|
|
PLANINE DALMACIJE > OBALNI DALMATINSKI NIZ > Poljička planina
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Vela gora, na kartama označen kao Zahod (594 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.4923, 16.5749
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Vela gora, na kartama označen kao Zahod (594 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.4923, 16.5749
Uvod
|
|
POLJIČKA PLANINA u Dalmaciji (Hrvatska) je niska planina koja se prostire usporedo s morskom obalom, između Mosora (mjesta Srinjine i Tugare) i jadranske obale te od toka rijeke Žrnovnice kod Stobreča, nadomak Splitu (na sjeverozapadu brda), sve do ušća rijeke Cetine kod Omiša, u dužini od oko 17 km. Kod Omiša rijeka Cetina na putu prema moru probila je obalni planinski vijenac i svojim kanjonom razdvojila Poljičku planinu i Omišku Dinaru. U odnosu na znatno masivniji obližnji Mosor, Poljička planina može se smatrati, odn. promatrati i primorskim mosorskim grebenom, zbog čega se ponekad naziva i Primorskom kosom (nom. Primorska kosa).
Ova se planina u novijoj literaturi naziva jedinstvenim imenom Poljička planina, a nju čine tri najizraženija grebena Perun, Vršina i Mošnica (ponekad se u literaturi može pronaći i naziv Mošnjica), s vrhovima čije se prosječne nadmorske visine kreću između 500 i 594 m. Velik dio lokalnog stanovništva cijelu planinu odn. brdo i dalje naziva Perun, po njegovom najzapadnijem dijelu iznad Žrnovnice i Podstrane, gdje se nalazi i istoimeni vrh imenovan po Perunu - staroslavenskom bogu groma i munje. Naziv Poljička planina proizašao je iz činjenice kako je ona u cijelosti bila smještena na području nekadašnje Poljičke Republike tj. današnjih Poljica, a svojom brdskom masom i danas razdvaja Donja Poljica (južno, primorska padina) od Srednjih Poljica (sjeverno). Najviši vrh Poljičke planine je Vela gora (594 m n.v.), smješten na brdu Mošnici, a na kartama je označen kao Zahod. Najviši vrh brda Perun je Križ (538 m). Pogled s grebena Poljičke planine obuhvaća Mosor u cjelini, pogled na more sa srednjodalmatinskim otocima, Omišku Dinaru, Biokovo. Sa zapadnog dijela Poljičke planine pogledi su prema brdu Kozjak, Stobreču, Splitu, Kaštelima i Trogiru, Žrnovnici. Poljička planina je privlačna za izletnike zbog bogate kulturno-povijesne baštine - sakralnih objekata, mogućnosti obilaska više starih dalmatinskih sela (Stara Podstrana, Stare Jesenice, Krug, Zeljovići i Stare Duće), kao i atraktivnih pogleda sa njezina grebena, te mreže planinarsko-izletničkih staza, sve u blizini morske obale. Ova stara sela dalmatinskog tipa gradnje smještena su na polovici visine Poljičke planine (između mora i vrhova grebena, na oko 250 metara n.v.). Danas su ona napuštena, ali predstavljaju vrijedan primjer tradicionalnog seoskog graditeljstva. Kao i na većem dijelu Jadranskog mora, u prošlosti su se mnoga seoska naselja, zbog napada gusara i dr. opasnosti, nalazila na obroncima brda i planina koje se uzdižu od morske obale. Tek nakon prestanka opasnosti, stanovnici su napustili naselja u planini i naselili su se u novim naseljima uz obalu. ENGLISH SUMMARY: Poljička planinaThe low mountan of Poljička planina in Dalmatia (Croatia) runs along the sea coast, between Mosor mountain (settlements of Srinjine and Tugare) and the Adriatic coast, and also from the river Žrnovnica near Stobreč, east of Split (the northwestern edge of Poljička planina), all the way to the mouth of the Cetina river in Omiš. The mountain has one main ridge and is about 17 km long. In Omiš, the river Cetina on the way to the sea pierced the coastal mountain chain and its canyon separate the mountain of Poljička planina from Omiška Dinara mountain, situated further to the southeast. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Poljičke planine
Oglašavajte ovdje:
|
Ime planine (etimologija)Naziv Poljička planina proizašao je iz činjenice kako je ona u cijelosti bila smještena na području nekadašnje Poljičke Republike tj. današnjih Poljica. Rijeka Žrnovnica bila je nekadašnja granica između Poljičke Republike i Splita, tako da ono što je na desnoj obali rijeke Žrnovnice ne pripada Poljičkoj Republici. Poljička planina odn. također i Perun u cijelosti je pripadao u Poljičku Republiku jer se nalazio na lijevoj obali.
Kod stanovništa primorskih Poljica ne postoji zajedničko ime za ovu planinu. Za nju se ovdje često može čuti naziv Perun, po zapadnijem dijelu Poljičke planine, gdje se nalazi i istoimeni vrh, imenovan po Perunu - staroslavenskom bogu groma i munje. Njegova personifikacija na zemlji je hrast, pa su se upravo u hrastovim šumama nalazila njegova svetišta. Na brdu Perun na Poljičkoj planini i danas postoji manja hrastova šuma. [8] IZVOR: WIKIPEDIJA: Perun. 
Reljef ´Perun pobjedi Velesa´, iz Žrnovnice
Splitski arheolog Ante Milošević 2009. došao je do senzacionalnog otkrića da tu nije riječ o Mihovilu koji ubija zmaja, nego da je na reljefu prikazan božanski boj staroga slavenskog boga Peruna i njegova suparnika Velesa. To otkriće nadmašuje lokalne i nacionalne okvire i ide u red velikih doprinosa europskoj znanosti i istraživanjima mitologije. Zanimljivosti
Prestavljanje knjige Perunovo koplje i trilogije akademika Radislava Katičića [9]
Udruga Žrvanj jedan je od organizatora predstavljanja knjiga Perunovo koplje i trilogije akademika Radoslava katičića, održane 1.III.2012. u Splitu. Već od negdje 2005. godine ova Udruga (Ogranak Matice hrvatske Podstrane nešto kasnije) surađuje s FF u Zagrebu, odsjekom za etnologiju i kulturnu antropologiju na istraživanju pretkršćanskih vjerovanja. Članovi Udruge ugostili su puno puta istraživače, pružali im gostoprimstvo i bili potpora u istraživanjima na terenu, u obilascima terena Žrnovnice, Podstrane, Dubrave, Doca, Omiša. Osnovni razlog njihovog dolaska u Žrnovnicu bila planina Perun na razmeđi Žrnovnice-Splita i Podstrane. Istraživačima je prvi cilj bio utvrditi je li to ime „oduvijek“ ili je tek neka nova nominacija. Kada je utvrđeno da je ime od starine jer sjećanje i dokumenti tako kažu, nedvojbeno je utvrđeno da je to ime staroslavenskog, pretkršćanskog vrhovnog boga Peruna. Uz taj toponim, postoji i područje Žminjače koje je sada u Podstrani, ali prije dvadesetak godina, prije izmjene granica općina bio je u tadašnjoj općini Split, tj. u Žrnovnici. I za taj lokalitet je utvrđeno da nosi ime najmanje 900 godina jer postoji dokument koji to svjedoči, a ime dolazi od Smic kamik, Zmijin kamen. Na tom području se nalazi lokalitet čije karakteristike i ime ukazuju da je tu bilo mitsko-vjersko prebivalište ZMIJE-ZMAJA, tj. Perunova oponenta koji u nekim prilikama nosi ime Veles ili Volos. I tu i danas postoji kamen čiji se spomen nalazi u navedenom dokumentu. Udruga je u jesen 2010. sredstvima Hrvatske turističke zajednice uredila taj prostor, do tada smetlište. Postoji još nekoliko lokaliteta koji podupiru temu ovih istraživanja: Tribišće (treba-staroslavenski žrtva), Vućipoje, Vilar, Gračić (sv. Mihovil i još neistraženo antičko nalazište) sve u Žrnovnici. Osim ovih toponima koji svjedoče mitski svjetonazor naših starih, na pročelju mjesne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije nalazi se reljef za koji je kazivano da predstavlja motiv sv. Jure kako ubija zmaja. Međutim, arheolog dr. Ante Milošević iznio je tezu (a potaknut upravo ovim istraživanjima) da to nije sv. Jure, već je znanstvenom analizom došao do zaključka da je to reljef Peruna u borbi s medvjedom (koji u nekim interpretacijama zamjenjuje zmaja-zmiju, kako je gore navedeno). Do sada još nitko nije istom znanstvenom metodologijom ovo opovrgao što na daje realne osnove da se vjeruje da je ovo JEDINI prikaz boga Peruna u kamenu na svijetu, što ovom reljefu daje europsku, pa i svjetsku vrijednost. Dr. Milošević reljef smješta u osmo stoljeće, što je bitno drugačije i starije nego su prijašnji istraživači mislili. Iako u ovom kontekstu nije važna sama starost, (cijela Dioklecijanova palača je 500 godina starija), ovdje je važan suodnos staroslavenskih doseljenika, naših predaka, period njihovog pokrštavanja, te antički Split uz koji doseljenici nalaze novi dom i donose svoje stare bogove kojima ispunjavaju prostor. Ovaj reljef je svojevrsni sinkretizam pretkršćanskih vjerovanja i novog kršćanstva. Ovdje se susreću svjetovi. Ova istraživanja su iznesena javnosti u listopadu 2010. na znanstvenom simpoziju „Perunov žrvanj i Jurjevo koplje“ Podstrana-hotel Lav i Žrnovnica-osnovna škola. Radovi sa simpozija tiskani su u Ljubljani u nakladi „Studie Mythologice Slavice“ najkvalitetnijeg i najuglednijeg slavističkog časopisa na svijetu kao suplementum. Izdanje u ovoj izdavačkoj kući pri Znanstvenoraziskovalnom centeru SAZU osigurava distribuciju zbornika na preko 200 adresa znanstvenih i sveučilišnih ustanova u svijetu, te na taj način je osiguran široki prodor u svjetski znanstveni i kulturni milje. U ovim istraživanjima spiritus movens je akademik Katičić. On već desetljećima kao vrsni filolog ide „tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine“ i u njima nalazi poveznice koje se stapaju u sliku svijeta , davno izgubljenog, ali skrivenog u pjesmama Turopolja, ruskog seljaka, baltoslavenskog življa, ukrajinske seljanke... I pred nama se pojavljuje stara duhovnost Slavena i Hrvata. Neki kažu da Slaveni i nisu imali vjerovanja, već da su i bogove „uzimali“ od drugih. Ova istraživanja dokazuju suprotno, da su i naši preci bili na visokoj duhovnoj razini na kojoj su imali izgrađen cijeli panteon božanstava kojima su izražavali štovanje i objašnjavali ustroj svijeta. I zašto naša mladost ne bi učila o toj svojoj povijesti. Akademik Katičić je ova otkrića objavljivao u raznim znanstvenim časopisima, ali je prije nekoliko godina odlučeno da se objave u integralnom obliku, te je 2008. izdana knjiga Božanski boj (cijeli jedan pasus je posvećen Žrnovnici) koja je te godine dobila nagradu Judita, zatim Zeleni lug i na kraju Gazdarica na vratima. Za ovu trilogiju znalci kažu da joj nema slične ni u europskim okvirima. Izdavač je Ibis grafika iz Zagreba, urednik Krešimir Krnic. Akademik Katičić je istinski genije, i da upotrijebim onu arhaičnu riječ, istinski naučenjak. Voditelj ovih terenskih istraživanja pod nazivom „Sakralna interpretacija krajobraza“ je dr. Tomo Vinšćak, docent na odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju. U istraživanjima su još sudjelovali indolog akademik Mislav Ježić, već navedeni arheolog Ante Milošević, dr. Vitomir Belaj, također etnolog, cijele grupe studenata i postdiplomaca. Povremeno je uz nas bio i g. Belamarić koji će biti promotor Katičićevih knjiga. Urednik „Studie“ i također terenski istraživač je arheolog dr. Andrej Pleterski Ova istraživanja, trilogija Katičića, te zbornik dobra su osnova za razvoj kulturnog turizma na ovom prostoru. Udruga je već neke korake uradila u tom smjeru, dok je općina Podstrana, u suradnji s voditeljem projekta poučnih staza, Ivicom Lolićem već uredila neke staze, napravila karte i vodiče Podstrane. Autor: Ivan Aljinović |
Kip boga Peruna
Kip se nalazi na planinskom vrhu Perun, u parku prirode Učka u Hrvatskoj PerunPerun je u slavenskoj mitologiji bog groma i munje (gromovnik), vrhovno božanstvo u panteonu slavenskih bogova.
Perunovo ime dolazi iz ie. *Perkwunos (usp. lit. Perkūnas). Izvorno je korijen *perk(w)u - značio "hrast" (usp. lat. quercus) ili pak "crnogorica", "pošumljena planina" ili "planina", ali u praslavenskom se razvio u značenje "udariti", srodno sa službom gromovnika. Perun je opisan kao grub čovjek s bakrenom bradom. Vozi se u kočiji upregnutom jarcem te nosi moćnu sjekiru, a katkad i čekić. Sjekiru baca na zle ljude i duhove koja se uvijek vraća u njegovu ruku. Perun je prema većini slavenskih vjerovanja bio vrhovni bog, barem na kraju slavenskog paganizma. Najstariji vrhovnik vjerojatno je bio Rod, a nejasno je kako je Perun preuzeo njegovo mjesto. Drugi kandidat za vrhovnika među nekim Slavenima bio je Svarog, Perunov otac. Kao i s mnogim drugim indoeuropskim bogovima gromovnicima, s Perunom se povezivao hrast. U južnoslavenskim tradicijama označeni hrastovi stajali su na granicama zemalja. Perunova svetišta gradila su se na vrhovima planina i brda ili u posvećenim gajevima ispod drevnih hrastova. To su bila mjesta za štovanje i žrtvovanje bikova, volova, ovnova i jaja. Čini se da su prinošene i ljudske žrtve. Dolaskom kršćanstva crkvenjaci nisu znali kako potisnuti nadmoćna stara vjerovanja Slavena. Istočna ortodoksna Crkva uspjela je prenijeti Perunove karakteristike na novog kršćanskog sveca - svetog Iliju, koji je postao gromovnik (Ilija Gromovnik), na osnovi starozavjetnog proroka Ilije koji je vozio vatrenu kočiju nebom, a to se činilo dobrom zamjenom za starog boga gromovnika i njegove vatrene munje. Na zapadu je Rimska katolička Crkva ponudila svetog Mihaela arkanđela koji je, kao zapovjednik nebeske vojske i progonitelj zla, mogao dobro zamijeniti Perunovu ulogu. Moguće je da je u nekim mjestima Perun zamijenjen svetim Vidom, no već je vjerojatno u davnija vremena Perunov kult bio izazvan rastućim Svetovidovim kultom. Na nekim folklornim razinama neke su Perunove karakteristike prenesene i na kršćanskog Boga. Osim na svetog Iliju, Perunova su obilježja prenesena i na svetog Jurja koji od negdašnje legende sveca mučenika postaje svetac vitez, a ujedno i zmajoubojica (povezanost zmaja i zmijskog Velesa). Shodno tomu, u brojnim se krajevima i do današnjih dana održao kult Zelenog Jurja. Jurju se pjevalo u sušnim vremenima da donese kišu (usp. kišu kao rezultat borbe Peruna i Velesa), a bio je zaštitnik plodnosti općenito. _______________________ Perun je imao i određene osobine neke vrste sudca, odn. onoga koji vrši kaznu. Slaveni su vjerovali da će Perun zgromiti svakog prekršitelja ugovorenoga mira i one koji bi lagali pri svom suđenju. Što je i jedan od razloga što su Slaveni pri svakoj prisezi spominjali Perunovo ime. Perunika (Iris germanica)Perunika (bogiša), cvijet je koji, prema vjerovanju, izraste na mjestu koje Perun pogodi munjom.
|
|
Pogled s najvišeg vrha
Iako ne dominira visinom nad svojim susjedima Mosorom, Omiškom Dinarom i Biokovom, s vrhova Poljičke planine se zbog njezinog izdvojenog položaja i niske vegetacije, pružaju izvanredni vidici. |
GEOGRAFIJA (ZEMLJOPIS) PLANINE
Reljef
Morfologija i geološka građa
Promatrajući poprečni presjek južne primorske padine Poljičke planine izdvajaju se tri paralelne morfološke cjeline (zone): obalska naplavina - niska zona s plodnom zemljom koja se terasasto spušta prema moru, iznad nje, fliška padina - kamena zona visoka oko sto metara i konačno, treća zona tj. vapnenačko bilo, odn. krška visoravan široka oko 500 metara.
Na vapnenačkom bilu Poljičke planine nalaze se tri ulančana grebena Perun, Vršina i Mošnica (ponekad se u literaturi može pronaći i naziv Mošnjica), s najvišim vrhovima Poljičke planine, čije se prosječne nadmorske visine kreću između 500 i 594 m n.v. Ovaj brdski lanac na istoku prekida probojnica rijeke Cetine prema moru, a dalje prema istoku nastavlja se kao brdo Omiška Dinara.
Detaljinji opis morfoloških zona - primjer područja mjesta Podstrane: [7]
a) Najviši i najistaknutiji položaj ima kamenito vapnenačko bilo Peruna s prosječnom nadmorskom visinom od oko 450 m. Bilo Peruna strmo pada oko 100-170 m prema jugozapadu i na pojedinim mjestima završava diluvijalnim siparima („točilima“) koji prekrivaju spoj sa susjednom fliškom padinom.
b) Eocenska fliška padina, kao druga morfološka cjelina ima u Podstrani najveću rasprostranjenost. Ona je blago nagnuta (u prosjeku oko 15 0) od siparišta na podnožju vapnenačkog bila do naplavina uz morsku obalu i donji tok rijeke Žrnovnice. Fliške naslage sastoje se pretežno od lapora – tupine, koji je uglavnom prekriven rahlim tlom. Unutar fliških naslaga ima i otpornijih stijena: vapnenaca, pješčenjaka, vapnenca i slično, koji u reljefu fliške padine čine istaknutije dijelove, pojedine kamenite brežuljke i grebene. U manje otpornim glinovitim sastojcima fliša najčešće su reljefna udubljenja koja suhodolinama i povremenim potocima raščlanjuju reljef fliške padine.
c) Priobalni reljef nastavlja se u podmorju Bračkog kanala. Dno do dubine od oko 30 m, slijedi nagib fliške padine (oko 150), a zatim je vrlo blago nagnuto prema sredini kanala gdje samo na nekoliko mjesta prelazi dubinu od 50 m.
Na vapnenačkom bilu Poljičke planine nalaze se tri ulančana grebena Perun, Vršina i Mošnica (ponekad se u literaturi može pronaći i naziv Mošnjica), s najvišim vrhovima Poljičke planine, čije se prosječne nadmorske visine kreću između 500 i 594 m n.v. Ovaj brdski lanac na istoku prekida probojnica rijeke Cetine prema moru, a dalje prema istoku nastavlja se kao brdo Omiška Dinara.
Detaljinji opis morfoloških zona - primjer područja mjesta Podstrane: [7]
a) Najviši i najistaknutiji položaj ima kamenito vapnenačko bilo Peruna s prosječnom nadmorskom visinom od oko 450 m. Bilo Peruna strmo pada oko 100-170 m prema jugozapadu i na pojedinim mjestima završava diluvijalnim siparima („točilima“) koji prekrivaju spoj sa susjednom fliškom padinom.
b) Eocenska fliška padina, kao druga morfološka cjelina ima u Podstrani najveću rasprostranjenost. Ona je blago nagnuta (u prosjeku oko 15 0) od siparišta na podnožju vapnenačkog bila do naplavina uz morsku obalu i donji tok rijeke Žrnovnice. Fliške naslage sastoje se pretežno od lapora – tupine, koji je uglavnom prekriven rahlim tlom. Unutar fliških naslaga ima i otpornijih stijena: vapnenaca, pješčenjaka, vapnenca i slično, koji u reljefu fliške padine čine istaknutije dijelove, pojedine kamenite brežuljke i grebene. U manje otpornim glinovitim sastojcima fliša najčešće su reljefna udubljenja koja suhodolinama i povremenim potocima raščlanjuju reljef fliške padine.
c) Priobalni reljef nastavlja se u podmorju Bračkog kanala. Dno do dubine od oko 30 m, slijedi nagib fliške padine (oko 150), a zatim je vrlo blago nagnuto prema sredini kanala gdje samo na nekoliko mjesta prelazi dubinu od 50 m.
Reljef Poljičke planine
Planina se proteže tzv. dinarskim smjerom, paralelno s jadranskom obalom, od Stobreča i Žrnovnice na SZ do Omiša i rijeke Cetine na JZ
Planina se proteže tzv. dinarskim smjerom, paralelno s jadranskom obalom, od Stobreča i Žrnovnice na SZ do Omiša i rijeke Cetine na JZ
Tlo (Pedološki sastav)
Pod utjecajem geološkog sastava, reljefa, klime i vegetacije, sukladno trima geomorfološkim cjelinama primorske padine, na svakoj od njih razvili su se i specifični tipovi tla. Vapnenac je podložan kemijskom otapanju pri čemu u pukotinama i šupljinama zaostaju neotopivi mineralni sastojci, tlo crvenica („terra rossa“). Kako je udio mineralne komponente u vapnencima relativno malen, svega 1-3% unatoč trajanju kemijskog rastvaranja od više desetaka tisuća godina u krškim pukotinama i šupljinama nakupilo se relativno malo crvenice. Ona je ipak dala podlogu za širenje vegetacijskog pokrova čijim su se posredovanjem na površini iznad crvenice razvili smeđe tlo i crnica. [7]
Grebeni i vrhovi
Brdo Perun
Brdo Perun se, gledano s morske strane, nadvija nad općinom Podstrana. Brdo Perun dijeli područje Žrnovnice s Podstrane sa svoja tri vrhunca, koji su svi dobili ima po staroslavenskom bogu gromovniku Perunu: Perunsko, Perun i Perunić. Najviši vrh brda Perun je Križ sa 538 m n.v. [8] (u Wikipediji se navodi: 533 m [1]) Pod samim vrhom s južne strane nalazi se selo Stara Podstrana. Podno brda Perun se nalaze: na zapadu - Split i Žrnovnica; na jugu - Strožanac, Podstrana (donja), Grljevac, Sveti Martin (Podstrana), Mutogras, Bajnice, Krilo-Jasenice, Jesenice, Dugi Rat, Duće; na jugoistoku - Omiš; na sjeveru - Žrnovnica, Donje Sitno, Srinjine, Tugare. Na brdu se nalazi naselje Gornja, odm. Stara Podstrana.
Brdo Vršina
Na vrhu Vršine se nalazi crkvica Sveti Jure na Vršini (533 m n.v.), podignuta na putu iz Srednjih u Primorska Poljica uz prapovijesnu gradinu, a odavnina je od nje započinjao blagoslov polja.
Brdo Mošnica (Mošnjica)
Najviši vrh Mošnice je Vela gora odn. Zahod (594 m n.v.), koji je ujedno i najviši vrh Poljičke planine. Mošnica je istočni nastavak brda Vršine i Peruna. S istočne strane je omeđena rijekom Cetinom. U podnožju Mošnice nalaze se: s južne strane - Suhi Potok, Sumpetar, Orij, Mali Rat, Dugi Rat, Duće; sa sjeverne strane sela - Čažin Dolac, Truša, Naklice i Tugare: s jugoistočne strane brda Mošnice se nalazi grad Omiš. Mošnica, jednako kao i brda Vršina i Perun, dijele Poljica na Srednja Poljica i Donja Poljica.
Brdo Perun se, gledano s morske strane, nadvija nad općinom Podstrana. Brdo Perun dijeli područje Žrnovnice s Podstrane sa svoja tri vrhunca, koji su svi dobili ima po staroslavenskom bogu gromovniku Perunu: Perunsko, Perun i Perunić. Najviši vrh brda Perun je Križ sa 538 m n.v. [8] (u Wikipediji se navodi: 533 m [1]) Pod samim vrhom s južne strane nalazi se selo Stara Podstrana. Podno brda Perun se nalaze: na zapadu - Split i Žrnovnica; na jugu - Strožanac, Podstrana (donja), Grljevac, Sveti Martin (Podstrana), Mutogras, Bajnice, Krilo-Jasenice, Jesenice, Dugi Rat, Duće; na jugoistoku - Omiš; na sjeveru - Žrnovnica, Donje Sitno, Srinjine, Tugare. Na brdu se nalazi naselje Gornja, odm. Stara Podstrana.
Brdo Vršina
Na vrhu Vršine se nalazi crkvica Sveti Jure na Vršini (533 m n.v.), podignuta na putu iz Srednjih u Primorska Poljica uz prapovijesnu gradinu, a odavnina je od nje započinjao blagoslov polja.
Brdo Mošnica (Mošnjica)
Najviši vrh Mošnice je Vela gora odn. Zahod (594 m n.v.), koji je ujedno i najviši vrh Poljičke planine. Mošnica je istočni nastavak brda Vršine i Peruna. S istočne strane je omeđena rijekom Cetinom. U podnožju Mošnice nalaze se: s južne strane - Suhi Potok, Sumpetar, Orij, Mali Rat, Dugi Rat, Duće; sa sjeverne strane sela - Čažin Dolac, Truša, Naklice i Tugare: s jugoistočne strane brda Mošnice se nalazi grad Omiš. Mošnica, jednako kao i brda Vršina i Perun, dijele Poljica na Srednja Poljica i Donja Poljica.
Hidrologija (vode)
More
Prosječna temperatura površinskog sloja mora ispred Podstrane je 17,5 0 C. U zimskim mjesecima temperatura mora je između 12,5 i 13,0 °C, a u toku ljeta između 23,0 i 26,0 °C.
Prosječna temperatura površinskog sloja mora ispred Podstrane je 17,5 0 C. U zimskim mjesecima temperatura mora je između 12,5 i 13,0 °C, a u toku ljeta između 23,0 i 26,0 °C.
PRIRODA
Biljni svijet
|
U krajoliku strme padine vapnenačkog bila prevladava golet s niskim travama, aromatičnim grmljem i izdvojenim stablima alepskog bora (Pinus halepensis), dok je zaravan na vrhu bila kamenjar s niskim travama i zimzelenim grmljem. Ostaci hrastovih stabala u području stare Podstrane daju osnovu za zaključivanje da su prije naseljavanja ovog područja flišku padinu prekrivale šume hrasta medunca (dub, Querces pubescens). Uz bor, veoma je raspostranjena i samonikla brnistra (Spartium Junceum). [7]
Polijčka planina nalazi se na području mediteranske klime, što pogoduje uzgoju mediteranskih kultura, tako da se na obroncima brda nalaze polja (povrtlarstvo), voćnjaci (smokve, rogači, agrumi, breskve), vinogradi i maslinici. |
|
Životinjski svijet
|
Ume - Donje selo
Ume su sačuvale tradicijsku arhitekturu i prostornu organizaciju s mrežom putova, suhozida i bunara te mediteranskog raslinja koje uokviruje sklopove. Ova ruralna aglomeracija građena je vrlo kvalitetnim i specifičnim načinom zidanja u kamenu. Taj vrijedan način zidanja vidljiv je i i gradnji potpornih zidova terasa, bunara za vodu te suhozida koji uokviruju gospodarske cjeline i markiraju pojedine pristupne putove. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Naselja
Uz brdo Perun (Poljička planina) nalaze se slijedeća naselja:
- na zapadu - Split i Žrnovnica
- na jugu - Strožanac, Podstrana (donja), Grljevac, Sveti Martin (Podstrana), Mutogras, Bajnice, Krilo-Jasenice, Jesenice, Dugi Rat, Duće
- na jugoistoku - Omiš
- na sjevernim obroncima - Žrnovnica, Donje Sitno, Srinjine, Tugare, Naklice
- na brdu se nalaze ova naselja: Gornja Podstrana, Stare Duće.
Povijesni (historijski) pregled
Karta Poljičke Republike
|
Dokumentarni film POLJIČKA REPUBLIKA
Autor: Televizija Student Datum objave: 17.3.2022. Opis. Naši novinari, u potrazi za pričama, otišli su izvan Zagreba. U ovom slučaju - sve do Omiša. Stoljeća su prošla otkako Poljička Republika više formalno ne postoji - ali duh je i dalje itekako živ. Natali Smirčić i Ivana Škaričić, upoznat će vas s bogatom poviješću sela podno Mosora. Probale su slavni soparnik, upoznale Velikog Kneza te saznale kako i Poljica imaju svoju - Ivanu Orleansku. Novinarka: Ivana Škaričić Snimateljica: Natali Smirčić |
Kulturno-povijesna baština
|
Najstariji zabilježeni narod na ovome području su bili Iliri, koji su pripadali plemenu Delmati. Pored njih ovdje su bili su još pripadnici ilirskog plemena Pituntini koji su živjeli su na brdu Perun - mjestu gdje je označena Gradina, koja i danas postoji. Vjerojatno su oni na ovome području imali utvrdu gdje je kasnije nastala Stara Podstrana. Ilirska gomila nalazi se i istočno od Stare Podstane, okomita je na Mutogras.
U kasnijim razdobljima, s obzirom kako je ovo područje oduvijek bilo privlačno za život i stanovanje, na pitomim obroncima Poljičke planine nicale su antičke villae rusticae i renesansne ladanjske kuće i palače. Ukupno na prostoru od 250 km četvornih na kojima se prostirala Poljička Republika nalazi se danas 106 sakralnih objekata (crkava, crkvica i kapelica), od kojih se šest kamenih crkvica nalazi na samom grebenu planine. Općenito, na mjestima gdje se nekad štovao Perun danas se nalaze crkvice posvećene sv. Jurju (sv. Jure), tako i na masivu poljičke planine stoje dvije crkvice posvećene tom svecu. Jedna je na istočnoj strani iznad gornje Podstrane. Nalazi se na starijem nalazištu koje je vjerojatno iz vremena željeznog doba i tamo se vide tragovi groblja. Druga se nalazi na Perunskom između Podstrane i Žrnovnice, udaljena oko sat hoda od jednog i drugog vrha. I do danas nije jasno zašto se na tom grebenu nalaze dvije crkve posvećene istom svecu. Postoje neka mišljenja da su se ti ljudi selili ili da su bježali pred nekim osvajačima pa su napustili jednu crkvu i izgradili drugu, ali te teorije nisu potvrđene. Uglavnom crkvice na Perunskom i na Vršini pripadaju općini Podstrana. [10]
Mjesto Duće ima svoju crkvu Gospe od Sniga i na taj dan (5.VIII.) je u Dućama velika fešta i stanovnici odlaze na vrh brda Stomorica. Tu se nalazi i crkva Gospe od sniga, a ime je dobila jer starosjeditelji svjedoče o čudu kada je usred ljeta na tom mjestu sniježilo. |
Priče iz planine i o planini
Tragovi starih vjerovanja u kršćanstvu ranoga srednjeg vijeka
AUTOR: Ante Milošević Jezik izdanja: hrvatski;engleski Godina izdanja: 2013 Broj stranica: 240 Uvez: Meki uvez Format: 28 cm Izdavač: OMEGA ENGINEERING D.O.O., Narudžba knjige - OTVORI KLIKOM NA FOTOGRAFIJU NASLOVNICE KNJIGE: Prikaz knjige - OTVORI |
U knjizi Ante Miloševića Tragovi starih vjerovanja u kršćanstvu ranoga srednjeg vijeka navodi se kako brdo Perun podsjeća na bradati lik muškarca s kacigom. On je tu glavu povezivao s reljefom u Žrnovnici na kojemu konjanik ima istu takvu dugu bradu i kacigu, te je zaključio da taj konjanik predstavlja Peruna. [8]
Prema istraživanju koje je proveo Ante Milošević: Stara ideja o funkcioniranju svemira sjedinjavala je prostor i vrijeme. Govorimo o kružnom vremenu koje se u prostoru ponavlja svake godine. U jednoj polovini godine vlada kaos. Kaos završava u proljeće i može se formulirarati kao točka sukoba muža i žene. U obredu se oponaša stvaranje svemira, te se stvara red u kaosu. Nastupa polovina godine kad vlada red, vrijeme sloge svetog bračnog para, muža i žene. Taj muškarac koji koji je i oganj i voda, hoda i oplođuje zemlju. Tada zemlja rodi. U jesen dolazi druga točka, točka sukoba muže i žene, i dođe do razdvajanja. Žena uzima oganj, zatvara muža, to je doba zatvorene vode. Počinje doba kaosa. Zemlja je suha, smrznuta i mrtva. I to traje ponovo do proljeća, do točke sukoba koji vraća red. Kad su ljudi dobili osjećaj da shvaćaju kako funkcionira priroda, sasvim ljudski dobili su i osjećaj da mogu utjecati na prirodne snage pomoću magije. A to možemo iščitati iz krajolika, to je magija u kojoj je baza geometrija. Osnovni element te geometrije je trokut, i to pravokutni. Također, tu je i algebra, višekratnici brojeva 3 i 9. Naravno, tu je i kalendar, astronomija i kut zemaljske ekliptike 23,5 stupnjeva. Sada pogledajmo kako je sve to raspoređeno na primjeru brda Perun iznad Podstrane. Središnja je točka Perunsko, tj. crkvica sv. Jure. A za odgonetanje čitavog tog sustava važna je polazna točka. Uz nju je sljedeća točka Zmijin kamen, točka ispod koje leži zmija te se zatvara voda. Treća točka je stara crkva Uznesenja Blažene Djevice, Marije u Žrnovnici, koja je prema predaji stajala na otoku, vjerovatno u središtu današnjeg groblja. Današnja crkva nije više na otoku, nego na uznožju brda Drobnjuš. Ove tri točke formiraju trokut koji ima pravi kut, a nalazio se na mjestu stare crkve. Ona je bila na pravome mjestu. Onda kut kod crkve sv. Jure nad Podstranom iznosi otprilike 23,5 stupnjeva, što je kut zemaljske ekliptike. Udaljenost između crkve na Vršini i Zmijina kamena iznosi 4320 metara, što iznosi 4x4x270 metara (3x9x10 metara). A 3x9 dana vrlo je stara kozmička simbolika koja označava dužinu jednog mjeseca. Dužina jednog mjeseca može se mjeriti kao četiri tjedna od sedam dana i ima svoje četiri smjen (uštap, mlađ, prvi i zadnji krak). Ovdje, dakle, vidimo 4 x 4, simboliku broja 4. A može se vidjeti i 3x9, tj. tri tjedna po devet dana. Tu se pitamo gdje je srijeda. Ona se nalazi u sredini devetodnevnog tjedna. Ovo se može promatrati ako se promatra put Mjeseca i točku gdje izlazi i zalazi. Nakon 27 dana Mjesec se na nađe na istoj točki horizonta. On otiđe i ponovo se vrati. To je simbolika povratka i Mjesec se može promatrati kao simbol vječnog povratka. Ovj trokut može se gledati kao duhovni horizont iz vremena stare vjere. Sada idemo u vrijeme kršćanstva. Na tim mjestima danas postoje crkve sv. Jure na Perunskom i nad Podstranom, imamo crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Žrnovnici. Ali također imamo crkvu Uznesenja Gospe u Siti u Strožancu i crkvu sv. Mihovila u Žrnovnici. Ove dvije nove crkve tvore dva nova kuta. Prvi kut čine dvije crkve sv.Jure i crkva Gospe u Site, a drugi kut dvije crkve sv. Jure i crkva sv. Mihovila. Prvi kut ima 23 stupnja, a drugi iznosi 23,4 stupnja. Time Perunsko leži na simetrali kuta Gospe u Siti, sv. Jure nad Podstranom, sv. Mihovila i ove tri crkve ga drže u šahu. To je rješenje koje povezuje točke starog vjerovanja s kršćanstvom. Crkva sv. Mihovila svojom je poprečnom strnicom usmjerena prema vrhu na Perunskom, kao i poprečna stranica crkve u Žrnovnici iz 18. stoljeća. Jednako tako, Gospe od Site svojom poprečnom stranicom je usmjerena preme crkvi sv. Marije u Žrnovnici. Udaljenost između tih dviju crkava u odnosu na crkvu sv. Jure na Perunskom jednaka je, tj. čine jenakokračni trokut. Crkva u Siti stoji južno, ima odnos sa Zmijinim kamenom. Svo ovo pokazuje težnju kako svratiti pažnju ljudi od ovih starih mjesta štovanja starovjerskih bogova i preokrenuti ih prema kršćanstvu. Crkva sv. Jure na Perunskom nije usmjerna prema suncu, nego prema najvećem ekstremnom izlasku uštaša Mjeseca, koje se može pratiti tek svake 19. godine. Na nabeskom dvoru koji možemo vidjeti ovdje na Perunskom žive Mjesec, Sunce i zvijezde. Mjesec je žena Suncu, on je gospodar tog dvora i njihova djeca su zvijezde. Takvo je stanje u staroslavenskoj priči. Ako sve ovo prenesemo na ovu ploču koja stoji u Žrnovnici, na noj bi trebao sjediti Perun kao ratnik. No, jedan je detalj do sada ostao neobjašnjen – on sjedi na toj ploči postrance, ne kao ratnik nego kao žena. Ovaj detalj naglašava ženu koje se diže prema mužu i uzima mu oganj. Taj oganj prikazan je u koplju, a reljef prikazuje ženu kada ona uzme od muža koplje i zatvara ga pod zmijski kamen. To je praznik uznesenja Blažene Djevice, 15. kolovoza, ali je jako blizu 19. kolovoza , koji je suprotan datumu 23. travnja. Ako promatramo Sunce na horizontu, dva puta godišnje na istom je mjestu. I to je u tom slučaju 23. travnja i 19. kolovoza. Muž ostaje pod kamenom do 21. prosinca i dočeka ponovno rođenje, onda čeka 23. travnja tj. do proljetne točke sukoba. Po toj kozmičkoj drami tog dana muž u svoju nevjestu i to je, po kršćanskom tumačenju, dan kad se sv. Jure bori sa zmajem ili zmijom u koju se zimi pretvori njegova žena. U kontaktu ove priče, možemo odgovoriti tko je Perun. Perun nije jedna osoba. Perun je funkcija. Perun je taj dan koji u danom momentume ovladava gromom. Kad ovladava muž, onda je muž, kad ovladava žena, onda je žena. U Sloveniji za Mjesec kažu da je jednom muž, a drugi put žena. |
Zemljopisna imena kao Perun, Veles, Mokošica čujno svjedoče o imenima drevnih slavenskih božanstava. Ona su imala svoja svetišta i u rimskoj provinciji Dalmaciji kad su se u njoj naselili još nepokršteni nositelji slavenske jezične i vjerske predaje. |
|
Pogled s Marjana
Pogled preko splitske luke na planine u pozadini: izduženi niski greben Poljičke plnine i Mosor iza nje. |
KROZ POLJICA
|
Poljica su kraj istočno od Splita. Protežu se od Žrnovnice do Blata na Cetini i Omiša, od mora do Zamosorja.
Poljica sačinjavaju bezbroj malih živopisnih polja koja su se smjestila oko planine Mosor. Administrativno područje pod samoupravom puka tzv. Poljičke republike koje su svoju široku samoupravu baštinilo od 13. stoljeća do barbarskog upada Napoleonove sile početkom 19. stoljeća. Sastoji se od Donjih, Srednjih i Gornjih Poljica. Gornja Poljica čine današnja mjesta: Donji Dolac, Putišići, Srijane, Gornji Dolac i Trnbusi. Srednja Poljica uključuju današnja mjesta: Donje i Gornje Sitno, Srinjine, Tugare, Dubrava, Naklice, Gata, Zakučac, Čišla, Ostrvica, Zvečanje, Smolonje, Kostanje, Seoca i Podgrađe. Primorska, odnosno Donja Poljica čine mjesta: Podstrana, Jesenice i Duće. Na prostoru ovog kraja se razvila povijesna Poljička Republika. Poznate osobe Ivan Paštrić (* 1636 - † 1708), hrvatski katolički svećenik, filolog, pjesnik, teolog i polihistor. Kultura U Poljicima se od 2003. održava kulturna manifestacija "Dani Mile Gojsalić". IZVORI I LITERATURA Poljički zbornik, svezak prvi, Kulturno-prosvjetno društvo Poljičana - Priko, Zagreb, 1968. Poljica: http://poljica.hr/ |
1. PRIMORSKOM STRANOM
Stobreč
|
Brutalno arheološko nalazište u Stobreču kod Splita [MILJOKAZ S2E8]
Autor: Koordinacija Datum objave: 10.11.2024. Opis. @Koordinacija - vaš prozor u svijet građevinarstva http://www.koordinacija.hr -- PRATITE NAS NA MREŽAMA: Facebook / koordinacija.com.hr Instagram / koordinacija.hr LinkedIn / koordinacija TikTok / koordinacija |
Podstrana
Pogled s Peruna
Pogled se pruža na (s lijeva na desno) Podstranu, ušće Žrnovnice, Stobreč i Split. Na pučini se vide otoci Brač, Šolta i Čiovo
Pogled se pruža na (s lijeva na desno) Podstranu, ušće Žrnovnice, Stobreč i Split. Na pučini se vide otoci Brač, Šolta i Čiovo
|
Općina Podstrana pripada području Splitsko-dalmatinske županije. Smještena je uz jugoistočni bok grada Splita, oko 7 km od povijesne gradske jezgre, u podnožju Poljičke planine. Prostire se na prostoru 11,5 km/2 površine, od podnožja brda Perun uz donji tok rijeke Žrnovnice na sjeverozapadu, do brežuljka Mutogras na jugoistoku. Obalni dio Podstrane proteže se 6 km longitudinalno, nizom razvedenih šljunkovitih uvala i plaža.
U sastavu općine nalazi se pet naselja. Najstarija je Gornja odn. Stara Podstrana pod vrhom Peruna, na nadmorskoj visini između 290 i 340 m. Uz obalu od sjeverozapada prema jugoistoku nižu se naselja: Strožanac, Grljevac, Sveti Martin, Mutogras. Jadranska cesta povezuje ih u kontinuiran izdužen urbani pojas, koji se od obale mora uspinje uz pitome obronke Peruna. IZ POVIJESTI KRAJA Slanica (Solane) Solane zapadno od ušća Žrnovnice u Jadran su bile značajne za ovaj kraj i za cijelu Bosnu pod Turcima. "Slanica" je bio, čini se, skupni hrvatski naziv za solane na ušću Žrnovnice: spominje se još u carskom "privileju" iz 1605. g., a položaj gdje im je bila glavnina, u današnjim Šinama jugoistočno od Kamena, zove se i danas Slanica. Najstariji podatak o slanici, slanicama ili solanama na ušću Ríke (Žrnovnice, op.) je onaj iz godine 1352., kada Madije Mihe Dobroga dobiva od splitskog općinskog vijeća dopuštenje za njihovo podizanje, pod istim uvjetima kakve je malo ranije dobio i Frane Ivana Vučine za podizanje solila na Poljudu. Solane kod ušća Žrnovnice proizvodile su trećinu potreba za solju turske Bosne Izvještaji mletačkih dužnosnika svojoj vladi češće spominju te saline turchesche ... a Zernouizza: godine 1597. kazuje se da solane na uviru Žrnovnice, i to tek dijelom iskorištene (in parte coltiuate), daju turskoj državi 30.000 dukata godišnje (nejasno je da li zajedno sa žrnovskim mlinicama). U relaciji iz godine 1638. kazuje se da Kamen drži jedan aga s malo vojnika, te da ova utvrda nema izvor-vodu; u blizini da su solane sa 150 polja-radilišta (cauidini), koja donose godišnje oko 5000 kabala soli, a prethodne su godine donijela čak 7000 kabala. Turci su svoje ovdašnje sjedište postavili u kasnoantičkoj Polači, gdje im je bila kula te solna skladišta, a proizvodilo se i do 1000 tona soli – trećinu potreba tadašnje Bosne i Hercegovine. Neki izvori navode da su solane u Slanici kod Kamena bile zapuštene odmah nakon mletačkog zauzimanja ove utvrde (one u Strožancu radile su sve do konačnog izgona Turaka iz ovoga kraja, oko godine 1685.). Međutim, kad se u rujnu 1673. g. zaputio iz Splita apostolski misionar Nikola Bijanković (kasniji makarski biskup) radi propovijedanja kršćanskom puku u (tada još turskim) Poljicima, došavši do Kamena, doznao je da "turski zapovjednik" boravi u susjednoj Slanici (Slanizze), pa je od njega ishodio i pisanu dozvolu za propovijedanje – uz neizbježno obilato mito, u robi i novcu, njemu i njegovom pisaru. Po tome se može zaključiti da su i solane zapadno od ušća Žrnovnice djelovale sve do prestanka turske vlasti. IZVOR Joško Kovačić: Žrnovnica pod Turcima. Baština 34 7-46. Split, 2007. (PDF) |
Iz povijestiGodine 839. u blizini crkve Sv.Martina u Podstrani potpisan je prvi hrvatski mirovni sporazum, povijesni "mare nostrum", između hrvatskog kneza Mislava i mletačkog dužda Petra Tradonika, nakon pobjede mlade hrvatske države u sukobu s Venecijom.
|
Stara Podstrana (Gornja Podstrana)
|
Stara Podstrana, koja se podno južne strane brda Perun, kolijevka je današnje Podstrane koja se nalazi uz obalu mora. Selo su osnovali pripadnici ilirskog plemena Pituntini. Stara Podstrana je uzdužni niz kamenih stoljetnih kuća podno strmih litica Vršine, Odavdje su stanovnici naseljavali područje obalnog pojasa, gdje se danas nižu urbanizirana naselja: Strožanac, Grljevac, Sv.Martin, Mutogras.
|
Eco-ethno village Stara Podstrana
Autor: Tourist Board Podstrana; Datum objavljivanja: 26.5.2015. Opis: Field trip to the authentic Dalmatian village |
Dugi Rat
Dugi Rat
Pogled s najvišeg vrha Poljičke planine |
Pješačke staze na području općine Dugi Rat
1. Staza: Sv. Roko -Turska peć - Ume - Golubinka - Jesenice Staza počinje od župne crkve sv. Roka, sagrađene 1852. godine na mjestu stare crkve sv. Roka koja se prvi puta spominje 1625. g.; zatim preko špilje Turska peć, koja je označena kao značajno pretpovijesno nalazište koje zasad ima najstarije tragove o životu čovjeka u poljičkom kraju; potom se proteže kroz selo Podume (Ume) u kojem je za istaći stara seoska crkvica iz 17. st.; pa preko jame Golubinka do sela Jesenice i crkve sv. Roka. kao polazišne točke. Staza je dužine 4,55 Km. 2. Staza: Stomorica - Gornja Podstrana Staza se proteže istočno od crkve Gospe od Stomorice pa zapadno do Gornje Podstrane. Na stazi se nalaze brojne crkvice, 3 etno-eko sela te druge zanimljivosti. Dužina same staze je 8,82 Km. 3. Staza: Krug - Sv. Maksim - Tugare - Dubrava Staza povezuje podmosorsko selo Dubrava i selo Krug, odnosno povezuje Srednja i Donja Polica. Dužina staze je 8,3 km. Kapelica Gospe od Karmela Sagrađena je 1895. godine, pod "Pripalom", ispod brda Vršine. Sagrađena je od klesanog bijelog kamena. Obnovljena je 1995. godine od njezinih štovatelja prigodom stote godišnjice. U Kapelici je oltarić s Gospinim likom koja Ima na prsima 3 ruže (bijelu, crvenu i zlatnu), kao simbole radosne, žalosne i slavne krunice. Kapelica je dimenzija 2,63 X 2,20 metra. 
Karta pješačkih staza oko Dugog Rata
NAPOMENA: Karta je lošije kvalitete |
Jesenice
Staro Selo (Jesenice)
Staro Selo Jesenice, brdovito je mjesto s kojeg se pruža prekrasan pogled na srednjodalmatinske otoke. Osim zapanjujućih pejzaža, u Jesenicama ćete naići i na slikovite kamene kuće, teren za balote i pravu dalmatinsku konobu.
Duće
Duće
Pogled s najvišeg vrha Poljičke planine |
2. KOPNENOM STRANOM
Žrnovnica
|
Žrnovnička jabuka
Žrnovničko polje nekada bilo puno žrnovičkih jabuka, ali su one gotovo sasvim nestale te ih udruga Žrvanj nastoji oživjeti. Te se jabuke nazivaju još i božićnima jer dozrijevaju krajem godine u vrijeme božićnih blagdana. Istraživanja Instituta za jadranske kulture i melioraciju pokazala da sorta jabuka s područja Žrnovnice pripada skupini visokokvalitetnih sorti te da ju zato treba očuvati i promicati. IZVOR Index.hr, 2023. |
brdo Perun
|
Crkva Svetog Jurja na brdu Perunu
Sagradili su je prije 10. stoljeća prvi stanovnici starih naselja Peruna i Gostana. Crkvica je pripadala župi Svete Marije od Opaćeg Sela (Gospe u Siti). Crkvica ja sagrađena od grubo tesanog kamena s mnogo žbuke. U plitkoj polukružnoj apsidi nalazi se oltarna menza na četvrtastom zidanom stupu. Iako spada u red najstarijih crkvica na ovom području prvi put je u dokumentima spomenuta 1397. godine. Dimenzije su 6 x 4 metra. Na njezinom pročelju nikada nije bilo zvonika na preslicu. Krov je presvođen i pokriven kamenim pločama. Pošto se crkvica nalazi na vrhu brda, više puta bila je oštećena od groma ili nevremena, a u Drugom svjetskom ratu i od granate, ali je uvijek od naroda bila popravljena. Godine 1988. godine na crkvicu postavljena željezna vrata i poslije toga bila je popravljena. IZVOR: SPLITSKO-MAKARSKA NADBISKUPIJA 
Prilaz crkvi na vrhu Peruna
Split s Peruna
|
Jednostavna unutrašnjost crkve Svetog Jurja na Perunu
Pogled s Peruna prema Mosoru
PERUN - USPON TEMATSKOM STAZOM NA SV. JURU IZ KLANCA VILAR
Autor: Put oblaka Datum objave: 10.1.2023. Opis. Uspon na Sv. Juru na Perunu iz Klanca Vilar 6.1.2023.. Perun je nevelik planinski masiv, koji se proteže 17 km uzduž Jadranske obale, od rijeke Žrnovnice do ušća Cetina kod Omiša. Ime je dobio po praslavenskom bogu Perunu, bogu groma i munje (Gromovniku), koji je pokrštavanjem slavenskih plemena adekvatnu zamjenu dobio u legendi o Sv. Jurju i probodenom zmaju. Upravo ta priča o prelasku slavenskih plemena sa starih vjera na kršćanstvo bila je okosnica priče o „Putu do Sv. Jure“. Riječ je o tematskoj stazi, koju je Turistička zajednica grada Splita, u suradnji s Turističkom zajednicom Splitsko-dalmatinske županije, realizirala sa sjeverne strane Peruna. Staza duga 3,5 km prati planinarsku stazu, koja kreće iz kanjona Vilar i vodi do crkvice Sv. Jure na Perunskom (441 m). Nije zahtjevna i prosječnim hodom se prijeđe u 1,5h. Sa Sv. Jure na Perunskom se pruža spektakularan pogled na Split, more i otoke, a ako je vrijeme lijepo, i Italija se nazire u daljini. U okviru projekta, staza je opremljena interpretativnim tablama, koje šetača provode kroz kulturne slojeve; od vremena antike, preko praslavenske mitologije do kršćanstva. Osiguran je i niz većih i manjim odmarališta, koja izletnicima pružaju priliku za odmor i predah. |
Krajolik grebena Peruna
Vršna gorska zaravan na Perunu
Usponi na brdo PerunUspon od županijske ceste Ž-6142 (između Žrnovnice i Tugara) - Sveti Jure, 1:30 h (pristup od Žrnovnice još 50 min.)
|
Športsko penjalište PerunKOORDINATE: 43.505415,16.556124
Smješteno je na južnim gorskim liticama pod Velikim Perunom (448 m). PRISTUPI Jedan se pristup odvaja s planinarskog puta Strožanac – Sv. Jure na Perunskom, u hrastovoj šumi u zaleđu Strožanca, a drugi se odvaja s planinarskog puta Sv. Jure na Perunskom – Sv. Jure na Vršini koji vodi vršnom gorskom zaravni. TEHNIČKI PODACI Penjalište ima nekoliko sektora s preko četrdeset smjerova težine od 4c do 8a. Odlikuje ga odlično očuvan prirodni okoliš te blizina ostalih turističko-rekreativnih sadržaja u Podstrani. IZVOR: TURISTIČKA ZAJEDNICA PODSTRANE OSTALI IZVORI Plezanje.net: Perun 
Penjalište Perun
Izvor: Turistička zajednica Podstrane 
Putokaz za penjalište Perun
Odvojak za penjališe na planinarskom putu Sv. Jure na Perunskom – Sv. Jure na Vršini koji vodi vršnom gorskom zaravni. |
Srinjine
Srinjine
|
Crkva svetog MihovilaNalazi se na Umcu. Prva kapelica sagrađena je 1605. godine, koju je blagoslovio nadbiskup Markantun de Dominis. Godine 1691. uz ovu kapelicu sagrađena je veća crkva koju je blagoslovio 29.9. iste godine dekan don Ivan Marasović. Crkva je duga 12,60 i široka 5,50 metara. Crkva ima svoju bratovštinu koja o njoj vodi brigu, pa je od bratima obnovljena pri kraju 20. stoljeća. Bratovština svetoga Mihovila već četiri stoljeća se okuplja svake godine u svibnju. Bratovština, koja je redovito brojala 50 ljudi (danas ih je duplo manje), je osnovana kada je podignuta crkva sv. Mihovila. Bratovština je služila za pomoć jedni drugima, kada bi netko ostao bez glave obitelji preuzimali bi na sebe radove u vrtovima, voćnjacima, maslinicima i travnjacima. Pomagali bi onim kućama koje nisu imale nikoga da obavlja poslove od kojih se živjelo Crkva je još 1711. godine posjedovala nekoliko čestica zemlje.
IZVORI I LITERATURA N.M.: Bratovština svetoga Mihovila već četiri stoljeća pomaže mještanima. Dalmatinski portal, 14.5.2018. SPLITSKO-MAKARSKA NADBISKUPIJA: Župa Srinjine - Crkve |
Planinarsko pješačka staza Eko-etno sela Tugare
|
Staza eko-etno sela Tugare ukupne je dužine 3,91 km, a povezuje eko-etno sela Ume i Čažin Dolac. Markirana je, opremljena info-tablama i putokazima, a vrijeme potrebno za obilazak procjenjuje se na 1 sat. Sadržaj staze: selo Ume s crkvom sv. Roka, selo Čažin Dolac s crkvom sv. Frane, župna crkva Porođenja Blažene Djevice Manje, vidikovci i voda. Jedan odvojak staze vodi prema istoku do Truša, s nastavkom do crkve Gospe Sniježne na Stomorici. Info-table pružaju informacije o povijesnoj, kulturnoj i gastronomskoj baštini te biljnim i životinjskim vrstama područja.
Obilazak cijele staze može se započeti od zapada ili istoka. Zapadni ulaz (tj. izlaz) na stazu je u selu Podume na županijskoj cesti Ž-6142 Strožanac-Žrnovnica-Tugare-Naklice, a istočni ulaz (odn. izlaz) je u Dočinama kod Zadružnog doma odakle se uspinje na početak stae kod Svetišta Porođenja Blažne Djevice Marje (Tugare). 
Podume
Zapadni ulaz na stazu u selu Podume |
Planinarsko pješačka staza Eko-etno sela Tugare; karta staze i okolnog područja
|
Podume (Podhume)
|
Zaseok Tugara.
Nova crkva Svetog Roka u Podumima
Stanovnici Uma su se naselili uz glavnu cestu, ali nisu zaboravili svog «starog sv. Roka». Godine 1967. sagradili su u svom novom naselju Podumima novu betonsku crkvu Sv. Roka sa zvonikom na preslicu. U crkvi je kameni oltar i Svečev kip. Dimenzije s apsidom su 11,60 x 5,60 metara. Crkva se 2003. godine počela obnavljati pod nadzorom Zavoda za zaštitu spomenika kulture. |
Podume
Signalizacija staza koje vode iz Poduma |
Podume
Pogled s ceste iz Poduma na Ume, na rascvjetane voćnjake i zvonik crkve |
Ume (Hume)
|
Eko-etno selo Ume
Ume, ili kako ga mještani nazivaju, Staro Selo, spomenik je kulturne baštine. U sastavu je sela Tugare, a podijeljeno je na Gomje i Donje Selo. Gornje Selo U Gornjem Selu, koje se formiralo uz crkvu sv. Roka, obiteljski sklopovi i dvorovi čine zatvorene cjeline sa stambenim kućama, prizemnim vatrenicama, kuhinjama te gospodarskim zgradama u neposrednoj blizini. Donje Selo U Donjem Selu sklopovi se nižu uz glavni, kamenom popločani put. Stambene katnice su ulaznim pročeljima okrenute prema putu, a uz njih su smještene vatrenice i druge gospodarske zgrade. Ume su sačuvale tradicijsku arhitekturu i prostornu organizaciju s mrežom putova, suhozida i bunara te mediteranskog raslinja koje uokviruje sklopove. Suhozidi u okolici sela Ume Ruralna aglomeracija sela Ume građena je vrlo kvalitetnim i specifičnim načinom zidanja u kamenu. Taj vrijedan način zidanja vidljiv je i i gradnji potpornih zidova terasa, bunara za vodu te suhozida koji uokviruju gospodarske cjeline i markiraju pojedine pristupne putove. Crkva sv. Roka na Umima Crkva je sagrađena poslije oslobođenja od Turka, u drugoj polovici 17. st. Prvi put se spominje u izvješću vizitacije nadbiskupa Cupillija 1711. godine. Izgrađena je kao jednobrodna kamena građevina s pravokutnom apsidom. Na crkvi je svod prelomljen, gotički. Crkva je s apsidom duga 10 i široka 5,70 metara. Nad ulazom je mala preslica za jedno zvono i mala, jednostavna rozeta. Dvostrešni krov pokriven je kamenim pločama. Na pročelju se nalazi mala, jednostavna rozeta. Crkva je izgrađena na povišenom platou koji je potpuno obzidan kamenim suhozidima izrazito karakterističnima za lokalitet sela Ume. Suhozidi naglašavaju pješački pristup crkvi. Ispod crkve je kameno gumno i vrlo vrijedan gospodarski sklop obitelji Šarić. 2003. godine počela se obnavljati pod nadzorom Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Crkva je ostala bez svojih štovatelja jer su se svi stanovnici Uma preselili su u novosagrađene kuće u Podumima. Da zadovolje svoje vjerske potrebe i običaje, tamo su sagradili novu crkvu. IZVORI I LITERATURA Naklice.hr: Crkve u Tugarima OTONI, Matej: Oltar iz crkve sv. Roka u Umama, Tugare - In situ. Seminarski rad, Sagita Mirjam Sunara. 2001.-2002. (PDF) Splitsko-makarska nadbiupija: Tugare - Crkve 
Ume, trodimenzionalni prikaz položaja Donjeg (lijevo, dolje) i Gornjeg Sela (desno, gore)
Izvor: Google Earth |
Ume, crkva sv. Roka u Gornjem Selu
Ume, crkva sv. Roka
|
Ume - Donje Selo
|
|
Ume - Gornje Selo
|
|
Čažin Dolac (Tugare)
|
Čažin Dolac pitoreskni je zaselak usred Tugara, u nekadašnjoj Poljičkoj Republici. Nalazi se na brdašcu u sjevernom podnožju Poljičke planine (odn. brda Perun). Većina stanovništva danas je naseljena u podnožju sela uz glavnu prometnicu kroz Tugare, županijsku cestu Žrnovnica-Omiš, čime je arhitektonsko naslijeđe sela ostalo dosta dobro očuvano. Iako je migracija stanovništva sačuvala stare kamene kuće od betonizacije, ubrzala je propadanje istih uslijed neboravka u njima. U starom dijelu sela danas živi 6 obitelji.
Stara prezimena Čažina Doca su Čorić, Barić, Duraković, Markičević, Jurišić i Novaković, dok danas nalazimo i prezimena Bečić, Brljević, Goreta, Javorčić i Zečić. Selom dominiraju stare kamene kuće i objekti poput kamenih štala ("pojata"), zatvorenih dimnih kuhinja ("komina") i sl. Usred sela nalazi se obnovljena crkvica posvećena zaštitniku sela Svetom Frani. U selu djeluju bratimi Svetog Frane koji broje oko 30-ak članova. Članovi bratima (bratovštine) su redom muškarci, kao što je i uobičajeno u tradicionalnim, patrijarhalnim sredinama. Oni odgovaraju za stanje crkvice Svetog Frane i sve aktivnosti vezane uz crkvene obrede. Konkretne aktivnosti provode dvoje "gaštalaca" koji se godišnje biraju između bratima. Zanimljivo je da upravljaju i proizvodnjom rakije lozovače tj, gospodare kotlovnicom koja se nekad nalazila uz samu crkvicu. Osim bratima u selu djeluje i mjesni odbor kao predstavnik državne uprave. 2005. godine osnovana je udruga za očuvanje baštine "Sveti Frane". Svrha djelovanja ove udruge je promicanje ideje o agroturizmu kao obliku održivog razvoja mjesta (gospodarsko iskorištavanje naslijeđenog materijalnog i kulturnog bogatstva s ciljem očuvanja te vrijedne baštine). IZVOR - WIKIPEDIJA: Ćažin Dolac |
Čažin Dolac
Izvor: Wikipedija; javno vlaništvo) |
Čažin Dolac
Sklop kamenih kuća, odlično je vidljiv sa pješačko planinarske staze Eko-etno sela Tugare
Sklop kamenih kuća, odlično je vidljiv sa pješačko planinarske staze Eko-etno sela Tugare
Truša (Tugare)
|
Zaseok Tugara. Nalazi se na sjevernoj padini brda Mošnice tj. Vele gore (odn. Zahod, 594 m n.v.), najvišeg vrha Poljičke planine.
Truša
Par kuća koje se vide u prednjem, srednjem dijelu fotografije. To je mali zaselak na padinama brda Mošnice |
Godine 2010 je otvorena staza "Neki novi vidici" prilagođena za osobe sa posebnim potrebama i jedna je od rijetkih u ovom dijelu Europe. Staza kreće od Truša i vodi do crkvice Gospe od Stomorice. Dva i pol kilometra duga staza od zaseoka Truše do crkve Gospe od Sniga potpuno je prilagođena osobama s invaliditetom. U tu je svrhu staza proširena, a cijelom svojom dužinom je nasuta šljunkom duž koje se nalazi čak dvanaest odmarališta s klupama. |
Tugare
KOORDINATE 43.4725, 16.650556 NADMORSKA VISINA 316 m BROJ STANOVNIKA 885 (2011.) WIKIPEDIJA Tugare
|
Tugare je naselje u Srednjim Poljicima, administrativno u sastavu grada Omiša. Čine ga zaselci: Ume (Hume), Podume (Podhume), Račnik, Čažin Dolac, Krabanj, Truša, Dočine, Orebić, Osić, Zastinje, Gajine, Vodiško i Prokop. Od navedenih zaseoka napušteni su Ume, Zastinje, Osić i Orebić.
Tugare su smještene između dva ogranka Mosora: Mošnice na jugu i Očura na sjeveru. Zapadno se pogled proteže preko Poljičke planine (Peruna), a na istoku se otvara vidik prema Omiškoj Dinari i Biokovu. Mjesto je povezano sa Splitom redovnom gradskom autobusnom linijom 29. Stanovništvo Prema popisima stanovnika iz 2001. Tugare ima 781 stanovnika, a 2011. godine 885 stanovnika. Hrvati su autohtoni i većinski stanovnici ovog mjesta. Uprava Tugare su administrativno podijeljene na tri jedinice lokalne samouprave: Čažin Dolac, Dočine i Podume. Uzroci podjele čest su razlog rasprava i prepirki, a u novije vrijeme se javljaju ideje o ponovnom ujedinjavanju. Društvo Na području Tugara djeluju dvije udruge za očuvanje baštine: "Sveti Frane" iz Čažina Doca i "Sveti Roko" iz Poduma. Imena su dobile po zaštitnicima zaseoka iz kojih dolaze a osnovni cilj im je provođenje projekta županije "Etno-eko selo", kojim se nastoje obnoviti matični zaseoci u svrhu seoskog turizma. Također postoji i udruga "Lasta" koja se bavi problematikom djece predškolske i školske dobi. Rekreacija Tugare imaju osvijetljena igrališta za nogomet i košarku u Podumima i Dočinama, kao i brojne zogove za balote po svim zaseocima. Također je čitavo područje pogodno za planinarenje,a u novije vrijeme stijene iznad tugarskih zaseoka nezaobilazno je sportsko penjalište, jedno od većih u županiji u disciplini bouldering. Do 1980. godine u mjestu je postojao nogometni klub Poljičanin'. Zanimljivosti Tugare su bile poznate po trešnjama koje su u 20. stoljeću bile glavni poljoprivredni proizvod u mjestu. Krajem toga stoljeća dogodilo se neobjašnjivo propadanje stabala pa je cjelokupna proizvodnja propala. Ta sorta trešanja se i danas zove "Tugarka" a drugi nazivi su joj "Vladina trišnja" i "Volovsko oko". Postoje teorije po kojima su Tugare dobile ime po Tugi, jednoj od mitskih sedmero vođa hrvatskih plemena koja su dovela Hrvate iz Zakarpatja i sa Tatra u današnju Hrvatsku. Tugare se prvi put spominju u Povelji kneza Trpimira 852. godine kad je prvi put spomenuto ime Hrvat u pisanom obliku. IZVOR - WIKIPEDIJA: Tugare |
Znamenitosti
Crkva Rođenja Blažene Djevice Marije Glavna župna crkva, nalazi se na povijesnom lokalitetu koji također nosi naziv Tugare, tako da mještani za odlazak u crkvu često kažu: "idem na Tugare". Za cijeli lokalitet, koji uključuje i dva arheološka nalazišta, izrađen je izvedbeni projekt koji uključuje proširenje groblja, izgradnju mrtvačnice i uređenje cjelokupnog prostora. Dočine Na Dočinama se nalazi zgrada bivšeg Zadružnog doma. Ispred nje se nalazi lijepi park sa spomenikom palim borcima iz II. svjetskog rata, te bistom poznatog hrvatskog glumca Karla Bulića (porijeklom iz Tugara). Na Dočinama se, u sklopu parka ispred spomenutog Doma, nalazi tzv. Vuntana i stoljetni dub ispod kojega se Tugarani, posebno mladi, rado okupljaju, osobito ljeti u večernjim satima. Od ostalih znamenitosti vrijedno je spomenuti izvore pitke vode na Učinju u zaseoku Ošić i Polaču u Trušima. |
|
Župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije nalazi se na sjevernim padinama brda Mošnjice. Crkva je sagrađena na mjestu manje stare crkve, koja se spominje 1625. godine. Gradnja današnje crkve počela je 1732. godine, kako piše bosančicom na ploči ispod reljefa, koji se nalazi na pročelju. Reljef prikazuje nadbiskupa Kačića s biskupskim štapom u ruci i desnicom podignutom na blagoslov. Na temelju poznatih dokumenata možemo reći da se crkva dosta dugo gradila. Godine 1748. još nije bila posve pokrivena. Gradnja je bila završena 1753. i crkva posvećena 23. svibnja 1754. od nadbiskupa Pacifika Bizze. Iznad rustično obrađenog reljefa na pročelju nalazi se i rustična osmerokraka rozeta. U vrhu pročelja je mali pravokutni prozor zatvoren križom sv. Andrije, ukrašen pleterom. U gornjem dijelu je natpis ispisan bosančicom: «Ovu crkvicu sagradi vas puk tugarski.» Vjerojatno je taj prozor pripadao starijoj crkvi. Masivni zvonik, visok 15 metara, koji podsjeća na utvrdu, podignut je u drugoj polovici 19. stoljeća. Crkva ima svod prelomljeni, gotički. U crkvi su tri oltara. U svetištu je glavni oltar iza kojega je smještena sakristija, a ispred njega postavljen je, prema litugrijskim propisima Drugog vatikanskog koncila, oltar prema puku. Već godine 1760. crkva je osim velikog drvenog oltara imala u kapeli svetišta još dvije kapele u kojima su se nalazili pokrajni oltari, sv. Jeronima u južnoj i Duha Svetoga u sjevernoj. U drugoj polovici 19. stoljeća podignut je na d južnom kapelom masivni zvonik, nalik utvrdi, visok 15 metara. U toj je kapeli bio oltar sv. Jeronima, koji je i nakon izgradnje zvonika ostao, ali je crkva ostala bez prijašnje kapele. Oltarne slike na oltarima naknadno su postavljene. Pale na oltarima sv. Jeronima i Duha Svetoga radio je isti majstor sredinom 19. stoljeća, a pala na glavnom oltaru, koja je male umjetničke vrijednosti, postavljena je početkom 20. stoljeća. Crkva do 1760. godine još nije bila ožbukana, pa je nadbiskup Dinarić te godine naredio da se crkva ožbuka i pod poploča. Crkva je za župnikovanja don Bože Ćubelića od 1997. do 1999. godine temeljito obnovljena, pod vodstvom stručnjaka Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Napomenimo još da je Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Splitu, 20. prosinca 1973. godine popisao sve pokretne spomenike kulture koji se nalaze u ovoj crkvi. U navedenom popisu nalazi se 19 predmeta, različite umjetničke vrijednosti. U crkvi su kipovi Srca Isusova, nabavljen u Italiji 1910., i Gospin, 19. stoljeće. Crkva je duga 15 i široka 8 metara.
IZVOR: SPLITSKO-MAKARSKA NADBISKUPIJA 
Tugare, župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije
|
Pročelje crkve
Spomen-ploča iz 1992. godine
|
Naklice
Naklice su selo u Splitsko-dalmatinskoj županiji, upravno pripadaju gradu Omišu. Prema popisu iz 2011. godine, imaju 236 stanovnika. Pripadaju Poljicima, odnosno, bile su dijelom Poljičke Republike.
Naklice na ovom predjelu, na uzvisini od 235 m nad. visine, postoje od Kandijskih ratova, od sredine 17. stoljeća. Do tada su bile smještene na stjeljnjaku Babnjača, iznad naselja Prikog u Omišu a nazivaju se Nacle [nedostaje izvor] ili/i Nakle, što je starohrvatski naziv za područje koje oborinske vode naplavljuju.[1] Zbog stradanja građevina i stanovništva sela, prolaskom europskih vojski prema Kandiji (otok Kreta), Nakličani (Naclani [nedostaje izvor]) se premještaju u današnji prostor, uz brdo Komorjak, oko već izgrađene crkve sv. Ante, svoga zaštitnika (patrona). Na prvobitnom prostoru sela Nacle, ostala je samo velika gromača (hrpa kamenja), koja se planira istražiti. Od tadašnjih obiteljskih plemena, do danas su u Naklicama ostala, Jakovčić (prije Jakovičić), Pavešković (prije Paveškov) i Pirić. Pleme Antičević najvjerojatnije vuče postojanje od tamošnjeg prezimena Perić, koje nije zabilježeno na današnjem prostoru Naklica. Između ta dva predjela, Babnjače i Komorjaka, proteže se predivan klanac Lisičina s potokom Lisičina, koji se strmo spuštajući ka moru, ulijeva u rijeku Cetinu u Omišu. U samom kanjonu Lisičina, na strani Babnjače, na nadmorskoj visini od 200 m, nalazi se čudesna velika otvorena špilja, "Đorđuk Stipana špilja", kao sklonište i obrana od neprijatelja žiteljima Nacla. Za izletnike napomenut, da s Omiškog mosta, do središta Naklica, ima oko 2350 koraka odraslog čovjeka ili oko 1800 metara, pa su tako Naklice najbliže selo Omišu.
Sport
U Naklicama djeluje boćarski klub Naklice, hrvatski prvoligaš u 2006. godini. Od 2016. godine natječu se u II. hrvatskoj boćarskoj ligi.
Od 2008. godine postoji i drugi boćarski klub u Naklicama pod imenom BK "Sveti Ante".
Poznate osobe
Izvori
[1] Vidi u knjizi Petra Šimunovića o hrvatskoj toponomastici.
IZVOR - WIKIPEDIJA: Naklice
Naklice na ovom predjelu, na uzvisini od 235 m nad. visine, postoje od Kandijskih ratova, od sredine 17. stoljeća. Do tada su bile smještene na stjeljnjaku Babnjača, iznad naselja Prikog u Omišu a nazivaju se Nacle [nedostaje izvor] ili/i Nakle, što je starohrvatski naziv za područje koje oborinske vode naplavljuju.[1] Zbog stradanja građevina i stanovništva sela, prolaskom europskih vojski prema Kandiji (otok Kreta), Nakličani (Naclani [nedostaje izvor]) se premještaju u današnji prostor, uz brdo Komorjak, oko već izgrađene crkve sv. Ante, svoga zaštitnika (patrona). Na prvobitnom prostoru sela Nacle, ostala je samo velika gromača (hrpa kamenja), koja se planira istražiti. Od tadašnjih obiteljskih plemena, do danas su u Naklicama ostala, Jakovčić (prije Jakovičić), Pavešković (prije Paveškov) i Pirić. Pleme Antičević najvjerojatnije vuče postojanje od tamošnjeg prezimena Perić, koje nije zabilježeno na današnjem prostoru Naklica. Između ta dva predjela, Babnjače i Komorjaka, proteže se predivan klanac Lisičina s potokom Lisičina, koji se strmo spuštajući ka moru, ulijeva u rijeku Cetinu u Omišu. U samom kanjonu Lisičina, na strani Babnjače, na nadmorskoj visini od 200 m, nalazi se čudesna velika otvorena špilja, "Đorđuk Stipana špilja", kao sklonište i obrana od neprijatelja žiteljima Nacla. Za izletnike napomenut, da s Omiškog mosta, do središta Naklica, ima oko 2350 koraka odraslog čovjeka ili oko 1800 metara, pa su tako Naklice najbliže selo Omišu.
Sport
U Naklicama djeluje boćarski klub Naklice, hrvatski prvoligaš u 2006. godini. Od 2016. godine natječu se u II. hrvatskoj boćarskoj ligi.
Od 2008. godine postoji i drugi boćarski klub u Naklicama pod imenom BK "Sveti Ante".
Poznate osobe
- Jozo Vrkić, hrvatski književnik
- Nedo Pavešković, hrvatski arhivist pri Ujedinjenim narodima
Izvori
[1] Vidi u knjizi Petra Šimunovića o hrvatskoj toponomastici.
IZVOR - WIKIPEDIJA: Naklice
Naklice
Pogled s Poljičke planine
Pogled s Poljičke planine
brdo Mošnjica (Mošnica)
Brdo Mošnica, odn. Mošnjica; todimenzionalni prikaz
Izvor: Google Earth 
Krajni jugoistočni dio Poljičke planine.
Greben brda Mošnice spušta se prema prodoru rijeke Cetine i njezinom ušću u Jadransko more. Posljednji vrh Poljičke planine nad Cetinom i prigradskim naseljima Omiša (Priko i Miterez) je Babnjača (335 m). Selo koje se vidi u sredini fotografije su Naklice. 
Vrh Vela gora, odn. Zahod (594 m)
Na najvišem vrhu Poljičke planine nalaze se telekomunikacijski uređaji, ograđeni žičanom ogradom, tako da se do njega ne može doći, već ove objekte treba zaobići ukoliko se želi nastaviti kretati grebenom u smjeru jugoistoka. |
Pristup cestom
Osim pješice, do grebena Poljičke planine na području brda Mošnjice može se doći i vozilom, jer do njega vodi uska asfaltna cesta od crkve Rođenja Blažene Djevice Marije u Tugarama. JAMINA / tajna špilja za spavanje i krijumčarenje (Truša, Hrvatska)
Autor: Jurica Galić Juka Datum objave: 9.5.2021. Opis. U brdu Mošnica (594 m) iznad tugarskog sela Truša, nalazi se tajna špilja u kojoj je stanovništvo nalazilo spas u Drugom svjetskom ratu, ali i kao mjesto gdje se u tajnosti obrađivao duhan za preprodaju. Što smo u ovoj špilji vidjeli, kao i što su nam domaćini (mahom prezimena Velić) ispričali, pogledajte u videu. P.S. Veliko hvala i seoskom domaćinstvu Truša koje nas je ugostilo. - https://www.tripadvisor.com/Restauran... Obavijest vjernim fanovima i pratiteljima;
|
Aktivnosti
Planinarenje i pješačenje
Markirane i uređene staze na Poljičkoj planini:
- Vilar - Sv. Jure na Perun (441 m) - oko 1,30 h laganog hoda
- Gornja Podstrana - Sv. Jure na Vršini Križ (533 m) Sv. Jure na Perunu - 2h
- kružna staza Gornja Podstrana - Pišćenica (471 m) Sv. Jure na Vršini - Gornja Podstrana
- Strožanac- Gornja Podstrana
- te još niz nemarkiranih staza.
Slobodno penjanje i alpinizam
|
Na krajnjem istočnom dijelu Poljičke planine (brdo Mošnjica), iznad omiškog naselja Prika, nalazi se područje zanimljivo penjačima. Gledano od morske strane ovdje se diže nekoliko brdskih glavica: najzapadnija Stomorica, zatim Crvena Stina, Babjača, Lisičina te prema istoku Komornjak koji je ujedno desna strana probojnice rijeke Cetine kroz primorski masiv, koja ovdje razdvaja Poljičku planinu i Omišku Dinaru.
Više na stranici Plave gore - OTVORI Više na stranici Climbing Omiš - OTVORI |
|
Rekreativni i brdski biciklizam
|
|
BORAVAK
Smještaj
|
Seosko imanje Truša
|
Kartografija
|
Turistička zajednica Podstrane je 2013. godine u suradnji s Hrvatskom gorskom službom spašavanja (HGSS) izradila detaljne karte pod nazivom "Podstrana - turističko planinarski zemljovid". Ovo izdanje je moguće nabaviti u TZ Podstrane i još nekim mjestima na području općine (npr. u turističkoj zajednici u Strožancu pored lučice) te okolnim mjestima.
|
Zapadni dio Poljičke planine (greben Mošnica) - Detalj iz karte Omiške Dinare, u izdanju HGSS-a (DETALJNIJE)
|
IZVORI I LITERATURA
Reference
|
[1] Wikipedija - Perun (brdo)
[2] Plave gore - Poljička planina [3] Udruga Dinaridi - Poljička planina [4] Općina Podstrana - Položaj i prirodna obilježja [5] Croatia View - Poljička planina [6] Wikipedija - Mošnica [7] Podstrana - Visit Podstrana - Tlo, reljef i biljni pokrov [8] Planinarsko društvo Perun - Brdo Perun [9] Klapa Žrnovnica - Društva i udruge - Predstavljen zbornik "Perunovo koplje" i trilogija akademika Katičića [10] JURIŠIĆ, Zoran, RADOVIĆ, Darijo, Tragovima božanskog boja, PERUNOV ŽRVANJ I JURJEVO KOPLJE, 8–10. listopada, Žrnovnica i Podstrana, Vijenac 434, Matica hrvatska Ostali izvori i literaturaCAREVIĆ, Ivan: Geomorfološke značajke i geoekološko vrednovanje reljefa općine Dugi rat. Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet. Zagreb, 2011.
IVANIŠEVIĆ, Frano: Poljica: Narodni život i običaji. Split, 1987. MUŽINIĆ, Stipe: Hibrid etno-hotel // Poljica - prostorne i arhitektonske osobitosti. Diplomski rad. Sveučilište u Splitu, Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije (PDF) ŠARAC, Damir: Maslinik u splitskom naselju skrivao je tajnu staru skoro 3000 godina! Na samo dva metra dubine ukazalo se pravo blago. Slobodna Dalmacija, 13.5.2024.
VINŠĆAK, Tomo, Perunovo koplje, Sakralna interpretacija mitsko-povijesne baštine Žrnovnice i Podstrane, prikaz, Studia mythologica Slavica, Ljubljana 2011. Vanjske poveznice (korisni linkovi i adrese)
|
IVANIŠEVIĆ, Frano: Poljica: narodni život i običaji. Split, 1987.
|
