|
|
PLANINE DALMACIJE > OBALNI DALMATINSKI NIZ > BIOKOVO > Pobrđe Vidovice (Crno osoje)
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Velika Vidovica, 910 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.2357/17.1994
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Velika Vidovica, 910 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.2357/17.1994
|
|
UvodPrirodna granica između najviših dijelova Biokova i njegova jugoistočnog nastavka (Sutvid - Rilić) je krška valovita visoravan na kojoj se smjestilo selo Gornje Igrane i njegovi zaseoci. Na ovu ravan izlazi iz smjera Makarske državna cesta broj D512, koja povezuje Makarsku i Vrgorac. Prirodna granica dalje ide istočnim padinama Sutvida na području sela Donje Njive, preko prijevoja Hrastovac, te se spušta udolinom između sela Višnjica i južnih zaselaka sela Kokorići. Istočno od ove udoline pružaju se u smjeru SZ-JI grebeni Vidovice (pobrđe Vidovice), koji ne nalaze na ogranku središnje najviše mase Biokova, ogranku koji se završava kod sela Višnjica, Kokorići i Ravča. Zapadno od navedene udoline gorski su hrpti Sutvida i Rilića.
ENGLISH SUMMARY: Vidovica (Crno osoje) 
Zagorska padina pobrđa Vidovice, pogled s odmorišta Rašćane na auto-cesti A1
Na horizontu je Rilić |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
|
Pogled iz smjera istoka
Pogled iz Dragaljsko-ravčanske prodoline (prije izgradnje auto-ceste) na padine visoravni s koje se izdiže pobrđe Vidovice, s najvišim vrhom Velika Vidovica (lijevo od sredine fotografije). Desno u pozadini je središnji (najviši) dio Biokova, don. Bijakove, kako ga ovdje nazivaju. |
ZEMLJOPIS
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni pregled
|
|
18. stoljeće
|
|
|
19. stoljeće1878.
30.5.1878. svečano je otvorena tzv. Rodićeva cesta, koja je povezala Makarsku s Vrgorcem. Stare biokovske ceste
|
|
|
20. stoljećeDrugi svjetski rat
Tijek operacije Prije otpočinjanja operacije zapovjedništvo pješačke divizije "Bergamo" je dio svojih snaga uputilo u područje Ciste Provo i Lovreća kako bi spriječile prodor partizanskih postrojba iz Prve proleterske brigade i Srednjodalmatinskog odreda na jug prema Zadvarju i Zagvozdu. Napad Talijana je započeo već 11.8.1942. godine kada je 2. bataljun 26. pješačkog puka divizije "Bergamo", zajedno s tenkovskom satnijom, započeo "čišćenje" područja između Šestanovca i Grabovca nastavivši s tenkovima prema Zagvozdu kojega su partizani bili zauzeli 9.8. Međutim, dijelovi bataljuna "Josip Jurčević" su ih dočekali kod zaseoka Svaguše (k.457) i onemogućili im daljnji prodor. Sutradan, 12.8., nakon ponovljenih napada, Talijani su prodrli prema Zagvozdu, a partizani su se povukli u područje Vlake (brdo na Biokovu južno od zaselaka Milići i Lovrinčevići). Toga dana zapovjedništvo divizije "Bergamo" je, sa zadaćom čišćenja, iz Šestanovca prema Lovreću poslalo 59. bojnu crnih košulja koje su u Lovreću naišle na otpor dijela Srednjodalmatinskog odreda i 2. bataljuna Prve proleterske brigade. 14.8. Talijani su iz poduzimali samo izvidničke aktivnosti prema Imotskom i pritom palili kuće i zatočili nekoliko osoba, a 15.8. su topničkom vatrom (105 mm) tukli položaje na Biokovu za koje su pretpostavljali da se na njima nalaze partizanski položaji (Oštri Vrh, Proždorac, Sv. Jure i još neka područja srednjeg dijela Biokova). Istoga dana je talijansko zrakoplovstvo bombardiralo zaseoke Katavići i Pivčevići iznad sela Zavojane. Zbog snažne borbe na području Lovreć – Studenci dijelovi divizije "Bergamo" nisu mogli 16.8. izvršiti planirani napad svim snagama na sjeverozapadni dio Biokova, a napredovanje talijanskih snaga, koje su prethodno zauzele Zagvozd, prema selu Župa, iako potpomagano topništvom i zrakoplovstvom, bilo je onemogućeno jakim otporom dijelova bataljuna "Josip Jurčević". Istoga dana (16.8.) dijelovi divizije "Messina" i četnici su s jugoistoka započeli "čišćenje" četverokuta Vrgorac – Metković – Ploče – Zaostrog. 17. i 18.8. situacija sjeverno od Biokova se nije povoljno razvijala za Talijane, zbog čega su 18.8. uveli svježe snage na pravcu Šestanovac – Lovreć (29. bojna Crnih košulja). Poslije jače borbe dijelovi Srednjodalmatinskog odreda i 2. bataljun Prve proleterske brigade su se povukli na sjever. Nakon manjih borbi s 3. četom bataljuna "Josip Jurčević", dijelovi divizije "Messina" su 20.8. ušli u sela Pasičina i Trnova, a 20./21.8., 3. četa bataljuna "Josip Jurčević" je napala četnike kod sela Staševica. Toga dana (20.8.) talijansko zrakoplovstvo je bombardiralo sela Gradac, Turjak i Malovan. 21.8. Talijani su uputili ojačanu satniju iz Zagvozda koja se je, iako je naišla na otpor dijelova bataljuna "Josip Jurčević" u zaselku Mlikote, uspjela probili do Imotskog. Talijansko zrakoplovstvo je i toga dana bilo aktivno napadajući prijevoj Turija (na cesti Zagvozd - Župa i neka druga područja). Nakon što su stabilizirali stanje u području Lovreća, Talijani su 2. i 3. bojnu 26. puka divizije "Bergamo" uputili u Zagvozd, odakle su 22.8. krenuli u čišćenje u pravcu sela Krstatice. Međutim, dijelovi bataljuna "Josip Jurčević" su ih napali s padina Gradine (tt 868) i primorali na povlačenje. Istovremeno, talijansko zrakoplovstvo je bombardiralo prijevoj Turija i prijevoj Sv. Ilija na cesti Makarska – Tučepi – Kozica. Do 26.8. talijanske snage su dostigle planirane položaje, nakon čega su postrojbe divizije "Bergamo" nastavile u dvije kolone: desna (dijelovi 25. pješačkog puka) pravcem Makarska – Tučepi – Podgora – Drašnice – Igrane, s ogrankom i jačim snagama u pravcu Tučepi – Kozica, a lijeva (dijelovi 26. pješačkog puka) pravcem Zagvozd - Lovrinčevići - Turija - Župa - Rašćane - Kozica. Toga dana (26.8.) talijanske snage su dobile zapovijed za završnu fazu operacije. Postrojbe divizije "Messina" i četnici su trebali očistiti područje Vlaka – Brikva – Kljenak, a postrojbe divizije "Bergamo" su trebale napredovati pravcem Lovrinčevići– Kozica, odnosno Tučepi - Kozica kako bi spriječili izvlačenje partizana prema sjeveru ili duž obale prema otocima. Talijani su 26.8., uz podršku topništva i zrakoplovstva, stalno pokušavali ovladati prijevojima Turija i Staza (na cesti Tučepi - Kozica), ali im to nije uspjelo zbog jakog otpora 3. čete bataljuna "Josip Jurčević". 27.8. talijanske snage su na oba pravca žestoko napadale. Partizanskoj Omladinskoj četi zapovjeđeno povlačenje prema vrhu Sveti Jure (1762 m) kako bi branila prilaze tome vrhu i osigurala vezu u slučaju povlačenja prema Bosni. U međuvremenu Talijani su ovladali prijevojem Turija, a time i komunikacijom Zagvozd - Župa - Rašćane - Kozica. Pritom je poginulo 24, a ranjeno 10 partizana. Na ostalim pravcima Talijani nisu postigli nikakav uspjeh. 29.8., a po zapovijedi Štaba zone, glavnina bataljuna "Josip Jurčević" (650 partizana) se je bez borbe i gubitaka probila kroz talijanske položaje kod sela Grabovac i došla u područje Aržana. Treća četa "Vid Mihaljević" se nije uspjela izvući s glavninom zbog čega je podijeljena u manje skupine koje su se probile na istočni dio Biokova. Pored ove čete, štab bataljuna je na Biokovu ostavio još 20 partizana s ciljem mobilizacije novih boraca i formiranja novih partizanskih postrojba. Tako završna faza operacije "Albia" nije ostvarila zadani cilj. PROČITAJ VIŠE Operacija "Albia", na Wikipediji |
KRŠKA VISORAVAN U ZALEĐU
PREDJEL SUTVID
|
Prirodna granica između najviših dijelova Biokova i njegova jugoistočnog nastavka (Sutvid - Rilić) je krška valovita visoravan na kojoj se smjestilo selo Gornje Igrane i njegovi zaseoci. Na ovu ravan izlazi iz smjera Makarske državna cesta broj D512, koja povezuje Makarsku i Vrgorac. Prirodna granica dalje ide istočnim padinama Sutvida na području sela Donje Njive, preko prijevoja Hrastovac, te se spušta udolinom između sela Višnjica i južnih zaselaka sela Kokorići. Istočno od ove udoline pružaju se u smjeru SZ-JI grebeni Vidovice (pobrđe Vidovice), koji ne nalaze na ogranku središnje najviše mase Biokova, ogranku koji se završava kod sela Višnjica, Kokorići i Ravča. Zapadno od navedene udoline gorski su hrpti Sutvida i Rilića.
D512 D512 je državna cesta u Hrvatskoj, koja povezuje Makarsku i Vrgorac. Ukupna duljina iznosi 30,6 km. U Gonjim Igranama odvaja se odvojak ceste prema zabiokovskom selu Kozica. Cesta je od 24.10.2010. do 8.7.2011. bila zatvorena za sav promet zbog odrona na predjelu Stupica iznad Podgore. Cesta je privremeno otvorena za promet 8.7.2011., dovršetkom izgradnje tunela na Stupici, duljine 230 metara. 
Valovita krška ravan između najvišeg dijela masiva Biokovo i gorskog hrpta Sutvid
Vrh Sutvid, ond. Velika Kapela najviši je vrh vidljiv na horizontu, na fotografiji. |
Planinarska transverzala "Biokovski vuk"
Ishodište planinarske transverzale "Biokovski vuk" su Gornja Brela (selo Bartulovići), a krajnja točka Rudine (Baćina), što čini stazu dugačkom 100 km. Zanimljiva su pravila za prelazak staze – staza se mora cijela prehodati “u komadu”, tj. bez silaženja sa staze i noćenja u čvrstim objektima, a bitno je i da se sa strane ne uzima ništa osim vode (svu hranu i opremu treba nositi sa sobom). Ideja za uzdužnu turu Biokovom potekla je od članova SAK "Ekstrem" iz Makarske, nakon što su 2007. godine cijeli masiv Biokova prošla trojica njihovih članova. PROČITAJ VIŠE Željko Vinković: Biokovski vuk (od prijevoja Dupci do Neretve). HPD Bilogora Hrvoje Tomljanović: Biokovski vuk plavih očiju. Adventure Sport 6.3.2017. (na Web-archive) 
|
Gornje Igrane
|
Iznad Igrana, sa sjeverne strane primorskog rubnog grebena, smješteno na sjevernome rubu krške zaravni, nalazi se staro naselje Gornje Igrane, planinsko selo od nekoliko zaselaka (Luke, Batva, Papići, Cikići, Sošići, Miočevići, Igar, Tribić, Rudelji), iz kojeg su se stanovnici postupno preseljavali k moru gdje su imali svoju zemlju, vinograde i maslinike. Nekad skoro nepristupačno, rijetko naseljeno, danas kroz te zaselke prolazi cesta koja povezuje Vrgorac i Makarsku. Prema popisu 2001. ovdje su živjela samo tri stanovnika, dok ih je 1931. godine bilo 152.
Staza Sošići - Sutvid Podaci o planinarskom putu IZVOR Hrvatski planinarski savez (Pristupljeno 16.5.2019.) Naziv: BIOKOVSKA PLANINARSKA STAZA 1H Planina: BIOKOVO Početak: Selo Šošići Kraj: Vrh Velika Kapela (Sutvid) Vrijeme hoda (h:min)- Opis: Selo Šošići - po asfaltnoj cesti kroz zaselak Miočevići do zaselka Rudelji - (x križanje s biokovskim planinarskim putem 1K) - prijevoj pod vrhom Velika Kapela, (x križanje s planinarskim putem 34, za Živogošće) - vrh Velika Kapela (Sutvid) (1158 m) Oznaka: 1 Društvo: HPD Biokovo, Makarska (http://www.biokovo-hpd.hr/) Napomena: DGU HOK / SMAND 32 Biokovo / JKHG20110726 |
Brikva
Brikva
Na horizontu je Matokit |
Biokovska planinarska staza III
Autor: Planinarstvo; Datum objavljivanja: 16.3.2010. Opis: Treći izlet po Biokovskoj planinarskoj stazi. Mjesto radnje: Gornji Šošići - Brikva - Sutvid - Živogošće Vrijeme radnje: 14.03.2010. Akteri: HPD "Mosor" - Split i HPD "Biokovo" - Makarska |
Duge Njive
|
Duge Njive su naseljeno mjesto u sastavu grada Vrgorca u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazile su se u sastavu stare općine Vrgorac.
Stanovništvo. Na popisu stanovništva 2011. godine, Duge Njive su imale 105 stanovnika (1948 ih je bilo 338 osoba) |
Kljenak
|
Kljenak je naseljeno mjesto u sastavu grada Vrgorca u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazio se u sastavu stare općine Vrgorac. Iako u blizini grebena Sutvida i Rilića, centar sela Kljenak se zapravo nalazi na jugoistočnom grebenskom ogranku središnje mase Biokova, koji se završava kod sela Višnjica, Kokorići i Ravča (pobrđe Vidovice). Na popisu stanovništva 2011. godine, Kljenak je imao 86 stanovnika. Zaselak Naglani nalazi se podno grebena Sutvida.
U selu se nalazi crkva Svih Svetih i srednjovjekovno groblje sa stećcima. Sagrađena je vjerojatno u prvoj polovici 18. soljeća. U njene zidove uzidano je oko 25 čitavih stećaka i ulomaka. Crtice iz Kljenka. Seoska škola sagrađena je nakon Drugog svjetskog rata, sredstvima i radom mještana. Objekt je u potpunosti sagrađen od kamena. Početkom 21. st. škol je izgorjela te godinama bila izložena je nevremenu, kiši, ledu i počela se urušavati, no lokalno je stanovništvo organiziralo radne akcije kako bi se ona obnovila. IZVOR FACEBOOK - UDRUGA KLJENAK 
Pogled iz okolice Kljenka prema Matokitu
Naglani (na kartama Naglari)CRTICE Dražen Duilo: NLO NAD BIOKOVOM - Mještani Kljenka imali su bliski susret s - nečim: Nije 'meduza' više navraćala... Slobodna Dalmacija, 8.10.2014.
|
Bobanci
Nedaleko od glavne ceste u Kljenku nalazi se pravi mali dragulj, staro selo Bobanaca. Svaki četvrti stanovnik Kljenka nosi upravo ovo prezime te su u prošlosti bili nastanjeni upravo u ovim kamenim kućama. Danas su ove kuće u dosta lošem stanju no ljudi polako shvaćaju vrijednost starih kamenih kuća te su počeli s obnovama. U podnožju nalaze se vrtovi s kvalitetnom zemljom u kojoj se obrađivaju razne kulture: od krumpira, loze, kukuruza, luka, kapule itd. Preneseno s Facebook stranice Uduge Kljenak |
ZABIOKOVSKA UDOLINA
OD RAŠĆANA DO RAVČE
Rašćanska (Raška) udolina
Rašćane
|
Rašćane je naselje u sastavu grada Vrgorca u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Ime. Ime je naselje dobilo po hrastu, tj. hrastovim šumama kojima je taj kraj ranije obilovao (Hraštane -> Hrašćane -> Rašćane). Zemljopisni položaj. Rašćane je smješteno dijelom u zabiokovskoj udolini, koja se pruža u smjeru sjeverozapad – jugoistok i nalazi se na oko 300 m nadmorske visine, a drugim dijelom na obroncima brda Strana između 500 i 600 m nadmorske visine. Graniči s naseljima Kozicom na jugoistoku, Poljicima Kozičkim na istoku, selima Župom, na zapadu, Rašćanima Gornjim na sjeverozapadu, Slivnom na sjeveru, a na jugu i jugozapadu je planina Biokovo. Jugozapadna strana Rašćana nalazi se većim dijelom na području Parka prirode Biokovo, čija je sjeveroistočna granica državna cesta D62. Rašćanska (raška) udolina je još u vrijeme Rimskog Carstva bila dobro prometno povezana u smjeru sjeveroistok – jugozapad povezujući Epetion (Stobreč) i Epidaurus (Cavtat). Na njenom se sjeveroistočnom dijelu nalazi relativno malo (usko i dugačko) krško polje (ilovača pomiješana sa šljunkom) koje je najvećim dijelom zasađeno vinovom lozom, dijelom manjim voćnjacima, a dijelom je zapušteno. Obradive vrtače (lokalni naziv dolac) na sjeveroistočnim padinama Biokova te na brdu Strani se uglavnom ne obrađuju. Osim državne ceste D62 kroz Rašćane, točnije njegovim sjevernim dijelom, prolazi autocesta A1 s koje se do Rašćana može doći izlaskom na čvoru Zagvozd ili Ravča. Naselja. Rašćanski zaselci, koji se lokalno nazivaju košiluci (inačica turcizma komšiluk), razbacani su po rašćanskoj (raškoj) udolini između sela Župa i Kozica, te oko plodnih vrtača na Strani.Rašćane ima 25 manjih i većih zaselaka, i to: Ljubeć, Rotni Dolac, Lužine, Rupa, Vodenjak, Gomila, Družijanići, Zelići, Boduli, Mali Godinj, Ožići, Veliki Godinj, Pejkovići, Njivice i Čelj koji su smješteni u i oko rašćanske udoline te Belaići, Knezovići, Bebeci, Panžići (Pandžići), Polizi, Sokoli, Moruklje, Gradina, Bašići i Nuići (Lauci) na Strani. Neki zaselci su danas napušteni i u njih samo povremeno zalaze potomci nekadašnjih žitelja, kao što su Ljubeć, Belaići (taj je zaselak potpuno uništen gradnjom autoceste A1), Knezovići, Bebeci, Panžići, Polizi, Bašići, Nuići i Gradina. Dio tog stanovništva je izumro ili odselio u veće gradove poput Splita, Makarske i Vrgorca, a dio živi na drugim lokacijama (novim zaselcima) u Rašćanima, kao što su Knezovića Selo, Bašića selo, Bebekovo Selo, Panžića Selo i Zavodac. To su najčešće bile tzv. vinice, tj. manje zgrade s podrumom za vino u blizini vinograda koji se prostiru na polju u rašćanskoj (raškoj) udolini te na ogranku toga polja koji "zadire" u obronke Strane, a koji se zove Zavodac. Stanovništvo. Rašćane je naseljeno Hrvatima. Po popisu iz 2011. godine imalo je 130 stanovnika u 85 kućanstava.Stanovništvo Rašćana je stalno raslo sve do Prvog svjetskog rata, kada je počelo opadati zbog rata i prvog većeg zabilježenog iseljavanja u primorska sela i gradove te u Australiju, Argentinu, SAD, Kanadu i u druge prekomorske zemlje oko i nakon 1920. godine. Nakon Drugog svjetskog rata, a prema popisu iz 1948. godine, broj stanovnika je gotovo dosegao onaj iz popisa 1921. godine što je bio očiti znak oporavka stanovništva Rašćana. Međutim, statistički podaci Državnog zavoda za statistiku bilježe veliki pad broja stanovnika već pri popisu iz 1953. godine. To je stoga što je, do tada jedinstveno selo, 1952. godine podijeljeno na dva dijela, i to: Rašćane Gornje i Rašćane. Pedesete i šezdesete godine 20. stoljeća i razvoj industrije u većim gradovima doveo je do preseljenja čitavih obitelji u primorske gradove, najčešće u Split i Makarsku, ali i do ponovnog značajnog odlaska u svit, kako su lokalni stanovnici nazivali iseljavanje u prekomorske zemlje. Takva depopulacija nastavljena je sve do današnjih dana i prijeti skorim potpunim nestankom stanovništva sa stalnim boravkom u Rašćanima. IZVOR Rašćane. Wikipedija (hr) |
Zabiokovlje Zabiokovlje je zemljopisni prostor unutar područja Splitsko-dalmatinske županije u kontinentalnom (sjeveroistočnom) zaleđu planinskog masiva Biokova. Zabiokovlje obuhvaća područje Imotske krajine u selu Grabovac i općini Zagvozd, te Vrgorsku krajinu, tj. područje grada Vrgorca. S druge strane Biokova nalazi se Makarska rivijera. Postoje i druge, šire definicije kao: zemljopisni prostor unutar područja Splitsko-dalmatinske županije u kontinentalnom (sjeveroistočnom) zaleđu planinskog masiva Biokovo. Originalna definicija je još šira, obuhvaća i pogranične dijelove Hercegovine od Posušja do Ljubuškog; Izvorno, međutim, pojam Zabiokovlja, definiran početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća, podrazumijevao je bitno širi, prostor koji se protezao i s drugu stranu hrvatske granice i u sebe uključivao općine Grude, Posušje i Tomislavgrad, te dijelove Ljubuškog i Širokog Brijega - to će reći, Imotsku bekiju. IZVOR Zabiokovlje. Wikipedija (hr) |
Kozica
ZAGORSKA STRANA
VišnjicaVišnjica je naseljeno mjesto u sastavu grada Vrgorca, u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazila se u sastavu stare općine Vrgorac. Čine ju dva zaselka Donja Višnjica podno Rilića i Gornja Višnjica na biokovskom grebenskom ogransku. Na popisu stanovništva 2011. godine, Višnjica je imala samo 14 stanovnika.
KokorićiUmčaniDraževitići |
Pješačka staza Alberta Fortisa
Stari kameni put do starog sela, mjesnog groblja, Crkve Sv. Jurja iz XIV stoljeća te planinskog vrha "Drveničke stine" koji je na 655 m/nv. Alberto Fortis, talijanski teolog, prirodoslovac, putopisac i redovnik je upravo prošao ovom stazom od Drvenika do Vrgorca gdje se susreo s domicilnim stanovništvom kojeg spominje u svojoj prvoj knjizi. Smatra se da je Hasanaginicu Fortis prepisao upravo na ovom području. |
Staševica
|
Staševica pripada Gradu Pločama u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Smještena je na zapadnom dijelu polja Jezero, 10 km sjeverno od Ploča.
Vrgorsko polje (Polje Jezero)
|
|
IZVORI I LITERATURA
|
BILIĆ, Josip: Geomorfološka obilježja gorskoga hrpta Rilića. HRVATSKI GEOGRAFSKI GLASNIK 72/1, 63 – 85 (2010.) (PDF)
KOSOVIĆ, Jasna: Sjećanje na svetog Iliju i Rilić. Hrvatski planinar br 11, 2003. str. 350-352. (PDF) PUHARIĆ, Ivo: Biokovo, planina i planinarstvo. Makarska, 1990. OSTALO: BEGIĆ, Jakov: Putešestvije po Riliću. Ljubuški.info, 15. studenog 2018. ljubuski.net/25464-putesestvije-po-rilicu PRIMORAC, Mate: Planinarski preko Rilića pohodili Vrgorački kraj - Stipe Božić ‘otkriva’ stare trgovačke staze. Slobodna Dalmacija, 10.11.2008. |
|
