|
|
|
|
UvodVučijak je razvedeno pobrđe i istoimeno područje u posavskom pobrđu u Bosni i Hercegovini. Nalazi se u sjevernoj Bosni (Bosanska Posavina) između rijeka Save, Bosne i Ukrine, sjeverno od Doboja i sjeverozapadno od Modriče, odn. Trebave. Vučijak je zapravo sjeverozapadni nastavak niske planine Trebave, od koje je odijeljen dolinom rijeke Bosne. Iako je na starijim topografskim kartama kao najviši vrh Vučijaka naznačen vrh Bandera (359 m) [što prenosi i Wikipedija.rs], uvidom u topografske karte većeg mjerila jasno je vidljivo kako je obližnji vrh Petar Milostivi visok 368 m [1], odn 367 m [prema izvoru 2]. Također je od Bandere viši i nešto zapadniji Kamenički vis - visok 362 m. Iako je po svojoj visini zapravo brdo, obično se ubraja u grupu tipičnih niskih otočnih planina na dodiru dinarskog i panonskog prostora, poput Prosare i Motajice.
Vučijak je, poput susjedne planine Trebave, također bogat jakim izvorima pitke vode, šumama i proplancima. Na Vučijaku se ističe lokalitet poznat pod nazivom Lipa gdje se nalazi crkva i spomen obilježje iz rata. [3] ENGLISH SUMMARY: VučjakVučijak is an indented hillside region in the Posavina hillside in Bosnia and Herzegovina. It is located in northern Bosnia (Bosanska Posavina) between the rivers Sava, Bosnia and Ukrina, north of the town of Doboj and northwest of Modrica. Vučijak is actually the northwestern extension of the low mountain Trebava, from which it is separated by the valley of the river Bosna. The highest peak of Vučijak is at 368 m. Although it is actually a higher hill in its height, it is usually considered as a part of a group of typical low island mountains in the pre-Dinaric/pre-Pannonian area, such are Prosara and Motajica mountains. Like the neighboring mountain Trebava, the Vučijak mountain is also rich in springs of drinking water, forests and meadows. ImeU široj stručnoj i popularnoj publicistici kao ime pobrđa navodi se Vučjak, dok se u lokalnim izvorima vrlo često koristi naziv Vučijak.
Pogled s planine Vučjak
Autor fotografije: Aeksandar M; Panoramio |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Vučijaka
Oglašavajte ovdje:
|
Karta Vučijaka i okolice
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:300.000 |
Brdsko područje Vučijaka se na istok proteže sjeverno od Doboja tokom rijeke Bosne, uzvodno do njenog ušća u rijeku Savu. Sjeverna granica područja je rijeka Sava od ušća rijeke Bosne do Broda (Bosanskog/Slavonskog Broda). Zapadna granica područja se ide otprilike koridorom ceste Doboj - Derventa - Brod. Vučijak je građen od flišnih stijena.
|
Reljef Vučijaka
Reljefna podloga: Elastic Terrain |
Reljef Vučijaka (gore desno) i pobrđa između Vučijaka i planine Krnjin (dolje lijevo)
|
|
U povijesnim izvorima ovo se područje spominje vezano za pop Jovičinu bunu 1834. godine.
Na planini se 1992. godine odigrala bitka, koja je dio operacije Koridor (Operacija Koridor je kodni naziv za vojnu operaciju srpskih snaga u ljeto 1992. godine u Bosanskoj Posavini čiji cilj je bio uspostavljanje kopnene veze između zapadnog i istočnog dijela Republike Srpske), kojom prilikom je samo sa srpske strane poginulo 142 pripadnika Vučijačke brigade VRS i 47 vojnika JNA. Pop-Jovičina buna (1834.)
Pop-Jovičina buna je bila pobuna lokalnog srpskog stanovništva protiv turske vlasti u Bosanskom pašaluku, u nahijama Derventa i Gradačac. Izbila je 10.3.1834. godine zbog gospodarske, nacionalne i vjerske obespravljenosti Srba kršćana. Iako su pobunjenici uglavnom bili Srbi, njima su se priključili i pojedini Hrvati katolici. Ova buna je nazvana po imenu predvoditelja pobunjenika u derventskoj nahiji, popu Jovici Iliću. Buna je trajala od 10.-13.3.1834. godine. ali zbog lošeg i slabog organiziranja nije dugo trajala. Ustanici su imali malo oružja, a municije svega jednu torbu baruta, koju je pop Jovica nosio stalno sa sobom. Pop Jovica je ustanicima govorio da će dobiti pomoći iz Srbije. Između ustanika i Turaka došlo je do tri boja. U prva dva sukoba ustanici su imali nešto uspjeha. U posljednjoj bitci koja se odigrala 13.3. kod sela Podnovlja, nedaleko od planine Vučijak, ustanici su pretrpjeli poraz. Turci su posjekli popa Pavla Čabića, barjaktara Savu Gubanicu i još oko 500 srpskih ustanika. Pop Jovica u ovom boju nije ni sudjelovao. Kad je saznao o porazu kod Podnovlja, tada je raspustio svoje ljude i sklonio se u planinu Vučijak. Po jednoj od verzija pop Jovica je prešao u Srbiju i tamo dobio parohiju. PROČITAJ VIŠE WIKIPEDIJA: Pop-Jovičina buna Zanimljivosti Glavni organizator bune pravoslavni svećenik Jovica Ilić, rodom iz Bosanske Krajine, bio je derventski paroh. Turci su ga prozvali Čizmom zato što se on prvi usudio nositi čizme koje d otada niko osim Turaka nije smio nositi. Ostala je upamćena njegova propovjed narodu u ćeliji (kapeli) na groblju Ćelaru u Živinicama kod Dervente. |
|
|
Berlin je PAO.. ali OVDE se rat nastavio (Bitka kod Odžaka)
Autor: BalkanDosije Datum objave: 2.12.2025. Opis. Ovo je priča o poslednjoj bici Drugog svetskog rata u Evropi — sukobu koji je trajao nedeljama nakon što je Berlin pao i Nemačka kapitulirala. Dok je ostatak kontinenta slavio kraj rata, u malom posavinskom mestu Odžak vodile su se žestoke borbe između partizanskih snaga i preostalih jedinica NDH. U ovom dokumentarcu otkrivamo šta se zaista dogodilo, ko je učestvovao, zašto se borba nastavila, i kako je ova gotovo zaboravljena epizoda zauvek obeležila kraj rata na Balkanu. |
|
Lipa
Na koti Lipa na Vučijaku nalazi se spomen-hram Srpske pravoslavne crkve posvećen Svetom Jovanu Vladimiru. Ovdje lokalno srpsko stanovništvo tradicionalno organizira "Dane Lipe na Vučijaku" u znak sjećanja na "Bitku za put života i spasa" (1992. godine, dio operacije "Koridor") i borce koji su tu poginuli. |
|
|
Dobor
Dobor je srednjevjekovni utvrđeni grad u donjem toku rijeke Bosne, na izlazu tjesnaca između planina Trebave i Vučijaka, na krajnjim jugoistočnim obroncima Vučijaka, sjeverno od Doboja, i nad lijevom obalom rijeke Bosne oko 4 kilometra uzvodno od Modriče. Dobor sa svojom Dobor kulom predstavlja simbol grada Modriče. Zbog strateškog položaja Dobor je kroz povijest bio više puta izložen osvajanjima i pustošenjima. Na lokalitetu grada Dobor otkriveno je i sedam arheoloških slojeva iz metalnog doba. Podigao ga je 1387. i 1388. godine ban Ivaniš (Ivan) Horvat. Nalazio se na teritoriji srednjovjekovne župe Nenavište, oblast Usora. Proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine 2005. godine. POVIJESNI PREGLED Podigao ga je 1387. i 1388. godine hrvatski ban Ivaniš (Ivan) Horvat, kao utvrđenje s dvije kule, na temeljima još starije tvrđave iz 13. stoljeća, da bi poslužio kao oslonac pri upadima u Slavoniju i Mačvu. Poslije smrti kralja Tvrtka 10.3.1391. i Ivana Paližne, vranskog priora, a dolaskom na bosansko prijestolje Stjepana Dabiše, Ivan Horvat je 1394. kod Dobor Grada, pao u ruke mađarskog kralja Žigmunda (Sigismunda) Luksemburškog 12.8.1394., koji ga je, na užasan način, dao pogubiti u Pečuhu 15. kolovoza 1394. Istovremeno je, gušeći pobunu neposlušne vlastele, Žigmund zapalio i grad Dobor. Iz tog pohoda je njegova povelja pisana 15.7.1394. in descensu nostro campestri sub castro Dobor vocato (u vojnom kampu pod gradom zvanim Dobor). Zbog važnog položaja, kralj ubrzo ga je obnovio. Dva dokumenta datirana 26.5. i 5.6.1408. dokazuju Žigmundovo prisustvo u Dobru. Pred Doborom Žigmund porazio je u jesen 1408. Tvrtka II, te zarobio i pogubio u masakru 171 bosanskog plemića. U novom ratu 1415. godine porazom od Osmanlija kod Makljenovca (Doboj), Žigmund se povukao iz Bosne u kojoj je izgubio Usoru i Soli i više se nije jače uplitao u bosanske prilike. Od 1463. do 1536., prema dokumentima iz 1499., 1528. i 1536. godine, Dobor je bio pod vlašću ugarsko-hrvatskih velikaša od kojih su u njemu najduže vladali slavonski plemići Berislavići (koji se prvi puta spominju 1470. godine kao comes perpetuus de Dobor. Dobor je bio u okviru Srebreničke banovine i dijelio sudbinu ostalih utvrđenja, a to se uglavnom odnosi na pomanjkanje sredstava za odbranu grada. Pod Turcima, koji su ga zauzeli 1536. imao je stalnu posadu od 40 vojnika. Grad je pripojen Bosanskom sandžaku i Brodskom kadiluku. Prvi poznati dizdar Dobora bio je Muhjudin-aga do 1587. godine. Naslijedio ga je njegov sin Jusuf-aga, koji je tu dužnost obavljao do 1610. godine. Njega je naslijedio njegov sin Aga-dede, učen čovjek koji se rodio u Doboru, i ostavio njegov opis. U njegovom djelu koje je nastalo 1622-1623. godine navedena su imena svih dizdara od 1536. do 1623. godine. Godine 1716. preoteli su ga Austrijanci. Požarevačkim mirom 1718. vraćen je Turskoj, ali je napušten kao utvrđenje. Zamijenila ga je Derventa. OPIS UTVRDE Grad Dobor je primjer obrambene arhitekture kasnog srednjeg vijeka, u čemu se ogleda njegova vrijednost. Najmarkantniji oblici u današnjem izgledu utvrđenja su dvije kule spojene s dva paralelna bedema duga po 18 metara, dvorište i bedem prema rijeci Bosni. Prva kula ima izgled nepravilnog valjka, čiji promjer pri tlu iznosi oko 10 metara, a vanjska visina oko 18 metara. Druga kula ima oblik latiničnog slova D, promjera je oko 6 metara, a visine oko 19 metara. Još jedna kula naknadno je ugrađena u zapadni zid. Tvrđava je rekonstruirana je nakon Drugog svjetskog rata. ARHEOLOŠKA ISTAŽIVANJA Tvrđava je arheološki istraživana. Keramički nalazi su brojni (domaća kasnosrednjovjekovna keramika, uvozna majolika plave boje, te takozvana mađarska keramika i keramički utezi za tkalači stan). Iz osmanskog perioda potiču fragmenti gleđosanih posuda i lula. Brojno su zastupljeni metalni predmeti, alatke i vojni pribor. Od oružja iskopano je mnogo srelica, kopalja, jedna gotička mamuza, vojničke potkove i dio istopljenog pancira. Od drugih metala nađeni su dijelovi topovskih cijevi od livene bronze i jedan mesingani prsten. Od kamenog materijala pronađeni su dijelovi žrvnjeva, 2 profilirana doprozornika s kule A i kamene kugle. Na Doboru je nađeno 29 novčića dubrovačkog, ugarskog, osmanlijskog i austrijskog porijekla, koji pokrivaju cijelo razdoblje postojanja utvrđenja. Pokretni arheološki materijal sa lokaliteta Dobor-kule od 1978. godine postoji i čuva se u Muzeju u Doboju. IZVORI LITERATURA BOJANOVSKI, Ivo: Dobor-kula. Naše starine, XIII. Sarajevo 1972., str. 245-248 BOJANOVSKI, Ivo: Dobor u Usori (sjeverna Bosna) (Rezultati arheoloških istraživanja 1969-1973). Naše starine, XIV-XV. Sarajevo 1981., str. 11-38. Odluka o proglašenju nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine Graditeljske cjeline – Stari grad Dobor, općina Modriča. Službeni glasnik BiH“, broj 75/08. H.S.: Antički grad uz rijeku Bosnu: Tamo u kuli do Bora... Radio Sarajevo, 22.12.2019. Prometni značaj Pod Doborom je ranije bila skela preko Bosne preko koje je put vodio u područje gradova Sokola (kod Gračanice) i Srebrnika na Tinji i dalje u oblast Soli oko grada Tuzle. Jedan odvojak puta vodio je prema rijeci Savi do Šamca gdje se također nalazila skela koja je predstavljala glavni prelaz iz Slavonije u Bosnu tj. Usoru. Tim putem je u srednjem vijeku ugarska vojska najlakše prodirala na bosanske teritorije. Danas se utvrda nalazi blizu glavnog puta. KONS.GOV.BA |
Grb općine Vukosavlje, usvojen 2006. godine, sadrži prikaz planine Vučijak
Dobor Grad - Dobor Kula | HD snimci iz zraka (vazduha) | Video #
Datum objave: 22.9.2016. Autor: HD snimci iz zraka Opis: YouTube kanal "HD snimci iz zraka" kreira HD snimke iz zraka širom cijele Bosne i Hercegovine. Uživajte. INFORMACIJE o Dobor Gradu: https://bs.wikipedia.org/wiki/Dobor https://hr.wikipedia.org/wiki/Dobor_Grad Dobor Kula iz drona. | Dobor Kula iz zraka. Dobor kula (Fortress Dobor)
Datum objave: 6.10.2017. Autor: Denis Aljić Opis: Denis https://www.instagram.com/denis_aljic Armin https://www.instagram.com/arminduga Kamera i montaža: Denis Aljić Facebook: https://www.facebook.com/Srednjovjeko... Dobor je srednjevjekovni utvrđeni grad u donjem toku rijeke Bosne sjeverno od Doboja, u blizini Modriče na izlazu tjesnaca između planina Trebave i Vučijaka. Nalazio se na teritoriji srednjovjekovne župe Nenavište, oblast Usora. Podigao ga je 1387. godine hrvatski ban Ivaniš Horvat, na temeljima još starije tvrđave iz XIII vijeka, da bi poslužio kao oslonac pri upadima u Slavoniju i Mačvu. Mađarski kralj Žigmund Luksemburški zauzeo ga je 1394. godine i zapalio, dok je gušio pobunu neposlušne vlastele. Iz tog pohoda je njegova povelja pisana 15. jula 1394. in descensu nostro campestri sub castro Dobor vocato (u vojnom kampu pod gradom zvanim Dobor). Zbog važnog položaja, kralj ubrzo ga je obnovio. Dva dokumenta datirana 26. maja i 5. juna 1408. dokazuju Žigmundovo prisustvo u Dobru. Pred Doborom Žigmund porazio je u jesen 1408. Godine Tvrtka II, te zarobio i pogubio u masakru 171 bosanskog plemića. U novom ratu 1415. godine porazom od Osmanlija kod Makljenovca (Doboj), Sigismund se povukao iz Bosne u kojoj je izgubio Usoru i Soli i više se nije jače uplitao u bosanske prilike. Od 1463. do 1536., prema dokumentima iz 1499., 1528. i 1536. godine, Dobor je bio pod vlašću ugarsko-hrvatskih velikaša od kojih su u njemu najduže vladali slavonski plemići Berislavići (koji se prvi puta pominju 1470. godine kao comes perpetuus de Dobor. Dobor je bio u okviru Srebreničke banovine i dijelio sudbinu ostalih utvrđenja, a to se uglavnom odnosi na pomanjkanje sredstava za odbranu grada. Pod Turcima, koji su ga zauzeli 1536. imao je stalnu posadu od 40 vojnika. Grad je pripojen Bosanskom sandžaku i Brodskom kadiluku. Prvi poznati dizdar Dobora bio je Muhjudin aga do 1587. godine. Naslijedio ga je njegov sin Jusuf-aga, koji je tu dužnost vršio do 1610. godine. Njega je naslijedio njegov sin Aga Dede, učen čovjek koji se rodio u Doboru, i ostavio njegov opis. U njegovom djelu koje je nastalo 1622-1623. godine navedena su imena svih dizdara od 1536. do 1623. godine. Godine 1716. preoteli su ga Austrijanci. Požarevačkim mirom 1718. vraćen je Turskoj, ali je napušten kao utvrđenje. Zamijenila ga je Derventa. Proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. |
|
Reportaža iz ratom uništene župe Bukovica kod Dervente
Autor: Nedjelja. ba Datum objave: 1.9.2017. Opis. Ratom poharana i potpuno uništena župa Bukovica nalazi se u Bosanskoj Posavini, nedaleko od prometnice Dugo Polje – Kulina – Polje. Udaljena je 15-ak km zračnom crtom od Dervente u pravcu sjeveroistoka. Crkva je skoro obnovljena, još malo pa dovršena, međutim, povratak se ovdje još uvijek ne nazire... |
|
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen. ODGOVARAM NA SVAKI UPIT! Ukoliko ne dobijete odgovor, molim Vas pišite direktno na slijedeću adresu: [email protected] 
Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.
All materials (textual, cartographic, photographic, audio and video) of which the sole author is DINARSKO GORJE WEBPAGE (Dinaric mountains) can be freely downloaded and used without any additional conditions. These are materials on the site where their source or author is not specifically stated. If you want to use some content from the site, and you are in doubt about its origin, please contact the Website administrator. INDIVIDUAL VISITORS SINCE JANUARY 14TH, 2019
|
1. KLIKNI NA LOGO / CLICK ON LOGO
ILI / OR 2. SKENIRAJ KOD / SCAN THE CODE
ILI/OR 3. POVEZNICA / DIRECT LINK: DONATE TO DINARSKO GORJE WEB-PAGE (Paypal) 
PLEASE, KEEP OUR ENVIRONMENT CLEAN!
|