---

Srđ

Područje: Planine Dalmacije
Grupa: Planije južne Dalmacije i mediteranske Hercegovine
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Srđ (415 m; može se pronaći i podatak o 412 m n.v.)
Koordinate najvišeg vrha: 42.6537, 18.1092

---

Naslovna fotografija
Pogled sa Srđa prema zapadu na dio poluotoka Lapad, luku Gruž,
​Elafitsko otočje, Mljet i Pelješac

Prikaži veću kartu

---

o planini ...

Uvod

---

BOOKING
Klikom na logo direktno
pronađi smještaj na širem području
​brda Srđ

---

Oglašavajte ovdje:
lokalnu ponudu, usluge i servise
- smještaj
- gastronomija
- lokalni proizvodi
- turistička ponuda
- aktivnosti na otvorenom i dr.

---

SRĐ je brdo iznad Dubrovnika. Najviša kota brda je na 415 m nadmorske visine (u izvorima se može naići i na podatak o 412 odn. 411 metara, iako se tome slučaju vjerojatno radi o visini Strinčjere koja je prikazana na mnogim topografskim kartama).

​Brdo Srđ se nalazi iznad grada Dubrovnika s njegove sjeverne strane. Padine brda Srđ spuštaju se do samog mora i grada Dubrovnika na južnoj strani, Rijeke dubrovačke na sjeverozapadu, Šumeta  na sjeveru  i Župe dubrovačke na istoku.

Ime planine - etimologija

Brdo Srđ vjerojatno je ime dobilo prema crkvi svetog Srđa iz 13. stoljeća, koja je bila posvećena najranijem dubrovačkom zaštitniku (prije sadašnjeg Svetog Vlah) Svetom Srđu (Sergije, lat. Sergius).

Različita imena Svetog Srđa su: 
Sanctus Sergius, 
S. Sergi, 
S. Sercius, 
S. Sercius, 
S. Serzius, 
San Serghi
te grčki: Σεργίος και Βάκχος.

Sveti Srđ i Bak
Detalj ikone iz 7. stoljeća.

---

San Sergio (Srđ) je i sekundarni svetac zaštitnik (patron) grada Trsta u Italiji.

---

Zemljoradnici (ratari) naročito paze da na Srđevdan ne izlaze s volovima u polja, jer na taj dan ne valja orati.

---

​Srđevdan pripada blagdanima / slavama za koje se priprema posna (mrsna) hrana, izuzev ako taj dan pada u srijedu ili petak. Na ikonama se Sv. Sergije i Vakho predstavljaju u običnim tadašnjim odorama s križem i mitrom, kao znakom mučeništva.

---

---

Sveti Srđ i Bah (latinski Sergius, Bachus, srpski Srđ i Vah), bili su rimski vojnici, kršćanski sveci i mučenici.
​
Život
Prema legendi, Srđ i Bah bili su časnici graničnih postrojbi Rimskog carstva u službi cara Galerija (latinski: Gaius Galerius Valerius Maximianus Augustus (260.-311., car od 305. do 311.), suvladara cara Dioklecijana (286.-305. god.). Potajno su bili kršćani, a kada se to doznalo, i nakon što su odbili pokloniti se rimskim Bogovima, obojica su bili obeščašćeni. Nakon što su preobučeni u ženske haljine, vodili su ih gradskim ulicama. Iz Rima su bili poslani u Siriju, gdje je Baho bijen volovskim žilama i pretučen umro u Barbalisu. Srđ je obuven u cipele s čavlima, otjeran sve do Resafe gdje je posječen mačem. Smatra se da su sahranjeni u Resafu, koji se kasnije nazvao Sergiopolis i, osobito u 6. stoljeću, postao veliko hodočasničko mjesto.

Štovanje
Nakon njihova smaknuća u Siriji, njihov kult širi se po istoku. Sv. Srđ je naročito je bio štovan u gradu Resafi, gdje je pogubljen, i koji je jedno vrijeme nosio ime „Sergiopolis“ i u 6. stoljeću bio je veliko hodočasničko središte čitave regije..

Pod bizantskim carem Justinijanom I (527-565), koji je ovim svecima podigao poznatu crkvu u Carigradu, kult Sv. Srđa i Baka raširio se na zapad, naročito na prostoru između Drača u Albaniji i današnjeg Dubrovnika. Bili su zaštitnici  Dubrovnika  do 972. godine.

Na navedenom je području, prema sačuvanim podacima, postojalo više od 15 crkava posvećenih ovim svecima. Odavdje se slavljenje ovih svetaca širilo u unutrašnjost, tako da je ova slava u srednjovekovnoj Zeti bila jedna od značajnijih. O tome svjedoči i crkva Sv. Srrđa i Vaha  na rijeci Bojani, koja je bila mjesto gde su sahranjivani vladari dinastije Vojislavljević u 11. i 12. stljeću. Nakon obnove krajem 13. stoljeća, od strane kraljice Jelene Anžujske i njenih sinova Dragutina i Milutina, ta crkva je mogla primiti 3.000 vjernika.

Prema jednoj legendi, prilikom prenosa relikvija (moštiju) Svetog Save iz Trnova, u manastir Mileševa su prenijete i relikvije Sv. Sergija i Vakha, gde je od ranije postojao kult ovih svetitelja, o čemu svjedoče i njihove freske iz najranijeg razdoblja freskopisa u Mileševi.

Blagdan Svetog Srđa - Srđevdan se obilježava 7.10. (odn. 20.10. prema Julijanskom kalendaru) ondje gdje se štuje i poslije reforme kalendara. Naime, spomen je unesen u Rimski kalendar tek u 12. stoljeću, ali reformom 1969. godine je dokinut jer ne spada u rimsku tradiciju. U Dubrovačkoj kronici se više se puta spominje brdo Srđ koje je vjerojatno dobilo ime po crkvi sv. Srđa, iz 1284., na njemu.

Vijesti

​Pobjeda Zelene akcije, ništa od golfa na Srđu
Index.hr, 10.2.2017.

---

---

Trafo-stanica Srđ gotova do srpnja, obnavljaju se i skalini za Bosanku
​15.5.2015.

U okviru radova na Trafo stanici Gruž obnovljeni su i skalini za Bosanku, čime je stanovnicima toga naselja i izletnicima ponovno omogućena pješačka komunikacija s Dubrovnikom.

---

Što se kopa na padinama Srđa?
28.2.2015.

---

GEOGRAFIJA/ZEMLJOPIS PLANINE

Reljef planine

Srđ i okolno područje
Detalj topografske karte 1:100.000

Vrhovi

Ostali oblici u prostoru

Hidrologija - vode (rijeke i jezera)

U neposrednoj blizini sjevernih obronaka Srđa nalazi se i​zvor Omble jedan od najizdašnijih krških izvora Dinarskog krša iz kojeg se kvalitetnom pitkom vodom snabdijeva Grad Dubrovnik. Iako mu se sliv većim dijelom nalazi na teritoriju Bosne i Hercegovine, sam izvor je lociran u Hrvatskoj.
__________
Izvor: BONACCI, Ognjen, FUMET, Manon, ŠAKIĆ-TROGRLIĆ, Robert, Analiza vodnih resursa Omble, Hrvatske vode (2014) 88, str. 107-118. (PDF)

Geologija planine

Klima

PRIRODA

Prirodna baština

Biljni svijet - flora

Brdo Srđ nekad je obilovalo hrastovom šumom koju su Dubrovčani zvali dubrava, a po kojoj je grad Dubrovnik dobio ime. Južna padina je bila bogata borovom šumom, ali je drugom polovicom 20. stoljeća i tijekom Domovinskog rata (1990-ih) u mnogobrojnim požarima, šuma skoro u potpunosti izgorjela. Danas na južnim padinama raste nisko raslinje i makija, te mediteransko bilje: pelin, kadulja, vrijesak, ružmarin itd., na sjevernim padinama rijetki šumarci hrasta, a na zapadnim padinama prorijeđena borova šuma.
Godine 2008. izvršeno je pokusno pošumljavanje malog dijela južne padine, a očekuje se i daljnje pošumljavanje cijele padine.

Životinjski svijet - fauna

Zaštita prirode i ekologija

STANOVNIŠTVO I NASELJA

​Na sjeveroistočnoj padini, u neposrednoj blizini najviše kote brda Srđ nalazi se selo Bosanka s dvadesetak obiteljskih kuća, a koje broji stotinjak stanovnika.

Povijesni/historijski pregled

Brdo Srđ od davnina je bilo prirodni zaklon grada Dubrovnika od bure, ali i najezdi raznih osvajača koji su kroz povijest u više navrata pokušavali osvojiti tadašnju Dubrovačku republiku.

Na Srđ je, nakon što je Napoleonova vojska na prevaru osvojila grad Dubrovnik, započela gradnja utvrde Imperijal koju je dovršila Austro-Ugarska. Utvrda je imala velik strateški utjecaj za obranu grada s njegove sjeverne strane.

Tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj utvrda Imperial je odigrala najzačajniju ulogu od svoje izgradnje. U i na utvrdi su bili obrambeni položaji Hrvatske vojske na kojima su branitelji uspješno odoljevali najžešćim napadima bivše JNA. Dana 1.10.1991. zrakoplovstvo JNA je raketiralo odašiljač Hrvatke-radio televizije koji se nalazio na zapadnoj strani utvrde. Dana 6.12.1991. godine, za vrijeme najžešćeg napada na Dubrovnik, napadačka vojska je, uz podršku JRM (Jugoslovenska ratna mornarica), uspjela doći na samu utvrdu Imperial, ali su branitelji Srđa, potpomognuti topničkom paljbom, uspjeli obraniti utvrdu, a samim tim i grad Dubrovnik od okupacije. Tijekom tog napada uništen je jedan od spomenika, kameni križ koji je 1997. godine zamijenjen novim. Danas je na Srđu u utvrdi Imperial smješten Muzej Domovinskog rata.

Kulturno-povijesna baština

Utvrda Imperijal

Utvrda Imperial fortifikacijski je objekt na vrhu brda Srđ. Namjena utvrde je bila obrana sjevernih prilaza gradu Dubrovniku. Imperial je glavna utvrda fortifikacijskog sustava brda Srđ, a u istom sustavu se nalaze i utvrde Strinčjera, Gradci i Žarkovica (utvrda Delgorgue).

Gradnja utvrde izravno je vezana uz razdoblje francuske vlasti u Dubrovniku koja je trajala od 1806. do 1814. godine. Francuzi 1806. godine na prijevaru zauzimaju Dubrovačku Republiku. Razdoblje okupacije traje 2 godine, a 1808. godine Republika se i formalno ukida. Da bi osigurali svoje položaje, čim su došli u lipnju 1806., Francuzi počinju s gradnjom utvrde na Srđu. Nisu imali vremena za brzu gradnju jače utvrde, no već tada se ukopavaju te počinju graditi bedem prema istoku i prema sjeveru prema Otomanskoj granici i Žarkovici, na mjestu stare crkve Sv. Srđa. Naime, iz tih su pravaca očekivali napad Rusa i Crnogoraca. Tvrđava se u današnjem obliku počela intenzivno izgrađivati kamenom 1810. godine. Gradnju je vodio general Auguste Marmont. Budući da je Napoleon bio car, pojedina je područja carstva podijelio svojim podanicima. U gradnji utvrde sudjelovali su stanovnici šireg dubrovačkog područja i klesari s Korčule jer se odatle donosio kamen.Tvrđava Imperial zapravo je bila glavni stožer francuske vojske na dubrovačkom području.

Izgled utvrde Imperial se vremenom promijenio. Nakon poraza Francuza i pada Napoleona te nakon Bečkog kongresa 1815., Dubrovnik i Dalmacija, kao i čitava Hrvatska, potpadaju pod austrijsku vlast. Tada austrijska vojska preuzima utvrdu Imperial i tu smješta svoje trupe. U nekoliko navrata austrijska vojska proširuje i nadograđuje tvrđavu tako da je njen konačni izgled izmijenjen, bastioni su pojačani, a tvrđava je proširena.
​
Tvrđava je bila u vojnoj funkciji do 1882. jer se Dubrovnik smatrao utvrđenim gradom, a bio je na samoj granici s Otomanskim Carstvom. Austrijanci su iz te utvrde pratili zbivanja na granici. Nakon austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine utvrda Imperijal gubi svoju namjenu pogranične utvrde.

Utvrda nije napadana od svoje izgradnje pa sve do 1991. godine i Domovinskog rata u Hrvatskoj, odnosno opsade Dubrovnika. U utvrdi su malobrojni branitelji Dubrovnika uspješno odoljevali napadima JNA i dragovoljaca iz svih krajeva istočne Hercegovine i Crne Gore. Utvrda Imperial i njeni branitelji su 6.12.1991. godine doživjeli najteži napad otkad je utvrda izgrađena. Tijekom napada utvrda je pretrpila velika oštećenja.

U utvrdi se danas nalazi muzej posvećen obrani Dubrovnika tijekom Domovinskog rata. Dio utvrde je dodijeljen u koncesiju, a predviđena je gradnja ugostiteljskih i smještajnih jedinica. S Dubrovnikom je povezana obnovljenom žičarom koja je tijekom rata u potpunosti uništena. Na utvrdi se također nalazi televizijski odašiljač.

---

Muzej Domovinskog rata u Dubrovniku, smješten u prizemlju utvrde Imperial, prostor je u kojem je izložen stalni postav i istoimena izložba Dubrovnik u Domovinskom ratu 1991.-1995.

---

Ostaci utvrde Strinčjera
Autor: Bracodbk

Istočna kula utvrde Strinčjera
Autor: Bracodbk

Utvrda Strinčjera
 
Strinčjera je naziv za staru i ruševnu utvrdu koja je dio fortifikacijskog sustava platoa brda Srđ iznad Dubrovnika. U istom sustavu se nalaze i utvrde Imperial, Gradci  i Delgorgue. Ime utvrde potječe od talijanske riječi trincera, koja označava vrstu fortifikacijskog objekta, odnosno predutvrde.
 
Strinčjera se nalazi na istoimenom visu, oko 1.300 m zračne linije sjeverozapadno od utvrde Imperial, na oko 400 m nadmorske visine, na položaju s kojeg je vidljiva cijela sjeverna, istočna i dio jugoistočne padine brda Srđ, pa je zahvaljujući takvom položaju za vrijeme austrijske vladavine na tom mjestu izgrađena utvrda. Namjena joj je bila čuvati prilaze gradu Dubrovniku iz spomenutih pravaca. Vrijeme gradnje Strinčjere nikada nije točno utvrđeno, no pretpostavka je, sudeći prema izvješćima austrijskog pukovnika Giuseppea Amerlinga iz 1870. godine, da je građena između 1886. godine i konca 19. stoljeća. Naime austrijski pukovnik u svojim izvješćima o dubrovačkim utvrdama nigdje ne spominje Strinčjeru, a ista utvrda se nigdje ne spominje sve do 1886. godine.
 
Tijekom Domovinskog rata utvrda Strinčjera je prvotno bila položaj Hrvatske vojske, no nakon žestokih napada i pogibije desetorice branitelja u 11. mjesecu  1991. Strinčjeru zauzimaju postrojbe JNA koje tu ostaju do 26.5.1992. godine.

Danas (stanje 2015. godine) je Strinčjera zapuštena, zarasla u grmlje i draču, a okrugle obrambene kule u uglovima te dva objekta unutar utvrde su u ruševnom stanju. Područje oko utvrde je razminirano, pa je sve omiljenija među izletnicima i turistima. Do utvrde vodi makadamska cesta od utvrde Imperial. U i oko utvrde se nalaze spomen obilježja poginulim braniteljima Dubrovnika.

Tradicionalne aktivnosti i narodna baština

Tradicionalna gastronomija - jela i pića

Turizam

Toponimija - nazivlje u planini

---

Istočna padina Srđa već se desetljećima eksploatira kao najveći kamenolom 
​Dubrovačko-neretvanske županije.

---

Priče iz planine ...

Legende, anegdote

o kraju ...

Dubrovnik

---

Srđ - zapadni dio
Detalj topografske karte 1:25.000

Srđ - istočni dio
​Detalj topografske karte 1:25.000

aktivnosti ...

Kada boraviti u planini?

Pješačenje i planinarenje

Opisi staza

Mirko Bjelan blog - Dubrovnik - uspon na Srđ on Nuncijate
Planinarenje.hr - Stradun-Ploče-Srđ Vrh-Strinjčera-Nuncijata-Gruž-Pile-Stradun

Slobodno penjanje i alpinizam

Biciklizam - brdski i klasični

Aktivnosti na vodi

Aktivnosti u zraku

praktične informacije ...

Pristupi planini

Brdo Srđ i utvrda Imperijal su oduvijek bili omiljeno izletište Dubrovčana i njihovih gostiju. Prije Domovinskog rata do samog vrha Srđa vozila je žičara, koja je u ratu devastirana. Žičara je obnovljena, svečano otvorena 10.7.2010. i vozi od Ploča do utvrde Imperial. Na vrh Srđa također se može doći uskom asfaltnom cestom preko sela Bosanke, koja je obnovljena i nanovo asfaltirana, pa je na taj način omogućen dolazak automobilom, te pješice serpentinama  od Jadranske turističke ceste.

Smještaj

Planinarski domovi, kuće i skloništa

Ostali smještaj

Ugostiteljski objekti i usluge

Srđ i Ploče od 2010. godine povezuje žičara. Vidikovac do kojeg vodi žičara ima amfiteatar, suvenirnicu, caffe bar i dvije terase s kojih se savršeno vidi panorama stare gradske jezgre.

Vremenska situacija / vremenske prilike

Prometna situacija / Saobraćajne prilike

Upozorenja i sigurnost u planini

izvori ...

Reference

[1] Wikipedija - Srđ
[2] Wikipedija - Muzej Domovinskog rata
[3] Wikipedija - Utvrda Imperijal
[4] Wikipedija - Utvrda Strinčjera

Ostali izvori

NODARI, Maja, Dani krajolika, Međunarodni simpozij Budućnost povijesnog urbanog krajolika Grada Dubrovnika, dobra svjetske baštine (UNESCO); nove metodologije urbane konzervacije u kontekstu upravljanja prostornim razvojem; Dubrovnik, 2014. (PDF)

Vanjske poveznice - korisni linkovi i adrese

Udruga Bosanka, Bosanka
Grad Dubrovnik
Dubrovačko-neretvanska županija
Turistička zajednica grada Dubrovnika
Turistička zajednica Dubrovačko-neretvanske županije
Dubrovnikportal
Dubrovniknet
Dubrovački vjesnik
Dubrovački list

Poveznica (PDF dokument)
Budućnost povijesnog urbanog krajolika Grada Dubrovnika, radna verzija

DANI KRAJOLIKA Međunarodni simpozij Budućnost povijesnog urbanog krajolika Grada Dubrovnika, dobra svjetske baštine (UNESCO) nove metodologije urbane konzervacije u kontekstu upravljanja prostornim razvojem mr.sc. Maja Nodari “za Dubrovnik”

kontakt ...

Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj planini?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL
Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen.
(obavezna je samo rubrika ´vaši prilozi´ ili ´vaši komentari´)

pRETHODNA STRANICA

SLIJEDEĆA  STRANICA