---

​RIJEKE DINARSKOG GORJA > RIJEKE JADRANSKOG SLIVA > Slivovi Skadarskog bazena

Slivovi Skadarskog bazena

SLIV SKADARSKOG JEZERA I BOJANE

SLIV RIJEKE DRIM (DRIN)

OSTALI JUŽNOJADRANSKI TOKOVI

Autor fotografije: Toma Koma - This image was originally posted to Flickr by V.T.A. at https://flickr.com/photos/97240609@N05/15534604080. It was reviewed on 25 July 2016 by the FlickreviewRrobot and was confirmed to be licensed under the terms of the cc-by-sa-2.0.

Sliv Skadarskog jezera i Bojane

Karta sliva Skadarskog jezera (Izvor: http://www.twrm-med.net/)

Skadarsko jezero zahvaća površinu manju od 400 km2 pri minimalnim vodostajima, pa do 525 km2 pri najvišim registriranim vodnim nivoima. Prvenstveno se puni rijekom ► Moračom, a u njega utječu i ► Rijeka Crnojevića, ► Orahovštica i rijeka ► Kiri u Albaniji. Pražnjenje se odvija rijekom ► Bojanom.

Rijeka Morača
Pogled na kanjon Morače s prijevoja Crkvine.

Skadarsko jezero (Liqeni i Shkodrës)

Bojana (Buna, Bunë)

Bojana je rijeka na granici Crne Gore i Albanije. Otječe iz Skadarskog jezera u Jadransko more. Teče u velikim okukama s prosječnim padom od 0,6 %. Drimnjača i rijeka Kiri donose u Bojanu velike količine nanosa i ona bi mogla postati plovna jedino stalnim bagerovanjem. Jedan od rukavaca rijeke Drim utječe u rijeku Bojanu kod Skadra.
Na njezinom ušću u Jadransko more formira veliki rIječni otok koji se zove Ada Bojana. Ada Bojana je poznata turistička lokacija (auto-kamp).

Ada Bojana riječni je otok, na samom kraju ulcinjske Velike plaže, na mjestu gdje se rijeka Bojana odvaja od nje. Otok je umjetno stvoren. Poslije jednog velikog nevremena sredinom 19. stoljeća, tu se nasukao brod "Merito" iz Trogira. Na tom mjestu su tada postojala dva mala otoka. Godinama se oko trupa potonulog broda i ova dva otoka skupljao riječni nanos od kojega je najprije nastao sprud, a zatim i otok. Izronjavanjem na površinu vode, otok je rijeku podijelilo na dva kraka.
Trokutastog je oblika, dvije strane zapljuskuje rijeka Bojana, a treću Jadransko more, prema kom je okrenuta pješčana plaža dugačka 2880 m, koja može primiti oko 13000 kupača. Desni rukavac rijeke Bojane dijeli otok od Velike plaže. Plaža i morsko dno su prekriveni sitnim tamnim pijeskom. Na samoj plaži poredani su suncobrani ispleteni od trske i pruća.
Obale koje zapljuskuje Bojana poznate su po drvenim kućicama, s kojih mještani na tradicionalan, specifičan način love ribu koju se može kušati u lokalnim ribljim restoranima. Otok Ada Bojana krasi i suptropsko i mediteransko  raslinje, a neke od biljnih i životinjskih vrsta su jedinstvene u Europi. Upravo gusta i bujna vegetacija daje Adi čar Amazone i zajedno s neobičnim životinjskim svijetom pretvara je u poseban mikroekološki prostor. Adu zovu i "rajski ootk" ("rajsko ostrvo") Ada Bojana je elitno mjesto za surfanje na vjetru. Povoljni vjetrovi prave odlične valove koji omogućavaju surfanje. Na Adi Bojani se nalazi škola windsurfa. Potencijali Ade Bojane zadovoljavaju i amatere i stroge kriterije profesionalaca. Početnicima pogoduje ravna linija vode jezerca na kome se uče prvi koraci u ovom sportu. Već sedmodnevna obuka kod profesionalnih učitelja omogućava uživanje na vjetru, a poslije mjesec dana obuke dostupni su vam vjetrovi na otvorenom moru. Na Adi Bojani još od 1975. godine radi i škola jahanja.
Na Adi se nalazi i nudistički centar, kapaciteta oko 600 kreveta. 

ZANIMLJIVOST:
Selo Bojanci (KOORDINATE: 45.5, 15.233333) u Beloj krajini u Sloveniji su ustanovili uskoci koji su se navodno doselili s područja rijeke Bojane u Crnoj Gori. Prve doseljene obitelji bile  su  Kordići, Radojčići i Vrlinići. Selo je bilo u sklopu Vojne krajine, koja je služila kao pogranični pojas protiv turskih upada. Pravoslavni vjernici su sklapali brak isključivo s pravoslavnim vjernicima. Krajem 19. i 20. stoljeća dosta se Uskoka iselilo u Ameriku.

Morača

Morača je rijeka u Crnoj Gori. Izvire na njenom sjeveru, u Moračkim planinama. Nastaje spajanjem Javorskog i Rzačkog potoka izpod planine Rzač. Uglavnom teče u pravcu juga prelazeći 113,4 kilometara, prije ulijevanja u Skadarsko jezero. Najveće pritoke su Mrtvica i Zeta (desne) i Mala rijeka, Bistrica i Cijevna (lijeve).

U svom sjevernom dijelu, Morača je brza planinska rijeka, te je sjeverno od Podgorice tvroi kanjon, najizraženiji u klisuri Platije. Nakon spajanja sa svojim najvećom pritokom, Zetom, sjevernije od Podgorice, Morača ulazi u Zetsku dolinu. Teče kroz tu crnogorsku ravnicu sve dok se ne ulije u Skadarsko jezero.

Morača je relativno mala rijeka, nešto više od 100 m široka i uglavnom plitka, pa zbog toga njen tok nije mijenjan. Njen kanjon je dio glavnog prometnog pravca preko kojeg se dolazi do Crnogorskog primorja i Podgorice, te sjevernog dijela Crne Gore i Srbije. 

Površina sliva Morače do mjerne stanice H.S. Podgorica je 2628 km2. Na Morači su aktualna tri mjerna profila: Pernica, Zlatica i Podgorica, uz napomenu da hidrološka stanica opremljena limnigrafom postoji i na desnoj pritoci Mrtvici. Mjerenja na spomenutim stanicama se u kontinuitetu vrše već više od 20 godina, a na stanici u Podgorici od 1948. godine.

Kanjon Morače, C. Gora
(Izvor: Youtube; Autor: Канал корисника galevicmico)

↖ Mrtvica

↖ Mala rjeka

↖ Zeta

Najznačajnija pritoka Morače je Zeta. Dužina toka je 85 km, a površina sliva do mjerne stanice H.S. Danilovgrad je 1216 km2. Mjerna mjesta su Duklov most i Danilovgrad, a mjerenja na tim lokacijama se vrše od 1955., odnosno 1948.godine.

↖ Cijevna / Cem, Cemi

Rijeka Cijevna (alb. Cem, odn. Cemi; ćiril.  Цијевна) je lijeva pritoka Morače, koja izvire u albanskim Prokletijama, i i nakon toka od 62,2 km kao lijeva pritoka utječe u Moraču, oko 500 metara jugozapadno od sela Mahale, u blizini Skadarskog jezera, na 15 m n.v. Kroz Albaniju teče 30,8 km, a Crnu Goru 33 km. Porječje Cijevne najvećim dijelom nalazi se prokletijskom i žijovskom masivu, a veliko je 368 km², od čega je 238 km² u Albaniji a ostatak u Crnoj Gori. Ono pripada prostranom porječju Skadarskog bazena, koji je putem rijeke Bojane vezan sa slivom Jadranskog mora. Vrlo je brza rijeka - čak u ravnici Zete, u koju ulazi nizvodno od sela Dinoša, prosječan joj je pad 3,67 m/km, dok prosječni protok vode iznosi 24,86 m³/s (prema albanskim izvorima 25,5 m³/s. Vodotok je najobilniji krajem jeseni (od prosinca/decembra) i nakon obilnijeg otapanja snijega u proljeće (travanj/april). Godišnje kolebanje vodostaja je prosječno 150 cm, zbog neravnomjerne količine padalina u pojedinim mjesecima.
Najvećim dijelom svoga gornjeg i srednjeg toka Cijevna teče dubokom klisurom, koja se naizmjenice, na pojedinim mjestima, širi pa ponovno sužava. Na dijelovima toka i u Albaniji i u Crnoj Gori, dugima gotovo 25 km, usjekla je do 800-900 metara duboku kanjonsku dolinu. Planinska je to rijeka, bistrih voda, bogatih pastrmkama. Na žalost, u drugom desetljeću 21. stoljeća zbog izgradnje tzv. malih hidroelektrana velik dio Seljčanske Cijevne skrenut je u cijevi za potrebe HE.

Tok rijeke

Gornji tok Cijevne
Gornji tok rijeke Cijevne tvore dva kraka, odn. vodotoka, koja su odvojena gorskim grebenom Golishit-Dubines (Dubinë). Prvi kraj je sjevernija Seljčanska Cijevna, odn. Cem Selcit, čiji tok započinje izvorima u planinskoj uvali Koprišita i sve do Gropat e Selces teče kroz fliš. Nakon ulaska u masivne vapnence grebena Golishita, poprima značajke kanjona sa strmim padinama i kanjonima, s mnogo brzaka. 
Druga je južnija, Vukeljska Cijevna (Cemi i Vuklit / Cem Vuklit  / Vuklitska Cijevna, rjeđe zvana Cem i Nikçit), čiji tok započinje izvorom u selu Vukli (zaselak Llugë, Lluget). Nakon prelaska u fliš u gornjem dijelu potoka, ulazi u vapnence planinskog grebena Golishit i Dubines, gdje tvori usku dolinu, sa strmim padinama (posebno desna strana) i s pragovima. Oba se vodotoka spajaju kod naselja Tamarë, odakle počinje srednji tok Cijevne.
Vodotok Seljčanske Cijevne se najčešće smatra glavnim tokom Cijevne, iako je često tok Vukeljske Cijevne kod Tamare snažniji.

Srednji tok Cijevne 
Od Tamare jedinstvena Cijevna / Cem kreće prema smjeru JZ i prolazi tipičnom dolinom u obliku slova V, prelazeći vapnence Mizhdrakuta i Kapë Zdrojë i izlazi s  teritorija Albanije blizu Graboma. Po ulazu u Crnu Goru Cijevna,  većim dijelom gradi svoj put kroz krške vapnence duž kojih postoje mjesta na kojima su padine formirale zidove visoke 800-900 m, s reljefom rijetke ljepote. Iz kabnjona izlazi kod sela Dinoša u crnoj Gori.

Donji tok rijeke Cijevne je od izlaska iz kanjona kod Dinoše u Crnoj Gori, kroz Ćernovsko polje u Zeti, sve do ušća u Moraču. 

Kanjon Cijevne u Malesiji
Pogled prema kanjonu Cijevne, od istoka prema zapadu, s južnog grebena Maje e Grebenit, dijela koji se nadvio nad naseljem Gropat e Selcë u kanjonu. Na sredini fotografije vidljiva je prostrana terasa na kojoj se smjestio zaseok Mregu (Mreg). Ispred Mrega, zaklonjena grebenom planine, pa nije vidljiva na fotografiji, nalazi se još jedna manja, izdužena terasa - Javor. U pozadini, na najvišoj terasi su Kučka Korita u Crnoj Gori. Desno od Korita, kao najviši vrh na horizontu diže se Hum orahovski. Autor fotografije: szymek.ka, Panoramio

Ušće Vukeljske Cijevne u Seljčansku, jugozapadno od Tamare

↖ Rijeka Crnojevića

Dolina rijeke Cijevne ​(Lugina e Cemit)

Cijevna / Cem, Cemi

Rijeka Cijevna pripada slivu Skadarskog bazena
Karta sliva Skadarskog jezera; Izvor: http://www.twrm-med.net/

---

Cem i Vuklit: Vukeljska, Vukljitska ili Vuklitska Cijevna? Cem i Selces: Seljčanska ili Selčanska Cijevna?

U nekim suvremenim izvorima, elaboratima i člancima na južnoslavenskim jezicima rijeka Cem i Vuklit naziva se Vuklitskom rijekom. Kao i u ostalim slučajevima albanskih toponima, tako i ovdje ima više varijanti, a neke od njih su i Vukeljska, odn. Vukljitska rijeka. Ime rijeke potječe od naziva sela Vukël (određeni oblik je Vukli, čita se vuklji). Albanski izgovor je vukelj, odosno još ispravnije vuklj, s obzirom kako se albansko "ë" čita kao "ɘ". Dakle, izvedeni slavenski naziv sela iz albanskog neodređenog oblika Vukël je Vukelj. Tako i crnogorski kralj Nikola I. Petrović Njegoš, u svojoj poemi Malisorski ustanak iz 1911. godine spominje u dva navrata upravo Vukelj, vukeljski:

Kad vidio Etem-paša / da mu puta tamo nije, / na lijevo vojsku vraća, / na Vukelje boj da bije. 
Vukeljski je ispred sile / barjak malo uzmaknuo, / dok s' onijem od Nikelja / spram sela se sastanuo, ​

Dakle, pridjev od Vukelj je vukeljski, a stanovnici sela su Vuklji ili Vukelji. Ukoliko se iz albanskog određenog oblika naziva Vukli (izgovara se vuklji) izvodi pridjev, on bi bio vukljitski, odn. vuklitski (slična standardna praksa gdje svi osim Albanaca Valbonu nazivaju s "l", a Albanci sa "lj", dakle, "valbona" prema "valjbona"). Slično se događa s imenom rijeke Cem i Selcit. Naziv Selcë izgovara se na albanskom kao Seljc, a na slavenskm jezicima najčešće Seljce ili Selce. Tako da su ravnopravne slavenske izvedenice i Seljčanska i Selčanska Cijevna.
ADMINISTRATOR

Sliv rijeke Drim (Drin, Drini)

Karta sjevernog dijela sliva rijeke Drin / Drim

Drim/ Drin

Drim / Drin (albanski, Drin ili Drini; makedonski: Дрим (Drim); grčki: Δρινος) je rijeka u Albaniji. Nastaje spajanjem ►Bijelog i ►Crnog Drina, kod grada Kukes u Albaniji. Od toga mjesta do ušća dugačak je 160 kilometara. 

Drim ima dva ušća, što je posljedica odvajanja jednog rukavca (bifurkacija) u mjestu Vau-Dejës. Jedan rukavac ide prema jugu, prolazi pokraj grada Lezhë-a i ulijeva se u Jadransko more. Drugi ide prema zapadu, te se južno od Skadra ulijeva u Bojanu, neposredno nakon njenog izlaska iz Skadarskog jezera. Drugi rukavac je nastao 1858. godine.

Prosječni protok vode u Drimu je 352 m³/s. Sliv Drima pokriva teritorij od 11.756 km², sjevernu i istočnu Albaniju, zapadnu Makedoniju i zapadni dio Kosova. U planinskom području Albanije protječe kroz duboke klisure.

Rijeka Drim je od velikog značaja za albansku privredu, posebno za proizvodnju električne energije. Na rijeci su izgrađene 3 brane odn. 4 hidroelektrane (Ashta-protočna HE, Vau Deja, Koman, iFierze), koje služe za proizvodnju struje. Umjetno akumulacijsko jezero Fierzë je sa 73 km² najveće umjetno jezero u Albaniji.

Jezero Koman na rjeci Drim (Drin)

↖ Kir (Kiri, Lumi i Kirit)

KIR  (također: Kiri, Lumi i Kirit) je rijeka u sjevernoj Albaniji, koja u početku teče u smjeru jug-jugozapad od svoga izvora u albanskim Prokletijama u gorju Majën e Elbrunit, i utječe u ogranak rijeke Drim (Drin, Drini) južno od Skadra, kod utvrde Rozafa. U gornjem dijelu toka formira kanjon sa strmim liticama.

Rijeke južnojadranskog sliva

↖ Škudra

---

pRETHODNA STRANICA

SLIJEDEĆA  STRANICA