Rijeke crnomorskog sliva (slijeva)
Rijeke Dinarskog gorja pripadaju dvama slivovima (slijevovima, riječnim bazenima):
► Jadranskom (oko 25 posto) i 
► Crnomorskom (oko 75 posto). 

Na sjeveru i sjeveroistoku od Dinarskog gorja, rijeka Sava, duga 945 km (izvire u u slovenskim Julijskim Alpa) najvažnija je pritoka Dunava i, iako teče rubnim dijelom dinarskog područja, prima većinu dinarskih vodenih tokova. Najvažniji pritoci Save su Krka (dolenjska), Kupa (296 km), Una (214 km), Vrbas (227 km), Bosna (273 km), Drina (346 km). 

Ostale važne rijeke u Dinarskom gorju su: Korana, Mrežnica, Dobra, Sana, Pliva, Lašva, Spreča, Rama, Tara, Piva, Lim, Ibar (276 km), Zapadna Morava (295 km) i Kolubara (106 km). 

Rijeka Una
(Fotografija: Tomislav Šolić)
Picture
Europski slivovi (Izvor: Wikipedia; Autor: kimdime)
Legenda: ADRIATIQUE - Jadranski; MER NOIRE - Crnomorski; DANUBE - Dunav)
Video zapisi
Pregled rijeka crnomorskog sliva
Voda s oko 80% ukupne površine Slovenije teče prema istoku i pripada crnomorskom slivu, odn slivu Dunava. To su porječja Save, Drave i Mure. Najveća rijeka, Sava, odvodi vodu iz gotovo polovice države. Najveće rijeke dinarskog područja koje pripadaju crnomorskom slivu su Ljubljanica (sustav Pivka-Ljubljanica) i Krka (Dolenjska).

Razvodnica između jadranskog i crnomorskog sliva u Hrvatskoj ide kroz gorsko-planinsko područje. Na crnomorskom slivu dominiraju veći vodotoci kao što su Sava, Drava i Dunav s velikim brojem manjih podslivova. 
Rijeke Sava, i Kupa na crnomorskom slivu ubrajaju se u vodotoke s vrlo velikim slivnim površinama (većim od 10.000 km2). Velike slivove imaju (površine 1.000 km2 do 10.000 km2 ) Dobra, Korana i Glina (pritoci Kupe) i Una (pritok Save). Sve desne pritoke rijeke Save u Hrvatskoj donose vodotoke sa dinarskog područja. 
Većina velikih vodotoka crnomorskog sliva u Hrvatskoj je međudržavnog značaja (pogranični ili prekogranični), u Dinarskom području to su Sava, Kupa te Una, Bosna i Vrbas, Ukrina i Tinja iz BiH. 

Površina crnomorskog sliva u Crnoj Gori je nešto veća od površine jadranskog sliva, i iznosi oko 7260 km2. Sa ovog dijela, putem Zapadne Morave otječe rijeka Ibar, dok putem Drine otječu Lim, Ćehotina, Piva i Tara sa svojom pritokom Komarnicom.

Površina Crnomorskog sliva u Srbiji je najveća, pokriva površinu od 81,261 km² ili 92% teritorije Srbije. Sve veće rijeke Srbije pripadaju ovom bazenu: Tisa, Sava, Velika Morava, Drina i sve se one preko Dunava ulivaju u Crno more. (podaci su za cijelo područje Srbije, s Vojvodinom i Kosovom).
Rijeke sa dinarskog područja u Srbiji otječu u rijeku Savu preko rijeka Drine i Kolubare te u Dunav, preko Velike Morave (sistem Ibar - Zapadna Morava - Velika Morava).
PODSLIVOVI RIJEKE SAVE:
PODSLIV RIJEKE DUNAV:
Sava
Sava je 944 kilometara duga rijeka, desna i prema obujmu vodene mase najveća pritoka Dunava (rijeka Tisa je najveća pritoka prema dužini i prema površini njezina sliva). Sava je i jedna od najdužih europskih rijeka i jedna od malobrojnih te veličine koje ne utječu direktno u neko more. Površina njezina sliva je oko 97.713 km2 (izvor: Međunarodna komisija za sliv rijeke Save)..
Nastaje spajanjem rijeka Save Dolinke i Save Bohinjke u blizini Lancova kor Radovljice u Sloveniji. Od Radovljice teče prema jugoistoku pored Kranja te Ljubljane odakle dalje nastavlja prema istoku. Iz Slovenije prelazi u Hrvatsku, teče kroz Zagreb i Sisak, a nakon toga čini granicu između Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Zatim malim dijelom ulazi u Bosnu i Hercegovinu, pa onda čini jednim dijelom granicu između BiH i Srbije, da bi na kraju ušla u Srbiju, gdje se u Beogradu ulijeva u Dunav.

Sava je plovna za veće brodove nizvodno od ušća rijeke Kupe u Savu, kod grada Siska..
Područje lijevo i desno od Save se naziva Posavina. 

Šire područje toka rijeke Save, između Brežica na slovensko-hrvatskoj granici i Šapca u Srbiji, čini dugačku sjevernu granicu dinarskog prostora, a istovremeno je to i južni rub Panonskog bazena. Također, najčeše se upravo tok rijeke Save smatra sjevernom granicom Balkanskog poluotoka. 

Rijeka Sava je probila svoj koridor, svladavši barijeru kod Podsuseda, otprilike prije 10.000 godina, odn. na samom kraju posljednjeg ledenog doba. Tada se, nekada dugački i jedinstveni masiv razdvojio na tri manje cjeline: Samoborsko gorje, Medvednicu i Kalnik. Od tog vremena do danas Sava je nataložila ogromne količine šljunka i pjeska cijelom svojom dolinom, a ponegdje je debljina takvih naslaga i do četrdesetak metara. 

Sa hidrološkog stajališta, prostor sliva rijeke Save se može označiti kao relativno bogat površinskom i podzemnom hidrološkom mrežom. Okosnica crnomorskog sliva na prostoru Dinarskih planina je tok rijeke Save koji je nisko položen, te mu dotiču svi veći dinarski riječni tokovi: Krka (Dolenjska), Kupa, Una, Vrbas, Ukrina, Bosna, Drina i Kolubara.

Većina ovih rijeka ima kompozitni karakter riječnih dolina s velikim padovima, te raspolažu značajnim hidroenergetskim potencijalom. U tom pogledu je posebno značajna Drina koja ima najrazvijeniji hidrološki sustav.

Južni dio sliva Save pripada kršu Dinarida, a izgrađuju ga dobro propusne karbonatne stijene kredne starosti, u kojima su formirani vodonosnici pukotinske poroznosti. Nizvodno od Karlovca sliv Save pripada jugozapadnom dijelu Panonskog bazena. Nepropusne paleozojske naslage izgrađuju područje Banovine.
Picture
Sliv rijeke Save (Izvor: http://danube-cooperation.com/)
Picture
Savski riječni bazen (Izvor: Wikipedia)
Picture
Podslivovi rijeke Save (Izvor: http://hidro.dhz.hr/)
Picture
Sliv rijeke Save

Najznačajnje pritoke Save

Kokra**
Sora**
Kamniška Bistrica**
Ljubljanica
Savinja**
Krka (Dolenjska)
Sutla**
Krapina**
Lonja** Kupa
Sunja
Orljava**
Bosut**
Una
Vrbaška
Vrbas
Bosna
Ukrina
Brka
Tinja
Lukovac
Dašnica
Drina
Jerez
Kolubara*
Topčiderska rijeka**
Bosut**

* djelomično teče dinarskim prostorom ** ne teče dinarskim prostorom
Ljubljanica
LJUBLJANICA je rijeka u Sloveniji, duga 41 km, desna pritoka Save u koju se ulijeva kod Zaloga (Podgrada). Porječje Ljubljanice zauzima 1779 km2.

Ljubljanica izvire kod Vrhnike i sela Verd iz 11 snažnih krških vrela, od kojih se kao glavno smatra Močilnik. Prije ulaska u glavni grad Slovenije Ljubljanu teče kroz Ljubljansko barje, močvaru koja potječe još od starog vijeka. Veći lijevi pritoci su ►Bela, ►Podlipščica, ►Mali graben i ►Gradaščica. Veći desni pritoci su ►Ljubija, ►Bistra, ►Borovniščica, ►Iška, ►Ižica, ►Gobovšek i ►Besnica.

Između 1762. i 1780. godine poznati  naučnik i jezuit Matija Grubar sagradio je  Grubarov kanal (slov. Gruberjev prekop), kako bi spriječio česte poplave. Ljubljanicom se plovi turističkim brodovima, a za veće brodove nije plovna.

Posebnost Ljubljanice je njezino veliko krško zaleđe, koje se prostire na jugu sve do Snežnika (notranjskog) i slovensko-hrvatske granice; U krškim izvorima na jugozapadnoj ivici Ljubljanskog barja dotječu vode iz Notranjskog podolja (podolje = niže ležeće površine u brdskom prodručju; sistem dolina) i Pivske kotline (Pivška kotlina), gdje se vode krške Ljubljanice pod različitim imenima pojavljuju na dnu krških polja. Kako je tih rijeka ponornica bilo šest, ljudi su Ljubljanicu počeli nazivati "rijekom sa sedam imena".

Sedam imena Ljubljanice:
►Trbuhovica 
►Obrh
►Stržen
►Rak
►Pivka
►Unica 
►Ljubljanica.
Picture
Shema krških dotoka rijeke Ljubljanice (Izvor: Wikipedia; Autor: SI-Žiga)
Ljubljanica je proslavljena u Prešernovoj  pjesmi Povodni  mož. Poznato je, da su u Ljubljanicu namočili sve one trgovce, koji nisu poštovali cehovska pravila u trgovini. U tom slučaju nepoštenog trgovca su stavili u kavez i namočili ga sa Tromostovja.
↖
Ižica (Iščica)
↖
Iška
Trbuhovica
TRBUHOVICA je potok koji izvire iz krških izvora ►Trbuhovica i ►Mlake na rubu Prezidskog polja u Hrvatskoj, teče po polju i kroz mjesto Prezid te ponire u ponoru Mrzla jama. Potok je presušio. Ranije je bujao iz špilje Trbuhovica i na svojem putu okretao četiri mlina. Danas voda teče površinski samo za izuzetno obilnih padalina, odlazi prema graničnom prijelazu, međutim gotovo nikada ne dosiže do Babnog polja (u Sloveniji), koje je suho krško polje (najniže dijelove polja voda poplavi vrlo rijetko).
Obrh
OBRH je ponornica Loškom polju; nastaje iz  ►Maloga Obrha i  ►Velikoga Obrha, vijuga po dnu polja in ponire u jami Golobina te se ponovno javlja na Cerkniškom polju.
Stržen
STRŽEN je ponornica na Cerkniškom polju, koja nastaje iz snažnih krških izvora na jugoistočnom kraju polja (Cemun, Obrh), teče po južnom dijelu ovoga krškog polja, dobija više podzemnih pritoka iz visoravni Bloška planota i sa sjevera te površinski vodotok   ►Cerkniščicu; zatim ponire u jamskom sustavu Velika i Mala Karlovica i podzemno teče prema Rakovom Škocjanu.
Rak
RAK je ponornica u Rakovom Škocjanu, koja dotječe iz Zelških jama, teče površinski po dolini in ponire u jami Tkalca, odakle podzemno teče prema Planinskoj jami, gdje se spaja s rijekom Pivkom.
Pivka
PIVKA izvire iz manjega izvora kod sela Zagorje u Gornjoj Pivki (Zgornja Pivka), teče prema sjeveru po Pivškoj kotlini te podzemno kroz Postojnsku jamu do Planinske jame, gdje se spaja s rijekama Rakom i Unicom.
Unica
UNICA je slovenska rijeka ponornica u Planinskom polju. Dotječe sa južnog ruba polja, iz Planinske jame u kojoj nastaje  spajanjem tokova rijeka Pivke i Raka, potom teče po dnu polja od juga prema sjeveru i djelomično nestaje na dnu polja, a dijelom u ponorima - ždrijelima (slov., požiralnik) na sjevernem rubu polja te nastavlja kao podzemni tok prema izvorima kod Vrhnike.
Spoj Pivke i Raka predstavlja najveći takav spoj podzemnih rijeka u Europi. Nadzemni tok Unice je dug oko 10 km.
Krka (Dolenjska)
Rijeka KRKA u Sloveniji, s 93 km druga je rijeka po dužini u Sloveniji, koja u potpunosti teče slovenskim teritorijem (nakon Savinje, u alpskom području). Izvire u Suhoj krajini u blizini Ljubljane, prolazi kroz Novo Mesto i utječe u Savu kraj Brežica.
Veči lijevi pritoci su ►Temenica, ►Višnjica, ►Prečna, ►Radulja, ►Račna, ►Lokavec i ►Senuša. Veči desni pritoci su ►Globočec, ►Radeščica, ►Sušica (kod Dolenjskih Toplica), ►Težka voda, ►Pendirjevka (Čadraški potok) i ►Sušica (kod Podbočja).
↖
Pendrijevka (Čadraški potok)
PENDRIJEVKA je potok, koji izvire pod Trdinovim vrhom (Sveta Gera) na Gorjancima / Žumberku, istočno od sela Sv. Miklavž na Gorjancih. Na početku teče uz šumsku cestu do sela Cerov Log (gdje se nalazi njezina pritoka izvor ►Minutnik), potom prolazi uz sela Orehovica, Gorenja Stara vas, Loka, Gorenje te Gradišče, gdje se ulijeva u ►Čadraški potok, koji je desna pritoka rijeke Krke.

►MINUTNIK (narodno ime: Prenehavnik) je periodični izvor (izvir zaganjalnik) na Gorjancima/Žumberku na lijevoj obali potoka Pendrijevka. Izvire iz pukotine (slov., špranja), prekrivene dolomitnim kršom u strmom tjesnacu. Voda dotječe u povremenim vremenskim intervalima, po čemu je i dobio ime. Pripada rijetkim izvorima takvoga tipa u Sloveniji, a jedini je takav u Dolenjskoj. Od 1992. godine zaštićen je kao prirodni spomenik. 
Voda izvire vremenskim intervalima, koji su uvjetovani tektonskom građom terena na kojemu se izvor nalazi i o hidrološkim uvjetima. Teko u vrijeme suše voda izvire svakih 6 minuta i teče 25 sekundi. U vrijeme kada je teren manje navlažen dotok vode varira od 0,3 do 0,15 litara u sekundi, a voda dvije minute teče snažnije i dvije minute slabije. U vrijeme srednje navlaženosti terena varira od 0,5 do 2 litra u sekundi, a voda 8 minuta teče snažnije, i osam minuta slabije. U razdoblju visoke vlažnosti okolnog terena dotok vode je veći od 10 l/s, a varijacije vode nije moguće opaziti.
Fluktuacija dotoka vode je povezana s tektonskom građom terena. Dovodni kanali kojima dotječe voda u glavne i bočne podzemne rezervoare (zbiralnike) su uski, pa je dotjecanje vode u glavne rezervoare sporije od njezina curenja kroz glavni odvodni kanal.
Narodna legenda pokušala je pojasniti razloge fluktuacije vode na izvoru Minutnik. 
Prema toj legendi, u gori se nalazilo veliko jezero, a u njemu je živjela ogromna riba koja svojim ogromnim usnama povremeno zatvara put vodi.
Sliv rijeke Kupe u krškom području čine podslivovi Kupe, Lahinje te Dobre, Mrežnice i Korane, koje se spajaju s Kupom kod Karlovca, upravo na prelasku iz krškog u područje Panonskog bazena. Najveći dio sliva pripada Hrvatskoj, uključujući i glavni izvor, a manji dio Sloveniji. Osnovne značajke sliva su složena geološka građa u kojoj prevladavaju okršeni karbonatni vodonosnici, tokovi podzemnih voda ispod navučenih vodonepropusnih kompleksa naslaga i pojave krških izvora širokog raspona istjecanja. 
Sliv rijeke Dobre započinje nizom manjih izvora i površinskih vodotoka na području Skrada, a nizvodno od Vrbovskog poprima formu prave rijeke. 
Sliv rijeke Mrežnice drenira karbonatni masiv vanjskih Dinarida prema Drežničkom, Crnac polju i Dabru. 
Sliv rijeke Korane formiran je u graničnom području Korduna, Like i Bosne i Hercegovine. Rijeka izvire iz Plitvičkih jezera, a zatim vrlo brzo ponire, otječući podzemljem prema nizvodnom dijelu korita rijeke Korane i dijelom prema izvorištu Klokot u slivu rijeke Une. 
Slivno područje donjeg toka rijeke Kupe obuhvaća Žumberak, južne padine Vukomeračkih gorica, Karlovački bazen, Petrovu i Zrinsku goru. U ovom dijelu sliva najvažnija su dva tipa vodonosnika. Vodonosnik međuzrnske poroznosti formiran unutar aluvijalnih naslaga Kupe i njezinih pritoka i vodonosnici pukotinske poroznosti u naslagama dolomitima na Žumberku. 

Kupa / Kolpa
↖
Lahinja
↖
Krupa (Dolenjska)
↖
Dobra
↖
Korana
KORANA je rijeka u Hrvatskoj i BiH, desna pritoka rijeke Kupe. Korana izvire u Plitvičkim jezerima. Dugačka je 134,2 km od izvora do ušća u rijeku Kupu u Karlovcu. Pripada crnomorskom slivu i nije plovna. Na mnogim dijelovima Korana protiče kroz slikovite, vapnenačke kanjone visoke stotinjak i više metara. Ovi kanjoni obrasli su bukovom šumom ili su ogoljeli. U gornjem toku nalaze se slikovite pećine. U Slunju na utoku ►Slunjčice u Koranu nastali su zanimljivi slapovi Rastoke. Kod Karlovca se u Koranu ulijeva ►Mrežnica, a u Tržcu u Bosni i Hercegovini se u nju ulijeva rijeka ►Mutnica. Nastanak njenog imena nije još razriješen. Po nekima je ime Korane izvedenica iz riječi "kora" (biljaka), po drugima je ime nastalo iz imena "Gorana", tj. označava vodu koja teče iz gore, a neki Koranino ime povezuje s njezinim koritom omeđenim liticama koje su oštro i duboko usječene u tlo.
Una je velikim dijelom svoga toka granična rijeka između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Na području Hrvatske sliv rijeke Une obuhvaća dio antiklinalne forme Bruvna, zatim područje Lapca i Nebljusa, te vode s područja Like koje protječu ispod navučenih vodonepropusnih stijena Čemernice prema izvoru Une. Krško područje Krbavskog i Koreničkog polja također pripadaju slivu Une. Slivno područje donjeg toka rijeke obuhvaća područje Banovine, pretežito izgrađeno od nepropusnih i slabo propusnih stijena. Nešto značajnije količine podzemne vode akumulirane su u nanosu Une čija debljina rijetko prelazi 10 m.
↖
Unac
↖
Bastašica
Bastašica izvire u selu Bastaši  koje je udaljeno oko 5 kilometara od centra Drvara, i nakon kratkog toka,od svega oko 1 kilometra, na kojem se smjenjuju brzi i spori djelovi,  uljeva se u rijeku Unac. Njezin izvor je okružen visokim i vertikalnim stjenovitim ivicama, a već na prvim metrima svoga toka stvara više vodopada, pogotovo nakon obilnih kiša. Rijeka je izuzetno bistra i čista, zelenkaste boje Nekada se uz rijeku nalazilo više vodenica. Bastašica je bogata rječnom pastrvom.
PROČITAJ VIŠE: 
ŠGD „HERCEGBOSANSKE ŠUME“ d.o.o. KUPRES ŠUMARIJA DRVAR
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Drvar - Vrelo Bastašica (nedovršteno) 
Bosna
↖
Željeznica
Rijeka ŽELJEZNICA rijeka je usredišnjoj Bosni i Hercegovini, južno od Sarajeva, duga 26,9 kilometara. Granica je Jahorine prema zapadu i jugozapadu. Nastaje od ►Hrasničkog potoka i ►Godinjskog potoka, koji izviru na planini Treskavici, a sastaju se kod sela Turovi. U njezinom gornjem toku korito je široko od 4 do 10 m, a dubina na brzacima i preljevima od 30-50 cm, u virovima do 1 metar i više. Ispod ušća ►Bijele rijeke i ►Crne rijeke dubine dostižu i do tri metra, posebno u tijesnim i dubokim virovima. Naročito atraktivni su Kazani u gornjem toku, gdje je voda usjekla svoj put kroz stijene. Utječe u rijeku Bosnu (490 m n.v.) nasuprot selu Osijeku, na zapadu Sarajevskog polja.
Željeznica čitavim svojim tokom protiče kroz najnaseljeniju i najindustraliziraniju regiju Bosne i Hercegovine - Sarajevsku regiju. Na rijeci Željeznici se nalazi hidrocentrala Bogatić, s instaliranom snagom od 6,5 MW, koja je sagrađena nekoliko godina poslije kraja drugog svjetskog rata. Najznačajnije naselje na ovoj rijeci je Ilidža. Uz desnu obalu rijeke nalazi se arheološko nalazište Butmir.
Zbog nedovoljne brige o okolišu ova rijeka je vrlo zagađena. Danas se ne preporučuje ni kupaje u Željeznici (Izv: Wikipedia, 2014.)
↖
Miljacka
MILJACKA nastaje kod sela Buloga od dvije udružene rijeke, ►Paljanske Miljacke (izvire ispod Jahorine) i ►Mokranjske Miljacke (izvire ispod Romanije) i teče oko 6 km kanjonom, probijajući se silnom planinskom snagom između strmih, stjenovitih planinskih ogranaka, sad širim, nekad užim, pa višim, onda opet nižim kanjonom, sve do Sarajeva i dalje prema rijeci Bosni.
Opis videa:
Dokumentarni ekoloski film Rijeka Miljacka u trajanju 13 minuta. Film je snimljen amaterskom tehnikom, 2010. i 2011. godine. Film Rijeka Miljacka - od izvora do ušća govori o sudbini rijeke Miljacke, koja izvire u netaknutoj čistoj prirodi i svojim kratkim tokom protičući kroz grad Sarajevo zajedno sa svojim pritokama doživljava svoju ekološku katastrofu.
↖
Paljanska Miljacka
PALJANSKA MILJACKA izvire južno od Korana u vidu jačih krških vrela na nadmorskoj visini od oko 1000 m. Iz više šumskih izvora i vrela voda se potočićima sastaje u jedan. Nakon što se spusti niz sedronosne kaskade i kanjone  roz šumu, tok Paljanske Miljacke prelazi u ravnicu i tu je koritom dno još uvijek toliko kamenito i nepravilno, a pad osjetan, da se ni za jedan vodotok ove kotline ne može reći da je miran ravničarski potok, odnosno, rijeka. Na svom toku od izvora do ušća, Paljanska Miljacka prima i nekoliko pritoka (►Jahorinski potok, ►Kaloviti potok, ►Repašnica).
↖
Mokranjska Miljacka
MOKRANJSKA MILJACKA izvire na nadmorskoj visini od 1030 m, pod ograncima planine Romanije, iz podzemne duge pećine iz koje ističe kao cijeli potok. Vrelo se hrani, po svoj prilici, snježnom vodom iz velike snježnice iz koje i ljeti vade snijeg za hlađenje. U svom gornjem toku teče preko brdskih travnjaka i polja oko Mokrog i Sumbulovca. Obale su joj obrasle grmljem i drvećem, pad neznatan, a korito je šljunkovito i pjeskovito sve do ponovnog ulaza u dugu klisuru, gdje joj dno postaje kamenito, pad osjetniji, stoga i tok brži. Umjesto obalnog drveća,obala joj se diže u obliku strmih i golih stijena. 
↖
Fojnica
Rijeka Fojnica nastaje spajanjem dvije manje riječice ►Dragače i ►Željeznice. DRAGAČA izvire s vrhova Vranice, iz Prokoškog jezera i duga je oko 30-tak kilometara i protječe kroz grad Fojnicu. ŽELJEZNICA izvire ispod planine Zec. Obje su još uvijek pitke u svojim gornjim tokovima. Nakon što se ove dvije rijeke spoje nastaje rijeka Fojnica, dugačka oko 45 kilometara koja protječe kroz gradove Kiseljak i Visoko te se ulijeva se u rijeku Bosnu u Visokom (na 430 m n.v.). Fojnica do svoga ušća prima vode više od 200 potočića, a u Visokom i jednu veću pritoku, rijeku ►Lepenicu.  Temperatura vode rijeke Fojnice se kreče od 5 do najviše 20 stupnjeva pred kraj ljeta, po čemu je Fojnica u skupini hladnijih rijeka Bosne i Hercegovine. Izuzetno je bogata kisikom što pogoduje raznovrsnoj flori i fauni te salmonidnim vrstama ribe (potočna pastrva, lipljen, mladica).
Drina
DRINA je rijeka u istočnoj Bosni i Hercegovini koja svojim donjim tokom čini prirodnu granicu između Bosne i Hercegovine i Srbije.
Spajanjem crnogorskih rijeka ►Tare i ►Pive na Šćepan Polju nastaje rijeka Drina. U Bosni i Hercegovini je jedino rijeka Sava veća od nje. Drina je ujedno i najveća pritoka rijeke Save. Svojim tokom od oko 346 kilometara prolazi kroz mnogobrojna mjesta u Bosni i Hercegovini. U donjem Podrinju (Semberiji) Drina jednim dijelom čini granicu između Bosne i Hercegovine i Srbije. Drina se uliva u Savu blizu mjesta Srijemska Rača. Nadmorska razlika između Šćepan Polja i ušća Drine u Savu iznosi oko 358 metara.
Tok rijeke: Nedugo nakon svog nastajanja na Šćepan Polju, Drina ulazi u Bosnu i Hercegovinu. Ovaj dio BiH također je dobio svoje ime prema toj rijeci - Gornje Podrinje. Prolazeći kroz Foču, Goražde i Višegrad, u rijeku Drinu se uliva više manjih i većih rijeka. Historijski gledano, rijeka Drina je ovdje bila prepuna brzaka i prolazila kroz kanjone i klisure, što se izmjenilo izgradnjom hidrocentrala u Višegradu i Bajinoj Bašti. 
Pravac njenog toka je od juga ka sjeveru i ima dosta pritoka. Veće pritoke sa lijeve strane su ►Sutjeska, ►Bistrica, ►Kolina, ►Prača, ►Drinjača i ►Janja, a sa desne ►Ćehotina, ►Janjina, ►Lim, ►Rzav, ►Ljubovija, ►Vrelo i ►Jadar.
Sjeverno od Višegrada, između Žepe i Klotijevca, nalazi se najduži kanjon ove rijeke. Dužina ovog kanjona iznosi 24 kilometra.

Na Drini su izgrađene tri hidroelektrane (HE): Višegrad, Bajina Bašta i Zvornik.
HE "Višegrad" zvanično je puštena u pogon 26. novembra 1989, kada je proradio prvi agregat. Instalirana su tri agregata ukupne snage 315 MW. Korisna zapremina akumulacije je 101 milion m3.
HE "Bajina Bašta" u Perućcu je najveći objekat sagrađen na rijeci Drini. Rijeka je pregrađena branom visokom 90 i dugačkom 460 metara. Puštena je u rad 22. novembra 1966. Instalirana su četiri agregata ukupne snage 365 MW. Korisna zapremina akumulacije je 340 miliona m3. HE "Bajina Bašta" godišnje proizvede oko 1500 GWh.
HE "Zvornik" puštena je u rad 26. jula 1955. godine. Instalirana su četiri vertikalna agregata ukupne snage od 92 MW. Korisna zapremina akumulacije je 89 miliona m3. HE "Zvornik" godišnje u prosjeku proizvodi oko 500 GWh.
↖
Tara
TARA izvire ispod vrhova Maglića Karimana (oko 2400 mnm). Od izvorišta do ušća Drcke, desni sliv Tare je mnogo razvijeniji od lijevog. Veće pritoke su ►Opasanica i ►Drcka, ►Pčinja, ►Plašnica, ►Štitarica, ►Ravnjak i vrelo ►Ljutica. Sa desne strane Tara prima ►Skrbušu, ►Svinjaču, ►Jezeršticu, ►Rudnjaču, ►Bjelojevičku i ►Selačku. Površina sliva rijeke Tare do hidrološke stanice Šćepan Polje iznosi 2040 km2. Dužina toka Tare je 148,4 km. Mjerna mjesta na Tari su Crna Poljana, Trebaljevo, Bistrica i Đurđevića Tara. 
↖
Piva
PIVA je formirala sliv na visokom masivu crnogorskih planina. Ova rijeka posmatrana duž toka nosi više imena. Njen izvorišni dio pod jugozapadnim padinama Durmitor, pa do Šavnika zove se ►Bukovica. Spajajući se sa Bijelom u Šavniku vodotok dalje nastavlja pod imenom ►Pridvorica zadržavajući taj naziv do ušća ►Gornje Komarnice u Pridvoricu. Dalje nizvodno vodotok nastavlja pod imenom ►Komarnica sve do izmještenog Pivskog manastira, gdje prima pritoku ►Sinjaci i dobija naziv Piva. Vodotok teče do Šćepan Polja, gdje se sastaje sa rijekom Tarom i odatle počinje Drina. Površina sliva rijeke Pive procjenjuje se na oko 1784 km2 do Šćepan Polja. Gornja Komarnica izvire pod Durmitorom i teče kanjonom dubokim 600 m i oko 40 km dugim. Tokom Komarnice nastaju izraženi karstni fenomeni, sa nedovoljno izučenim podzemnim tečenjem, previranjima iz sliva u sliv i mnogobrojnim vrelima. Mjerne stanice ovog vodotoka su Bukovica Šavnik, Komarnica Duži i Komarnica Lonci. 
↖
Komarnica
KOMARNICA je rijeka na sjeveru Crne Gore, poznata po svome kanjonu Nevidio. Ona je dio vodotoka Pive, izvire pod Durmitorom i teče kanjonom dugim 40 km i dubokim 600 m. Taj kanjon je ujedno i posljednji osvojeni kanjon u Evropi i predstavlja veliku turističku atrakciju i izazov za ljubitelje kanjoninga (engl. canyoning, odn. canyoneering). Osvojili su ga 1965. članovi Planinarskog društva "Javorak" iz Nikšića.
Kanjon NEVIDIO nalazi se u centralnom dijelu Crne Gore, udaljen 55 km od Nikšića. Kanjon je dio ►Male Komarnice koja izvire u podnožju južnog dijela Durmitora točnije u Dobrom Dolu. Ponirući prolazi između Boljskih greda (2091 m n.v) i Lojanika (2091 m n.v) da bi se ponovo pojavila u pitomoj rječnoj dolini kao stalna rijeka.
Na samom kraju doline rijeka ulazi u kanjon Nevidio ili Neviđbog kako ga nazivaju stanovnici ovoga kraja, prema legendi po kojoj ni sam Bog nije vidio kanjon iznutra. 
Kanjon s pravom nosi ovo ime jer se Komarnica odjednom gubi u čudno uklesani ulaz i postaje ljudskom oku nevidljiva. Okolica ulaza je jedna od najljepših u durmitorskom kraju. Ljepotu ovog kraja čini selo Pošćenje sa dva ledenjačka jezera, periodični vodopad Skakavica koji sa sedamdesetak metara visoke stijene rasipa vodu Grabovice koja se uliva u Komarnicu. Zabačen i sakriven na nepristupačnom terenu izazivao je pažnju i znatiželju ali je bilo malo organiziranih pokušaja da se upozna i istraži. Prvi ozbiljniji pokušaji izvedeni su 1957 g. i 1964 g. koji su bili neuspješni. Nizale su se čudne i fantastične priče o posljednjem neosvojenom kanjonu Europe. Tako je bilo sve do augusta 1965. g. kada su članovi PSD Javorak iz Nikšića, iako sa oskudnom opremom, prošli kanjon i prvi predstavili svijetu dugo skrivenu, divlju i zapanjujuću ljepotu.

Kanjon je dugačak oko 3,8 km a za prolaz kroz njega potreban je gotovo čitav dan. Pad kanjona odnosno vodenog toka je velik, s velikim brojem vodopada, virova i bukova. Litice kanjona dostižu visinu oko 450 metara a širina na pojedimim mestima dostiže svega pola metra. Navodno postoji jedno mjesto gde je širina rekordnih 25 cm! Maksimalna širina kanjona iznosi 500 metara.

Veći dio kanjona se nalazi u vječitoj sjenci. Zbog okomitih stijena sunčevi zraci ne mogu doprijeti do dna. Na strmim i nepristupačnim stijenama vladaju surovi uslovi za vegetaciju tako da se za kanjon može reći da je dragulj surove prirode koji je ujedno raj i pakao. Širina kanjona na pojedinim mjestima je manja od jednog metra. Pojedini djelovi kanjona prolaze se samo uz pomoć alpinističke opreme.
Danas se u kanjon ulazi uz pratnju vodiča, organizirano, sa svom potrebnom i suvremenom opremom (ronilačko-alpinističkom) i s aparatima za komunikaciju i navigaciju. Iako ne zahtjeva posebnu fizičku spremnost, prolazak kroz kanjon se izričito NE PREPORUČUJE bez vodiča!
Picture
Početak kanjona Nevidio
(Izvor: Wikipedia; Autor: Martin Brož)
↖
Bukovica
↖
Tušinja
TUŠINJA izvire ispod planine Gradišta iz izvora u katunu Svračke bare, na visini od 1700m. Sa geografske točke gledanja (smjer, dužina) ona predstavlja krajnji izvor rijeke Pive. U gornjem toku zove se Skočanski potok, a od zaseoka Somina do ušća u Bukovicu zove se Tušinja. Uglavnom teče dolinski, samo posljednji kilometar prije ušća ulazi u kanjon. Na njenom priobalju formirana su seoska naselja: Krnja Jela, Sirovac, Tušinja i centar Uskoka - Boan. Tušinja je mala, vrlo hladna rijeka. (FOTOGRAFIJE)
↖
Sutjeska
SUTJESKA je rijeka u istočnoj Hercegovini, BiH, lijeva pritoka Drine. Duga je 35 km, a ulijeva se u rijeku Drinu južno od grada Foče. Najvećim dijelom toka teče kroz Nacionalni park Sutjeska. Površina njezina sliva iznosi 322 km2.

Izvire ispod vrha Vlasulja na planini Volujak na nadmorskoj visini od 1520 metara (neki podaci navode i 1800 m n.v.), prikupljajući vode s obronaka Volujaka (2336 m), Vilišta (2133 m), jugozapadnih obronaka Male Vlasulje (1922 m) i zapadnih obronaka Kuka (1821 m), na tromeđi Bosne, Hercegovine i Crne Gore. U gornjem toku teče na sjeverozapad, u srednjem na sjeveroistok, a u donjem na istok. Utječe u Drinu kod sela Kosmana na nadmorskoj visini od 437 metara. Njezin prosječni pad iznosi 30,1 promila. U svom gornjem toku formira se iz više stalnih, ali slabijih potočića koji izbijaju na jugoistočnoj strani kotline Čemerno. Ovi potoci sastaju se kod mjesta Žugovine, gdje formiraju rijeku Sutjesku. Potom Sutjeska teče kroz uzanu i duboku dolinu čije su strane većim dijelom pošumljene. Između planina Tovarnice i Volujka prelazi u klisuru sa stranama koje se skoro vertikalno dižu do 1000 metara iznad rijeke. Ima nekoliko proširenja s manjim naseljima Suha, Tjentište, Popov Most i Ćurevo. Zbog velikog pada od 1037 metara vrlo je brza. Desne su joj pritoke ►Suški potok i ►Perućica (s vodopadom visokim 71 m) i ►Ždrijelo, a lijeve ►Trtorišnica, ►Klobučarica, ►Jabušnica (Jabučnica), ►Usovički potok,  ►Hrčavka i ►Bukovik.

Između doline Sutjeske i zapadnih ogranaka Maglića prostire se prašuma Perućica s površinom od 1434 ha. Zakonom koji je 1962. godine proglasila Narodna skupština SR BiH u ondašnjoj FNRJ, šire područje Sutjeske u površini od 17.500 ha proglašeno je nacionalnim parkom "Sutjeska".

U maju 1943. godine, kada su Nijemci pokrenuli veliku protupartizansku operaciju "Schwarz", područje oko Sutjeske i oko Tjentišta je bilo poprište bitaka tzv. Pete neprijateljske ofanzive. Ta je bitka ostala upamćena pod nazivom bitka na Sutjesci. Godine 1973. u povodu tridesetogodišnjice bitke na Sutjesci snimljen je film Sutjeska u režiji Stipe Delića. Film je snimljen povodom tridesetogodišnjice bitke na Sutjesci.
Picture
Sutjeska (Izvor: Wikipedia; Autor: Vladimir Stefanović)
↖
Hrčavka
HRČAVKA je najveća pritoka Sutjeske, duga 13,5 km. Njen kanjon se nalazi na planini Zelengori sa koje se spušta i uljeva u Sutjesku u Mihalj polju. Čitavom svojom dužinom protječe kroz Nacionalni park Sutjeska i nalazi se na prostoru općine Foča.

Izvire na nadmorskoj visini od 1570 m, u šumovitim predjelima istočnih padina planinskog masiva Oboreno točilo sa vrhovima Orlovača (1960 m), Kozje Strane (2014 m) i južnih padina Planika (1795 m). Vijuga kroz uski kanjon u sječen duboko u masiv Zelengore. U prosjeku teče na nadmorskoj visini od 700 do 900 metara, a u Sutjesku utječe na nadmorskoj visini od 530 metara. Visinska razlika od izvora do ušća iznosi 1028 metara, odnosno pad 76,3 m/km toka. Na svojem putu tvori brojne kaskade s vodopadima. Teče između Orline i Pasa-Lipovog dola, te Stružina i Gradine. 
Rijeka Hrčavka (Izvor: Centar za životnu sredinu)
Rijeka Hrčavka (Izvor: Centar za životnu sredinu)
↖
Perućica
PERUĆICA izvire na Crvenim Prljagama na oko 1600 m n.v., izi izvora koji primaju vode sa sjeverozapadnih obronaka Maglića (2386 m), sa sjevera Pogleda (1804 m) te Makaza (1645 m) sa juga. Na svojoj dužini od oko 6,5 km prolazi kroz veličanstvene predjele prašume, a na svom srednjem toku, zvanom Skakavci, na oko 3 km od ušća tvori vodopad visine oko 70. Od Sniježnika prima potočić Kondžil, koji pada sa znatne visine u Perućicu.
↖
Suški potok
SUŠKI POTOK, desna pritoka Sutjeske, Njezin izvor nalazi se na koti oko 1310 m, na sjeverozapadnim padinama Šarenih Lastvi i Stavljana - ogranka Maglića. Ova rječica sa strmim obalama, protječe kroz područje građeno od vapnenaca. Na njoj su brojne kaskade, brzaci i vodopadi. Ukupna dužina vodotoka je 7,3 km, a visinska razlika 536 m.
↖
Jabučnica
JABUŠNICA odn. JABUČNICA (lijeva pritoka Sutjeske) prima vodu iz glavnih izvora Vita Bara i Crvene Lokve, na južnim padinama Pod Kleke i Pod Klanca u planinskom sustavu Oboreno Točilo, s vrhom Munjaš (1892 m). Gornji i srednji tok rijeke je okružen padinama vrhova Bregoč (2015 m), Borovac (1835 m), Dubrova (1828 m), Klek (1896 m), Munjaš (1892 m), Vranjača (1887 m) i dr., dok je dio srednjeg i donji dio oivčen sa sjeveroistoka planinskim lancem Jabučkih Stijena s vrhovima Tovarnice.
↖
Bistrica
BISTRICA je lijeva pritoka rijeke Drine. Pritoke rijeke Bistrice su: ►Draženica, ►Govza, ►Miljevka i ►Oteša.
↖
Kolina
KOLINA je rijeka u istočnoj Bosni i Hercegovini, u goraždanskoj regiji; lijeva pritoka Drine u koju utječe u mjestu Ustikolina (371 m n.v.). Nastaje spajanjem potoka ►Korijen i ►Mazlinske rijeke na nadmorskoj visini oko 740 m, neposredno ispod sela Modro Polje.  Dužina joj je oko 24,8 km, i ima površinu sliva od skoro 154 km². 
Na svom putu od ušća koji teče u pravcu jugoistoka prima vode svojih pritoka: ►Ljaljičkog, ►Kremanskog i ►Vrbničkog potoka sa lijeve strane, te ►Šilovački potok i ►Mala rijeka sa desne strane, i niz manjih pritoka sa obje strane. Potoci od kojih rijeka nastaje i pritoke su bujičkog tipa sa strmim tokom, dok je sama rijeka Kolina sa relativnim blagim padom u srednjem i donjem toku i nesto većim padom u gornjem toku. Rijeka Kolina snabdjeva se vodom sa sliva površine od 153,80 km2, sa srednjim godišnjim proticajem od 1,727 m/s na usću u r. Drinu. Na rijeci Kolini je predvidena izgradnja pet MHE od kojih su dvije akumulaciono-derivacionog tipa, a tri protočno-derivacionog tipa, sa ukupnom instalisanom snagom od 4,2 MW i godišnjom proizvodnjom od 16 208 MWh. Uz rijeku Kolinu se pruža asfaltni put (u lošem stanju) širine 3,0 m do sela Jabuka, a od Jabuke do planine Igman makadamski put preko Grebka i Delijaša. Bogata je potočnom pastvom i lipljenom. Kolina se 2010. izlila iz korita i odsjekla od ostatka općine sela Slađanovići, Putojevići, Mirjanovići, Đurđevići i Selišta. 
↖
Ćehotina
ĆEHOTINA izvire ispod planine Stožer. Desna je pritoka Drine. Poslije Lima ona je najveća pritoka Drine. Čine je potoci ►Koraci i ►Brezovski. Pritoke Ćehotine su ►Korička, ►Maočnica, ►Vezišnica i ►Voloder. Površina sliva Ćehotine do H.S. Gradac iznosi 809,8 km2. Dužina toka je 128,5 km. H.S. na Ćehotini su Ćirovići (početak rada 1978), Pljevlja (1948) i Grada c (1963). Mjerenja i osmatranja vodostaja se obavljaju i na pritoci Ćehotine Maočnici (serija 1985-2002.)
↖
Janjina
JANJINA je rijeka u istočnoj Bosni i Hercegovini, desna pritoka Drine i protiče kroz Čajniče. U Drinu se uliva u općini Goražde.
↖
Lim
LIM, desna pritoka Drine. U dužini od 220 km protiče kroz Crnu Goru, Srbiju i Bosnu i Hercegovinu i uliva se u Drinu. Izvire iz Plavskog jezera u Crnoj Gori, i uliva se u Drinu između Goražda i Višegrada. Na njoj su podignute dvije hidroelektrane Potpeć (54 MW) i Bistrica (104 MW) između kojih se nalazi veštačko akumulaciono Potpećko jezero. Sama reka formira kompozitnu dolinu u kojoj se naizmenično smenjuju klisure i kotline, a oblast oko nje se naziva Polimlje. Ono je poznato po svojim kulturno-istorijskim spomenicima koji datiraju iz vremena Stefana Nemanje ((1166)1168--1196), njegove braće i njihovih potomaka. Najpoznatiji među njima su manastiri Mileševa, Đurđevi Stupovi, Davidovica, Kumanica i Sveti Nikola, a nad kanjonom reke se uzdiže i jedan Jerinin Grad. Danas je reka poznata kao jedna od najatraktivnijih reka za splavarenje, ali i po velikom stepenu zagađenosti o čemu svedoči i ironična šala da je svoj naziv Lim, dobila zato što je puna olova.
Važnije pritoke Lima su: ►Lešnica, ►Bistrica, ►Mileševka, ►Uvac.

Etimologija imena - Poreklo i značenje imena reke Lim do danas nije sa sigurnošću razjašnjeno. Obično se tumači latinskim terimnom limes što znači granica, što se tumači time da je reka oduvek bilo granica. Prvo između istočnog i zapadnog rimskog carstva, a kasnije i između Otomanske imperije i Habzburške monarhije. Međutim istorijska nauka ima sasvim drugi pogled na ovu tezu. Prema saznanjima kojima se danas raspolaže, granica između istočnog i zapadnog rimskog carstva nije prolazila Limom, tako da je celokupno Polimlje ušlo u sastav istočnog rimskog carstva odnosno Vizantije. Takođe, ona nikada nije predstavljala granicu Otomanske i Habzburške imperije.

Drugo tumačenje naziva se dovodi u vezu sa keltskom rečju llyn – llym koja označava vodu ili jezero, što bi moglo stajati u vezi da se Lim zvanično nastaje isticanjem iz Plavskog jezera, pošto njegova utoka nosi drugo ime (Ljuča). Na albanskom jeziku Ljumi (Lumi) ima doslovno značenje: reka. Takođe, Ljuča je deminutiv reči Ljumi. S obzirom da predeo oko gornjeg toka Lima pretežno naseljavaju etnički Albanci, čiji jezik sadrži brojne reči sa romanskim korenom, ne treba odbaciti ni ovo tumačenje o poreklu imena Lima.

Tok rijeke - Izvorište - Reka Lim zvanično nastaje na visini od 999 m nmv. isticanjem iz Plavskog jezera. Međutim samo jezero je protočno tako da se ovaj vodeni tok može pratiti još dalje rekom ►Ljučom, koja u njega utiče, do njenog nastanka spajanjem ►Grnčara i ►Vruje kod Gusinja. Sam Grnčar, kao jači tok, pod imenom ►Vermoša prethodno prolazi kroz Albaniju, varošicu Vermoši i Crnu Goru u kojoj i izvire. Njen izvor se nalazi ispod najvišeg vrha Crne planine Maglića koji je visok 2142 m nmv i udaljen je svega nekoliko kilometara od izvorišta reke Tare koja se nalazi sa druge strane Maglića. Sama Crna planina se nalazi u pograničnoj zoni Crne Gore i Albanije između Komova na severu i Žijova na jugu u oblasti Kuča.

Limska kompozitna dolina - Lim nastaje u plavsko-gusinjskoj kotlini i iz nje teče ka sjeverozapadu u klisuru Sutjesku, poslije koje (nakon Andrijevice) izlazi u Beransku kotlinu. Rijeka zatim prelazi u Tivransku klisuru iz koje se otvara Bjelopoljska kotlina, posle koje počinje Dubrakovačka klisura koja na kraju prelazi u pravi kanjon dugačak 11 km sa visinom strana do 550 m. Ona je poznata i kao Kumanička klisura, a u njoj se danas nalazi državna granica između Srbije i Crne Gore.

Prije Andrijevice u Lim se ulivaju ►Murinska rijeka i ►Zlorečica sa lijeve strane, a sa desne ►Đurička rijeka, ►Rženička, ►Velička i ►Komarača. Od Andrijevice do Berana Lim prima sa lijeve strane ►Krašticu, ►Trebičku, ►Ševarinsku rijeku i ►Bistricu a sa desne strane ►Šekularsku i ►Kaluđersku rijeku. Od Berana do Bijelog Polja u Lim se ulivaju sa lijeve strane ►Brzava i ►Ljuboviđa, a sa desne ►Dapsićka i ►Lješnica. Od Bijelog Polja do Dobrakova sa lijeve strane se uliva ►Bjelopoljska Lješnica, a sa desne ►Bjelopoljska Bistrica. Površina sliva Lima u Crnoj Gori, do Dobrakova je 2880 km2. Dužina toka je 234,2 km. Trenutna osmatranja i mjerenja se obavljaju na stanicama Plav, Andrijevica, Zaton, Berane, Bijelo Polje i Dobrakovo. Za ove hidrološke stanice Hidrometeorološki zavod raspolaže relativno dugim nizom podataka (oko 50 godina). Od pritoka na Limu se trenutno osmatraju Grnčar-Gusinje, Zlorečica-Andrijevica i Ljuboviđa-Ravna Rijeka.

Posle Kumaničke klisure reka ulazi u Brodarevsku kotlinu, posle čega se rečne obale ponovo sužavaju, da bi se opet otvorili u Prijepoljsko polje u kome joj se pridružuje rečica Mileševka. Posle Prijepolja otpočinje nova klisura koja sa manjim kotlinastim proširenjima traje do ušća reke Uvac. Lim je na ovom delu svog toga pregrađen i na njemu je formirano veštačko akumulaciono Potpećko jezero zapremine 44.000.000 m3 na kome se nalaze dve hidroelektrane, od kojih jedna koristi jezero kao akumulaciju, a druga kao kompenzacioni bazen.

Ušće - Reka posle primanja Uvca prelazi u vijugavu dolinu koja prvo ulazi u BIH, da bi se vratila u Srbiju i na kraju nedaleko od Rudog trajno ušla u BIH. Neposredno posle Rudog reka se lagano spušta ka Drini i na visini od 299 m nmv. se uliva u Višegradsko jezero kod mesta Međeđa. Reka je na svom ušću široka 90 m, a duboka 5 m.

Prema merenjima vršenim u Beranama, najmanji protok vode zabeležen je 20. avgusta 1954. godine i iznosio je svega 8..16 m³/s, dok je najveći od 864 m³/s zabeležen 10. novembra 1965. godine.
Picture
Ušće Lima u Drinu (Izvor: Wikipedia; Autor: jbudissin)
Picture
(Izvor: Wikiedia; Autor: Mazbln)
Lim je hidrografski najznačajnija crnogorska rijeka. Ističe iz Plavskog jezera mada njegov izvorišni dio čine rijeke Vruja i Grnčar, koje sastavljajući se čine Ljuču, koja se uliva u Plavsko jezero. 
↖
Vruja
SKAKAVICA se nalazi južno od Gusinja u crnogorskim Proletijama. Nastaje od vrela Oka (Oko Skakavice, Suljovo oko) i zatim teče 2,5 km, sve do visoke vapnenačke/krečnjacke grede, koja pregrađuje dolinu. U toj gredi je Skakavica gradi 30 m visoki vodopad - Grlja nakon čega ponire u podzemlje. Do početka 1980-ih godina bio je misterija i tek je 1982. otkriveno je da krije nepoznati vodopad, visok oko 25 metra. Godinu kasnije, pronađena su još tri vodopada i jako vrelo neposredno ispod džinovskog lonca vodopada Skakavice.
Poslije 300 m podzemnog toka Grlja se izlazi na površinu i nakon spajanja sa vodom iz Alipasinih izvora dobija naziv ►VRUJA i nastavlja teči prema sjeveru, prema Gusinju.
↖
Bijelopoljska Bistrica
↖
Prača
PRAČA je 61 km duga rijeka u Bosni i Hercegovini, lijeva pritoka rijeke Drine, izvire (Vrelo Prače) na sjevernim padinama Jahorine na 1540 m nadmorske visine. Protječe kroz naseljena mesta: Podgrab,  Prača, Renovica,  Mesići  i Ustiprača gdje se uliva u Drinu. Veća pritoka je ► Rakitnica, koja protiče kroz Rogaticu.
U Mesićima se nalazi hidroelektrana, izgrađena 1950. godine. Visina brane je 12.8, a dužina 36 m. Akumulacija ima korisnu zapreminu od 50.000 m³. Instalirana su dva agregata ukupne snage 3,1 MW, a godišnja proizvodnja premašuje 21 GWh.
Dolinom Prače je prolazila i železnička pruga uskog kolosijeka Sarajevo - Užice, koja je ukinuta 1976. godine. Prugu je izgradila Austrougarska 1903. godine.
Picture
Ustiprača, željeznički most na rijeci Prači
(Izvor: Wikipedia, Autor: J budissin)
↖
Rzav
RZAV je rijeka u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Nastaje na području nacionalnog parka Tara  spajanjem ► Belog i ► Crnog Rzava kod sela Donje Vardište, na svom putu do konačnog odredišta - ušća u Drinu koje se nalazi u Višegradu. Prolazi kroz mnogo klisura i kanjona, izuzetne pejzaže koje karakterišu visoke i strme hridine sivo-belih tonova po kojima raste četinarsko rastinje. 
Čitavim tokom Rzava išla je nekada stara pruga koju su gradili Austrijanci i koja je kada je sagrađena bila inženjersko remek-djelo. Smatra se da su stotine radnika, uglavnom stranaca, austrijskih zarobljenika, ostavili svoje živote u rzavskim stijenama bušeći tunele.
2004. počela je obnova trase čuvenog ćire od Mokre Gore preko Kotromana, Vardišta, Dobruna i Višegrada. Prije izgradnje HE Perućac, Rzav je bio jedna od najbogatijih rijeka ribom koje bi dolazile s proljećem da se mrijeste u njemu.
Rijeka Rzav teče i pored Dobruna, starog srednjovjekovnog utvrđenog grada, koji je bio vrlo značajan trgovački centar na ovom najznačajnijem karavanskom putu od Mediterana do centralnog Balkana. U drugoj polovici 14. vijeka sagrađen je manastir Dobrun koji i danas postoji. Značajan je zbog freski iz 14. vijeka na kojima su prikazani srpski vladari i članovi ktitorske porodice, a takođe i po izuzetno vrijednoj zbirci ikona i crkvenog mobilijara od kojih neki primjerci datiraju još iz 13. veka.
Picture
Rijeka Rzav u selu Vardište
(Izvor: Wikipedia; Autor: Aristote2)
Picture
Rzav (Izvor: Wikipedia; Autor: BokicaK)
↖
Beli Rzav
BELI RZAV je reka koja izvire u selu Zaovine, na zapadnim padinama Tare. Karakteristika ove reke je boja podloge - korito reke čini kamenje bele boje. Zahvaljujući takvom koritu čak i tokom leta i najviših temperatura, Beli Rzav je izuzetno hladna reka. Beli Rzav je dug 23 km, a površina sliva ove reke je 205 km². Od svog izvorišta prolazi prelepim predelima, Kremnima, usekao je korito podnožjem Šargana, zatim prolazi kroz sela Mokra Gora, poznatog po turističkoj atrakciji, „Ćiri“. Kod sela Mokra Gora, pritoka Belog Rzava je reka ► Kamišnja. U selu Vardište Beli Rzav se spaja sa ► Crnim Rzavom i sačinjava reku Rzav. Na Belom Rzavu se nalazi veštačka akumulacija i reverzibilna hidro elektrana, kao i mnogobrojne vodenice „potočare“.
↖
Crni Rzav
CRNI RZAV izvire u Carevom polju pod Čigotom u selu Draglica i teče centralnim dijelom Zlatibora. Dobio je ime po tamnoj boji serpentinske podloge preko koje protiče. Na nekim mjestima tvori lijepe kanjone. Od pritoka prima ► Ribnicu, ► Obudojevicu, ► Bijele vode i ► Jablaničku rijeku. Kod Vardišta se sastaje sa ► Belim Rzavom, koji izvire u Zaovinama na Tari. Crni Rzav se razlikuje i po temperaturama vode od Belog Rzava. Zahvaljujući tamnijoj podlozi, Crni Rzav je tokom leta veoma tople vode.
↖
Drinjača
DRINJAČA je lijeva pritoka rijeke Drine, u koju utječe kod istoimenog naselja Drinjača, 15,5 km uzvodno od Zvornika (BiH). Izvire ispod planine Konjuh. Duga je 77 km sa površinom sliva od 1875 km². Glavne pritoke su joj ► Jadar i ► Tišća. Duž njenog toka ide asfaltni put koji povezuje Vlasenicu sa Zvornikom i Kladnjom. Slivno područje Drinjače obiluje šumom, pašnjacima, nalazištima boksita i nemetala.

► JADAR - Rijeka u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine, desna pritoka Drinjače. Duga je 64,7 km, sa površinom sliva 893,7 km². Izvire ispod Krka (1100 m), a uliva se u Drinjaču kod Kušlata. Vrlo razgranat izvorišni vrh nalazi se u Podrinju, gdje reka Drina pravi veliki istočni lakat na potezu od Sušice (1243 m) do Drinjaka (771 m). Jadar ima planinski tok. Glavne pritoke su mu ► Zeleni Jadar i ► Studeni Jadar. Rijeka dijeli visoravan Birač na zapadu od Ludmera na istoku.
► ► STUDENI JADAR - Protječe kroz općinu Milići. Ova rijeka je dužine oko 30 km i ima jednu pritoku. Izvire u selu Zalukovik. Zajedno sa Zelenim Jadrom, Studeni Jadar gradi novu rijeku – Jadar. Ušće se nalazi u Milićima.

► TIŠĆA - Desna pritoka Drinjače. Čitavim svojim tokom protiče kroz Bosnu i Hercegovinu. Vrelo Tišće se nalazi na sjevernoj padini planine Javor, udaljeno pet kilometara od Vlasenice. Iz vrela vodom za piće se snabdjeva Vlasenica, kao i brojna okolna naselja. Nizvodno, na Tišći je manja hidrocentrala, a nakon nje i niz starih mlinova. Protječe kroz naselje Tišču, u opštini Šekovići. Područja oko Tišće se tradicionalno koriste za izlete. Najveća pritoka Tišće je rečica ► Sušica, koja teče kroz predgrađe Vlasenice, ispod brda Viselca.
↖
Janja
JANJA je rijeka u BiH, lijeva pritoka Drine. Izvire istočno od Tuzle, na sjevernim padinama planine Majevice (na 670 m n.v), ispod brda Konjic. Teče kroz Bosnu i Hercegovinu, svom svojom dužinom. U Drinu se ulijeva u mjestu Janja, općina Bijeljina. Rijeka je duga 53 km. Najvećim dijelom teče kroz općinu Ugljevik. U nekim selima rijeku nazivaju Modran.  Pritoke Janje su: ► Prelovačka rijeka, ► Lipovačka rijeka, ► Labuđanska rijeka, ► Rastošnička rijeka, ► Tobutska rijeka, ► Mezgrajica.
↖
Vrelo
VRELO je rijeka u Srbiji, desna pritoka rijeke Drine. Rijeka je duga 365 metara i nalazi se u naselju Perućac, općina Bajina Bašta. Vjerovatno je jedna od najkraćih rijeka na svijetu.
Rijeka je radi svoje karakteristične dužine poznata i kao "Godina" (isti broj metara kao dana u godini). Nalazi se u sklopu Nacionalnog parka Tara.
↖
Jadar (Srbija)
Posle Drine najznačajnija reka u opštini Loznica je JADAR. Njegov glavni izvorišni krak ► Mali Jadar počinje izvorom ispod Debelog Creva na visini od 470 m na teritoriji opštine Osečina. Preko teritorije opštine Loznica protiče na dužini od 35 km. Ukupna dužina Jadra iznosi 79 km a površina sliva je 878 km². Celokupan pad izvora, na visini 470 m, do ušća u Drinu, na visini od 103 m, iznosi 367 m. Sliv Jadra je asimetričnog oblika, sa razvijenom prostranijom levom od desne strane. Zato i najveće pritoke prima sa leve strane kao što su ► Likodra (27 km), ► Pecka (24 km) i ► Korenita (23 km), dok je od desnih pritoka sa svojih 20 km toka najduža i najznačajnija ► Cernica.

Na Jadru postoje vodomerne stanice Lešnica (osnovana 1926. god.) i Zavlaka (radi od 1959. god.). Period visokih voda se javlja u februaru  i maju  što je posledica otapanja snega i prolećnih kiša. Nizak vodostaj i proticaj se javljaju u avgustu i oktobru kao posledica smanjenih količina padavina, visokih temperatura vazduha i velikog isparavanja u letnjim mesecima. U periodu visokih voda prosečan proticaj na Jadru na vodomernoj stanici Lešnica iznosi od 15-18 m³/s a u periodu niskih voda od 3-4,5 m³/s, dok prosečan proticaj Jadra iznosi 8,75 m³/s. Apsolutni minimalni proticaj Jadra registrovan je u prvoj polovini oktobra 1961. god. (0,19 m³/s) a apsolutno maksimalni proticaj registrovan je 20. 12. 1968. god. (157 m³/s).

Zbog velikih količina nanosa, koji Jadar nije mogao da odnese, već se taložio po aluvijalnoj ravni. ► Stupnička reka i Korenita nisu mogle da se direktno uliju u Jadar već teku levim obodom oko 8 km. Posle većih kiša aluvijalna ravan poplavi i značajan deo nanosa ostane po livadama i oranicama. Velike poplave zabeležene su 1947, 1948, 1952, 1959, 1965, 1968. godine. presecanjem meandara korito je delimično regulisano na sektoru od puta Kozjak-Tekeriš do ušća. Presečeno je više meandara što je ubrzalo oticanje rečne vode a korito se produbilo i sada je duboko 2-3 m. U odnosu na ranije stanje Jadar je u opštini Loznica kraći za 4 km.

U dolini ove reke, u rudniku Jadar, pronađen je mineral Jadarit. Internacionalna rudarska firma Rio Tinto sa sedištem u Britaniji vrši eksploataciju litijumu i litijum borata u dolini Jadra. Lokacija sadrži najveće poznate količine litijuma u Evropi i za sada to je jedina lokacija na svetu koja sadrži litijum borate.

► KORENITA - Leva pritoka Jadra. Zahvata površinu od 80,58 km². Dugačka je 22,75 km dok joj je dužina razvođa iznosi 50,75 km. Loznici pripada donji tok Korenite. teče paralelno sa Jadrom 11 km. Od 1977. do 1984. god. presečeni su meandri i korito je prošireno i produbljeno.

► CERNICA - Najveća desna pritoka reke Jadra. Sliv reke zahvata površinu od 118,7 km². Od toga teritoriji Loznice pripada 100,6 km² ili 84,7%. Cernica je dugačka je 21,5 km a dužina razvođa iznosi 51 km.
Picture
Rijeka Jadar na području Loznic
(Izvor: Wikipedia; Autor: Asdflkjh)
Zapadna Morava
Đetinja
Đetinja je reka koja nastaje na obroncima planine Tare, u Pustom polju kod sela Kremna na mestu gde se spajaju reke Bratešina i Konjska reka, kao i Užički potok i Tomića potok. Reka protiče kroz Užice a kod Požege se, nakon 75 km, spaja sa rekom Moravicom i tako nastaje reka Zapadna Morava.
Najverovatnije objašnjenje porekla imena reke Đetinje se zasniva na starinskom nazivu Cetina što znači Konjska reka. Jedna od reka od kojih Đetinja nastaje se i danas zove upravo tako - Konjska reka.
Površina rečog basena iznosi 1486 km², Prosečan protok: 1,93 m³/s.
U gornjem toku, sve do Užica reka teče kroz veoma atraktivnu klisuru koja ima i neke odlike kanjona. U svom toku ima dve velike pećine. U klisuri se nalazi Megara, a nizvodno od Užica je poznata Potpećka pećina. U klisuri Đetinje se nalazi i nekoliko izvora tople vode.
Na reci postoje tri veštačka jezera. Dva Velika i Mala brana se nalaze blizu Užica, a nastala su na prelasku iz 19. veka u 20. vek, kada je započa elektrifikacija ovog mesta. 1900-te godine, u Užicu je izgrađena hidroelektrana, jedna od prvih na svetu, samo 5 godina posle one na Nijagarinim vodopadima. Ubrzo su izgrađene još dve, a danas su sačuvane hidreoelektrane na Gradskoj plaži i u Turici. Najveće jezero na Đetinji je jezero Vrutci, koje je nastalo 1984. godine gradnjom brane visoke 77 metara. Namena ovog jezera je stvaranje rezervi pijaće vode za potrebe Užica i okoline.
Klisura je značajna i po živom svetu. Veliki je broj retkih i endemskih biljnih vrsta koje su ovde sačuvane. Klisura je poznata kao jedan od prostora najbogatijih dnevnim leptirima, a nije retkost naići na srne, lisice, vidre i druge šumske životinje.
U klisuri Đetinje i okolini je nađeno više ostataka naseobina iz najranijih perioda ljudske civilizacije. U rimsko doba ovde se nalazilo i rimsko utvrđenje. Na brdu iznad Užica se nalaze ostaci Užičkog grada, tvrđave nastale u ranom srednjem veku. Njena uloga je bila zaštita tadašnjih trgovačkih puteva koji su spajali jadransku obalu sa istokom. Porušena je 1863. godine miniranjem.
Na obali reke Đetinje se nalazio i srednjovekovni manastir Rujno (Rujan manastir Rujno), posvećen Svetom Đorđu, u kome se nalazila prva srpska štamparija. Tu je štampana prva srpska knjiga Rujansko četvorojevanđelje. Manastir su srušili Turci sredinom 16. veka.

► KONJSKA REKA - Konjska reka izvire na jugoistočnim obroncima planine Tare. Nastaje spajanjem više potoka od kojih je najznačajniji Graovište. Ona se na izlazu iz Kremanske kotline, na mestu zvanom Sklopovi, sastaje sa rekom Bratešinom i Užičkim i Tomića potokom i tako nastaje reka Đetinja koja protječe kroz užičku kotlinu i uliva se u Zapadnu Moravu.
Picture
Užice, rijeka Đetinja
(Izvor: Wikipedia; Autor: Pedjas)
Moravica (Golijska Moravica)
Golijska Moravica je rIJeka u Srbiji u zapadnom dIJelu zemlje u regionu Starog Vlaha i Pomoravlja. Izvire na padinama planine Golije i teče prema sJeveru kroz grad Ivanjicu sve do ušća u Zapadnu Moravu nedaleko od Požege. Duga je 98 km. Površina porječja je 1.486 km².
Izvor rIJeke je na severnim obroncima Golije na visini od 1350 metara. U blizini su sela Sakovići, Gazdovići i Međurečje. U gornjem toku Moravica prima pritoke Nošnicu i Čitluk.
Dalje prema sjeveru ulazi u Ivanjičku kotlinu i protiče kroz grad Ivanjicu između planina Mučanj i Čemerno. U ovom dijelu toka prima pritoke Lučku reku sa desne i Grabovičku reku sa leve strane. Na izlasku iz kotline teče kroz usku Manastirsku klisuru i kraj manastira Sveti Arhanđeli.
U gornjem dijelu toka Moravica protiče kroz Ariljsku kotlinu blizu grada Arilja gde sa svoje leve strane prima najveću pritoku, reku Rzav. Prema sjeveru nastavlja kroz klisuru Suteska, nakon koje se u Požeškoj kotlini nedaleko od Požege sastaje sa rekom Đetinjom i formira Zapadnu Moravu.
Površina sliva Golijske Moravice je oko 1.500 km², a pripada Crnomorskom slivu.

► RZAV (GOLIJSKI RZAV) je 62 km duga pritoka Goijske Moravice. Nastaje spajanjem Velikog i Malog Rzava. Naziva se i Golijskim Rzavom, kako bi se razlikovala od zlatiborskog Rzava.
►► VELIKI RZAV je reka koja teče istočnom granicom Zlatibora – pored Bijele Rijeke, Ljubiša, Željina i Sirogojna. Kod Bijele Rijeke, u njega se uliva istoimena rijeka. Druge veće pritoke su mu Ljubišnica, Katušnica i Prištavica.
The Veliki Rzav (Cyrillic: Велики Рзав; Great Rzav) is the Rzav's longer headstream and sometimes it is referred to as just Rzav alongside its whole course. It originates from the southern slopes of the Murtenica mountain, southern extension of the Zlatibor mountain, in the northern part of the Stari Vlah region.
The Veliki Rzav originally flows eastward, next to the villages of Gornja Bela Reka and Donja Bela Reka (Serbian for upper white riverand lower white river, referring to the river's clear water). At the village of Klekova the river sharply turns to the north, making a large elbow turn, beginning at the village of Velika, on the western slope of the Čigota mountain. Inside this elbow turn is the smaller curve of the Mali Rzav, and the two rivers get at one point less than 2 km apart. The Veliki Rzav receives from the left the Katušnica river and continues to curve to the north in the mountain region, between the villages of Razložina and Čičkovo, making another sharp elbow turn to the east, between the Lipovac and Gradina peaks, southeast of the town of Užice. After the village of Roge, the river continues on the southern slope of the Blagaja mountain, receiving the Mali Rzav from the right.
►► MALI RZAV is the Rzav's shorter headstream. It originates from the northern slopes of the Mučanj mountain, near the village of Katići. Originally the river flows to the west, but at the village of Bjeluša it makes a large elbow turn, parallel to the even larger elbow turn of the Veliki Rzav. At the villages of Gornja Krušćica and Vranovina, the Mali Rzav straightens its course to the north and on the southern slopes of the Blagaja mountain meets the Veliki Rzav.

The remaining course under the name of the Rzav is less than 10 km long. It continues to the east as the natural extension of the Veliki Rzav around the Blagaja mountain, reaching the town of Arilje where it turns sharply for the last time, this time to the north, emptying into the Golijska Moravica.
The Rzav drains an area of 575 km², belongs to the Black Sea drainage area and it is not navigable.
Ibar
IBAR (DIO TOKA U CRNOJ GORI) - bar izvire na sjeveroistočnim obroncima planine Hajle na koti 1760 mnm. Glavne pritoke su Županica, Limnička rijeka, Ibarac, Grahovska, Bukovačka, Baltička i Baćka. Oblik sliva Ibra do hidrološke stanice Bać je lepezast sa prilično razvijenom hidrografijom i izraženim mogućnostima za brzo formiranje poplavnih talasa. Površina sliva Ibra do mjerne stanice H.S. Bać iznosi 413,6 km2., a ukupna dužina toka Ibra je 273,8 km. 
izvori ...
Reference
(1) http://hr.wikipedia.org/wiki/Ponornica
Ostali izvori
ANĐELIĆ, M. 1990. Geomorfologija. Beograd: Vojnogeografski institut
MARKOVIĆ M., PAVLOVIĆ R., ČUPKOVIĆ, T. 2003. Geomorfologija. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva
PETROVIĆ, D. 1977. Geomorfologija. Beograd: Građevinska knjiga
PEŠIĆ, L. 2001. Opšta geologija - Egzodinamika. Beograd: Rudarsko-geološki fakultet
RIĐANOVIĆ, Josip, Hidrogeografske značajke SR Hrvatske, Geografski odsjek, PMF, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski geografski glasnik, Vol.45. No.1. Lipanj 1983.
Plan upravljanja vodnim područjima - Dodatak II. Analiza značajki Jadranskog vodnog područja (PDF)
ZIRIĆ, Mustafa i Roman, Vodič po rijekama Jugoslavije, (za veslače i ribiče),  Sportska tribina, Zagreb 1987
Vanjske poveznice - korisni linkovi i adrese
Ova web-stranica se financira samo vlastitim sredstvima. Ako želite malim prilogom financijski pomoći njezin rad i opstanak, molim Vas da to učinite putem usluge Pay Pal. Puno Vam hvala!
This web-page is financed only by my own personal sources. If you would like to help its functioning with a small donation please be kind to do it over Pay Pal. Thank you a lot!
Prilažem iznos / Donate: