---

SREDIŠNJI POJAS >​ KRŠKE VISORAVNI (PLANOTE) SLOVENIJE I HRVATSKE > KRŠKE VISORAVNI NOTRANJSKE I DOLENJSKE > Krimsko hribovje

KRIMSKO HRIBOVJE

Područje: Krške visoravni (planote) Slovenije i Hrvatske
Grupa: Notranjsko-dolenjski plato
Država: Slovenija
Najviši vrh: 
Koordinate najvišeg vrha: 

O PLANINI PO KRAJU PRAKTIČNO

Krimsko pobrđe i visoravan Menišija (slov., Krimsko višavje, odn. Krimsko hribovje in planota Menišija) - smjestilo se južno od glavnog slovenskog grada Ljubljane, najveću visinu od 1107 metara dosiže u vrhu Krim.

Krimsko pobrđe građeno je od vapnenaca i dolomita. U reljefu Krimskog pobrđa i planinske pokrajine Menišija izdvajaju se visoravni (Rakitna, Menišija), uvale i polja u kršu. Radi se o tektonski aktivnom području - teren se i dalje izdiže. Najviši vrhovi su: Krim, Malinovec, Mokrec i dr.

Na dodiru pobrđa i ravnice Ljubljanskog barja nalazi se mnoštvo izvora. Rijeke koje izviru i protječu ovim krajem su Iška, Borovniščica, Bistra, Iščica, i dr. Iščica u dijelu svoga toka tvori sutjesku Iški Vintgar. Tu su i rijeke Ljubljanica i Želimeljščica.

Područje je šumovito - šume pokrivaju oko 77% površine - i ne pruža mnogo mogućnosti za intenzivniju poljoprivrednu proizvodnju. I naseljenost je slaba, samo 16 stanovnika/km2. 
Najveća naselja su Kamnik i Rakitna, a na zapadnom i južnom rubu područja to su Vrhnika, Logatec i Cerknica.

Iška

Iška je rijeka u Sloveniji, duga oko 31 km i jedna je od kraćih slovenskih rijeka. Tok rijeke je prilično pravocrtan. Sliv rijeke se proteže daleko na jug. Ima nekoliko izvora, a njezini glavni ogranak Iška i Zala (ušće je u Vrbcu) izviru, kod sela Lužarji, u podnožju Notranjske visoravni (slov. Notranjska planota), gdje izvire i većina drugih rijeka Notranjske. Teče ka sjeveru kroz krški teren i na tome putu usijeca sutjesku Iški Vintgar. U kotlini Ljubljansko barje utječe u rijeku Ljubljanicu kod sela Lipe, južno od glavnog grada Ljubljane. Iška pripada slivu Crnog mora. U svome slivu Iška skuplja vode pritoka Žmucov potok, Lašček, Malenca i Ločica. Ime je dobila po gradu Ig, kroz koji protječe.

Tijekom rujanskih poplava 2010. godine, u noći s 20. na 21.9. Iška je nestala u dijelu toka između Iške vasi i Strahomera; između dvije tektonske ploče otvorila se široka jama u koju se izlila rijeka. Par dana prije toga 18.8., zbog velikih kiša, Iška je imala rekordan protok od 327 m3/sec, izrazito je porastao njezin vodostaj, poplavila je svoje obale, i djelomice poplavila naselja Iška vas, Strahomer, Vrbljene i Tomišelj, gdje je probila nasip i navrla prema naseljima Brest i Matena. Slična se pojava dogodila tijekom 2. svjetskog rata, kada se jama pojavila na približno istom mjestu. Dana 25.10.2010. rijeka se vratila u svoje staro korito.
 
2014. godine, na dijelu toka između Iškog Vintgara i Lime u Ljubljanskom barju, otvorena je prirodoslovna poučna staza Put duž rijeke Iške "Okljuk" (Pot ob reki Iški "Okljuk"). Staza je duga 13 km i pogodna je i za obilazak biciklom. Uz nju se nalazi 11 informativnih ploča na kojima je ispriičana priča o rijeci Iškoj.

BROŠURA POUČNE STAZE (PDF)

Sutjeska Iški Vintgar
Autor: Yerpo, Wikipedija

IZVORI I LITERATURA

---

ŠIFRER, Milan: Nova dognanja o geomorfološkem razvoju Ljubljanskega barja. Geografski zbornik XXIII 1983. (1984.). (PDF)