|
|
SREDIŠNJI POJAS > PLANINE ZAPADNE BOSNE I DINARA > KLEKOVAČKO-GRMEČKA GRUPA > Srnetica
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Mijakuša, 1378 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.4816, 16.5889
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Mijakuša, 1378 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.4816, 16.5889
O planini
Uvod
|
|
Srnetica (ćiril. Срнетица) je planina u Bosni i Hercegovini. Nalazi se u zapadnoj Bosni, jugoistočno od Bosanskoj Petrovca i jugozapadno od Ključa. Susjedne planine su joj Klekovača, Bobija, Grmeč i Šiša-planina s kojima čini klekovačko-grmečku grupu u okviru zapadno-bosanskih dinarskih bila. Istočni dio Srnetice je prostrana šumovita visoravan gdje se susreću masivi Srnetice, Bobije, Klekovače i Šiša-planine. Zapadni dio se proteže između krških polja: Bravsko sa sjevera i Petrovačko s juga, kroz koja prolazi cesta Bihać-Jajce. Planina je smještena je na području općina Ribnik, Istočni Drvar, Petrovac i Bosanski Petrovac.
Najviši vrh je Miljakuša (1378 m). Kako i sve ostale bosanskokrajiške planine građena je od krednih vapnenaca, koji su u slučaju Srnetice pretežito obrasli šumom. Zbog građe obiluje krškim reljefnim oblicima. Najbrojnije su vrtače kojima je posuta te jame, i sve zajedno otežavaju kretanje po njoj. Srnetica obiluje i mnoštvom podzemnih krških oblika: jamama i špiljama. Jame tipa bezdani (duboka jama s vertikalnim kanalom, koja se pri dnu nastavlja uskim, neprohodnim pukotinama), zvekare (plitke jame, koje se na dnu završavaju horiznotalnim proširenjem), i jame stupnjevitog tipa nalaze se na području naselja Drinić i Bravski Vaganac, oko vrhova Kukerda (1043), Krstasti vrh (1099 m) i Banjički Vrh (1153 m). Na istom području pored vrhova Ježevac (1032 m) i Gradina (1023 m) nalazi se i špilja, koja je turistički neinteresantna. S navedenim jamama špilja je nastala djelovanjem petrovačke prarijeke. Pored navedenih vrhova tu su još: Đurinovača, Drinićka Glava, Latinski Vrh, Kozilsko Šljeme, Barjamovac. Planinu obilježava kontinentalno-planinska klima, koja se ispoljava oborinama u jesenjim i u proljetnim mjesecima te obilnim snježnim oborinama tijekom zime, uz niske temperature. Hidrografija je neobična čemu je uzrok vapnenačko podrijetlo planine. Slabo je opskrbljena vodom, nema velikih izvora i jedini je izvor rijeke Ribnik na istočnim padinama. Svi izvori poniru gotovo smjesta u poroznu vapnenačku podlogu. Isto je s oborinama na planini. Kroz vapnenačko tlo voda završi u podzemnim tokovima koji se usmjeravaju k izvoru i pritokama rijeke Sane. Zbog istog razloga nema ni planinskih jezera ni bara. Zbog izostanka većih izvora vode koja bi zadovoljavala potrebe većeg broja stanovnika, Srnetica kroz povijest nije bila naseljena za razliku od okolnih polja. Premda velike površinske kamenitosti, obrasla je šumama. Dominiraju mješovite šume jele i bukve sa smrekom koje rastu na kamenim blokovima i planinskim rasjeklinama. Osim tih triju glavnih vrsta, u šumama rastu jaseni, javori i brijestovi, nestali na bosanskim planinama. Ima zeljastih vrsta, ali ne i endemskih za razliku od susjedne Klekovače. Hrast se pojavljuje u šumama koje naglo niču iznad livada Bravskog polja, što je neobično znajući da rastu više u toplijoj i blažoj klimi. Brojne su planinske livade na kojima su se nekad napasale krave i ovce. Faunu odlikuju tri vrste velikih europskih zvijeri (ris, medvjed i vuk), kune, tvorovi, lasice, lisice i jazavci. Planina duguje ime srnama, koje su dosta izlovljene krivolovom i pretjeranim izlovom. Tu su mali sisavci koji su im hrana. Brojne su ptice. Mnogo je dupljaša te sova i grabljivica. Visoke šume imaju velike šumske koke kao što je tetrijeb, koji je sve rjeđi zbog velike eksploatacije šume. Ipak je još uvijek mnogo lještarka, a tu je i bogatstvo malih ptica. Zbog obilja šumskog bogatstva, početkom 20. stoljeća, Austro-Ugarska je počela i ovdje eksploataciju šuma koja traje do današnjih dana. S tim razlogom je razmeđi planina Srnetice i Klekovače, pred Prvi svjetski rat, izgrađeno večiko šumsko križanje i osnovano radničko naselje Srnetica. Tada se počela graditi željeznička pruga, kojom je Srnetica bila povezana sa svijetom. Pruga je dolazila iz Knina (Lička Kaldrma). Jedan krak je odlazio za Prijedor, drugi za Jajce. Oba kraka bila su duga po 107 km. Bila je to uskotračna pruga čiji je razmak između šina bio 78 cm, dok je popularni "Ćiro" imao razmak 66 cm. Srnetica je bila željezničko križanje na najvećoj nadmorskoj visini u bivšoj Jugoslaviji. Pruga je ukinuta 1976. nakon čega je naselje ostalo pusto. Danas u njemu djeluje samo Eko društvo. Do planine Srnetice najlakše se stiže iz Drinića. IZVOR Srnetica (planina). Wikipedija ENGLISH SUMMARY: SrneticaSrnetica (Cyrillic: Срнетица) is a mountain in Bosnia and Herzegovina. It is located in western Bosnia, southeast of Bosanski Petrovac and southwest of Kljuc. Its neighboring mountains are Klekovača, Bobija, Grmeč and Šiša-planina, with which it forms the Klekovača-Grmeč group within the western Bosnian Dinaric ridges. The eastern part of Srnetica is a spacious wooded plateau where the massifs of Srnetica, Bobija, Klekovača and Šiša-planina meet. The western part stretches between karst fields: Bravsko from the north and Petrovačko from the south, through which the Bihać-Jajce road passes. The mountain is located in the municipalities of Ribnik, East Drvar, Petrovac and Bosanski Petrovac. The highest peak is Miljakuša (1378 m). Like all other Bosnian Krajina mountains, it was built of Cretaceous limestone, which in the case of Srnetica was mostly overgrown with forest. Due to its structure, it is rich in karst relief forms. The most numerous are the sinkholes with which these pits are sprinkled, and all together they make it difficult to move through it. Srnetica is also rich in many underground karst forms: pits and caves. The mountain is characterized by a continental-mountain climate, which is manifested by precipitation in the autumn and spring months and abundant snowfall during the winter, with low temperatures. The hydrography is unusual, which is due to the limestone origin of the mountain. It is poorly supplied with water, has no large springs and is the only source of the river Ribnik on the eastern slopes. All springs sink almost immediately into the porous limestone substrate. It’s the same with precipitation on the mountain. Through the limestone soil, the water ends up in underground streams that are directed to the source and tributaries of the Sana River. For the same reason, there are no mountain lakes or ponds. Due to the absence of larger water sources that would meet the needs of a larger population, Srnetica has not been inhabited throughout history, unlike the surrounding fields. Although of great surface stonyness, it is overgrown with forests. It is dominated by mixed fir and beech forests with spruce growing on stone blocks and mountain crevices. In addition to these three main species, ashes, maples and elms, extinct in the Bosnian mountains, grow in the forests. There are herbaceous species, but not endemic, unlike the neighboring Klekovača. Oak appears in forests that sprout suddenly above the meadows of Bravsko polje, which is unusual knowing that they grow more in warmer and milder climates. There are numerous mountain meadows where cows and sheep used to graze. Ime planinePlanina duguje ime srnama, koje su dosta izlovljene krivolovom i pretjeranim izlovom.
Naslovna fotografija
Pogled s planine Klekovače na Srneticu (izduženi greben u sredini), iza koje se vidi Grmeč. |
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Srnetice
Oglašavajte ovdje:
|
Po planini i po kraju
|
U Bravskom polju
Istočni dio polja pruža se pravcem zapad-istok, i taj dio se naziva Bravsko. |
Bravsko polje
Bravsko polje je krško polje u sjeverozapadnoj Bosni i nalazi se na teritoriji općina Bosanski Petrovac i općine Petrovac. Smješteno je između planina Grmeča na sjeveru, Srnetice na jugu, i manjim dijelom Šiše na istoku. Uvjetno se može podijeliti na istočni i zapadni dio. Zapadni dio pruža se pravcem sjeverozapad-jugoistok i među petrovačkim stanovništvom naziva se Smoljana. Istočni dio pruža se pravcem zapad-istok, i taj dio se naziva Bravsko. Lokalno stanovništvo ima nazive i za mnoštvo manjih dijelova. Dužina mu je do 30 km, širina 2-3 km.
Na obodu polja nalazi se devet seoskih naselja. Na zapadu su: Krnja Jela, Smoljana, Kapljuh i Janjila. Na istoku su: Jasenovac, Klenovac na sjevernom dijelu i Bravski Vaganac, Podsrnetica i Bunara na južnom. Kuće se nižu jedna do druge, tako da je teško uočiti prelaz iz jednog u drugo selo.
Položaj
Na zapadu je granica prema Petrovačkom polju u dužini tri-četiri km. Čine je brda: Stražbenica, Matijevača, Šainovac, Velika i Mala Risovača, Kukerda, Krstasti Vrh i Banjački Vrh. Sjevernu stranu zatvaraju vrhovi Grmeča: Suvi Vrh, Misije, Kosijer, Omar, Dronjkuša, Ilijina greda, Tisovac, Gradić, Šatin Vrh, Pločevac Veliki, Pločevac Mali, Vrščić, Visoki. Granična linija na istoku spušta se na visinu polja i tu je bio prolaz nekadašnje pruge za dolinu Sanice i dalje za Prijedor, ali i svih puteva prema Ključu, od rimskog i osmanlijskog vremena do danas. Odatle dalje nastavlja istočni obod polja i penje se na vis Ljutoč. Iza njega počinje planina Šiša. Na jugoistoku granica prolazi nizinskom šumom koja nosi imena: Uvale i Lipar. Odatle se granica uzdiže na Srnetičke proplanke Vranjevac i Šareni Vrščić. Srnetica je granica na jugu.
Geomorfologija
Bravsko polje ima izgled kotlaste visoravni pa nije ni ravno ni svuda jednake visine. Kod nekadašnje željezničke stanice visina je 800 m. Na cesti kod škole 830 m, a u donjem polju najniža točka je 606 m. Površinski oblici su različiti. Ispod grmečkih visova su blago nagnute plećine. Ispod nje je koritasta uvala, kao središnji niži dio polja. Još južnije su osrednje izbočine duguljastog smjera: Glavica, Metla (815 m), Crnića Brdo (807 m) i Podovi. Iza je uvala u kojoj je selo Bunara iza koje počinje Srnetica. Preko tih površina "posijane" su mnogobrojne vrtače, pa se ovakve površine zovu mrežasti (hrv.). odn. boginjavi krš / kras (srp.).
Hidrografija
Na cijelom ovom prostoru nema nigdje izdašnijeg izvora koji bi tokom cijele godine davao vodu. Jedini vodotok je Rijeka u selu Smoljani, s čijeg se izvora svojevremeno opskrbljivao i Bosanski Petrovac. Za napajanje stoke najviše se koriste lokve.
Klima je oštra planinska, sa čestim i hladnim vjetrovima. Snijega ima po šest mjeseci, a u nekim stjenovitim rupama led se zadržava tijekom cijele godine.
Povijesni pregled
Bravsko polje obiluje tragovima i ostacima iz prijašnjih vremena. Na prvom mjestu treba spomenuti staru rimsku cestu. Nekoliko rimskih miljokazi i danas postoji. Bio je to dio puta od Salone u Dalmaciji koji je dolazio iz Petrovačkog polja, odlazio prema rudnicima u dolinu Sane i dalje za Sisak. Istraženo je i nekoliko lokaliteta koji govore o nazočnosti Rimljana na ovom prostoru (nekropola, rimski novac s likom cara Konstantina). Naziv naselja Smoljana govori da ga je za vrijeme doseljavanja Slavena naselio ogranak slavenskog naroda Smoljana. Taj se narod na Balkan doselio iz prostora današnje istočne Njemačke i pripada Polapskim Slavenima. Najveći dio Smoljana naselio se u Pirinskoj Makedoniji, a pojedini njihovi manji dijelovi sigurno su se naseljavali na usputnim stanicama, pa tako i u području Bravskog polja. [prema Mesihović, 2011.]
Iznad polja, u Grmeču, na visini 1.400 m, nalaze se ostaci monumentalne gradine, čije porijeklo nije istraživano.
Jačanjem bosanske države iza 1322. pod Stjepanom II Kotromanićem ovi krajevi prvi put ulaze u njen sastav.
IZVOR Bravsko polje. Wikipedija
Na obodu polja nalazi se devet seoskih naselja. Na zapadu su: Krnja Jela, Smoljana, Kapljuh i Janjila. Na istoku su: Jasenovac, Klenovac na sjevernom dijelu i Bravski Vaganac, Podsrnetica i Bunara na južnom. Kuće se nižu jedna do druge, tako da je teško uočiti prelaz iz jednog u drugo selo.
Položaj
Na zapadu je granica prema Petrovačkom polju u dužini tri-četiri km. Čine je brda: Stražbenica, Matijevača, Šainovac, Velika i Mala Risovača, Kukerda, Krstasti Vrh i Banjački Vrh. Sjevernu stranu zatvaraju vrhovi Grmeča: Suvi Vrh, Misije, Kosijer, Omar, Dronjkuša, Ilijina greda, Tisovac, Gradić, Šatin Vrh, Pločevac Veliki, Pločevac Mali, Vrščić, Visoki. Granična linija na istoku spušta se na visinu polja i tu je bio prolaz nekadašnje pruge za dolinu Sanice i dalje za Prijedor, ali i svih puteva prema Ključu, od rimskog i osmanlijskog vremena do danas. Odatle dalje nastavlja istočni obod polja i penje se na vis Ljutoč. Iza njega počinje planina Šiša. Na jugoistoku granica prolazi nizinskom šumom koja nosi imena: Uvale i Lipar. Odatle se granica uzdiže na Srnetičke proplanke Vranjevac i Šareni Vrščić. Srnetica je granica na jugu.
Geomorfologija
Bravsko polje ima izgled kotlaste visoravni pa nije ni ravno ni svuda jednake visine. Kod nekadašnje željezničke stanice visina je 800 m. Na cesti kod škole 830 m, a u donjem polju najniža točka je 606 m. Površinski oblici su različiti. Ispod grmečkih visova su blago nagnute plećine. Ispod nje je koritasta uvala, kao središnji niži dio polja. Još južnije su osrednje izbočine duguljastog smjera: Glavica, Metla (815 m), Crnića Brdo (807 m) i Podovi. Iza je uvala u kojoj je selo Bunara iza koje počinje Srnetica. Preko tih površina "posijane" su mnogobrojne vrtače, pa se ovakve površine zovu mrežasti (hrv.). odn. boginjavi krš / kras (srp.).
Hidrografija
Na cijelom ovom prostoru nema nigdje izdašnijeg izvora koji bi tokom cijele godine davao vodu. Jedini vodotok je Rijeka u selu Smoljani, s čijeg se izvora svojevremeno opskrbljivao i Bosanski Petrovac. Za napajanje stoke najviše se koriste lokve.
Klima je oštra planinska, sa čestim i hladnim vjetrovima. Snijega ima po šest mjeseci, a u nekim stjenovitim rupama led se zadržava tijekom cijele godine.
Povijesni pregled
Bravsko polje obiluje tragovima i ostacima iz prijašnjih vremena. Na prvom mjestu treba spomenuti staru rimsku cestu. Nekoliko rimskih miljokazi i danas postoji. Bio je to dio puta od Salone u Dalmaciji koji je dolazio iz Petrovačkog polja, odlazio prema rudnicima u dolinu Sane i dalje za Sisak. Istraženo je i nekoliko lokaliteta koji govore o nazočnosti Rimljana na ovom prostoru (nekropola, rimski novac s likom cara Konstantina). Naziv naselja Smoljana govori da ga je za vrijeme doseljavanja Slavena naselio ogranak slavenskog naroda Smoljana. Taj se narod na Balkan doselio iz prostora današnje istočne Njemačke i pripada Polapskim Slavenima. Najveći dio Smoljana naselio se u Pirinskoj Makedoniji, a pojedini njihovi manji dijelovi sigurno su se naseljavali na usputnim stanicama, pa tako i u području Bravskog polja. [prema Mesihović, 2011.]
Iznad polja, u Grmeču, na visini 1.400 m, nalaze se ostaci monumentalne gradine, čije porijeklo nije istraživano.
Jačanjem bosanske države iza 1322. pod Stjepanom II Kotromanićem ovi krajevi prvi put ulaze u njen sastav.
IZVOR Bravsko polje. Wikipedija
Preko površine Bravskog polja "posijane" su mnogobrojne vrtače, pa se ovakve površine zovu mrežasti krš (hrv.). odn. boginjavi krš ili b. kras (srp.).
Bravski Vaganac (Bosanski Petrovac) / Bravski Vaganac (Petrovac)
Bravski Vaganac je naseljeno mjesto u sastavu općine Bosanski Petrovac i Bravski Vaganac naseljeno mjesto u općini Petrovac.
Naselje je smješteno na južnoj strani Bravskog polja ispod planine Srnetice, odnosno njenih uzvišenja: Lisina, Crijemušarica, Banjački vrh, Krstasti vrh i Kukerda. Nalazi se u neposrednoj blizini ceste Bosanski Petrovac - Ključ. Naselje je položeno iznad polja, no ne toliko da dopire do navedenih vrhova. Naselje je podijeljeno na dva dijela, Vaganac i Lerkovac, ali su kuće uglavnom raspršene po terenu. Voda nedostaje jer nema niti jednog izvora. Koriste se bunari koji skupljaju vodu cijeđenjem kroz zemlju.
Na području naselja nalaze se tri jame tipa bezdani. Jama kod Rakine poljane je u vrhu Zdenog dola na 820 m n.v. To je klasična jama. Jama na Trišinoj kućerini je na 920 m, izgrađena u krednim vapnencima. I ona je klasičnog tipa. Na zidovima ima kalcitne nakite. Posljednja jama ovog tipa u Uvali je istih obilježja kao i dvije predhodne. Postoje i dvije jame tipa zvekare, nazvane tako narodnim imenom jer kamen ubačen u jamu zveči. Jedna je kod Janičije ograde ispod Krstastog vrha na Srnetici, a druga na Poljani također na Krstastom vrhu. I na kraju, prema Banjičkom vrhu nalazi se i jedna jama stupnjevitog tipa.
Posljednjom administrativnom podjelom Bosne i Hercegovine jedan manji dio teritorija naselja pripao je općini Petrovac (u entitetu RS).
Na izlazu iz naselja pronađen rimski miljokaz koji svjedoči o prolasku rimske ceste koja je išla iz Dalmacije za Panoniju.
Naselje je smješteno na južnoj strani Bravskog polja ispod planine Srnetice, odnosno njenih uzvišenja: Lisina, Crijemušarica, Banjački vrh, Krstasti vrh i Kukerda. Nalazi se u neposrednoj blizini ceste Bosanski Petrovac - Ključ. Naselje je položeno iznad polja, no ne toliko da dopire do navedenih vrhova. Naselje je podijeljeno na dva dijela, Vaganac i Lerkovac, ali su kuće uglavnom raspršene po terenu. Voda nedostaje jer nema niti jednog izvora. Koriste se bunari koji skupljaju vodu cijeđenjem kroz zemlju.
Na području naselja nalaze se tri jame tipa bezdani. Jama kod Rakine poljane je u vrhu Zdenog dola na 820 m n.v. To je klasična jama. Jama na Trišinoj kućerini je na 920 m, izgrađena u krednim vapnencima. I ona je klasičnog tipa. Na zidovima ima kalcitne nakite. Posljednja jama ovog tipa u Uvali je istih obilježja kao i dvije predhodne. Postoje i dvije jame tipa zvekare, nazvane tako narodnim imenom jer kamen ubačen u jamu zveči. Jedna je kod Janičije ograde ispod Krstastog vrha na Srnetici, a druga na Poljani također na Krstastom vrhu. I na kraju, prema Banjičkom vrhu nalazi se i jedna jama stupnjevitog tipa.
Posljednjom administrativnom podjelom Bosne i Hercegovine jedan manji dio teritorija naselja pripao je općini Petrovac (u entitetu RS).
Na izlazu iz naselja pronađen rimski miljokaz koji svjedoči o prolasku rimske ceste koja je išla iz Dalmacije za Panoniju.
Srnetica
|
SUPER 8 film - Srnetica (dead city in the southwestern Bosnia)
Datum objave: 27.12.2017. Autor: Goran Barac Opis: Tužna priča o Srnetici, nekadašnjem gradu željezničara i šumskih radnika na istoimenoj planini na jugozapadu Bosne i Hercegovine, koji je nestao u drugoj polovini sedamdesetih godina prošlog vijeka, poslije ukidanja 760 mm pruge Prijedor-Srnetica-Drvar. Film je snimio Goran Barać iz Banje Luke u aprilu 2009. godine na filmskoj traci Super 8 formata... |
Ostrelj-Srnetica-Gradac
Datum objave: 18.2.2018. Autor: E Scherer Opis: Die Fahrt geht über die dicht bewaldete Hochfläche nach Srnetica, wo Umsteigmöglichkeit nach Jajca (Strecke 71) bestand. Dann geht es vorbei an Vranjevac (verspäteter Gegenzug) hinunter nach Gradac |
Praktično
IZVORI I LITERATURA
BOJANSKI, Ivo: DOLABELIN SISTEM CESTA U RIMSKOJ PROVINCIJI DALMACIJI. Sarajevo, 1974.
BOSANSKI Petrovac u NOB - Zbornik sjećanja, Knjiga III (PDF)
DAVIDOVIĆ, Rade: Petrovačko polje. Dizertacija. Univerzitet u Novom Sadu, Prirodoslovno-matematički fakultet. Novi Sad, 1979. (PDF)
RAĐENOVIĆ, Petar: Bjelajsko polje i Bravsko - Antropogeografska ispitivanja. Beograd, 1925. (PDF) (PDF)
BOSANSKI Petrovac u NOB - Zbornik sjećanja, Knjiga III (PDF)
DAVIDOVIĆ, Rade: Petrovačko polje. Dizertacija. Univerzitet u Novom Sadu, Prirodoslovno-matematički fakultet. Novi Sad, 1979. (PDF)
- Sažetak; Petrovačko polje se nalazi u severozapadnoj Bosni. Ono se sastoji od desetak manje više izdvojenih polja, ali u osnovi, sva ta polja predstavljaju jedinstvenu morfološku celinu - Petrovačko polje. Površina Petrovačkog polja je 202,64 km2, a nadmorska visina ravni polja kreće se od 520 do 730 m. Okvir Polja predstavlja uzvišenje preko 1500 m nadmorske visine ili preko 800 m relativne visine. Geološka gradja Petrovačkog polja predstavljena je stenama mezozojske starosti. U petrografskom pogledu to su pretežno karbonatske stene. Tektonski odnosi ukazuju na postojanje tri tektonske jedinice: jedinica Grmeč, jedinica Čava-Osječenica-Klekovača i tektonska jedinica Lupina - Bosanski Petrovac. Odnosi ove tri tektonske jedinice ukazuju na intenzivne poremećaje u geološkoj prošlosti. Prvobitni reljef u predelu Petrovačkog polja polja stvaran je tektonskim pokretima. Zajednički geomorfološki problem za sve tri tektonske jedinice, vezan za tektonsku geomorfologiju, je sistem navlaka, duž reversnih raseda. Egzogeni procesi su se manifestovali kroz sledeće vidove: preneogena fluvijalna erozija, abrazioni rad, postabraziona fluvijalna erozija i akumulacija, fluvio kraški i kraški procesi. Abrazioni rad je nesumnjivo postojao, ali za to nemamo geomorfološke dokaze, da bi govorili o fosilnom abrazionom reljefu. Uporedo sa delovanjem fluvio-kraških procesa dolazi do stvaranja površinskih i podzemnih kraških oblika. Od površinskih kraških oblika javljaju se škrape i vrtače. Podzemni kraški reljef je zastupljen jamama i pećinama. Polje ima kontinentalnu klimu.Petrovačko polje je siromašno vodom. Jedinstvena izdan u polju ne postoji. Veći vodotok je Japaga, Suvaja, Vođenica i Bjelajski potok. Pedološki pokrov je tanak i bez savremenih agrotehničkih mera ne mogu se očekivati znatniji prinosi u ratarskoj proizvodnji.
RAĐENOVIĆ, Petar: Bjelajsko polje i Bravsko - Antropogeografska ispitivanja. Beograd, 1925. (PDF) (PDF)
