|
|
PRIMORSKI POJAS > PLANINE NISKE HERCEGOVINE > Crnica
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Gradina, 519 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.1672, 17.7110
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Gradina, 519 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.1672, 17.7110
O planini
|
|
UvodVapnenačno brdo Crnicu čine dva izraženija paralelna grebena: Gradina (519 m) i Crna greda (Kukavac, odn. Kukovac, 518 m). No, vjerojatno je najpoznatili vis na ovome brdu vrh Šipovac (Križevac) iznad Međugorja - poznata točka hodočašća, a na predjelu zvanom Podbrdo (na grebenu Gradine) 24.6.1981. šestero mladih iz župe Međugorje tvrdili su da su ugledali bijelu pojavu Blažene Djevice Marije, s djetetom u naručju.
Brdo je oskudno vodom. Nekada je bilo obraslo gustom šumom a danas smrikom, borom, čempresom, dračom, grabom, bukvom, tilovinom, dubom, klenom, jasenom, šipkom i ljekovitim biljem. U prošlosti se koristilo za stočarstvo. Niže dijelove padina Crnice obilježavaju krške vrtače, doci, kamene goleti, ponori, jame i špilje. Tlo je sastavljeno od vapnenca s malim poljima većinom iskrčenim gdje prevladava isključivo zemlja crvenica, kultivirano lozom, smokvom, trešnjom, murvom, kostilom, orahom, bademom, maslinom, praskom, oskorušom, šipkom, kupinom, te bagremom, dubom, cerom, javorom. ENGLISH SUMMARY: Crnica
Crnica Hill consists of two parallel ridges: Gradina (519 m) and Crna greda (Kukavac or Kukovac, 518 m). Probably the most famous peak on this hill is the peak Šipovac (Križevac) above Medjugorje - a famous point of pilgrimage, and in the area called Podbrdo (on the ridge of Gradina) on June 24, 1981. six young people from the parish of Medjugorje claimed to have seen the white apparition of the Blessed Virgin Mary, with a child in her arms. 
Crnica, prostorni pogled
Izvor: Gogle Earth, 2021. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Crnice
Oglašavajte ovdje:
|
Po planini i po kraju
Crnica, detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000
Međugorje
Šipovac (Križevac)
|
Šipovac, poznatiji kao Križevac je brdo iznad Međugorja na kojem su župljani još 15.3.1934. godine podigli 8,56 m visok armiranobetonski križ na kojemu piše: Isusu Kristu, Otkupitelju ljudskog roda, u znak svoje vjere, ljubavi i nade, u spomen 1900. godišnjice Muke Isusove. U samo križište ugrađene su moći Isusovog križa dobivene upravo za tu priliku iz Rima. Od tada se na Križevcu slavi sv. Misa u prvu nedjelju nakon Male Gospe, u čast blagdana Uzvišenja Svetog Križa.
Prema svjedočanstvu vidjelaca, u poruci od 30.08.1984. Gospa im je rekla: I križ je bio u Božjem planu kad ste ga sagradili. S početkom Gospinih ukazanja, na Križevcu se počeo moliti Križni put. Postaje Križnog puta su u početku bile označene drvenim križevima, a 1988. godine su bili postavljeni brončani reljefi (djelo prof. Carmela Puzzola). Na svakome od njih (osim u Getsemanskom vrtu) nalazi se Gospa. 24.11.2001., na prvu obljetnicu smrti fra Slavka Barbarića, između dvije postaje Križnog puta, na mjestu gdje je umro podignut je fra Slavkov reljef u bronci ugrađen u kamen. U mnogim se izvorima uz brdo Križevac navodi nadmorska visina od 520 m, međutim sam vrh Križevac, odn. Šipovac visok je 448 m (stara jugoslavenska topokarta), dok greben brda Crnice na kojemu se nalazi Križevac doseže svoju najvišu visinu tek nešto dalje prema jugoistoku, u vrhu Kukovac (518 m). |
Međugorje kao župa
Župa Međugorje nalazi se u Hercegovini, 25 km jugozapadno od Mostara. Međugorje (ime je slavenskog podrijetla, a označava područje između dva gorja) sa selima Bijakovići, Vionica, Miletina i Šurmanci, čini rimokatoličku župu u kojoj je 2005. g. živjelo oko 5000 stanovnika. Župa je utemeljena 1892. godine i posvećena je sv. Jakovu apostolu, zaštitniku hodočasnika. Za nju se pastoralno brinu svećenici Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Marijina. |
Bijakovići
Selo Bijakovići mješteno je ispod brda Crnice i graniči s naseljima Međugorje, Vionica i Šurmanci. Ljudi su na ovom području nekada uzgajali duhan i vinovu lozu. Duhana više nema ali vinogradi se još uvijek obrađuju.
"Brdo Ukazanja"
Mjesto prvih Gospinih ukazanja, nekoliko stotina metara iznad bijakovićkog zaseoka Podbrdo, danas se naziva Brdo Ukazanja.
U podnožju Brda ukazanja nalazi se željezni Plavi križ (i pod njim kip Gospe), postavljen 1985. godine. Na tom se mjestu od 4.7.1982. redovito sastajala molitvena skupina Ivana vidioca. To je također mjesto molitve koje posjećuju svi hodočasnici, posebice oni koji se ne mogu popeti lako na Brdo ukazanja i Križevac.
Desno od toga križa 1999. godine postavljen je još jedan istovjetan, budući je prostor oko prvog križa bio skučen i teško dostupan, a mnogi su željeli moliti na tom mjestu i prisustvovati susretima molitvene grupe.
Od kuća u podnožju do samog mjesta ukazanja vodi strma staza uz koju su 2002.. godine postavljeni brončani reljefi radosnih i žalosnih otajstava krunice (rad prof. Carmela Puzzola).
Na putu prema mjestu ukazanja postavljen je veliki drveni križ kojim je označeno mjesto gdje je Gospa trećeg dana ukazanja preko vidjelice Marije Pavlović po prvi put pozvala na mir. Na samom mjestu ukazanja, u čast 20. obljetnice, postavljen je kip Kraljice Mira izrađen prema modelu onoga koji se nalazi pred župnom crkvom. Kip je načinjen od bijelog mramora, rad talijanskog kipara Dine Felicia iz Massa Carrare. Dar je korejskih hodočasnika koji su potaknuti čudesnim ozdravljenjem jednog djeteta, željelli iskazati svoju zahvalnost. Tom prilikom su u tu nakanu ugradili i svoju molitvu "za mir na korejskom poluotoku" kako su napisali na pločici koju su donijeli iz Koreje.
IZVOR Međugorje-info.com
PROČITAJ VIŠE Ukazanja u Međugorju. Wikipedija (hr)
U podnožju Brda ukazanja nalazi se željezni Plavi križ (i pod njim kip Gospe), postavljen 1985. godine. Na tom se mjestu od 4.7.1982. redovito sastajala molitvena skupina Ivana vidioca. To je također mjesto molitve koje posjećuju svi hodočasnici, posebice oni koji se ne mogu popeti lako na Brdo ukazanja i Križevac.
Desno od toga križa 1999. godine postavljen je još jedan istovjetan, budući je prostor oko prvog križa bio skučen i teško dostupan, a mnogi su željeli moliti na tom mjestu i prisustvovati susretima molitvene grupe.
Od kuća u podnožju do samog mjesta ukazanja vodi strma staza uz koju su 2002.. godine postavljeni brončani reljefi radosnih i žalosnih otajstava krunice (rad prof. Carmela Puzzola).
Na putu prema mjestu ukazanja postavljen je veliki drveni križ kojim je označeno mjesto gdje je Gospa trećeg dana ukazanja preko vidjelice Marije Pavlović po prvi put pozvala na mir. Na samom mjestu ukazanja, u čast 20. obljetnice, postavljen je kip Kraljice Mira izrađen prema modelu onoga koji se nalazi pred župnom crkvom. Kip je načinjen od bijelog mramora, rad talijanskog kipara Dine Felicia iz Massa Carrare. Dar je korejskih hodočasnika koji su potaknuti čudesnim ozdravljenjem jednog djeteta, željelli iskazati svoju zahvalnost. Tom prilikom su u tu nakanu ugradili i svoju molitvu "za mir na korejskom poluotoku" kako su napisali na pločici koju su donijeli iz Koreje.
IZVOR Međugorje-info.com
PROČITAJ VIŠE Ukazanja u Međugorju. Wikipedija (hr)
BROTNJO (BROĆNO)
|
Područje današnje općine Čitluk, odnosno Brotnja, prvi put u povijesti spominje se 1306./07. godine u trgovačkim odnosima s Dubrovnikom. Taj do sada pronađeni najstariji datum nađen je u dubrovačkom Povijesnom arhivu, što nas upućuje na to da je Brotnjo u to doba bilo povezano s tim primorskim gradom još u srednjem vijeku. Na ovom području do današnjih dana sačuvan je veći broj ilirskih gomila i gradina, rimskih hramova, ostataka antičke i rimske kulturne baštine, srednjovjekovnih, starohrvatskih crkvenih zgarišta, starih turskih kula, bezbroj vrlo različitih stećaka.
U Brotnju je sačuvan veliki broj ilirskih gradina, a najpoznatije su u Hamzićima, Gradnićima i Krehin Gradcu. U tim prapovijesnim spomenicima pronađeni su grobovi, oružje, te razne vrste nakita, keramičkog posuđa i oruđa. Osim Ilira, na području Brotnja živjeli su i Kelti u 4. i 3. stoljeću p.n.e. Na ovim područjima i Grci su imali značajnog utjecaja. Osim Grka, i Rimljanima su bili zanimljiva ova područja istočne obale Jadranskog mora, a njihovim dolaskom u ove krajeve opadao je utjecaj grčke kulture. Za vrijeme Rimljana u ovim krajevima, Brotnjo je teritorijalno pripadalo rimskoj provinciji Dalmaciji. Ostatci rimske materijalne kulture još su vidljivi u mnogim naseljenim mjestima Brotnja i to u Čerinu, Čitluku, Krehin Gradcu, Tepčićima, Biletići Polju... Na ovim lokalitetima pronađeni su rimski novac, rani ostatci graditeljske arhitekture, kameni spomenici, rimski crijep, keramika, razne alatke, nakit i oruđe. Slavenska plemena, u vrijeme velike seobe naroda, dolaze u ove krajeve od 597. godine, a najintenzivnije naseljavanje zbilo se u 6. i 7. stoljeću. Župa Brotnjo, u to doba, pripadala je pokrajini Zahumlje, odnosno zapadnom Humu, koji se prostirao na sjeveru do Ivan planine, na jugu do Trebinja i Dubrovačkog primorja, a na istoku je graničio sa župom Gacko, te na zapadu do Imotskog i Kočerina. Srednjovjekovno Broćno (kasnije se udomaćilo ime Brotnjo) stalno se nalazilo u sastavu Humske zemlje. Brotnjo je zemljopisno smješteno u zapadnoj Hercegovini. Poznato je da su granice srednjovjekovne župe Brotnjo, odnosno Broćno, kako se tada župa nazivala, bile mnogo šire od današnjih granica. Prema najnovijim istraživanjima, ime Brotnjo potječe od biljke broć (Rubia tinctorum), kojom se u srednjem vijeku u Brotnju bojilo sukno (platno). Ta biljka karakteristična za ovo podneblje Brotnja nalazi se u grbu općine Čitluk. IZVOR Brotnjo. Wikipedija (hr) 
Visoravan Brotnjo
Autor: Piotr Frydecki - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=30502666 |
Broć (Rubia tinctorum)
Broć (brojuć, lat. Rubia), biljni rod korisnih trajnica iz porodice broćevki (Rubiaceae) kojemu pripada osamdesetak vrsta. Ne smije se brkati sa rodom broćika (Galium).
U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i okolnim balkanskim zemljama rastu strani ili sredozemni broć (Rubia peregrina) i pravi ili bojadisarski broć (Rubia tinctorum). Korijen biljke sadrži antracenski spoj zvani alizarin koji se upotrebljava bojenje tekstila poznatog kao ružičasta rubija. Također je korišten kao boja, posebno za slikarstvo, koja se naziva jezerasta rubija. Sinteza alizarina uveliko je smanjila potražnju za prirodnim spojem. Bojadisarski broć (broč pitomi, broć veliki, pravi broć, broć crveni, lat. Rubia tinctorum), biljka je iz porodice Rubiaceae. Tradicionalno se koristila za bojenje tkanina i kože, a koristila se i kao ljekovita biljka. Na južnoslavenskim prostorima, još se od predkršćanskih vremena korijen biljke upotrebljava za bojanje pisanica. Stari Egipćani, Grci i Perzijanci također su poznavali ovu biljku.
Pravi ili bojadisarski broć (Rubia tinctorum).
Autor Otto Wilhelm Thomé - Flora von Deutschland, Österreich und der Schweiz, Gera, Germany ; www.biolib.de, Javno vlasništvo, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=1410870 
Broć (Rubia peregrina)
Flore coloriée de poche du littoral méditerranéen de Gênes à Barcelone y compris la Corse, 1902. |
Čitluk
|
Čitluk je gradić i općina u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, BiH, smješten na visoravni Brotnja.
Vinova loza i duhan su poljoprivredne kulture s kojima su generacije odrastale i od kojih se živjelo. Danas se u Čitluku proizvodi vrhunsko i kvalitetno vino od autohtonih sorti Žilavke i Blatine, koji se proizvode od vina iz Kamenih vinograda. Sredozemna klima, topla ljeta i blage zime omogućuju život kulturama kao što su loza, šipak, smokva, bajam (badem), naranča i maslina. Brotnjo se prvi put u dokumentima spominje prije skoro sedam stoljeća. Ono je i u srednjem vijeku bilo povezano prometnicama i trgovačkim putovima, a još su njime i prije prolazile rimske ceste. Gradić Čitluk razvija se od kraja 1930-ih godina u administrativno središte Brotnja. Danas je to mjesto sa srednjom i osnovnom školom, privredno, prometno, sportsko, kulturno i ugostiteljsko središte. |
Grb općine Čitluk
Autor: Unknown author this version - Željko Heimer - https://zeljko-heimer-fame.from.hr/hrvat/ba-07-1.html, Javno vlasništvo, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=96353449 |
Vionica
|
Naselje Vionica se nalazi na blagoj visoravni, na nadmorskoj visini od oko 200 m, sjeverno od Međugorja i Bijakovića i oko 4 km jugozapadno od Čitluka, u srednjem dijelu Brotnja.
Postoje mnogi povijesni dokazi da su na ovom području boravili Iliri i Rimljani. Na nekoliko lokacija se nalaze i stećci koji su zabilježeni u Arheološkom leksikonu BiH. U Vionici se nalazi Povijesno područje - Groblje Mainovac i područje Bedra. Oko 4 km istočno od Vionice nalazi se veliko arheološko područje u Krehinom Gradcu. |
Arheološko nalazište u Vionici
|
Arheološko nalazište u Vionici nalazi se na području općine Čitluk. Kao predpostavljeno arheološko područje proglašeno je za Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.
Na cijelom području oko Čitluka evidentirani su mnogobrojni razasuti ostaci tragova života od prapovijesti do kasnog srednjeg vijeka, ali su do danas ostali neistraženi. Neposrednih povijesnih podataka o mjestu Vionici nema, kao ni o širem području Brotnja sve do srednjeg vijeka. Kao potencijalni arheološki lokaliteti evidentirani su Lokalitet Bedro i staro vioničko groblje Mainovac. Na ova dva lokaliteta postoji više naslaganih kamenih ulomaka nekog rimskog građevinskog objekta iz antičkog doba, s profilacijama i utorima za spajanje kamenih blokova. Najvjerojatnije se radi o ostacima ville rustice. Pojedini primjerci kamenja su u srednjem vijeku upotrijebljeni i kao stećci. Na lokalitetu Vinine, od 120 izbrojanih stećaka, 8 komada su antičke spolije. Slično je i na nekropolama Bilobrig i na manjoj nekropoli uz katoličko vioničko groblje. Ostaci neke građevine čiji su zidovi vezani mortom su registrirani i na lokalitetu Bilobrig. U Vionici je evidentirano 8 nekropola stećaka, od kojih dvije imaju do 120 spomenika, nekoliko njih 13-30, dvije od 5-9, uz još nekoliko nalaza pojedinačnih spomenika, među koje spada i ploča na groblju Mainovac. Na starom vioničkom groblju Mainovac se nalazi nekoliko starijih krstova arhaičnih oblika i bez ukrasa. Na jednom od njih sa prednje strane uklesan je plastični križ, a sa druge polumjesec. Krakovi krsta/križa završavaju se plastičnim jabukama. Grob je oivičen kamenjem. Narodna predaja veže ovakvu pojavu krsta i polumjeseca za osmansko doba. U groblju ima nekoliko jednostavnih grobnica uokvirenih nizom grubo priklesanih ili prirodnih kamenova. Obično se na uzglavlju nalazi manji kamen u obliku stuba. Ovakvi grobovi mogu da budu istovremeni sa srednjovjekovnim stećcima, a mogu biti i izraz kontinuiteta mjesta ukopa u kasnijim vijekovima. Takav lokalitet sa grobovima obilježenim stećcima (13 spomenika) i oivičeni vijencem kamenja nalazi se u Donjoj Vionici u "Kordića šumi" i na lokalitetu "Šumarak" sa 21 stećkom. Oko 300 m južno od Bedre i Mainovca nalazi se lokalitet Crkvina na kojem je pri rekognosciranju Đure Baslera nađena na površini rimska cigla. Lokalitet nije istražen, ali se pretpostavlja da bi ovdje mogla da bude kasnoantička crkva. Nedaleko od Crkvine nalazi se vrelo Rimski bunar. IZVOR Arheološko nalazište u Vionici. Wikipedija (bs) PROČITAJ VIŠE "Arheološko nalazište u Vionici". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 18.12.2021. |
Kručevići
Selo Kručevići je locirano na rijeci Neretvi na putu između Žitomislića na sjeveru i Čapljine na jugu.
U selu postoje dvije kule - jedna se nalazi u ravničarskom dijelu uz Neretvu (Ramića-kula), dok se druga, Hajduk-kula, nalazi na brdskom području.
Selo Kručevići spominje se u sultanovom fermanu iz 1632. godine, kojim ih oslobađa dijela poreza.
U selu postoje dvije kule - jedna se nalazi u ravničarskom dijelu uz Neretvu (Ramića-kula), dok se druga, Hajduk-kula, nalazi na brdskom području.
Selo Kručevići spominje se u sultanovom fermanu iz 1632. godine, kojim ih oslobađa dijela poreza.
Hajduk-kula na Kručevića Brdu
|
Hajduk–kula se nalazi 470 metara zračne linije sjeverno od zapadne obale rijeke Neretve i 8 kilometara jugoistočno od gradskog područja Čitluka. Nalazi na brdskom području koje je bilo vlasništvo porodice Hajduk i zato je lokalno stanovništvo naziva Hajduk-kula. Kula je u kasnijim vremenima postala vlasništvom porodice Duraković. Nisu sačuvani podaci o vremenu gradnje. Po karakteristikama gradnje (debljina zidova, pravokutni oblik i prizemni položaj ulaznih vrata, izvorno neožbukani zidovi) moguće je pretpostaviti da je nastala u prvom razdoblju gradnje kula u Bosni i Hercegovini, odnosno krajem 16. ili tijekom 17. stoljeća. Nije poznat tačan podatak koliko je kula podignuto u Bosni i Hercegovini, niti postoji potpuna studija o stanju njihove očuvanosti, ali se zna da su ovakvi objekti bili u vlasništvu spahija ili kapetana i da su služili za stanovanje i odbranu.
Predstavlja kulu iz osmanskog perioda s očuvanim vanjskim zidovima, suterenskom tavanicom i specifičnim oblikom ulaznog otvora. Spada u kule približno kvadratnog tlocrta građene u kamenu s drvenim hatulama i niskim pravokutnim ulaznim vratima pri tlu. Tlocrtne dimenzije iznose 5,00m x 5,85m, a katnost suteren + visoko prizemlje + kat. Proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. IZVOR Hajduk-kula na Kručevića Brdu. Wikipedija (bs) PROČITAJ VIŠE "Hajduk kula". kons.gov.ba. Pristupljeno 18.12.2021. |
PROČITAJ VIŠE
GLAMUZINA, Goran: Čudesno otkriće! Neandertalac iz Brotnja; U Kručevićima kod Čitluka u dolini Neretve pronađeno tisuće artefakata neandertalaca i musterijenske kulture. Hercegovina-GEOARHEO, 11.12.2021. GLAMUZINA, Goran: Geološke i tipološke karakteristike paleolitskih-musterijenskih kamenih alatki iz Kručevića kod Čitluka - Prvo otkriće neandertalskih artefakata u niskoj Hercegovini. Rudarsko-geološki glasnik 25 / 2021. (PDF)
|
DOLINOM TREBIŽATA
|
Između Crnice i doline rijeke Trebižat nanizalo se, također u dinarskom smjeru SZ-JI, par niskih brda: Osoje, Bubovo brdo i Velika Gradina.
|
MTB: vodopad Kravica, izvor Studenčice i tvrđava herceg Stjepana, Ljubuški
Datum objave: 14.2.2022. Autor: Sarafanje Opis: Vožnja bajkom Mostar - Jasenica - Slipčići - Međugorje - Miletina - Studenci - izvor rijeke Stedenčice (Kajtazovina) - D. Studenci - vodopad Kravica - Mostarska Vrata - tvrđava herceg Stjepana, Ljubuški i nazad u Mostar, magistralnim putem preko Čitluka, Kruševa, Čula, Varde i Miljkovića. Jedva duža tura, malo više cestovna nego MTB, po ledenom danu. Toliko je hladno bilo da su mi se do Čitluka potrošile 4 baterije za GoPro, koje mi inače mogu izdržati čitav dan. Uglavnom ne tako atraktivna tura za voziti, ali mi je drago da sam je odvozio, jer sam slučajno naišao na izvor Studenčice. Lokacija me oduševila. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/657... GPX trek: https://drive.google.com/file/d/1iTsy... |
OSOJE (kod Prćavaca) |
NADMORSKA VISINA 307 m
|
U mjestu Zvirovići, u općini Čapljina nalazi se gradinski lokalitet Osoje, a još je jedna gradina u obližnjim Prćavcima (Gradina u Prćavcima ili Prćavačka gradina) podignuta je na znatno nižem platou (80-85 m n.v...) nad poljem Krteljevac, južno od brda Osoje u neposrednoj blizini magistralne ceste M-6.
PROČITAJ VIŠE ARHEOPORTAL: Devastacija gradine Osoje. Hercegovački arheološki portal, 18.5.2020. (HTML)
PROČITAJ VIŠE ARHEOPORTAL: Devastacija gradine Osoje. Hercegovački arheološki portal, 18.5.2020. (HTML)
BUBOVO BRDO |
NADMORSKA VISINA 219 m
|
U pojedinim izvorima zapisano je kao Dubovo brdo. Naziv Bubovo brdo dolazi od muškog imena Budimir > Bubo.
VELIKA GRADINA (kod Čapljine) |
NADMORSKA VISINA 296 m
|
Greben Velike Gradine izdiže se dinarskim smjerom SZ-JI s brdske zaravni Greda, iznad grada Čapljine i dolina rijeka Trebižata i Neretve.
Na njegovom se tjemenu nalaze ostaci gradinskog naselja Velika Gradina, na odličnom položaju s kojega se pružao odličan pogled na okolicu. UZ bedeme se vide i ostaci nekadašnjeg vojnog objekta te telekomunikacijskog releja, a tijekom rata u BiH 1992,-1995. tu su iskopani i bunkeri. Lokalitet je evidentiran u Arheološkom leksikonu BiH (Đ.Basler) kao gradinsko naselje brončanog i željeznog doba.
Oko 1000 m istočno od Velike Gradine nalazi se drugi arheološki lokalitet Mala Gradina, na kojemu su pronađeni antički i prapovijesni nalazi.
PROČITAJ VIŠE D., Ivo: Velika Gradina. Hercegovački arheološki portal, 24.7.2014. (HTML)
Na njegovom se tjemenu nalaze ostaci gradinskog naselja Velika Gradina, na odličnom položaju s kojega se pružao odličan pogled na okolicu. UZ bedeme se vide i ostaci nekadašnjeg vojnog objekta te telekomunikacijskog releja, a tijekom rata u BiH 1992,-1995. tu su iskopani i bunkeri. Lokalitet je evidentiran u Arheološkom leksikonu BiH (Đ.Basler) kao gradinsko naselje brončanog i željeznog doba.
Oko 1000 m istočno od Velike Gradine nalazi se drugi arheološki lokalitet Mala Gradina, na kojemu su pronađeni antički i prapovijesni nalazi.
PROČITAJ VIŠE D., Ivo: Velika Gradina. Hercegovački arheološki portal, 24.7.2014. (HTML)
Zvirovići
|
Mjesto Zvirovići smješteni su u sjeverozapadnom djelu čapljinske općine. Granično je selo današnje općine Čapljina i graniči sa čitlučkom i ljubuškom općinom. Sastoji se od zaseoka: Kapurali, Dugandžije, Doci, Bitunjani, Zvirovići, Prćavci i Usijek. Nekada su u mjestu bili zaseoci Jurkovići i Tomići od kojih ostadoše samo ruševine i groblje. Graniče sa sjeverne strane Miletinom, Međugorjem i Bijakovićima. Sa istočne strane su Šurmanci, Dretelj. Sa zapadne je potok Lukoć/Lukoč a preko njega je Cerno, Crnopod i Daupovina. S južne su mjesta Studenci i Trebižat. Preko rijeke Studenčice je Stubica, Zvirići, Jasenica. Nekada je pripadalo ljubuškom kotaru. Zvirovići koji graniče sa gore navedenim mjestima u povijesti nekada pripadali župi Luka, pa župi Brotnjo, Gabeli a danas župi Studenci.
Nadmorska visina naselja Zvirovići kreće se od 22 m u polju uz rijeku Trebižet pa do 518 m na vrhu brda Kukavac. Zaseok Zvirovići je na 199 m nadmorske visine, Bitunjani na 194 m, Dugandžije na 180 m, Kapulari na 149, Doci na 130 m, Prćavci na 117 m i Usijek na 55 m. Sa istočne strane je brdo Crnica (392 m) i Bubovo brdo (219 m). Sa sjeverne strane je Kukovac (518 m). Od brda tu su Umac (388 m), Šipovac (448 m), Žuželj (314 m) sa gradinom i Senjarica (200 m). Osoje (307 m) se nalazi iznad Prćavaca i Gradina ili Privorac (101 m) između polja Krteljevca i Osobca. Polje duž rijeke Trebižat ili Zvirovačko polje u dužini od 6 kilometara čine polja Kovačica, Krteljevac, Osobac, Pešljuk, Krča sa površinom od 55 hektara zemlje koja su polu močvarna zbog plavljenja rijeke. Nadmorska visina polja kreće se od 22 do 29 metara. IZVOR M. KAPULAR, 2011. www.academia.edu/40784932/TOPONIMI_SELA_ZVIROVI%C4%86IPROČITAJ VIŠE
KAPULAR, Marin: Rodovi u Zvirovićima od 17. do 21. stoljeća. Župa Studenci u Hercegovini, 2011. (PDF)
|
Praktično
IZVORI I LITERATURA
-
