidjeti i hranilišta za srne koje tijekom zime ovdje dolaze po hranu. Duž staze nalaze se odmorišta, te paneli putem kojih možete saznati nešto više o prirodnim i kulturno-povijesnim vrijednostima Nacionalnog parka Kozara. 2. Pješačka staza Mrakovica (806 m n.v.) - Šupljikovac (652 m) - Gumline (520 m) - Kriva strana (723 m) - Vinogreč (816 m) - Gola planina (876 m) Vrijeme: 2 sata pješačenja Opis: Staza kreće s Mrakovice i vodi do najvišeg vrha Nacionalnog parka Kozara, Gole planine, odakle se pruža izuzetan pogled na okruženje: Prijedorsko polje, ribnjak Saničane, Manjaču, Grmeč i čak susjednu Hrvatsku. Staza prolazi pored Gumlina, jednog od najljepših predjela Nacionalnog parka Kozara: stijena-vidikovac, pećina te kanjon riječice Starenice, dužine oko 80 m i visine oko 50 m, ostavljaju poseban utisak na posjetioca. Gusti šumski kompleksi, proplanci, pašnjaci kao i brojni izvori pitke, hladne vode, čine doživljaj potpunim. 3. Pješačka staza Mrakovica (806 m) – Gavrin kalem (750 m) – Glavuša (793 m) – Bešića poljana (784 m) – Kozarački kamen (658 m) Vrijeme: 2 sata pješačenja Opis: Kroz slikovite pejzaže staza Vas vodi do Bešića poljane, gdje se nalazi osmatračnica sa koje možete uživati u pogledu na okolinu. Dalje, staza nastavlja kroz listopadno-crnogoričnu šumu sve do Kozaračkog kamena – vidikovca, odakle se pruža izuzetan panoramski pogled na okruženje. 4. Pješačka staza ka Zečijem kamenu Opis: Sa glavnog puta ka Mrakovici, staza dužine 400 m vodi ka Zečijem kamenu, jedno od najljepših lokacija Nacionalnog parka Kozara. Vodopad i stijena-vidikovac predstavljaju posebnu atrakciju koju vrijedi obići. Za ljubitelje adrenalina na stijeni je uređen 21 smjer za penjanje, visine od 10 do 60 m. Sve navedene staze su obilježene te ih možete obići bez pratnje vodiča. Za one koji žele upoznati šire područje Nacionalnog parka Kozara, organiziraju se pješačke ture uz pratnju iskusnih vodiča. 5. Trim staza Opis: U blizini spomenika nalazi se trim staza na kojoj djeca mogu testirati svoje vještine preskačući različite drvene prepreke. IZVOR: Službena stranica NP Kozara |
Staza ka Jankovića kamenu
Staza ka Goloj planini
Pješačke i biciklističke staze Kozara - Preuzmi
|
Vrh Kozarački Kamen (659 m)
Izvor: Wikipedia |
Vrh Maslin Bair (691 m) iznad sela Palančište u zapadnom dijelu Kozare
Autor fotogrfije: Banović; Wikipedija |
2 SJEVERNIM PODGORJEM
Knežpolje (Knešpolje)
|
Knešpolje, Knežpolje, ili Knežopolje, je sjeverozapadni dio Potkozarja i planine Kozare, u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine koje se prostire između Prijedora, planine Kozare, Dubice (ranije Bosanske D.), rijeke Une i Kostajnice (Bosanske K.).
GRANICE PODRUČJA Granica Knešpolja ide Unom od Kozarske Dubice do Kostajnice, odatle rijekom Strigovom na šume Pastirevo i Karan, pa dalje obuhvaćajući sela Gornju i Donju Jutrogoštu, Crnu Dolinu i Veliko i Malo Palančište, prelazi preko Kozare i izbija na selo Moštanicu, a odatle se cestom Moštanica-Dubica spušta opet na Unu. Na ovom prostoru smješteno je pedesetak knežopoljskih sela, od kojih su veća: Knežica, Čitluk, Strigova, Pobrđani, Veliko i Malo Dvorište, Gornja Jutrogošta, Donji Jelovac, Palančište, Kriva Rijeka, Gradina, Međuvođe, Mlječanica, Slabinja, Ševarlije, Brekinja i druga. NARODNI OBIČAJI Knešpolje je kraj s posebnim narodnim običajima. Od narodnih pjesama pjevaju se ojkače, koje se izvode s najmanje tri pjevača i bez instrumentalne muzike. Od kola se izvodi kozaračko kolo. Tradicionalni instrument je tamburica. Ženska knešpoljska narodna nošnja se sastoji od bošće (marame), košulje i pregače, a muškarci su nosili šešire. STANOVNIŠTVO Stanovnici se nazivaju Knežopoljci i Knežopoljke i pripadaju krajišnicima. IZVORI I LITERATURA WIKIPEDIJA: Knešpolje |
Porijeklo imena
Ime Knešpolje potječe od apelativa knez (knezovo polje). Vjerojatno je to bio neki poznatiji knez, možda neki od knezova Babonića ili Zrinjskih. D. Aleksić ne isključuje mogućnost da je Knešpolje dobilo ime po rječici Knežici, a M. Rodić ne slaže se s tim mišljenjem i kaže da bi se tada ono zvalo Knežičko polje, a ne Knešpolje. Stojanka majka Knežopoljka
Stojanka majka Knežopoljka je poema Skendera Kulenovića nastala 1942. godine. Nastala je kao pjesničko svedočanstvo užasa ustaškog zločina nad srpskim civilima na Kozari. Poema je jezično oblikovana prema modelu narodne tužbalice. Ali ona je više poziv na osvetu, slavljenje slobode i života, nego jadikovka majke što je izgubila tri sina (Srđana, Mrđana i Mlađena), u neprijateljskoj ofanzivi. U potkozarskom selu Međuvođu po njoj je imenovana Osnovna škola "Majka Knežopoljka". Spomenik Stojanke majke Knežopoljke s spomen pločom nalazi se u Kozarskoj Dubici. Oj Knešpolje, mili zavičaju, rodna grudo moj zeleni gaju, đedov pragu, očeva kolijevko. Drago si mi ko majčino mlijeko, kroz godine i kroz pokoljenja, ogledalo časti i poštenja. Vrelo bune i gnjjezda junaka, gdje je pušta ko sestra i majka, kroz život me prati pjesma tvoja, oj djevojko draga dušo moja. |
Međuvode NADMORSKA VISINA: 45.127829, 16.741315; NADMORSKA VISINA: 138 m; BROJ STANOVNIKA: 334 (2013.); WIKIPEDIJA
|
Međuvođe je knežopoljsko naseljeno mjesto u općini Kozarska Dubica (ranije Bosanska Dubica). Selo, kojega čine 4 zaselka, nalazi se 8 kilometara južno od Kozarske Dubice, na cesti Dubica-Prijedor. U blizini se nalazi i manastir Moštanica kao i spomenik "Patrija", gdje su u Drugom svjetskom ratu narod i partizani s Kozare probili obruč njemačkih, ustaških i četničkih snaga i povukli se prema planini Grmeč.
Selo ima osnovnu školu "Majka Knežopoljka", poštu (poštanski broj 79247), frizerski salon, pekaru i benzinsku crpku. U blizini se nalazi i banja Mlječanica, a selo je dobilo ime zbog svog položaja između rijeka Mlječanice i Košuće. POVIJESNI PREGLED 29.7.1941. godine u blizini kuće Dragoja Miljatovića - Švarca, u selu Međuvođu, srez Bosanska Dubica, održan je sastanak partijskog rukovodstva za Bosansku Dubicu i članova sreskog vojnog štaba, na koji je došao Ahmet Šehović - Šeho, kako bi prenio direktive Đure Pucara Starog, sekretara Oblasnog komiteta za Bosansku krajinu, da se odmah počne s ustankom i oružanom borbom. Na sastanku su bili članovi KPJ i sreskog vojnog štaba za Kozarsku Dubicu: Boško Šiljegović, Miloš Šiljegović, Dragoje Miljatović Švarc i Dragoja Ručnov. Bila je predviđena i prva akcija, napad na žandarmerijsku kasarnu u Knežici, koja je izvršena 30.7.1941. godine. Sastanak su osiguravali naoružani borci. Pri kraju sastanka naišli su žandari i ubili vojnog povjerenika Đurđa Aburazora. Drugi stražari otvorili su vatru na žandarmerijsku patrolu, te je počela potjera za njima. Iz sela je u Drugom svjetskom ratu u partizanskim postrojbama sudjelovalo 207 boraca od čega ih je 150 (72,46%) poginulo. Selo je postalo poznato u Drugom svjetskom ratu, kada je u Međuvođu osnivan prvi partizanski aerodrom. Na njegovom mjestu danas stoji spomen ploča s avionom. S tog aerodroma 21.5.1942. izvršen je prvi borbeni let partizanske avijacije, a taj dan je u SFRJ bio Dan avijacije JNA. Borbeni let su izvršili pilot Franjo Kluz i strijelac Ivica Mitračić. Nakon rata spomenik avijatičarima otkrio je 27.7.1951. Josip Broz. Međuvođe je imalo i svoju crkvu, koju su srušili komunisti nakon Drugog svjetskog rata, da bi bila ponovo podignuta nakon raspada SFRJ. U vrijeme rata u BiH (1992.-1995.) Međuvođe nije pretrpjelo veća materijalna stradanja. Selo je bilo granatirano od strane regularne Hrvatske vojske (HV) tijekom neuspješne jednodnevne Operacije Una (18.-19.9.1995.) godine, koja je zaustavljena u Kozarskoj Dubici. STANOVNIŠTVO Najčešća prezimena u Međuvođu su: Burazor, Bundalo, Latinović, Miljatović, Trkulja, Trubarac, Bakić, Ćirić. Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 2013. - 334 stanovnika; 1991.- 526; 1981. - 577; 1971. - 655; 1961. - 552; 1948. - 1956. POZNATE OSOBE Boško Šiljegović, narodni heroj Jugoslavije Stojan Grujičić, narodni heroj Jugoslavije Dragoje Miljatović, narodni heroj Jugoslavije 
Selo Međuvode, lokacija prvog partizanskog aerodroma
Spomenik Prvom partizanskom aerodromu
Godine 1985. je u Međuvođe posebnim transportom dovezen iz Prijedora, i na nekadašnju ratnu pistu postavljen avion školski jednokrilac "Kurir", kao spomen na prvi partizanski aerodrom (1942. godine) i početak stvaranja jugoslavenske avijacije. S aerodroma u Međuvođu je u svibnju/maju 1942. godine avionom "Potez 25" izvršen i prvi borbeni let partizanske avijacije, a 21.5. je postao Dan avijacije JNA. Borbeni let su izvršili pilot Franjo Kluz i strijelac Ivica Mitračić, a o njihovoj letjelici i njenim pilotima snimljen je film "Partizanska eskadrila". Nakon rata spomenik avijatičarima, Na uzvišenju u blizini aviona, 27.7.1951. otvoren je spomenik avijatičarima koji je otkrio je Josip Broz Tito. Nekada su ovdje održavani veliki narodni zborovi. Tijekom posljednjeg rata u BiH avion je bio devastiran i nakon rata su djelatnici Aerokluba "Prijedor" izradili repliku aviona te je uređen spomen-park. No, 2019 godine avionu su ukradeni elisa, krilo je polomljeno, a ostali dio je takoer ponovno oštećen i demoliran. Najveću štetu navodno čine djeca i omladina koji se penju na avion, lome i uništavaju, a niko ih ne upozorava da to ne bi trebalo raditi. IZVORI I LITERATURA
PARTIZANSKI AVION NA UDARU VANDALA Po drugi put RAZORUŽALI Kluza i Čajaveca. Prijedor.24.net, 12.11.2019. Prve zamisli o stvaranju partizanske avijacije. Znači.net (PDF) |
Međuvođe Prvi partizanski aerodrom
Datum objave: 19.11.2019.; Proizvodnja: RTRS Partizanska Eskadrila (1979)
Vrijeme trajanja 102 min Opis: Partizanska eskadrila je jugoslavenski film iz 1979. godine koji je režirao Hajrudin Krvavac. Nosioci glavnih uloga su Bekim Fehmiju, Velimir Bata Živojinović i Ljubiša Samardžić. Kratak sadržaj: U proljeće 1942. godine njemačko zrakoplovstvo imalo je potpunu prevlast, ne samo na nebu Jugoslavije, nego i skoro nad cijelom Europom. Partizani su u to vrijeme imali avione koje su kao i ostalo oružje otimali od neprijatelja. Ovo je film o stvaranju partizanske avijacije i njenim prvim borbama. POVIJESNA ZBIVANJA Povjesničari su zapisali da su prvi partizanski piloti Franjo Kluz iz okolice tadašnje Bosanske Dubice i Rudi Čajavec, rođen u Kaknju, ustaškim avionima s banjalučkog aerodroma Zalužani 23.5.1942. prebjegli u Prijedor, na partizanski teritorij. Avion kojim je upravljao Franjo Kluz, ubrzo nakon slijetanja u Prijedor, iz opreznosti prebačen je u Međuvođe, na rezervni aerodrom. Njemački lovac je 6.7.1942. otkrio i zapalio Franjin avion "Potez 25", što je onemogućilo daljnju akciju prvih partizanskih avijatičara, koji su se, u uvjetima ogromne neprijateljske prevlasti u zraku, uspjeli održati punih 45 dana, što je imalo znatan moralni i politički učinak. Ostavši bez aviona, Kluz je ušao u sastav Operativnog štaba NOP odreda Bosanske krajine i priključio Prvoj zrkoplovnoj bazi u Livnu. Zajedno s ostalim zrakoplovcima prešao je u Italiju, pa u sjevernu Afriku, gdje je ušao u sastav Prve eskadrile NOVJ, koju su, poslije intenzivne obuke, saveznici naoružali lovcima marke "Spitfire“. Poginuo je 14.9.1944. godine, kada je, kao vođa četvorke "spitfajera", oboren od neprijateljske protivavionske artiljerije prilikom napada luke u Omišu. Rudi Čajavec je tijekom borbenog leta, "Bregom 19" 4.8.1942, zajedno s Mišom Jazbecom, prema povjesnim izvorima, zbog ranjavanja prinudno sletio u neprijateljsko okruženje, u selo Kadinjane pored Klašnica. Vidjevši da će biti zarobljen, ubio se, a Jazbec je zarobljen i prebačen u Zagreb, gdje je zbog mučenja u zatvoru umro. Franjo Kluz i Rudi Čajavec proglašeni su narodnim herojima Jugoslavije 1948. godine. |
Manastir Moštanica
|
Manastir Moštanica je jedan od najznačajnijih pravoslavnih manastira Bosne i Hercegovine, vrlo duge povijesti, smješten na sjevernim padinama Kozare, 12 km od Kozarske Dubice (Bosanske Dubice), u dolini rijeke Moštanice.
Više pročitaj na: Manastir Moštanica |
Manastir Moštanica
Autor foografije: Petar MIlošević; Wikipedija |
Gornji Podgradci
Srednjovjekovna tvrđava Vrbaški grad i crkva Svetog Đorđa
H.S.: Orbaz / Grad Marije Terezije u BiH: Burna historija u 300 godina postojanja. Radio Sarajevo, 29.1.2019.
3 POBRĐA KOZARE NA SJEVEROZAPADU
Područje oko prijevoja Madžari (286 m)
|
4 JUŽNIM PODGORJEM
Prijedorsko polje
|
Prijedorsko polje je zemljopisno područje oblast na sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine u kojem je smješten grad Prijedor. Na sjeveru ga ograničava masiv Kozare, na jugu se širi preko lijeve obale rijeke Sane do pred Sanski Most, dok ga na zapadu ograničava selo Blagaj. Istočna granica mu je negdje pred Omarskom.
Nadmorska visina je između 135 i 170 m. |
Znate li kako je Prijedor dobio ime?
Proizvodnja: Prijedor24Sata; Datum objave: 26.1.2019. Opis:Ime Prijedora spominje se kao Palanka Predor u vojnom Austrijskom izvješću tijekom Bečkog rata. Kasnije se u turskim dokumentima spominje pod imenom Predorska Ada. Prema predaji vjeruje se da je naziv Prijedor potekao od naziva Pridor ili Prodor, koji je nastao zbog promjene toka rijeke Sane... |
Praktično ...
AKTIVNOSTI
Pješačke, planinarske i biciklističke staze na Kozari. Izvor: USAID
Aktivnosti na snijegu
Za sve ljubitelje zimskih sportova na raspolaganju su dvije ski staze izgrađene na sjeverozapadnoj padini Mrakovice, jedna za malo starije i jedna za najmlađe.
Velika ski staza duga je oko 600 m i pokrivena je ski-liftom kapaciteta 900 skijaša na sat. Staza je osvijetljena reflektorima te je ljubiteljima skijanja omogućeno i noćno skijanje.
U nedostatku snježnog pokrivača, uživanje u zimskim sportovima omogućavaju topovi za snijeg koji umjetnim snijegom pokrivaju čitavu dužinu staze.
Ski staza za djecu dužine je oko 150 m i pokrivena je mini-liftom kapaciteta 450 skijaša na sat.
Za sve one koji nisu savladali ovaj zimski sport na raspolaganju su instruktori skijanja. Takođe, omogućeno je i iznajmljivanje ski opreme.
SKI lift KOZARA informacije na www.kozaraski.com.
Velika ski staza duga je oko 600 m i pokrivena je ski-liftom kapaciteta 900 skijaša na sat. Staza je osvijetljena reflektorima te je ljubiteljima skijanja omogućeno i noćno skijanje.
U nedostatku snježnog pokrivača, uživanje u zimskim sportovima omogućavaju topovi za snijeg koji umjetnim snijegom pokrivaju čitavu dužinu staze.
Ski staza za djecu dužine je oko 150 m i pokrivena je mini-liftom kapaciteta 450 skijaša na sat.
Za sve one koji nisu savladali ovaj zimski sport na raspolaganju su instruktori skijanja. Takođe, omogućeno je i iznajmljivanje ski opreme.
SKI lift KOZARA informacije na www.kozaraski.com.
BORAVAK U PLANINI I KRAJU
Pristupi planini
|
Zbog udaljenosti od glavnih prometnih pravaca, otežan je pristup području NP Kozara i vrhovima Kozare, sredstvima javnog trasporta.
Do ulaza u Nacionalni park u Mrakovici vodi samo jedna cesta (R-477). Ona je povezana s magistralnom cestom M4 Banja Luka - Prijedor u naselju Kozarac. Iz suprotnog smjera cesta dolazi iz smjer Gradiške u pravcu Kozare. Pristup automobilom Pristup automobilom je najlakši način dolaska. Udaljenosti su: Banja Luka - 53 km, Prijedor - 21 km (25 min. vožnje), Gradiška - 53 km (1h). Pristup autobusom Nema direktne redovne javne atobusne komunikacije prema Mrakovici. Najbliža autobusna veza je u 12 kn udaljenom naselju Kozarac (do Kozarca je moguće doći autobusima iz Prijedora i Banja Luke). |
Smještaj
Planinarski dom Ljubijski rudar (kapacitet: 30 kreveta)
Planinarski dom Kotlovača (kapacitet: 18 kreveta)
OSTALI SMJEŠTAJ
Hotel Monument, smješten pokraj parkinga
Motel Bijele vode, smješten je 200 metara od spomenika
BungAlovi za 6 osoba, smještenI u prirodi pokraj samog spomenika
Planinarski dom Kotlovača (kapacitet: 18 kreveta)
OSTALI SMJEŠTAJ
Hotel Monument, smješten pokraj parkinga
Motel Bijele vode, smješten je 200 metara od spomenika
BungAlovi za 6 osoba, smještenI u prirodi pokraj samog spomenika
IZVORI I LITERATURA
Reference
Ostali izvori i literatura
BARIĆ, Nikica: Kozara 1942. — sudbina zarobljenika, civila i djece. PILAR — Časopis za drušvene i humanističke studije / God. XI. (2016.), br.22 (2) (PDF)
BODIROGA, Milan: Partizanske pjesme o Kozari - Dio njene borbe i slave (PDF)
BUCALO, Vojin, BRUJIĆ, Jugoslav, TRAVAR, Jovan, MILANOVIĆ, Đorđije: Flora Nacionalnog parka Kozara. Banja Luka, 2007. (PDF)
DALMACIJA, Stevo: Knešpolje, Knežpolje ili Knež-polje? Književni jezik X,2. Sarajevo, 1981. str. 43-46 (PDF)
MIHIĆ, Ljubo: Kozara: priroda, čovjek, istorija. Novi Sad, 1987.
ŠALIĆ, fra Juric: Sjeverozapadno od Banja Luke. Banja Luka, 1999. (PDF)
GRUPA AUTORA: Zakon o Nacionalnom parku Kozara (PDF)
GUJA, Zorana; ZULIĆ, Harun: Kozara kroz zvuk i riječ u stvaralačkom opusu Vlade Miloševića. Zbornik radova iz oblasti humanističkih nauka, 2018. (PDF)
BODIROGA, Milan: Partizanske pjesme o Kozari - Dio njene borbe i slave (PDF)
BUCALO, Vojin, BRUJIĆ, Jugoslav, TRAVAR, Jovan, MILANOVIĆ, Đorđije: Flora Nacionalnog parka Kozara. Banja Luka, 2007. (PDF)
DALMACIJA, Stevo: Knešpolje, Knežpolje ili Knež-polje? Književni jezik X,2. Sarajevo, 1981. str. 43-46 (PDF)
MIHIĆ, Ljubo: Kozara: priroda, čovjek, istorija. Novi Sad, 1987.
ŠALIĆ, fra Juric: Sjeverozapadno od Banja Luke. Banja Luka, 1999. (PDF)
GRUPA AUTORA: Zakon o Nacionalnom parku Kozara (PDF)
GUJA, Zorana; ZULIĆ, Harun: Kozara kroz zvuk i riječ u stvaralačkom opusu Vlade Miloševića. Zbornik radova iz oblasti humanističkih nauka, 2018. (PDF)
|
Kozara bogatija za još jednu uređenu planinarsku stazu. RTRS, 26.4.2021.
|
|
