|
|
|
|
UvodMotajica je niska planina na sjeveru Bosne i Hercegovine, koja se pruža u dužini od 12 do 15-ak kilometar, i širini oko 7 km, duž desne obale rijeke Save, u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Njezin najviši vrh je Gradina (652 m n.v.). Sastavljena je od magmatskih stijena i šriljaca, što se vidi po kamenu tamne boje. Kako je bogata granitom, na njezinoj sjevernoj strani duž rijeke Save je bilo više rudnika. Neovisno o svojoj maloj visini, kako se izdiže iz ravničarskih predjela Motajica stvara dojam prave markantne planine - posebice pogled na nju od sjevera. Motajica je bogata šumama.
Granice planine: Sjevernu granicu planine čini rijeka Sava (koja je ujedno i granica s Hrvatskom). Na jugu to su doline rječice Povelić, rijeke Lepenice i Jadovice. Zapadnu granicu čini mala rječica Ina, te planina preko gorskog sedla zvanog Babin grob prelazi na sjevernu stranu gdje joj granicu dalje stvara potočić Rijeka, koji utječe u Savu. Na istoku planine prirodnu granicu čini potok Osovica, koji kod sela Korovi utječe u Savu. Ovo su granice užeg područja planine Motajice, jer na zapadnoj i istočnoj strani planine narod često Motajicom naziva i sve uzvisine, koje se mogu smatrati samo ograncima Motajice. Uzevši u obzir ovo prijelazno brdovito područje, iz šire perspektive, može se reći kako se planina smjestila između porječja Vrbasa (na zapadu) i Velike Ukrine (na istoku, gdje u pravcu Bosanskog Broda prelazi u nisko Ivanjsko polje). [3] Najveći dio planine nalazi se u općini Srbac, a manji dio, odnosno motajičko pobrđe nalazi se u općinama Derventa i Prnjavor. ENGLISH SUMMARY: MotajicaMotajica is a low mountain in the north of Bosnia and Herzegovina, stretching in the northwest-southeast direction, 12 to 15 kilometers in length and about 7 km wide, along the right bank of the Sava River. Its highest peak is Gradina (652 m above sea level). It is composed of magmatic rocks and shales, which can be recognized by the dark colored stone. As it is rich in granite, there were more mines on its northern side along the Sava River. Despite its low altitude, as it rises from the plains, it creates the impression of a truly striking mountain - especially the view from the north. The mountain is rich in forests. 
Motajica, pogled sa sjevera, iz Hrvatske
Autor: korisnik Plamen; Wikipedija |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
|
Reljef oko rijeka Save i Vrbasa je izrazito ravničarski, tako da se Motajica, uprkos maloj visini njezinih vrhova, izdvaja svojom masom i djeluje poput prave planine.
Na Motajici nema jedinstvenog grebena, već se na njoj nalazi nekoliko istaknutih vrhova koji su približno iste visine. 
Reljef Motajice
Podloga: Elastic Terrain 
Karta Motajice i nižeg pobrđa jugozapadno od Motajice
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:300.000 
Motajica planina - skica
Izvor: Naše planine HPS-a, 1956, br. 3, str. 219; Autor:Mirko Marković |
Vrhovi
Na planini se nalazi nekoliko planinskih vrhova viših od 500 metara nadmorske visine, među kojima su najviši: Gradina (652 m), Lipaja (643 m) i Oštraja (521 m). Vrh Lipa (327 m) je najviša kota općine Dervnta. |
|
Geološki je Motajica zanimljiva. Njezin postanak je sigurno među prvim od svih dinarskih i obližnjih planina, i ona je u davnoj prošlosti bila visoki vulkanski stožac, što je stršio nad prostranim morem. Stoga osnovnu geološku građu glavnog dijela planine čine graniti, kojima je planina bogata, i na njezinoj sjevernoj strani duž rijeke Save je bilo više rudnika. Prema bogatstvu granita Motajica i Prosara su jedinstvene u Dinarskom gorju. Područje ovih stijena na Motajici pokriva površinu od 50 m2.
Dok na sjevernom i središnjem dijelu njezino kamenje i stijene uglavnom sačinjava granit, na jugu prema dolini Lepenice dominira bazalt i trahit. U mineraloškom pogledu Motajica je živa riznica dragocjenih i plemenitih rudača, te količinom i brojnim nalazištem dragocjenih kristala upravo začuđuje. U njezinim potocima nalazilo se tragove zlata, koje se po nekim znakovima i ispiralo, a lijepi primjerci čađavca, ametista i turmalina nisu rijetkost u planini. Valja naglasiti i praktično rudno blago: ležišta ugljena i kaolina, koja su se ranije iskorištavala zbog njegove dobre kakvoće. [3] U podnožju Motajice nalaze se ležišta nafte (koje je svojevremeno istraživala zagrebačka INA), ali u nedovoljnim količinama da bi se crpljenje isplatilo. [9] 
Geološka karta masiva granita Motajice
LEGENDA: 1 – najznačajnije pojave kaoliniziranog granita; 2 – kvartar; 3 – gornji pliocen i kvartar; 4 – gornja kreda; 5 – granit; 6 – grajzenizirani granit; 7 – aplitoidni granit; 8 – leukokratni granit; 9 – metamorfiti kontaktnog pojasa; 10 – paleozojski škriljavci i pješčenjaci Izvor: Jurković, 2004. 
Geološki profil granitnog masiva Motajice u smjeru S – J (Varičak, 1996)
5 – standardni granit; 6 – grajzenizirani granit; 8 – leukokratni granit; 9 – kontaktni metamorfni pojas; 10 – paleozojski škriljavci i pješčenjaci |
|
|
Motajica planina Izvorni članak: Motajica planina, Naše planine, 1956, br. 3, str. 219 Autor: Mirko Marković Kad se vlakom povezemo dugačkom posavskom ravnicom od Zagreba prema Beogradu, zapazit ćemo putem nešto prije Slav. Broda jednu planinu, koja će naročito privući našu pažnju. Ona ne pripada sklopu slavonskih planina iz požeškog masiva, već se izdvojila podalje na jug i uzdigla među malenim bosanskim humcima i starim šumama. To je Motajica. *** Ako pogledamo cijeli masiv Motajice, prilazeći mu sa sjevera, on je sav pod pokrovom šume. Najviše je čiste bukove šume pa onda hrastove i ostalih niskih šuma i guštara. Za planinare ove šume nisu obične, kakve nalazimo svuda po Bosni. Šume u Motajici su zapravo prašume, guste i tamne, pune gustog niskog zelenila i paprati, te se na nekim mjestima zna desiti, da se čovjek provlači kroz kanale ispod bujne vegetacije ni ne sluteći, da je to zapravo pravi i jedini put kroz planinu. Životinjsko carstvo Motajice nije jako pitomog roda, osim možda leptira i sitnih životinjica. Divljih mačaka, vukova, čagalja i jazavaca ima u obilju. Za lovce su srne najveći specijalitet, a ima jastrebova i orlova. Ipak nema straha zaći u planinu ljeti, jer svi ti stanovnici planine bježe od susreta s čovjekom. ,U samoj planini nema naselja ni stanovništva. Otkad je napuštena Turčićeva pruga za eksploataciju šume, život u planini je utihnuo. U toku ovoga rata odigrala je Motajica važnu ulogu kao zaklonište partizana i samog stanovništva oko nje. A danas je opet pusta i tiha. Jedino ljudi ispod i okolo nje opet su prionuli radu uz veselu pjesmu. To su naši Bosanci, koji su doduše razdvojeni samo Savom od Slavonije, ali u mnogočemu se razlikuju od stanovnika sa suprotne obale rijeke. Tome je uzrok, što je ovuda išla granica prema Turskoj. Od Bos. Gradiške pa sve do SI. Broda nema veze preko Save, te su tako ovi krajevi posve odsječeni od Slavonije i tako zaostali u gospodarstvu i privredi. Kada se bude izgradio most, koji će vezivati Slav. Kobaš s Bos. Kobašem, onda možemo očekivati, da će ovaj kraj oko Motajice brže krenuti naprijed i izjednačiti se u svakom pogledu s gospodarski naprednom slavonskom Posavinom. I kućice, i džamije, i nošnja stanovništva pod Motajicom pa narodni običaji, sve je još u skladu s mnogim konzervativnim ostacima stare Bosne. Treba reći, da je uz Motajicu kraj Save stanovao već predhistorijski čovjek, i danas imamo zato brojnih i zanimljivih vrela i dokaza. U Srednjem i Novom vijeku to je bila granica turskog carstva i Evrope. To je bila »Graničarska krajina«, gdje se stoljećima puškaralo i stražilo. Kod starijih ljudi još i danas nailazimo na sjećanja i priče iz tih davnih vremena. Motajica nije visoka planina, njezin najviši vrh Gradina visok je 652 m. Ipak je to dovoljno, da se klima planine očito razlikuje od one pod njom. Njezini brojni potoci, koji se sa svih strana slijevaju s nje, isključivo su pritoci Save. Oni su stvorili bogatu hidrografsku mrežu, koja se rasprela kao čipke u svaki kutak gore. Motajica je vanredno bogata vodom i izvorima. Geografski smještaj i položaj Motajice planine vanredno utječe na život stanovništva oko nje i u njoj samoj. Dok prilazi na nju dolaze praktično samo od sjevera, t. j. iz posavske doline, dotle je rijeka Sava veoma snažno izolira od toga svijeta. Kako u tom kraju nema mosta da poveže Bosnu i Slavoniju, to je prirodni put vrlo otežan. Sa same planine, koja se sva nadvila prema Savi, te se kod sela Brusnika gotovo okomito ruši do njezinih obala, svi prirodni putovi vode na sjever i jug. Sjeverna je strana planine ekonomski jača od bogatije nastanjenih južnih strana planine, iako nije ni topla ni sunčana. Sela na sjeveru uz rijeku Savu (Kaoci, Vlaknica, Brusnik, i Bos. Kobaš) izvozna su uporišta za sav promet dobara s planine, kao što su drvo, ruda, koža i divljač. Kako su sjeverne padine Motajice strme i kratke do obale Save, tu su i brojni potoci (Rijeka, Vel. i M. Kondija, Kamen, Lupavica i Osovica) brzi potoci, što se bučno ruše niz strmine te tako stvaraju prirodne doline i putove za ulaz u goru. Neki od ovih potoka stvaraju i močvarne bare, kao što je Selimagina bara, koja se veći dio godine nalazi pod vodom, a nastaje od velikog broja brzica s planine, što se ruše za kišnog doba s masiva Kamena između sela Vlaknica i Brusnika. Tu su stvorene duboke prirodne vododerine, koje u luku Save navodnjavaju baru, koja zna biti u proljeće pravo jezero. Ispod Motajice, na njenoj istočnoj strani, stoji veće selo Kobaš (92 m). Slav. Kobaš na lijevoj obali Save, selo čisto i vrlo uredno, leži oko 2 km zapadno od ušća Orljave u Savu. Nasuprot, na bosanskoj obali, leži manji dio Kobaša pod imenom Bos. Kobaš. Selo nema ni 1000 stanovnika, a vrlo se razlikuje od Slavonskog Kobaša i gotovo se čini nevjerojatnim, da samo jedna rijeka može podijeliti ovako dva različna svijeta, koji iako na dohvat glasa — ipak nemaju baš gotovo ništa zajedničko osim jezika. Iz posve hrvatsko-slavonskog ambijenta prelazi se odjednom u posve konzervativno bosansko seoce, koje kao da nije u Posavini. Kroz Bos. Kobaš teče mali potok Lupavica, koji ispod džamije utječe u Savu. Dolinom toga potoka ulazi se u vrlo zanimljiv dio Motajice planine između gorskih grebena Mlađanovca, Hunke i Kruškovca te Milinog brijega na istoku. Dalje na istok od Bos. Kobaša cesta nas vodi stalno uz Savu do sela Korovi. Na polovici puta odvaja se od te ceste dobar put na jug kroz malo selo Seferovac (ili Nova Ves) te se u nekoliko zavoja penje iznad potoka Osovica na Lipovu Kosu (330 m) i odavle spušta dalje na jug i veže ovaj kraj s kotarskim centrom Derventom, koja je odavle udaljena oko 40 km. Na mjestu blizu ceste, gdje Steljački potok utječe u Osovicu, ima malo stočarsko naselje Namastirice — dobra baza planinarima. Odavle počinje dobar put duž cijele Motajice planine preko Elinske kose (352 m) na Steljačku Kosu (409 m), te izlazi na južnu stranu oštre glavice Oštraje (538 m). Odavle vodi t. zv. kapetanov put u Bos. Kobaš. Tu je prirodni prijelaz, koji veže sjever s jugom. Gotovo svaki dan prelaze seljaci iz Gornje Lepenice s južne strane Motajice na rad u Bos. Kobaš i podveče se opet vraćaju kući. Južna strana Motajice stere se od glavnog grebena na jug: to je grebenska linija, koja od Oštraje ide do vrha Lipäje, prelazi hrptom Bajlaga i same Gradine, te se preko Crkvišta spušta na zapad u nizak hrbat nazvan Babin Grob i Hajdučko Groblje. Negda je, pred kojih 20 godina, ova strana Motajice bila vrlo živa zbog šumske pruge, koja je od Kaoca kojih 30 km. motala kroz duboke drage i dolove i penjala se dosta visoko sve do šumskog naselja Dragojevići u Gornjoj Lepenici. Danas su ostali samo tragovi toga života — inače je danas ta strana gore tiha i mirna. Iako bi prirodan put trebao biti ulaz u ovaj južni dio Motajice, jer je geografskom postavom odlično orijentiran i razveden — ipak on to nije, niti će ikada biti. Nije to doduše još ni sjeverna strana, ali onim časom, kada se Sava premosti, otvorit će se pristup Motaj ici, i to će biti ekonomski procvat ove inače vrlo bogate naše planine. S Motajice na jug teku brojni i dugački potoci, jer se planinski lanci polagano spuštaju na jug, tvoreći nekoliko lijepih dolina, u koje su se smjestila velika ali razbacana sela: Injani, Borovčani, Donja i Gornja Lepenica. Najljepša je doima Celare i Stojkovića, što izvire ispod samih Visova (490 m), vrlo lijepog vrha u blizini Gradine. Sela na jugu Motajice vrlo su siromašna, te ne možemo očekivati nikakvih usluga od još dobrim dijelom konzervativnih bosanskih stanovnika, koji o turizmu i planinarstvu nemaju pojma. Ipak su to krajevi tako lijepi i veličanstveni u svojoj prostranoj prirodi i vidicima, da se uvijek isplati poći u njih onome, tko traži i nalazi u prirodi svoje zadovoljstvo. Motajica planina nema nikakvih planinarskih objekata i skloništa. Ona je slabo posjećivana, a to je i razlog, da se ne može naći širi krug njenih ljubitelja, jer bi onda postala i bolje znana i opjevana. U geografiji Motajica nema neko naročito mjesto. Ali ipak njena lokacija je zanimljiva. Nijedna se planina ne približuje više Savi u Posavini od Motajice. Sava i danas pomalo i postepeno odnosi kamenje i zemlju s Motajice te tako ruši i potkopava planinu. Motajica je dobila svoje ime vjerojatno po stanovnicima Slav. Broda'. Još kao malo dijete sjećam se priča starih ljudi, da je kiša tu kada se počne motati oko Motajice. Za Brođane je Motajica »babin kut«, odakle dolazi kiša i nevrijeme, i predstavlja i danas pouzdani barometar i kada se Motajica zamota u oblake, evo odmah i kiše. Drugi put tumačenja čuo sam također u Brodu. Motajica je zamotana u guste i neprohodne šume, gudure, doline, vrhove i provalije. Tko se zamota u tako šta, taj je propao i nema mu spasa od lutanja. Da je Motajica doista povrpani planinski sistem i bogato raščlanjen, točno je, i zato i ovo narodno pričanje može biti u vezi s postankom njezina imena. Pristupi do Motajice su isključivo sa sjevera od željezničke pruge Zagreb —Beograd. Najbolje ishodište je Nova Kapela za brzi vlak i stajalište Lužani za putnički. Prvi prilaz iz N. Kapele je kraći. On prelazi autoput te uz potok Kovačevac vodi kroz veliko posavsko selo Živike u Pričac na obali Save. Odavle se čamcem lako prebacimo na suprotnu bosansku obalu, odakle okolo Selimagine bare dolazimo na cestu pod samu Motajicu. Od ceste do vrha Gradine treba oko jedan i pol sat uspona. Od N. Kapele do sela Pričac na Savi treba dva sata hoda. Drugi prilaz sa stajališta Lužani bolji je, jer nas dobar posavski drum vodi od same stanice uz rijeku Orljavu sve do Kobaša (10 km), a tim putem stalno voze i kola, te se lako povezemo do Kobaša. Ovdje se kompom, koja stalno po danu radi, prebacimo u Bos. Kobaš na drugu obalu Save i tako smo eto u ishodišnom, mjestu pod samom Motajicom. Iz Bos. Kobaša je lijepa panorama na čitavu planinu s glavnim vrhovima. Najljepša je oštra Oštraja, koja se izdvojila od glavnog masiva dubokim prijevojem. Tko prvi put dođe u Bos. Kobaš, najbolje je da se obrati na popularnog planinara i vrsnog poznavaoca Motajice Ibrahima Muhića, zvanog »Ibro-Tošo«. Tako smo prvi put učinili moj prijatelj i ja, kada smo se jednog ranog jutra prošle godine našli u ovom bosanskom seocu s namjerom, da upoznamo planinu, i našli Ibru na radu oko kuće. On je znao, što smo željeli, pa da ne gubimo puno vremena, odmah je pošao s nama, i tek putem smo se sporazumjeli, kamo ćemo toga dana. Ibro je stariji čovjek, dobroćudni Bosanac. Pasionirani je planinar, ali samo u krugu »svoje Motajice«. Kako doma živi, takav i hoda gorom. S njime nema bojazni, da ćemo sići s puta, jer Motajica je za njega kućno dvorište. I moj prijatelj Mladen i ja uvjerili smo se mnogo puta, koliko prirodne inteligencije, želje za znanjem, a i stvarnih iskustava posjeduje ovaj priprosti čovjek. Pokušat ću opisati jedan naš put kroz planinu u jednom danu. Ujutro smo krenuli iz Bos. Kobaša odmah iza džamije na jug uz potok Kamen, odakle su divni vidici na samu planinu i nazad na široku Posavinu. Uskoro smo ušli u šumu te smo prolazili uz pokusne rudokope kaolina, koji se vadi duž cijele planine. Došavši do kose, zvane Šibulje, presjekli smo ovo bilo i spustili se u malu dolinu Široki Potok. Pred nama se uzdigla Oštraja (538 m), najljepši vrhu Motajici. Uspon na nju nije osobito težak, i pristupi su po volji slobodni. Jedino valja paziti, da ne pođemo u kratkim hlačama, da se ne izbodemo od brojnih kupinovih povijuša. Sa vrha Oštraje puca daleki vidik na istočnu Posavinu. Vidi se lijepo Slav. Brod i tok Save na istok, na sjever Požeške planine, a na jug bosanske.. Na zapadu zatvara pogled visoka Lipäja (641 m), po visini drugi vrh u Motajici, sva u gustoj šumi. S Oštraje moguć je silaz na sve strane. Mi smo sišli bez puta, držeći se smjera Lipäje, na koju smo naumili da se dalje popnemo. Ovaj put neobično je zanimljiv — naročito zbog vanredno bujne vegetacije i visoke paprati te oštrog i suhog granja, da je u meni stvorilo dojam neprohodne i zagrađene barijere. Ipak sve je bilo lijepo, i nedugo našli smo se na Lipäji. Pod njom smo naišli na izvor dobre vode. Na Lipäji je podignuta triangu- lacijska oznaka na drvenom tornju visokom oko 20 metara, da se vidi signal. Uspon na ovaj toranj omogućen je dobrim penjačima uz malo opreza, ali zato nadasve zahvalnim krasnim razgledom na sve četiri strane. Lipaja je razgledište prvoga reda. Vidici su za vedrih dana daleki i jasni, da čitava posavska ravnica tamo od Novske pa do iza Broda leži pod nama kao kakav reljef sa svakom kućicom, potokom i putom. A raznobojne površine slavonskih polja, oranica, pašnjaka znadu se sklopiti u takav sklad boja, da ih ni današnji modernizam ne bi nadmašio. S Lipäje pošli smo dalje na drugo gorsko bilo zvano Bajlazi sa dva vrha. Zapadniji je viši, visok je 614 m. Od Lipäje do toga vrha treba oko pola sata hoda, a od Oštraje do Lipaje oko jedan sat. Sve je blizu, a teren veoma lagan,ljeti hladovit, bogat vodom i pun čiste i mirne prirode. Planinariti Motajicom' s Ibrom stvarno je uživanje. Bez njega bio bi to naporniji rad. S Lipäje prešli smo Bajlage i zašli u jedan kotao do vrela Babini Čanci s izvanrednom planinskom vodom. To je bazen izvorišta rijeke Lepenice, a vrelo je bogato mineralima; nažalost nismo mogli do danas ispitati sastav ove vode. Odavde je uspon na samu Gradinu teže pogoditi, ali treba se držati više smjera prema sjeveru dok ne počne jači uspon. Svi putovi u Motajicu, pa i naznačeni u karti, ustvari su dosta slabi, i najbolje je služiti se kompasom i kratiti sve smjerove kroz šumu. Na vrh Gradine (652 m) dolazimo s južne strane. To je najviša točka u Motajici i ima slično kao i na Lipaji toranj i trigonometar. S vrha ovog tornja puca široki vidik, na zapadni dio Posavine. Jasno gledamo Maksimov Hrast i Kapovac u Babjim Gorama, pa Psunj s Brezovim Poljem i čitav masiv Dilja. A na jugu toliko brojne bosanske planine, da nismo nikada ni pomišljali da ispitujemo pojedine kutove i odredimo, koji je koji vrh. A obronci Jovanova brda i Visova željeli su, da stignemo danas još i na njih. Ali to bi za današnji dan bilo suviše. Od Bos. Kobaša do Gradine treba preko Oštraje, Lipäje i Baj-laga skoro četiri sata hoda. Zato smo okrenuli na sjever, te se preko lijepih i brojnih uvala i vrhova probili do ceste pod Savom i time zaključili lijepu šetnju kroz centralni dio Motajice. Međutim time nismo iscrpili sve o Motajici. Ova planina van prve ruke sakriva mnogo toga, što je vrijedno znati o njoj. Tako u bazenu Lupavice ima čitavi -niz gorskih kosa (Tanka K., Hunka, Kruškova, Grbina K.) razdvojenih potocima (Široki P., Studena Voda, T.upavica), koji su divan predio za šetnje, koje nas mogu posve odmoriti i ispuniti pravim planinarskim zadovoljstvom, jer je priroda ovdje lijepa i zanimljiva. A dalje na jug, u dugačkoj kosi zvanoj Elinska Kosa, koja je doduše niska, ali bogato razvedena brojnim potočićima, što tvore Steljački potok, može se satima provlačiti tamnim gudurama i slušati brojne slapove i šum vode. Narod ovaj kraj zove Sijena, jer- ovamo sunce nikada ne probija. Još ima jedan zanimljiv put kroz Motajicu. To je onaj, kojim je prije više od desetak godina prolazila pruga Turčić, što je izvozila drvo iz planine do Kaoca na Savi, gdje je bila pilana uz samu Savu. Danas je pruga dignuta, ali trasa postoji kao put, koji nas vodi kroz brojne duboke klance Bisina potoka, te brojnim dolinama sastavaka potoka Lepenice i Gornje Celare. Odavle su vrlo laki usponi na vrh Kamenite Glavice (473 m) i Visova (490 m), odakle su lijepi razgledi na jug. Put cestom od Kaoca do Bos. Kobaša iznosi 12 km i prolazi ispod same planine ostavljajući desno na njenim obroncima mala sela Rijeku, Vlaknicu i Brusnik. Ovo zadnje selo dade se osobito koristiti kao polazište na Gradinu, ako se polazi iz Bos. Kobaša, a ne želi prelaziti ostale vrhove, jer je onda upola kraći put. Svako doba godine ima na Motajici svoje čari. Ipak je ljeto najpogodnije, da je posjetimo, jer tada ona dobiva svoj puni plašt, koji je diže i puni bogat stvom boja i duboke hladovine. Sjećam se uvijek Motajice planine, njezinih hladnih i bistrih vrela, potočića, koji žubore, lišća, kad zašumi uzvijeno laganim vjetrom. Ona je vrlo lijepa planina, nije daleko od nas i bilo bi dobro, da je još bolje i temeljitije upoznamo. Ona nas očekuje .... Motajica, gora blagorodna Poljoprivreda i selo, internet magazin Postavio Dejan Ilić dana maj 6, 2010 Poveznica: http://poljoprivredaiselo.com/2010/05/motajica-gora-blagorodna/ Napisao Žarko Šarić, "Šume" Na krajnjem sjeveru Republike Srpske, kao rajsko ostrvo izronilo iz savske nizine, uzdigla se planina Motajica. Pitoma i sva obrasla u zelenilo, Motajica se nadvila nad korito rijeke Save kao da je želi prekoračiti i produžiti ka ravnoj Slavoniji da joj razbije monotoniju i dosadu. Između rijeke i planine nekako se ugurala krivudava asfaltna cesta zvučnog imena Sjeverna bosanska magistrala, koja spaja banjalučku kotlinu i plodno Lijevče polje sa Posavinom i Semberijom. Tri opštine: Srbac, Prnjavor i Derventa, opkolile su i naslonile se na Motajicu da se ukrase njenom ljepotom i počaste njenom ljepotom i počaste darovima koje ova zelen-planina nesebično pruža. Motajica u sumrak Sa svojim blago zaobljenim i zelenilom poraslim vrhovima (Gradina 652, Lipaja 643 i Oštraja 521 m), Motajica se u poređenju sa “pravim” planinama doima zaista pitomo i krotko. Ali, to je samo privid. Ovom gorom zavodnicom motaju se potoci i udoline, bregovi i padine – ona vas kao na prevaru mami u svoje okrilje u kome nerijetko zalutaju i oni u njenoj neposrednoj blizini rođeni, i izgube se. Po svemu sudeći, upravo zbog tog “motanja” i “izmotavanja” Motajica je i ponijela svoje ime. Burna prošlostIma Motajica svoju zanimljivu prošlost. U vrijeme buna i ratova ona je bila zbježište i zaklonište pred turskim askerima, austrijskim i njemačkim osvajačima; na njoj su četovali ustanici 1875.-18. godine. Boravili su ovdje i vodili krvavi bratoubilački boj proleteri Zdravka Čelara i Dražini četnici, a za vrijeme otaxbinskog rata preko Motajice je vodio proboj iz blokade, prema Koridoru i putu spasa prema Srbiji. Zbog bogatstva svojih šuma ova planina bila je na oku domaćih i stranih profitera i eksploatatora. Kako u svojoj knjizi “Srbac, naselja i stanovništvo” navodi hroničar srbačke prošlosti Danilo Košutić, velika sječa na Motajici zabilježena je 1869. godine po nalogu Porte, kada su isječene ogromne količine hrastovih i bukovih stabala za kupce iz Trsta, Siska i Beograda. Velike sječe vršene su i za vrijeme Austrougarske i otpremane prema Beču i Pešti, a u posljednjoj velikoj sječi 1926.-31. godine, firme “Turčić i sinovi” i “Slaveks” bile su izgradile na desetine kilometara šumske pruge za izvoz drveta. Motajica u pjesmi O Motajici se odvajkada pjesme pjevaju, a najnoviju sačinio je Srpčanin, pjesnik Đuro Milekić, odavno nastanjen u Aranđelovcu, ali nikad izliječen od bolesti zvane nostalgija. U svojoj, (nažalost još neobjavljenoj) knjizi “Hajdučki uranak na gori Motajici”, on pjeva : “Čaj goro Motajice/I sestro i tugo/Pričuvaj nam, goro čarna/Hajduka od vuka/Pričuvaj nam, mila sejo/Vuka od hajduka/Pričuvaj nam, mila majko/Vuka i hajduka…” Darovi “krotke zavodnice”Toliko o istoriji i prošlosti, tek da se ne zaboravi, a možda neke znatiželjnike potakne na traganja i istraživanja i o zelenoj planini nove zapise sačine. A o Motajici, ovoj današnjoj, valja još reći da svojim bujnim raslinjem obogaćuje i krijepi vazduh u posavskoj ravnici, mami vjetrove i pomaže posestrimi Savi da rastjera magle, da svojim zelenim plućima diše za Posavinu i Slavoniju. Kakvih sve drugih blagodeti nudi “krotka zavodnica”, teško je i pobrojati. Ono što se vidi i iz aviona i iz podnožja su šume, šume… Bukva i hrast kao vječni ljubavnici ne odvajaju se jedno od drugog i sa svojim brojnim potomstvom uzimaju najviše prostora. Poznavaoci ovog drvenog svijeta tvrde da je riječ o najkvalitetnijem drvetu ove vrste u Evropi. Sa zadovoljstvom im vjerujemo na riječ. Uz bukve i hrastove, za svoj životni prostor bore se grab, lipa, cer, javor i neke druge vrste drveća. Bore se i uspiju da opstanu i množe se. A onda se u ovu šumsku zajednicu umiješao i čovjek. Zasadi crnogorice već su uveliko stasali i udomaćili se na blagim padinama, pa zimi, kad se Motajica zaodjene snijegom, djeluju kao bujnom maštom aranžirana ikebana. Motajica neće ostaviti gladne ni za ljude ni zvjerinje. Na proplancima i prisojima početkom ljeta sunčaju se šumske jagode, pa se zacrne kupine, kite se plodovima divlje trešnje, kruške i jabuke divljake. Iz plodnog humusnog tla izrastaju svakojake gljive. Najplodniji su vrganji, ali ne zaostaju daleko ni bukovača, lisičarka, hrastovača, sunčanica, rujnica… Dakako, tu je i mnoštvo ljekovitog bilja, čiju namjenu i vrijednost ljudi, nažalost, nisu ni približno spoznali. Sa hrastova motajičkih svake jeseni obilato “kaplje” žir, što je dobar razlog da se na ovoj planini množe divlje svinje, ali i da na njoj tokom cijele godine, u punoj slobodi i bez nadzora svojih vlasnika, obituju, tove se i umnožavaju krda domaćih svinja. Bujni pašnjaci i gustiši pružaju udoban boravak srnećoj divljači, a iz prekosavskih šuma Savom često zaplivaju jeleni i košute, znajući po predanjima predaka, ali i iz vlastitog iskustva, da će se na Motajici bogato pogostiti. Kako je njihov smrtni neprijatelj vuk gotovo istrijebljen, vođeni nagonom opstanka, čak iz krševite Dalmacije, na Motajicu navraćaju čagljevi. Naći će na Motajici uslova da opstaju i brojne druge životinje: lisice, jazavci, kune, ježevi… Šta Motajica skriva u svojoj utrobi, zasad se tek nagađa. Pouzdano se jedino zna da njene sjeverne padine sadrže bogata nalazišta kaolinizovanog granita iz koga se separacijom izdvaja više sastojaka, dragocjenih u industriji nemetala. Kvarc, liskun, feldspat i posebno kaolin visokog kvaliteta, sastavni su dijelovi motajičkog granita koji se godinama vadi iz njedara Motajice i tek djelimično prerađuje u manjem industrijskom pogonu u Kobašu. Zaista, Motajica je gora blagorodna. Domaćinsko gazdovanje Na ravno 14.247 hektara Motajice gazduje Šumska uprava Srbac, kao sastavni dio Šumskog gazdinstva “Gradiška”. S pravom se može tvrditi da se šume na ovom području nalaze u rukama pravih domaćina: oko 80 zaposlenih od čega sedam sa visokom stručnom spremom i 33 šumarska tehničara. Diplomirani inžinjer šumarstva Radenko Tomaš, upravnik Šumske uprave Srbac, ne bez ponosa, ističe: “Zaslugom ljudi zaposlenih u ovoj Upravi očuvane su šume Motajice i cjelokupan biodiverzitet. O tome najuvjerljivije svjedoči činjenica da smo za domaćinsko gazdovanje šumama dobili vrijedno međunarodno priznanje FSC, sertifikat za gazdovanje šumama.” “Lična karta” srbačke Uprave zaista je vrijedna pažnje i uvažavanja. Od ukupnih površina, na visoke šume sa prirodnom obnovom otpada 13.153 hektara ili 90 odsto. Bukva zauzima 7.520 hektara, hrast 5.506, a ostale šume 120 hektara. Šumski zasadi (četinari i lišćari) zauzeli su 677 hektara i svake godine se uvećavaju za oko 8 hektara hrasta, javora, jasena, divlje kruške i jabuke, oraha… Područje kojim gazduje Uprava iz Srpca ima i neke specifičnosti. Primjera radi, Novi Martinac obiluje divljom trešnjom, po čemu je najbogatije područje u BiH. Trešnja, izuzetno značajna za očuvanje biodiverziteta, maksimalno je zaštićena. Na lokalitetu Lepenice, odjel GJ 16 je svojevrstan rasadnik hrasta kitnjaka, a ova godina, kako se očekuje , trebalo bi da bude godina punog roda. Već smo naveli da je Motajica stanište brojnih životinjskih vrsta pa je logično da ovdje računaju na prihode od lovnog turizma. Uprava iz Srpca brine o privrednom lovištu na 23.500 hektara, a kako je ovo resurs koji otvara značajne privredne perspektive, u lovstvo se konstantno ulaže. Između ostalog, na Motajici se gradi lovački dom u čiju izgradnju se investira oko 140.000 KM. Po svemu sudeći, Motajica će u dogledno vrijeme otvoriti vrata i vjerskom turizmu. Na lokalitetu Osovice otkriveni su temelji srednjovijekovnog manastira na kojim bi trebalo da iznikne novo manastirsko zdanje sa dva konaka. Temelje je osvještao vladika banjalučki, gospodin Jefrem, a u toku je izrada projektne dokumentacije. |
MOTAJIČKE SUZE
Autor: Eko Motajica; Datum objave: 11.5.2016. Opis:Film o izvorima, potocima i šumama planine Motajice. Autor: Saša Gašić Producent: Dejan Gašić Narator: Dragan Radonjić Muzika: Petar Iljič Čajkovski Produkcija: EKO MOTAJICA Izlet na Motajicu Čika Stipe, Slav. Brod Dne 6. VIII. 1933. Za sve nas Brođane Motajica je najzanimljivija planina. Ona je za nas svojim jasnim ili tamnim konturama najbolji d neprevarljivi barometar. Zato je Motajica svim Brođanima — a osobito vinogradarima — i draga planina, jer nam mnogo lijepog i korisnog unaprijed nagoviješta. U Bos. Kobašu nasuprot Slav. Kobaša, započesmo p uspon na Motajicu, koji nije bio lagan, jer je mjestimice bio veoma strm ... Išli smo od mjesta pristajanja cestom do km 39, pa se onda popeli na kotu 309 — Bajlazi brdo — Prosjekna gradina 614 — pa na sedlo 543 te na Motajičku gradinu, odakle smo se spustili preko kote 336 potokom Brusnik na cestu blizu km 40, te se cestom vratili polaznoj točci. Na mjestima, gdje je bilo malo čistine od iskrčene šume, pružao nam se divan izgled na sve one slavonske pejsaže, koje smo htjeli s Motajice vidjeti. Šteta što na vrhu Motajičke gradine 652 m nema osobitog izgleda, jer je sve obraslo šumom, a potrebna piramida, koja bi ovdje bila korisna, još nije postavljena. Planinari na Motajici Izvorni članak: Planinari na Motajici, Naše planine, 1989, br. 9-10, str. 209 Autor: Đuro Filips Sjeverna strana obrasla je šumom do samog vrha, kroz koju se između stabala nazire Posavska ravnica. Na vrhu podignuta je piramida (»kula«), ali ne služi kao vidikovac. Floristički je bogata, pogotovo na pribrežnim travnjacima, čistinama i na grebenu. Za planinare iz Slavonije ili iz Zagreba prilaz na Motajicu lako je dostupan od Bosanskog Kobaša koji leži na obali Save nasuprot Slavonskom Kobašu, a ovaj je opet dobro povezan autobusnom linijom sa Oriov- cem (želj. stanica) i Slavonskim Brodom. Od Oriovca do Slavonskog Kobaša na Savi ima 8 km. Vrlo ugodan dojam pruža ovo mjesto s lijepim kućama, asfaltiranim ulicama, kejom uz Savu, a ono što mu daje naročitu draž jesu brojna gnijezda s rodama na dimnjacima starih kuća, na električnim i telefonskim stupovima. Već radi samog Kobaša, jednog i drugog, isplati se doći u ovaj kraj! Treba reći da smo u Slavonskom Kobašu pri povratku bili izvrsno počašćeni u kući naših prijatelja. Prijelaz preko Save obavlja se brzo čamcima s motorom ili skelom (kompom). Bosanski Kobaš udaljen je oko 300 metara od Save, mnogo je manji, s naglašenom poljoprivredom. Kroz njega prolazi nova asfaltna cesta =trbac — Derventa. Ima ugostiteljsku radnju i trgovinu, kao i neke druge objekte. Odmah upada u oči lijepa džamija u bosanskom stilu (18. stoljeće), koja daje obilježje ovom kraju. Za uspon na Motajicu postoji nekoliko putova, a sigurno je jedan od najlakših i najjednostavniji onaj po kojem smo mi išli. Put vodi iza mjesne džamije Motajičkom ulicom, kratko vrijeme kroz naselje, zatim kroz polja i izbija na malu visoravan s koje se pruža lijep pogled. Dalje produžavamo uz potok, koji nekoliko puta prelazimo i koji nas prati sve do ispod grebena. Grebenom za 45 minuta lagana hoda stižemo do samog vrha. Put nije markiran, ali je vrlo lijepo izveden. Čitav uspon traje, uz odmore, oko dva i po sata. Budući da su veze dobre, moguće je istoga dana vratiti se kući. Ipak, za planinare koji dolaze iz Zagreba ili dalje, preporučuje se noćenje u planinarskom domu »Đuro Pilar« na Brodskom vinogorju (PD Dilj), koji je poznat po dobrom smještaju i opskrbi, te kao ishodište za lijepe šetnje po Dil.iu. Vraćajući se s Motajice razmišljao sam o tome zašto planinari ovu lijepu, pitomu i romantičnu planinu tako rijetko posjećuju, gotovo je zaboravljena, premda se nalazi na dohvatu najprometnijih komunikacija. Po svojoj visini ne zaostaje za većinom naših slavonskih planina. Pristup je lagan, stanovništvo susretljivo, a ipak rijetko se ovamo dolazi. Je li razlog u tome što nema markiranih puteva niti planinarskih objekata, što nema otvorenih vidika? Međutim, Motajica može biti vrlo zanimljiva za planinare i izletnike, kako bosanske, tako i za one iz slavonske Posavine, kao i drugih gradova Slavonije i zagrebačke regije. Otvaranje Motajice za planinare uveliko bi pripomoglo razvoju turizma u ovim relativno siromašnim krajevima. Dosada na tom planu nije ništa učinjeno. Osim rijetkih planinara iz Slavonskog Broda, Pakraca ili drugih, ovamo uglavnom nitko ne dolazi. Foto-reportaža
Pogledajte foto-reportažu s uspona na vrh Gradina od Gornje Lepenice Izvor: Forum tuzlatrije Autor: CEMBAUER STEVO-STIV -> OTVORI
|
|
Lijevče polje je oblast u sjevernom dijelu Bosne i Hercegovine. To je ravnica u donjem toku Vrbasa, između rijeke Save na sjeveru, planina Prosare na zapadu, Motajice na istoku i Kozare na jugozapadu. Zemlja je plodna, a klima umjereno-kontinentalna. Poljoprivreda je ovdje najzastupljenija grana privrede. Ovo područje pripada općinama Bosanska Gradiška, Laktaši i Srbac.
Lijevče polje je prometno dobro povezano s drugim regijama. Smješteno je pored rijeke Save na granici s Hrvatskom, ovdje se nalazi zračna luka Banje Luke, te auto-cesta Banja Luka — Bosanska Gradiška, koja najvećim dijelom prolazi kroz ovo polje. Na sjeveru Lijevča polja nalazi se močvarni kompleks Bardača. |
1945. godine vođena je Bitka na Lijevča polju od 4.-10.4.1945.
PROČITAJ VIŠE NA WIKIPEDIJI ZNAMENITI LIJEVČANI
|
|
Srbac iz vazduha 2014
Autor: billysrs |
O Planinarske staze na MotajiciSRBAC - MLAĐENOVAC - GORNJA LEPENICA
Polazna točka: Srbac Odredišna točka: Gornja Lepenica Trajanje: 7 sati Opis staze: Srbac - Mlađenovac - 15 km; 4 sata hoda Mlađenovac - Dragojevići - Gornja Lepenica (Durova) - 10 km; 3 sata hoda U Mlađenovcu postoji izvor vode GORNJA LEPENICA - GRADINA
Polazna točka: Gornja Lepenica (Krejin ranč), 197 m n.v. Odredišna točka: vrh Gradina (652 m) Trajanje: oko 2:30 sata Težina staze: rekreativna; pogodna za sve uzraste O Markirana staza (održava PD Motajica, Srbac) Opis: Polazak je iz Sela Gornja Lepenica - lokacija Krejin ranč (197 m n.v. LOKACIJA NA KARTI), koji se nalazi 20 km od Srpca. GRADINA (652 m) - LIPAJA (643 m) - GORNJA LEPENICA
Polazna točka: vrh Gradina (652 m) Odredišna točka: Gornja Lepenica (Krejin ranč, 197 m n.v.) Trajanje: 2 sata Težina staze: rekreativna; pogodna za sve uzraste Opis: Ovo je jedna od varijanti uspona, odn. spusta s vrhu Gradine u Gornju Lepenicu, preko vrha Lipaja: Gradina (652 m) - Lipaja (643 m) - Nikolića potok - Krejin ranč (Gornja Lepenica) SRBAC - ZLATIBOR - BABIN GROB - GRADINA
Polazna točka: Srbac, Dom zdravlja Odredišna točka: vrh Gradina (652 m) Trajanje: Težina staze: rekreativna; pogodna za sve uzraste O Markirana staza (održava PD Videta, Srbac) Staza do Babinog groba dugačka je oko 10 kilometara. Vodi od Doma zdravlja u Srpcu, preko izletišta Zlatibor (gdje su postavljene klupice za odmor), do Babinog groba te dalje do vrha Gradina. Uz limenu markaciju, na ovoj stazi nalazi se i drvena crvena markacija u obliku ploče sa strelicom sa natpisom "TRANSVERZALA", koja ide istom tom stazom do Gradine pa dalje do Durove u Lepenici. BRUSNIK - GRADINA
Opis: Sjeverni pristup vrhu Gradina NIKOLIĆA POTOK - GRADINA (652 m)
KOBAŠ - GRADINA (652 m)
O stazi: Uspon iz Kobaša (bosanskog), bio je jedan od najlakših i najjednostavnijih. Nekada se do Bosanskog Kobaša motornim čamcima ili skelom (kompa) moglo doći iz Slavonskog Kobaša. Opis uspona iz 1989. godine: Put vodi iza mjesne džamije Motajičkom ulicom, kratko vrijeme kroz naselje, zatim kroz polja i izbija na malu visoravan s koje se pruža lijep pogled. Dalje uz potok, koji se prelazi nekoliko puta i koji prati stazu sve do ispod grebena. Grebenom se za 45 minuta lagana hoda stiže do samog vrha. Čitav uspon traje, uz odmore, oko dva i po sata. Izvor: Planinari na Motajici, Naše planine, 1989, br. 9-10, str. 209; Autor: Đuro Filips LEPENICA - SMRTIĆI - MANASTIR OSOVICA |
O Petrovdanska transverzalaPetrovdanska transvezala je tradicionalna manifestacija koju svake godine 7.mjesecu organizira Planinarsko društvo "Videta" iz Srpca. Ruta transverazle nije ista svake godine, a neke od dosadašnjih ruta su slijedeće:
DIONICE TRANSVERAZLE 1. selo Kaoci - Babin grob 30 min 2. Babin grob - raskrsnica Mlađenovac/Pale 45 min 3. Raskrsnica - Mlađenovac 30 min 4. Mlađenovac - Nikolića potok 40 min 5. Nikolića potok - Izletište 30 min 6. Izletište - Durova 1 h i 30 min Ukupna dužina staze: 15 km 1. Gornja Lepenica (Krejin ranč) - Gradina 3 h 2. Gradina - Lipaja - Milankovića potok - Eko kamp "Durova" 3 h 1. Vlaknica - Gradina 2 h 30 min 2. Gradina - Krejin ranč 2 h 30 min |
|
Manastir Osovica nalazi se u podnožju Motajice, tridesetak kilometara od Srpca.
U lipljanskom Psaltiru (manastira Liplje, kod Tesića, na padinama planine Borja) tiskanom u Veneciji 1570. spominju se i veze Liplja i Osovice - smatra se da je riječ o manastiru pod planinom Motajicom kod Kobaša, a čiji su materijalni tragovi bili nestali, i zadržao se spomen jedino u predajama i legendama, ali i rijetkim i nedovoljno preciznim zapisima). [8] Godine 2008. godine počele su pripreme za obnovu manastira Osovice. Nakon 5 godina izgradnje dovršeno je nekoliko objekata manastirskog kompleksa, koji se prostire na 30 hektara. Središnje mjesto u novoobnovljenom kompleksu zauzima glavna manastirska crkva posvećena Blagovjesti Presvete Bogorodice, zatim dvije kapele od kojih je veća posvećena Svetom velikomučeniku Prokopiju, dok se manja nalazi u manastirskom zvoniku i posvećena je Svetom ocu Nikolaju. Ovdje je, navodno, bila zadužbina kralja Dragutina iz 1330. godine, koju su Turci potpuno srušili i opustošili 1695. godine. Arheolog Milan Đurđević obavljao je istraživanje i on tvrdi kako je pronašao dokaze da je ovdje postojao manastir početkom 14. stoljeća. A na jednom dokumentu iz 1330. godine nalazi se otisak pečata na kome na staroslavenskom jeziku piše "Blagovjesti Presvete Bogorodice - Osovica" - kaže monah manastira Dositej. [10] |
Manastir Osovica iz vazduha (Srbac) 2014
Autor: billysrs Dokumentarni serijal 'Manastiri' : Osovica
Autor: SRNA - Novinska agencija Republike Srpske Datum objave: 22.3.2025. Opis. Manastir Osovicu, koji se nalazi na granici sela Gornja Lepenica i Seferovci, kod Srpca u srcu planine Motajice. Manastir pripada Еparhiji banjalučkoj i posvećen je Blagoveštenju Presvete Bogorodice. |
|
Kaoci su podmotajičko i srbačko naselje u općini Srbac, udaljeno 10 kilometara od Srpca. Smjetilo se uz magistralnu cestu Srbac - Derventa, između rijeke Save i planine Motajice.
Prijašnje naselje Kaoci se nalazilo na udaljenosti od 4 do 5 kilometra od sadašnjeg, u samom podnožju planine Motajice. U Kaocima je rođen Stanko Bogosavac, hajdučki harambaša i jedan od učesnika srpske bune protiv Turaka 1875. godine. U Kaocima se nalazi i tradicionalna seoska kuća iz 1922. godine u kojoj su sačuvani predmeti iz ranijih vremena. Stanovništvo se bavi poljoprivredom, a Kaoci su bogati voćnjacima. PRIREDBE Turistička organizacija općine Srbac svake godine na izletištu Ljeskov Konak u Kaocima održava "Hajdučke susrete Srbac-Kaoci" (odn. Tradicionalni hajdučki susreti) u spomen na hajdučka četovanja Stanka Bogosavca i stanovnika ovoga kraja. Natjecanje se odvija u trаdicionаlnim disciplinаmа - skok preko potokа, bаcаnje kаmenа s rаmenа i nošenje hаjdučkog pismа. STANOVNIŠTVO Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 2013. - 594 stanovnika; 1993. - 828; 1991. - 788; 1981. - 788; 1971. - 786; 1961. - 851; 1953. - 931; 1948. - 873. Prezimena koja se javjaju u Kaocima su: Davidović, Majstorović, Šarić, Dragosaljević, Gužvić, Novaković, Bogosavac, Ćirić, Blaščanin, Šumar, Đurđević, Janković, Mitrović, Mikić, Grković, Sančanin, Petković. |
Hajdučki Susreti 2012.godine - Ljeskov Konak - Kaoci
Autor: Momir Bogosavac Hajdučki susreti ''Ljeskov konak'' Kaoci
Autor: Astra Master; Datum objave: 8.6.2015. Opis videa: I ove godine 06.juna 2015.god. je održana kulturno-sportska manifestacija na poznatom izletištu "Ljeskov konak", u podnožju planine Motajice u mjestu Kaoci, koja ima za cilj promociju izletničkog i seoskog turizma, očuvanje starih narodnih običaja, kao i razvijanje svijesti o potrebi što dužeg boravka u zdravoj životnoj sredini. Manifestacija podrazumijeva takmičenje u tradicionalnim sportskim disciplinama i prezentaciju starih narodnih običaja i tradicionalne gastronomije ovog kraja. |
|
Kobaš (bosanski), smjestio se na cesti između Srpca i Dervente (70 km od Banja Luke), na obali rijeke Save, nasuprot Slavonskog Kobaša.
POVIJESNI PREGLED Otomansko Carstvo je u Bosanski Kobaš došlo 1530. godine, kada je stiglo i u oba Broda (slavonski i bosanski). Kobaš je pripojen bosanskom sandžaku, dok je Slavonski Brod potpao pod požeški sandžak. Tada je u Kobašu osnovan kadiluk koji se prvi put spominje u pisanom dokumentu 1540. godine. Drugi put kadiluk se spominje 1554. godine, kada se i kasaba Banja Luka nalazi u njegovom sastavu. No, prilike su se vremenom promijenile: Banja Luka je postala sjedište sandžakbega, bosanskog sandžaka, a 1580. godine sjedište beglerbega bosanskog pašaluka. Budući da se od 1587. godine Bosanski Kobaš više ne spominje kao kadiluk, vjerojatno je da je to sjedište preneseno u Banja Luku koja se 1592. izričito navodi kao kadiluk. To prenošenje bilo je izvršeno, svakako, početkom druge polovine 16. sToljeća, s tim što se kadija u Banjoj Luci još 1587. naziva kobaškim - ali tek titularno, jer se praktična upravna vlast nalazi već u novom sjedištu. Kobaškom kadiluku, sada titularnom, pripadao je sav teritorij u porječju Vrbasa, od Jajca na sjever do Save, na istok od Bosne, zajedno sa Gradom Doborom, a na zapad do rijeke Sane. U 18. stoljeću bila je već zaboravljena stara slava Bosanskog Kobaša, pa je njegova nahija tek jedna od nekoliko u banjalučkom kadiluku. Danas Bosanski Kobaš pripada općini Srbac, koja se do 1969. godine zvala Svinjarevo. BAŠTINA U mjestu se nalazila džamija u bosanskom stilu, iz 18. st. Harem Kobaške ili Hudar-efendije džamije u Bosanskom Kobašu, proglašen je 2004. povijesnim područjem (nacionalni spomenik BiH - TEKST ODLUKE) |
Slavonski Kobaš Slavonski Kobaš nalazi se u Slavoniji, nasuprot Kobaša (bosanskog). Oba mjesta su ranije bila povezana skelom (kompom). Slavonski Kobaš se spominje još za vrijeme Mongola, tj. Tatara. O tome svjedoči tzv. "Tatarski put" u Kobašu koji je gotovo čitavom svojom dužinom razoren od vremena komasacije u bivšoj Jugoslaviji. O djelovanju Osmanlija u Kobašu govori svetište Kloštar u Kobašu. Dio tog marijanskog svetišta je srušen. Postoji legenda da su Osmanlije otele sliku Majke Božje i da su je preko mosta odnijeli na desnu obalu rijeke Save, u Bosanski Kobaš i da je slika preplivala Savu i vratila se u Kloštar neoštećena. O Osmanlijama govori i zapis da je mlada djevojka prezimenom Margetić ubila tri Osmanlijska vojnika u namjeri da ubije pašu u Požegi te tako oslobodi svoje selo. 
|
|
Crkva brvnara u Palačkovcima
Crkva brvnara u Palačkovcima (općina Prnjavor), izgrađena je 1843. godine. Ovaj svojevrstan spomenik kulture posvećen apostolima Petru i Pavlu, u potpunosti je izgrađen od hrastovog drveta. U to vrijeme, da bi se sagradila pravoslavna bogomolja po dozvolu koja je plaćena zlatom, moralo se ići čak do Carigrada. Na temelju dokumenata koji su dobiveni u tadašnjoj turskoj prijestolnici, površina crkve nije mogla biti veća od površine koju može pokriti jedna volovska koža. Dovitljivošću majstora, koža je isiječena na uske trake čijim se pletenjem dobila znatno veća površina, te izradom krova sa širokim strehama, pod koje je za vrijeme bogosluženja moglo stati dva puta više vjernika nego u unutrašnji prostor, hram je dobio svoju potpunu funkcionalnost. Zbog svoje graditeljske i estetske vrijednosti, proglašena je spomenikom nulte kategorije i stavljena pod zaštitu države. |
Gornji Palačkovci, crkva-brvnara
Autor fotografije: Suvajac, Wikipedija |
|
MIŠLJENJE Preporuka svima koji se dvoume Motajica je stvarno poseban doŽivljaj. Potrebne gume sa kramponima ali mogu proći i neke druge. Mi smo išli preko Ilova do Lepenice i tu smo skrenuli desno, tu počinje interesantniji dio, put vodi kroz selo pa nastavlja u šumu i kad sve to prodjete ako ubodete pravi put dolazite sa gornje strane Manastira Osovica. Sledeće mjesto je Kobaš i tu se uključujete na put Derventa -Srbac. Bez krampona nemojte ici na Motajicu,usponi su veliki i sa dosta dubokog šljunka". IZVOR Zoka, Dražen i Nešo; Prnjavor.info - Forum |
|
GORNJA LEPENICA
Eko kamp Srbac WEB-STRANICA - FACEBOOK Lljetni eko-kamp u Gornjoj Lepenici u kojemu sudjeluju omladinci-volonteri koji uređuju i jedno od omiljenih srbačkih izletišta u zaseoku Durova. Kamp se organizuje u organizaciji NVO "Milenijum" iz Srpca, a okuplja omladince uzrasta od 18 do 30 godina. - Volonteri su izgradili drvene klackalice i ljuljaške, stolove i klupe, a uredili su i potok koji protiče kroz ovo izletište, izgradili su pomoćni objekat u kojem se čak može i prespavati. Za vrijeme kampa održavaju se brojne kreativne radionice, Kamp ima i međunarodni karakter, pa su srbačko izletište posjećivali volonteri iz Engleske, Francuske, Češke i drugih evropskih zemalja. |
|
Youth For Life - eco-camp
Autor: dockholiday21 Opis: Omladinski kamp u zaseoku Durova u Gornjoj Lepenici na Motajici |
|
PALAČKOVCI
Ukrinski raj Etno-selo i restoran U selu Palačkovci, u neposrednoj blizini Kalenderovaca, nedaleko od magistralnog puta Prnjavor – Derventa u blizini ušća gdje se rijeka Vijaka uliva u Ukrinu nalazi se kupalište „Mitrić“. Priča se da je kupalište „Mitrić“ dobilo naziv po izvjesnom Mitru Vidiću koji je imao mlin na starom toku rijeke Ukrine. U ljetnom periodu na „Mitriću“ se okuplja mnoštvo ljudi, ne samo zbog kupanja već jednostavno da se opuste i druže u prirodi. Dok jedni sjede u hladovini i uživaju uz roštilj i hladno piće, drugi se kupaju, sunčaju na velikom travnatom prostoru, igraju odbojku ili pecaju. Za tako lijepo uređen prostor sa igralištem za odbojku na pijesku ili veliki prostor za roštilj u hladovini treba biti zahvalan gospodinu Novi Vidiću koji sve to dobrovoljno održava i koji je ujedno i vlasnik tog dijela zemlje. Uz dogovor sa gospodinom Vidićem postoji i mogućnost korištenja električne energije na mjestu za roštilj tako da se može i zanoćiti. Pored kupališta je nedavno otvoren restoran „Ukrinski raj“. Restoran je sagrađen u posebnom stilu što bi se kod nas reklo u „starinskom“. Restoran je to koji je ovo predivno mjesto pretvorio u pravi mali ukrinski raj, gdje na jednom mjestu možete da uživate u prirodi, kupanju, odbojci na pijesku i naravno provjerite ukus odličnih domaćih specijaliteta. U svakom slučaju to je samo jedan razlog više zbog koga vrijedi posjetiti ovo mjesto i kad nije sezona kupanja. Kupalište "Mitrić" već odavno privlači veliki broj ljudi u toku ljetne sezone ali u poslednje vrijeme, izgradnjom restorana i privatnih vikendica, koje se i dalje uveliko grade, ovo mjesto živi tokom čitave godine. |
|
Reference[1] WIKIPEDIJA: Motajica
[2] JURKOVIĆ, Ivan, Metallogeny of eocene syncollisional granites of Motajica and Prosara mountains. Rudarsko-geološko-naftni zbornik vol. 16 str. 31- 46. Zagreb, 2004 [3] MARKOVIĆ, Mirko: Motajica planina. Naše planine, 1956, br. 3, str. 219 (PDF) [4] Bosanski Brod - O gradu, vodic.ba, preuzeto 28. listopada 2013. [5] Tla Bosne i Hercegovine, visitmycountry.net, preuzeto 28.10.2013. [6] Source.ba - ČLANAK [7] FILIPS, Đuro: Planinari na Motajici. Naše planine, 1989, br. 9-10, str. 209 (PDF) [8] Blog Laura Barna, Manastir Lipje [9] Prnjavor Homepage, O gradu [10] Srbac: Niče veliko svetilište, Večernje novosti, 9.2.2014. Ostali izvori i literaturaILIĆ, Neđo, Sušenje hrasta kitnjaka i pojava imele Loranthus Europaeus Jacq. na planini Motajici. Radovi Šumarskog fakulteta u Sarajevu, Br. 1. Sarajevo, 2009, str. 21-33 (PDF)
JURKOVIĆ, Ivan: Metallogeny of Eocene syncollisional granites of Motajica and Prosara mountains. Rudarsko-geološko-naftni zbornik. Zagreb, 2004. (engl.) (PDF) ČIKA, Stipe: Izlet na Motajicu. Hrvatski planinar, 1934, br. 2, str. 75 (PDF) Vanjske poveznice i adrese |
|
|
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen. ODGOVARAM NA SVAKI UPIT! Ukoliko ne dobijete odgovor, molim Vas pišite direktno na slijedeću adresu: [email protected] INDIVIDUAL VISITORS SINCE JANUARY 14TH, 2019
|
DONATE TO DINARSKO GORJE WEB-PAGE (Paypal) 
Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.
All materials (textual, cartographic, photographic, audio and video) of which the sole author is DINARSKO GORJE WEBPAGE (Dinaric mountains) can be freely downloaded and used without any additional conditions. These are materials on the site where their source or author is not specifically stated. If you want to use some content from the site, and you are in doubt about its origin, please contact the Website administrator. 
PLEASE, KEEP OUR ENVIRONMENT CLEAN!
|
