|
|
PODRUČJE SJEVERNOG JADRANA > PLANINE ISTRE I KRAS > KRAS / CARSO > Senožeški hribi
Država: Slovenija
Najviši vrh: Velika Vremščica (Vremščica), 1027 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.6883, 14.0616
Država: Slovenija
Najviši vrh: Velika Vremščica (Vremščica), 1027 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.6883, 14.0616
O planini
|
|
UvodBrdsko-planinska skupina koja obuhvaća Gabrška brda (Gabrško brdo, Gabrška gora), Vremščicu i Slavenski ravnik, naziva se još zajedničkim imenom Senožeški hribi. Njihov je najviši vrh Velika Vremščica (1027 m)
Senožeški hribi se protežu od Sela Senadole na sjeverozapadu, istočno od linije Divača-Vipavska dolina, do Košanske doline na jugoistoku i Vremske doline na jugu, odn. između Postojnskog polja i doline rijeke Reke, te od Divače do Pivke. Sjevernim rubom pobrđa prolazi cesta Hruševje-Razdrto, a prema istoku cesta Prestranek-Pivka-Ribnica
Senožeška brda nisu jedinstveno gorje, već ga čine tri brdska niza, koja se uzdužno protežu u dinarskom smjeru SZ-JI.
Južne padine Senožeških brda pretežito su prekrivene prostranim travnjacima pogodnim za ispašu (pr. ovčarstvo), dok su sjeverne padine obrasle bukovom šumom. Senožeška brda su vrlo rijetko naseljena. Ime planine (etimologija)-
|
 BOOKING Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine 
Oglašavajte ovdje: lokalnu ponudu, usluge i servise - smještaj - gastronomija - lokalni proizvodi - turistička ponuda - aktivnosti na otvorenom i dr. |
GEOGRAFIJA
Pogled preko Male doline na selo Škocjan i Vremščicu (lijevo u pozadini)
|
Dio Šumeče jame u Škocjanskim jamama
|
Po planini i po kraju
Senožeški kras i Senožeško podolje
Senožeški kras je kraj (slo. krajina) koji se nalazi na području slovensko/talijanske regije Krasa, na prijelazu iz primorskog prema kopnenim slovenskim krajevima. Ovaj kraj obilježavaju suhe doline i postupno zarasli pašnjaci i livade.
Jugozapadno od Senožeškog Krasa, na nadmorskoj visini između 420 i 450 m, okružen Gabrškim brdima na sjeveru, Vremščicom s Vremskom dolinom na istoku, Brkinima na jugu i Taborskim brdima na zapadu, nalazi se Divaški kras.
Jugozapadno od Senožeškog Krasa, na nadmorskoj visini između 420 i 450 m, okružen Gabrškim brdima na sjeveru, Vremščicom s Vremskom dolinom na istoku, Brkinima na jugu i Taborskim brdima na zapadu, nalazi se Divaški kras.
Senožeško podolje je prirodna cjelina (slo. kraj) u podnožju Visokog krasa, koja se uzdiže u blizini Nanosa i leži na spoju triju većih pokrajinskih cjelina: Vipavske doline, Pivke i matičnog Krasa. Leži na početku doline rijeke Raše kojom se vode rijeke Raše s flišnog podnožja ulijevaju u Vipavsku kotlinu.
U slovenskom jeziku pojam podolje u geomorfologiji predstavlja širi donji pojas zaravnjene površine između viših reljefa, a koji se često sastoji od niza plitkih dolina i kotlina. Posebno zanimljiv tip je krško podolje (slo. kraško podolje), odnosno tip površine na kojoj se mogu pronaći brojni površinski i podzemni oblici krša. To su slijepe doline, vrtače, čak i špilje i ponori. Površina oskudijeva vodom, obično je ima u tipičnim lokvama-bunarima (slo. kali), dok je ispod površine ima dosta. Naziv potječe od slavenskog izraza podol što znači ravnica ispod više područja, što je složenica od korijena po- što znači uz i dolje - dolina. Zbog krškog reljefa na području Senožeškog podolja javlja se tek nekoliko manjih potoka, kao što su Senožeški potok, Potok, Bazovica, Ločnik, Dol, Lakotnik, koji u ljetnim mjesecima nemaju vode ili su te količine vrlo skromne.
Središnji, najniži i izrazito vapnenački dio Senožeškog podolja je Dolenjsko polje (u njemu leži selo Dolenja vas). Sjeverno od Senožeškog podolja nalaze se flišna i šumovita Senožeška brda (lokalno ih zovu i Brda).
U slovenskom jeziku pojam podolje u geomorfologiji predstavlja širi donji pojas zaravnjene površine između viših reljefa, a koji se često sastoji od niza plitkih dolina i kotlina. Posebno zanimljiv tip je krško podolje (slo. kraško podolje), odnosno tip površine na kojoj se mogu pronaći brojni površinski i podzemni oblici krša. To su slijepe doline, vrtače, čak i špilje i ponori. Površina oskudijeva vodom, obično je ima u tipičnim lokvama-bunarima (slo. kali), dok je ispod površine ima dosta. Naziv potječe od slavenskog izraza podol što znači ravnica ispod više područja, što je složenica od korijena po- što znači uz i dolje - dolina. Zbog krškog reljefa na području Senožeškog podolja javlja se tek nekoliko manjih potoka, kao što su Senožeški potok, Potok, Bazovica, Ločnik, Dol, Lakotnik, koji u ljetnim mjesecima nemaju vode ili su te količine vrlo skromne.
Središnji, najniži i izrazito vapnenački dio Senožeškog podolja je Dolenjsko polje (u njemu leži selo Dolenja vas). Sjeverno od Senožeškog podolja nalaze se flišna i šumovita Senožeška brda (lokalno ih zovu i Brda).
Senožeče
|
Senožeče (tal. Senosècchia) je naseljeno mjesto u sastavu općine Divača, u slovenskoj Obalno-kraškoj regiji. Do teritorijalne reorganizacije u Sloveniji nalazile su se u sastavu stare općine Sežana.
Senožeče su lokalno središte u Slovenskom primorju koje je izraslo uz davnašnji važni put koji je vodio između Primorja do Kranjske, na mjestu gdje ovaj, na nevelikoj udaljenosti, prelazi najviše uspone preko Krasa, Smoljevo i Gaberk. U srednjem vijeku taj put su kontrolirali feudalci, na što ukazuju ostaci starijeg, višeg i mlađeg, nižeg utvrđenog grada. Taj je grad stajao na brežuljku iznad mjesta vjerojatno već sredinom 12. stoljeća. Prvi puta se on spominje 1275. godine kao dvorac Snosetsch. Oštećen je tijekom turskih provala i konačno uništen u katastrofalnom potresu 1511. godine. Naslijedio ga je dvorac u podnožju brežuljka dvorca, koji je sagradila plemićka obitelj Porzia u 17. stoljeću i služio kao sjedište okružnog suda. Samo mjesto je rano postalo trgovište i bilo je do kraja Prvoga svjetskog rata sjedište sudskog kotara. Izvjesno značenje u prošlosti davali su mu sajmovi drvom, šumska škola i pivovara (1820-1926). No, nakon dovršetka južne pruge, koja je zaobišla mjesto, Senožeče je polako počelo gospodarski propadati. Između dva svjetska rata Senožeče su i dalje nazadovale. Nakon Drugog svjetskog rata su se ponovno jače razvijale u vezi s pojačanom privrednom djelatnošću i izgradnjom nove ceste prema Kopru, koja se tu odvaja od stare ceste prema Trstu. U tome razdoblju su u mjestu su izrasle dvije tvornice, tekstilna i tvornica automobila. U naselju se nalazi župna crkva sv. Jerneja. Senožeče je i međutočka Slovenske planinske staze na dionici koja vodi od Razdrtog kroz naselje do Vremščice. U blizini se nalazi šumska poučna staza Djestence duga 2850 metara. U Senožeču je rođen Danilo Zelen, borac za oslobođenje Istre i Primorske. Godine 1991. njemu u spomen u mjestu je postavljena spomen-ploča, a 1997. i bista. IZVOR SAVNIK, Roman: Senožeče. Enciklopedija Jugoslavije, svezak 7. Zagreb, 1968. str. 182. Danilo Zelen
Slovenski student elektrotehnike i borac za oslobođenje Istre i Primorske * 9.7.1907., Senožeče, † 13.5.1941., Mala gora iznad Ribnice. 
Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Ljubljani, gdje je i maturirao 1925. godine. Nakon završene gimnazije upisao je elektrotehnički odsjek Tehničkog fakulteta u Ljubljani, ali je bio samo fiktivni student (upisan do 1932.) i nikada nije zaposlen. Od 1928. godine posvetio se samo borbi za oslobođenje Primorske i Istre od fašističke Italije. S Ivom Grahorom pohađao je tečajni kongres primorskih studenata u Cvetrožu (zaselak Branika) 1928. godine i od tada s drugim gerilcima neprestano dolazi na Primorsku, potičući, organizirajući i provodeći oružane akcije protiv fašističkih osoba i ustanova. Od osnutka 1929. bio je član vodstva TIGR-a i posvetio se organiziranju gerilaca u Primorskoj, slanju gerilaca, oružja, eksploziva, obučavanju mladih za izradu eksplozivnih naprava (što je naučio od R. Rossettija u Parizu) i slanju antifašističke literature. Kao vodeći član TIGR-a, surađivao je s talijanskim antifašističkim strankama u egzilu (Concentrazione antifascista i Giustizia e libertà, Pariz), bio u osobnom kontaktu s vođama i brinuo se za širenje njihova tiska u Italiju. Fašistička policija proglasila ga je jednim od najopasnijih protivnika i za njim je raspisana tjeralica od travnja 1930. godine. Na suđenjima u Trstu (1930., 1941.) optužen je za organiziranje atentata, sabotaža i napada na fašističke institucije. U svom domu u Ljubljani on i Albert Rejc uređivali su i umnožavali ilegalne novine Svoboda (1929.–1940.) i Ljudska fronta (1936.), letke za primorski otpor, te davali utočište primorskim emigrantima koje su progonile jugoslavenske vlasti. U prosincu 1935. u ime Narodnorevolucionarnog pokreta Slovenije i Hrvatske potpisao je pakt o akciji s Albertom Rejcem i Justom Godničem u Julijskoj krajini s Komunističkom partijom Italije (KPI) i angažirao se u formiranju narodnog fronta na Primorskoj. Kada je 1938. godine Benito Mussolini, talijanski fašistički vođa, posjetio Kobarid, pripremio je na njega pokušaj atentata, koji je trebao izvesti Franc Kavs, ali nije izveden jer bi među Slovencima bilo civilnih žrtava. Nakon susreta s Pinkom Tomažičem u kolovozu 1939., dao je oružje i eksploziv slovenskoj komunističkoj organizaciji u Trstu, a 1940. s Ferdom Kravanjem organizirao je diverzantske akcije na željeznicama u Austriji i Italiji. Tijekom ratnih napetosti između Italije i Jugoslavije organizirao je obavještajnu mrežu na Primorskoj i među iseljenicima te je obavještajnom centru Dravske divizije u Ljubljani davao podatke o talijanskoj vojsci, a početkom Drugoga svjetskog rata britanskoj tajnoj obavještajnoj službi.
Sa suradnicima je u travnju 1941. u okolici Ribnice pripremio osposobio 4 bunkera s oružjem i eksplozivom, namijenjena budućim gerilcima protiv okupatorskih snaga (Anton Majnik je kasnije oružje predao Ribničkoj partizanskoj četi). Nakon okupacije Slovenije, Zelen se zajedno s Majnikom i Ferdom Kravanjem ilegalno povukao u Lovšinovu šumsku kolibu na Maloj gori iznad Ribnice. Tamo ih je navodno uočio mještanin i to prijavio Talijanima. Dana 13.5. opkolili su ih i napali karabinjeri i trojica naoružanih ljudi. U oružanom sukobu Zelen je teško ranjen. Da ga Talijani ne bi oživjeli, oduzeo si je život posljednjim hicem iz pištolja. Kravanja, koji je također ranjen u pokušaju samoubojstva, i Majnik su zarobljeni, ali su kasnije pobjegli i pridružili se prvim partizanima (kasnije pali u NOB). Zelen je bio prva slovenska žrtva u tadašnjoj Dravskoj banovini u borbi protiv okupatora. IZVOR Danilo Zelen. Wikipedia (sl) |
SENOSECCHIA (Senožeče)
Datum objave: 4.8.2020. Autor: Sergio Sergas Gozdna učna pot Djestence
Šumska poučna staza Djestence Šumska poučna staza Djestence vodi od Senožeča kroz šumovitu okolicu. Pohodom ovom stazom upoznajemo vrste drveća i važnost koju je šuma imala za mještane jer su prodavali drveni ugljen i drva za ogrjev Trstu. Staza nas upoznaje s više od 25 vrsta grmova i drveća, raznolikošću krajobraznih ekosustava, ulogom šume u okolišu, vezom šuma – divlji svijet – čovjek. 
|
Dolenja vas |
KOORDINATE 45.731997, 14.010364 NADMORSKA VISINA 536,9 m
|
|
Dolenja vas (tal. Villabassa di Senosecchia) je naselje u općini Divača. Naselje leži na najširem dijelu Senožeškog polja, oko 3 km sjeverozapadno od Senožeča. U selu je jak bunar (slo. studenec), na koji su u sušno doba, kada nije bilo vodovoda, dolazili ljudi iz udaljenih sela kako bi se opskrbili vodom. Kao i na mnogim mjestima na Krasu, i ovdje su jednom zimi, u velikoj lokvi i dubokoj ledenici "rezali" led i vozili ga u Trst. Zimi, kada s Nanosa preko Krasa puše bura, ovdje su temperature često niske.
U Griškom polju nedaleko od sela, sagrađena je prva velika vjetroelektrana u Sloveniji: Vjetroelektrana Dolenja vas (Vetrna elektrarna Dolenja vas). Najvažnija građevina u selu je kamena područna crkva Žalosne Majke Božje (Žalosna Matera božja), uz koju je dobro očuvan tabor (manja fortifikacija, utvrda, posebno karakteristika srednjeg vijeka) sa samostojećim taborskim tornjem sa streljačkim otvorima na četiri kata. U kuli je svako domaćinstvo imalo određeni prostor za skladištenje hrane. U crkvi su otkrivene slikovite freske slikane u nekoliko razdoblja. U prezbiteriju, koji je zvjezdasto zasvođen i oslikan 1460. godine, nalaze se Krist u mandorli, crkveni oci i simboli evanđelista. Na zidovima prezbiterija i na slavoluku su kasnogotičke freske iz oko 1510. koje pokazuju talijanske renesansne utjecaje (apostoli, Kristovo rođenje (Kristusovo rojstvo), Marijina smrt, Navještenje (Oznanenje), Kajin i Abel).
IZVOR Dolenja Vas (Divača). Wikipedia (sl) 
Pogled na Dolenju vas
Autor: Doremo - Vlastito djelo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=90116108 
Dolenja vas
Autor: Sl-Ziga – Lastno delo; licenca: Javna last; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=8652611 
Dolenja vas, cerkev Žalosne Matere božje
By Doremo - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=90116372 |
Taborska kula pored crkve
Autor: Doremo – Lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=90116371 Wind turbine - Dolenja vas - Slovenia
Datum objave: 31.3.2014. Autor: denishpi Opis: www.leteci.si Vetrna elektrarna Dolenja vas na Griškem polju pri Dolenji vasi, blizu Senožeč v občini Divača je prva velika vetrna elektrarna v Sloveniji. Elektrarno zaenkrat sestavlja ena vetrnica tipa E-70 nazivne moči 2,3 MW nemškega proizvajalca Enercon. Rotor premera 71 m se vrti na 98 m visokem stolpu. Temelj vetrnice ima premer 15 m, visok pa je 2,8 m. V temelj je vgrajeno 500 m3 betona in 50 ton železa. Vetrnica je bila postavljena jeseni 2012. Rotor vetrnice so dvignili na stolp 29.9.2012. Vetrna elektrarna je v lasti podjetja AAE d.o.o. iz Maribora, ki tukaj načrtuje izgradnjo velikega vetrnega polja, saj je že pridobilo energetsko dovoljenje za vetrne elektrarne, katerih vsota nazivnih moči znaša 80 MW. |
Škocjan
Selo Škocjan s crkvom sv. Kancijana
Praktično
Škocjanske jame
Tlocrt Škocjanskih jama
Izvor: Javni zavod Park Škocjanske jame 2015. |
Regijski park Škocjanske jame
Regionalni park Škocjanske jame nalazi se na području matičnog krša - slovenskoj regiji Kras. Špilje, kao ključni spomenik prirode parka, koje sa svojim prostranim dvoranama i pravim podzemnim "kanjonom" ne ostavljaju ni jednog posjetitelja ravnodušnim, od 1986. godine uvrštene su na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Škocjanske su jame vrlo poznate i po pionirskim istraživanjima krškog podzemlja, kada su ljudi s bakljama u rukama u drvenim čamcima uz rijeku prodirali u tajanstvene mračne prostore, kilometrima udaljene u utrobu krša. Neobični, ali bogati arheološki nalazi svjedoče o kultnom značenju špilje iz pretpovijesti. Osim toga, potopljeni dio rijeke s dubokim ponorima (urušnim ponikvama; slo. udornica) Velikom i Malom dolinom iznimno je bogat ili jedinstven po bioraznolikosti, jer se na malom prostoru zbog posebnih mikroklimatskih uvjeta isprepliću tipično alpsko i potpuno mediteransko bilje.
Bogatu prirodnu baštinu nadopunjuje raznolik tepih suhih krških livada na površini. Kažu kako na jednoj kraškoj livadi možemo sresti više različitih leptira nego u cijeloj Velikoj Britaniji. Posebno je mnogo noćnih leptira. Posebnost krša su kali ili lokve, prirodna ili umjetna udubljenja koja zadržavaju kišnicu i ponekad su služila za ishranu stoke. I na zaštićenom i utjecajnom području parka susrećemo se i s bogatom kulturnom baštinom koja se ogleda u tipičnoj krškoj arhitekturi, brojnim etnološkim, povijesnim i umjetničko-povijesnim spomenicima te brojnim arheološkim nalazištima iz mlađeg kamenog doba. Neki predmeti našli su svoje mjesto u manjim muzejskim zbirkama. IZVOR Skupnost naravnih parkov Slovenije 
Prostor obuhvata Regijskog parka Škocjanske jame
Podaci o Regionalnom parku Škocjanske jame
Površina: 401 ha Godina osnivanja: 1996 Upravljanje: Park Škocjanske jame, Slovenija Prirodno značenje: 52 prirodne vrijednosti, park je u cijelosti ekološki važno područje, dio Natura 2000 područja (SPA), dio Natura 2000 područja (SCI) Međunarodni značaj: UNESCO - 1986. upisan na Popis svjetske baštine; UNESCO - 1999. podzemna krška močvara proglašena mjestom Ramsarske konvencije; UNESCO - 2004 primljen u mrežu MAB (Čovjek i biosfera) područja kao rezervat biosfere Kras Škocjanske jame su jedna od tri lokacije u Sloveniji koje su svjetska baština UNESCO-a (ostale dvije su Idrijski rudnik žive i Prapovijesne kolibe Ljubljanskog Barja), i jedini je od njih spomenik prirode. I još značajnije da su na popisu UNESCO-a samo još tri špilje u cijelom svijetu.
|
Šumeča jama
|
Cerkvenikov most priječi rijeku Reku 45 metara (prosjek) iznad njezina toka.
|
|
|
|
|
|
|
VREMŠČICA
|
Najviši vrh je Velika Vremščica (1027 m). U prikladnim uvjetima, vrh je odličan vidikovac, jer pogled seže od Dolomita, Julijskih Alpa, preko Nanosa do Kamniško-Savinjskih Alpa i preko Javornika, Snežnika i Slavnika do Jadranskog mora.
Vremščica (vrh Velika Vremščica, 1027 m), u jugozapadnoj Sloveniji, najviša gora Senožeških brda, a također i najviša točka cjelokupnog područja Krasa, nalazi se u najjužnijem od tri niza Senožeških brda, koji se proteže od sela Senadol na sjeverozapadu do Košanske doline na jugoistoku, odn. između Postojnskog polja i doline rijeke Reke te od Divače do Pivke. Vremščica i obližnja Gabrška brda (Gabrško brdo, Gabrška gora) građeni su od vapnenaca iz razdoblja eocena. Vremščicu domaće stanovništvo naziva još Gora, a njezin najviši Veliku Vremščicu naziva Vrbanov vrh ili Gora sv. Urbana po crkvici sv. Urbana, koja je nekada na njemu stajala. Vremščica je jedan od posljednjih vrhova viših od 1000 m n.v na Slovenskoj planinarskoj transverzali pred njen izlazak na primorje.
Vremščica se smjestila 20-ak kilometara istočno od Trsta, između Senožeča, Pivke i Divače. Nalazi se zapadno od masiva Snežnika (1796 m) u području visokog krša. Proteže se sjeverno od srednjeg toka rijeke Reke.
Jugozapadnim rubom prolazi željeznička pruga koja preko Gabrka i Divače nastavlja prema Kopru i prema Sežani, a prema zapadu granica prema Krasu (Kraška planota, Tršćanski Kras) ide preko prijevoja Čebulovice (549 m) i iznad Golog vrha kod Senožeča (visina prijelaza 621 m). Na sjeveru planina prelazi u nižu visoravan Slavnišku ravan kod Postojne. Na istoku leže Markičeva gora (825 m) i Osojnica (825 m) u blizini sliva Pivke i Pivke; južno od nje leži Košanska dolina s pritokom rijeke Mrzlak. Na jugoistoku, s druge strane riječke kotline, leže Brkini. Prema klasifikaciji prirodnogeografskih područja Slovenije, Slavniška ravan i Vremščica smatraju se jednom regijom (Slavniška ravan s Vremščicom). Gornji greben planinskog lanca je travnati krš, padine su šumovite. IZVOR Vremščica. Wikipedija 
Vremščica
Izvor: www.openstreetmap.org 
Pogled na Vremščicu s vidikovca iznad Male doline u Škocjanskim jamama
|
Put do Vremščice
Put prema Vremščici krećemo mjesnom ulicom koja se odvaja od glavne ceste Postojna — Koper nasuprot restorana Adria. Ubrzo dolazimo do četiri kamena korita s lijeve strane ulice, a malo dalje do trga s istim koritima. S lijeve strane trga idemo do zadnjih sjenika. Ulica postaje kolovoz kojim se polako dižemo iznad Senožeške doline. Nakon 10 minuta smo na livadi u širokoj dolini ispod Dobravšnog vrha (768 m) s lijeve strane; prilično ravan kolovoz vodi niz dolinu prema obližnjoj šumskoj padini do j. stranicama. Odavde se staza lagano uspinje žlijebom kroz bukovu šumu na čistinu obraslu lijeskom, gdje desno iznad staze raste moćna lipa. Kratka strma staza preko proplanka vodi u bukovu šumu, uz koju se lijepa široka staza penje na pašnjak ispod Slatnog (914 m) i njome prema grebenu, koji se pruža od vrha Slatna prema Vremščici, vidimo ga na lijevo. Ispod sela. rubom grebena staza preko livada, bogata planinskim cvijećem i prekrasnim pogledom, strmo se spušta prema šumi, gdje s lijeve strane uočavamo veliko pojilo. Iz šume dolazimo do dugačke i uske doline, po kojoj vodi loš prilaz; ovo je nastavak lokalne ceste koja se kod Gabrka, gdje glavna cesta skreće iz Senožeča za Divaču, odvaja na Vremščicu. Od Senožeča smo pješačili sat vremena. Prelazimo dolinu i širokom stazom između lješnjaka i bukve strmo se uspinjemo uz sz. padine Vremščice do spoja sa stazom koja vodi s desne strane Škocjanskih jama. Ovdje stupamo na prostrane planinske pašnjake ispod vrha Vremščice. Nakon z. na slikovitoj padini, penjemo se planinskom stazom do vrha udaljenog 15 minuta. Od Senožeča do vrha Vremščice je 1 h 30 h. IZVOR Pot na Vremščico. Senožeče.si 
Vremščica, u pozadini Nanos
Autor: ziomaurits – mount VremščicaUploaded by Sporti; licenca: CC BY 2.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=29511892 |
Gabrče
|
Gabrče je naselje jugozapadno od Senožeča u općini Divača u slovenskoj regiji Primorska.
Mjesna crkva posvećena je svetom Antunu Padovanskom i pripada župi Senožeče. 
Gabrče
Autor: Doremo - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=109182720 |
Gabrče, crkva sv. Ante Padovanskog
Autor: Doremo - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=109182718 |
GABRŠKA BRDA
|
Gabrška brda (ostali nazivi: Gabrško brdo, Gabrški griči, Gabrška gora) nalaze se na zapadnom dijelu Senožeških hriba, zapadno od autoceste Postoja-Koper, odn. ceste Divača-Senožeče-Razdrto. Brda leže između Brestoviške i Senadolske doline. Visoka su i do 590 metara, što je gotovo 200 metara iznad Brestoviške doline i 150 metara iznad Senadolske doline. Poput obližnje Vremščice građena su od paleocenskih alveolinskih i numulitnih vapnenaca. Ovdje postoje dvije manje urušne ponikve (slo. udornica) s blagim uravnoteženim padinama, u kojima se također nalaze erozijski jarci na djelićima glinovitih sedimenata, a dna su ispunjena glinovitim sedimentom.
Udornica Petnjak (hrv. urušna ponikva) je stjenovita urušna ponikva ispunjena blokovima stijena i sipinom, nastala odronom iznad špiljskog prostora, djelomično dostupnog na njenom dnu. Nadmorska visina njezina dna je 475 m, promjer 54 m, prosjedna dubina 44 m i obujam 197.409 m3. Položaj udornice nedvojbeno potvrđuje da su nastala u potpuno drugačijoj hidrografskoj situaciji od današnje. Čini se apsolutno nevjerojatnim da bi se urušavanje (kolaps) stvorilo iznad podzemnih potoka, koji danas teku 400 metara i niže. To znači da je udornica relativno stara, jer se morala pojaviti u različitim hidrografskim uvjetima, odnosno lokacija udornice ukazuje na činjenicu da mogu nastati slijeganjem materijala kroz nekoliko stotina metara visoku vadoznu zonu*.
IZVOR STEPIŠNIK, Uroš: Collapse dolines in Slovenia / Udornice v Sloveniji. Elektronska izd., 1. natis. - El. knjiga: Znanstvena založba Filozofske fakultete (E-GeograFF; 1). Ljubljana, 2010. (PDF) *vadozna voda (lat. vadosus vrlo plitak), voda u podzemlju, koja se zadržava u prozračnom pojasu neposredno ispod Zemljine površine do iznad nepropusnoga sloja ispunjavajući šupljine, pukotine i pore, tvoreći povezani vodeni sloj. Nastaje procjeđivanjem padalina kroz tlo i površinske pukotine, a gubi se isparavanjem te transpiracijom kroz biljke. U krškim područjima na površinu izlazi kroz vrela ili iskopavanjem bunara, ali prokapljuje i do podzemnih tekućica (ponornica i podzemnica) te nakupina stajaćih voda. Ima malo otopljenih soli. Sudjeluje u hidrološkom ciklusu (kruženju vode na površini Zemlje). (Proleksis enciklopedija) vadozna zona je međupojas prozračne zone između talne vode i kapilarne zone, širina ovisi o dubini (vode) |
SLAVENSKI RAVNIK
Košanska dolina, Prestranško-slavinski ravnik i Sajevško polje
SENOŽEŠKA BRDA
|
Senožeška brda krajnji su jugoistočni nastavak Vipavskih brda, koji se nalazi u jugozapadnoj Sloveniji između Vipavske doline i doline rijeke Raše te sjeverozapadno od Senožeških hriba.
Riječ je o nizu brežuljaka koji dosežu visinu između 500 i 700 m nadmorske visine i obrasli su termofilnim hrastovim i bukovim šumama. Južno položene flišne padine brežuljaka obrasle su zajednicom dlakave žućice i hrasta kitnjaka (Hamaecytiso hirsuti – Quercetum petraeae). Udje drvne zalihe hrasta kitnjaka u sastojini jedan je od najvećih u Sloveniji. Ovdje se gospodari šumom, tako da su stabla u sastojini uglavnom manja (promjer ispod 30 cm u visini prsa). Ipak, u sastojini je sačuvano nešto hrasta cera (Quercus cerris) koje dosežu i veće širine (do 66 cm u promjeru). Na nepristupačnim mjestima (jako stjenoviti predjeli, područja na padinama) šuma je dobro očuvana sa značajnim udjelom mrtvih stojećih ili ležećih stabala. IZVOR CERNICH, Sara; STANIČ, Domen: Pregled razširjenosti srednjega detla Dendrocopos medius na Krasu (Z Slovenija), rezultati prvega sistematičnega popisa in prvo zabeleženo gnezdenje vrste na tem območju. Acrocephalus 37 (172/173): 37–44, 2017 (PDF) |
Dolina reke Raše / valley of the river Raša - Štanjel / Slovenia
Datum objave: 15.7.2020. Autor: Nejc Zlobec Opis: Valley of the river Raša Dolina reke Raše leži na meji z Krasom in Vipavsko dolino. Po njej teče reka Raša, na kateri je bilo nekoč veliko mlinov. |
IZVORI I LITERATURA
GAMS, Ivan: Škocjanski kras kot vzorec kontaktnega krasa. U: Mednarodni simpozij "Zaščita Krasa ob 160-letnici turističnega razvoja Škocjanskih jam, Lipica, 7.−9. oktobra" (urednik: France Habe). Sežana, 1983. str. 22–26.
PERIC, B.: Morfološke in metrične značilnosti udornic na območju Škocjanskega regijskega parka. Diplomski rad. Filozofska fakulteta, Ljubljana, 1999.
POČKAR, Tina: Hidrogeografske značilnosti povirnega dela Reke. Magistarski rad. Univerza na Primorskem, Fakulteta za humanistične študije. Koper, 2013. (PDF)
PERIC, B.: Morfološke in metrične značilnosti udornic na območju Škocjanskega regijskega parka. Diplomski rad. Filozofska fakulteta, Ljubljana, 1999.
POČKAR, Tina: Hidrogeografske značilnosti povirnega dela Reke. Magistarski rad. Univerza na Primorskem, Fakulteta za humanistične študije. Koper, 2013. (PDF)
- Sažetak; Magistrsko delo obravnava hidrogeografske značilnosti povimega dela reke Reke. Predstavljeni so njegova vodna bilanca, odtočne značilnosti in vodni režim. Posebna pozornost je namenjena desnim pritokom Reke, ki izvirajo pod kraškim robom med Snežniško planoto in dolino Reke. Pomemben vir informacij o njihovih značilnostih predstavljajo pogovori z domaćini, izvedeni na podlagi vnaprej pripravljenega vprašalnika, in rezultati meritev fizikalno-kemijskih parametrov na Reki in izbranih desnih pritokih Reke, opravljenih v štirih različnih hidroloških situacijah med avgustom leta 2012 in januarjem leta 2013. Rezultati kažejo, prvič, da većina vodotokov nima kraškega zaledja, in drugič, na slabše kakovostno stanje vodotokov pod naselji.
