|
|
SREDIŠNJI POJAS > SREDIŠNJE BOSANSKO-HERCEGOVAČKE PLANINE > BJELAŠNIČKA GRUPA > Visočica
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Džamija, 1967 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.5801, 18.1899
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Džamija, 1967 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.5801, 18.1899
Uvod
|
BOOKING
Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području planine Visočice  
Oglašavajte ovdje:
|
|
Bjelašnički plato
Pogled od Bijelih voda prema jugu, na Bjelašnički plato - visoravan omeđenu glavnim grebenom Bjelašnice sa sjevera, grebenom Hojte, odn. Treskavice s istoka, Visočicom s juga (lijevo u pozadini) i bjelašničkim grebenom Obalj (1896 m) sa zapada (u pozadini, sredina). |
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
Vode (Hidrografija)
Visinsko područje Visočice je relativno bezvodno. Izvori se nalaze uglavnom uz stočarske ljetne stanove kojih je danas veoma malo. No, planina je okružena i omeđena rijekama. S južne strane planina se dosta strmo obara u dolinu Neretve. Obronci Visočice na sjeveru i zapadu spuštaju se u Rakitnicu okomitim liticama i strminama. Sa istočne strane od Treskavice odvojena je rijekom Ljutom.
Na jugu planine u predjelu grebena Ljeljen sjeveroistočno od vrha Veliki Ljeljen leži Veliko jezero ili Kolečića bara (1670 m n.v.). Treba napomenuti da na Visočici pravih (živih) jezera nema. To su uglavnom velike lokve vode, sezonskog karaktera, nastale u kotlinama u kojima se skupljaju slivovi sa visokih okolnih grebena za vrijeme topljenja snijega u proljeće i velikih ljetnih kiša.
Na jugu planine u predjelu grebena Ljeljen sjeveroistočno od vrha Veliki Ljeljen leži Veliko jezero ili Kolečića bara (1670 m n.v.). Treba napomenuti da na Visočici pravih (živih) jezera nema. To su uglavnom velike lokve vode, sezonskog karaktera, nastale u kotlinama u kojima se skupljaju slivovi sa visokih okolnih grebena za vrijeme topljenja snijega u proljeće i velikih ljetnih kiša.
STANOVNIŠTVO I NASELJA
|
I pored surovih životnih uslova ljudi su naseljavali ove krajeve od pamtivijeka. Najstariji materijalni dokazi su mnogobrojne nekropole sa stećcima. Na nadmorskoj visini od 1691 m kod Velikog jezera nalazi se nekropola Poljice s 49 stećaka (33 ploče, 10 sanduka i 6 sljemenjaka) koja je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Pod sjevernim obroncima planine nalaze se sela Bobovica, Ozimine, Đulbašići, Pervizi (Donja Tušila) i Sinanovići (Gornja Tušila). To su tipična planinska sela na nadmorskoj visini od 1150 m do 1300 m. Ova sela su u prošlom ratu (1992.-1995.) bila potpuno uništena a danas su ponovo obnovljena. Pod južnim obroncima planine nalazi se veći broj sela kao što su Luka, Ježeprasina, Odžaci (Bjelimići), Gradeljina, Svijenča, Argud i jugozapadno Dužani, Blaca, Dudle, Grušća i Prebilje. I ova sela su planinska i nalaze se na nadmorskoj visini od 950 m do 1150 m. Naselja na Visočici potječu od naselja humnjačkih planištara koja datiraju od predturskih vremena i koja su još onda imala svog kapelana. To su bili planištari iz donje Hercegovine koji su živjeli i od ispaše u gornjoj Hercegovini. Visočica je bila mjesto izdiga u planinu humnjačkih stočara koji ovdje imali su pasišta na koja su izlazili ljeti sa svojom stokom, a vremenom su brojne obitelji ostajaei i zimi te su nastala katunska naselja i poslije i cijele obiteljske kuće. 
|
|
Tradicionalni radovi i privređivanje
|
IZ STARIH ČLANAKA Kretanje hercegovačkih stočara Humnjaka i Rudinjana u bosanskohercegovačke planine IZVOR ZDANOVSKI, Nikola: Stočarska kretanja. Radovi Šumarskog Fakulteta Univerziteta U Sarajevu 3 (4-5):117-43. Sarajevo, 1954. (PDF) Kao izraziti primjer izdiga iz udaljenih krajeva u planine - kao vrste stočarskog kretanja - valja istaknuti kretanje hercegovačkih stočara Humnjaka i Rudinjana u bosanskohercegovačke planine. Stočari južne Hercegovine iz područja tzv. Humine (srezovi Stolac, Ljubuški, Mostar, Čapljina) kreću sa stokom početkom ljeta u planine Zelengore, Bjelašnice, Visočice i drugih planinskih masiva, a najesen se vraćaju natrag. Stočari tzv. Rudinjani, uglavnom iz sreza Bileća izdižu stoku u planine Tovarnice, Volujka i Maglića. Kretanja se vrše tzv. humnjačkim putevima koji se gotovo podudaraju sa trasama pradavnih srednjovjekovnih komunikacija. Kretanja su veoma naporna kako za stoku tako i za ljude. Humnjački putevi vode većim dijelom kroz strme i kamenite predjele razrovanim i zapuštenim terenima na kojima se konj i pješak često puta jedva snalaze. Kretanja počinju iza toga kako se ovce pojagnje. U to vrijeme pod uticajem vrućina koje rastu i zbog nedostatka oborina porast pašnih biljaka u okolini matičnih gospodarstava postepeno se umanjuje, a kasnije i sasvim prestaje. Izuzetak čine samo tzv. »ograde«, gdje je vegetacija pošteđena od pretjerane ispaše i gdje je tlo više sačuvano od erozionih procesa. Nastaje potreba da se stoka prebaci u krajeve gdje se pašnjačka vegetacija pod povoljnijim prilikama i dalje razvija, a to su planine. U većini humnjačkih sela ostaje samo krupno muzno blago i pokoje grlo sitnog, da se podmire potrebe kućanstva na mlijeku. Sva ostala stoka i dio ukućana sele u katune, stanove i mahale, koji se nalaze na nadmorskoj visini od 1200—1500 m. Povratak sa planinskih koliba traje 5—6 dana. Stoka se napaja i konači na tzv. »padalištima«. Razumije se da su kretanja stočara i zadržavanje stoke na padalištima skopčana, sa štetama po seljake preko čijih posjeda stoka prelazi. Ove su štete tim veće što je okolna poljoprivreda razvijenija. Mjestimično one pretstavljaju ozbiljnu zapreku intenzifikaciji poljoprivrednih kultura. To je problem koji traži svrsishodno rješenje. Evo konkretnog primjera kretanja ove vrste te sreza Čapljina, čiji su podaci bili prikupljeni g. 1953. Seljaci iz okoline Čapljine drže po 30—40 ovaca. U toku zime ovce se prehranjuju samo na paši i tek u izuzetnim slučajevima (jako nevrijeme i sl.) dobivaju po koju šaku sijena ili naramak »grma« (brsta). Većina seljaka ne ide u planinu, ali daju svoje ovce »na sir i maslo« planištacima iz sela Jasenice i Hrasna, kojima je to glavno zanimanje. Seljak, koji daje ovce planištaku, prima od njega na povratku sa planine 1/4 kg masla i 1 kg sira, a daje mu 1 kg žita i 1 kg soli po ovci. Ovce se označuju posebnim rovašima na uhu, koji se zovu »svrhuha«, »zumba«, »koso«, »škrnjeuha« itd. — u zavisnosti od načina, na koji je rovaš izveden. Planištak sve ovce stada koje goni u planinu označuje katranom, kolomašću ili bojom po leđima da se mogu razlikovati od ovaca ostalih planištaka. Pojedini planištaci sakupe i po 600—800 ovaca, U slučaju ako koja ovca strada od vuka, planištak mora predati, njenom vlasniku biljeg, a ako to ne učini, mora nadoknaditi štetu. Međutim dešavaju se zloupotrebe, na koje se tuže vlasnici stoke. Desi se, naime da ovcu ne pojede vuk, već njen čuvar, koji zatim vraća biljeg vlasniku »prema ugovoru«. U planinu se polazi iz Jasenice između 1—6. VI, a u godinama kada je vegetacija zaostala i kasnije. Povratak slijedi koncem oktobra, najkasnije do 10. X. Organizacija putovanja se odvija tako da naprijed idu »kramari« (kiridžije) sa konjima na kojima se nose tovari brašna, soli, posude, posteljine, robe i ostalih stvari, koje su potrebne za duži boravak u planini i za preradu mlijeka. Za konjskom komorom idu stada sa čobanima, koji su dobro opremljeni da mogu na planini izdržati i po najružnijem vremenu. Nepromočivi, bičalj i debela kaputa od domaće vune uz dobre opanke — neophodni su rekviziti čobanske opreme. Kramari organizuju boravak na »padalištima« na putu za planinu. Oni se brinu i za smještaj ljudstva i stada u planini u prvim danima boravka, zatim se vraćaju kući. Pri polasku idu do mahala koje se nalaze na Visočici (1974 m), bez zadržavanja, ali na povratku ostaju dvadesetak dana na »jeseništima« kod Bjelimića (općina od nekoliko potplaninskih sela), gdje pasu ovce po seljačkim njivama i pokošenim livadama. Ovo je zadržavanje u okolici Bjelimića obično uvjetovano ranim nevremenom ili nedostatkom paše u sušnim godinama na Visočici. Za protuuslugu stočari pomažu seljacima u njihovu radu, njihove pak ovce tore seljačke njive. Katkada stočari dobiju od seljaka i po koju torbicu krompira, nešto voća ili slično. Ovo im dobro dolazi, jer u planini nemaju obradivih zemljišta, kao što većina ostalih planištaka, koji idu na Bjelašnicu, Zelengoru i dr. Oni u planini ništa ne siju i ne sade, »ni glavice luka«. Humnjačka kretanja u bosanskohercegovačke planine potencirana su nestašicom vode i silnim vrućinama koje vladaju ljeti u južnoj Hercegovini. Na pašnjacima oka Čapljine u proljeće paša brzo nestaje. Vegetacija je pošteđena od pretjerane ispaše i erozionih procesa samo unutar »ograda«. Cijeli ovaj kraj nalazi se u tipičnim krševitim predjelima sa neznatnim količinama oborina u toku ljetnih mjeseci i sa rijekama ponornicama, koje u to vrijeme presuše. Opskrba vodom je najteži problem ovih krajeva. Seljaci skupljaju vodu u čatrnjama, vještačkim bunarima i lokvama. Kada lokve i bunari presuše, a čatrnje se isprazne, seljaci putuju po vodu i u najdalja mjesta i prenose je u burilima na konjima. |
Zajuživanje Iako su se odvijala u prošlosti, masovna stočarska spuštanja sa ovcama u pravcu sjever—jug (spuštanja dinarskih stočara u jadransko primorje) prestala su, i rijetko koji stočar iz npr. sjeverne Hercegovine daje svoje ovce na ispašu u Huminu. Ova su kretanja poznata pod imenom zajuživanje. No, još je češće se uz pojam zajuživanje vezalo poznato oboljenje ovaca, koje Ježić, Janjatović, Milin i drugi drže za posljedicu neuspjele aklimatizacije, a neki za trovanje preko krpelja (ledenica). Pored iznesenih podataka navodim i zapažanja seljaka iz Glavatičeva na gornjoj Neretvi. Tamošnji stočari, naime tvrde da ako se ovce daju preko zime Podveležanima (istočno od Mostara), one redovno stradaju, — »zajuže«. Međutim, jagnjad neće »zajužiti«, jer se lakše privikavaju na »havu« (vazduh u smislu klime). IZVOR ZDANOVSKI, Nikola: Stočarska kretanja. Radovi Šumarskog Fakulteta Univerziteta U Sarajevu 3 (4-5):117-43. Sarajevo, 1954. (PDF) |
|
Vrhovi Balkana: Visočica
Datum objave: 19.11.2020. Proizvodnja: Al Jazeera Balkans Opis: Visočica je jedna od najljepših planina u regiji, a njen oštri greben iznad kanjona Rakitnice nezaboravan je za sve koji ga pređu. Panoramska cesta koja prelazi preko Visočice, omogućila je jednostavan pristup na ovu inače zabačenu planinu, pa je zbog toga Visočica jedna od najposjećenijih destinacija poznatog mega-traila Via Dinarica. U ovoj epizodi ćemo vidjeti radost planinara kada se penju na ovaj vrh, a bavimo se i stećcima koji ovdašnjim pašnjacima daju mistiku i gdje osjećamo dašak zanimljive prošlosti. |
Visočica grebenom
Izvor: Youtube; Autor: Miodrag STANIĆ DOM VRELA-DRSTVA-VITO-MOKRE STIJENE-SINANOVIĆI |
SLUČAJEVI X - LOKACIJA BJELIMIĆI (emisija 21.01.2014.)
Datum objavljivanja: 28. sij 2014. HAYAT TV |
|
|
|
Visočica (Drstvo-Vito)
09.11.2014. Izvor: Youtube; Autor: Sdnan Adilović Tura je počela oko 8h i 30 od doma "Vrelo" u Tušilima, Uspon na vrh Drstva, a zatim grebenom do vrha Vita. Povratak na polaznu tačku smo upriličili preko Mokrih stijena. Ukupno trajanje ture oko 7 sati sa odmorima, |
|
Džamija, najviši vrh Visočice (1967 m.) / Bosnia and Herzegovina
Datum objave: 21.6.2021. Autor: VideoArhiv Opis; Nature lovers Bosnia and Herzegovina. Dzamija - Highest peak of Visocica mountain. Visocica is like other mountains of the Dinaric Alps very diverse. Besides streams and underground springs, Visocica is on its slopes covered with mostly beech wood, and in its heartland with vast pastures. High karstic mountain plateaus abound in a variety of karst formations, like sinkholes and karren. In the past, like on many other mountains in Bosnia, Visocica’s high pastures were also home of a temporary, seasonal shepherds’ settlements (katuni). Every summer, shepherds would come from south Herzegovina with their herds in search of fresh grass. Old cemeteries scattered across the mountain, drywalls and remains of exterior walls of shepherd houses are keeping the stories about highlanders who used to live a few centuries ago on Visocica. |
Jedan dan na planini - epizoda 6: Visočica
Datum objave: 21.10.2021. Autor: Brazzo_81 Opis: Visočica, planina sa jednim od najljepših planinskih grebena u Bosni i Hercegovini, bila je šesta lokacija koju sam posjetio u sklopu projekta „Jedan dan na planini“. Visočica je planina u Bosni i Hercegovini, južno od Bjelašnice i zapadno od Treskavice, najvišeg vrha Džamija 1967 m. Na sjevernom dijelu pretežno se nalaze planinski pašnjaci, dok je južni dio obrastao gustom šumom. Planina Visočica čini prirodnu granicu između središnje Bosne i Gornje Hercegovine i zbog svoje ljepote predstavlja omiljenu destinaciju bh. planinara. Uskoro objavljujem reportažu i sa posljednje destinacije u sklopu projekta „Jedan dan na planini“, radi se o najvišoj planini BiH, Magliću! Ovaj projekt se realizira u sklopu Programa osnaživanja nezavisnih medija (IMEP - Independent media empowerment program), a kojeg u BiH implementiraju Centar za promociju civilnog društva (CPCD) i Otvorena mreža. |
Hiking: grebenom Visočice (vrhovi Vito i Drstva)
Datum objave: 1.11.2021. Autor: Sarafanje Opis: Planinarenje grebenom planine Visočice. Tura: Tušila - ispod mokrih stijena, kroz amfiteatar, na vrh Vito (1950 mnv), pa grebenom nazad u Tušila preko vrhova veliko Brdo (1884 mnv), malo Brdo (1820 mnv) i Drstva(1808 mnv). Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/605... GPX trek: https://drive.google.com/file/d/1KzD7... |
AKTIVNOSTI
Planinaranje
NOVOSTI
Dana 30.10.2022. svečano je otvorena markirana planinarska staza na planini Visočici: vrh Baturak (1769 m/nv) - vrh Glatko - (1791 m/nv) - vrh Kom (1778 m/nv) - vrh Crveni Kuk (1733 m/nv).
Dana 30.10.2022. svečano je otvorena markirana planinarska staza na planini Visočici: vrh Baturak (1769 m/nv) - vrh Glatko - (1791 m/nv) - vrh Kom (1778 m/nv) - vrh Crveni Kuk (1733 m/nv).
IZVORI I LITERATURA
|
POVJERENSTVO za očuvanje nacionalnih spomenika: Povijesno područje – Nekropola sa stećcima Poljice, lokalitet Veliko Jezero, općina Konjic, Odluka o proglašenju nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Sjednica održana 27.5.-2.6.2008. Sarajevo, 2008. (HTML)
|
Karta planinarskih staza na Bjelašnici i Visočici
| ||
