|
|
Poglavlje je u izradi. U međuvremenu pročitajte:
PREGLED PO DRŽAVAMA
Slovenija
|
Divje živali raziskujejo Kočevski gozd // Wild animals exploring the forest of Kočevsko
Autor: Kočevsko Datum objeve: 19.10.2023. Opis. Divji prebivalci Kočevske so ob prihodu hladnega vremena nazaj! Od skrivnostnega risa do igrivih medvedov, živali raziskujejo gozd, mi pa jih spremljamo pri njihovem vsakdanu. Pridružite se nam, da skupaj razkrijemo skrivnosti divjine in čudovite koščke Kočevske narave. Odpravite se na divji potep po naši skrivnostni naravi: https://www.kocevsko.com/sl/ogledi-in... Wild animals of Kočevsko are making a 'pawsome' appearance as cool weather rolls in! From the elusive lynx to playful bears, the forest is their stage, and we're capturing the show. Join us as we uncover the secrets of the wild in this stunning corner of nature. Visit Kočevsko to experience our wildlife and join us on an unforgettable Slovenia Unique Experience "Observing and Discovering Bears in Their Natural Habitat": https://www.kocevsko.com/en/tours-and... or another adventure: https://www.kocevsko.com/en/tours-and... Kočevsko, the Secret Forest of Slovenia https://www.kocevsko.com/ Facebook: / kocevsko Instagram: / kocevsko |
Ris, medved, volk in druge živali v Kočevskem gozdu / Lynx, wolf, bear and other animals in Kočevsko
Autor: Kočevsko Datum objave: 2.3.2'23. Opis. Prostrani gozdovi Kočevskega nudijo dom mnogim velikim in malim živalim, ki jih drugod srečate le poredko. Naše kamere so so tokrat ujele risa, medveda, volka in druge divje živali, ki so bivališče našle v Kočevskem gozdu. Odpravite se na divji potep po naši skrivnostni naravi: https://www.kocevsko.com/sl/ogledi-in... The vast forests of Kočevsko offer a home to many large and small animals that you can rarely meet elsewhere. Even in winter time the lynx, the wolf, bears and other animals can be spotted roaming around the Secret Forest of Slovenia. Visit Kočevsko to experience our wildlife and join us on an unforgettable Slovenia Unique Experience "Observing and Discovering Bears in Their Natural Habitat": https://www.kocevsko.com/en/tours-and... or another adventure: https://www.kocevsko.com/en/tours-and... Kočevsko, the Secret Forest of Slovenia https://www.kocevsko.com/ Facebook: / kocevsko Instagram: / kocevsko |
Populacija risova spašena od izumiranja zahvaljujući projektu Life Lynx U gotovo sedam godina trajanja projekta Life Lynx (2017.-2024.), risovi u Sloveniji spašeni su od izumiranja jer se mala populacija od 20-ak odraslih životinja međusobno parila. Populacija risa sada broji oko 50 odraslih životinja, što je dobar znak za budućnost ove vrste u slovenskim Alpama i Dinarskom gorju. |
Hrvatska
|
Životinjski svijet (fauna) na području Hrvatske
U Hrvatskoj žive predstavnici gotovo svih europskih kopnenih životinja. Od kontinentskih to su vrste karakteristične za srednjoeuropsko, panonsko (istočno-europsko) i alpsko područje, a od sredozemnih one karakte-ristične za mediteransko - planinsko (oromediteransko), zapadnomediteransko i istočnomediteransko područje. Uz njih, u tzv. pribježištima, žive i mnogi predstavnici predglacijalne faune. Zato je fauna Hrvatske, u usporedbi s bilo kojom faunom sjevernijih područja, raznovrsnija i bogatija. Kopnena fauna. Kopnenu faunu u Hrvatskoj čine kontinentalne i mediteranske životinje. Njihovi se areali preklapaju u Istri, na kvarnerskim otocima Cresu, Krku i Rabu, duž primorskih padina Učke i Ćićarije, Risnjaka, Kapele i Velebita te na Dinari. Populacije mediteranske faune nalaze se i u unutrašnjosti na prisojnim padinama planina i na krajnjem istoku Slavonije, a populacije kontinentske faune na planinama Biokovu, Moseću, Mosoru, Promini i Svilaji. Kontinentska fauna, slična je srednjoeuropskoj, a čine je uglavnom životinje vlažnih šuma i livada. To su npr. od kukaca trčak, od mekušaca puževi kao zaklopnica i vinogradnjak, od kralježnjaka planinski vodenjak, zidna gušterica, zmija smukulja, šumska rovka, riđa voluharica, žutogrli šumski miš, puh lješnikar, kuna zlatica, srna, škanjac, šumska sova, crvendać, močvarna sjenica i brgljez. Unutar kontinentskoga područja izdvajaju se različiti gorski i pretplaninski te nizinski dijelovi. U gorskome dijelu, u bukovim, bukovo-jelovim i smrekovim šumama, žive trčci Carabus creutzeri i C. croaticus, crni planinski daždevnjak, livadna žaba, riđovka, ilirski voluharić te šišmiš smeđi dugoušan; brojniji je puh, a stalne su populacije vuka i medvjeda, posljednje u tom dijelu Europe. Ris, koji je u Hrvatskoj istrijebljen potkraj XIX. st., ponovno se ondje nastanio 1974., došavši iz Slovenije. Od ptica ondje žive gorska, kukmasta i crnoglava sjenica, zimovka, palčić, mala muharica, mrtvačka sovica, troprsti djetao, kraljić, kreja i krstokljun. Na vrhovima Risnjaka i Velebita, u pretplaninskom pojasu bukove ili smrekove šume, te u klekovini bora i na planinskim rudinama žive leptiri apolon i crnosmeđe okače (Erebia), značajne su ptice alpski i sivi popić, planinski kos i planinska trepetljika, sve je češći suri orao, a gorski puh, planinska voluharica i velebitska gušterica brojniji su nego u gorskome području. Osebujan je pretplaninski pojas osamljene planine Biokova, s mnogobrojnim mediteranskim vrstama i bogat endemima. U šumama hrasta lužnjaka, poljskoga jasena, crne johe, brijesta, topola i vrba panonskoga nizinskoga dijela kontinentskoga područja žive močvarna žaba, riđovka, patuljasti miš, prugasti poljski miš, livadna voluharica, zerdav, orao štekavac, bjelovrata muharica i crna roda. U sličnim staništima riječnih dolina hrvatskog primorja autohtona je fauna djelomice sačuvana u Motovunskoj šumi (Istra), za koju je karakteristična osebujna kombinacija različitih faunističkih elemenata, među kojima se ističe ugrožena lombardijska žaba (Rana latastei). Za primorsko su područje karakteristični različiti puževi, cvrčci, termit, golemi mrežokrilac, leptiri Gonepteryx cleopatra i Caraxes jasius, bogomoljke i paličnjaci, sredozemni konjic (Saga pedo) i endemični skakavac Prionotropis hystrix, te pauci crna udovica i tarantula. Od kralježnjaka, značajni su gmazovi, poput blavora, krške i primorske gušterice, velikoga zelembaća i kopnene kornjače čančare, te zmije primorska poljarica, četveroprugi guž i crvenkrpica. Karakteristični su sisavci: patuljasta rovka, mediteranski štakor i čagalj te šišmiši Savijev šišmiš i Kolombatovićev dugoušan. Od ptica u primorskome području žive crvenoglavi svračak, različite grmuše, mrka sjenica, voljići, crnoglava strnadica, strnadica brkašica i dr. Sredozemne vrste – puževi Pomatias elegans i Poiretia algira,bogomoljka, Eskulapova zmija, smukulja i poskok – zajedničke su primorju i prisojnim staništima kontinentskoga dijela Hrvatske. Na primorskim kamenjarima i stijenama žive značajni endemični puževi Vidovicia coerulans i Dinariapouzolzi, endemični gušteri – istočnojadranska ljuskava gušterica i oštroglava gušterica, a od sisavaca krški miš i krški puh. Ptičji svijet čine bjeloglavi sup, golub pećinar, čiope, pećinska lastavica, hridna bregunica, brgljez lončar i modrokos. Na strmim stijenama većine otoka i obalnih planina živi šišmiš širokouhi zecousnjak (Tadarida teniotis). Više planinske kamenjare nastanjuju mosorska gušterica,stepska riđovka i divokoza. U mnogobrojnim šupljinama krškoga podzemlja živi bogata podzemna fauna, a zbog visoke vlage ima i amfibijskih oblika, kao što su račići babure i neki pužići roda Zospeum. Od kopnenih životinja za podzemne su ekosustave značajne i one koje ondje samo stanuju: planinska vrana galica, glodavac runati voluhar, a osobito šišmiši, od kojih neke vrste ondje i prezimljuju. Među pravim su kopnenim podzemljašima, od kojih su mnogi endemični, različiti pauci, kosci, lažištipavci, strige, stonoge, skokuni, skakavci, kornjaši i puževi. Špiljama se koriste mnogi šišmiši kako bi u njima rađali i odgojili mlade, a među njima su značajniji u Europi ugroženi riđi šišmiš i južni potkovnjak te, kao vrlo česti, oštrouhi šišmiš i veliki potkovnjak. Kopnena fauna otokâ sastoji se većinom od osiromašene obalne faune. U nekih vrsta očite su promjene u veličini (nanizam, gigantizam) i obojenosti, kao npr. u puževa, beskrilnih kukaca i guštera. Biološkom raznolikošću bogati su sjevernojadranski otoci, a endemima oni južnojadranski. Osobito se ističu naše crne otočne odlike brusničke gušterice, te lastovska i oštroglava gušterica. Na vanj. otocima i školjima gnijezde se mrki sokol i zovoj. Autohtona je fauna mnogih otoka promijenjena unošenjem stranih vrsta, npr. malog indijskog mungosa na Mljet (1910) i na neke druge otoke te divljih kunića na mnoge školje i otoke. Na otocima su pribježište našli i neki relikti kao beznogi gmaz dvoplaz s otoka Hvara koji je u ostalome dijelu Europe izumro. Fauna močvarâ. U kontinentskom dijelu Hrvatske močvarna su staništa Kopački rit i Krapje Đol, u primorju močvara uz ušće Neretve, a i neki ribnjaci (npr. Crna Mlaka i Draganići) su pogodna močvarna staništa. U močvarama žive različite ličinke dvokrilaca, vodencvjetova, vretenaca, različite vodene stjenice, vodeni kornjaši i njihove ličinke, puževi i pijavice. Česte su velike zelene žabe, mali vodenjak,barska kornjača i bjelouška. Od sisavaca ondje žive vodeni voluhari, močvarne rovke, američki bizamski štakor i južnoamerička nutrija. Močvare obiluju pticama. Od gnjezdarica su najpoznatije mali gnjurac, srebrnasta čaplja, siva čaplja, žličarka, divlja patka, zelenonoga mlakuša, crna liska i vivak. U panonskim močvarama žive vodozemci: dugonogi vodenjak, zelene žabe (Rana lessonae i R. esculenta) i crveni mukač, a od ptica različiti trstenjaci i sjenica plazica. Primorske močvare nastanjuju rilčar golema štipavica, kaspijska riječna kornjača, kućni miš te ptice svilorepka, močvarna strnadica i druge. Slatkovodna fauna podijeljena je na faunu crnomorskog i jadranskoga slijeva. Faunu crnomorskogaslijeva čine dva osnovna pojasa: pastrvski (rhitron) i šaranski (potamon). Pastrvske su vode npr. gornji dijelovi rijeka Kupe, Dobre, Mrežnice, Korane (Plitvička jezera s pritocima, Slunjčica) i Une te izvorišni dijelovi potoka. Na dnu tih voda žive različiti virnjaci, puževi, maločetinjaši, rakušci i ličinke kukaca (obalčara, vodencvjetova, dvokrilaca i tulara). Za dijelove bliže riječnim izvorima karakteristične su potočne pastrve i zlatni pijor te peš. Nizvodno, u mirnijoj vodi, žive lipljan, krkuša i potočna mrena. Na Plitvičkim jezerima živjela je pastrva, a u mnoge su vodotoke doseljene kalifornijske dužičaste pastrve. Od sisavaca je u slatkim vodama česta vodena rovka, a od ptica vodenkos. U fauni termalnih izvora ima tercijarnih relikata, kao što je račić podsusedska vodenbabura. U prijelaznoj šaranskoj zoni žive mladica, podust i klen, a značajna je mrena. Na dnu žive oblići, maločetinjaši, puževi (Theodoxus, Fagotia i Lithoglyphus), školjkaši (Spherium i Anodonta), neke slatkovodne spužve, a uz rakušce brojnije su vodenbabure i ličinke dvokrilaca (os. Chironomidae), tulara i drugih kukaca. Ljeti i u jesen u tim se vodama pojavljuju planktonske praživotinje, kolnjaci, račići veslonošci i rašljoticalci. Od riba ovdje žive manjić, grgeč, plotica, uklija i gavčica, od zmija vodene zmije ribarice, a nad vodom lovi ptica vodomar. Uz obalu živi rijetka, danas ugrožena, vidra. Uz vodotoke se gnijezde pliske ili pastirice. U intersticijskim prostorima pješčanih i šljunkovitih nanosa natopljenima vodom uz tekućice, živi bogata podzemna fauna, pretežno sastavljena od vodengrinja, puževa, maločetinaša i sitnih račića, kaoParabathynella i Stenocaris, rakušaca roda Niphargus i jednakonožaca rodova Microcharon i Proasellus. Desni pritoci Save većim su dijelom toka u krškom području i bogati su endemima vezanima za vodeno podzemlje. To su, primjerice, tounjska spužva (Eunapius subterraneus), riba svjetlica (Leusciscus polylepis) i krbavski pijor (Phoxinellus fontinalis), čovječja ribica, špiljska kozica (Troglocarisanophthalmus intermedia), špiljske vodenbabure (Monolistra caeca, M. velkovrhi), špiljski žarnjak (Velkovrhia enigmatica) te desetak endemičnih vrsta vodenih puževa. Nizinske su šaranske vode Sava nizvodno od Rugvice, Kupa nizvodno od Ozlja, dijelovi Dobre, Mrežnice i Korane te Glina, Sutla, Krapina, dio Mure, Drava u donjem dijelu toka, Lonja, Orljava, Vuka, Karašica i Dunav. U njima je plankton obilniji i bogatiji vrstama nego u prijelaznoj šaranskoj zoni, a dno je bogatije vrstama koje žive u mulju i sitnome pijesku. Na dnu žive različiti oblići, maločetinaši, ličinke dvokrilaca, tulara i vretenca, puževi, školjkaši (Pisidium, Unio, Dreissenia) i rakušci (Pontogammarus, Coriphium). Značajne su ribe deverika, šaran i crvenperka, grabežljive som, štuka i smuđ, a udomaćene, uvezene vrste, sunčanica i ribica Pseudorasbora parva te babuška, koja se proširila s istoka. Fauna jadranskoga slijeva. Faunu jadranskoga slijeva čine tri zemljopisno jasno odvojene cjeline. Današnja vodena fauna istarskih rijeka Dragonje, Raše, Mirne i Pazinčice te potoka Čipri i Boljunčice osiromašena je fauna nizinskih tokova Lombardije, nekadašnjega zajedničkoga porječja rijeke Po. Odlikuje se glavočem Padogobius panizzae i mrenom, a za njezino su podzemlje karakteristični endemični pužić Istriana mirnae i vodenbabura Monolistra bericum hadzii. U manjim je barama naseljena zlatna ribica. Tekućice ličkih polja – Gacka, Lika, Novčica i mnogi manji tokovi ponornice su i podzemno utječu u Jadran. Ondje žive endemični hrvatski pijor i piškur, a bila je poznata osebujna potočna pastrva iz rijeke Gacke. Iz podzemlja bogatog endemima poznati su, npr. iz podzemnih voda Like, reliktni školjkaš Congeria sp., velebitska pijavica (Croatobrancus mestrovi) i vodenbabura Monolistra sketi. U dalmatinskim rijekama Zrmanji (s ličkim pritocima iz okolice Gračaca), Krki, Cetini, Jadru, Neretvi, Vrljici oko Imotskoga, Matici kraj Vrgorca te Ljutoj i Konavočici na Konavlima, među ribama se nalaze reliktni rodovi mekousne pastrve, oštrulje i gaovice. U izvorišnome dijelu Krke živi zlousta pastrva, u rječici Jadro solinka, a u Vrljici i Neretvi neretljanska mekousna pastrva. Iz slijeva Neretve opisan je i posebni podust, Chondrostoma knerii. U Cetini je još mnogobrojan endem ilirski klen, dok su endemične cetinska ukliva i podbila gotovo nestale zbog hidrotehničkih zahvata. U Crvenom jezeru kraj Imotskog obitava imotska gaovica, u okolici Vrgorca klen Leuciscus microlepis, a u Čikoli kraj Drniša klen L.turskyi. U Peručko jezero na Cetini unesene su sjevernoeuropske ozimice, a po primorskim lokvama nalazi se živorodna gambuzija. U fauni slobodnih voda najveći je stanovnik čovječja ribica. Za tu su životnu sredinu značajne i različite vrste vodenih puževa, desetonožni rak Speleocaris pretneri te rakušci i rakovi jednakonošci (Monolistra pretneri, M. hercegovinensis, Spheromides virei). Cjevčice reliktnoga podzemnoga cjevaša u većini podzemnih voda često čine naslage na kamenju. Za pregled morske faune pogledaj: Morska fauna → Jadransko more, flora i fauna IZVOR Hrvatska. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 18. 4. 2023. |
Endemske vrste u Hrvatskoj
IZVOR http://www.dzzp.hr/, 1.2.2016. Zahvaljujući svojem geografskom položaju na razmeđu triju biogeografskih regija, Hrvatska se odlikuje velikom raznolikošću staništa. Velika raznolikost kopnenih, morskih i podzemnih staništa rezultirala je iznimnim bogatstvom vrsta, koje Hrvatsku čini jednom od najbogatijih zemalja Europe po bioraznolikosti. Značajnu skupinu u tom mnoštvu vrsta predstavljaju endemi, vrste koje obitavaju samo na određenom području na kojem vladaju specifični uvjeti koji omogućavaju opstanak te vrste. Do sada je u Hrvatskoj poznato oko 1100 endemskih vrsta, najviše slatkovodnih riba i beskralješnjaka te biljaka. Područja s najviše endema su ona i s najspecifičnijim životnim uvjetima, a to su planine Velebit, Biokovo i Mosor, zatim špiljska staništa te otoci i krške rijeke jadranskog slijeva. Znate li?
Hrvatska je država Europske unije s najvećim brojem ujeda otrovnica na godinu. |
BOSNA I HERCEGOVINA
|
IZ POVIJESNIH IZVORA
Životinjski svijet Bosne
Adem Buturović IZVOR Priroda. Godina XXXIX, Septembar 1952, Broj 7, str 264-267 Životinjski svijet Bosne i Hercegovine s mnogo strana je neobično zanimljiv, te po svojoj raznovrsnosti predstavlja takvu rijetkost, kakva se malo nalazi širom cijelog svijeta. Uz mnoge životinje, koje žive po Evropi ili još dalje, ima tako rijetkih i posebnih životinja, kakvih nema drugdje i koje su naše urođene životinje (endem). Ova bogata raznovrsnost životinjskog svijeta je posljedica zemljopisnog položaja Bosne i Hercegovine, razlika u sastavu tla, podneblja, razvedenosti površine u gorama i rijekama. Ovdje se susreću životinje iz Sredozemlja, šumske, visokogorske, otvorene krajine, močvarne i slatkovodne, kojima se još pridružuju i podzemne. Čitav životinjski svijet Bosne i Hercegovine možemo podijeliti u tri usporedna pojasa u pravcu sjeverozapada prema jugoistoku, t. j. usporedno sa smjerom planina Dinarskog sustava. Bosna i Hercegovina je najvećim dijelom planinska zemlja, koju sa sjevera opasuje Posavska nizina, a na jugu se postupno spušta golim kršem Jadranskom moru. Razumije se, da granice između ovih pojasa nisu neke crte, nego da se u njima isprepleću životinje susjednih pojasa i često zalaze u druge. Sjeverni nizinski pojas obuhvaća u glavnom ravnicu duž Save i njenih pritoka prodirući trakasto uz doline ovih rijeka u sredogorje. U njemu dolaze srednjoevropske životinje, te je po svome porijeklu ovaj pojas najmlađi. Bogat je slatkovodnim životinjama, pa su tu često ribe mirnih voda dunavskog poriječja: šaran, karaš, som, štuka zatim riječni rak, puževi i školjkaši. Od vodozemaca se često susreću žabe gubavica, gatalinka, hrženica, onda veliki i obični vodenjak, pa đažđevnjak. Od gmazova se najčešće nalaze također široko rasprostranjena barska kornjača, zelembać, bjelouška, bjelica i dr. Najviše je raščlanjen i najznačajniji drugi planinski pojas, koji se kao nastavak alpsko-dinarskog sustava proteže širokim prostorom kroz ovo područje. U stvari, bosansko - hercegovačko gorsko područje predstavlja najvećim dijelom u okviru ovog pojasa središte posebnog životinjskog svijeta, koji se odlikuje s najviše urođenih oblika. Na njegov sastav su djelovali utjecaji sa svih strana, sa zapada su prišle alpinske i srednjoevropske životinje, s istoka kavkasko-pontijske i maloazijske, a s juga sredozemske. U ovom se pojasu često opažaju znatne razlike između dolinskog i visinskog životinjskog svijeta. Ukoliko su planine više, a doline i polja bliže Jadranu, utoliko su razlike između njih veće. Naročito južni vapnenjački dijelovi ovog pojasa zbog posebnosti svojih životnih područja obiluju mnogim urođenim oblicima, ostacima ledenog i predledenog doba. Idući od sjevera prema jugu dolinama pritoka rijeke Save, susrećemo mnogobrojne srednjoevropske životinje. U Bosni i njenim pritokama žive različite ribe kao pastrve (u izvornom dijelu) pijor, lipljan, sapača, krkuša, mrena i dr. Vrbas i njegove pritoke su pored ribe bogati riječnim rakovima, koji se izvoze u inozemstvo. Po mirnim vodama dolina i gorja susreću se često široko rasprostranjene žabe: zelena gubavica, zelena žaba, obična gubavica; po vlažnim i močvarnim mjestima smeđa hrženica, po žbunju i drveću gatalinka. Neke od navedenih žaba mogu se prostirati i na visini od 2000 m, kao što je obična gubavica, zelena žaba i smeđa hrženica. Mirne vode i močvare brdskih i planinskih krajeva naseljeva žuti mukač, koji se u našim krajevima prostire i do visine 2000 m. Od guštera su česti zelembać, zidna gušterica i sljepić. Od zmija neotrovnica spomenut ćemo običnu bjeloušku i vodenjaču, crnoplavog smuka i kućaricu. Na prisojnim, sunčanim mjestima često se može vidjeti opasna otrovnica poskok. U okolini Sarajeva je nađena grčka žaba jedini predstavnik vodozemaca, koji pripada Sredozemlju. Pored srednjoevropskih oblika u planinama viđamo ostatke starog životinjskog svijeta iz ledenog ili još iz tercijarnog doba, koji se mogu ponekad naći samo na jednoj planini i u vrlo malom broju primjeraka. U visoko položenim planinskim dolinama žive neki stepski stanovnici, koji su ovamo doprli još u vrijeme kad su stepske oblasti bile vezane s našim planinskim pašnjacima, čiji je biljni pokrivač tada imao stepski značaj. Tako su na pr. poznate dvije podvrste slijepog kučeta, od kojih je jedna nađena najprije u Hrabljina-gorju (kod Kupresa) i Vran-planini, a druga u Morinama kod Kalinovika, a nađeno je još u Gatačkom Polju i na Jahorini. Vrlo stari ostatak nekadanjeg životinjskog svijeta, tercijarni preostatak predstavlja bosanska voluharica, stanovnik naših planina Trebevića, Bjelašnice i Prenja. Ona živi u vapnenjačkim vrtačama (ponikvama), ponekad na vrlo velikim visinama. Takva je i zmija otrovnica krški žutokrug, koji se susreće najčešće na visini od 1000—1600 m. U našim planinama živi i bosanska podvrsta riđovke, koja živi samo u našoj zemlji i to najviše u Bosni. Od guštera u našim planinama u Hercegovini javlja se mosorska gušterica, koja nastanjuje kamenite predjele našeg krša. Nalazi se još samo u susjednim oblastima Dalmacije i u Crnoj Gori. Na Vranici planini u Prokoškom jezeru na visini od 1640 m živi podvrsta planinskog vodenjaka, koja je također urođeni oblik; on živi samo na ovom mjestu i predstavlja preostatak iz ledenog doba. Po našim planinama se može vidjeti crni đaždevnjak. Kamenite i teško prohodne predjele naših planina Treskavice, Prenja i Čvrsnice nastanjuju brze i plašljive divokoze, koje pripadaju posebnoj podvrsti. U šumama se nalaze brojne srednjoevropske životinje: vjeverice, kune, srne, divlje svinje, vukovi, medvjedi te šljuke, tetrijebi, suri orao i dr. Gorski potoci i rijeke pružaju obilje pastrva i potočnih rakova, a jezera su najčešće naseljena alpinskim planinskim vodenjakom, rakušcima i raznim vrstama pijavica. Ništa manje nije zanimljiv ogroman broj raznih kukaca, paukova, stonoga i babura, koji su često vrlo ograničeno rasprostranjeni. Među njima je veliki broj urođenih oblika i ostataka starog životinjskog svijeta, o čemu svjedoče i njihova stručna imena. U proplancima se često susreće bosanska siva gušterica, a na vlažnim mjestima planinska gušterica, koja rađa žive mlade. Pored planina ovog pojasa naročito je zanimljiv južni krški dio, koji obiluje izvanredno bogatim i raznovrsnim životinjskim svijetom. U ovom dijelu se nalazi veliki broj krških polja, rijeka ponornica, pećina i drugih pojava, koje predstavljaju posebna životna područja nastanjena svojstvenim životinjskim svijetom, što je bogat urođenim i preostalim oblicima. Ponornice obiluju naročitim vrstama riba, kao što su gaovice i dr. U mnogobrojnim podzemnim vodama krša živi veliki broj predstavnika, koji u površinskim vodama nemaju svojih srodnika. Tu je na prvom redu jedan od najzanimljivijih pećinskih stanovnika — pećinski čekinjaš. Prvi put ga je otkrio poznati ispitivač životinjskog svijeta u pećinama K. Absolon u jednom ponoru Trebišnice u Popovu Polju, sjeverozapadno od Turkovića. Ovaj čekinjaš danas ima svoje bliže srodnike samo u moru. U vodama poznate pećine Vjeternice kod Zavale u Hercegovini živi veliki broj vrsta rakova, ostataka životinja iz starog doba, a i u drugim pećinama oko Trebinja i Popova Polja živi mnoštvo raznih vrsta račića. U Vjeternici kao i u nekim izvorima kod Trebinja, Gabele, Ljubuškog i Sanskog Mosta nađena je i čovječja ribica, koja još živi samo u pećinskim vodama Dalmacije i Slovenije. To je naš urođeni oblik koga nema nigdje više. Spiljske kopnene životinje su također zastupane u mnogim urođenim vrstama kukaca, stonoga, puževa, kopnenih račića i t. d. I nadzemni kopneni životinjski svijet krša je također vrlo bogat urođenim oblicima. Tu su naročito brojne razne vrste puževa, kojima je ova okolina pogodovala za razvijanje njihovih kućica. Među stonogama i baburama također ima veliki broj urođenih oblika. Od kralješnjaka u ovom području ćemo najčešće vidjeti razne gušterice, poskoka, a od ptica jarebicu kamenjarku. Uži dio između gorskog pojasa i Jadrana čini sredozemski pojas, koji kod nas obuhvaća samo najjužnije dijelove Hercegovine i dublje se probija uz Neretvu sve do Drežnlce iznad Mostara. Ovom pojasu daju obilježje one životinje, koje su inače ograničene na primorske krajeve. Od ušća rijeke Neretve do Drežnice osim nekih srednjoevropskih oblika ovdje se nalaze čisto sredozemske vrste: grčki vodenjak, grčka čančara, macaklin, veliki zelembać, oštroglava gušterica, mrka gušterica, blavor, od zmija poskok, drvolaz, plavuša, crnokrpica, četvoroprugi kravosas, poluotrovna cmokrpica i modras. Macaklin dopire samo do Gabele, a ostali se prostiru po cijeloj južnoj Hercegovini, te neki idu uz Neretvu čak do gornjeg toka, kao oštrogolava gušterica. Od Drežnice do Glavatičeva miješa se već dosta srednjoevropskih životinja, a u izvornom dijelu Neretve do Glavatičeva dolaze skoro potpuno srednjoevropske životinje. Planine, koje se naslanjaju na dolinu Neretve naseljene su srednjoevropsko-alpskim vodozemcima i gmazovima te u sređozemskom pojasu strše, kao kakvi osamljeni otoci. U ovom pojasu ćemo istaknuti još jedno vrlo zanimljivo životno područje — Hutovo Blato, koje je vrlo bogato raznim životinjama, među kojima najvažnije mjesto zauzimaju ptice i ribe. U toku godine ovdje se može vidjeti preko 200 raznih ptica: stanarica, prolaznica, selica, te onih koje povremeno dolaze s Jadrana. Među njima se ističu vranci, čigre, galebovi, pliske i mnoštvo pataka. Ponekad dođe i nesit. Od riba se najviše love jegulje i šarani. Iz izloženog se jasno vidi, da je životinjski svijet u Bosni i Hercegovini raznovrstan, kako po svom porijeklu i starosti, tako i po zemljopisnoj rasprostranjenosti. Za njegovu raznovrsnost svakako je najodlučniju ulogu odigrala promjena podneblja izazvana opet raznim geološkim promjenama. Naime, raspored kopna i mora u Evropi, pa prema tome i raspored podneblja, nisu bili uvijek ovakvi, kako nam danas izgleda. Na mjestu, gdje se danas nalazi Bosna i Hercegovina bilo je nekada more, koje se povuklo, a iz njegovih taloga izdiglo se bosansko-hercegovačko gorje. Kasnije su sa sjeveroistoka ovo kopno mjestimično plavili zaljevi drugog mora. Podneblje je bilo najprije toplo i vlažno, zatim suho, pa opet toplo i vlažno. Geološko doba, koje obuhvata ove promjene, nazivamo tercijarom. Iz ovog doba smo spomenuli neke stepske oblike, a i veliki broj stanovnika pećina su nesumljivo stanovnici starijeg tercijara. To su jednim dijelom ostaci tada široko rasprostranjenih slatkovodnih životinja, a drugim su opet morski useljenici, koji ma je vruće podneblje starog tercijara omogućilo prodiranje u slatku vodu. Krajem tercijara pogoršali su se uvjeti podneblja za njihov život i oni su se povukli u pećinske vode, koje nisu izložene velikim kolebanjima temperature. Kopneni životinjski svijet krajem tercijara imao je obilježja sredozemskog životinjskog svijeta, koji se na Balkanskom poluotoku pružao sve do sjeverne Mađarske. Poslije tercijara nastala je nagla promjena podneblja i jako zahlađenje. Veći dio Evrope, a i vrhovi naših najviših planina bili su pokriveni snijegom i ledom. Životinje, koje su prilagođene toplom podneblju, jednim dijelom su uništene, a dobrim dijelom su se povukle prema jugu. Umjesto njih dolaze sa sjevera mnoge životinje, koje mi danas nazivamo srednjeevropsko-alpin skima. Otapanjem ledenjaka nastalo je opet premještanje životinjskog svijeta, pa mi i danas možemo u našim visokim planinama vidjeti one životinje, što žive u Alpama, a u dolinama nekih rijeka izrazito sredozemske životinje. CITIRANJE Adem Buturović: Životinjski svijet Bosne. Priroda. Godina XXXIX, Septembar 1952, Broj 7, str 264-267 |
SRBIJA
|
Divlja Srbija, prvi deo
Datum objave: 2.5.2021. Proizvodnja: RTS Sasvim prirodno - Zvanični kanal Opis: Najnoviji serijal emisije Sasvim prirodno ima za cilj da vam priblizi prirodu koju najmanje poznajemo, koju retko viđamo, koje se čak i plašimo - to je "Divlja Srbija". Sve više ljudi oseća potrebu da bar za vikend ode iz grada, da prošeta šumama, planinama, da provede vreme u divljini. Na svim tim mestima, gde nema mnogo ljudi i baš zbog toga, žive druga živa bića. Oni gamižu, lete, zuje, zavijaju, brundaju i iako im mi prirodno nismo u lancu ishrane, do slučajnih susreta svakako može doći. Zato je važno da o njima saznamo što više, da budemo svesni svih opasnosti koje susreti sa njima donose, ali i svesni toga da smo mi gosti na njihovoj teritoriji, a ne obrnuto. U četiri nastavka serijala "Divlja Srbija" gledaćete priče o šakalima, vukovima, medvedima, insektima (kao što su komarci, krpelji, itd), zmijama, pticama. Sve ove životinje zaslužuju da o njima saznamo što više i to ne samo da bismo zaštitili sebe, već i da bismo očuvali taj ogroman i raznolik fond živog sveta koji naša zemlja ima. Naučnici kažu da divljinu treba štititi i "ostaviti na miru" koliko je to moguće, jer poslednje što želimo jeste da se ona okrene protiv nas. |
PREGLED PO VRSTAMA
SISAVCI
Ris
Projekt LIFE Lynx
Projekt LIFE Lynx kojim se nastojala revitalizirati populacija risa i omogućiti njegov opstanak u Dinaridima završila je krajem ožujka/marta 2024.. Na njemu su od 2017. sudjelovali stručnjaci iz Italije, Slovenije i Hrvatske, a tamo je pušteno 18 životinja uhvaćenih u Slovačkoj i Rumunjskoj. Od toga ih se 14 integriralo, zauzele su teritorij i razmnožavaju se te je cilj projekta postignut.
Projekt LIFE Lynx kojim se nastojala revitalizirati populacija risa i omogućiti njegov opstanak u Dinaridima završila je krajem ožujka/marta 2024.. Na njemu su od 2017. sudjelovali stručnjaci iz Italije, Slovenije i Hrvatske, a tamo je pušteno 18 životinja uhvaćenih u Slovačkoj i Rumunjskoj. Od toga ih se 14 integriralo, zauzele su teritorij i razmnožavaju se te je cilj projekta postignut.
|
Opis videa. Dužina tijela im je do 1,30 m (uz dodatak repa od 11 do 25 cm), a u ramenima su visoki oko 65 cm. U srednjoj Europi, ovisno o području gdje žive, prosječno su teški od 20 do 26 kg (krajnje vrijednosti su 12 do 37 kg). Ženke su s prosječnom težinom od 17 do 20 kg (krajnosti su 12 do 29 kg) osjetno lakše od mužjaka. Zajedničko svim vrstama risova su šiljaste uši s čuperkom dlake na vrhu i kratak rep. Krzno im je žućkasto do sivo smeđe i često prošarano tamnijim pjegama ili prugama. Šare ovise o okolišu i od područja do područja su različite. Ova vrsta ima izražene čuperke duže dlake na obrazima. Imaju vrlo oštar vid i istančan sluh koji im omogućavaju da lako otkriju plijen.
Način života. Ris je samotnjak koji lovi prije svega u sumrak i noću. Spektar njegove lovine su mali i srednje veliki sisavci, ptice, zečevi, kunići, vjeverice, zmije i dr., ovisno koje vrste žive na njegovom staništu. Nečujno im se prikrade strelovitom brzinom skoči na njih i sruši ih na tlo. Nakon što pojede svoj plijen, odlazi se odmoriti u svoje skrovište. Vrlo se rijetko poneka jedinka specijalizira na domaće životinje kao što su koze ili ovce. Lovi tipično kao sve mačke: prikrada se iz zasjede zaskoči lovinu ili ju sustiže u kratkom trku (najviše do 20 m). Često mijenja svoje prebivalište prateći srne u njihovim migracijama, kojima se hrani. Zabilježeni su i vrlo rijetki napadi na ljude koji su se dogodili gotovo isključivo u samoobrani. Mužjak i ženka se sreću samo kratko radi parenja između siječnja i travnja. Nakon skotnosti od deset tjedana, ženka koti dvoje, troje mladunaca na nekom mirnom mjestu i ostaju uz majku do sljedećeg proljeća. Smrtnost mladunaca je vrlo velika, tako da samo oko polovine mladunaca doživi godinu dana. Očekivani životni vijek im je 10-12 godina, no postoje i izvješća o jedinkama koje su doživjele i 24 godine. U Hrvatskoj ris živi u Gorskom kotaru, Lici i Ćićariji povremeno na Kordunu i Sjevernom Primorju. Zaštićena je vrsta, premda većina ljudi na tu zabranu lova ne gleda. U Hrvatskoj u divljini obitava 40-60 jedinki običnog risa, dok u susjednoj Sloveniji postoji svega 15 jedinki. Državni zavod za zaštitu prirode uvrstio ga je na žalostan popis kao jednu od šest regionalno izumrlih vrsta sisavaca u Hrvatskoj. 
EUROAZIJSKI RIS – biologija, prijetnje i naseljavanje iz Karpata u Dinaride
BROŠURA govori o populaciji risa u Dinaridima, problemima s kojima se suočavala kroz povijest te njezinom statusu u sadašnjosti. Što je praćenje risa i zašto ga trebamo? Koji je utjecaj risa na njegov plijen? Kakva je situacija u Karpatskoj populaciji gdje se hvataju jedinke za repopulaciju u Dinaridima? Kako prisutnost risa utječe na razvoj ekoturizma? Odgovore na ova i druga pitanja potražite u brošuri koju je LIFE Lynx tim pripremio za vas! |
Puštanje risa na Velebitu!
Datum objave: 31.5.2020. Autor: Avanture Gorana Šafareka Opis: Šumska ljepotica Štirovača u srcu Velebita bogatija je za novog stanovnika! U subotu ujutro ris Pino ispušten je na graničnom području između Nacionalnog parka Sjeverni Velebit i Parka prirode Velebit te se pridružio u misiji spašavanja dinarske populacije od izumiranja. Iza imena Pino, protkana je podrška i suosjećanje prema Italiji, koja je pretrpjela ogromne gubitke tijekom epidemije virusa Covid-19. Italija je ujedno partner na LIFE lynx projektu, čiji cilj je i povezati populacije risa u Alpama i Dinaridima kako bi se osigurala dugoročna održivost tih ugroženih populacija. Čast za imenovanje risa pripala je talijanki Michelle Pozzini, volonterki koja se prošle jeseni pridružila LIFE Lynx timu u svrhu izrade magisterskog rada. No osim iskustva na ovom važnom projektu, Michelle je doživjela i epidemiju i potres. Pinov dolazak u bogati krajobraz Velebita, važan je korak za očuvanje ravnoteže zdravog ekosustava, osobito u mjesecu kada se obilježava Međunarodni dan biološke raznolikosti i Dan zaštite prirode u Hrvatskoj. Posebno su radosni u NP Sjeverni Velebit jer je Pino stigao kao najljepši poklon za 21 rođendan. Pino, želimo ti dobrodošlicu! Budi baš poput zelenog bora (Pino) po kojem si dobio ime, prilagodljiv na ekološke uvjete, izdržljiv i dugovječan. Animation of lynx movements on Velebit, Croatia
Animacija kretanja risova na Velebitu, Hrvatska Autor: LIFE Lynx Datum objave: 27.10.2022. Opis (prijevod s engleskog). LIFE Lynx koristi telemetrijske ogrlice za praćenje kretanja i aktivnosti svih risova translociranih u okviru projekta. Posebno su zanimljiva njihova istraživačka kretanja nakon puštanja i dok ne uspostave svoj teritorij. Kako bismo u potpunosti razumjeli ovaj proces, također hvatamo i stavljamo ogrlice domaće životinje. Trenutačno na planini Velebit u Hrvatskoj pratimo pet susjednih risova, od kojih su tri prebačena s Karpata i puštena na Velebit, dok su dva lokalna mužjaka uhvaćena i opremljena ogrlicama 2022. godine. Ova fantastična animacija prikazuje njihovu aktivnost od dana njihovog oslobađanja ili hvatanja. |
Lubomir
Ris nazvan Lubomir postao je jubilarni, peti po redu, ris preseljen iz Karpata u Hrvatsku. Uhvatili su ga u Slovačkoj, a dva mjeseca proveo je u karanteni. Ris je ispušten u rujnu 2022. godine na području Raminog korita, kojime upravlja Rewilding Velebit. Lubomir će se pridružiti karpatskim risovima-mužjacima Emilu i Alojziju koji već obitavaju na Velebitu, te 30-ak lokalnih velebitskih risova. U prethodne tri godine, u sklopu projekta Life Lynx, na ovaj način ispušteno je ukupno 15 životinja, pet u hrvatski dio Dinarida, pet u slovenski dio Dinarida i pet u slovenski dio Alpa. Izvor LIFE Lynx, 2022. Run free, lynx Lubomir
Autor: EuroNatur - Stiftung Europäisches Naturerbe Datm objave: 8.9.2022. Opis. Kratak video o puštanju risa Lubomira u Hrvatski park prirode Velebit, u sklopu Life projekta "LifeLynx" (https://www.lifelynx.eu/). Read more about what EuroNatur is doing for Europe’s lynx: https://www.euronatur.org/en/what-we-... The video was filmed and edited by Lisa Leschinski (Project Manager Lynx & Monk Seals - EuroNatur). Thumbnail: © Marko Matesic PROČITAJ VIŠE
Ris Kras pušten u Nacionalni park Plitvička jezera. Index.hr, 24.3.2023.
|
|
Projekt "Life Lynx" 01/07/2017 – 31/03/2024 |
|
Najvažniji cilj LIFE Lynx projekta je bio zaustaviti izumiranje dinarske i jugoistočne alpske populacije risa, koja se nastojala postići nizom kompleksnih aktivnosti iz različitih područja upravljanja risom. Tim putem se nastojalo osigurati cjelovita i održiva rješenja za sve čimbenike koji ugrožavaju populaciju. Populacija risa koju dijele Hrvatska, Slovenija i Italija bila je izuzetno mala i ugrožena. Razlog tome je bila nestabilnost malobrojne populacije, čiji je jedini spas bio dovođenje "svježih" gena iz druge, stabilne populacije. Zaustavljanje izumiranja populacije risa na području Hrvatske, Slovenije i Italije se nastojalo postići naseljavanjem 14 životinja iz Slovačke i Rumunjske. Uspješnost naseljavanja praćeno je znanstvenim istraživanjima, koja uključuju praćenje naseljenih životinja i njihovih potomaka pomoću automatskih foto-zamki i GPS ogrlica te brojne genetske i ekološke analize.
U projektu sudjeluju partneri iz Slovenije, Italije, Slovačke, Rumunjske i Hrvatske. Više informacija o projektu pronađite na: lifelynx.eu Put risa, dokumentarni film
Projekt LIFE Lynx nastavlja rad lovaca i šumara koji su vratili risa u dinarske planine 1973. godine; a njihov rad prikazan je u prvom filmu "Put risa" (Path of the Lynx).
Dokumentari film "Put risa" snimljen je u povodom 45. obljetnice od naseljavanja euroazijskih riseva u sjeverne Dinaride, u sklopu provedbe LIFE Lynx projekta, te u trajanju od 20 minuta donosi razgovore s ključnim ljudima iz Hrvatske i Slovenije koji su sudjelovali u naseljavanju risova iz Slovačke u Sloveniju 1973. godine. Zbog prekomjerna lova ris je početkom 20. stoljeća nestao kao vrsta. Godine 1973. šest je jedinka risa naseljeno iz Slovačke u Sloveniju. Zajedno za risa, dokumentarni film
Još jedno izumiranje prijetilo je risu u Sloveniji i Hrvatskoj. Glavni razlog bio je parenje u srodstvu. Projekt LIFE Lynx okupio je stručnjake, zaštitare prirode, istraživače i lovce iz pet europskih zemalja s zajedničkim ciljem – spasiti risa od ponovnog izumiranja. Film "Zajedno za risa" (Together for Lynx) prikazuje kako je to postignuto projektom Life Lynx.
Dokumentarni film "Zajedno za risa", koji predstavlja napore projekta LIFE Lynx, premijerno je prikazan u rujnu/septembru 2023. godine, posjetio je dva filmska festivala, osvojio jednu nagradu publike te je prikazan više od 20 puta na različitim događanjima diljem Europe, kao i u Montani, u SAD-u. |
Za oba filma možete uključiti prijevod na slovenskom, engleskom, talijanskom, rumunjskom, hrvatskom i njemačkom jeziku.
|
|
Together for Lynx
Autor: LIFE Lynx Datum objave: 19.3.2024. Opis. Another extinction is threatening Lynx in Slovenia and Croatia. The main reason is inbreeding. To freshen their blood and help the population survive, the LIFE Lynx project has brought 18 lynx from healthy populations in the Carpathian Mountains. The project has joined experts, conservationists, researchers, and hunters from five European countries, with a common goal - to save the lynx from extinction. In addition to lynx translocations, the international team is also monitoring the lynx, preventing illegal hunting and promoting acceptance of the large carnivore among the local people. Key stakeholders - the hunters from Slovenia, Croatia, Italy, Romania and Slovakia are actively involved in the project. Same as in the 70s, when hunters and foresters reintroduced the lynx to Slovenian forests. Together we will help save the lynx, Europe's largest wild cat. |
|
|
Path of the Lynx
Autor: LIFE Lynx Datum objave: 19.3.2024. Opis. The lynx used to be present throughout Dinaric Mountains, but then became extinct at the beginning of the 20th century due to overhunting, loss of habitat, and lack of prey. In 1973, six lynx from Slovakia were brought to Slovenia by hunters. For the conditions at that time, the introduction required a great deal of personal commitment and voluntary work by local people with a clear vision: to return to nature something that had once disappeared from it. The documentary film "Path of the Lynx" is a tribute to the few hunters whose enthusiasm has made it possible for Europe's largest cat to live on in our forests. You can turn on subtitles is Slovenian, English, Italian, Romanian, Croatian and German language. |
Balkanski ris
|
PROKLETIJE
Balkanski ris upisan u popis ugroženih vrsta Međunarodne unije za očuvanje prirode 24.11.2015. Međunarodna unija za očuvanje prirode (International Union for Conservation of Nature (IUCN) upisala je na svoj Crveni popis ugroženih vrsta, balkanskog risa, kao zasebnu podvrstu euroazijskog risa, i dodatno ga označila kao “kritično ugroženu vrstu”. Time je i službeno potvrđeno kako je balkanski ris među najrjeđim i najugroženijim životinjama iz porodice mačaka na svijetu. Za razliku od iberijskog risa u Španjolskoj, u čiju je zaštitu i spašavanje preostale populacije u proteklih 15 godina uloženo oko 90 milijuna eura, balkanski ris nije privlačio gotovo nikakvu pozornost na međunarodnoj razini. Dugo je vremena ova vrsta bila poput fantoma. Prema posljednjim procjenama ima manje od 35 preostalih jedinki balkanskog risa. Uništavanje staništa, lov i smanjenje količine njegova plijena, doveli su ovu vrstu do ruba opstanka. Uspješna reprodukcija vrste zabilježena je samo na području Nacionalnog parka “Mavrovo” u Makedoniji i planinama Munella u sjevernoj Albaniji, gdje se, međutim, velikom brzinom eksploatiraju šume i smanjuje risovo prirodno stanište. Euronatur, njemačka je fondacija za očuvanje prirode, koja zajedno sa svojim partnerskim organizacijama, već više o deset godina intenzivno nastoji sačuvati posljednje jedinke bakanskog risa i njegova staništa. Više pronađi na njihovoj stranici: http://www.euronatur.org/Landingpage.1708.0.html |
Balkanski ris - Stanje na području Dinarskog gorja (do 2015. godine) ALBANIJA Izvješća o viđenjima risa u sjevernom dijelu Albanije (Prokletije) do sada nisu potvrđena postavljenim kamerana na terenu. KOSOVO Kamera-zamka potvrdila je nazočnost risa u kosovskim Prokletijama u ožujku/martu 2015. Ostali podaci su vrlo stari, između 35 i 40 godina, a govore o nazočnosti balkanskog risa na Prokletijama, uz granicu prema Albaniji i Crnoj Gori. CRNA GORA Preliminarno istraživanje u 2013. pokazalo je kako su dva primjerka ubijena 2002. godine na području uz albansku i kosovsku granicu. Procjenjuje se kako je malo vjerojatno da na području Crne Gore još ima primjeraka balkanskog risa. |
Medvjed
|
Dinarsko-pindoska populacija smeđeg medvjeda proteže se u 9 zemalja, više od bilo koje druge od 10 populacija medvjeda u Europi. Sjeverozapadni i jugoistočni dio populacije nalazi se u državama članicama EU (Slovenija (SI), Hrvatska (HR) i Grčka (GR)), ali središnji dio populacije medvjeda nalazi se u 6 zemalja koje nisu članice EU. u različitim fazama pristupanja EU (Bosna i Hercegovina (BA), Srbija (RS), Crna Gora (ME), Kosovo (XK), Sjeverna Makedonija (MK) i Albanija (AL)). Ukupna veličina populacije procjenjuje se na oko 3300 medvjeda (od kojih oko 40% živi u zemljama izvan EU). IUCN je populaciju klasificirao kao ranjivu. Istodobno, svijest o smjernicama EU-a za očuvanje i upravljanje na populacijskoj razini vrlo je niska u Dinarskoj regiji, kao i kapacitet i kompetencije za poštivanje tih smjernica.
IZVOR Euronatur 5.12.2022.  Informacijska tabla o osguravanju kontejnera od pristupa medvjeda. Foto: Jernej Javornik, Carnivora Dinarica
Bear-safe (medovarni smetnjaki) kante za bolji suživot s medvjedima
U proljeće se medvjedi bude iz zimskog sna i kreću u intenzivnu potragu za hranom. Smeđi medvjed vrlo je inteligentan i snalažljiv svejed koji brzo pronalazi dostupne izvore hrane. Medvjedi povremeno ulaze i u naselja jer ih tamo privlače komunalni otpad i ambalaža, ostatci za kompost, ostatci od klanja i sl. No, posljedica ulaska medvjeda u naselja nisu samo prevrnute kante za smeće i razbijene kante za kompost, već i postupno navikavanje medvjeda na blizinu ljudi i gubitak straha od čovjeka. Ponekad čak i počne povezivati prisutnost ljudi s prisutnošću hrane (uvjetovanje hranom). To dovodi do ozbiljnijih sukoba koji često rezultiraju odstrelom takvog problematičnog medvjeda. Zbog toga je bitno onemogućiti medvjedu pristup antropogenim izvorima hrane. Jedan od primjera dobre prakse ovakvog gospodarenja otpadom je korištenje kanti za otpad koje medvjed ne može otvoriti. Zato su u sklopu projekta LIFE DINALP BEAR na nekima od najkonfliktnijih lokacija u Sloveniji (Kostel, Ig, Rakitna, Vojsko, Loška dolina) postavljene kante za smeće koje sprječavaju medvjedeima pristup organskim otpacima u njima. Njima se medvjedima onemogućuje pristup antropogenoj hrani u blizini naselja, a time očekuje smanjenje konfliktnih situacija između medvjeda i čovjeka. I nakon završetka projekta LIFE DINALP BEAR, Šumarski institut Slovenije (Gozdarski institut Slovenije) nastavio je s postavljanjem zaštitnih kućišta za kante za smeće, jer se ova mjera pokazala učinkovitom u sprječavanju sukoba sa smeđim medvjedima. Dodatne kante za smeće opremili su međuvratnim kućištima za kante za smeće, prema projektu LIFE DINALP BEAR, u sklopu projekta Carnivora Dinarica. IZVOR DINALPBEAR PROČITAJ VIŠE https://dinalpbear.eu/medovarni-smetnjaki-za-boljse-sobivanje-z-medvedi/ Više informacija o osiguravanju kontejnera protiv medvjeda. https://www.mozaweb.com/hr/hr/Extra-Video_zapisi-Medovarni_smetnjaki-307729 Malo zanimljivosti o (goranskim) medvjedima
Prosječna ženka teži do 160 kg, a mužjaci su dvostruko teži pri čemu je za sada (podatak do 2023. godine) goranski rekorder 394 kg težak medvjed s područja Mrkoplja. Prvu telemetrijsku ogrlicu na goranskom području dobila je, zahvaljujući trudu i radu Đure Hubera i Alojzija Frkovića, 1981. godine medvjedica Lili, a do 2023. je na goranskom području tim oblikom proučavanja praćeno 13 medvjeda. Prehrana medvjeda u najvećoj je mjeri – čak 85 posto – vezana uz biljnu hranu, a od na goranskom području praćenih medvjeda najaktivniji je bio Miljenko (ime je dobio po bivšem ravnatelju NP "Risnjak") koji je pokrivao 342 kilometra i kretao se od Slovenije do Klane, Rupe i Bakra. IZVOR Marinko Krmpotić: Milan Majerović Stilinović priredio promociju svoje nove knjige u Nacionalnom parku Risnjak. Novi list, 9.9.2023. |
Smjernice za
odgovornu nepotrošnu upotrebu medvjeda u turizmu
U sklopu LIFE Projekta (LIFE DinAlp Bear) "Upravljanje i zaštita populacije smeđih medvjeda u sjevernim Dinaridima i Alpama" objavljene su "Smjernice za odgovornu nepotrošnu upotrebu medvjedau turizmu". Cilj je predstaviti taj koncept u turizmu i osigurati jedinstveni, ujedno i sigurni doživljaj prirode povezan s medvjedima u njihovom prirodnom okolišu na način koji će imati što je moguće manje utjecaja na njih. Smjernice su dostupne ne hrvatskom, engleskom i slovenskom jeziku. Više o projektu saznajte na: http://dinalpbear.eu/en Navodila za zbiranje vzorcev [Monitoring medveda 2023]
Autor: LIFE DINALP BEAR Datum objave. 20.7.2023. Opis. Kratka navodila za zbiranje neinvazivnih genetskih vzorcev iztrebkov. Kamera in montaža: Gregor Simčič Projekt Monitoring medveda 2023 financira Ministrstvo za naravne vire in prostor SLOVENIANBEARS
Autor: miha mlakar Datum objave:6.8.2015. |
|
Bear, Brown Bear (Ursus arctos), Slovenia
Datum objave: 10.10.2012. Autor: Uroš Novak Opis: The short documentary film 'Bear, Brown Bear' was made as a part of the LEADER project 'Our Everyday Bear' by the Institute of Ecology 'Nature 2001'. The film is readily distinguishable by its exceptional footage and top quality concept, and it is well-worth watching. It features nine different bears, all of which were filmed in the brown bear region in the south of Slovenia, the Kočevsko region. The bears were captured on film in their natural habitat! In the anniversary year of Leopold Hufnagl (1857-1942), one of the pioneers of nature and bear conservation in Europe, the film 'Bear, Brown Bear' presents a specific document of nature conservation in Central and Southeast Europe. The Slovenian version of the film was introduced on June 26, 2012, on the YouTube channel (http://www.youtube.com/watch?v=ikFhfB...), and it was dedicated to our young Slovenian state. |
Yellow Bear
Datum objave: 13.12.2012. Autor: Pavle Balenovic Opis: To kill 100 bears? (Europe, Croatia, Gorski kotar). The ten years old propaganda regarding the necessity to kill bears is still active today. The state firm Croatian forests has hunting units organized in the system. The Head of one (Gorski kotar NW area), a person from the hunting lobby who makes for living by killing bears, advertise in public the necessity of killing exactly 100 bears (nor less nor more). They rule and dispose of natural treasures as if it were their own, not public property. One could see that the main reason for such an attitude is to increase income, as well as to the profitability (of his Hunting unit within the Croatian forests). The article of Mr.Ladislav Radoslovic who spoke out in favor of bear protection, published in "Novi list" on 11th November 2012 (Rijeka, Croatia) is the principal reason and basis for publication of this documentary. (Author: Pavle Balenovic) |
U Crnoj Gori od 320 do 360 međeda
Datum objave: 9.3.2021. Postavio: Duklja - Zeta - Crna Gora Opis; 03.03.2021. BEZ PRECIZNIH PODATAKA U Crnoj Gori od 320 do 360 medvjeda Svjetski je dan divljih vrsta. Proteklih sedmica, sa punim pravom, govorilo se o odnosu društva prema medvjedima, nakon što je u Beranama ubijena mečka. Koliko medvjeda slobodno hoda Crnom Gorom, još uvijek ne znamo. Miloš Janković, načelnik Direktorata za lovstvo kaže da je populacija medvjeda u Crnoj Gori stabilna i da se kreće od 320 do 360. Na drugoj strani, Jelena Marojević Galić iz NVO „Parkovi Dinarida“ ističe da je riječ o procjenama koje kažu da u Crnoj Gori imamo od 300 do 400 medvjeda. Aleksandar Perović, NVO „Czip“ ističe da njihova istraživanja kažu da imamo od 280 do 300 medvjeda. Da bismo imali preciznije podatke morale bi da se sprovedu metode poznate svijetu nauke. Prije četiri godine su iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica u Pivi, upravo putem ispitivanja izmeta, utvrdili broj medvjeda. Za priču oko medvjeda i uopšte divljači mora da se pita struka, smatra Perović, u suprotnom životinjama se ne piše dobro. “Ako ostavimo stanje kakvo jeste bićemo u problem”, zaključio je Perović. RTCG, Nemanja Živaljević |
Vuk
Izvješće o stanju populacije vuka u Hrvatskoj u 2012. godini, Državni zavod za zaštitu prirode RH
|
Wolf pack
Datum objave: 21.2.2022. Autor: Astra Divina Opis: So happy to share this video with you. If you are a wildlife lover, check out our channel and our educational program Wild & Free: https://astra-divina.com/en/experienc... Lokacija: Gorski kotar Vukovi u BiH — Vrsta koju treba zaštititi?
Datum objave: 9.3.2022. Autor: doku․ba Opis. Koliko vukova nastanjuje šume Bosne i Hercegovine i da li ova vrsta zaslužuje status ugroženosti? Sa doktorom Igorom Trbojevićem obišli smo Manjaču, planinu koja je po vukovima čuvena. Priča: Osman Zukić • Video: Almir Kljuno • Pročitajte tekst na: https://bit.ly/3hTc3gU Čitala: Ivana Kalember "Zelene milje", serijal autorskih reportaža i video priča o stanju i perspektivama ekološke svijesti u BiH, nastao je uz podršku Fonda otvoreno društvo BiH |
Wolf Attack Sequence (Napad vukova), Velebit
Datum objave: 27.9.2017. Autor: Pavle Balenovic Opis. Od djetinjstva me oduševljavala priroda. Divio sam se divljim životinjama a onda posebice vukovima. Kako sam počeo putovati, skupilo sam pristojno znanja i vrijedno iskustvo. Upoznao sam ljude i prostore na kojima su živjeli vukovi. Sjećam se obitelji Nekić (Perila) na krajnjem jugu Velebita ... penjući se kamenom cestom, pokupio sam jednu baku u moj džip da joj pomognem doći kući, da se ne uspinje pješice. Grga, koji je, nakon školovanja, ostao doma nastavivši tradicionalni način života na planini, često mi se pridružio lutanjima divljinom. Spomenuo je slučajeve kada su im koze i ovce nestajali preko noći. Uhvaćene od vukova. Dolje južno na samoj staroj cesti nalazila se kuća Modrića (Jasenice). Jedne sam večeri sreo Stipu. Zbog čestog gubitka svjetla dok smo razgovarali, zbog labavih, žičanih kontakata na akumulatoru koji je koristio u sobi, dao sam mu svoju lampu za akumulator. Taj mali dar bio je dovoljan za početak našeg prijateljstva. Godinu dana kasnije snimili smo scene za moj vlastiti dokumentarni film o vukovima. Ideja je bila rekonstruirati česte napade na stoku držanu na planini od ljeta do prvog snijega. Od davno je čovjek u tim krajevima zauzeo stanište vuka i otjerao mu njegov prirodni plijen. Da bi preživio, vuk je počeo otimati ljudsku imovinu, stoku koja je tamo bila uzgajana u priličnom broju. Unatoč svemu nije bilo rata između vuka i čovjeka. Očekivalo se da treba ostaviti nešto i za vukove. Ali to je stvorenje ipak smatrano štetočinom, što je uzrokovalo istrebljenje na mnogim područjima. Moja je namjera bila doprinijeti boljem razumijevanju vukova i promjeni negativnog stava prema njima. Činilo se da i Stipe misli isto. Tako smo organizirali i snimili planiranu epizodu. Životinjama koje su se koristile tijekom snimanja nije nanesena nikakva bol. Obitelj Modrić, bili su pristojni i dobri ljudi. Posjetio sam ih kad god bih odlazio snimati divlje životinje, prirodu i život u planinama. Tako sam snimio i prijatelja i njegovog sina koji su prikupljali stado koza, zatvarajući tor i neke planirane scene prema planu za film. Ubrzo nakon 1990. godine rat je uništio njihov dom. Sve se odjednom promijenilo i više ih nisam vidio. Otišli su kao i mnogi ljudi iz tog kraja.. I onda sam tek prije samo nekoliko godina dobio informacije o tome tko je mali dječak koji je pomagao ocu u mojoj epizodi? Taj dječak postao je poznati hrvatski nogometni igrač Luka Modrić. Čitao sam kako je ostvario svoj dječački san. Ove snimke nije vidio (snimljene 1989 -1990.) jer su sada prvi put objavljene. Nakon rata puno je mina ostalo po planini što je uništilo sliku cijelog tog planinskog područja. Strah i nesigurnost za svakog posjetitelja. Danas se to područje još više promijenilo. Izgradnja nove autoceste trajala je nekoliko godina što je uništilo mir i sklad potreban divljači za život. Možda čak i pregust sezonski turizam i promet prema obali također su sudjelovli u tome. Vukovi su nestali. I ljudi su nestali. Nedavne klimatske promjene, ekstremno vruće ljeto, nemar i nedostatak ljudske brige izazvali su požare u okolišu. To je vjerojatno pokrenulo i vukove prema sjeveru gdje su upravo započeli novi projekti u stočarstvu. I evo upravo se događa da vuk, zakonom zaštićen kao visoko ugrožena vrsta, postaje smetnja u prostoru u kojem je oduvijek uspijevao živjeti. Već svjedočimo idejama za ograničavanje potpune zaštite vuka i smanjenje njegovog broja ubijanjem. Novac će odlučiti kako će sve završiti kao što je to u većini važnih problema u našem životu. Kao što sam spomenuo, vuk je simbol prave divljine, tako je i ponosni simbol Velebita. Luka Modrić, koji je najranije djetinjstvo proveo u staništu vukova i sve mlađe generacije nakon njega, moraju biti ponosni na tu činjenicu. A ponosna Lika počašćena je imenom koje je dobila upravo po vuku, tom veličanstvenom stvorenju čiji je dom i prirodno stanište uvijek bila. (Grčki - liekos / lyk znači - vuk) Pavle Balenović-2017. |
Odabrani video
|
U šumi slovenske regije Kočevsko u jesen 2021. kamere su zabilježile rijedak prizor, čopor vukova i njihovu međusobnu interakciju.
Ovaj close up video pokazuje neke intimne trenutke vučjeg čopora poput međusobnog čišćenja i društvenog povezivanja. Iako nam u videu ponekad zvuče agresivno, to je samo način na koji oni komuniciraju, stoji u opisu snimke. Čopor vukova snimila je foto-zamka postavljena u svrhu projekta LIFE Lynx koji prati riseve na području Hrvatske, Slovenije i Italije. |
Wolf pack from Kočevsko, Slovenia
Datum objave: 10.11.2021. Autor: Lan Hočevar Opis: Close up video of the wolf pack intimate moments such as grooming and social bonding behavior. Although in the video, they sometimes sound a bit agressive to us, but this is just the way how wolves communicate. The video was recorded in the wild, in Kočevsko forests in Slovenia, using camera trap. |
Tetrijeb gluhan / Veliki tetreb (Tetrao urogallus)
|
Veliki tetreb - Pevanje tetreba - Udvaranje | Western capercaillie song | Grand Tétras
Autor: LOV I RIBOLOV Datum ojbave: 10.4.2019. Opis. Emisija LOV I RIBOLOV emituje se na RTS 1 svakog ponedeljka u 12:45, sa reprizom na RTS 2 svakog četvrtka u 17:30. Autori emisije Jovan Simonović i Srđan Despot - Blaf www.loviribolovtv.com Tetrijeb Gluhan u uzgojnom centru
Autor: CROPIX Datum objave: 20.7.2020. Opis. Trsce pored Cabra, 170720. Srednje Europski uzgojni centar Tetrijeb Gluhan. Na fotografiji: Tetrijeb gluhan, zenka, lat. Tetrao urogallus. Snimio: Matija Djanjesic / CROPIX Ljubavni pjev tetrijeba gluhana u Srednjeeuropskom centru "Tetrijeb" - Farjev Laz
Autor:Bojan Markovic datum objave: 30.4.32021. Opis. Trogodišnji Kvarner u ljubavnom zanosu Antun Džaja - Mali tetrijeb ruševac i veliki tetrijeb gluhan
Autor: Zlatko Balvanovic Datum objave: 11.1.2021.m o tetrijebima by Antun Džaja |
Povratak tetrijeba
Autor: Capercaillie Croatia Datum objave: 14.4.2020. Opis. Otvoren je Srednjeeuropski uzgojni centar Tetrijeb gluhan u Gorskom kotaru na Farjevom Lazu. Projekt vrijedan 800.000,00EUR, koji je financiran bez EU projekata i kredita u bankama, uz pomoć mnogobrojnih donatora od koji treba navesti: Primorsko-goransku županiju, Hrvatski lovački savez, Lovački savez Primorsko-goranske županije, Hrvatska elektroprivreda, Hrvatske šume i mnogi drugi. Otvorio ga je župan PGŽ g.Zlatko Komadina i predsjednik Hrvatskog lovačkog saveza general Đuro Dečak. Volijera dimenzija 72m x 72m x 4-8m visine nalazi se na autohtonom povijesnom pjevalištu tetrijeba gluhana na 1000 m nadmorske visine, okružena prirodnom izvorskom vodom, gdje se i danas može naići na tetrijeba gluhana u prirodi. Na tom mjestu gdje se danas nalazi volijera, veleposjednik čabarskog kraja Kalman Ghyczy (1878.-1954.) napravio je svoj ljetnikovac, koji je do temelja porušen tijekom drugog svjetskog rata, gdje je pozivao goste u lov na tetrijeba gluhana. Na toj povijesnoj čestici nalaze se još danas temelji štale u kojoj su bili smješteni konji na kojima je lovio tetrijeba gluhana. Volijera u unutrašnjosti obiluje smrekom, jelom, bukvom, borom, javorom, glogom, jagodama, malinama i mravinjacima. Ugrađena je automatska hranilica i niska nadstrešnica, koja štiti ptice od kiše i snijega. U volijeri su napravljene proseke da ptice mogu nisko letjeti, budući je tetrijeb gluhan vrlo nespretna ptica u letu, na što djeluje i njegova težina. Volijera je napravljena da ptice mogu samostalno živjeti u prirodnom okruženju bez prisustva čovjeka uz videonadzor. Također je pogodna za fotolov, budući se nalazi na klancu, gdje se prilikom fotolova ne vide mreže, a niti hrana. U volijeri se nalazi trenutno šest mužjaka i sedam ženki. |
Tetrijeb gluhan u Hrvatskoj nije lovna divljač
Autor: Hrvatska radiotelevizija Datum objave: 25.9.2019. Opis. Tetrijebi gluhani nazvani Goran i Kvarner pušteni su danas u veliku volijeru dimenzija 72 puta 72 metra kako bi se priviknuli životu u prirodi. Lovci to stručno zovu podivljavanje, a ukupno 14 tetrijeba u tom će golemom kavezu provesti možda i dvije godine prije puštanja u divljinu. Projekt revitalizacije tetrijeba financira Primorsko goranska županija. HRTi - gledajte više na hrti.hrt.hr Hrvatska radiotelevizija www.hrt.hr FB: @HRTnovimediji Uzgajalište tetrijeba Na lokaciji Farjev Laz (Tršće, Gorski kotar, Hrvatska) nalazi se uzgajalište tetrijeba, službenog naziva Srednjoeuropski uzgojni centar tetrijeba gluhana. Središnji dio uzgajališta je volijera, ograđeni prostor u kojem su ptice zatvorene, ali također mogu u njemu letjeti. Izgrađena je na autohtonom povijesnom pjevalištu tetrijeba gluhana na oko 1000 m nadmorske visine. Ptice tu mogu samostalno živjeti u prirodnom okruženju bez prisustva čovjeka, praćene videonadzorom, a teren je pogodan i za foto-lov. U okolnoj šumi i danas se može naići na slobodnog tetrijeba gluhana. Na mjestu današnje volijere nekad je bio ljetnikovac poznatog čabarskog veleposjednika Kalmana Ghyczyja (1878.-1954.), koji je u njega često pozivao goste, lovce na tetrijeba gluhana. Tijekom Drugog svjetskog rata ljetnikovac je do temelja porušen, ali su i danas vidljivi temelji štale u kojoj su bili smješteni konji za lov na tetrijeba gluhana. Unutar volijere (dimenzija: 72m x 72m x širine i 4 – 8 m visine) nalaze se stabla smreke, jele, bukve, bora, javora, gloga, jagoda, malina te mravinjac. Ima ugrađenu automatsku hranilicu i nisku nadstrešnicu koja štiti ptice od kiše i snijega. U volijeri su napravljene pregrade da ptice mogu nisko letjeti, budući da je tetrijeb gluhan pri letenju vrlo nespretan, na što najviše utječe njegova težina. IZVOR Helena Rant Malnar. Osnovna škola P. Zrinski. Čabar, 2021. |
Autohtone pasmine
Autohtone pasmine pasa
Kraški ovčar ali kraševec je edina slovenska avtohtona pasma.
Zunanjost Kraševci so srednje veliki mišičasti pastirski psi, z gosto in bujno železno sivo dlako, dolgo okoli 10 centimetrov. Imajo prijazen in rahlo otožen pogled. Izvor Od kje so prišli predniki kraških ovčarjev, ni povsem znano. Ena vodilnih teorij je, da so se kraševci razvili iz pasme canis molosus, ki naj bi se razvila iz Azijskih psov, ki so jih v Evropo pripeljali Grki. Iz pasme canis molosus naj bi se poleg kraševca razvil tudi šarplaninec, grški pastirski pes in drugi. Druga teorija pravi, da so predniki današnjih kraševcev prišli iz Apeninskega polotoka, čeprav v Italiji prevladuje teorija, da so njihovi pastirski psi prišli iz vzhoda. Najmanj raziskana teorija pa pravi, da so prednike kraševcev prinesli Slovani izza Urala. Zgodovina Že Janez Vajkard Valvasor je v knjigi Slava vojvodine Kranjske opisoval močne in neustrašne pse, ki so jih gojili ob reki Pivki. Ta zapis je najbolj trden dokaz, da so kraševci živeli na našem ozemlju že pred več stoletji. Prvotno so kraševce imenovali istrski ovčarji, vendar je po prvi svetovni vojni Istra pripadla Italiji, zato so ga slovenski kinologi preimenovali v ilirski ovčar. Po drugi svetovni vojni so ime ilirski ovčar uporabljali za dve pasmi: šarplaninca in kraševca. Čeprav sta si pasmi po zunanjosti podobni, zdaj obe priznavajo kot samostojno pasmo. Po drugi svetovni vojni so lahko slovenski kinologi našteli le 44 kraševcev. Današnjo pasmo so mednarodni kinologi priznali leta 1968 pod imenom kraševec. Značaj Kraški ovčar je po značaju pastirski in ne ovčarski pes, zato se zanje v Sloveniji od leta 2001 naprej uporablja ime kraševec, v mednarodni kinologiji pa je še vedno v uporabi ime kraški ovčar. Pastirski psi se od ovčarskih bistveno razlikujejo po tem, da je (bila) naloga ovčarskih psov zganjati vso čredo skupaj, zato so živahni in večinoma niso tako dobri čuvaji, medtem ko pastirski psi večinoma »lenarijo« in so ves čas budni, pozorni in pripravljeni odreagirati na nevarnost črede, kot so volkovi, potepuški psi in dandanes, ko se uporablja kot družinski pes, na tatove. Kraški ovčarji popolnoma ustrezajo kriterijem za pastirskega psa: do svoje družine obnašajo dobrodušno, umirjeno in se nanjo zelo navežejo. Do tujcev se obnašajo nezaupljivo, vendar ko enkrat spoznajo krog rednih obiskovalcev in prijateljev, se bodo tudi do njih obnašali prijazno. Zato npr. le redko lajajo na poštarja, saj se ga navadijo. Kraševec ima zelo rad otroke. Je inteligenten pes, ki je moral, ko je čuval črede, sam presoditi situacijo, zato je suveren pes, ki se človeku ne bo nikoli popolnoma podredil, vendar ga lahko z dosledno vzgojo naučimo poslušnosti. Izvor: Wikipedija - Kraški ovčar |
Izvor fotografije: Kinološka zveza Slovenije
|
Istarska koza
Istarska koza je uvrštena na popis hrvatskih izvornih pasmina 2012. godine. Ona je simbol Istre, snažne konstitucije, karakteristične bijele dlake i važnost u hrvatskom kulturnom i genetskom nasljeđu koje je gotovo bilo iščezlo.
VODOZEMCI I GMAZOVI (GMIZAVCI)
Herpetologija (grč. ἑρπετόν - herpeton = puzeća životinja + -λογία – logia = znanje, učenje) je grana zoologije koja se bavi proučavanjem
vodozemaca (žabe, krastače, salamandre, tritoni), i gmazova (uključujući zmije, guštere, crvolike guštere. kornjače i krokodile).
vodozemaca (žabe, krastače, salamandre, tritoni), i gmazova (uključujući zmije, guštere, crvolike guštere. kornjače i krokodile).
|
|
Znate li?
Na Balkanskom poluotoku, Hrvatska i Crna Gora imaju najbogatiju populaciju gmazova. Crna Gora. Crna Gora, naročito njen južni dio, po bogatstvu herpetofaune, nalazi se u samom vrhu u Europi. Na prostoru Crne Gore je 15 vrsta zmija, od čega tri vrste čine otrovnice i nisu sve zakonom zaštićene, zbog čega je učestalija eksploatacija, ne samo u medicinske svrhe, već ilegalnim putevima i ka inostranstvu zbog modne industrije. Gmizavci predstavljaju jednu od najvažnijih karika u lancu ishrane u ekosistemima, kontrolišući brojnost insekata i glodara, a posljedično i smanjujući širenje zaraznih bolesti, kao i širenje parazita u baštama i voćnjacima. IZVOR RTCG (2024.) |
BIOSPELEOLOGIJA
Značaj dinarskog područja
Dinaridi, planinski lanac na zapadnom Balkanu (jugoistočna Europa), globalno su žarište špiljske bioraznolikosti
s više od 1000, uglavnom endemskih, obligatnih špiljskih vrsta.
Dinaridi, planinski lanac na zapadnom Balkanu (jugoistočna Europa), globalno su žarište špiljske bioraznolikosti
s više od 1000, uglavnom endemskih, obligatnih špiljskih vrsta.
|
Čovječja ribica
Čovječja ribica (latinski: Proteus anguinus) je endemični vodozemac iz porodice glavašica i jedini predstavnik roda Proteus. Spada u razred vodozemaca (Amphibia) i red repaša (Caudata ili Urodela). Za Slovence je čovječja ribica jedan od najprepoznatljivijih simbola prirodne baštine. Još ju je Valvasor dao naziv "zmajevi mladunci" (zmajevi mladiči). Iako se čovječja ribica, u Sloveniji poznata i pod imenom močeril ili latinskim proteus, najčešće povezuje s Postojnskom jamom, ona se nalazi i drugdje u podzemnim vodama dinarskog krša i izvan slovenskih granica - od Slovenije, preko Hrvatske, Bosne i hercegovine sve do Crne Gore; samo črni močeril ("crna čovječja ribica; lat. Proteus anguinus parkelj) živi samo u Beloj krajini u Sloveniji. 
Glava čovječje ribice s vanjskim škrgama
Autor Arne Hodalič - Author's own work. Uploaded with permission., CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=1923566 |
Čovječja ribica | SOS ZA ŽIVOTINJSKI SVIJET
Autor: RTL Kockica Datum objave: 23.10.2023. Opis. Ovo ljeto rezervirano je za novi zabavno-edukativni serijal u produkciji RTL Kockice, koja je zadnjih nekoliko mjeseci provela na putovanjima. 'SOS za životinjski svijet' pod povećalo stavlja životinjske vrste koje su danas u prirodi u opadanju, neke od njih su iznimno rijetke, a njihov daljnji opstanak je ugrožen. Ulazimo u jame u potrazi za čovječjom ribicom, koju smo snimili na njezinom izvornom staništu. U formatu 'SOS za životinjski svijet' prenosimo priče onih koji se ne mogu sami izboriti za svoja prva i opstanak, ali zato na nama ostaje važan zadatak edukacije i širenja znanja. |
|
Edukativna priča: Čovječja ribica
Autor: ZOO Zagreb Datum objave: 15.3.2020. Opis. Pratite naše edukativne sadržaje koje ćemo ovdje objavljivati idućih tjedana! Svaki dan predstavljamo jednu životinjsku vrstu. Danas donosimo priču o čovječjoj ribici. Zoološki vrt grada Zagreba jedini je zoološki vrt na svijetu gdje se može vidjeti taj endemski vodozemac dinarskog krša. Više o našoj edukaciji, prilagođenoj trenutačnom stanju, doznajte ovdje: https://zoo.hr/edukaciju-selimo-na-in... |
Tajanstveni svijet covjecje ribice
Autor. Udruga Codium Datum objave: 13.12.2016. Opis. Kratki poučni film ''Tajanstveni svijet čovječje ribice'' snimljen je tokom 2016 godine na širem Splitskom području. Prikazuje ljepotu podzemlja, njegove stanovnike, kao i štetan utjecaj čovjeka na ovaj čudesni svijet. Posebna zahvala članovima Speleološkog društva ''Špiljar'' i Speleološkog odsjeka ''Mosor'' na stručnoj i nesebičnoj pomoći pri realizaciji projekta. Autor : Duje Bulaja Tekst čitao : Tomislav Bartulović |
Britanski naučnik spašava čovječije ribice u Hercegovini
Autor: Al Jazeera Balkans Datum objave: 23.7.2023. Opis. "Čovječija ribica u Bosni i Hercegovini je kritično ugrožena vrsta", objašnjava britanski naučnik Brian Lewarne koji je posljednje dvije decenije rada posvetio zaštiti te endemične vrste u Trebinju. Njena genetska starost je osam miliona godina i živi samo u podzemnim pećinama Slovenije, Hrvatske i BiH. Autor je Dragan Stanimirović. |
|
Travunijana djokovici
Znanstvenici profesor Vladimir Pešić s Univerziteta Crne Gore i slovački biospeleolog Jozef Grego otkrili su 2019. godine u blizini Podgorice u Crnoj Gori novu vrstu vodenog puža i nazvali su je Travunijana djokovici, u čast tenisaču Novaku Đokoviću. Ova vrsta jedna je od najrjeđih na svijetu, a pronađena je u krškom izvoru pokraj glavnog grada Crne Gore. - Da biste otkrili neke od najrjeđih životinja na svijetu koje nastanjuju jedinstvena podzemna staništa dinarskog krša, došli do nepristupačnih špilja i izvora, kao i za dugotrajan i strpljiv rad prilikom obrade prikupljenog materijala, potrebna vam je Novakova energija i entuzijazam, a ova je vrsta jedna od najrjeđih na svjetskom nivou, jedinstvena kao i Novak, rekao je za Vijesti.me Pešić. Novootkrivena vrsta puža široka je oko 1,8 mm, a visoka oko 2-3 mm. Ima mliječnobijelu ljusku u obliku izduženog konusa, a prilagođen je za život u podzemnim staništima. Pripada porodici Hydrobiidae, vrlo raznolikoj porodici malih do sitnih puževa koji nastanjuju slatku ili bočatu vodu, uključujući špilje i podzemna staništa. Profesor Pešić i biospeleolog Grego prikupili su Travunijanu djokovici s izvora Vriješko vrelo, krškog izvora u blizini Podgorice, glavnog grada Crne Gore, tijekom izleta u travnju/aprilu 2019. godine. Vriješko vrelo nalazi se u danilovgradskoj općini, kod sela Bandići, ispod ceste koja vodi do jezera Modro oko, lijevog pritoka rijeke Matice. Travunijana djokovici prvi je do sada otkriven pripadnik roda Travunijana u slivu Skadarskog jezera. Također je jedini pronađen izvan porječja rijeke Trebišnjice u Hercegovini, što ukazuje na zagonetni raspon tih puževa po dinarskim podzemnim staništima. Odakle su i kako došli, i dalje ostaje tajna. Znanstvenici sugeriraju da bi se Travunijana djokovici trebala smatrati ranjivom vrstom prema kategorijama Crvenog popisa IUCN-a (Međunarodni savez za očuvanje prirode i prirodnih bogatstava). Podzemni ekosustavi izuzetno su ranjivi na promjene okoliša koje uzrokuju ljudi i, budući da su nejasni, često ih se zanemari tijekom napora na očuvanju prirode.
U planu je nastavak istraživanja ove vrste, s ciljem detaljne DNK analize tog endema, kako bi se dobila slika kako se odvijala evolucija živog svijeta i proces kolonizacije krških područja Dinarida, a u svemu sudjeluje desetak profesora i doktoranda iz Crne Gore, Poljske, Slovačke i Srbije. Znanstveni rad o otkriću nove vrste objavljen je u međunarodnom stručnom časopisu Subterrenean Biology. PROČITAJ IZVORNI ZNANSTVENI ČLANAK
GREGO, Jozef, PEŠIĆ, Vladimir: First record of stygobiotic gastropod genus Travunijana Grego & Glöer, 2019 (Mollusca, Hydrobiidae) from Montenegro. Subterranean Biology 38: 65-76. 2021. (PDF) 
Holotip (lijevo) i paratipi (desno) vrste Travunijana djokovici.
Autor/zasluga za fotografiju: Jozef Grego MALI POJMOVNIK: Holotip (lat. holotypus) je primjerak (ili bilo koji drugi element, npr. crtež) koji je autor upotrijebio ili naznačio kao nomenklaturni tip. Dok postoji, on automatski definira upotrebu odgovarajućeg imena. Paratip (lat. paratypus) je primjerak (ili bilo koji drugi element) citiran u originalnoj publikaciji, ali nije ni holotip niti izotip. Ako autor (uglavnom u strarijoj literaturi) citira dva ili više primjeraka kao tipove, svi osim prvoga (a to je holotip) su paratipovi. |
Područje oko Vriješkog vrela
KORDINATE: 42.481206 ° N, 19.145484 ° E 
Tipski lokalitet na kojem je pronađena nova vrsta Travunijana djokovici
Autor/zasluga za fotografiju: Jozef Grego |
ŽIVOTINJSKI SVIJET KRŠKIH PODRUČJA
Zanimljivosti: Pojilišta
Pojilišta u krškim brdsko-planinskim područjima su od iznimne važnosti za održavanje prirodne bioraznolikosti staništa. Tijekom ljeta velik broj lokvi presuši, a bioraznolikost ovakvih lokaliteta nestaje. Osim važnosti za opstanak autohtonih divljih vrsta, pojilišta predstavljaju i vrijednu kulturnu graditeljsku baštinu koju treba zaštititi od propadanja.
IZVOR Rewilding Velebit (Zaklada Rewilding Velebit upravo radi na obnovi i izgradnji pojilišta i starih bunara kako bi divljač na suhom terenu imala dovoljno vode tijekom ljetnih mjeseci).
Pojilišta u krškim brdsko-planinskim područjima su od iznimne važnosti za održavanje prirodne bioraznolikosti staništa. Tijekom ljeta velik broj lokvi presuši, a bioraznolikost ovakvih lokaliteta nestaje. Osim važnosti za opstanak autohtonih divljih vrsta, pojilišta predstavljaju i vrijednu kulturnu graditeljsku baštinu koju treba zaštititi od propadanja.
IZVOR Rewilding Velebit (Zaklada Rewilding Velebit upravo radi na obnovi i izgradnji pojilišta i starih bunara kako bi divljač na suhom terenu imala dovoljno vode tijekom ljetnih mjeseci).
|
Endemske vrste riba
Rod Delminichthys sadrži četiri vrste koje žive na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine. To su: imotska gaovica (Delminichthys adspersus Steindachner, 1882), popovska gaovica (Delminichthys ghetaldii Heckel, 1843), jadovska gaovica (Delminichthys jadovensis Zupančič i Bogutskaya, 2002) te krbavska gaovica (Delminichthys krbavensis Zupančič i Bogutskaya, 2002) PROČITAJ VIŠE ROSANDIĆ, Sven: Genska raznolikost populacija endemskih vrsta roda Delminichthys (Cyprinidae, Actinopterygii). Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet. Zagreb, 2021. (PDF)
|
Zanimljivost
Jadranski slijev nastanjuje 80 vrsta slatkovodnih riba od kojih je 70 autohtonih te 10 alohtonih. Od toga broja čak 38 vrsta jadranskog slijeva su endemske vrste ! |
IZVORI I LITERATURA
SISAVCI
|
ANGELIS de, Daniele; KUSAK, Josip; HUBER, Djuro; RELJIĆ, Slaven; GUŽVICA, Goran; CIUCCI, Paolo: Environmental and anthropogenic correlates of seasonal migrations in the Dinaric‐Pindos brown bear population. Journal of Zoology, 10111/jzo.12864. 19 January 2021 (HTML)
|
Priručnik o praćenju populacija velikih zvijeri (2024.)
Važan resurs - priručnik o praćenju populacija velikih zvijeri objavljen je 2024. godine u okviru Dinarsko-balkansko-pindske platforme za transnacionalnu suradnju u upravljanju i očuvanju velikih zvijeri (izv. Dinaric-Balkan-Pindos Platform for transnational cooperation in large carnivore management and conservation). Praćenje populacija velikih zvijeri složen je, ali ključan zadatak za učinkovito očuvanje i upravljanje. Ovaj priručnik pruža praktične smjernice za upravitelje divljim životinjama i konzervatore u regiji Dinarsko-Balkansko-Pindos, nudeći jasne, djelotvorne korake za rješavanje ove izazovne odgovornosti. U ovom priručniku pronaći ćete: - Ključni uvidi u tehnike praćenja - Važnost upravljanja stanovništvom velikih razmjera - Savjeti za ravnotežu između cijene i kvalitete podataka - Strategije za dugoročno, održivo praćenje i još mnogo toga. Osmišljen za upravitelje divljim životinjama i organizacije za očuvanje, ovaj je izvor savršen za sve koji su uključeni u upravljanje vrstama poput vukova, medvjeda i risova. Postavljanjem dosljednih, metodološki ispravnih programa praćenja, možemo donositi informirane odluke koje će koristiti i divljim životinjama i ljudskim zajednicama. Preuzmite svoj primjerak klikom na fotografiju naslovnice Priručnika. |
PTICE
KRAPINEC, Krešimir; SABLJAK, Maja; PREBANIĆ, Josip; SERDAR, Ivica; KONJEVIĆ, Dean: Habitat preferences by Western capercaillie (Tetrao urogallus L.) on the Lička Plješivica massif (Dinaric Alps). Prilog u časopisu | izvorni znanstveni rad. Forestry ideas, 28 (2022), 2. str. 405-419
- Sažetak. The Western capercaillie is a large galliform bird whose populations are declining in Europe. By the middle of the 20th century it was present on six massifs of the Dinaric Alps in Croatia. In the meantime, the capercaillie has disappeared from two massifs and lek numbers have fallen by 77 %. The only area where lek numbers have increased is the Lička Plješivica, a massif on the border with Bosnia and Herzegovina. In this study we applied ENFA analysis to evaluate the habitat suitability for capercaillie on the Lička Plješivica massif. The habitat analysis showed that the capercaillie prefers steeper terrain and ridges, forest roads as well as forest associations with higher basal areas, and it avoids grasslands. The capercaillie in general prefers areas with a cold and humid climate. However, compared to the boreal region, the Alps and the Carpathian Mountains, the capercaillie shows a certain habitat preference for the Dinaric Alps. In conclusion, the high suitability of the habitat and its connection to the Bosnia-and-Herzegovinian capercaillie population are probably the causes underlying the increase in the capercaillie population on the Lička Plješivica massif.
BIOSPELEOLOGIJA
GREGO, Jozef, PEŠIĆ, Vladimir: First record of stygobiotic gastropod genus Travunijana Grego & Glöer, 2019 (Mollusca, Hydrobiidae) from Montenegro. Subterranean Biology 38: 65-76. 2021. (PDF)
- Sažetak; The stygobiotic genus Travunijana Grego & Glöer, 2019 is one of the typical elements of the subterranean freshwater fauna of the Trebišnjica River Basin in Bosnia and Hercegovina. The previous records of the genus suggested that its distribution was limited to the basin of the Trebišnjica River and adjacent parts of the southwestern Neretva Basin. In this paper we describe a new species, Travunijana djokovici sp. nov. from “Vriješko Vrelo” spring in Montenegro. The recent finding of a new species in the Skadar Lake basin (The Drin River system) suggests the possibility of a subterranean route between the Trebišnjica and the Drin drainages, indicating that likely the endemic subterranean fauna in both basins has a lower level of historical isolation than has been considered so far.
Korisne poveznice i adrese
|
|
