|
|
PLANINE DALMACIJE > PLANINE JUŽNE DALMACIJE I MEDITERANSKE HERCEGOVINE > Srđ
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Strinčjera, 409,2 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.6510,18.1098
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Strinčjera, 409,2 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.6510,18.1098
O planini
Uvod
|
|
SRĐ je brdo iznad Dubrovnika.
Položaj. Brdo Srđ se nalazi iznad grada Dubrovnika s njegove sjeverne strane. Padine brda Srđ spuštaju se do samog mora i grada Dubrovnika na južnoj strani, Rijeke dubrovačke na sjeverozapadu, Šumeta na sjeveru i Župe dubrovačke na istoku. Visina. Prema službenim podacima (poput urbanističkih planova i dr.) najviši vrh Srđa je na položaju utvrde Strinčjera 409,2 m n.v., na položaju utvrde Imperial je visina 408 m n.v., a vrh Žarkovica s utvrdom je na 324 m n.v. Hrbat (bilo) koji povezuje plato Bosanke i Žarkovice je na koti oko 319 metara nadmorske visine. Proleksis enciklopedija navodi kako je najviši vrh Srđa 412 m, a ponegdje je u publicistici naveden i podatak čak od 415 m. Neovisno o navodima enciklopedije i pojedinih izvora, uvidom u topografske karte vidljivo je kako izohipse Srđa nigdje ne prelaze 410 metara. ENGLISH SUMMARY: SrđSrđ is a hill above Dubrovnik. The top of the hill stands 409 m above sea level. Srđ is located directly above the northern edge of the city of Dubrovnik, that means that the southern slopes of Srđ descend to the sea in the urban areas of the city of Dubrovnik: The Dubrovnik River (Rijeka dubrovačka) area is situtes at the northwest of Srđ, area of the Šumet settlement to the north and the Župa dubrovačka area to the east. 
Naslovna fotografija
Pogled sa Srđa prema zapadu na dio poluotoka Lapad, luku Gruž, Elafitsko otočje, Mljet i Pelješac 
Pogled iz Cavtata na brdo Srđ
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Srđa Click on the Booking.com logo to directly find accommodation in the vicinity of Srđ hill Oglašavajte ovdje:
|
Ime
|
Brdo Srđ vjerojatno je ime dobilo prema crkvi svetog Srđa iz 13. stoljeća, koja je bila posvećena najranijem dubrovačkom zaštitniku (prije sadašnjeg Svetog Vlah) Svetom Srđu (Sergije, lat. Sergius).
Različita imena Svetog Srđa su: Sanctus Sergius, S. Sergi, S. Sercius, S. Sercius, S. Serzius, San Serghi te grčki: Σεργίος και Βάκχος. Sveti Srđ i Bah (latinski Sergius, Bachus, srpski Srđ i Vah), bili su rimski vojnici, kršćanski sveci i mučenici.
Život. Prema legendi, Srđ i Bah bili su časnici graničnih postrojbi Rimskog carstva u službi cara Galerija (latinski: Gaius Galerius Valerius Maximianus Augustus (260.-311., car od 305. do 311.), suvladara cara Dioklecijana (286.-305. god.). Potajno su bili kršćani, a kada se to doznalo, i nakon što su odbili pokloniti se rimskim Bogovima, obojica su bili obeščašćeni. Nakon što su preobučeni u ženske haljine, vodili su ih gradskim ulicama. Iz Rima su bili poslani u Siriju, gdje je Baho bijen volovskim žilama i pretučen umro u Barbalisu. Srđ je obuven u cipele s čavlima, otjeran sve do Resafe gdje je posječen mačem. Smatra se da su sahranjeni u Resafu, koji se kasnije nazvao Sergiopolis i, osobito u 6. stoljeću, postao veliko hodočasničko mjesto. Štovanje. Nakon njihova smaknuća u Siriji, njihov kult širi se po istoku. Sv. Srđ je naročito je bio štovan u gradu Resafi, gdje je pogubljen, i koji je jedno vrijeme nosio ime „Sergiopolis“ i u 6. stoljeću bio je veliko hodočasničko središte čitave regije.. Pod bizantskim carem Justinijanom I (527-565), koji je ovim svecima podigao poznatu crkvu u Carigradu, kult Sv. Srđa i Baka raširio se na zapad, naročito na prostoru između Drača u Albaniji i današnjeg Dubrovnika. Bili su zaštitnici Dubrovnika do 972. godine. Na navedenom je području, prema sačuvanim podacima, postojalo više od 15 crkava posvećenih ovim svecima. Odavdje se slavljenje ovih svetaca širilo u unutrašnjost, tako da je ova slava u srednjovjekovnoj Zeti bila jedna od značajnijih. O tome svjedoči i crkva Sv. Srđa i Vaha na rijeci Bojani, koja je bila mjesto gde su sahranjivani vladari dinastije Vojislavljević u 11. i 12. stljeću. Nakon obnove krajem 13. stoljeća, od strane kraljice Jelene Anžujske i njenih sinova Dragutina i Milutina, ta crkva je mogla primiti 3.000 vjernika. Prema jednoj legendi, prilikom prenosa relikvija (moštiju) Svetog Save iz Trnova, u manastir Mileševa su prenijete i relikvije Sv. Sergija i Vakha, gde je od ranije postojao kult ovih svetitelja, o čemu svjedoče i njihove freske iz najranijeg razdoblja freskopisa u Mileševi. Blagdan Svetog Srđa - Srđevdan se obilježava 7.10. (odn. 20.10. prema Julijanskom kalendaru) ondje gdje se štuje i poslije reforme kalendara. Naime, spomen je unesen u Rimski kalendar tek u 12. stoljeću, ali reformom 1969. godine je dokinut jer ne spada u rimsku tradiciju. U Dubrovačkoj kronici se više se puta spominje brdo Srđ koje je vjerojatno dobilo ime po crkvi sv. Srđa, iz 1284., na njemu. |
Sveti Srđ i Bak
Detalj ikone iz 7. stoljeća. Zanimljivosti
San Sergio (Srđ) je i sekundarni svetac zaštitnik (patron) grada Trsta u Italiji.
Zemljoradnici (ratari) naročito paze da na Srđevdan ne izlaze s volovima u polja, jer na taj dan ne valja orati.
Srđevdan pripada blagdanima / slavama za koje se priprema posna (mrsna) hrana, izuzev ako taj dan pada u srijedu ili petak. Na ikonama se Sv. Sergije i Vakho predstavljaju u običnim tadašnjim odorama s križem i mitrom, kao znakom mučeništva.
|
|
Plavetnilo pučine
Pogled s jugoistočnih obronaka Srđa na dubrovački stari Grad, poluotok Lapad. Elafite (u pozadini) i vrh Srđa. |
GEOGRAFIJA (ZEMLJOPIS) PLANINE
Srđ i okolno područje
Detalj topografske karte 1:100.000
Detalj topografske karte 1:100.000
Od lijeva nadesno: Miloševica (355 m), Na Krstu (281,3 m), Loškibr. (221,8 m), ulaz u Rijeku dubrovačku, Srđ i skroz desno dio otoka Koločepa
Pogled sa Srđa, preko platoa Srđa (i Bosanke) prema Malaštici
U pozadini dominira masiv Orjena, a na desnoj strani se vide kupe konavoske Sniježnice i Stražišća (niži i bliži vrh). 
Pogled preko zapadnog dijela platoa Srđa prema Vlaštici
|
Hidrologija (vode)
U neposrednoj blizini sjevernih obronaka Srđa nalazi se izvor Omble jedan od najizdašnijih krških izvora Dinarskog krša iz kojeg se kvalitetnom pitkom vodom snabdijeva Grad Dubrovnik. Iako mu se sliv većim dijelom nalazi na teritoriju Bosne i Hercegovine, sam izvor je lociran u Hrvatskoj.
IZVOR BONACCI, Ognjen, FUMET, Manon, ŠAKIĆ-TROGRLIĆ, Robert: Analiza vodnih resursa Omble. Hrvatske vode (2014) 88, str. 107-118. (PDF)
IZVOR BONACCI, Ognjen, FUMET, Manon, ŠAKIĆ-TROGRLIĆ, Robert: Analiza vodnih resursa Omble. Hrvatske vode (2014) 88, str. 107-118. (PDF)
Zalazak sunca na Srđu
Pogled u dubinu na polutok Lapad i gradsku luku Gruž
Pogled u dubinu na polutok Lapad i gradsku luku Gruž
PRIRODA
Biljni svijet
|
Brdo Srđ nekada je obilovalo hrastovom šumom koju su Dubrovčani zvali dubrava, a po kojoj je grad Dubrovnik dobio ime. Južna padina je bila bogata borovom šumom, ali je drugom polovicom 20. stoljeća i tijekom Domovinskog rata (1990-ih) u mnogobrojnim požarima, šuma skoro u potpunosti izgorjela. Danas na južnim padinama raste nisko raslinje i makija, te mediteransko bilje: pelin, kadulja, vrijesak, ružmarin itd., na sjevernim padinama rijetki šumarci hrasta, a na zapadnim padinama prorijeđena borova šuma.
Godine 2008. izvršeno je pokusno pošumljavanje malog dijela južne padine, a očekuje se i daljnje pošumljavanje cijele padine. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Na sjeveroistočnoj padini, u neposrednoj blizini najviše kote brda Srđ nalazi se selo Bosanka s dvadesetak obiteljskih kuća, a koje broji stotinjak stanovnika.
Pred sumrak
Pogled sa Srđa na poluotok Lapad, luku Gruž, Elafitske otoke, Mljet i poluotok Pelješac 
|
Čuvari narodne baštine
Svirač na lijerici na Velikoj Onofrijevoj fontani u Dubrovniku |
PRETHODNA FOTOGRAFIJA Slika panorame Dubrovnika s početka 17. stoljeća s grbom Republike u gornjem lijevom uglu (nalazi se u Dubrovačkom arhivu)
Povijesni pregled
|
Brdo Srđ od davnina je bilo prirodni zaklon grada Dubrovnika od bure, ali i najezdi raznih osvajača koji su kroz povijest u više navrata pokušavali osvojiti tadašnju Dubrovačku Republiku.
Na Srđ je, nakon što je Napoleonova vojska na prevaru osvojila grad Dubrovnik, započela gradnja utvrde Imperijal koju je dovršila Austro-Ugarska. Utvrda je imala velik strateški utjecaj za obranu grada s njegove sjeverne strane. Tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj utvrda Imperial je odigrala najzačajniju ulogu od svoje izgradnje. U i na utvrdi su bili obrambeni položaji Hrvatske vojske na kojima su branitelji uspješno odoljevali najžešćim napadima bivše JNA. Dana 1.10.1991. zrakoplovstvo JNA je raketiralo odašiljač Hrvatke-radio televizije koji se nalazio na zapadnoj strani utvrde. Dana 6.12.1991. godine, za vrijeme najžešćeg napada na Dubrovnik, napadačka vojska je, uz podršku JRM (Jugoslovenska ratna mornarica), uspjela doći na samu utvrdu Imperial, ali su branitelji Srđa, potpomognuti topničkom paljbom, uspjeli obraniti utvrdu, a samim tim i grad Dubrovnik od okupacije. Tijekom tog napada uništen je jedan od spomenika, kameni križ koji je 1997. godine zamijenjen novim. Danas je na Srđu u utvrdi Imperial smješten Muzej Domovinskog rata. U ožujku 2009. godine potpisan je ugovor s tvrtkom Razvoj golf o koncesiji za upravljanje tvrđavom Imperijal (s namjerom izgradnje golf-terena i apartmanskog naselja na Srđu). Ugovor je dubrovačko gradsko vijeće 2020. godine raskinulo. Sudskom potvrdom 2024. je službeno tvrđava Imperijal vraćena gradu u njegovim građanima. Grad planira rekonstrukciju tvrđave i uređenje Muzeja Domovinskog rata.
|
Crtež Dubrovnika iz 12. st. (Prospetto della città di Ragusa nel secolo XII.)
|
Srđ - zapadni dio
Detalj topografske karte 1:25.000 |
Srđ - istočni dio
Detalj topografske karte 1:25.000 |
VRŠNO PODRUČJE
|
Utvrda Imperijal
Utvrda Imperial fortifikacijski je objekt na vrhu brda Srđ. Namjena utvrde je bila obrana sjevernih prilaza gradu Dubrovniku. Imperial je glavna utvrda fortifikacijskog sustava brda Srđ, a u istom sustavu se nalaze i utvrde Strinčjera, Gradci i Žarkovica (utvrda Delgorgue). Gradnja utvrde izravno je vezana uz razdoblje francuske vlasti u Dubrovniku koja je trajala od 1806. do 1814. godine. Francuzi 1806. godine na prijevaru zauzimaju Dubrovačku Republiku. Razdoblje okupacije traje 2 godine, a 1808. godine Republika se i formalno ukida. Da bi osigurali svoje položaje, čim su došli u lipnju 1806., Francuzi počinju s gradnjom utvrde na Srđu. Nisu imali vremena za brzu gradnju jače utvrde, no već tada se ukopavaju te počinju graditi bedem prema istoku i prema sjeveru - prema Otomanskoj granici i Žarkovici, na mjestu stare crkve Sv. Srđa. Naime, iz tih su pravaca očekivali napad Rusa i Crnogoraca. Tvrđava se u današnjem obliku počela intenzivno izgrađivati kamenom 1810. godine. Gradnju je vodio general Auguste Marmont. Budući da je Napoleon bio car, pojedina je područja carstva podijelio svojim podanicima. U gradnji utvrde sudjelovali su stanovnici šireg dubrovačkog područja i klesari s Korčule jer se odatle donosio kamen.Tvrđava Imperial zapravo je bila glavni stožer francuske vojske na dubrovačkom području. Izgled utvrde Imperial se vremenom promijenio. Nakon poraza Francuza i pada Napoleona te nakon Bečkog kongresa 1815., Dubrovnik i Dalmacija, kao i čitava Hrvatska, potpadaju pod austrijsku vlast. Tada austrijska vojska preuzima utvrdu Imperial i tu smješta svoje trupe. U nekoliko navrata austrijska vojska proširuje i nadograđuje tvrđavu tako da je njen konačni izgled izmijenjen, bastioni su pojačani, a tvrđava je proširena. Tvrđava je bila u vojnoj funkciji do 1882. jer se Dubrovnik smatrao utvrđenim gradom, a bio je na samoj granici s Otomanskim Carstvom. Austrijanci su iz te utvrde pratili zbivanja na granici. Nakon austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine utvrda Imperijal gubi svoju namjenu pogranične utvrde. Utvrda nije napadana od svoje izgradnje pa sve do 1991. godine i Domovinskog rata u Hrvatskoj, odnosno opsade Dubrovnika. U utvrdi su malobrojni branitelji Dubrovnika uspješno odoljevali napadima JNA i dragovoljaca iz svih krajeva istočne Hercegovine i Crne Gore. Utvrda Imperial i njeni branitelji su 6.12.1991. godine doživjeli najteži napad otkad je utvrda izgrađena. Tijekom napada utvrda je pretrpila velika oštećenja. U utvrdi se danas nalazi muzej posvećen obrani Dubrovnika tijekom Domovinskog rata. Dio utvrde je dodijeljen u koncesiju, a predviđena je gradnja ugostiteljskih i smještajnih jedinica. S Dubrovnikom je povezana obnovljenom žičarom koja je tijekom rata u potpunosti uništena. Na utvrdi se također nalazi televizijski odašiljač. |
Odašiljač na vrhu Srđa
Prvi napad na utvrdu, na kojoj je bio instaliran odašiljač Hrvatske radio televizije, dogodio se 1. listopada 1991. godine kad su zrakoplovi Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva izvršili raketiranje i bombardiranje odašiljača. Već je tog prvog dana napada utvrda pretrpjela znatna oštećenja, a odašiljač je zbog izravnog pogotka onesposobljen pa je Dubrovnik dospio u komunikacijsku blokadu koja je nakon ovog napada ovisila o jednom radio-amateru. Muzej Domovinskog rata u Dubrovniku, smješten u prizemlju utvrde Imperial, prostor je u kojem je izložen stalni postav i istoimena izložba Dubrovnik u Domovinskom ratu 1991.-1995.
|
|
Utvrda Strinčjera
Strinčjera je naziv za staru i ruševnu utvrdu koja je dio fortifikacijskog sustava platoa brda Srđ iznad Dubrovnika. U istom sustavu se nalaze i utvrde Imperial, Gradci i Delgorgue. Ime utvrde potječe od talijanske riječi trincera, koja označava vrstu fortifikacijskog objekta, odnosno predutvrde. Strinčjera se nalazi na istoimenom visu, oko 1.300 m zračne linije sjeverozapadno od utvrde Imperial, na oko 409 m nadmorske visine, na položaju s kojeg je vidljiva cijela sjeverna, istočna i dio jugoistočne padine brda Srđ, pa je zahvaljujući takvom položaju za vrijeme austrijske vladavine na tom mjestu izgrađena utvrda. Namjena joj je bila čuvati prilaze gradu Dubrovniku iz spomenutih pravaca. Vrijeme gradnje Strinčjere nikada nije točno utvrđeno, no pretpostavka je, sudeći prema izvješćima austrijskog pukovnika Giuseppea Amerlinga iz 1870. godine, da je građena između 1886. godine i konca 19. stoljeća. Naime austrijski pukovnik u svojim izvješćima o dubrovačkim utvrdama nigdje ne spominje Strinčjeru, a ista utvrda se nigdje ne spominje sve do 1886. godine. Tijekom Domovinskog rata utvrda Strinčjera je prvotno bila položaj Hrvatske vojske, no nakon žestokih napada i pogibije desetorice branitelja tvrđave u 11. mjesecu 1991. Strinčjeru zauzimaju postrojbe JNA koje tu ostaju do 26.5.1992. godine. Danas (stanje 2015. godine) je Strinčjera zapuštena, zarasla u grmlje i draču, a okrugle obrambene kule u uglovima te dva objekta unutar utvrde su u ruševnom stanju. Područje oko utvrde je razminirano, pa je sve omiljenija među izletnicima i turistima. Do utvrde vodi makadamska cesta od utvrde Imperial. U i oko utvrde se nalaze spomen obilježja poginulim braniteljima Dubrovnika. |
Ostaci utvrde Strinčjera
Autor: Bracodbk, Wikipedija 
Istočna kula utvrde Strinčjera
Autor: Bracodbk, Wikipedija |
Opisi uspona na Srđ
Mirko Bjelan blog - Dubrovnik - uspon na Srđ od Nuncijate
Planinarenje.hr: Stradun-Ploče-Srđ Vrh-Strinjčera-Nuncijata-Gruž-Pile-Stradun
Paninarenje.hr: Staza - Stradun (Orlandov Stup)-Pile-Srđ Vrh - planinarenje.hr
Planinarenje.hr: Staza - Nuncijata-Strinčjera-Srđ Vrh - planinarenje.hr
Planinarenje.hr: Stradun-Ploče-Srđ Vrh-Strinjčera-Nuncijata-Gruž-Pile-Stradun
Paninarenje.hr: Staza - Stradun (Orlandov Stup)-Pile-Srđ Vrh - planinarenje.hr
Planinarenje.hr: Staza - Nuncijata-Strinčjera-Srđ Vrh - planinarenje.hr
PO PLATOU SRĐA
Bosanka
|
Naselje Bosanka nalazi se 4 km sjeveroistočno od Grada, s kojim je povezana cestom. Bosanka, značajna kao povijesno dubrovačko tranzitno odredište, smještena je u sredini prostrane zaravni, omeđena s tri fortifikacijske jedinice šireg dubrovačkog obalnog obrambenog sustava: tvrđava Imperijal na Srđu, utvrda Delgorgue na Žarkovici, obje iz 19. st. i Tumba nad Gornjim Brgatom, utvrđenje iz doba Dubrovačke Republike.
Mještani i posjetitelji Bosanku vide kao oazu nadomak Grada gdje poljoprivreda i stočarstvo idu ruku pod ruku s turizmom. Na Bosanci danas možemo pronaći najveću životinjsku farmu u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. U selu se ističe nekoliko građevina, poput crkve sv. Spasa s grobljem i kompleks Ruskovina koji su uvršteni u Registar kulturnih dobara. Na Bosanci se također nalazi rodna kuća velikog slikara Đura Pulitike. IZVOR Mjesni odbor Bosanka (HTML) 
ĐURO PULITIKA, Dubrovački krajolik
Tehnika: svilotisak-serigrafija; Dimenzije: 50x70 cm |
Skalini
U okviru radova na Trafo stanici Gruž obnovljeni su i skalini za Bosanku, čime je stanovnicima toga naselja i izletnicima ponovno omogućena pješačka komunikacija s Dubrovnikom. Games of Thrones Veliki broj zaljubljenika u megapopularnu seriju "Igra prijestolja" posjećuje Bosanku kako bi kročili kroz okružje snimanja serije i poznati "Kings Road". 
ĐURO PULITIKA, Red Landscape K6
Tehnika: grafika; Dimenzije: graphic / print / 40,5 x 50,5 cm |
PODRUČJE RIJEKE DUBROVAČKE
|
Pod nazivom Rijeka dubrovačka podrazumijeva se zaljev sjeverozapadno od grada Dubrovnika, jednako kao i najveće prigradsko naseljeno područje grada Dubrovnika u širem području toga zaljeva (i rijeke Omble).
|
|
Rijeka dubrovačka (također Ombla) je zaljev sjeverozapadno od Dubrovnika u sjevernom podnožju brda Srđ, dug 5 km, širok 0,2 do 0,4 km, dubok do 26 m. U Rijeku dubrovačku djelomično utječu vode ponornice Trebišnjice - u unutrašnjem dijelu zaljeva tako postoje jaka krška vrela. Vanjski dio južne obale zaljeva dio je dubrovačke luke Gruž (spremišta za tekuće gorivo i cement), a u Komolcu se nalazi i dubrovačka marina. Zaljevskom obalom prolazi nekadašnji koridor Jadranske ceste ("Jadranska magistrala", državna cesta D-8), a od 2002. godine ona je preusmjerena na most preko Rijeke dubrovačke, koji je te godine otvoren za promet.
Zaštita. Područje Rijeke dubrovačke zaštićeno je od 1964. kao značajan krajolik. Povijesni pregled. Područje je bilo nastanjeno od mlađega kamenog doba, o čemu svjedoče nalazi na više lokaliteta (Vilina pećina). Na obalama i okolnim padinama spominju se naselja od 13. st., a sakralne građevine uz njih i prije toga (Sv. Stjepan u Sustjepanu 1050; Sv. Marija u Rožatu 1123). U ranom srednjem vijeku područje Rijeke dubrovačke nalazilo se u sastavu Zahumlja, čijim su knezovima Dubrovčani plaćali godišnji danak za pravo obrađivanja vinograda. Za vladavine raškoga cara Uroša cijela je riječka dolina došla pod vlast Dubrovačke Republike (1357). Tada stečeno područje, koje je obuhvaćalo Rijeku, Šumet, Gruž, Zaton i Župu, nazivalo se u kasnijim dubrovačkim izvorima Starim zemljama ili Astarejom, za razliku od Novih zemalja, koje su poslije bile pribavljene od srpskih i bosanskih velikaša i pripojene Dubrovačkoj Republici. Područje Rijeke bilo je pod upravom kneza (comes), koji se birao iz redova dubrovačke vlastele. Rijekom dubrovačkom prolazio je vodovod koji su 1438. sagradili Onofrio di Giordano de la Cava (iz Napulja) i Andriuzzo de Bulbito te njime vodu iz Šumeta doveli u Dubrovnik. Znameniti su ljetnikovci dubrovačke vlastele koji su ujedno i najznačajniji primjeri dubrovačke renesansne i barokne ladanjske arhitekture. Očuvano ih je dvadesetak, među njima se ističu: Sorkočevićev ljetnikovac (najveći, sa stubištem do mora i oslikanom galerijom, 16.–18. st.), Rastićev (s trijemom uz ladanjsku kuću i s trodijelnim vrtom, 16.–17. st.), Gučetić-Đurđević iz 16. st. (u kojem je 1814. bilo održano posljednje vijećanje dubrovačke vlastele), Bozdari-Kaboga (18. st.). U drugoj polovici 20. st. industrijskom, prometnom i stambenom izgradnjom narušene su pejzažne i ambijentalne vrijednosti cijeloga morskog zaljeva Rijeke dubrovačke. Obale zaljeva Rijeke dubrovačke od 2002. godine povezuje Most dr. Franja Tuđmana. IZVOR Rijeka dubrovačka. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 17. 11. 2023. 
Izvor Omble
Arhivska fotografija Naselja. Rijeka dubrovačka obuhvaća šire područje toka rijeke Omble, te je najveće prigradsko naseljeno područje grada Dubrovnika. Rijeka dubrovačka obuhvaća dva gradska kotara: Komolac i Mokošica. Čine ju naseljena mjesta Čajkovići, Čajkovica, Knežica, Donje Obuljeno, Gornje Obuljeno, Komolac, Mokošica, Nova Mokošica, Petrovo Selo, Pobrežje, Prijevor, Rožat, Sustjepan i Šumet.
Stanovništvo. Ovo područje grada Dubrovnika prema popisu stanovništva iz 2001. godine ima 8.475 stanovnika, a prema popisu i službenim podacima DZS iz 2011. godine u naseljima ovoga područja živi 10.346 stanovnika. 
|
Most dr. Franja Tuđmana povezuje obale Rijeke dubrovačke od 2002. godine.
Pogled s mosta "dr. Franja Tuđmana" na brdo Srđ i Rijeku dubrovačku
Prirodni fenomen - tri nova izvora iznad Omble
Autor Bracodbk - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=12119944 |
Kantafig
|
Kantafig je najsjeverniji dio Gruža koji seže do ulaza u zaljev Rijeke dubrovačke.
Ime. Kantafig je stariji narodni naziv koji se održao do današnjih dana. Prema narodnoj predaji na ovoj se lokaciji nalazilo stablo smokve (ili stabala smokve). Pod jednim stablom, pod krošnjom, u hladu možda su bile postavljene klupe i moguće je da je to bilo okupljalište ljudi skloni igranju karata i pjevanju. U slobodnom prijevodu kantafig bi mogao značiti pjevajuća smokva. Prema drugim izvorima, dubrovačke kronike i pučke uspomene spominju nekoga narodnog kralja Stjepana Cantafica (nom. Cantafico; Kantafik), koji je u Komolcu, u Rijeci, bio sazidao grad kojemu se tu vide ruševine. Ako je taj kralj ili vojvoda uistinu postojao, naziv bi zacijelo mogao potjecati od njega. Prof. Matas ("Milettiversus") izvodi ga iz latinskog Caput fici, u značenju smokvina glava / smokvin rt. Možda je tako na mjesti današnjeg Kantafiga ranije bilo dosta smokvinih stabala, te je po tome nastao taj naziv. Neki izvode riječ Kantafig od grčkoga katafeugo čije je značenje skloniti se, jer je gruška luka bila prikadan zaklon brodovima. Kupalište Banje. Nekad se na prostoru Kantafiga nalazilo kupalište Banje, s kabinama i svime što čini pravo kupalište. Poslije onih na škveru na Orsanu u Lapadu, ovo su bile najstarije banje u Gradu (Dubrovniku, op.). Kada je širena luka u Gružu Banje su pomaknuli prema Rijeci dubrovačkoj. A kada se počeo gratiti novi most preko Rijeke dubrovačke, sve malobrojniji kupači pomaknuli su se prema Batahovini. No, kako postoje najave o širenju luke sve do Sustjepana (izvor 2023. god.), moguće je kako se u budućnosti niti na na tom potezu više neće moći kupati. IZVOR Damir Račić: Kako je Kantafig dobio ime? Libero portal (izvornik: Glas grada) |
|
Most dr. Franja Tuđmana
|
Most dr. Franja Tuđmana (stari naziv: Most Dubrovnik) je most koji povezuje dvije obale zaljeva Rijeke dubrovačke kod grada Dubrovnika.
Povijest izgradnje. Ideja o izgradnji mosta preko Rijeke dubrovačke stara je oko 30 godina, a sama realizacija je počela 1989. godine izgradnjom prilaznih cesta od naselja Lozica sa zapadne te dubrovačkog gradskog predjela Nuncijata s istočne strane. Za vrijeme Domovinskog rata je odgođena gradnja. S gradnjom se nastavilo 1998., a most je završen i pušten u promet u svibnju 2002. godine. Naziv. Imenovanje mosta je nakon njegove gradnje postalo dijelom spora između dvije političke struje. No, naposljetku su Hrvatske ceste prekinule zavrzlamu i službeno nazvale most imenom prvoga hrvatskog predsjednika. Nestandardna deklinacija imena Franjo (standardni genitiv jednine bio bi Franje) karakteristična je za dubrovački kraj. Tehnički podaci. Most je ovješenog tipa i sastoji se od dva dijela prednapetog grednog sklopa sa zapadne strane i glavnog nesimetričnog sklopa s ovješenom spregnutom gredom na istočnoj strani. Istočnom stranom dominira visoki pilon. Na zapadnoj strani, na prilaznoj cesti, izgrađen je vijadukt dužine 66 metara. Dužina samog mosta je 518 metara. Slobodna visina mosta iznosi 50 m. IZVOR Most dr. Franja Tuđmana. Wikipedija (hr) 
Uzdužni presjek mosta dr. Franja Tuđmana
Izvor: Kruno Vlahušić, Model Mosta dr. Franje Tuđmana. Završni rad. Rijeka, kolovoz 2023. 
Pogled na most od mora
|
Hrvatska pošta pustila je u optjecaj 2.5.2018. nove prigodne poštanske marke iz serije ‘Europa’ na tada zadanu temu mostova, a svoje je mjesto na markama nominalne vrijednosti 3,10 kuna dobio i Most dr. Franja Tuđmana.
Autor izdanja je Dean Roksandić, dizajner iz Zagreba, a marke su oblikovane prema fotografijama Marija Romulića i Dražena Stojčića. Iz Hrvatske pošte, su o mostu zapisali slijedeće: Sjeverozapadno od Dubrovnika prostire se 6 km dugački zaljev Rijeka dubrovačka u koji na njegovu početnom dijelu utječe rječica Ombla, prema nekim izvorima najkraća na svijetu – duga svega 30-ak metara od izvora do ušća. Zaljev je na svojem krajnjem dijelu – spoju s morem – premošten velebnim mostom nazvanim imenom prvoga hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana. Gradnjom mosta skraćen je put prema Dubrovniku od strane Splita za više od 10 km. Most se nalazi na Državnoj cesti br. 8, a svojim oblikovnim i konstrukcijskim rješenjem – jedan pilon i na njega zavješen gredni rasponski sklop – prvi je i jedinstven takav objekt podignut u Hrvatskoj. Prostorno i vremenski most je moderan kontrapunkt tvrđavama, zidinama i mostovima starog Dubrovnika. Širina mosta varira od 12,2 do 16,04 m zbog proširenja na prilazima i zbog smještaja sidrenja zatega. Ukupna duljina mosta između krajnjih točaka upornjaka je 518,23 m. Slobodna visina ispod konstrukcije mosta je 50,3 m. Temeljenje pilona izvedeno je na dvije armiranobetonske ploče tlocrta 15,5×15,5 m i debljine 6 m povezane gredom presjeka 4×3 m. Zapadni stup temeljen je na armiranobetonskoj ploči tlocrta 22,6×13,6 m i debljine 4 m izvedene na 40 armiranobetonskih bušenih pilota. Uzimajući u obzir visoku seizmičku zonu, most je projektiran na seizmičko ubrzanje od 0,38 g. Most su zajednički sagradili Walter Bau AG i Konstruktor-Split uz trošak od otprilike 31,5 mil. eura, a pušten je u promet 22. svibnja 2002. godine. |
Batahovina
|
Projekt Batahovina 1. U luci Dubrovnik je u tijeku projekt modernizacije luke, koji uključuje podgradnju, odnosno rekonstrukciju operativnih obala, te izgradnju objekata lučke nadgradnje oblikujući cjelokupno područje luke kao višenamjensku gospodarsko-turističku zonu od strateškog značaja za grad i regiju.
U studenom 2011. otvoren je novi dio operativne obale u sklopu projekta Batahovina 1. Riječ je 230 metara nove operativne obale kojima se osposobljava taj dio luke za potrebe trajektnog međunarodnog i domaćeg linijskog prometa, povećava se mogućnost prihvata kruzera, a ujedno se i rasterećuje promet u Gruškoj luci. Projekt Batahovina 2. Iako tu postoji manje lokalno kupalište na obali Rijeke dubrovačke, postoje najave o širenju (trajektne) luke (Projekt Batahovina 2) sve do Sustjepana (izvor 2023. god.), te je moguće kako se u budućnosti niti na na tom potezu više neće moći kupati. Realizacijom projekta izmještanja trajektnog pristaništa iz Gruža u akvatorij Rijeke dubrovačke, nazvanog "Batahovina 2", luka Gruž se uz smanjenje zagađenja dugoročno prometno rasterećuje. Projekt je vrijedan 18-19 milijuna eura ili 137 milijuna kuna i bit će realiziran do 2020., a s gradnjom trajektnog terminala investicija raste za još 6 milijuna eura. Cilj je osigurati turistički i ekonomski razvoj Dubrovnika i otoka te osigurati prostor za prateće sadržaje na Batahovini i terminalu za kruzere u Gružu. Premještanjem trajektnog prometa poboljšat će se organizacija prostora te povećati sigurnost putnika i prometa, a ispunit će se i posebni ciljevi EU-graničnih kontrola: razdvajanje Schengena i non-Schengena te trajektnih i putnika s brodova na kružnim putovanjima. Rečeno je to na prezentaciji studije izvodivosti te analize troškova i koristi projekta "Batahovina 2" kojoj su u hotelu "Park" nazočili ravnatelj Lučke uprave Dubrovnik kapetan Antun Asić te autori studije, Frantz Boch Knudsen i Bjarne Mathiasen iz danske tvrtke "Ramboll" te Mario Zvono iz dubrovačkog "Tramesa". Sve će predradnje i dokumentacija biti dovršeni do konca godine te se očekuje da će ih Lučka uprava za potrebe sufinaciranja iz EU fondova proslijediti do početka 2017.godine. "Batahovina 2" će biti sjedinjena s još nekim nacionalnim projektima kako bi se lakše povuklo 50 milijuna eura iz EU fondova. Tom je prilikom rečeno da je "Batahovina 2" nastavak gradnje za potrebe kruzera 176 milijuna kuna vrijedne operativne obale luke Gruž koja je dovršena uz kredit Europske banke za obnovu i razvoj. Projektom "Batahovina 1" je 2011. izgrađeno 220 metara operativne obale ispod Mosta dr. Franje Tuđmana, a nastavak projekta produžit će operativnu obalu do ljetnikovaca Stay i Kaboga. Sudionici prezentacije doznali su da će broj putnika na domaćim linijama padati do 2018., od kada se očekuje rast i zbog plana talijanske kompanije SNAV da uvede novu trajektnu liniju iz Italije za Dubrovnik. Ta će linija prvu godinu dovesti 68 tisuća novih putnika i povećati prihode u turizmu za 178 milijuna kuna. Zanimljivo je da studija ne obuhvaća pristanište za hidroavione i ne nudi konačno rješenje, nego više opcija budućeg izgleda Batahovine: s dvije i tri trajektne rampe, dok se zbog neisplativosti odustalo od izgradnje samo jedne trajektne rampe. Hidroavioni: ECA želi u Gruški zaljev "Batahovina 2" uopće ne razmatra pristan za hidroavione, ali ravnatelj Lučke uprave Dubrovnik kapetan Antun Asić kaže: To je bilo predviđeno ispred ljetnikovca Kaboga, ali je GUP iz 2014. utvrdio da tamo ne može biti i da će se lokacija u luci Dubrovnik odrediti prostornim planom. Marija Vuletić iz tvrtke European Cosgtal Airlines kaže da Rijeka dubrovačka za hidroavionsko pristanište nije prihvatljiva zbog meteoroloških uvjeta, odnosno vjetrova koji otežavaju pristajanje: "ECA nije odustala od Dubrovnika. Naprotiv, od 2012. pokušavamo pronaći rješenje unutar područja lučkih uprava u Gružu na osnovama izmijenjenog projekta s jednostavnim pontonom za pristajanje bez nadgradnje i s kioskom od 15 kvadrata za prodaju karata. Uspostava takvog hidroavio-pristana postavljanjem jednostavnih pontona bez nadgradnje je zahvat koji je sukladan dokumentima prostornog uređenja i za to ne treba ishođenje lokacijske dozvole. Od prijašnjeg projekta plutajućih objekata s nadgradnjom i drugim sadržajima za koje treba ishoditi dozvolu odustali smo upravo zbog prostornoplanskih dokumenata. NOVA OPERATIVNA OBALA Kad kreće izgradnja rive na Batahovini?Andrea Falkoni Račić31.10.2022 Iako je Studija utjecaja na okoliš za izgradnju 425,53 metra nove operativne obale na području Batahovine II izrađena još 2015. godine, projekt se tek danas nalazi u svojoj završnoj fazi. Preostalo je zapravo osigurati financijska sredstva te raspisati natječaj za izvođača radova kako bi se i ova treća i konačna faza uređenja dubrovačke luke i realizirala. Gdje se stalo s projektom nove operativne obale Batahovina II, pitanje je koje se nametnulo nakon što je odjeknula vijest kako će već u ovoj godini Most dr. Franja Tuđmana zasvijetliti u novom ruhu. No, prostor od mosta prema ljetnikovcima Stay i Bunić Kaboga prilično je neuređen i neugledan, s osam objekata koji su dijelom i napušteni. Stoga smo potražili odgovor na pitanje u kojoj je projekt danas fazi budući da je još 2019. godine izdana lokacijska dozvola. Izdana i građevinska dozvola —Čitavo ovo vrijeme od ishođenja lokacije dozvole unatoč korona krizi, nismo stajali skrštenih ruku. Intenzivno smo se bavili tim projektom, odradili smo posao ishođenja građevinske dozvole, koja je u međuvremenu postala pravomoćna – ističe za DuList ravnatelj Lučke uprave Dubrovnik Blaž Pezo. Odrađen je i natječaj te izabran izrađivač izvedbenog projekta kako bi sve bilo spremno za trenutak zatvaranja financijske konstrukcije kroz program CEF-a, koji je otvoren krajem rujna, ali i kroz operativne programe Vlade RH. — Spremni smo aplicirati na oba natječaja te se nadamo da ćemo kroz jedan od njih zatvoriti financiranje ovog projekta čija je procijenjena vrijednost 200 milijuna kuna – ističe dalje Pezo te naglašava kako se nadaju kroz ove natječaje osigurati 85 posto potrebnih sredstava dok bi ostatak osigurala Lučka uprava kao nositelj investicije. Inače, projekt obuhvaća 425,53 metara nove operativne obale s dvije trajektne rampe. Rušenje osam postojećih objekata Kako se navodi u sažetku Studije utjecaja na okoliš iz 2015. godine, lokacija zahvata obuhvaća obalno područje od završetka veza 17 (Punta Batahovina) do Kaboge dužine oko 426 m i površine oko 11.290 m2 te morsko područje uz tu obalu površine 9.460 m2 na kojem se planira izvedba pilota. Dionica buduće operativne obale danas je pretežno neuređena obalna linija koja se samo djelomično koristi za privez plovila. Projektnim rješenjem izgradnje nove obale luke Dubrovnik, navodi se dalje u Studiji, predviđeno je uklanjanje osam postojećih objekata. Dio objekata je u funkciji, a dio je napušten. Uklanjanje postojećih objekata potvrdio nam je i Blaž Pezo, koji navodi kako će nova operativna obala služiti za privez trajekata dužobalnih i lokalnih trajekata, ali i za kriljane, mini cruisere te plovila službi kao što su pomorska policija, carina i Kapetanija te Plovput. Oni danas, podsjeća Pezo, koriste dio obale uz park Luja Šoletića. Terminal Kad je riječ o kopnenom dijelu područja zahvata, svi postojeći objekti će dakle biti uklonjeni, a u planu je i izgradnja terminala za potrebe trajektnog međunarodnog i linijskog domaćeg putničkog prometa. Kad je riječ o rokovima mogućeg početka gradnje, Pezo je oprezan. Navodi kako će se u natječaj za izvođača radova moći krenuti u trenutku zatvaranja financijske konstrukcije. No, naglašava kako će se radovi odvijati kroz dvije godine. Ovaj će projekt, naglasio je Pezo, povećati sigurnost plovidbe u luci Dubrovnik, a osigurat će se i bolja organizacija putničkog prometa. Objavljeno u tiskanom izdanju 12. listopada 2022. |
Ljetnikovac Bunić-Kaboga
Ljetnikovac Bunić-Kaboga, pročelje
Nakon tri godine radova na obnovi, ljetnikovac Bunić-Kaboga u Rijeci dubrovačkoj otvorio je 2013. vrata posjetiteljima u novome ruhu. Izgrađen u prvoj polovici 16. stoljeća s gotičko-renesansnim stilskim obilježjima, te pregrađivan i dograđivan tijekom 18. i 19. stoljeća u skladu s ukusom vremena, taj ladanjski kompleks na vodi predstavlja jedno od vrhunskih ostvarenja dubrovačke arhitekture. No, u 20. stoljeću neprimjereni građevinski zahvati i namjene, izgradnja Jadranske ceste i nasipanje obale te naposljetku štete nastale tijekom Domovinskog rata, trajno su narušile vrijednosti ljetnikovca. Opsežnu obnovu kompleksa inicirao je i financijski gotovo u cijelosti omogućio posljednji potomak obitelji Caboga, dr. Ivo Felner, kroz Fundaciju Batahovina. Projekt obnove izrađen je na osnovi iscrpnih povijesno-umjetničkih istraživanja koje je provela dr. sc. Nada Grujić i temelji se na prezentaciji izvornog sloja kao i pregradnji iz 18. stoljeća.
Ljetnikovac se nalazi na južnoj obali ušća Rijeke dubrovačke (Omble), u predjelu zvanom Batahovina. Vlasteoski rod Bunića (Bona) imao je na Batahovini posjed već u 14. stoljeću, a današnji je ljetnikovac građen u vrijeme Miha Junijeva Bunića. Prema stilskim obilježjima arhitekture i oblikovanju klesanih dijelova te prema nalazima istraživanja, njegova se gradnja datira između 1520. i 1540. godine. Ljetnikovac Bunić-Kaboga reprezentativni je spomenik dubrovačke gotičko-renesansne arhitekture 15. i 16. stoljeća koji svojim tipološkim obilježjima zauzima istaknuto mjesto u dubrovačkoj ladanjskoj izgradnji. Pripada skupini ljetnikovaca izgrađenih „na vodi“ koji su na specifičan način oblikovali krajolik. Karakterizira ih jednokatna kuća s okomito postavljenim krilom s orsanom koji ograđeni vrtni prostor dijele na prednji i stražnji, a ponekad i bočni vrt. Krilo je u visini kata zaključeno terasom na kojoj se kod najistaknutijih ljetnikovaca nalazi kapela. Osobitost dubrovačke ladanjske arhitekture raspoznaje se i u organizaciji unutarnjeg i vanjskog prostora - prizemlje je povezano s vrtom, a kat otvoren krajoliku. Iz te prve faze izgradnje sačuvani su svi arhitektonski dijelovi i raspored prostorija po kojima se ovaj ljetnikovac prepoznaje kao jedno od vrhunskih ostvarenja dubrovačke ladanjske arhitekture. Građevinski sklop tvore jednokatna ladanjska kuća s trijemom ispred prizemlja koji se izvorno otvarao na prednji vrt sa sedam lukova. Trijem je pokriven terasom koja se na zapadnom kraju produžuje do ogradnog zida vrta, povezujući kuću i njezinu lođu s kapelom. U prvoj je fazi bio određen i osnovni raspored prostorija u interijeru: u pročelnom dijelu prizemlja osim negdašnje saloče bile su još tri prostorije podjednakih veličina; iza njih je bio poput hodnika uski prostor nadsvođen bačvastim svodom. Sve ostale prostorije prizemlja također su zaključene svodovima: prvoj fazi gradnje pripadaju konzolni svodovi sa susvodnicama (osim u saloči/predvorju) te spomenuti bačvasti svod u hodniku iza njih. Na katu se sa svake strane središnje velike dvorane nalaze po dvije sobe; zapadni kraj kuće na katu otvara se lođom, ispod koje je cisterna. Stubište je u prvoj fazi unutar istog perimetra povezivalo predvorje prizemlja i dvoranu kata. Prije dogradnje stubišnog rizalita dvorana kata bila je vratima izravno povezana sa stražnjim vrtom prema kojem su se otvarala i dva velika prozora u njezinom začelnom zidu. Nakon potresa 1667. godine ljetnikovac se našao u posjedu vlasteoskog roda Kaboga (Caboga). Počev od Marina (Marojice) Bernardova Kaboga, ljetnikovac su posjedovali članovi iste obitelji, pa su među njima i naručitelji radova izvedenih u 18. i 19. stoljeću. U drugoj fazi vanjština se ljetnikovca ne mijenja osim što je novo krilo s orsanom i terasom prigrađeno ispred lođe, odnosno ispred sedmog, najzapadnijeg luka trijema. U 18. stoljeću, najznačajniju promjenu unosi gradnja novog stubišta. U prizemlju se mijenjaju format i svod saloče koja postaje predvorje novog stubišta; veći njegov dio prigrađen je začelju pa se na katu dokidaju ranije veze dvorane i vrta. Preuređenje interijera kojim se uvode stilska obilježja baroka i klasicizma bilo je u pogledu zidova radikalno. Sa zidova je bila otučena sva žbuka prethodne faze; od novih zidnih oslika najveću kvalitetu pokazuju iluzionistički oslici u predvorju prizemlja i pogotovo oni u stubištu. Koncipirani su i izvedeni istodobno s gradnjom tih prostora: slikanim arhitektonskim elementima naglašene su prostorne sekvence tri stubišna kraka i četiri odmorišta. Velika dvorana bila je u kasnom 18. stoljeću oslikana svijetloplavom bojom s dekoracijom koja je u tamnijem tonu sugerirala velike okvire s ugaonim viticama. Takva raščlamba zidnih ploha u stilu kasnog rokokoa oponaša panele koji se inače u bogatijoj varijanti izvode reljefnim pa i pozlaćenim ukrasima. I u bočnim sobama na katu otkriveni su višestruki naliči zidova, uvijek s mramorizacijom u zoni sokla, dokazujući kontinuitet stanovanja i određenog ukusa. U drugoj polovici 19. stoljeća Bunić-Kabogin i susjedni Stayev ljetnikovac postaju posjed istog vlasnika. Njihovi vrtovi se povezuju šetnicama, na razini prizemlja i kata. U 20. stoljeću ljetnikovac je promijenio više vlasnika i korisnika, sve je lošije održavan i prepuštan neprimjerenim građevinskim zahvatima. Prilikom izgradnje Jadranske turističke ceste šezdesetih godina prednji vrt i orsan su skraćeni za trećinu dužine, a gospodarska zgrada srušena. Proširenje ceste i nasipavanje obale prekinuli su vezu ljetnikovca s Omblom, vezu koja je bila pravi smisao njegove gradnje i postojanja na ovome mjestu. Za vrijeme Domovinskog rata ljetnikovac se nalazio u neposrednoj blizini okupiranog područja te je pretrpio oštećenja na strukturi zgrade i kamenoj plastici. Dio prvog kata ljetnikovca određeno je vrijeme korišten kao prostor arhiva, a od konca devedesetih godina u prizemlju i donjem vrtu odlagao se građevinski materijal. Potkrovlje i dio prvoga kata niz su godina služili u svrhu substandarnog stanovanja. Dugogodišnje neadekvatno korištenje ovog iznimno vrijednog spomenika ladanjske arhitekture dubrovačkog područja izvršilo je najveći utjecaj na stanje u kojem se on nalazio do početka radova obnove u travnju 2011. godine. U ožujku 2009. godine Republika Hrvatska zastupana po tadašnjem ministru kulture, Hrvatski restauratorski zavod te Grad Dubrovnik sklopili su s Fundacijom Batahovina ugovor o financiranju obnove ljetnikovca Bunić-Kaboga. Cilj projekta bio je na primjeren način istražiti, obnoviti i prezentirati ovo iznimno vrijedno kulturno dobro u njegovom ukupnom obuhvatu te mu osigurati adekvatnu namjenu koja će po dovršetku obnove garantirati njegovo kontinuirano održavanje i uključivanje u život sredine u kojoj se nalazi. Nastavljajući namjeru s kraja 80-tih godina prošlog stoljeća te oslanjajući se na iskustvo susjednog ljetnikovca Stay u kojem već više godina u sklopu Hrvatskog restauratorskog zavoda djeluje Restauratorski odjel Dubrovnik, planirano je da se kroz redovitu konzervatorsko-restauratorsku djelatnost Zavoda i dostupnost ljetnikovca široj javnosti nakon obnove omogući njegovo jače integriranje u javni i kulturni život grada Dubrovnika. IZVOR I PROČITAJ VIŠE Nada Grujić, Krasanka Majer Jurišić, Borka Milković. Ljetnikovac Bunić-Kaboga. Hrvatski restauratorski zavod |
Ljetnikovac Bunić-Kaboga, tlocrt prizemlja
Ljetnikovac Bunić-Kaboga reprezentativni je spomenik dubrovačke gotičko-renesansne arhitekture 15. i 16. stoljeća koji svojim tipološkim obilježjima zauzima istaknuto mjesto u dubrovačkoj ladanjskoj izgradnji. Pripada skupini ljetnikovaca izgrađenih ‘na vodi’ koji su na specifičan način oblikovali i krajolik. Ljetnikovac se nalazi na južnoj obali ušća Rijeke dubrovačke – rijeke Omble, u predjelu zvanom Batahovina. Vlasteoski rod Bunića, Bona, imao je na Batahovini posjed već u 14. stoljeću, a današnji je ljetnikovac građen u vrijeme Miha Junijeva Bunića. Prema stilskim obilježjima arhitekture i oblikovanju klesanih dijelova, te prema nalazima istraživanja, njegova se gradnja datira između 1520. i 1540. godine. Nakon potresa 1667. godine ljetnikovac se našao u posjedu vlasteoskog roda Kaboga (Caboga). Počevši od Marina-Marojice Bernardova Kaboga, ljetnikovac su posjedovali članovi iste obitelji, pa su među njima i naručitelji radova izvedenih u 18. i 19. stoljeću. U drugoj polovici 19. stoljeća Bunić-Kabogin i susjedni Stayev ljetnikovac postaju posjed istog vlasnika. Njihovi vrtovi se povezuju šetnicama i na razini prizemlja i na razini kata. U 20. stoljeću ljetnikovac je promijenio više vlasnika i korisnika.
Nakon obnove Ljetnikovac Bunić Kaboga zasjao je punim sjajem i postaje mjesto susreta zaljubljenika u bogatu dubrovačku baštinu. Danas prostorom ljetnikovca Bunić-Kaboga upravlja Dubrovačka baština d.o.o. i ovo vrijedno zdanje nudi u komercijalnu namjenu čime se i ova povijesna građa približila onima kojima je i potrebno – ljudima. U svom sastavu ljetnikovac ima i kapelicu u kojoj se mogu održavati crkveni obredi. Uz organizaciju koncerata ozbiljne i zabavne glazbe, izložbi, radionica, vjenčanja, krštenja, inih obljetnica, predavanja, te ostalih manifestacija dovele su ovaj predivan dvorac do ponovnog življenja. |
Sustjepan
Čajkovići
Rudine
Komolac
|
Komolac je jedan od dva gradska kotara grada Dubrovnika koji se nalazi u području Rijeke dubrovačke, a obuhvaća naseljena mjesta Komolac, Rožat, Prijevor i Šumet. Komolac se nalazi na staroj trasi Jadranske turističke ceste (Jadranska magistrala), 5 kilometara sjeverozapadno od Dubrovnika u pravcu Splita.
Povijesni pregled. Tijekom Domovinskog rata Komolac su gotovo u potpunosti spalili, uništili i opljačkali pripadnici srpsko-crnogorske vojske (JNA). Stanovništvo. U Komolcu prema popisu stanovništva iz 2011. godine živi 320 stanovnika, uglavnom Hrvata katoličke vjeroispovjesti. Gospodarstvo. U Komolcu se također nalazi i jedina trafostanica iz koje se Dubrovnik napaja električnom energijom, pa je tako Dubrovnik jedan od rijetkih svjetskih gradova koji se napajaju električnom energijom iz samo jedne trafostanice. Glavne grane privrede u Komolcu su nautički turizam, turizam, trgovina i mali obrt. Znamenitosti Ombla. Komolac je poznat i po izvoru najkraće svjetske rijeke, Omble s kojega se grad Dubrovnik opskrbljuje pitkom vodom još od vremena Dubrovačke Republike, točnije od 1438. godine kada je pušten u rad prvi dubrovački vodovod. Ombla je od svog izvora do ušća, koji se nalazi odmah podno slapa od izvora duga svega tridesetak metara. U prošlosti su, na izvoru rijeke Omble, stari Dubrovčani sagradili branu i mlinove, čiji je graditelj bio Paskoje Miličević. Isti graditelj je krajem 15. stoljeća tu sagradio kapelicu i rafineriju bakra. Ljetnikovci. Obilježje Komolca su svakako i brojni ljetnikovci dubrovačke vlastele koji su građeni u vrijeme Dubrovačke Republike. Jedan od njih je i dvorac Sorkočević (Sorkočević-Skala) koji je djelomično devastiran tijekom Domovinskog rata, a nalazi se u prostoru ACI Marine Dubrovnik smještene u Komolcu. U samom naselju sačuvan je barokni ljetnikovac obitelji Bizzaro - ljetnikovac Bizzaro-Facenda. Tu su još ljetnikovac Kisić i ljetnikovac Pero Kolić. Groblje. Na komolačkom groblju, u čijem je sastavu i srednjovjekovna crkva Sv. Duha, i danas postoji više nadgrobnih ploča koje datiraju još iz 15. i 16. stoljeća. Spomenik poginulim braniteljima u Komolcu, otkriven 26.5.2017. povodom 25. obljetnice oslobođenja dubrovačkog kraja. Marina. U Komolcu se nalazi ACI Marina Dubrovnik u čijem sastavu je dvorac Sorkočević, otvoreni bazen, betonski gatovi s vezovima za jahte, caffe bar, restoran, trgovački centar i servis za jahte. Ostale znamenitosti. Crkva Navještenja Marijina, Crkva sv. Tripuna, Kuća Gundulić. IZVOR Komolac. Wikipedija (hr) 
Komolac i Ombla na staroj razglednici
|
Ljetnikovac Sorkočević u Marini Komolac
Autor Bracodbk - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=14637243 
Crkva Svetog Duha u Komolcu
Autor August Dominus - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=59380733 |
Ombla ili Rijeka dubrovačka je hrvatski krški fenomen i rijeka ponornica, te spada u rijeke Jadranskog sliva.
Zemljopisni položaj
Izvor rijeke Omble se nalazi sjevero-zapadno i oko 5 kilometara daleko od Dubrovnika, u mjestu Komolcu, podno stijene poznatije kao Golubov kamen.
Povijest
S izvora rijeke Omble grad Dubrovnik se još od vremena Dubrovačke Republike, kad je 1438. godine izgrađen i pušten u pogon prvi dubrovački vodovod, napajao vodom za piće.
Tijekom 15. stoljeća na izvoru rijeke Omble, poznati graditelj Paskoje Miličević je izgradio branu i mlinove.
U Vilinoj špilji više od 120 metara iznad izvora pronađeni su ostatci keramičkih posuda iz 3. i 4. stoljeća p.n.e. za koje stručnjaci Arheološkog muzeja u Dubrovniku vjeruju da su pripadale Ilirima. Na posudama su pronađeni motivi sova koji se povezuju s boginjom Atenom.
Naziv
Od 12. stoljeća, ili od 1169. godine, stari Dubrovčani su Omblu nazivali Rijekom. Nekad davno nazivana je imenom Arion, a pretpostavlja se da je današnji naziv Ombla potekao iz rimskih naziva Vimbula ili Umbla te da je ime dobila po vinu.
Općenito
Ombla je jedna od brojnih rijeka koja izvire kao dio Trebišnjice, rijeke ponornice koja ponire u Popovom polju u dubrovačkom zaleđu.
Tridesetak metara od izvora rijeke Omble nalazi se mali slap visine 70-ak cm nakon kojeg Ombla utječe u Jadransko more u 5 km dugačkom zaljevu Rijeke dubrovačke kod mjesta Komolca, pa se stoga smatra da je njen vodotok dugačak 30 metara i da je Ombla najkraća rijeka na svijetu. ili barem jedna od najkraćih.
Do nedavno se pogrešno smatralo da je Roe River u saveznoj državi Montani u SAD-u, a čija dužina iznosi od 30 do 60 metara ovisno o godišnjem dobu, najkraća svjetska rijeka, pa je kao takva čak uvrštena u Guinnessovu knjigu rekorda. Međutim, pošto je prosječna količina vode koja izvire na izvoru rijeke Omble 23,9 m³/s, to zadovoljava sve kriterije da Ombla bude proglašena rijekom, pa se stoga smatra, iako još uvijek nije službeno potvrđeno, da je Ombla preuzela titulu najkraće svjetske rijeke.
Ekologija
Okoliš Omble je tipični estuarij obalnog dijela Hrvatske sa specifičnim biološkim i ekološkim osobitostima. Zaštićeni prostor Omble i Rijeke dubrovačke dio je od dvanaest takvih područja različite kategorije zaštite, koji prema hrvatskom Zakonu o zaštiti prirode zavrjeđuju posebnu zaštitu radi očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti, svoje osjetljivosti ili radi znanstvenog, kulturološkog, estetskog, obrazovnog, gospodarskog ali i drugog javnog interesa.
Ombla se zbog blizine dubrovačkog odlagališta za smeće Grabovica, nalazi na popisu od desetak najugroženijih krških fenomena u Hrvatskoj, iako je Grabovica koja je sanirana 2001. godine jedino hrvatsko odlagalište za smeće s nepropusnim folijama koje zadovoljava najstrože ekološke standarde i kriterije.
Životinjske vrste
Zbog svog izrazito kratkog vodotoka u Ombli ne žive prostom oku vidljivi nikakvi slatkovodni životinjski organizmi. Naplavljeno područje uz izvor rijeke stanište je goleme štipavice ((lat.) Belostoma niloticum), jednog od najvećih europskih kukaca.
U Vilinoj špilji iznad izvora rijeke živi nekoliko vrsta šišmiša: Blazijev ili sredozemni potkovnjak (Rhynolophus blasii), južni (Rhinolophus euryale), veliki (Rhinolophus ferrumequinum) i mali potkovnjak (Rhinolophus hipposideros), dugokrili pršnjak (Miniopterus schreibersi), te oštrouhi (Myotis blythii) i riđi šišmiš (Myotis emarginatus), a postoje indicije o postojanju i osme vrste, iznimno rijetkog Meheljeva potkovnjaka (Rhinolophus mehelyi), čija je opstojnost ugrožena najavljenom gradnjom podzemne hidrocentrale čije bi turbine pokretala Ombla.
U neposrednoj blizini izvora Omble, malo je naplavljeno močvarno područje i otočić obrastao močvarnom vegetacijom tršćaka, što predstavlja stanište maloj populaciji izrazito rijetke i ugrožene vrste riječne kornjače ((lat.) Mauremys rivulata).
IZVOR Ombla. Wikipedija (hr)
Zemljopisni položaj
Izvor rijeke Omble se nalazi sjevero-zapadno i oko 5 kilometara daleko od Dubrovnika, u mjestu Komolcu, podno stijene poznatije kao Golubov kamen.
Povijest
S izvora rijeke Omble grad Dubrovnik se još od vremena Dubrovačke Republike, kad je 1438. godine izgrađen i pušten u pogon prvi dubrovački vodovod, napajao vodom za piće.
Tijekom 15. stoljeća na izvoru rijeke Omble, poznati graditelj Paskoje Miličević je izgradio branu i mlinove.
U Vilinoj špilji više od 120 metara iznad izvora pronađeni su ostatci keramičkih posuda iz 3. i 4. stoljeća p.n.e. za koje stručnjaci Arheološkog muzeja u Dubrovniku vjeruju da su pripadale Ilirima. Na posudama su pronađeni motivi sova koji se povezuju s boginjom Atenom.
Naziv
Od 12. stoljeća, ili od 1169. godine, stari Dubrovčani su Omblu nazivali Rijekom. Nekad davno nazivana je imenom Arion, a pretpostavlja se da je današnji naziv Ombla potekao iz rimskih naziva Vimbula ili Umbla te da je ime dobila po vinu.
Općenito
Ombla je jedna od brojnih rijeka koja izvire kao dio Trebišnjice, rijeke ponornice koja ponire u Popovom polju u dubrovačkom zaleđu.
Tridesetak metara od izvora rijeke Omble nalazi se mali slap visine 70-ak cm nakon kojeg Ombla utječe u Jadransko more u 5 km dugačkom zaljevu Rijeke dubrovačke kod mjesta Komolca, pa se stoga smatra da je njen vodotok dugačak 30 metara i da je Ombla najkraća rijeka na svijetu. ili barem jedna od najkraćih.
Do nedavno se pogrešno smatralo da je Roe River u saveznoj državi Montani u SAD-u, a čija dužina iznosi od 30 do 60 metara ovisno o godišnjem dobu, najkraća svjetska rijeka, pa je kao takva čak uvrštena u Guinnessovu knjigu rekorda. Međutim, pošto je prosječna količina vode koja izvire na izvoru rijeke Omble 23,9 m³/s, to zadovoljava sve kriterije da Ombla bude proglašena rijekom, pa se stoga smatra, iako još uvijek nije službeno potvrđeno, da je Ombla preuzela titulu najkraće svjetske rijeke.
Ekologija
Okoliš Omble je tipični estuarij obalnog dijela Hrvatske sa specifičnim biološkim i ekološkim osobitostima. Zaštićeni prostor Omble i Rijeke dubrovačke dio je od dvanaest takvih područja različite kategorije zaštite, koji prema hrvatskom Zakonu o zaštiti prirode zavrjeđuju posebnu zaštitu radi očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti, svoje osjetljivosti ili radi znanstvenog, kulturološkog, estetskog, obrazovnog, gospodarskog ali i drugog javnog interesa.
Ombla se zbog blizine dubrovačkog odlagališta za smeće Grabovica, nalazi na popisu od desetak najugroženijih krških fenomena u Hrvatskoj, iako je Grabovica koja je sanirana 2001. godine jedino hrvatsko odlagalište za smeće s nepropusnim folijama koje zadovoljava najstrože ekološke standarde i kriterije.
Životinjske vrste
Zbog svog izrazito kratkog vodotoka u Ombli ne žive prostom oku vidljivi nikakvi slatkovodni životinjski organizmi. Naplavljeno područje uz izvor rijeke stanište je goleme štipavice ((lat.) Belostoma niloticum), jednog od najvećih europskih kukaca.
U Vilinoj špilji iznad izvora rijeke živi nekoliko vrsta šišmiša: Blazijev ili sredozemni potkovnjak (Rhynolophus blasii), južni (Rhinolophus euryale), veliki (Rhinolophus ferrumequinum) i mali potkovnjak (Rhinolophus hipposideros), dugokrili pršnjak (Miniopterus schreibersi), te oštrouhi (Myotis blythii) i riđi šišmiš (Myotis emarginatus), a postoje indicije o postojanju i osme vrste, iznimno rijetkog Meheljeva potkovnjaka (Rhinolophus mehelyi), čija je opstojnost ugrožena najavljenom gradnjom podzemne hidrocentrale čije bi turbine pokretala Ombla.
U neposrednoj blizini izvora Omble, malo je naplavljeno močvarno područje i otočić obrastao močvarnom vegetacijom tršćaka, što predstavlja stanište maloj populaciji izrazito rijetke i ugrožene vrste riječne kornjače ((lat.) Mauremys rivulata).
IZVOR Ombla. Wikipedija (hr)
ACI Marina Dubrovnik jedna je od najljepših i najsigurnijih marina za privez, čuvanje i održavanje jahti na Jadranu.
Ime[uredi | uredi kôd]ACI Marina Dubrovnik je u sastavu Adriatic Croatia International Club pa otud i potiče kratica ACI.
Zemljopisni položaj[uredi | uredi kôd]42°40,3’ N - 18°07,6’ E
ACI marina Dubrovnik smještena je nedaleko od izvora rijeke Omble u dubrovačkom gradskom kotaru Komolac. Nalazi se uz Jadransku turističku cestu, u zaljevu Rijeke dubrovačke, a udaljena je 5 kilometara od Dubrovnika u pravcu Splita te 2 nautičke milje od dubrovačke luke Gruž.
Vezovi i smještajni kapaciteti[uredi | uredi kôd]ACI Marina Dubrovnik raspolaže s nešto više od 400 vezova u moru te oko 150 mjesta na suhom doku. Svi vezovi u moru imaju priključak na pitku vodu i električnu energiju.
Ostali sadržaji[uredi | uredi kôd]Marina raspolaže sa svim sadržajima potrebitim za potpunu uslugu. Tu su recepcija, mjenjačnica, aperitiv bar, caffe bar, restoran s gotovim i jelima po izboru, pivnica, igrališta za tenis, otvoreni bazen, sanitarni čvor (WC i tuševi), praonica rublja, mini trgovački centar, prodavaonica nautičke opreme, radionica za servis i održavanje plovila, velika pokretna dizalica nosivosti 60 t, parkiralište za osobna vozila. U samoj Marini, na jednom od dokova, nalazi se crpka za gorivo za plovila, a u neposrednoj blizini Marine, oko 500 m daleko, nalaze se crpke za gorivo i plin za osobne automobile. Granični prijelaz s carinskom službom radi cijelu godinu a nalazi se u dubrovačkoj luci Gruž. ACI marina Dubrovnik jedna je od 10 marina iz sustava ACI-a, koje zadovoljavaju stroga ekološka mjerila glede sigurnosti, čistoće vode i okoliša, te joj je kao takvoj dodijeljeno visoko priznanje Europska plava zastava.
Promet[uredi | uredi kôd]ACI Marina Dubrovnik je s Dubrovnikom povezana Jadranskom turističkom cestom te redovnim i čestim autobusnim linijama 1, 1A, 1B i 1C prometnog poduzeća Libertas, kao i taksi službom grada Dubrovnika.
Preko dubrovačke luke Gruž, Marina Dubrovnik je povezana brodskim linijama sa svim većim i značajnijim hrvatskim lukama te lukama u Anconi, Bariju i Pescari u Italiji.
Blizina Zračne luke Dubrovnik omogućava putnicima iz svih krajeva svijeta brzu i sigurnu vezu s ACI Marinom Dubrovnik.
https://hr.wikipedia.org/wiki/ACI_Marina_Dubrovnik
Ime[uredi | uredi kôd]ACI Marina Dubrovnik je u sastavu Adriatic Croatia International Club pa otud i potiče kratica ACI.
Zemljopisni položaj[uredi | uredi kôd]42°40,3’ N - 18°07,6’ E
ACI marina Dubrovnik smještena je nedaleko od izvora rijeke Omble u dubrovačkom gradskom kotaru Komolac. Nalazi se uz Jadransku turističku cestu, u zaljevu Rijeke dubrovačke, a udaljena je 5 kilometara od Dubrovnika u pravcu Splita te 2 nautičke milje od dubrovačke luke Gruž.
Vezovi i smještajni kapaciteti[uredi | uredi kôd]ACI Marina Dubrovnik raspolaže s nešto više od 400 vezova u moru te oko 150 mjesta na suhom doku. Svi vezovi u moru imaju priključak na pitku vodu i električnu energiju.
Ostali sadržaji[uredi | uredi kôd]Marina raspolaže sa svim sadržajima potrebitim za potpunu uslugu. Tu su recepcija, mjenjačnica, aperitiv bar, caffe bar, restoran s gotovim i jelima po izboru, pivnica, igrališta za tenis, otvoreni bazen, sanitarni čvor (WC i tuševi), praonica rublja, mini trgovački centar, prodavaonica nautičke opreme, radionica za servis i održavanje plovila, velika pokretna dizalica nosivosti 60 t, parkiralište za osobna vozila. U samoj Marini, na jednom od dokova, nalazi se crpka za gorivo za plovila, a u neposrednoj blizini Marine, oko 500 m daleko, nalaze se crpke za gorivo i plin za osobne automobile. Granični prijelaz s carinskom službom radi cijelu godinu a nalazi se u dubrovačkoj luci Gruž. ACI marina Dubrovnik jedna je od 10 marina iz sustava ACI-a, koje zadovoljavaju stroga ekološka mjerila glede sigurnosti, čistoće vode i okoliša, te joj je kao takvoj dodijeljeno visoko priznanje Europska plava zastava.
Promet[uredi | uredi kôd]ACI Marina Dubrovnik je s Dubrovnikom povezana Jadranskom turističkom cestom te redovnim i čestim autobusnim linijama 1, 1A, 1B i 1C prometnog poduzeća Libertas, kao i taksi službom grada Dubrovnika.
Preko dubrovačke luke Gruž, Marina Dubrovnik je povezana brodskim linijama sa svim većim i značajnijim hrvatskim lukama te lukama u Anconi, Bariju i Pescari u Italiji.
Blizina Zračne luke Dubrovnik omogućava putnicima iz svih krajeva svijeta brzu i sigurnu vezu s ACI Marinom Dubrovnik.
https://hr.wikipedia.org/wiki/ACI_Marina_Dubrovnik
Šumet
|
Šumet je dubrovačko prigradsko naselje u Rijeci dubrovačkoj, uz mjesnu cestu Komolac-Gornji Brgat, oko 8 km sjeveroistočno od Dubrovnika.
Povijesni pregled. Mjesto se zvalo Juncetum, što znači rogoz, šaš ili trstika. Crkvište Sv. Martina bilo je izgrađeno 1100. Godine 1211. u Šumetu je izgrađena crkva sv. Vida, srušena početkom 20. stoljeća kad se gradila željeznička pruga do Gruža. Bila je to uskotračna pruga Gabela – Hum – Uskoplje – Dubrovnik, koja je puštena u promet 16 i 17.7.1901. godine. Na toj je pruzi bilo ukupno 7 tunela (svi tuneli visine od 4,35 do 4,51 m), od kojih je bio najduži tunel br. 5. (Brgat – Šumet) od 274,25 m, a najkraći tunel br. 4 (Brgat – Šumet) od 8,09 m. Na ovome dijelu je bio i najveći uspon na pruzi, na trasi Uskoplje – Brgat (26,7 ‰). Promet na pruzi je obustavljen 30.5.1976. godine.Obitelji Đurđević i Stulli imale su u Šumetu svoje ljetnikovce. U 15. stoljeću preko područja Šumeta projektiran je i izgrađen vodovod kojim se Dubrovnik napajao pitkom vodom. Vodovod je i dalje u funkciji, te voda slobodnim padom i dalje dotiče u Onofrijevu česmu u Starom Gradu. Šumet su tijekom Domovinskog rata okupirali, spalili i opljačkali pripadnici JNA te dragovoljci i pripadnici teritorijalnih postrojbi iz Trebinja i Crne Gore. Stanovnici Šumeta su uglavnom zaposleni u gradu Dubrovniku. Rijetki se mještani bave poljodjelstvom. IZVOR Šumet. Wikipedija (hr) |
ISTOČNOM PADINOM SRĐA
Gornji Brgat
|
Gornji Brgat je naselje u općini Župa dubrovačka. Gornji Brgat se nalazi na raskrižju cesta Dubrovnik-Mokošica-Trebinje, 5 km sjeveroistočno od Dubrovnika, na odvojku ceste koja od Jadranske turističke ceste (Jadranska magistrala) povezuje Dubrovnik sa Trebinjem i sa susjednom Bosnom i Hercegovinom. 1 km sjeveroistočno od mjesta Gornji Brgat nalazi se istoimeni granični prijelaz.
U rujnu 1991. godine Gornji Brgat je bio prvo mjesto u bližoj okolici Dubrovnika na koje je Jugoslavenska narodna armija u sprezi sa dobrovoljcima iz Trebinja i mjesta Ivanica izvršila napad. Gornji Brgat je postao jako važno uporište Hrvatske vojske koje je sve do 24.10.1991. godine uspješno odoljevalo dvadesetorostruko brojnijem i moćnijem neprijatelju. Sveta Ana na Brgatu se počela graditi 1912. a posvetio ju je 26.4.1914. dubrovački biskup Josip Marčelić. Stara crkva svete Ane spominje se prvi put 1366. kao crkva sv. Petke a pripada u krug onih župskih crkava najstarijim u tom kraju pošto je Dubrovačka republika učvrstila svoje granice prema istočnim državama u XIV st.(intorno dei e di sancta Petcha). Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u Gornjem Brgatu živi 199 stanovnika. Stanovnici su uglavnom Hrvati katoličke vjeroispovjesti. WIKIPEDIJA: Gornji Brgat 
Gornji Brgat, crkva sv. Ane
|
Donji Brgat
|
Donji Brgat je naselje u općini Župa dubrovačka. Nalazi se ispod raskrižja cesta Dubrovnik-Mokošica-Trebinje, 6 km sjeveroistočno od Dubrovnika, uz cestu koja od Gornjeg Brgata vodi prema selima u zaleđu općine.
U rujnu 1991. godine Donji Brgat je uz Gornji Brgat bio prvo mjesto u bližoj okolici Dubrovnika na koje je Jugoslavenska narodna armija u sprezi s dobrovoljcima iz Trebinja i mjesta Ivanica izvršila napad. Brgat je postao jako važno uporište Hrvatske vojske koje je sve do 24.10.1991. godine uspješno odoljevalo dvadesetorostruko brojnijem i moćnijem neprijatelju. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u Donjem Brgatu žive 152 stanovnika, uglavnom Hrvati katoličke vjeroispovjesti. WIKIPEDIJA: Donji Brgat 
Na Žarkovici
|
Istočna padina Srđa već se desetljećima eksploatira kao najveći kamenolom Dubrovačko-neretvanske županije.
|
|
Grad
Stari dio grada Dubrovnika pod brdom Srđ, biser je Jadrana i svjetske baštine. |
PRIMORSKA PADINA I OBALNO PODUČJE
Dubrovnik
Dubrovnk pod južnim padinama Srđa
Stari grad Dubrovnik u plavetnilu mora
Pogled na Srđ iz Dubrovnika od parka Gradac
Otok Lokrum, pogled sa Srđa
Pogled na Srđ iz Cavtata
|
Uvala Gruž
Gruž
Južna obala gruškog zaljeva
Pogled iz Gruža na Srđ
Uvala Gruž s dubrovačkom lukom
|
Konjušnica u Gružu. Članak objavljen u tiskovini "Narodna Svijest", od 25.2.1931. g; br. 8. podsjeća na planove izgradnje konjušnice na području Gruža.
Naime, zapovjedništvo austro-ugarske vojske je početkom 20. stoljeća smatralo da treba ojačati svoje vojno prisustvo, povećanjem konjaništva i topništva u Dubrovniku, kako bi jačim i brže pokretnim vojnim snagama mogli su djelovati prema granici s Crnom Gorom koja je imala saveznike Srbiju i Rusiju. Međutim, veliki broj konja u vojarni donosi i konkretne higijenske probleme na koje ukazuje uredništvo tiskovine "Crvena Hrvatska" (6.7.1905. g; br. 27.) svojim komentarom: "Doznajemo, da će se nekadašnji magazini za kameno ugljenje preudesiti tako, da će u prednjem dijelu tik (do) puta biti mjesta za bateriju (topništvo) i 36 konja, a straga će nadograditi drugo mjesto za 194 konja. Tim bi čitav Gruž postao prava konjušnica. Mjesto je naime baš usred Gruža, a nečist bi se od 200 konja izlijevala u more, ispunjujući cijeli Gruž smradom. Ako se hoće graditi, neka se gradi izvan središta (Gruža, op.). To zahtjeva obzir prema mjestu, a i za samu bi vojničku vlast bilo zgodnije, kad bi u blizini kasarne bilo kakvo polje što sada nema. NAPOMENA: Nema povijesnih dokaza da je projekt konjušnice realiziran. Željeznica u Gružu. Početkom 20. stoljeća željeznička pruga koja je sagrađena do Dubrovnika je dublje zadirala u Gruž; gosp. Damir Račić smatra čak do današnjeg parka "Luja Šoletića".
|
Kantafig
|
Porijeklo imena. Više je tumačenja o porijeklu toponima Kantafiga. Prema narodnoj predaji na ovome gruškom lokalitetu se nalazilo stablo smokve (ili više stabala). Pod jednim stablom, pod krošnjom, u hladu možda su bile postavljene klupe. Moguće je da je to bilo okupljalište ljudi skloni igranju karata i pjevanju. Kad i kako je nastao ovaj naziv ne može se se točno utvrditi, ali jedan dio Gruža u narodu prozvan je "Kantafig" koji je ostao do današnjih dana. U slobodnom prijevodu značilo bi pjevajuća smokva.
Dubrovačke kronike spominju nekog narodnog kralja imenom Stjepan Cantafico, koji je u Komolcu, u Rijeci dubrovačkoj, bio sazidao grad kojemu se tu vide ruševine. Ako je taj kralj ili vojvoda uistinu postojao, tada bi naziv mogao potjecati od njega. Prof. Matas ("Miletti versus") izvodi ga iz latinskog "Caput fici" (smokvina glava). Možda je u starini, na mjesti današnjeg Kantafiga bilo dosta smokvinih stabala, te je po tome nastao taj naziv. I kasnije, ispod Nuncijate, vidjeli su se ostaci nekadašnjih vinograda ili voćnjaka i pokoja smokva između maslina. Neki izvode riječ Kantafig od grčkoga katafeugo = skloniti se, jer je gruška luka bila zgodan zaklon tadašnjim brodovima na jedra. Uredništvo Narodne svijesti smatra vjerojatniju verziju s kralje Kantafikom jer je on bio povijesna ili legendarna osoba koja je ostala u pučkoj uspomeni, a kojoj svjedoči domaća kronika. Narodna Svijest“ od 25.2.1931. g; br. 8. IZVOR Damir Račić: Kako je Kantafig dobio ime? Libero portal (izvornik: Glas grada) Što se tiče Kantafiga, sklon sam prihvaćenju objašnjenja koje je dalo uredništvo „N.S.“. Za potvrdu njihovog tumačenja potražio sam u grčko-hrvatskom rječniku. („Školska knjiga“ – Zagreb, 2003. stranica 224, drugi stupac), navedena je riječ „katafige“ (napominjem, to je izgovor, a drukčije se piše!). Hrvatski prijevod je: utočište, zaklon. Ne zaboravimo da su stari Grci bili vješti moreplovci i da su dobro poznavali oblik jadranske obale i otoka. Zbog sigurnosti plovili su samo danju, a tijekom noći ili prije oluje sklanjali su svoje brodove u dobro zaštićene uvale, zaljeve ili ih izvlačili na (nekadašnje) pjeskovito ili muljevito tlo, npr na Batali, a vjerojatno i na bivšoj pjeskovitoj uvali na mjestu današnjeg Straduna. Važno je napomenuti da je u antičko vrijeme razina mora bila 1,5-2 metra niža od današnjeg! (Antun Ničetić: „Nove spoznaje o postanku Dubrovnika“ – Dubrovnik, 2005.)
IZVOR Damir Račić: Kako je Kantafig dobio ime? Libero portal (izvornik: Glas grada) 
Kantafig i most. dr. Franja Tuđmana
|
Porijeklo imena, U "Narodnoj Svijesti" (lokalni tjednik koji je izlazio od 1919.-1941. godine), od početka 1930-ih godina objavljivala se rubrika pod naslovom: Bilješke (crtice) iz dubrovačke prošlosti. Te kratke novinske tekstove potpisivali su razni autori, a među njima bio je i hrvatski povjesničar Vicko Lisičar (Stari Grad, Hvar, 1879 – Dubrovnik, 1938), koji je koristio napise povjesničara Serafina Razzia (Firenca, 1531 – 1611) iz njegove knjige La storia di Ragusa. Svi su pisali o manje poznatim povijesnim događajima, pojedinim nazivima dubrovačkih toponima i drugim zanimljivostima.
|
Nuncijata
Lapad
Na fotofgrafiji (od lijeva nadesno): Srđ, uvala Gruž, otočić Daksa, poluotok Lopud i Grebeni
Hotelsko naselje Babin kuk (lijevo) i vrhovi Velika Petka (192 m) i Mala Petka u pozadini
|
Porijeklo imena. Lapad je slavenska riječ te znači kiselica. Radi se o staroj tuđici od grčkog lapathon, a kasnije od nje i latinskog naziva lapathum (kiselica). Nije znano da li je na području poluotoka Lapada u antičko doba postojao prirodni izvor mineralne, kiselkaste vode. No, i to je moguće jer su mnoge podzemne vode imale su svoje površinske izvore na području Dubrovnika. Moguće je da su i česti potresi u prošlosti promjenili podzemni tok vode te je prvobitni izvor urušen.
Dubrovački tramvaj. Dubrovački tramvaj vozio je od 1910. god 1970. godine. Bio je stalna, iako ne prebrza veza između Pila, Gruža i Lapada i mnogi Dubrovčani su se šalili govoreći "ako ti se žuri, idi pješice. Niko Kapetanić i Božo Lasić napisali su knjigu "Dubrovački tramvaj".
Otočić Daksa nalazi se ispred sjeverozapadne obale poluoloka Lapad.
|
BORAVAK
Pristup
Brdo Srđ i utvrda Imperijal su oduvijek bili omiljeno izletište Dubrovčana i njihovih gostiju. Prije Domovinskog rata do samog vrha Srđa vozila je žičara, koja je u ratu devastirana. Žičara je obnovljena, svečano otvorena 10.7.2010. i vozi od Ploča do utvrde Imperial. Na vrh Srđa također se može doći uskom asfaltnom cestom preko sela Bosanke, koja je obnovljena i nanovo asfaltirana, pa je na taj način omogućen dolazak automobilom, te pješice serpentinama od Jadranske turističke ceste ("Jadranske magistrale").
Godine 2019. odobrena je rekonstrukcija serpentina odn. staze Križnog puta koja vodi na vrh Srđa, koja je postala i memorijalna šetnica u spomen na 6.12.1991. Naziv projekta rekonstrukcije je Križni put serpetine Srđa i Dubrovnik u Domovinskom ratu.
Godine 2019. odobrena je rekonstrukcija serpentina odn. staze Križnog puta koja vodi na vrh Srđa, koja je postala i memorijalna šetnica u spomen na 6.12.1991. Naziv projekta rekonstrukcije je Križni put serpetine Srđa i Dubrovnik u Domovinskom ratu.
Nezaboravan doživljaj - promatranje zalaska sunca sa Srđa
Ugostiteljski objekti i usluge
Srđ i Ploče od 2010. godine povezuje žičara. Vidikovac do kojeg vodi žičara ima amfiteatar, suvenirnicu, caffe bar i dvije terase s kojih se savršeno vidi panorama stare gradske jezgre.
Dubrovačka žičara
|
Ugostiteljski objekt na Srđu
|
IZVORI I LITERATURA
Reference
|
[1] Wikipedija - Srđ
[2] Wikipedija - Muzej Domovinskog rata [3] Wikipedija - Utvrda Imperijal [4] Wikipedija - Utvrda Strinčjera Ostali izvori i literaturaNODARI, Maja, Dani krajolika, Međunarodni simpozij Budućnost povijesnog urbanog krajolika Grada Dubrovnika, dobra svjetske baštine (UNESCO); nove metodologije urbane konzervacije u kontekstu upravljanja prostornim razvojem; Dubrovnik, 2014. (PDF)
Članci, blogovi i zapisi
Pobjeda Zelene akcije, ništa od golfa na Srđu. Index.hr, 10.2.2017.
Trafo-stanica Srđ gotova do srpnja, obnavljaju se i skalini za Bosanku. Portal Oko, 15.5.2015. Što se kopa na padinama Srđa?. Dubrovački list, 28.2.2015. Vanjske poveznice (korisni linkovi i adrese) |
Poveznica (PDF dokument)
Budućnost povijesnog urbanog krajolika Grada Dubrovnika, radna verzija DANI KRAJOLIKA Međunarodni simpozij Budućnost povijesnog urbanog krajolika Grada Dubrovnika, dobra svjetske baštine (UNESCO) nove metodologije urbane konzervacije u kontekstu upravljanja prostornim razvojem mr.sc. Maja Nodari “za Dubrovnik” |
