---

POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > PROKLETIJE (BJESHKËT E NEMUNA) > Ljumbardske planine / Bjeshka e Lumbardhit

Ljumbardske planine (alb. Bjeshka e Lumbardhit, odn. Mali i Lumbardhit) je manja planinska grupa u središnjem dijelu kosovskih Prokletija, zapadno od Peći, južno od Pećanske Bistrice (alb. Bistrica e Pejës, odn. Lumbardhi i Pejës). Na istočnoj i jugoistočnoj strani od susjedne skupine Koprivnika dijele ju planinski usjek potoka Jezero, odn potoka Miliševca (Miliševački potok), te istoimeni prijevoj s katunom Miliševac. Prema jugu, gornji tok Dečanske Bistrice (Bistrica e Deçanit) na području Raškog dola, odvaja ju od grebena Bogićevice, a na zapadu, prema Staračko-zavojskoj grupi to je uvala potoka Bjeluhe, pritoke Pećke Bistrice.

Ovu planinsku grupu čine dvije prirodno-reljefne cjeline:

• Ljumbardska planina; Žuti kamen, odn. Maja Guri i Kuq (2522 m); najviše područje i najviši vrh Ljumbardske planine. Taj greben se strmo uzdiže iznad Rugovske klisure 
• Nećinat (Nedžinat), odn. Mali i Neçinat / Maja e Leqinat (2341 m); jugozapadni planinski greben ove grupe. Ostale varijante naziva su još: Liqinati, Ničinat, Majet e Nexhinatit, Malje Nedžinat, Maja e Lecenakit, Maja Liqenit.

Izražene prirodne granice Ljumbardske planine prema susjednim planinskim grupama tvore slijedeće prirodne cjeline:

• Miliševac, odn. Milishevc, prijevoj i planinska visoravan između Ljumbardske planine i Koprivnika.

• Raški do (Raškodol, Roškodol), odn. Rroshkodoli - dolina između Marjaša (Bogdaša; Mariashi, Maja e Mariashit) i Ljumbardske planine. Dolinom protječe Dečanska Bistrica.
• Bjeluha, planinska dolina okružena planinama Čakoro, Nećinat i vrh Starac (alb. Maja e Plakut)
• Rugovska klisura (alb. Gryka e Rugovës) je 23 km dug klanac na Kosovu, s gotovo 10000 metara strmim stranama, koji se pruža od prijevoja Čakor na zapadu do Peći na istoku. Nalazi se između Ljumbardske planine na jugu, te Mokre planine, Hajle i Rusolije na sjeveru. Kroz nju protječe 62 km dugačka rijeka Pećka Bistrica. Na izlazu iz klisure je smješten grad Peć. Tijekom pleistocena, klisurom je silazio Pećki (Rugovski) ledenjak i kod Pećke patrijaršije, stvorio 260 metara visoke morene. ​

Peć / Peja

Peć (alb. Peja / Pëjë, srp. Пећ, tur. Ipek) je grad na zapadu Kosova, smješten na rječici Pećkoj Bistrici, sa zlatarskim obrtima, drvnom, prehrambenom i kožarskom industrijom. Grad po popisu iz 2011. godine ima 48,962 a općina 96,450 stanovnika, od čega su velika većina Albanci.

Pećka patrijaršija (1-5)
DOKUMENTARNI FILM, (srpski jezik)

Pećka Bistrica / Lumbardhi i Pejës

Rugovska klisura
DOKUMENTARNI FILM 
(albanski jezik)

Liqeni i Neçinatit / Liqeni i Lumbardhit, odn. Kućiško jezero

CIGANSKI GROB

Planinska kosa koja odvaja Jelenak, dugačku dolinu u kojoj je izvorište Pećke Bistrice i dolinu ispod Marjaša (Bogdaša) – Raški do (Raškodol) od davnina se zove Ciganski grob. Evo kako je ta kosa dobila ime:
Davno, prije nego što su Plavljani dali Raški do za “krv” Rečanima iz okoline Dečana, došao Ciganin u katun na Petrovdan u vrijeme strižbe ovaca. Planinke su lijepo srele Ciganina. Dale mu varenike iz kopanjice sa uhvaćenom korom skorupa, kao prst debelom, i sira da jede. Spakovale su mu hrane da ponese. Domaćin mu dade tek ostriženo runo vune.
Veoma zadovoljan, Ciganin se zahvali domaćinu i, pred kretanje, ga upita da li bi mogao još neki put da svrati u katun. Domaćin mu reče da je najbolje da dođe na Savindan.
Kad dođe Savindan, uputi se Ciganin iz Plava ka Raškom dolu, misleći da tu zimuje onaj domaćin. Stiže po velikoj studi u Babino polje, pa krenu uz Valja, pređe preko Hadžihajrovića katuna i Gornjeg ravna, preskoči potok niže Glava i stiže do Kokota (stijene nalik na pijetla) koji se jedva raspoznavao od snijega, gdje se odmori. Zatim krenu uz Lijepu rudinu i uputi se ka Ravnom brdu više Jelenka. Od Ravnog brda ode ka kosi koja odvaja Jelanak od Raškog dola i koja povezuje Pæs’i vrh sa planinskom gromadom – Bogdašom. Tu naiđe mećava, a Ciganin umoran sjede da se odmori i zaspa. Čobani su ga našli u proljeće i ukopali gdje su ga našli. Od tada se to mjesto zove Ciganski grob iako se na kosi nikakav grob ne raspoznaje.
Iz knjige R. Markišić: Kamen je težak dok nije pomjeren sa svoga mjesta – iz usmene proze plavsko-gusinjskog kraja, Almanah, Rožaje, 2008.

RUGOVA

---

Rugova - narodna baština
TRADICIONALNA GLAZBA, PLESOVI PJESME I NARODNA KUHINJA

IZVORI I LITERATURA

---

Boris Čelebić: Velika Podina, Žuti Kamen i Nedžinat (26-28.07. 2013.). Visokogorci Crne Gore. jul, 2913.