---

PLANINE DALMACIJE > OBALNI DALMATINSKI NIZ > BIOKOVO > Sutvid (Susvid)
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Velika Kapela, Sutvid, 1155 m
​​Koordinate najvišeg vrha: 43.1917, 17.1941

O PLANINI VODIČ PRAKTIČNO

O planini

Uvod

Ime planine, etimologija

Geografija/zemljopis planine

Reljef planine

Geologija planine

Vrhovi

Reljefni i ostali oblici u prostoru

Klima

Hidrologija – vode (rijeke i jezera)

Priroda

Prirodna baština

Biljni svijet - flora

Životinjski svijet - fauna

Zaštita prirode i ekologija

Stanovništvo i naselja

Povijesni / historijski pregled

Kulturno-povijesna baština

Tradicionalne aktivnosti i narodna baština

Tradicionalna gastronomija – jela i pića

Turizam

Priče iz planine …

Vodič po planini i kraju

Praktične informacije

Aktivnosti

Kada boraviti u planini?

Pješačenje i planinarenje

Slobodno penjanje i alpinizam

Biciklizam – brdski i klasični

Aktivnosti na vodi

Aktivnosti u zraku

Boravak u planini i kraju

Pristupi planini

Smještaj

Ugostiteljski objekti i usluge

Vremenska situacija / Vremenske prilike

Prometna situacija / Saobraćajne prilike

Upozorenja i sigurnost u planini

Izvori

Uvod

---

Sutvid je gorski greben (hrbat) u sastavu planinskog masiva Biokova, jugoistočno od najviših dijelova planine Biokovo i istoimeni najviši vrh u tome dijelu masiva. Vrh je, gledajući s morske strane, zapravo najviša točka dugačke stijene koja se strmo obrušava prema moru. U jugozapadnom (primorskom) podnožju Sutvida smjestila su se naselja Drašnice, Igrane i Živogošće.

Najviši vrh je Sutvid, odn. Velika Kapela (1155 m), naziv pod kojime se često nalazi na kartama. Iako male visine u odnosu na ostale vrhove biokovske središnje zone, Sutvid je odličan vidikovac, posebno prema Makarskom primorju i Biokovu.

Na ovaj vrh moguće je pristupiti s južne strane iz mjesta Zaostrog, te sa sjeverne strane iz sela Brikva. Od navedenog vrha Biokovo se reljefno stupnjevito "spušta" sve do posljednjeg biokovskog vrha Sv.Ilija 773 m, koji se nalazi iznad mjesta Gradca.

Sutvid je najvjerojatnije inačica imena staroslavenskog boga Svetovida čije se ime pojavljuje u slavenskoj mitologiji u različitim oblicima (Suvid, Svantevid, Svantovid, Sventovid, Zvantevith), odnosno kristijanizirani skraćeni oblik romanskog imena sv. Vida (Sanctus Vitus).
WIKIPEDIJA

Uvećaj kartu

ENGLISH SUMMARY: Sutvid

Rilić i Sutvid dva su paralelna izmaknuta i međusobno spojena gorska grebena, koja s ostalim primorskim grebenima tvore zajedničku gorsku masu na jugoistočnom dijelu masiva Biokova
Osnova: GoogleMaps: 2019.

ŽIVOGOŠĆE Sutvid

ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI​:

• Uspon na vrhove rubnog grebena s odličnim vidicima 
• ​Pješačenje tragom starih tradicionalni trgovačkih i krijumčarski putova preko gorskog grebena

Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine
Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain

Oglašavajte ovdje:

• lokalnu ponudu,
• usluge i servise
• smještaj
• gastronomsku ponudu
• lokalne proizvode
• turističku ponudu
• aktivnosti na otvorenom i dr.

ZEMLJOPIS PLANINE

---

Hipsometrijska karta južnog dijela masiva Biokova (Rilić-Sutvid)

STANOVNIŠTVO I NASELJA

---

Povijesni pregled

---

18. stoljeće

1771.
Alberto Fortis (1741.-1803.), talijanski teolog, prirodoslovac, putopisac i redovnik, prelazi starim planinskim putovima preko vrleti Biokova i Rilića i dolazi u Kokoriće, gdje je upoznao vojvodu Antuna Prvana - Pržu kod kojeg je bio gost. Tom prigodom boraveći u dvorcu koji je i danas sačuvan zabilježio je jednu od najljepših balada pisanih na hrvatskom jeziku "Hasanaginicu". Prema nekim pretpostavkama Hasanaginica bila i rodom iz sela Kokorića.

Fortis je putovao po Europi, naročito po Dalmaciji, Primorju i Istri, o čemu je objavio niz djela, od kojih je najbitnije Put po Dalmaciji (Viaggio in Dalmazia, 1774.), nastalo kao rezultat putovanja od 1770. do 1773. godine, u kojem u dvije knjige predstavlja Dalmaciju i Primorje europskoj publici. U prvoj knjizi najveću pozornost dobiva poglavlje u kojem se idealizira život seljaka u zaleđu Dalmacije (Morlaka), dok se u drugoj knjizi raspravlja o mnogim zemljopisnim, gospodarskim i etničkim pitanjima. U djelu se nalazi i verzija Hasanaginice dana u izvorniku i prijevodu na talijanski. Knjiga je imala velik odjek, a na hrvatski je u potpunosti prevedena tek 1984. godine. Knjiga nailazi na kritike prosvjetitelja i izaziva zgražanje nad Morlacima, dok ih Fortis vidi kao miroljubive, plemenite, poštene i gostoljubive.

PROČITAJ VIŠE
Alberto Fortis: Put po Dalmaciji, prijevod: Viaggio in Dalmazia, 1774. (priredio J. Bratulić, s talijanskog preveo M. Maras, prilog s latinskog preveo D. Novaković). Globus. Zagreb, 1984., 303 str. (PDF)

Alberto Fortis

Trgovina i krijumčarenje

Preko Rilića se u starija vremena odvijao promet i trgovina, ali se krijumčario i duhan i vino.

---

19. stoljeće

1878. 
30.5.1878. svečano je otvorena tzv. Rodićeva cesta, koja je povezala Makarsku s Vrgorcem.

Stare biokovske ceste

Rodićeva cesta

Prva izravna veza između Zabiokovlja i Primorja, koja je povezivala Tučepe s Kozicom, odnosno Rašćanima, dakle Makarsku s Vrgorcem, bila je izgrađena preko Staze (preko prijevoja Saranač) tek 1878. godine, a nazvana je Rodićeva cesta. 

Povijest izgradnje

Zbog nedostatka prometnica u XIX. stoljeću u Dalmaciji, Dalmatinski sabor uvidio je vojnu i trgovačku važnost puta koji bi spajao Makarsko primorje sa zabiokovljem i Hercegovinom, koja je još uvijek bila pod Osmanlijskim carstvom. Radovi na cesti prema projektu satnika Gustava Blondeina, započeli su 1876. godine pod pokroviteljstvom austrijskog namjesnika Dalmacije baruna Gavrila (Gabrijela) Rodića, koji se uvelike zauzeo za njenu izgradnju. Upravo zbog toga, cesta nosi njegovo ime. U izgradnji ceste uz II. pukovniju Austro-ugarske vojske, svojim dobrovoljnim radom, bez ikakve naknade, sudjelovalo je lokalno pučanstvo makarskog i vrgoračkog kraja. Cesta vodi iz Makarske preko prijevoja Staza do sela Kozica gdje se spaja sa glavnom cestom Dalmacije (Zadar-Dubrovnik), širine je 5,50 metara, dužine 32 kilometra od čega se 16 kilometara nalazi unutar Parka prirode Biokovo. Izgradnja ceste stajala je milijun i pol forinti, a svečano je otvorena 30.5.1878. godine.  Od kolike je praktične vrijednosti za vojničke svrhe Rodićeva cesta, to se najbolje vidjelo prigodom zaposjednuća Bosne-Hercegovine 1878. godine. Do 1970-ih godina, kada je izgrađena magistralna cesta Makarska – Vrgorac bila je glavna poveznica Makarskog primorja sa zabiokovljem i Hercegovinom.

Natpis na spomeniku u Kozici, koji je srušen nakon Drugog svjetskog rata:
„VLAVDAJVĆI FRANJO JOSPI I. CESAR AVSTRIJSKI BVDVČ NAMJESTNIKOM BARVN GAVRIL RODIĆ KOTARSKIM POGLAVAROM VITEZ IVAN Dr LVXARDO OVA CESTA PROZVANA BARVN RODIĆ NACRTANA BI PO SATNIKV VIT. G BLONDEINV SVDJELOVANJEM PVKA SAGRADJENA OD SATNIJA  18 OBKOPNKIKA 8 I 9 MJERNIKA II PVKOVNIJE OTVORENA G. MDCCCLXXVIII.“
 
''Vladajući Franjo Josip I. cesar Austrijski buduć namjesnikom barun Gavril Rodić kotarskim poglavarom vitez Ivan Dr Lužaro ova cesta prozvana barun Rodić nacrtana bi po satniku vitezu G Blondeinu sudjelovanjem puka sagrađena od satnija 18 okolopnika 8 i 9 mjernika II pukovnije otvorena g. 1878." – Prijevod na suvremeni hrvatski književni jezik radi lakšeg prijevoda na engleski jezik.

IZVOR  140. godina Rodićeve ceste. Park prirode Biokovo

Gavrilo Rodić, namjesnik Dalmacije

Obilježje na Rodićevoj cesti

---

20. stoljeće

Drugi svjetski rat

Operacija "Albia"

Operacija "Albia" je naziv za pokušaj čišćenja  partizanskih snaga (bataljona "Josip Jurčević") kojeg su talijanska vojska i Četnici proveli krajem kolovoza 1942. Tijekom operacije četnici su izvršili mnogo zločina i spalili više sela, od tih je najmasovniji pokolj u Zabiokovlju 29.8.1942.  

Operaciju je trebalo provesti u dvije faze.

Prva faza:
​
Dijelovi divizije "Bergamo" su, u razdoblju od 16. do 27. kolovoza 1942. godine, trebali obaviti čišćenje područja planine Biokovo, a dijelovi divizije "Messina" čišćenje četverokuta Vrgorac - Metković - Ploče - Zaostrog. Te jedinice su do 27.8. sa sjeverozapada trebale dostići crtu selo Kozica (zaselak Rodić) - Biluša (k.800) - k.697 (2 km istočno od Drašnica) - sv. Stjepan (jugoistočno od Drašnica), a s jugoistoka crtu selo Kokorići - Grlica - k.865 - Zaostrog.

Druga faza:  

​U drugoj fazi je trebalo opkoliti i uništiti partizanski bataljun "Josip Jurčević" na području Brikva - V. Kapela - Sokolić. Za to vrijeme talijanske plovne postrojbe su trebale onemogućiti prebacivanje partizana na otoke Hvar ili Brač.

Operacija "Albia" 16. - 28. kolovoza 1942.
Autor: Mjurin; Wikipedija

Tijek operacije

Prije otpočinjanja operacije zapovjedništvo pješačke divizije "Bergamo" je dio svojih snaga uputilo u područje Ciste Provo i  Lovreća kako bi spriječile prodor partizanskih postrojba iz Prve proleterske brigade i Srednjodalmatinskog odreda na jug prema  Zadvarju i Zagvozdu.
Napad Talijana je započeo već 11.8.1942. godine kada je 2. bataljun 26. pješačkog puka divizije "Bergamo", zajedno s tenkovskom satnijom, započeo "čišćenje" područja između Šestanovca i Grabovca nastavivši s tenkovima prema Zagvozdu kojega su partizani bili zauzeli 9.8. Međutim, dijelovi bataljuna "Josip Jurčević" su ih dočekali kod zaseoka Svaguše (k.457) i onemogućili im daljnji prodor. Sutradan, 12.8., nakon ponovljenih napada, Talijani su prodrli prema Zagvozdu, a partizani su se povukli u područje Vlake (brdo na Biokovu južno od zaselaka Milići i Lovrinčevići). Toga dana zapovjedništvo divizije "Bergamo" je, sa zadaćom čišćenja, iz Šestanovca prema Lovreću poslalo 59. bojnu crnih košulja koje su u Lovreću naišle na otpor dijela Srednjodalmatinskog odreda i 2. bataljuna Prve proleterske brigade.
14.8. Talijani su iz poduzimali samo izvidničke aktivnosti prema Imotskom i pritom palili kuće i zatočili nekoliko osoba, a 15.8. su topničkom vatrom (105 mm) tukli položaje na Biokovu za koje su pretpostavljali da se na njima nalaze partizanski položaji (Oštri Vrh, Proždorac, Sv. Jure i još neka područja srednjeg dijela Biokova). Istoga dana je talijansko zrakoplovstvo bombardiralo zaseoke Katavići i Pivčevići iznad sela Zavojane.
Zbog snažne borbe na području Lovreć – Studenci dijelovi divizije "Bergamo" nisu mogli 16.8. izvršiti planirani napad svim snagama na sjeverozapadni dio Biokova, a napredovanje talijanskih snaga, koje su prethodno zauzele Zagvozd, prema selu Župa, iako potpomagano topništvom i zrakoplovstvom, bilo je onemogućeno jakim otporom dijelova bataljuna "Josip Jurčević".
Istoga dana (16.8.) dijelovi divizije "Messina" i četnici su s jugoistoka započeli "čišćenje" četverokuta Vrgorac – Metković – Ploče – Zaostrog.
17. i 18.8.  situacija sjeverno od Biokova se nije povoljno razvijala za Talijane, zbog čega su 18.8. uveli svježe snage na pravcu Šestanovac – Lovreć (29. bojna Crnih košulja). Poslije jače borbe dijelovi Srednjodalmatinskog odreda i 2. bataljun Prve proleterske brigade su se povukli na sjever.
Nakon manjih borbi s 3. četom bataljuna "Josip Jurčević", dijelovi divizije "Messina" su 20.8. ušli u sela Pasičina i Trnova, a 20./21.8., 3. četa bataljuna "Josip Jurčević" je napala četnike kod sela Staševica. Toga dana (20.8.) talijansko zrakoplovstvo je bombardiralo sela Gradac, Turjak i Malovan.
21.8. Talijani su uputili ojačanu satniju iz Zagvozda koja se je, iako je naišla na otpor dijelova bataljuna "Josip Jurčević" u zaselku Mlikote, uspjela probili do Imotskog. Talijansko zrakoplovstvo je i toga dana bilo aktivno napadajući prijevoj Turija (na cesti Zagvozd - Župa i neka druga područja).
Nakon što su stabilizirali stanje u području Lovreća, Talijani su 2. i 3. bojnu 26. puka divizije "Bergamo" uputili u Zagvozd, odakle su 22.8. krenuli u čišćenje u pravcu sela Krstatice. Međutim, dijelovi bataljuna "Josip Jurčević" su ih napali s padina Gradine (tt 868) i primorali na povlačenje. Istovremeno, talijansko zrakoplovstvo je bombardiralo prijevoj Turija i prijevoj Sv. Ilija na cesti Makarska – Tučepi – Kozica.
Do 26.8. talijanske snage su dostigle planirane položaje, nakon čega su postrojbe divizije "Bergamo" nastavile u dvije kolone: desna (dijelovi 25. pješačkog puka) pravcem Makarska – Tučepi – Podgora – Drašnice – Igrane, s ogrankom i jačim snagama u pravcu Tučepi – Kozica, a lijeva (dijelovi 26. pješačkog puka) pravcem Zagvozd - Lovrinčevići - Turija - Župa - Rašćane - Kozica.
Toga dana (26.8.) talijanske snage su dobile zapovijed za završnu fazu operacije. Postrojbe divizije "Messina" i četnici su trebali očistiti područje Vlaka – Brikva – Kljenak, a postrojbe divizije "Bergamo" su trebale napredovati pravcem Lovrinčevići– Kozica, odnosno Tučepi - Kozica kako bi spriječili izvlačenje partizana prema sjeveru ili duž obale prema otocima.
Talijani su 26.8., uz podršku topništva i zrakoplovstva, stalno pokušavali ovladati prijevojima Turija i Staza (na cesti Tučepi - Kozica), ali im to nije uspjelo zbog jakog otpora 3. čete bataljuna "Josip Jurčević".
27.8. talijanske snage su na oba pravca žestoko napadale. Partizanskoj Omladinskoj četi zapovjeđeno povlačenje prema vrhu Sveti Jure (1762 m) kako bi branila prilaze tome vrhu i osigurala vezu u slučaju povlačenja prema Bosni. U međuvremenu Talijani su ovladali prijevojem Turija, a time i komunikacijom Zagvozd - Župa - Rašćane - Kozica. Pritom je poginulo 24, a ranjeno 10 partizana. Na ostalim pravcima Talijani nisu postigli nikakav uspjeh.
29.8., a po zapovijedi Štaba zone, glavnina bataljuna "Josip Jurčević" (650 partizana) se je bez borbe i gubitaka probila kroz talijanske položaje kod sela Grabovac i došla u područje Aržana. Treća četa "Vid Mihaljević" se nije uspjela izvući s glavninom zbog čega je podijeljena u manje skupine koje su se probile na istočni dio Biokova. Pored ove čete, štab bataljuna je na Biokovu ostavio još 20 partizana s ciljem mobilizacije novih boraca i formiranja novih partizanskih postrojba.
Tako završna faza operacije "Albia" nije ostvarila zadani cilj.
PROČITAJ VIŠE  Operacija "Albia", na Wikipediji

Po planini i po kraju

KRŠKA VISORAVAN U ZALEĐU

PREDJEL SUTVID

---

Prirodna granica između najviših dijelova Biokova i njegova jugoistočnog nastavka (Sutvid - Rilić) je krška valovita visoravan na kojoj se smjestilo selo Gornje Igrane i njegovi zaseoci. Na ovu ravan izlazi iz smjera Makarske državna cesta broj D512, koja povezuje Makarsku i Vrgorac. Prirodna granica dalje ide istočnim padinama Sutvida na području sela Donje Njive, preko prijevoja Hrastovac, te se spušta udolinom između sela Višnjica i južnih zaselaka sela Kokorići. Istočno od ove udoline pružaju se u smjeru SZ-JI grebeni Vidovice (pobrđe Vidovice), koji ne nalaze na ogranku središnje najviše mase Biokova, ogranku koji se završava kod sela Višnjica, Kokorići i Ravča. Zapadno od navedene udoline gorski su hrpti Sutvida i Rilića.

D512 

D512 je državna cesta u Hrvatskoj, koja povezuje Makarsku i Vrgorac. Ukupna duljina iznosi 30,6 km. U Gonjim Igranama odvaja se odvojak ceste prema zabiokovskom selu Kozica.
Cesta je od 24.10.2010. do 8.7.2011. bila zatvorena za sav promet zbog odrona na predjelu Stupica iznad Podgore. Cesta je privremeno otvorena za promet 8.7.2011., dovršetkom izgradnje tunela na Stupici, duljine 230 metara.

Valovita krška ravan između najvišeg dijela masiva Biokovo i gorskog hrpta Sutvid
Vrh Sutvid, ond. Velika Kapela najviši je vrh vidljiv na horizontu, na fotografiji.

Planinarska transverzala "Biokovski vuk"

Ishodište planinarske transverzale "Biokovski vuk" su Gornja Brela (selo Bartulovići), a krajnja točka Rudine (Baćina), što čini stazu dugačkom 100 km. Zanimljiva su pravila za prelazak staze – staza se mora cijela prehodati “u komadu”, tj. bez silaženja sa staze i noćenja u čvrstim objektima, a bitno je i da se sa strane ne uzima ništa osim vode (svu hranu i opremu treba nositi sa sobom).
Ideja za uzdužnu turu Biokovom potekla je od članova SAK "Ekstrem" iz Makarske, nakon što su 2007. godine cijeli masiv Biokova prošla trojica njihovih članova.

PROČITAJ VIŠE
Željko Vinković: Biokovski vuk (od prijevoja Dupci do Neretve). HPD Bilogora
Hrvoje Tomljanović: Biokovski vuk plavih očiju. Adventure Sport 6.3.2017. (na Web-archive)

> GPX Track Biokovski vuk

Gornje Igrane

Iznad Igrana, sa sjeverne strane primorskog rubnog grebena, smješteno na sjevernome rubu krške zaravni, nalazi se staro naselje Gornje Igrane, planinsko selo od nekoliko zaselaka (Luke, Batva, Papići, Cikići, Sošići, Miočevići, Igar, Tribić, Rudelji), iz kojeg su se stanovnici postupno preseljavali k moru gdje su imali svoju zemlju, vinograde i maslinike. Nekad skoro nepristupačno, rijetko naseljeno, danas kroz te zaselke prolazi cesta koja povezuje Vrgorac i Makarsku. Prema popisu 2001. ovdje su živjela samo tri stanovnika, dok ih je 1931. godine bilo 152.

​Staza Sošići - Sutvid
Podaci o planinarskom putu
IZVOR Hrvatski planinarski savez (Pristupljeno 16.5.2019.)
​
Naziv: BIOKOVSKA PLANINARSKA STAZA 1H
Planina: BIOKOVO
Početak: Selo Šošići
Kraj: Vrh Velika Kapela (Sutvid)
Vrijeme hoda (h:min)-
Opis: Selo Šošići - po asfaltnoj cesti kroz zaselak Miočevići do zaselka Rudelji - (x križanje s biokovskim planinarskim putem 1K) - prijevoj pod vrhom Velika Kapela, (x križanje s planinarskim putem 34, za Živogošće) - vrh Velika Kapela (Sutvid) (1158 m)
Oznaka: 1
Društvo: HPD Biokovo, Makarska (http://www.biokovo-hpd.hr/)
Napomena: DGU HOK / SMAND 32 Biokovo / JKHG20110726

Brikva

Brikva
Na horizontu je Matokit

​Biokovska planinarska staza III
Autor: Planinarstvo; Datum objavljivanja: 16.3.2010.
Opis: Treći izlet po Biokovskoj planinarskoj stazi. Mjesto radnje: Gornji Šošići - Brikva - Sutvid - Živogošće Vrijeme radnje: 14.03.2010. Akteri: HPD "Mosor" - Split i HPD "Biokovo" - Makarska

Duge Njive

Duge Njive su naseljeno mjesto u sastavu grada Vrgorca u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazile su se u sastavu stare općine Vrgorac.

Stanovništvo. Na popisu stanovništva 2011. godine, Duge Njive su imale 105 stanovnika (1948 ih je bilo 338 osoba)

Kljenak

Kljenak je naseljeno mjesto u sastavu grada Vrgorca u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazio se u sastavu stare općine Vrgorac. Iako u blizini grebena Sutvida i Rilića, centar sela Kljenak se zapravo nalazi na jednom jugoistočnom grebenskom ogranku središnje mase Biokova, koji se završava kod sela Višnjica, Kokorići i Ravča. Na popisu stanovništva 2011. godine, Kljenak je imao 86 stanovnika. Zaselak Naglani nalazi se podno grebena Sutvida.
U selu se nalazi crkva Svih Svetih i srednjovjekovno groblje sa stećcima. Sagrađena je vjerojatno u prvoj polovici 18. soljeća. U njene zidove uzidano je oko 25 čitavih stećaka i ulomaka.

Crtice iz Kljenka
Seoska škola sagrađena je nakon Drugog svjetskog rata, sredstvima i radom mještana. Objekt je u potpunosti sagrađen od kamena. Početkom 21. st. škol je izgorjela te godinama bila izložena je nevremenu, kiši, ledu i počela se urušavati, no lokalno je stanovništvo organiziralo radne akcije kako bi se ona obnovila.
​IZVOR  FACEBOOK - UDRUGA KLJENAK

Naglani (na kartama Naglari)

Dražen Duilo: NLO NAD BIOKOVOM - Mještani Kljenka imali su bliski susret s - nečim: Nije 'meduza' više navraćala..., Slobodna Dalmacija, 8.10.2014.

Bobanci
Nedaleko od glavne ceste u Kljenku nalazi se pravi mali dragulj, staro selo Bobanaca. Svaki četvrti stanovnik Kljenka nosi upravo ovo prezime te su u prošlosti bili nastanjeni upravo u ovim kamenim kućama. Danas su ove kuće u dosta lošem stanju no ljudi polako shvaćaju vrijednost starih kamenih kuća te su počeli s obnovama. U podnožju nalaze se vrtovi s kvalitetnom zemljom u kojoj se obrađivaju razne kulture: od krumpira, loze, kukuruza, luka, kapule itd.
Preneseno s Facebook stranice Uduge Kljenak

Sutvid
Pogled od Sućurja na otoku Hvaru, preko Hvarskog kanala, na vrh Sutvid odn. Veliku Kapelu.

PRIMORJE I PRIMORSKA PADINA

---

Drašnice

Drašnice su priobalno naselje u Makarskom primorju, uz Jadransku magistralu, udaljeno od Makarske 12 km, koje administrativno pripada općini Podgora. Od naselja Podgore udaljene su 3 km u smjeru jugoistoka. Naziv mjesta Drašnice dolazi od drače žestice, koja raste širem području Dalmacije.

Stanovništvo. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, u Drašnicama živi 328 stanovnika. Glavna djelatnost stanovništva je turizam, čemu pridonosi velika osunčanost područja i lijepe plaže. Osim turizmom, Drašničani se bave i  ribarstvom,  poljodjelstvom i maslinarstvom.
​
KORISNA POVEZNICA Turistička zajednica Drašnice

Poznate osobe

• Antun Alačević, časnik u mletačkoj vojsci
• Ante Urlić, hrvatski viceadmiral
• Grgur Urlić-Ivanović (1842. − 1902.), hrvatski povijesni pisac i pjesnik

Pješačke staze iz Drašnica

Iz centra Drašnica ima jedan kilometar asfaltiranog puta do starog sela u Drašnicama od kojega je uređeno oko 15-ak km uređenih planinarskih putova. Staze se nalaze uz stare kamene kuće, napuštene zaseoke, sakralne objekte i vidikovce. Cijelim putem ćete zasigurno uživati u netaknutoj prirodi i prekrasnom pogledu na Drašnice, obližnje otoke i planinske vrhove. Posebno bi istaknuli prekrasan pogled sa vidikovca Kline koji se nalazi na nadmorskoj visini od 571 m i udaljen je svega 3 km od centra Drašnica. Putovi su označeni planinarskim oznakama i putokazima, a sve staze pokrivene su i interaktivnom kartom kako bi u svakom trenutku mogli znati svoju trenutnu lokaciju i smjer u kojem trebate ići. 
IZVOR  Turistička zajednica Drašnice

Staza 1 KLINE-LUKE-KOLIBRATE-STROŽAC

Drašnice mountain walking
Datum objave: 16.8.2019. Postavio: Mario Milišić
Opis: Hiking trail on Biokovo mountain

Staza 2 KLINE-LUKE-BATVA-STROŽAC
​

Staza 3 KLINE-LOVAČKI PUT-STOŽAC
​

Igrane

Igrane su mjesto u Splitsko-dalmatinskoj županiji, na Makarskom primorju u općini Podgora.
Nizovi starih obnovljenih kuća na strmom obronku, s novoizgrađenim čine skladnu cjelinu naselja sa 400 stanovnika koje se spušta prema moru, luci i dugoj šljunčanoj i pješčanoj plaži.
Iznad mjesta diže se vitki zvonik crkve Gospe od Ružarija, koji kao da bdije nad naseljem. U blizini je i Zalina kula podignuta za vrijeme Kandijskog rata, koja podsjeća na vrijeme borbe protiv Turaka u kojima se isticao Zale Antičić po kojemu je kula i dobila ime.
Igrane su danas turističko mjesto s brojnim hotelima, kućama za odmor i apartmanima, prekrasnom plažom, te sportskim i zabavnim priredbama. Uzduž duge plaže prema Živogošću uza šetnicu, izgrađene su komforne kuće i vile, kafići, trgovine i restorani. Igrane, nekad tradicionalni centar maslinarstva ni danas nisu zapustili svoje maslinike već ih obnavljaju, a zajedničkim snagama izgrađen je najsuvremeniji pogon za preradu maslina.
​
Iznad Igrana, u prastarim maslinicima nalazi se crkvica Sv. Mihovila iz 11. stoljeća, najznačajniji srednjevjekovni spomenik na Makarskom primorju. U blizini lučice, 1760. godine izgrađen je barokni ljetnikovac Šimić-Ivanišević. Sarkofazi pronađeni na groblju svjedoče o postojanju naselja i u rimsko doba, a ime Igrane se prvi put spominje 1466.

Iznad Igrana, sa sjeverne strane rubnog planinskog grebena staro je naselje Gornje Igrane, planinsko selo od nekoliko zaselaka, iz kojeg su se stanovnici postupno preseljavali k moru gdje su imali svoju zemlju, vinograde i maslinike.
​
Stanovništvo. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine Igrane ima 399 stanovnika.

Poznate osobe. ​Tomislav Grgo Antičić, književnik

Igrane; vitki zvonik crkve Gospe od Ružarija prepoznatjiv je znak naselja
U pozadini se vidi krajnji istočni dio otoka Hvara, i još dalje, na horizontu je poluotok Pelješac

Turistička zajednica mjesta Igrane

Živogošće

Živogošće je priobalno naselje u Makarskom primorju, udaljeno 20 km od Makarske, koje administrativno pripada općini Podgora. Sastoji se od 3 manja (Porat, Mala Duba i Blato), međusobno udaljena oko 1,5 km naselja smještena uz obalu. Pedesetak metara više, uz staru cestu, nalaze se stari dijelovi naselja (Strnj i Murava).

Stanovništvo. Prema popisu stanovnika 2011. godine Živogošće je imalo 509 stanovnika.

Živogošće, Franjevački samostan

Živogošće, Franjevački samostan

Živogošće, pogled na Porat i Malu Dubu
Autor: Lukáš Malý; Wikipedija

SUTVID

Uspon na Sutvid (1158 m)
Živogošće – Sutvid 3.45 h 

Opis uspona:
Klasični uspon na Sutvid počinje u mjestu Živogošću (naselje Porat) na Jadranskoj magistrali, a postoji nekoliko varijanti puta. Planinarska markacija počinje kod hotela Nimfa i franjevačkog samostana, sagrađenog 1616. godine, poznatog po bogatoj knjižnici i umjetninama. Markacije točno kod samostana prelaze preko magistrale i odmah ulaze u šumu. Dalje markacije sijeku staru makadamsku cestu, vode pokraj kapele djelomično betoniranim putom do groblja s crkvom sv. Dominika. Odatle dalje desno makadamskom cestom do zadnjih kuća (zaselak Gornje Kuće). Do toga se mjesta može doći automobilom (ušteda od 1 h hoda). Od zadnje kuće staza nastavlja uzbrdo u istočnom smjeru i ide u brojnim zavojima do početka niske šume hrasta medunca. Ovdje se put odvaja desno i nastavlja kroz šumu i makiju do prijevoja na kojem je presušeni bunar. Odatle se dalje do vrha ide po vrlo stjenovitom grebenu s lijepim vidicima u dubinu.

SLUŽBENI PODACI O PLANINARSKOM PUTU
(IZVOR: HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ, Preuzeto 16.5.2019.)
Naziv: ŽIVOGOŠĆE - GREBEN RILIĆA / BIOKOVSKA PLANINARSKA STAZA
Početak: Živogošće
Kraj: Greben Rilića
Oznaka: 31
Društvo: HPD Biokovo, Makarska (http://www.biokovo-hpd.hr/)

Uspon na Sutvid (1158 m)
Živogošće (Blato) – prijevoj Prosik – Sutvid 4.15 h 

​Opis uspona:
Stazom se uspinje do prvog sela ispod planina. To je zaselak Strnj i pripada Živogošću. Iza sela, uspon počinje pored špilja koje služe kao štale. Uz put se nalazi spomen češkom turistu koji je poginuo u lokalnim planinama. Nakon toga se dolazi do potpuno srušenog naselja Kolovrat. U snažnom zemljotresu 1962. godine ovaj je zaselak bio teško oštećen i svi su njegovi stanovnici iselili.
Poput Kolovrata i ostali živogoški zaseoci ostali su bez većeg dijela stanovništva, Griža s 46 pala je na jednog, Murava Selo sa 126 na 36 i Strnj sa 66 na 39, dok su Kolovrat s 21 i Luka s pet stanovnika 1961. ostali bez stanovnika u popisu 1971.
Iza Kolovrata staza skreće desno i uzdiže se uz strmu kosinu do prijevoja Prosik. Sa sedla se otvara pogled i prema unutrašnjosti. Dalje treba (1.30 h hoda) nastaviti stjenovitim grebenom do Sutvida.

Živogošće Strnj (Sutvid, Makarska rivijera) - planinarenje u zagrljaju Jadranskog mora i Biokova
Autor: Life and Ventures Datum objave: 16.1.2022.
Opis. Već dugo promatramo kapelicu Sv. Petra vozeći se magistralom po Makarskoj rivijeri i uvijek komentiramo kako je odozgo garant odličan pogled i kako bi se trebali zaletiti do tog mjesta. I stvarno je, pogled je fantastičan, ali nas je sama planinarska staza oduševila daleko više od pogleda. Nismo ni znali da nešto ovakvo imamo u susjedstvu. Planinarska staza kreće iz malog sela Živogošće Strnj i vodi na najviši vrh Sutvida - Veliku Kapelu (1155 metara). Staza se tijekom uspona račva nekoliko puta i mi smo otpočetka planirali kružnu turu za čiji obilazak je potrebno oko 2 sata. Uspon smo počeli u Strnju, iako se može početi i u mjestu Živogošće Blato, a koje se nalazi ispod Strnja, na obali mora, i popularna je turistička destinacija na Makarskoj rivijeri. Iz Strnja se uspinjemo prema selu Kolovrat - starom zaseoku podno Biokova u kojem je vrijeme stalo, a ostaci sela pokazuju kako su ljudi u Dalmaciji živjeli prije 100 i više godina. Otprilike 20 minuta nakon početka uspona nailazimo na 2 polušpilje koje se nalaze jedna povrh druge. Nalaze se odmah uz stazu i mjesto su koje morate posjetiti odlučite li se na ovu planinarsku avanturu. Nakon špilja, staza nastavlja prema Kolovratu, a ubrzo zatim se račva pa jedan krak vodi dalje prema Sutvidu, a drugi prema našoj destinaciji - kapelici Sv. Petra. Staza je u vrlo dobrom stanju, a sama planinarska tura nije zahtjevna. Markacije su na dijelovima dosta izblijedile pa treba biti oprezan budući da staza ima dosta raskrižja. Kapelica sv. Petra iznad Strnja je popularna i među turistima te postoji prečac kojim se iz Strnja do ovog mjesta može doći za nekih pola sata. Pogled s ovog vidikovca je nestvaran, pogotovo u zalazak sunca dok zadnje zrake obasjavaju Biokovo s jedne strane, a more poprima tamno plavu boju. Neka od mjesta koja dominiraju pogledom s ovog vidikovca su: vrh Viter iznad Zaostroga, poluotok Pelješac, otok Hvar, Sutvid...

Drvenik

KOORDINATE 43.154444, 17.248056  BROJ STANOVNIKA 494 (2011.)  WIKIPEDIJA Drvenik (Gradac)

Drvenik je priobalno mjesto pod padinama južnog dijela Biokova, na Makarskom primorju, 30 km jugozapadno od Makarske. Administrativno pripada općini Gradac. a do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazio se u sastavu stare općine Makarska. Sačinjavaju ga dva naselja, Gornja i Donja Vala, on. Gornji i Donji Drvenik, udaljeni jedno od drugog oko kilometra. Donja Vala je sjevernije, a Gornja Vala južnije naselje. Uz Drvenik prolazi Jadranska magistrala (D-8). U Drveniku, u Donjoj vali (uvali) je  trajektna luka, iz koje tijekom cijele godine voze trajekti za otok Hvar, odnosno prema Sućurju - udaljenost oko 4 km. To je druga najvažnija pomorska veza otoka Hvara s kopnom, nakon one iz Splita. Tijekom ljetne sezone trajekti voze i na liniji Drvenik-Dominče na otoku Korčuli.
Obala oko Drvenika je razvedena i s nizom malih uvala. pa je naselje zaštićenije od hladnih sjevernih vjetrova. Naselje (u Donjoj vali) ima dva manja pristaništa u kojima je dubina mora od 3-3,5 metra. Sjeverno je manje, a južno je trajektna luka zaštićena lukobranom od 50 m na kojemu se nalazi svjetionik sa svjetlosnim signalom Z Bl 2s, koji je vidljiv sa 3 mi (4,8 km). Stanovništvo se uglavnom bavi turizmom i ribolovom.

Poznate osobe. U Drveniku je rođen Stjepan Ivičević, hrv. pjesnik, političar i publicist, borac za uvođenje hrvatskog jezika u službenu uporabu.

Kulturno-povijesna baština

Obrambeni zidovi s kulom. Na brdu sjeverno od naselja nalaze se ostaci odbrambenih zidova sa kulom iz 17. stoljeća.
Crkva sv. Jurja. Nalazi se u naselju. Sagrađena je u gotičkom, a kasnije obnovljena u baroknom stilu. Na zidovima crkve su ugrađene srednjovjekovne nadgrobne ploče.

Drvenik, trajektna luka

Drvenik, pogled na dio luke s trajekta za otok Hvar

DRVENIČKE STINE

Najviši vrh Drveničkih stina je Sokolić (788 m).

Jedna od poznatijih staza koje su od davnina povezivale Vrgorsku krajinu s primorjem vodi iz sela Višnjice preko Drveničkih stina do Drvenika. Njome je 1774 godine prošao putopisac Alberto Fortis i opisao je u putopisu Put po Dalmaciji. Staza, duga oko 10 kilometara građena je velikim dijelom tehnikom suhozida. Potrebno je oko 5 sati kako bi se prošla cijela staza od Višnjice do Drvenika, pritom je potrebno savladati oko 50 metara visina do najviše točke.
 
Od Drveničkih Stina vodi markirani put do vrha Sokolić (788 m n.v.), koji je i kontrolna točka HPO.

Drveničke stine nad Drvenikom

Upon na Drveničke stine (vrh Sokolić, 788 m)

Sokolić je najviši vrh Drveničkih stina. Vrh je zbog krševitog terena vrlo teško pristupačan, premda se ne odlikuje velikom visinom. S primorske strane greben se strmim stijenama obrušava u dubinu, dok je kontinentalna strana nešto blaža i pokrivena mediteranskom šumom. 

OPIS USPONA ​Uspon na Drveničke stine - vrh Sokolić
IZVOR: HPS

Praktično

IZVORI I LITERATURA

---

BILIĆ, Josip: Geomorfološka obilježja gorskoga hrpta Rilića. HRVATSKI GEOGRAFSKI GLASNIK 72/1, 63 – 85 (2010.)  (PDF)
KOSOVIĆ, Jasna: Sjećanje na svetog Iliju i Rilić. Hrvatski planinar br 11, 2003. str. 350-352. (PDF)
PUHARIĆ, Ivo:  Biokovo, planina i planinarstvo. Makarska, 1990.

OSTALO:
BEGIĆ, Jakov: Putešestvije po Riliću. Ljubuški.info, 15. studenog 2018. ​ljubuski.net/25464-putesestvije-po-rilicu
PRIMORAC, Mate: Planinarski preko Rilića pohodili Vrgorački kraj - Stipe Božić ‘otkriva’ stare trgovačke staze. Slobodna Dalmacija, 10.11.2008.