|
|
SREDIŠNJI POJAS > KRŠKE VISORAVNI (PLANOTE) SLOVENIJE I HRVATSKE > KRŠKE VISORAVNI NOTRANJSKE I DOLENJSKE > Krimsko hribovje
Država: Slovenija
Najviši vrh: Krim, 1107 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.9286, 14.4713
Država: Slovenija
Najviši vrh: Krim, 1107 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.9286, 14.4713
O planini
|
|
UvodKrim je 1107 metara visoka planina na južnom rubu Ljubljanskog barja, najviša u Krimskom hribovju (hrv. krimskim brdima), koje još nazivaju i Krimsko-mokriško hribovje, po drugom najvišem vrhu, Mokrecu.
Zbog svog položaja i oblika jedna je od najprepoznatljivijih planina u blizini Ljubljanske kotline koju svake godine posjećuju tisuće planinara i izletnika. Sredinom 1970-ih jugoslavenska vojska zatvorila je vrh i na njemu postavila radio-centar, ostavivši ga dugo zatvorenim za javnost. Od 1991. godine vrh je ponovno otvoren za posjetitelje, a na njemu se nalazi i planinarski dom. Zimi, kada u Ljubljanskoj kotlini nekoliko tjedana vladaju magla i niski oblaci (temperaturna inverzija), izlet na Krim je najbliža točka iznad tisuću metara gdje možemo pronaći sunce. Prozivali su ga i ljubljanski vremenski prorok, jer bi oblak ili tzv. "kapa" oko vrha predviđala je nepovoljnije vrijeme za okolne krajeve. S vrha se pruža prekrasan pogled na Ljubljansko barje, Karavanke, Kamničko-Savinjske Alpe i također dio Julijskih Alpa. IZVOR Krim (gora). Wikipedija (hr) ENGLISH SUMMARY: Krim- Ime (etimologija)
Planina Krim se u pisanim izvorima spominje 1689. kao Khorim i Korin, a 1726. kao Kurin. Naziv je izveden iz pasivnog participa prezenta kuriti ('pušenje'), koji se odnosi na oblake koji često zaklanjaju vrh.
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
Reljef
Šire brdsko-planinsko područje Krima obuhvaća Krimsko pobrđe i visoravan Menišiju (slov., Krimsko višavje, odn. Krimsko hribovje in planota Menišija) s najvećom visinom od 1107 metara također na vrhu Krim.
U reljefu Krimskog pobrđa i planinske pokrajine Menišija izdvajaju se visoravni (Rakitna, Menišija), uvale i polja u kršu. Radi se o tektonski aktivnom području - teren se i dalje izdiže. Najviši vrhovi su: Krim, Malinovec, Mokrec (Mokrc) i dr.
U reljefu Krimskog pobrđa i planinske pokrajine Menišija izdvajaju se visoravni (Rakitna, Menišija), uvale i polja u kršu. Radi se o tektonski aktivnom području - teren se i dalje izdiže. Najviši vrhovi su: Krim, Malinovec, Mokrec (Mokrc) i dr.
Geologija
Krimsko pobrđe građeno je od vapnenaca i dolomita.
Klima
Vode
Na dodiru pobrđa i ravnice Ljubljanskog barja nalazi se mnoštvo izvora. Rijeke koje izviru i protječu ovim krajem su Iška, Borovniščica, Bistra, Iščica, i dr. Iščica u dijelu svoga toka tvori sutjesku Iški Vintgar. Tu su i rijeke Ljubljanica i Želimeljščica.
PRIRODA
|
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
|
Iako se planina ističe na jugu Ljubljanskog barja, kroz svoju stariju povijest nije igrala važnu ulogu.
Godine 1817. geodeti su postavili trigonometrijsku točku prvog reda s brojem 172, koju su koristili kao koordinatno polazište za katastarsku izmjeru zemlje Kranjske, Primorja i Istre. Mjerenje je trajalo od 1817. do 1828. godine, o čemu svjedoči brončana spomen ploča na zidu planinarskog doma. Tijekom Drugoga svjetskog rata na Krimu i okolici zadržavale su se mnoge partizanske postrojbe, jer je područje bilo pogodno za gerilski način ratovanja zbog teškog terena i prostranih šuma. 1942. pod Krimom kod Iškog vintgara osnovana je partizanska bolnica Krvavice. S razvojem radijske tehnologije, Krim je zbog svog dominantnog položaja postajao sve zanimljiviji. Na njemu su 1971. godine počeli graditi RTV odašiljač kako bi televizijskim signalom pokrili područja gdje radijski signali odašiljača Krvavec i Ljubljanski grad nisu dopirali. Za lokaciju se zainteresirala i Jugoslavenska vojska, koja je istodobno s RTV odašiljačem počela graditi vlastite objekte. Od tada je vrh Krima bio zatvoren za javnost, planinari i planinari mogli su se popeti samo na tzv mali Krim. Tijekom vojne okupacije vrha na njemu je djelovala važna radijska postaja Jugoslavenske narodne armije koja je radio i radio-relejnim vezama pokrivala veći dio Slovenije i održavala komunikaciju s drugim sličnim točkama u Sloveniji i Jugoslaviji. S obzirom na vanjske ostatke građevina, može se zaključiti da se radilo o sličnoj vojnoj građevini kakvu danas možemo vidjeti na Guslici u planinskom lancu Risnjak i Petrovoj gori u Hrvatskoj. 1991. godine, tijekom Oslobodilačkog rata u Sloveniji, Teritorijalna obrana je pokušala natjerati posadu objekta na predaju, ali bezuspješno. Zgrada je ostala u rukama Jugoslavenske narodne armije do listopada 1991., kada se cijela vojska povukla iz Slovenije. Nakon 1991. godine vrh je ponovno postao dostupan javnosti, danas objekte koristi slovenska vojska, a uz njih se nalazi planinarski dom koji svake godine posjeti više od tisuću planinara i planinara. 1960-ih godina postojale su inicijative za izgradnju žičare do vrha Krima, ali to nikada nije provedeno. 
Ploča na stijeni, koja memorira postojanje partizanske bolnice Krvavice
Brdsko-planinsko poručje Krima i Krimskog hribovja je u najvećoj mjeri šumovito - šume pokrivaju oko 77% površine - što ne pruža mnogo mogućnosti za intenzivniju poljoprivrednu proizvodnju. I naseljenost je slaba, samo 16 stanovnika/km2.
Najveća naselja su Kamnik i Rakitna, a na zapadnom i južnom rubu područja to su Vrhnika, Logatec i Cerknica. |
Koščevo brezno, masovna grobnica iz vremena poraća
Spomenik Viliju Burgaru uz Iškom vintgaru
|
Po planini i po kraju
KRIM
|
|
Vrh Krima
|
|
Gornji Ig
|
Gornji Ig (u staerijim zapisima i Gorenji Ig) je grupirano planinsko naselje u Krimsko-mokrškom pobrđu (Krimsko-Mokrško hribovje) u općini Ig. Nalazi se uz cestu Iška vas - Rakitna, na krškoj zaravni jugozapadno od Iške vasi.
U naselju se odvajaju označena pješačka staza i šumski put za Krim, gdje se uz televizijski odašiljač nalazi planinarski dom. Neposredno iznad sela je brdo Črtež (765 m), ispod kojeg su krške špilje Velika i Mala Pasica. Prema jugu šumski put vodi do partizanske bolnice Krvavica. Južnije su, istočno od Rakitne, dva udaljena doma. Prema istoku padine se strmo spuštaju u donji dio klanca Iški vintgar. Naselje se prvi put spominje 1300. godine, a 1489. godine i crkva sv. Lenarta (izvorna crkva koja je srušena). 
Crkva sv. Leonarda (slo. sv. Lenart) u Gornjem Igu
By Doremo - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=105709256 |
Gornji Ig
By Doremo - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=105709257 |
|
Plezališče Iški vintgar (Penjalište Iški vintgar)
|
KOORDINATE 45.914458, 14.490221 (parkiralište)
|
|
Opis. Stijene penjališta nalaze se u blizini sela Gornji Ig iznad uskog klanca Iškog vintgara. Penjalište se nalazi na nadmorskoj visini od 650 metara. Stijene su visoke i do 60 metara. Penjanje je moguće tijekom cijele godine, u vrućim ljetima popodne i zimi u jutarnjim satima. Sve je popularnije, ne samo zbog panoramskih pogleda, već i zbog činjenice da se nalazi u blizini slovenskog glavnog grada a i stijenska površina je vrlo dobra - na trenutke gotovo dolomitna. Zid se nakon kiše izuzezno brzo suši.
Smjerovi. U penjalištu postoji 59 penjačka smjera, od kojih su neki s dvije dionice. Smjerovi su ocijenjeni od težine 4b do 7c +. U penjalištu se mogu naći sve vrste stijena za penjanje, osim izraženih prevjesa. Pristup. Južno od Ljubljane ispred klanca Iški vintgar nalazi se selo Gornji Ig. Oko kilometar južnije nalazi se parkirno mjesto s lijeve strane ceste. Pristup penjalištu uređen je dobro utabanom stazom u smjeru klanca Iški vintgar. Penjalište nije prikladno za posjete s djecom, preporuča se korištenje kacige. |
|
|
|
|
Koščevo brezno
|
Gornji Ig je mjesto masovne grobnice iz razdoblja neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Masovna grobnica u oknu Kosec (slovenski: Grobišče Koščevo brezno) nalazi se na južnoj padini planine Krim, oko 4 kilometra jugozapadno od Gornjeg Iga, s lijeve strane makadamske ceste za Rakitna. Sadrži posmrtne ostatke ranjenih domobrana koji su ubijeni u lipnju/junu 1945., kao i 15 do 20 dodatnih civilnih žrtava koje su se skrivale u Rakitni i ubijene u listopadu/oktobru 1945. godine.
WIKIPEDIJA 
|
Iznos posmrtnih ostankov iz Koščevega brezna na Gornjem Igu
Datum objave: 24.3.2021. Autor: Toncka Jeraj Opis. V okviru Komisije za prikrita grobišča, so v lanskem letu, pregledali Koščevo brezno na Gornjem Igu, v katerem so našli ostanki žrtev medvojnega in povojnega nasilja. Ekipa, pod vodstvom arheologa Luke Rozmana je iznesla ostanke žrtev. O tem sta spregovorila arheolog Luka Rozman in dr. Uroš Košir. |
Gozdni rezervat Mokerc (Šumski rezervat Mokerc)
|
Šumski rezervat Mokerc je relativno velik rezervat, koji pokriva desnu obalu rijeke Iške, između Kozlovih stena i Krvave peči (Krvava Peč doslovno znači 'krvava litica). Teren je ovdje izrazito strm, ispresijecan brojnim brzacima i strmim žljebovima, gdje postoje stalni ili povremeni potoci, koji se svi slijevaju prema Iški. Ovdje se nalaze razne termofilne zajednice bukve koje rastu na vapnencu od 400 do oko 850 m n.v. Rezervat pripada OE Ljubljana i GGE Mokerc. Većina ovih sastojina već je prije zaštite bila klasificirana kao zaštitne šume, zbog čega ovdje nema većih sječa. Na rijeci Iški mogu se vidjeti ostaci brojnih pilana i mlinova. Šume ovog područja nekada su bile gospodarski važne, ali dio rezervata bio je prilično tvrd orah. Rimljani su već ostavili trag na tom području, a sada dugi ostatak rimskog zida priroda ponovno osvaja šuma i bukve se vraćaju. Šuma je također važno stanište sove jastrebače (slo. sova kozača; lat. Strixa urallensis).
Rezervat je pomalo nepoznat, jer je količina podataka u šumskomospodarskom planu mala. Istraživačkog rada na ovom području praktički nema. Drvna zaliha iz 1980. godine iznosi samo 64 m3/ha, ali je svakako znatno veća na pojedinim dijelovima (Grce, 2012.). 
|
|
Partizanska bolnišnica Krvavice (Partizanska bolnica Krvavica)
|
Prva partizanska grupa na Krimu javlja se krajem srpnja/jula 1941. i ona ubrzo pristupa Molniškoj četi čiji je zapovjednik bio Ljubo Šercer. Nakon sloma Krimskog bataljuna pojačan je priljev novih boraca na ovo područje, posebice iz Ljubljane. Prvih dana 1942. godine osnovana je nova bojna koja nosi ime Ljubi Šercera.
U rujnu/septembru 1942. u brigadi Ljube Šercera odabrano je 14 ljudi za rad u bolnici. Među njima su bila i dva borca, kuharica i medicinska sestra. Glavni bolničar bio je Franc Berce iz Iga, koji je obavljao gotovo sve medicinske poslove, pa se liječnik pozivao samo u iznimnim slučajevima. Bolnicu su hranom uglavnom opskrbljivali aktivisti iz okolnih sela, a lijekovi i sanitetski materijal nabavljani su iz Ljubljane. Bolnica je radila od 15.10.1942. do 24.6.1943., kada su je, vjerojatno zbog izdaje, otkrili i spalili Talijani. U to vrijeme, u lipnju 1943., vodila se na slovenskom području neprijateljska ofanziva, u kojoj su partizani Šercerove i Cankarove brigade trpjeli teške gubitke. Ranjenike su, uz poteškoće, prebacivali dijelom u partizanske bolnice na Kočevskom rogu, a dijelom u bolnicu Krvavice. Talijani su tijekom te ofanzive 22.6., otkrili bolnicu Krvavice, postavili su zasjedu na Ustju (zaselak sela Iška) i počeli granatirati Išku vrtaču, gdje se nalazila bolnica uz stijene te reljefne depresije. Ipak, svi su iz bolnice tom prilikom spašeni, uključujući i pacijente. Ukupno je u bolnici liječeno oko 120 ranjenika, od kojih je samo jedanaest umrlo. PROČITAJ VIŠE Ferdo Gestrin, Svet pod Krimom. Naklada ZRC SAZU, Ljubljana. Izdanja 1993. i 2016. 
|
Svet pod Krimom
Autor: Ferdo Gestrin Naklada ZRC SAZU. Ljubljana, izdanja: 1993. i 2016. 
|
DOLINOM RIJEKE IŠKE
Iška (rijeka)Iška je rijeka u Sloveniji, duga oko 31 km i jedna je od kraćih slovenskih rijeka. Tok rijeke je prilično pravocrtan. Sliv rijeke se proteže daleko na jug. Ima nekoliko izvora, a njezini glavni ogranak Iška i Zala (ušće je u Vrbcu) izviru, kod sela Lužarji, u podnožju Notranjske visoravni (slov. Notranjska planota), gdje izvire i većina drugih rijeka Notranjske. Teče ka sjeveru kroz krški teren i na tome putu usijeca sutjesku Iški vintgar. U kotlini Ljubljansko barje utječe u rijeku Ljubljanicu kod sela Lipe, južno od glavnog grada Ljubljane. Iška pripada slivu Crnog mora. U svome slivu Iška skuplja vode pritoka Žmucov potok, Lašček, Malenca i Ločica. Ime je dobila po gradu Ig, kroz koji protječe.
Tijekom rujanskih poplava 2010. godine, u noći s 20. na 21.9. Iška je nestala u dijelu toka između Iške vasi i Strahomera; između dvije tektonske ploče otvorila se široka jama u koju se izlila rijeka. Par dana prije toga 18.8., zbog velikih kiša, Iška je imala rekordan protok od 327 m3/sec, izrazito je porastao njezin vodostaj, poplavila je svoje obale, i djelomice poplavila naselja Iška vas, Strahomer, Vrbljene i Tomišelj, gdje je probila nasip i navrla prema naseljima Brest i Matena. Slična se pojava dogodila tijekom 2. svjetskog rata, kada se jama pojavila na približno istom mjestu. Dana 25.10.2010. rijeka se vratila u svoje staro korito. 2014. godine, na dijelu toka između Iškog Vintgara i Lime u Ljubljanskom barju, otvorena je prirodoslovna poučna staza Put duž rijeke Iške "Okljuk" (Pot ob reki Iški "Okljuk"). Staza je duga 13 km i pogodna je i za obilazak biciklom. Uz nju se nalazi 11 informativnih ploča na kojima je ispriičana priča o rijeci Iškoj. 
BROŠURA POUČNE STAZE (PDF)
|
Sutjeska Iški Vintgar
Autor: Yerpo, Wikipedija |
Ig
|
|
Izvir Iščice
|
Iščica, također Ižica, je rijeka koja izvire u središtu naselja Ig na Ljubljanskom barju. Kao desna pritoka ulijeva se u Ljubljanicu kod Črne vasi.
Iščica je tipična rijeka Ljubljanskog barja s krškim izvorom i malim padom. Ima stalnu vodu u visini od 0,5 do 1,5 m i bogata je makrofitima (biljke koje rastu djelomično ili potpuno u vodi) od izvora do ušća Ljubljanice. 
|
Anton Karinger - Ljubljana z Ižice (1858)
Zbirka slik Narodnega muzeja Slovenije |
Iška vas
|
Cerkev Svetega Križa (crkva sv. Križa)
|
Crkva Sv. Križa stoji na blagom brežuljku, s kojeg se pruža prekrasan pogled sve do Strahomera. Položaj nije slučajan, jer je kroz tadašnji rimski zaselak Iška vas vodila lokalna cesta, povezujući unutrašnjost teritorija preko Gornjeg Iga i preko Cerknice s Trstom. Sagrađena je uglavnom od ruševina lokalne rimske nekropole. U njega su ugrađeni nadgrobni spomenici koje je prvi otkrio dr. Alfonz Mϋllner, carsko-kraljevski profesor i konzervator, ravnatelj Muzeja Rudolfinum u Ljubljani, koji je prvi put 14. i 31.5.1863. posjetio sela Studenec, Iško vas i Strahomer.
Crkva je romaničkog stila i prema očuvanim romaničkim elementima (freska na sjevernoj fasadi koja se više ne vidi, prozor na južnoj fasadi) može se svrstati među najstarije sakralne građevine na širem ižanskom području. Točna starost crkve još nije poznata. Također se ne zna njezin graditelj. Moguće je da će se prilikom obnove unutrašnjosti crkve prilikom otkopavanja tlaka skinuti važan veo njezine starosti, jer čak možemo očekivati i ostatke starije građevine u zemlji. Tada će se posebna pozornost morati posvetiti kontaktu između lađe i prezbiterija. IZVOR Župnija Ig |
Cerkev Svetega Mihaela (crkva sv. Mihajla)
|
|
Iška
|
Na cesti prema Iškom Vintgaru, kod odvojka za Gornji Ig nalazi se grobište Roma, koje su maja/svibnja 1942 u Iškoj ubili pripadnici partizanskog pokreta.
|
Iški vintgar
Gostišče Iški Vintgar nalazi se na ulasku u sutjesku Iški vintgar.
Iški vintgar
|
víntgar -ja m (ī) vrlo uska (riječna) dolina sa strmim padinama Etimologija. Riječi vintgar izvorno je označavala posjed istoimenog veleposjednika na ulazu u Bledski vintgar (nazvan po obližnjoj planini Windegg). Vlastito ime Vintgar se uobičajilo i počelo se koristiti u slovenskom jeziku u značenju 'klanac', a kasnije se našlo i u nazivima drugih sličnih sutjeski, npr. Iški vintgar, Ribniški vintgar, Bistriški vintgar. 
Spomenik Viliju Burgaru - Maharadži u Iškom vintgaru
Uz obalu rijeke podignut je spomenik Viliju Burgaru zvanom Maharadža. Talijanska vojska je 16.7.1942. krenula u oštru ofenzivu, u kojoj su se žestoko borili i mještani Iške, Iške vasi, Ige, Želimelja i drugih sela. Talijani su većinu muškaraca i dječaka uhitili i odveli u koncentracijske logore, a mnogi su aktiviste Osvobodilne fronte ubijeni kao taoci. Jedan od spomena na te zločine je spomenik posvećen Viliju Burgaru - Maharadži iz Ljubljane, kojeg su Talijani uhitili u Iškom vintgaru i nakon žestokih mučenja na Grmadi zapalili. 
Spomenik Viliju Burgaru
Omanja stijena uz tok rijeke Iške, koju koriste i za sportsko penjanje.
V soteski Iški vintgar | naravni ambientni zvoki vode in ptic
Datum objave: 4.5.2022. Autor: Patrik Ar Opis. Slikovita soteska, ki jo je s časom izoblikovala reka Iška. Vabljeni k ogledu in poslušanju posnetka tega prelepega sproščujočega ambienta. Priporočljivo poslušanje s slušalkami 🎧. |
LJUBLJANSKO BARJE
SJEVERNIM KRIMSKIM PODNOŽJEM
Tomišelj
|
Podpeč
Jezero
Podpeško jezero
DOLINOM BOROVNIŠČICE
RAKITENSKA PLANOTA
Rakitna
MENIŠIJA
MOKREC (MOKRC)
JUGOISTOČNI DIO POBRĐA (HRIBOVJA)
Velikolaščanska pokrajina
Krvava Peč |
KOORDINATE 45.863914, 14.513928 NADMORSKA VISINA 731,9 m BROJ STANOVNIKA 20 (2020.) WIKIPEDIJA Krvava Peč
|
|
Krvava Peč je naselje na krškoj visoravni iznad kanjona Iške u općini Velike Lašče. Do teritorijalne reorganizacije u Sloveniji nalazila se u sastavu grada Ljubljane, odn. stare općine Vič–Rudnik.
Predaja o imenu. Krvava Peč doslovno znači 'krvava litica'. Izvorno se naselje zvalo Rožna vas. Sadašnji naziv se navodno temelji na događaju koji se zbio tijekom napada Osmanlija u kojem su napadači s obližnje litice bacili u klanac Iške u smrt dvije djevojke. U prošlosti je njemačko ime naselja bilo slično: Blutigenstein (doslovno, 'krvavi kamen'). Na popisu stanovništva 2011. godine, Krvava Peč je imala 21 stanovnika. Povijesni pregled. Sve kuće u selu izgorjele su 1914. godine od požara koje su zapalila djeca. Škola je osnovana 1927. godine. U selu i okolici bila je jaka partizanska aktivnost. Stoga su talijanski okupatori 22.3.1942. prvi put spalili naselje, a nakon obnove, selo je ponovno spaljeno 8.8. i tom prilikom svi muškarci su uhićeni i poslani u talijanski koncentracijski logor. Mjesto je često bilo polazište za djelovanje partizanskih postrojbi, kao i protiv protuudara okupatora. Tijekom Desetodnevnog rata 1991. godine Krvava Peč je služila kao sabirni centar za dezertere iz Jugoslavenske armije, uključujući vojnike, dočasnike i časnike. Centar je nadzirala slovenska 63. samostalna satnija. Pristup tom području kontrolirala je slovenska blokada ceste na Purkačama. Zgrada koja je služila kao sjedište sabirnog centra danas je Veteranski dom kojime upravlja Savez veterana rata za Sloveniju (ZVVS). Cerkev sv. Lenarta (crkva sv. Keonarda)
Mjesna crkva, na malom brežuljku jugozapadno od naselja, posvećena je svetom Leonardu (slo. Leneart) i pripada župi Rob. To je gotička građevina iz 16. stoljeća sa sačuvanim zidnim slikama. Barokni zvonik dograđen je 1667. godine. Vrijedi se uspeti do crkve, jer je s te lokacije, kao i s obližnjeg vidikovca, lijep pogled na okolna brda. 
Krvava Peč, ulaz u naselje
By Doremo - Vlastito djelo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=61099893 
Krvava Peč
Avtor: Doremo – Lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=61099899 |
Krvava Peč, rimokatolička crkva sv. Lenarta
By Doremo - Vlastito djelo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=61099892 
Krvava Perč, ostaci freske na zidu crkve sv. Lenarta
By Doremo - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=61099900 
Krvava Peč, Dom veterana
By Doremo - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=61119617 Opisi pješačko-planinarskih staza oko Krvave Peči na stranici Hribi.net
|
Kališče
|
Ruta Velike Lašče - Sv. Primož - Kališče - Velike Lašče U Velikim Laščama krenuti cestom prema Ulaci do raskrižja Ulaka - Podsmreka - Velika Slevica. Nastavljamo ravno kroz Podsmreku, rodnu kuću Josipa Stritara (1836.-1923.) do sela Kaplanovo, gdje na raskrižju skrećemo desno i nastavljamo do sela Logarji. Skrećemo lijevo u selo i nastavljamo cestom koja vodi prema selima Zgonče i Sv. Primož. Nedugo nakon zadnjih kuća markacija nas usmjerava desno na šumsku stazu koja se počinje uspinjati prema Sv. Primožu. Iz šume dolazimo do sela Zgonče, otkuda do crkvice na 817 m visok Sv. Primožu ima manje od 10 minuta hoda. Odavde se pruža prekrasan pogled na širu okolicu Velikog Lašča. Vraćamo se u Zgonče i krećemo dijelom makadamskom cestom, dijelom šumskom stazom do sela Gornje Kališče, a odavde većinom kroz šumu do sela Spodnje Kališče. Ubrzo nakon sela napuštamo stazu koja vodi do Krkove i desno od nje spuštamo se strmom šumskom stazom do Plešja, a odavde rubom pašnjaka do Karlovice. Slijedite dolinu do Kovpe, gdje napuštate cestu i nastavljate preko livade do ruba šume. Ovdje staza skreće desno u šumu i počinje se uspinjati prema Velikoj Slevici. Od crkve na Velikoj Slevici vodi nas makadamski put do kapelice. Ovdje na usamljenom raskrižju skrećemo desno u šumu i počinjemo se spuštati prema Velikim Laščama, gdje nakon oko pet sati umjerenog hoda završavamo naše putovanje. IZVOR PD Velike Lašče |
Praktično
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
Na Krimu postoji nekoliko dobro označenih pješačkih staza, a u nastavku su navedene samo neke od najpoznatijih:
- Mesnice – Krim (po cesti, laka staza)
- Jezero – Krim (laka staza)
- Dom v Iškem Vintgarju – Krim (strma staza)
- Rakitna - Krim (laka staza)
- Preserje – Krim (laka staza)
- Strahomer – Krim (laka staza)
- Jezero – Krim (laka staza)
- Iška – Krim (laka staza)
- Tomišelj – Krim (laka staza)
- Vrbljene – Krim (laka staza)
- Lovska koča Plahanov laz – Krim (laka staza)
- Dolenja Brezovica – Krim (laka staza)
BORAVAK
IZVORI I LITERATURA
|
ACCETTO, Marko: Gozdno in drugo rastje na levem bregu Iškega vintgarja. Acta Silvae et Ligni. 106. 2015. str. 1-121. (PDF)
TEKAVEC, Martina: Naravovarstveni vidiki upravljanja kmetije na območju Natura 2000. Diplomski rad. Univerza na Primorskem, Fakulteta za matematiko, naravoslovje in informacijske tehnologije. Koper, 2018. (PDF)
ANDREJ: Obeležja NOB na Krimu. MTB-itd, 3.4.2020. |
Izletniška karta Krajinskega parka Ljubljansko barje
Na poleđini karte dani su opći podaci o Ljubljanskom barju, opisi parkovnih staza te opisi važnih prirodnih i kulturnih spomenika. U posljednjem dijelu dani su i opisi istaknutih invazivnih stranih vrsta koje se javljaju na Ljubljanskom barju. Karta je objavljena u sklopu projekta Sava Ties. Mjerilo: 1:30 000 
|
