|
|
SREDIŠNJI POJAS > KRŠKE VISORAVNI SLOVENIJE I HRVATSKE > VELIKA KAPELA > Alino bilo
Država: Hrvatska
Najviši vrh:
Koordinate najvišeg vrha:
Država: Hrvatska
Najviši vrh:
Koordinate najvišeg vrha:
ZEMLJOPIS
|
U novljanskom i senjskom zaleđu razlikujemo tri morfološke cjeline:
a) uska podgorska ravan, b) stožaste glavice razdvojene udolinama i c) visokoplaninska zona. |
Naslovna fotografija
Pogled preko Velebitskog kanala na primorsku padinu Alinog bila s vrha Diviška na otoku Krku. |
Krivi Put
|
Krivi Put je raštrkano bunjevačko naselje u senjskom zaleđu smješteno u predjelu krivoputskog platoa, koji je bogat pašnjacima, krškim poljima, dulibama, dolcima, livadama i šumom. Pripada području grada Senja i Ličko-senjskoj županiji, a sastoji se od mnogih zaselaka sa po nekoliko kuća. Od Senja je udaljeno 15-ak km.
Krivi Put je jedno od najpoznatijih naselja kojega su Bunjevci, u potrazi za boljom ispašom svoje stoke, osnovali u ranom 17. stoljeću, i to nakon što su 1605. godine došli u tvrdi grad Senj. Uz Krivi Put osnovali su i obližnja naselja Veljun Primorski, Serdari, Alan, Krmpote i Podbilo. Stanovništvo, kojega je inače danas mnogo raseljenog, još uvijek se poglavito bavi stočarstvom. Dan mjesta se obilježava 5.8., na dan Snježne Gospe. Kretanje broja stanovnika u prošlosti. 1971. – 211 (Hrvati - 210, ostali - 1); 1981. – 110 (Hrvati - 109, Srbi - 1); 1991. – 93 (Hrvati - 87, ostali - 6); 2001. – 58; 2011. – 33
Poznate osobe
IZVOR Krivi Put. Wikipedija
|
|
|
Zaselci Krivog Puta (izvor kriviput.com)
Krivi Put je nekadašnja općina, a danas dio općine Senj. Sastoji se od mnogih zaselaka, koje žitelji nazivaju "sela", premda su sva pripadala krivoputskom području, odnosno gravitirala istome. Neki nazivi su skupni za više zaselaka. Tako na primjer Podbilu pripadaju: Plemići, Murtići, Tomići, Žuljevići, Cupići itd.. Neki zaselci danas uopće nemaju žitelja i pali su u zaborav. Abecednim redom: Alan Begani Butković Dolac Bunica Brunići Burići Cigići Cungići Cupići Francikovac (po bunjevački: Vranckovac) Iličići Judić-Gorica (Gorica ili Judića Gorica) Katići Klanac Alanski Klarićevac (po bunjevački Klaćevac) Klenova Kosa Kosova Buljima Kostići Kriva Draga Krivi Put (mjesto) Kuljići Lipa Jela Longovac Lopci Lucići Lukci Lukići Markovići (Francikovac) Markuzi Matići Milčići Miškovica Mlići Murtići Murva Nikolići Panjići Pavići Pavelići Pekići (Francikovac) Petuova Pijavica Plemići Plovanija (Odbor) Podbilo Popići Rupa Rusova Draga Rončevići Serdari Sibinj (Krmpotski) - po Bunjevački "Sveti Ilija" Sovina Draga Stanić Brig (Stanića Brig) Sveta Jelena Šabani Šašina Šimerići Škobci Šojatski Dolac (Šojati ili po bunjevački "Šacki Dolac") Šolići Špalji Špinići Šušanj Tabani Tanka Buljima Tamburi Tomići Tusi Vrataruša Vrtlina Vukelići-Brina Veljun (Gornji i Donji) Vodna Zamalić Zečevi Zekanovići Žuljevići |
ALINO BILO
Vrh Alino bilo (1106m). S vrha su lijepi pogledi na zaseoke koji pripadaju Podbilu, na krivoputsku crkvu i groblje. Pruža se dobar pogled na park vjetroelektrana Vrataruša na području Krivog puta. Od Malića do Alinog bila treba 2,30 h hoda.
|
Alino Bilo - Krivi Put - 12.4.2016. - 1/2
Autor: PD Pljusak Datum objave: 23.4.2016. Opis. PD "Pljusak" - Rijeka Snimatelj: Drago Ušalj www.pd-pljusak.hr |
Alino Bilo - Krivi Put - 12.4.2016. - 2/2
Autor: PD Pljusak Datum objave: 23.4.2016. Opis. PD "Pljusak" - Rijeka Snimatelj: Drago Ušalj www.pd-pljusak.hr |
Vrataruša
Vjetroelektana Vrataruša nalazi se u administrativnom obuhvatu Grada Senja, naseljima Alan, Vrataruša i Podbilo, u Ličko-senjskoj županiji. Lokacija je smještena oko 8 km sjeverno – sjeveroistočno od Senja i oko 7 km sjeverno od prijevoja Vratnik na primorskoj planinskoj terasi (cca. 650 m.n.v.) ispod masiva Alinog bila, lokalitet Podbilo, zona Vrataruša, k.o. Krivi Put. Na otprilike 1 km od jugozapadne granice lokacije VE «Vrataruša» nalazi se naselje Vrataruša, s istočne strane lokacije nalazi se naselje Podbilo, dok je sa sjeveroistočne strane naselje Alan.
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
|
Senjska obilaznica
Senjska obilaznica otvorena je 2008 godine, a obuhvaća područje Senja koje je bilo manje poznato. Trasa većinom prolazi primorskim padinama najjužnijeg dijela Velike Kapele i Senjskog bila, većinom područjem grada Senja, osim područja od Sibinja do Šušnja koja pripadaju gradu Novi Vinodolski. Prva kontrolna točka započinje u Sibinju, a 10 završna u kuli Nehaj. Za obilazak je potrebno oko 20 sati (50-ak kilometara) TOČKE SENJSKE OBILAZNICE SU: Sibinj – Malić - Alino bilo - Krivi Put - Orlovo gnijezdo - Vratnik - Krajačeva kuća - Jadićeva plan - Sijaset - Kula Nehaj. KT 1: Sibinj; na Jadranskoj magistrali, 15 km od Novog Vinodolskog i 7 km od Senja. KT-2: Vrh Malić (867m); lijep razgledni vrh s kojeg se pruža izvanredan pogled na područje Krivog puta, kvarnerske otoke, sjeverni Velebit i Senjsko bilo i planine Gorskog Kotara. Od Sibinja do Malića treba 3h i 10min uspona. KT-3: Vrh Alino bilo (1106m). S vrha su lijepi pogledi na zaseoke koji pripadaju Podbilu, na krivoputsku crkvu i groblje. Pruža se impresivan pogled na park vjetroelektrana Vrataruša na području Krivog puta. Od Malića do Alinog bila treba 2,30h hoda. KT-4 sklonište Krivi Put. Nalazi se u zgradi osnovne škole u Krivom putu. Sklonište je uređeno 1986. godine, a obnovljeno 1996 godine, te ima 12 postelja s madracima, peć na drva, struju, vodu iz cisterne, te najnužniji inventar. Od vrha Alino bilodo Krivog puta je 1,20 min hoda. KT-5: vidikovac Orlovo gnijezdo (750 m). S tog mjesta pružaju se naljepši pogledi na Senjsku dragu, cestu koja vijuga dragom, Senj na dnu drage, na JI Senjsko bilo, prema jugu na vrhove Velebita Vučjak i Plešivicu i južnih ogranaka Velike Kapele, kvarnerske otoke, Učku i more. KT-6: Cestovni prijevoj Vratnik (700 m) između Hrvatskog primorja i unutrašnjosti, s kojeg se pruža prekrasan pogled niz senjsku dragu, na more i otoke. Prirodna je granica između Velebita i južnih ogranaka Velike Kapele. Od Krivog puta do Vratnika ima 3 sata hoda. KT-7: Krajačeva kuća (1100 m). Sagrađena je 1912. godine zalaganjem dr. Ivana Krajača, nalazi se na livadi Rujice ispod Jadićeve plani. To je bio prvi planinarski objekt na Velebitu. Danas je na istim temeljima zidana zgrada koja nije u funkciji planinarstva, ali je zbog tradicije i povijesti i dalje ostao naziv. Od Vratnika do Krajačeve kuće ima 2h hoda. KT-8: Vrh Jadićeva plan (1416 m) na Senjskom bilu, najsjevernijem ogranku Velebita. Najviši je vrh Senjske obilaznice. Od Krajačeve kuće do vrha je 1,30h hoda. od vrha do pl. kuće Sijaset je 3h hoda i 1088 visinske razlike u spustu. KT-9: Planinarska kuća Sijaset (328 m) nalazi se na dnu duboko usječene Sijasetske drage i okružena je lijepom šumom crnog bora. To je zidana prizemnica s blagavaonicom, kuhinjom i spavaonicom. Sagradili su je senjski planinari 1965. godine na mjestu nekadašnje lugarnice. Ima cisternu s vodom. Koriste je uglavnom senjski planinari i građani za svoja druženja, ali može poslužiti i kao baza za uspone u području Senjskog bila. Mogući prilaz je od gostionice Stric Luka u Senjskoj dragi, na 5km ceste za Vratnik odakle se do kuće može za 20 min pješice. Do kule Nehaj u Senju ima 2 sata spusta. KT-10: Kula Nehaj u Senju, sagrađena na 62 m visokom brdu Trbušnjak i jedinstveni je spomenik hrvatskog srednjovjekovnog obrambenog fortifikacijskog graditeljstva. Sagrađena je 1558. godine za obranu od Turaka koji su tada već osvojili Klis. Bila je sjedište senjskih uskoka. Žig je ispod ulaznih stuba. |
Shematski prikaz trase Senjske obilaznice
|
IZVORI I LITERATURA
BELAJ, Marijana: Sveci zaštitnici u pobožnosti Krivopućana. U: Černelić, M., Rajković, M. & Rubić, T. (ur.) Živjeti na Krivom Putu. Etnološka monografija o primorskim Bunjevcima, sv. II. Zagreb, FF press (2009.), str. 221-239. (PDF)
- Sažetak. Rad se temelji na etnološkom istraživanju štovanja svetaca kao zaštitnika (u okviru dulije) u pobožnosti krivoputske zajednice. Istraživanje je provedeno u dva navrata u selima i zaselcima na području Krivoga Puta tijekom 2004. godine. Razmatrajući prigode u kojima se ovo štovanje javlja, te prakse putem kojih se ono izražava, u radu se propituju raznovrsne uloge, značenja i važnost koje Krivopućani u svojemu životu pridaju svecima zaštitnicima. Iako je težište rada na duliji, radi cjelovitijeg shvaćanja krivoputskog štovanja svetaca zaštitnika uključen je i kratak osvrt na štovanje Majke Božje Snježne koja je najpopularnija zaštitnica u osobnim pobožnostima i ujedno bitan čimbenik u samoidentifikaciji Krivopućana. Pri traganju za prisutnošću ostalih svetaca zaštitnika u životu Krivopućana posebno se istraživački operativnom pokazala prizma godišnjih običaja stoga što pruža bogat uvid u raznovrsne izvaninstitucionalne postupke koji se odvijaju na spomendane svetaca, i u prateća vjerovanja. Na području Krivoga Puta ovim se svecima gotovo u pravilu pripisuje uloga osiguranja gospodarskog boljitka, bilo izravno, bilo da se njihova veza s gospodarstvom iščitava u postupcima ili zabranama na njihov spomendan. Promjene u načinu života odražavaju se i na štovanje svetaca no, barem kako je prikupljeno gradivo pokazalo, to ne mora rezultirati napuštanjem pojedinih svetaca zaštitnika nego promjenom njihovih uloga. U radu se razmatraju i mogući razlozi dodjeljivanja pojedinih uloga odabranim svecima. Na temelju sadržaja pojedinih postupaka i njihova značenja za one koji ih izvode ocrtavaju se neke opće značajke pobožnosti u ovoj zajednici.
- Sažetak. Na temelju gradiva prikupljenog u selima i zaselcima na području Krivoga Puta kod Senja u radu se raspravlja o štovanju svetaca kao dijelu pučke pobožnosti toga kraja s etnološkog stajališta. Naglasak rada je na prisutnosti svetaca Jurja i Antuna Padovanskog u životu puka. Na kraju rada donose se neke opće značajke štovanja svetaca i pučke pobožnosti uopće u istraženom području.
- Opis. Osnovnu pejzažnu karakteristiku neposrednog zaleđa Novog Vinodolskog čini pojas šumaraka i šikara primorskih listopadnih šuma u pod gorju i ogromne površine kamenjara s oskudnim submediteranskim pašnjacima na primorskoj padini Velike Kapele. Taj ogoljeli prostor djelomično je prošaran plohama regeneriranog vegetacijskog pokrova i na njemu su brojni zaseoci. Pejzaž se mijenja na otprilike 800 m apsolutne visine jer započinje cjeloviti, šumom obrasli najviši dio Velike Kapele — pravi kontrast kamenjaru i pašnjačkim prostorima nižih dijelova. Šumski prostor Gorskog kotara s manjim prekidima prostire se sve do doline Kupe. Ovaj rad obuhvaća dio tog šumskog prostora u sastavu Šumarije Novi Vinodolski. Tо je mješovita suma bukve i jele zajednice Fagetum croaticum abictelosum. Svrha rada je prikazati na izdvojenom primjeru osnovne prirodne i društvene karakteristike jednog dijela visokoplaninske zone, naročito obzirom na način i posljedice šumskog gospodarenja. Šuma je najveća vrijednost ovog krškog kraja, a specifičnost je u tomu da je u neposrednoj blizini mora.
- Sažetak. U prilogu se prikazuje tradicijsko stočarstvo, koje je uz zemljoradnju bilo glavna privredna grana na području Krivoga Puta. Svaka obitelj imala je jednu ili dvije krave, desetak do dvadesetak ovaca, nekoliko kokoši, psa i mačku. Obitelji su imale volove ili konje. Razlog zašto je netko imao konje, a netko volove uvjetovala je površina obradivog zemljišta, geografske odlike terena, te imovinsko stanje obitelji. Kazivači su prema obiteljima naveli tko je imao konje a tko volove. U Krivom Putu Prpići, Pavelići, Krmpotići, Burići i Šojati su imali volove, a Prpići konje. U Francikovcu, Šojatskom Dolcu je bilo pomiješano. Na Veljunu i Mrzlom Dolu bilo je više volova, a u Podbilu, Alanu i Klarićevcu imali su konje. Tegleće životinje Krivopućani su koristili prilikom obavljanja poljodjelskih poslova (oranja, branjanja), prijevoz tereta, te za stjecanje izvora prihoda kirijanjem (izvlačenjem trupaca iz žume), posebice na Alanu. Zbog specifičnog načina života (seljenja na ljetne stanove), te odlika terena Primorci nisu posjedovali tegleče životinje već su imali magarca i/ili mulu. Magaraca i mula bilo je također u Alanu, Podbilu, Šojatskom Dolcu, te nešto manje u Krivom Putu i na Veljunu. Zbog neimaštine i neadekvatnog broja teglečih životinja Krivopućani su ih udruživali ne bi li lakše obavili određene poslove. U proljeće su kupovali male svinje, praščiće i hranili ih do jeseni, odnosno studenoga kada bi ih klali za zimu. Autorica donosi podatke o imenima životinja, naredbama za životinje (zazivi stoke) opisuje stajsko stočarstvo i svinjogojstvo. Detaljno je prikazana organizacija ispaše blaga (domaćih životinja), čobani i njihova oprema te slugani (djeca od 10 godina do punoljetnosti koja su bila u službi po godinu dana kod neke obitelji i najčešće čuvala blago). U radu se obraća pažnja na stalne i sezonske stanovnike i njihov suživot primjerice u organizaciji ispaše stoke, te udruživanja životinja (spregi). Autorica također opisuje suvremeno stanje stočarstva.
- Sažetak. U članku su izneseni podaci o godišnjim običajima Bunjevaca na području Krivoga Puta, njihova tumačenja i promjene značenja tijekom vremena, te u primarnom kontekstu unutar sela na Krivome Putu i kod iseljenih krivopućanskih obitelji u urbanim sredinama. Autorica se osvrnula i na paralelno postojanje predkršćanskih i kršćanskih elemenata u godišnjim običajima.
