|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SLOVENSKE DOLENJSKE I SREDIŠNJE HRVATSKE > GRUPA KOČEVSKOG ROGA > Ribniška Mala gora
Država: Slovenija
Najviši vrh: Grič nad Koprivnikom, 955 m - podatak je sa Geopedije.si; 953 m podatak je iz Wikipedije
Koordinate najvišeg vrha: 45.6019, 15.0063
Država: Slovenija
Najviši vrh: Grič nad Koprivnikom, 955 m - podatak je sa Geopedije.si; 953 m podatak je iz Wikipedije
Koordinate najvišeg vrha: 45.6019, 15.0063
|
|
UvodKočevska Mala gora gora je izduženi brdski lanac, koji se proteže u dinarskom smjeru SZ-JI, u jugoistočnom nastavku Male gore (odn. Ribniške Male gore), od prijevoja kod sela Mala Gora koji ga dijeli od Ribniške Male gore na sjeverozapadu, sve do krajnjeg vrha Straža na jugoistoku, na području naselja Vimolj pri Pregradu. Dalje prema jugu nastavlja se greben Spodnjeloške gore, a prema istoku se nalazi Poljanska gora. Kočevska Mala gora također se nalazi između Kočevskog polja na zapadu, Koprivniškog podolja i Kočevskog Roga na istoku, te južno od Suhe krajine. Kočevska Mala gora pruža se paralelno s prethodno navedenim reljefnim cjelinama, koje također imaju dinarski smjer pružanja.
Kočevska Mala gora je nešto niža od Kočevskog Roga. Najviši vrh Kočevske Male gore je Grič nad Koprivnikom (955 m, podatak je sa Geopedije.si; 953 m podatak je iz Wikipedije). Pojednostavljeno gledano, Kočevsku Malu goru čine dva grebena koja se pružaju dinarskim smjerom oko 19 km, i široki su oko 2 km (Slovenija: pokrajine in ljudje, 1999). U reljefu Kočevske Male gore izraženi su i dijelovi koji teku poprečno prema dinarskom smjeru. U odnosu na Ribnišku Malu goru, greben Kočevske Male gore je širi i po dužini prelomljen, što se vidi na spoju između Somove gore (Somova gora, 816 m) i Kofle (882 m) te između Starog Brezja i Griča (953 m) (Habič i sur., 1990). Na krajnjem južnom podnožju Kočevske Male gore, između naselja Mozelj i Knežja Lipa, nalazi se oko 6 kilometara dug, i uzak, niski poprečni greben Šibje, koji je posebna strukturna, morfološka i hidrološka jedinica. Građen je od nepropusnih škriljaca i kvarcnih pješčenjaka i konglomerata permske starosti , s kojih površinske vode teku nizbrdo prema sjeveru i jugu, gdje potom poniru u jedva uočljivim slijepim dolinama u području građenom od jurskih vapnenaca. U Šibju dominira fluvijalni reljef (Habič i dr., 1990). Šume su uglavnom bukove i mješane bukovo-jelove. Kočevska Mala gora je vrlo rijetko naseljena, samo nekoliko rijetkih naselja u podnožju (poput Oneka). Ima nešto obrađenog zemljišta i pašnjaka. ENGLISH SUMMARY: Kočevska Mala gora
Kočevska Mala gora gora (liter. translated: Small Kočevsko mountain) is an elongated mountain range, which extends in the Dinaric NW-SE direction. It is the southeastern continuation of Mala Gora (or Ribniška Mala gora; Small Ribnica mountain), from the saddle at the village of Mala Gora (which divides it from Ribniška Mala gora in the northwest), to the peak of Straža at the southeastern end, in the area of Vimolj near Pregrad. Further south, the ridge of Spodnjeloška Gora continues, and to the east is Poljanska Gora. Kočevska Mala Gora is also located between Kočevsko polje (Kočevje field) in the west and Koprivniško podolje (Koprivnik fields) and Kočevski Rog mountain in the east. Kočevska Mala Gora extends parallel to the above mentioned relief units, which also have a Dinaric direction NW-SE. The highest peak of Kočevska Mala Gora is Grič above Koprivnik (955 m, data is from Geopedija.si; 953 m is data from Wikipedia). The forests are mainly beech and mixed beech-fir. Kočevska Mala Gora is very sparsely populated, with only a few sparse settlements at the foothills (like Onek). There is some cultivated land and pasture. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
Kočevska Mala gora, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2022.
Izvor: Google Earth, 2022.
SJEVERNI DIO
MALA GORA - GRINTOVEC - STARI BREG - TRNOVEC - RAJHENAV
Mala Gora KOORDINATE: 45.6900, 14.8699; NADMORSKA VISINA: 486,6 m; BROJ STANOVNIKA: 6 (2017.), 10 (2002. godine); WIKIPEDIJA: Mala Gora, Kočevje
|
Selo Mala Gora smjestilo se sjeverno od Kočevja na polju između Male gore i Kočevske Male gore. Kako je selo bilo naseljeno Kočevskim Nijemcima, imalo je njemački naziv: Malgern. Nijemci su odavdje iseljeni tijekom Drugog svjetskog rata. Pretpostavlja se da su ime Mala Gora skovali doseljenici koji su podrijetlom iz područja Velike planine na zapadu iznad Ribnice, kao kontrast području više nadmorske visine odakle su otišli. Njemačko ime Malgern tada je izvedeno iz slovenskog imena.
POVIJEST Za vrijeme Kočevarskog ustanka 1809. protiv francuske napoleonske okupacije, francuski kapetan Chambelli ubijen je u selu Mala gora dok je prenosio porezni prihod iz Novog Mesta u Kočevje. Za osvetu, francuske snage spalile su mjesta Kočevske Poljane i Kostel u dolini Kupe, opljačkale grad Kočevje između 16. i 17.10. i pogubile pet osoba u Kočevju 18.10. Lokalna crkva, posvećena sv. Nikoli, sagrađena je prije 1581. godine i imala je oslikan drveni svod datiran u 1623. godinu. Iako je preživjela Drugi svjetski rat, srušena je 1956. godine. IZVORI Plan naselja Malgern (Mala Gora) prije Drugog svjetskog rata s gospodarstvima i prezimenima obitelji (PDF) |
Mala Gora
Autor: Doremo, Wikipedija |
Grintovec KOORDINATE: 45.690767, 14.896406; NADMORSKA VISINA: 479,1 m; BROJ STANOVNIKA: 0 (2019.); WIKIPEDIJA: Grintovec
|
Grintovec; također Grintovec pri Kočevju; njemački: Grintowitz, ili Grintowitz bei Altlack; Kočevarski (Gottscheerish): Grintəbitz, je udaljeno napušteno naselje u općini Kočevje u Dolenjskoj. Njegov teritorij sada je dio sela Kleč.
IME Ime Grintovec javlja se u Sloveniji na više lokacija (npr. naselja Grintovec - kod Šmarja, Grintovec pri Osilnici, odn. alpski vrh u Kamniško-Savinjskim Alpama). Naziv je izveden od slovenske imenice grintavec - snježno/stjenovito golo područje, dolomit, univerbacija izraza grintav (svet = hrv. svijet) - prazno područje, grubo područje. Ivan Simonić Simonič (Simonić, 1935.) također sugerira da bi to ime moglo biti izvedeno od naziva biljke poljska prženica - slov. njivsko grabljišče (Knautia arvensis), poznate kao grintavec u slovenskom jeziku, a Grindkraut na njemačkom. Duži slovenski naziv Grintovec pri Kočevju znači Grintovec kod Kočevja. Dulje njemačko ime Grintowitz bei Altlack znači Grintovec kod Starog Loga. POVIJEST Grintovec je bilo selo Nijemaca Kočevarja. U zemljišnim knjigama iz 1574. godine zabilježeno je postojanje dva cjelovita poljoprivredna gospodarstva podijeljena u četiri polu-gospodarstva, što je odgovaralo broj stanovnika između 10 i 15. Prema popisu stanovništva 1770. godine naselje je imalo sedam kuća. Prije Drugog svjetskog rata imalo je devet kuća i 46 stanovnika. Talijanske trupe spalile su to područje 1.8.1942. tijekom Roške ofanzive. Nakon toga je Izvršni odbor slovenske Osvobodilne fronte u jednoj obližnjoj kolibi smjestio ekonomski odbor. |
IZVORI I LITERATURA
Popis gospodarstava i obieljskig prezimena u Brintovcu prije Drugog svjetskog rata (PDF) SIMONIČ, Ivan: Kočevarji v luči krajevnih in ledinskih imen. Glasnik Muzejskega društva za Slovenijo 16: 61–81 i 106–123, 1935. str. 71. POJAŠNJENJE Univerbizacija je pojava oko koje su u lingvističkoj literaturi neusuglašena mišljenja. Najopćenitije je se može definirati kao nastanak jedne riječi od značenjski istovrijednoga spoja riječi. |
Koprivniško, odn. Rajhenavsko podolje
Koprivniško podolje (također se naziva i Rajhenavsko podolje), je niže područje između Kočevskog Roga i Kočevske Male gore, dugačko oko 20-ak kilometara. Podolje dosiže najvišu visinu na području između Rajhenava i Koprivnika, prosječno oko 750 m n.v. i pada na obje strane (Gostinčar, 2009).
SREDIŠNJE BRDSKO PODRUČJE
ONEK - MAČKOVEC - LAZE PRI ONEKU - STARO BREZJE - KOPRIVNIK - HRIB PRI KOPRIVNIKU
Onek KOORDINATE: 45.625756, 14.943683; NADMORSKA VISINA: 585,1 m; BROJ STANOVNIKA: 35 (2017.), 31(2002. godine); WIKIPEDIJA: Onek
|
Onek je naselje na obroncima Kočevske Male gore, istočno od Kočevja u Dolenjskoj. Slovenski naziv Onek izveden je iz ranijeg njemačkog naziva sela Hohenegg. Ovaj njemački naziv, kao i kočevarski (Gottscheerish) Wrneggəare izvedeni su iz riječi "hohen Eck", u prijevodu "visoka padina", s tipičnim južnonjemačkim refleksnim -egg (starovisokonjemački / althochdeutsch: ekka), što ukazuje na opis lokalne zemljopisne karakteristike.
POVIJEST Onek su osnovali kočevarski Njemci. U zemljišnoj knjizi iz 1574. godine navodi se kako ovdje postoji 8 glavnih gospodarstava koja su dalje podijeljena na 16 manjih imanja, s ukupnom populacijom 90 do 100 ljudi. U popisu iz 1770. godine zabilježeno je kako selo ima 29 kuća. Škola je osnovana 1884. Godine 1936. selo ima 37 kuća i 140 stanovnika. Znatan broj stanovnika iselio se prije Drugog svjetskog rata. U to vrijeme stanovništvo se bavilo poljoprivredom, trgovinom i prodajom trupaca i drva za ogrjev. Izvorno stanovništvo sela protjerano je 1941. godine. U ljeto 1942. talijanske vojne trupe zapalite su selo. Nakon Drugog svjetskog rata selo je ponovno naseljeno novim stanovništvom iz slovenskog Prekmurja. 
Križanje cesta uz naselje Onek
U pozadini, horizontom iznad Kočevskog polja dominira Stojna (1072 m) Kapela sv. Kozme in Damijana (hrv. kapela sv. Kuzme i Damjana)
Na raskrižju dvaju puteva sjeverno od Oneka stajala je kapela posvećena svetima Kuzmi i Damjanu, podignuta u 17. stoljeću. Na drvenoj gredi kapele stajala je godina 1662. (ili moguće 1862.). Na nadvratniku je bio uklesan natpis IHS 1817 i slova GIGK, vjerojatno ukazujući na to da je obnovljena 1817. godine, iste godine kada je izgrađena nova crkva Svete Ane u susjednom selu Mačkovec. Kapela je imaja jedan kvadratni brod i poligonalni kor (prezbiterij) s tri zida i dvostrešnim krovom od drvene šindre. Na sljemenu krova bio je drveni zvonik s kvadratnim četverostrešnim krovom. Prema podacima Popisa kulturne baštine u Sloveniji, kapela je bila zapaljena tijekom Drugog svjetskog rata, no prema Ferrencu i Zupanu bila je u dobrom stanju nakon rata, samo s oštećenim unutarnjim mobilijarom. U svakom slučaju je razgrađena 1955. godine, a njezina je lokacija danas zaštićena kulturna baština Slovenije. Kapela sv. Ane Iznad sela stajala je i kapela sv. Ane, koja je srušena 1965. godine. IZVORI Plan naselja Hohenegg (Onek) prije Drugog svjetskog rata s gospodarstvima i prezimenima obitelji (PDF) 
Brdo Gredice (894 m), jedan od grebena Kočevske Male gore, jugozapadno od Laza pri Oneku
Naslovna fotografija: Na području Kočevske Male gore kod Laza pri Oneku
U pozadini brdo Grič s dva vrha (955 i 949 m) |
Povijesni plan naselja Onek
Masovne grobnice
U okolici Oneka nalaze se poznate dvije masivne grobnice iz razdoblja poraća Drugog svjetskog rata. Grobišče Jama pod Krenom nalazi se sjeverno od Oneka u gotovo okrugloj ponikvi u šumi, širokoj 26 i dubokoj 7 metara. Ovdje su pronađeni ostaci vojnika tzv. Nezavisne Države Hrvatske (HOS), srpskih snaga koje su se borile protiv partizana te vjerojatno i Nijemaca i ruskih Kozaka, koji su deportirani iz zatvora u Šentvidu i Kočevju. Grobišče Debliške livade pri Jami pod Krenom Ova grobnica nalazi se oko 20 iza oznake grobnice u jami pod Krenom, 10 metara niže ceste, u smjeru pilane Rog (Roška žaga). U ovu jamu bačeni su ostaci vojnika koji nisu mogli hodati do Jame pod Krenom od mjesta gdje su bili dopremani kamionima. Godine 1998. na cesti od sela Željne (kod Kočevja) do masovnih grobnica kod Oneka, postavljen je 1998. godine niz drvenih skulptura, visokih nekoliko metara, rad slovenskog akademskog kipada Staneta Jarma (1931–2011), koje prikazuju Križni put (slov., Križev pot) 
Jama s masovnom grobnicom na Debliškim livadama
slov., Grobišče Debliške livade pri Jami pod Krenom Autor fotografije: PhJ, Wikipedija POVEZNICE Geopedia, Položaj na karti grobnice Jama pod Krenom Geopedia, Položaj na karti grobnice Debliške livade |
DUŽ KOČEVSKOG POLJA
PRI STUDENCU - KLINJA VAS - ŽELJNE - GRIČEK PRI ŽELJNAH - ŠALKA VAS - KOČEVJE - CVIŠLERJI - ZGORNI CVIŠLERJI
Kočevsko polje
|
Kočevsko polje, dio je prostranijeg Ribniško-kočevskog podolja. Smjestilo se na nadmorskoj visini od 464 m (kod grada Kočevja), dugačko 8 i široko 5 km je sa svojih 60-100 (prosječno 72) km2 površine najveće krško polje u Sloveniji. Proteže se duž tektonskog rasjeda koji kao i polje ide dinarskim smjerom SZ-JI, između Kočevske Male gore na istoku i strmog planinskog ruba Stojne na zapadu, Poljem prolazi razvodnica porječja Krke, kojemu pripada sjeveroistočni dio polja s Rudničkim potokom, te porječja Kupe kojemu pripada najveća ponornica u polju, meandrirajuća rijeka Rinža. Željnski potok teče podzemno u izvor rijeke Radeščice,pritoke Krke.
Srednji dio polja prekrivaju nepropusni sedimenti iz razdoblja miocena i kvartara, a po rubovima i u podlozi su karbonatne stijene iz razdoblja krede (Slovenija: pokrajine in ljudje, 1999; Osnovna geološka karta SFRJ, 1984). Polje je manje iskrčeno i obrađeno te također i rjeđe naseljeno od obližnjeg Ribniškog polja. Na središnjem ulegnutom dijelu polja, koji je tektonskog porijekla, nalazi se najveći dio poljoprivrednog zemljišta te naselja. Naselja, koja su grupirana i djelomično nanizana uz cestu, imaju karakteristični plan i arhitekturu. Osobitost polja je izmjena površina pod njivama i pašnjacima sa šumama u međuprostoru. Idući prema jugoistoku krajolik se mijenja, površine pod šumama su sve prostranije, a polje ima sve manje nizinskih karakteristika. Sjeverozapadno od Kočevja se nalazi Rudniško jezero, nastalo u koritu dnevnog kopa, preostalog nakon napuštanja ovoga rudnika smeđeg ugljena. IZVOR Wikipedija, Kočevsko polje Wikipedija, Rudniško jezero 
Pogled na grad Kočevje s obronaka Stojne
|
Ribniško-kočevsko podolje, ili Ribniško-kočevsko polje odn. dolina je dio šireg podolja (slovenska riječ za, u ovome slučaju, sustav više dolina) koje se proteže u dinarskom smjeru SZ-JI i glavna je gospodarska i prometna os visoke krške Dolenjske (niska Dolenjska os ide područjem Novog mesta). Ono povezuje srednju Sloveniju s Gorskim kotarom u Hrvatskoj i gornjim Pokupljem (slov., Pokolpje). Najniži dijelovi ovoga podolja nalaze se na 400 do 600 m n.v. Planinske mase više zatvaraju Ribnišku dolinu nego Kočevsku, dok je istovremeno Kočevska dolina reljefno otvorena prema sjeverozapadu (Suha krajina) i jugoistoku. |
Šalka vas
|
Rudniško jezero, odn. Kočevsko jezero, se nalazi na Kočevskom polju, na sjeverozapadnom dijelu gradića Kočevje, u predjelu Trata, Rudnik i naselju Šalka vas. Nastalo je u rudničkom koritu u kojemu su dnevnom kopu vadili smeđi ugljen. U vrijeme dok je rudnik još radio u korito se ulijevao Rudniški potok, koji je punio dvije veće bare iz kojih su crpili vodu i koristili ju u proizvodnji za separaciju ugljena. Vodu su potom velikim cijevima odvajali i odvodili u obližnju rijeku Rinžu.Zbog toga je današnje jezero prilično duboko - najdublji dio oko 50 m. Rudnik je prestao s radom 1978. godine, a voda je nakon toga postepeno ispunila cijelo korito. Oko jezera je napravljena 3 km duga edukativna prirodoslovna staza na kojoj su prikazani i pojašnjenje različite biološke zajednice: jezero, trstik (slov. trstičje), travnjak (slov. travišče) i šuma. Danas se jezero koristi za rekreaciju: vožnju čamcima, plivanje, ronjenje a zimi i klizanje. Godine 1989. ribičko društvo iz Kočevja počelo je znatnije poribljvati jezero, najviše iz rijeke Rinže, a 2003. godne i iz Reškoga jezera. Od ribe ovdje ima: klen, linjak, šaran, som, štuka, amur, crvenoperka. Brojni je i ptičji svijet: ovdje se gnijezdi 64 vrsta ptica, među kojima je 15 vrsta sa Crvenog popisu ugroženih ptica gnijezdarica Slovenije
Koordinate: 45.648736, 14.872594 Vrsta jezera: umjetno jezero Glavni dotok: Rudniški potok Glavni odtok: Rinža Države porečja: Slovenija Površina jezera: 1,5 km2 Najveća dubina: 40 m Dužina obale: 3 km Nadmorska visina površine: 490 m |
Rudniško, odn. Kočevsko jezero
Autor: Sl Ziga, Wikipedija |
Željnske jame
|
OSNOVNA OBILJEŽJA
Željnske špilje (slov. Željnske jame) se nalaze između sela Željne i Šalka vas, na obroncima Male Kočevske gore, istočno od Kočevja. Temeljna karakteristika ove špilje je da se nalaze vrlo plitko pod površinom. Imaju tanak strop i brojne prirodne otvore (slov. okna = prozori). Iz tog razloga ove špilje su atraktivne i odozgo i odozdo tj. iznutra. Špiljski stropovi su debeli 2 do 5 metara. Ovaj je privlačan horizontalni špiljski sustav s više ulaza, dugačak oko 1600 m i pripada sustavu Rudniškog potoka. Potok teče pod masivom Kočevskog Roga, u smjeru sela Podturn, gdje se ponovo javlja, ovaj put kao potok Radeščica, pritok Krke. Spiljske formacije (slov. kapniki - stalaktiti, stalagmiti, stupovi i dr.) se javljaju samo na pojedinim dijelovima špilje, jer zbog strujanja zraka temperatura nije stalna i varira između 6 i 12°C. Kroz najatraktivniji i najpristupačniji dio špilje vodi pješački put. ZAŠTITA Željnske jame zaštićeni su prirodni spomenik R. Slovenije i odlukom Općine Kočevje proglašene su za prirodni spomenik lokalnog značaja. Zbog višestrukih kolapsa špiljskih svodova, nastali su brojni otvori koji joj daju posebu privačnost zbog igre svjetlosti koja ovdje nastaje, što se odražava i na raznolikost vegetacije u njima. Također, zbog brojnih otvora lako su dostupne. Cijeli špiljski sustav danas je dosta devastiran. Zbog njegove lake dostupnosti u njega su ulazili brojni posjetitelji s bakljama čiji je dim zadimio špiljske formacije, ili su ih lomili, pisali po stijenama ili u njih bacali razne otpadke. Sustav špilja je nekada bio prohodan, sve od Ciganske jame do Jame pri koritu. Prolaz ovim kanalima, po kojima teče Rudniški potok, danas onemogućuje žitko blato, nastalo od nataložene ugljene prašine. DIJELOVI ŠPILJE Željnske špilje čini više dijelova (jama): Mala jama, Jama pri gostilni, Jama pod Šalko vasjo, Jame pri koritu, najpoznatija je Ciganska jama. Jame povezuju brojni kanali (slov. rov), poput Črnog i Blatnog rova. Dvorana s najljepšim spiljskim formacijama je dvorana Kapelica, a zimi se na više mjesta javljaju ledene sige. BILJNI I ŽIVOTIJSKI SVIJET Rudniški potok je iz separacije obližnjeg rudnika ugljena nanio u špilje velike količine ugljene prašine koje su se nataložile u obliku žitkog blata. Tako je iz jame nestala nekada bogata podzemna fauna, među ostalima i čovječja ribica. POVIJESNI PREGLED Špilje su bile naseljene još prije gotovo 20.000 godina, još u mlađem odn. gornjem paeolitiku (gravettienska kultura), o čemu svjedoče pronađeni arheološki ostaci. Tijekom iskopavanja, koja je u Ciganskoj jami 1963.-1976. obavila ekipa Slov. akademije znanosti i umjetnosti, pod vodstvom Mitje Brodarja, pronašli su osim ostataka drvenog ugljena, i životinjske kosti (prije svega svizca i sjevernog jelena) te različito kameno oruđe: strugala, klinove, češljeve i igle od životinjskih kostiju - ukupno preko 1400 predmeta. Bio je to čovjek ledenog doba, okolno područje je imalo karakter tundre, a alpski ledenjaci su se spštali duboko u doline. Špilje je prvi puta opisao i nacrtao prije 250 godina dvorski matematičar i znanstvenik Jožef Anton Nagel, koji je došao na Štajersku i Kranjsku, radi proučavanja prirodnih znamenitosti i potom izvješćivao o rezultatima svojih istraživanja, što je opisao i djelu pod nazivom "Opis prirodnih rijetkosti u Vojvodini kranjskoj", iz 1748. godine. Ranije su u špiljama stanovali Romi ili su ih također upotrebljavali i za smještaj konja. Po njima je dio špiljskog sustava dobio ime Ciganske jame. PRISTUP Iz Kočevja u smjeru Kočevskog Roga. Na početku sela Željne skrene se desno u smrekov šumarak, potom uzbrdo preko livade, te lijevo prema nizbrdo po stazi u udubljenje dje se nalazi informativna tabla s nacrtom špilja. IZVORI Wikipedija, Željnske jame Kočevje.info, Željnske jame Željnske jame, Odlok o razglasitvi Željnskih jam za naravni spomenik, (Uradni list RS, št. 52/98) |
Položaj Željnskih jama
Izvor: Geopedia.si 
Nacrt Željnskih jama
|
PO JUGOISTOČNOM PODGORJU
DOLGA VAS - LIVOLD - ZAJČJE POLJE - ČRNI POTOK PRI KOČEVJU - MOZELJ - KOČARJI - SUHI POTOK - KAČJI POTOK - RAJNDOL
PO KRAJNJIM JUŽNIM GREBENIMA
KNEŽJA LIPA - SVETI POTOK - VIDEM - PRERIGELJ - BREZOVICA PRI PREGRADU - NEMŠKA LOKA -
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
|
Osim standardnih planinarskih staza, na ovome području obilježeno je i više drugih pješačkih i edukativnih staza, među kojima je:
|
Primjer dvodnevnog obilaska Kočevskog Roga koji uključuje i prelezak preko Kočevske Male gore
Vzdržljivostni pohod - Po medvedovih stopinjah
Autor: grgaable Opis videa: Zamisao za trasu staze je dao poznati kočevski šumar Tone Prelesnik. Put odkriva najzanimljivije kutove toga dijela Roga, provedena je uz brojne prirodne znamenitosti, kao što su: šumski rezervat Pugled-Žiben, prašuma Rajhenavski Rog, šumski rezervat Prelesnikova koliševka, ... i uz ostatke nekadašnjih sela. Put je dobro označen otiskom medvjeđe šape. Uz malo sreće moguće i sami sretnete ovog dlakavca. |
IZVORI I LITERATURA
GOSTINČAR, Petra; STEPIŠNIK, Uroš: Geomorfološke značilnosti Kočevskega Roga in Kočevske Male gore s poudarkom na fluviodenudacijskem površju. Elektronska izd., 1. izd. - El. knjiga (E-GeograFF ; 4). Znanstvena založba Filozofske fakultete. Ljubljana, 2012. (PDF)
- Sažetak. Zatvoreno područje visokih dinarskih krških zaravni Kočevski Rog i Kočevska Mala gora leži u jugoistočnoj Sloveniji. Cijelo područje je krško, dominira krški oblik površine, većina vodenih tokova teče podzemno. Upravo zbog svoje udaljenosti prostor još nije detaljno i sustavno geomorfološki istražen. Ugrubo gledano, cijelo područje Kočevske Male gore i Kočevskog roga je duboko protočni krš; vode teku podzemno od ponora do izvora, a nema površinskih oblika koji dopiru ispod površine krške vode. Unatoč izraženom krškom karakteru područja, dijelovi površine su transformirani površinskim tekućim vodama, na što ukazuje i topografija površine. U manjem je opsegu izrazito fluvijalna: s dolinama, erozionim jarcima i srednjim grebenima.
- Sažetak. Na dinarskih kraških planotah Kočevskega Roga in Kočevske Male gore se je na kontaktu med kraškim in fluvialnim geomorfnim sistemom oblikoval t.i. kontaktni kras. Preučene so bile geomorfološke oblike in procesi na štirih območjih kontaktnega krasa. Na stiku med nekarbonatnimi in karbonatnimi kamninami so se razvile ponikve, slepe doline (aktivne in fosilne), konkavne oblike v bližini kontakta pa so zapolnjene z nekarbonatnimi sedimenti. Na kontaktu med različnimi karbonatnimi kamninami (dolomiti in apnenci) so reliefne oblike kontaktnega krasa manj jasno izoblikovane, mdr. ponori (aktivni in fosilni), ponorni zatrepi ter suhe doline. // Na dinarskim krškim visoravnima Kočevskog Roga i Kočevske Male gore se na kontaktu krškog i fluvijalnog geomorfnog sustava formirao je tzv. kontaktni kraš. Proučavani su geomorfološki oblici i procesi u četiri područja kontaktnog krša. Na kontaktu nekarbonatnih i karbonatnih stijena razvile su se vrtače i slijepe doline (aktivne i fosilne), a konkavne forme u blizini kontakta ispunjene su nekarbonatnim sedimentima. Na kontaktu različitih karbonatnih stijena (dolomita i vapnenca) slabije su oblikovani reljefni oblici kontaktnog krša, npr. vrtače (aktivne i fosilne), vrtače i suhe doline.
