 |
|
  |
|
PRIMORSKI POJAS > PODRUČJE SJEVERNOG JADRANA > OTOCI SJEVERNOG JADRANA > Cres
Država: Hrvatska
Obližnji otoci: Krk, Lošinj, Rab, Susak
Najviši vrh: Gorice (648 m)
Koordinate najvišeg vrha: 45.07780,14.34562
Država: Hrvatska
Obližnji otoci: Krk, Lošinj, Rab, Susak
Najviši vrh: Gorice (648 m)
Koordinate najvišeg vrha: 45.07780,14.34562
O planini ...
|
Cres je otok u kvarnerskoj skupini, uz susjedni otok Krk, najveći (405,78 km²), a poslije otoka Hvara i najdulji hrvatski otok. Dug je 66-68 km, a u najširem dijelu širok 11,5 km. Otok se pruža u pravcu sjever-jug. Svojim sjevernim krajem zatvara Kvarnerski zaljev. Zapadno i sjeverozapadno od njega nalazi se poluotok Istra, a na istoku i sjeveroistoku otok Krk.
Cres i južno od njega smješten otok Lošinj su nekada bili kopneno spojeni tankom prevlakom, ali je kasnije prokopan kanal koji ih je razdvojio. Danas su ova dva otoka spojena mostom kod grada Osora. Cres upravno pripada Primorsko-goranskoj županiji. U antičkim, grčkim izvorima upotrebljava se (za Cres i Lošinj) najviše naziv Apsirtide, koji se dovodi u vezu s legendom o Argonautima. Ptolomej spominje otok Absoros, na kojem su gradovi Krepsa i Apsoros. Zajedničko ime za oba otoka (Cres i Lošinj) zadržalo se u dokumentima sve do kraja 18. ali se posebno ime za Cres {Krepsa) spominje potkraj 12, st. (1196). Oba su imena Apsoros (Apsirtide) i Krepsa grecizirana ilirska imena.
-
Naslovna fotografija
Pogled na istočnu obalu otoka Cresa sa Obzove, najvišeg vrha otoka Krka |
U SURADNJI SA:
BOOKING
Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine  
Oglašavajte ovdje: lokalnu ponudu, usluge i servise - smještaj - gastronomija - lokalni proizvodi - turistička ponuda - aktivnosti na otvorenom i dr. |
Otok se dijeli na sjeverni i južni dio; međa im je kraj oko grada Cresa. Sjeverni dio je uži, viši (Sis 638 m) i krševitiji. Južni dio je prostraniji i niži.
Reljef i obalni oblici uvjetovani su sastavom tla i mladim pomjeranjem morske razine. Na dolomitskim stijenama voda otječe i površinski, pa stvara doline i ponire na kontaktu s vapnencima. Dolomitski teren se prema okolnom vapnenačkom zemljištu snižava, pa su na taj način nastale zatvorene udubine središnje dolomitske zone, među kojima se ističe udubina Vranskog jezera. Otjecanjem vode prema vanjskim nižim krajevima nastale su rubne udubine, koje su mlađim potapanjem pretvorene u zaljeve. Među njima se ističe creska luka, glavno i jedino dobro zaštićeno sidrište na obali Cresa.
Na vapnenačkim dijelovima otoka nalaze se brojne ponikve, koje su naročito razvijene u sjevernom višem dijelu.
Reljef i obalni oblici uvjetovani su sastavom tla i mladim pomjeranjem morske razine. Na dolomitskim stijenama voda otječe i površinski, pa stvara doline i ponire na kontaktu s vapnencima. Dolomitski teren se prema okolnom vapnenačkom zemljištu snižava, pa su na taj način nastale zatvorene udubine središnje dolomitske zone, među kojima se ističe udubina Vranskog jezera. Otjecanjem vode prema vanjskim nižim krajevima nastale su rubne udubine, koje su mlađim potapanjem pretvorene u zaljeve. Među njima se ističe creska luka, glavno i jedino dobro zaštićeno sidrište na obali Cresa.
Na vapnenačkim dijelovima otoka nalaze se brojne ponikve, koje su naročito razvijene u sjevernom višem dijelu.
Pogled na Cres s obronka Sisola na Učkoj
Meridijanski smjer pružanja sjever-jug, koji je neobičan za dinarske otoke, specifičan je za Cres. Iako je otok kao cjelina meridijanski izdužen, pojedini njegovi dijelovi, pa i samo pružanje slojeva imaju dinarski smjer (od sjevero-sjeverozapada prema jugo-jugoistoku). Po pružanju jugozapadnog bila (Helm 483 m, Maslinica 80 m) i Vranskog jezera, Creskog zaljeva i dr., vidi se, da su opći izgled i pružanje otoka posljedica sekundarnih tektonsko-morfoloških procesa.
Cres je gotovo u cijelosti sastavljen od krednih vapnenaca (kameni otok); samo su u središnjem dijelu (od Vranskog jezera prema Beleju) ogolićene dolomitne stijene, a na jugozapadnim stranama, ispod Lubenica, ima i manjih lapornih zona. Dolomitske naslage starije su i tvore jezgru antiklinale, preko koje naliježu vapnenačka krila. Na istočnom rubu kod Meraga ima i tercijarnih paleogenih naslaga.
Cres je gotovo u cijelosti sastavljen od krednih vapnenaca (kameni otok); samo su u središnjem dijelu (od Vranskog jezera prema Beleju) ogolićene dolomitne stijene, a na jugozapadnim stranama, ispod Lubenica, ima i manjih lapornih zona. Dolomitske naslage starije su i tvore jezgru antiklinale, preko koje naliježu vapnenačka krila. Na istočnom rubu kod Meraga ima i tercijarnih paleogenih naslaga.
Najviši dio otoka Cresa proteže se sjevernom dužinom otoka: Orline - Gorice - Sis, s visinama iznad 600 metara.
Najvažniji prijevoji su Niska (410 m) i Križić (371 m). Sis, visok 639 metara, je vršak na hrptu Cresa na kojem se nalaze ostaci pretpovijesne građevine koja je služila kao strateška utvrda jer se s nje pruža pogled na cijeli Riječki zaljev. Prijevoj Križić također je bio od velikog prometnog značaja jer se s tog mjesta može vidjeti more s obje strane otoka. Uspon na Sis postao je planinarska tradicija pri posjetu otoku. Početak uspona je na prijevoju Križić na raskršću glavne otočke prometnice i odvojka za Beli. Dobro vidljiva staza vodi po hrptu uz suhozid, staza je ugažena i orijentacijski laka te se s nje pruža predivan pogled na okolicu i more.
Najviši vrh na otoku su Gorice, visoke 648 m. Vrh Gorice se nalazi oko 2 km sjeverno od vrha Sis, ali nije planinarski atraktivan jer nema puta ni vidika. Vrh Gorice je drugi otočni vrh po visini u Hrvatskoj (najviša je Vidova gora na Braču, 780 m).
Najvažniji prijevoji su Niska (410 m) i Križić (371 m). Sis, visok 639 metara, je vršak na hrptu Cresa na kojem se nalaze ostaci pretpovijesne građevine koja je služila kao strateška utvrda jer se s nje pruža pogled na cijeli Riječki zaljev. Prijevoj Križić također je bio od velikog prometnog značaja jer se s tog mjesta može vidjeti more s obje strane otoka. Uspon na Sis postao je planinarska tradicija pri posjetu otoku. Početak uspona je na prijevoju Križić na raskršću glavne otočke prometnice i odvojka za Beli. Dobro vidljiva staza vodi po hrptu uz suhozid, staza je ugažena i orijentacijski laka te se s nje pruža predivan pogled na okolicu i more.
Najviši vrh na otoku su Gorice, visoke 648 m. Vrh Gorice se nalazi oko 2 km sjeverno od vrha Sis, ali nije planinarski atraktivan jer nema puta ni vidika. Vrh Gorice je drugi otočni vrh po visini u Hrvatskoj (najviša je Vidova gora na Braču, 780 m).
Klimatske osobine Cresa određene su njegovim položajem, reljefom i smjerom pružanja. Otok leži u graničnom položaju između jugoistočnog rubnog alpskog pojasa, kojim se često kreću ciklone, i sredozemnog područja na jugu. Često nad južnim dijelom Cresa i Lošinjem sja sunce, dok je nad sjevernim krajem oluja. Na sjevernom dijelu otoka Cresa prevladava submediteranska klima, a u središnjem i južnom dijelu zastupljenija je mediteranska klima. To je klima umjereno toplog kišnog tipa s toplim i suhim ljetima i kišovitim jesenima. Zbog velikog toplinskog kapaciteta more utječe na klimu tako što ublažuje temperaturne razlike - snizuje najviše i povisuje najniže. Ljeti more hladi, a zimi grije kopno. Sjeverni dio je zimi hladniji (siječanj 5°-6°C) od južnog (siječanj 6°-7°C). Ljeti su temperature jednoličnije. Sjeverni dio prima više oborina (900-1000) od južnog (800-900 mm).
Izrazita je razlika između zapadne pučinske i istočne kontinentske strane otoka. Sa zapadne strane puše vlažni jugo i prijatni maestral, dok su istočne strane izložene suhoj i hladnoj buri. Zbog bure ima na jugoistočnoj strani otoka gotovo pustih krajeva.
.
Izrazita je razlika između zapadne pučinske i istočne kontinentske strane otoka. Sa zapadne strane puše vlažni jugo i prijatni maestral, dok su istočne strane izložene suhoj i hladnoj buri. Zbog bure ima na jugoistočnoj strani otoka gotovo pustih krajeva.
.
Vapnenački dio otoka je bezvodan. Nema vrela ni površinskih tokova. Za vrijeme zimske kišne periode izbijaju slaba periodčna vrela na kontaktu vapnenaca i dolomita, pa se od njih, i od vode koja se slijeva po površini, formiraju povremeni tokovi (na južnoj strani Vranskog jezera). Slaba i nestalna vrela na sjevernom kraju Vranskog jezera, kod Punte Križa i na južnom kraju creske luke dokaz su da u velikim dubinama postoji podzemna cirkulacija vode; to potvrđuju i periodične vrulje uz obalu otoka.
Suprotno površinskoj bezvodici i dubokoj cirkulaciji vode, slatkovodno Vransko jezero (kriptodepresija) predstavlja glavni rezervoar (200,000,000 m3) vode za cijeli arhipeag. Srednja razina jezera nalazi se (13-16 m) iznad morske površine. Iako nema pritoka, ne pokazuje osjetljiva kolebanja. Ovaj veliki prirodni rezervoar velika je vrijednost za krševiti i bezvodni otok i iz njega se vodom opskrbljuju i Cres i Lošinj. Smješteno je u središtu otoka i zbog svoje važnosti vrlo je zaštićeno pa su u njemu zabranjeni kupanje i ribolov. Ubraja se među najdublja slatkovodna jezera u istočnoj Europi i na svojoj najdubljoj točci duboko je 74,5 m (61,5 m ispod nivoa mora). Njegova najveća širina iznosi 1,5 km, a dužina 5,5 km, što je površina oko 5,8 km².
Suprotno površinskoj bezvodici i dubokoj cirkulaciji vode, slatkovodno Vransko jezero (kriptodepresija) predstavlja glavni rezervoar (200,000,000 m3) vode za cijeli arhipeag. Srednja razina jezera nalazi se (13-16 m) iznad morske površine. Iako nema pritoka, ne pokazuje osjetljiva kolebanja. Ovaj veliki prirodni rezervoar velika je vrijednost za krševiti i bezvodni otok i iz njega se vodom opskrbljuju i Cres i Lošinj. Smješteno je u središtu otoka i zbog svoje važnosti vrlo je zaštićeno pa su u njemu zabranjeni kupanje i ribolov. Ubraja se među najdublja slatkovodna jezera u istočnoj Europi i na svojoj najdubljoj točci duboko je 74,5 m (61,5 m ispod nivoa mora). Njegova najveća širina iznosi 1,5 km, a dužina 5,5 km, što je površina oko 5,8 km².
Vegetacija
Oskudni kamenjarski pašnjaci tvore 58% površine otoka, šume prosječno slabe vrijednosti 33%, a obrađivana tla tek preostale površine (maslinjaci i vinogradi). Obradiva tla su ograničena na doce u dnu ponikava ili naplavine u dolomitskim terenima i na vapnenačkim padima. Zbog malih zahtjeva stare loze i smokve, kao i konjunkture na vinskom tržištu upočetku druge polovice prošlog stoljeća, golemim naporom su obrađene vapnenačke padine u okolici Cresa, Valuna, Martinšćice i dr. Filokserom uništena stara loza našla zamjenu; vinogradi prelaze u pustoš, koja je manjim dijelom pošumljena.
Kultura loze bila je potkraj 19. i u početku 20. stoljeća najvažnija kultura u ekonomiji Cresa. Još 1930-ih godina na Cresu je bilo blizu 2000 ha zemlje pod vinogradima, da bi nakon Drugog svjetskog rata pala ispod 300 ha.
Oskudni kamenjarski pašnjaci tvore 58% površine otoka, šume prosječno slabe vrijednosti 33%, a obrađivana tla tek preostale površine (maslinjaci i vinogradi). Obradiva tla su ograničena na doce u dnu ponikava ili naplavine u dolomitskim terenima i na vapnenačkim padima. Zbog malih zahtjeva stare loze i smokve, kao i konjunkture na vinskom tržištu upočetku druge polovice prošlog stoljeća, golemim naporom su obrađene vapnenačke padine u okolici Cresa, Valuna, Martinšćice i dr. Filokserom uništena stara loza našla zamjenu; vinogradi prelaze u pustoš, koja je manjim dijelom pošumljena.
Kultura loze bila je potkraj 19. i u početku 20. stoljeća najvažnija kultura u ekonomiji Cresa. Još 1930-ih godina na Cresu je bilo blizu 2000 ha zemlje pod vinogradima, da bi nakon Drugog svjetskog rata pala ispod 300 ha.
Vegetacijske su razlike između sjevernog i južnog dijela otoka očigledne. Na sjeveru prevladava listopadno bilje, a na jugu zimzelena makija. Na sjevernom dijelu otoka rastu hrast i kesten, dok na središnjem i južnom dijelu dominira makija.
Izolirana stabla i privatne branjevine na najogoljelijim i kamenitim dijelovima jugoistočnog dijela dokazuju, da bi Cres mogao imati i pored nepovoljne petrografsko-pedološke podloge prirodan šumski pokrov. Današnja raširenost šumskog pokrova odražava antropogene utjecaje. Najbolje su pošumljeni najkrševitiji i rijetko naseljeni sjeverni i južni dijelovi otoka, a ogoljeli su gušće naseljeni, dijelom dolomitski krajevi srednjeg dijela otoka. Oko Vranskog jezera ističu se novozasađene borove šume. Po cijelom otoku rastu kadulja i druge ljekovite biljke. Otok je prekriven maslinicima, a na njegovom tlu uspijevaju i smokve. Na otoku Cresu je zabilježeno oko 1400 vrsta biljaka (Goran Sušić i Vesna Radek, Bioraznolikost otoka Cresa). Kultura vinove loze bila je potkraj devetnaestoga stoljeća najvažnija kultura u ekonomiji Cresa.
Izolirana stabla i privatne branjevine na najogoljelijim i kamenitim dijelovima jugoistočnog dijela dokazuju, da bi Cres mogao imati i pored nepovoljne petrografsko-pedološke podloge prirodan šumski pokrov. Današnja raširenost šumskog pokrova odražava antropogene utjecaje. Najbolje su pošumljeni najkrševitiji i rijetko naseljeni sjeverni i južni dijelovi otoka, a ogoljeli su gušće naseljeni, dijelom dolomitski krajevi srednjeg dijela otoka. Oko Vranskog jezera ističu se novozasađene borove šume. Po cijelom otoku rastu kadulja i druge ljekovite biljke. Otok je prekriven maslinicima, a na njegovom tlu uspijevaju i smokve. Na otoku Cresu je zabilježeno oko 1400 vrsta biljaka (Goran Sušić i Vesna Radek, Bioraznolikost otoka Cresa). Kultura vinove loze bila je potkraj devetnaestoga stoljeća najvažnija kultura u ekonomiji Cresa.
Danas je otok Cres jedno od rijetkih staništa bjeloglavih supova, pogotovo njegov sjeverni dio. Upravo tamo zbog njih i postoji eko-centar "Caput insulae" u Belom koji ih štiti od izumiranja. Na Cresu se gnijezdi; suri orao (Aquila chrysaetos), škanjac osaš (Pernis apivorus)gnijezdi se na području Tramuntane, što je jedinstveno gniježđenje ove vrste na nekom jadranskom otoku, šojka (Garrulus glandarius), slavuj (Luscinia megorhynchos), i dr.
Karakteristično je, da na Cresu i Lošinju nema otrovnih zmija. To je vjerojatno posljedica veće dubine okolnog mora, jer postglacijalnim izdizanjem morske razine otoci bili odvojeni od kopna prije nego što su ih reptili mogli ponovo naseliti (pojava česta kod otočnih fauna). Na otoku žive sljedeće vrste zmija (Serpentes); Četveroprugi kravosas (Elaphe quatorlineata quatorlineata (Lacepede), Obična bjelica Zamenis longissimus (Laurenti), Pjegava crvenkapica Zamenis situla L., Zmajur, Obični modraš Malpolon monspessulanum insignitus (Geoffroy), Bjelouška Natrix natrix helvetica L., Ribarica Natrix tessellata Laurenti, Šara poljarica Hierophis gemonensis, Crni guž Hierophis viridiflavus carbonarius Lacepede, Smokulja Coronella austriaca Laurenti i Ljuta crnokapica Telescopus fallax fallax Fleisch.
Karakteristično je, da na Cresu i Lošinju nema otrovnih zmija. To je vjerojatno posljedica veće dubine okolnog mora, jer postglacijalnim izdizanjem morske razine otoci bili odvojeni od kopna prije nego što su ih reptili mogli ponovo naseliti (pojava česta kod otočnih fauna). Na otoku žive sljedeće vrste zmija (Serpentes); Četveroprugi kravosas (Elaphe quatorlineata quatorlineata (Lacepede), Obična bjelica Zamenis longissimus (Laurenti), Pjegava crvenkapica Zamenis situla L., Zmajur, Obični modraš Malpolon monspessulanum insignitus (Geoffroy), Bjelouška Natrix natrix helvetica L., Ribarica Natrix tessellata Laurenti, Šara poljarica Hierophis gemonensis, Crni guž Hierophis viridiflavus carbonarius Lacepede, Smokulja Coronella austriaca Laurenti i Ljuta crnokapica Telescopus fallax fallax Fleisch.
|
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, otok Cres je imao 3.184 stanovnika, grad Cres 2.959, a naselja u sklopu grada Malog Lošinja na otoku Cresu 225 stanovnika.
Broj stanovnika Cresa konstantno se smanjjivao od 1890. (1948. god. 6.807, 1945. god. 8.261, 1910. god. 8.596, 1900 god. 8.621, 1890. god. 8.803 m i 1880. god. 8.352). Glavni su uzrok opadanju broja stanovnika teške ekonomske prilike. Gotovo u isto vrijeme pada propast stare loze zbog filoksere, preseljavanje kvarnerskih pomoraca u Trst i stanovnika u prekomorske zemlje. Stanovništvo je neravnomjerno raspoređeno. Glavna naselja su na zapadnoj obali (Cres, Valun, Martinšćica i dr.), dok su sredinom otoka naselja rijetka (Orlec, Vrana i Belej). Od naselja na istočnoj strani ističe se Beli. Cres je najvažnije naselje i njegova je okolica ekonomski najvrijedniji i najgušće naseljen kraj, iza kojega slijede po važnosti Martinšćica i Valun, a u unutrašnjosti područje Beleja. Veliki prostori sjevernog i južnog dijela otoka gotovo su nenaseljeni i bez snažnijih privrednih aktivnosti. |
Na otoku se nalaze naselja (od sjevera prema jugu): Porozina, Filozići, Beli, Dragozetići, Sveti Petar, Predošćica, Vodice, Merag, Cres, Loznati, Pernat, Valun, Zbičina, Lubenice, Orlec, Mali Podol, Stanić (napušteno), Vrana (kraj koje je Vransko jezero), Vidovići, Grmov, Martinšćica, Hrasta, Miholašćica, Stivan, Belej, Ustrine, Osor (most prema Lošinju) i Punta Križa.
|
|
Legenda o Vranskom jezeru govori da postoji dvorac ispod jezera. Bogata sestra koja je živjela u dvorcu nije htjela pomoći svojoj siromašnoj sestri i pružiti joj hranu ili novac. Zbog toga je kažnjena tako što joj je dvorac potopljen za vrijeme jedne oluje tijekom koje je nastalo Vransko jezero. Priča se da čak i danas, za vrijeme vjetrovitog vremena, ako neko pažljivije oslušne, može čuti zvona sa tornja ovog dvorca.
|
|
[1] ...
SALKOVIĆ, Valter: Neobična životna priča Zagrepčanke Tee De Both: Nakon 20 godina Londona novi život uz vunu i Lubenice. Novi list, 18.17.2017.
SALKOVIĆ, Valter: Nakon ulja, red je za janjetinu: I creska ovca postaje turistički brend. Novi list, 17.11.2017. SALKOVIĆ, Valter: On je čuvar i promotor netaknute prirode: Danijel Nurkić brine o najvažnijem creskom turističkom adutu. Novi list, 22.1.2021. SALKOVIĆ, Valter: Na Cresu i Lošinju počelo označavanje povijesnih staza Via Apsyrtides. Novi list, 30.4.2021. -
|
