|
|
KRŠKE VISORAVNI SLOVENIJE I HRVATSKE > PLANINE LIKE > LIČKA PLJEŠIVICA (PLJEŠEVICA) > Gorska skupina JI Plješivice s pobrđem Kokirna > Mazinska planina
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Gutešin vrh, 1416 m
Koordinate najvišeg vrha:
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Gutešin vrh, 1416 m
Koordinate najvišeg vrha:
O planini
|
|
UvodMazinska planina je malo poznato i malo posjećeno brdsko-planinsko područje smješteno na najistočnijem dijelu Like. Prostire se od Mazina u podnožju Kremena na sjeveru i sjeverozapadu do kanjona Dabašnice na jugu, te između Urljaja na zapadu i gornjeg Pounja na istoku. Južno od Dabašnice nalazi se planina Veliki Bukovnik.
Dok se u suvremeno vrijeme Mazinskom planinom naziva svo gorje i pobrđe od Mazinskog polja prema kanjonu Dabašnice i sjevernog ulaza u Srbski klanac, ranije se Mazinskom planinom obično nazivalo ono gorje koje okružuje Mazinsko polje i razdvaja ga od zavale Lapačkog polja, dok su se južnije prostirale druge planine i grebeni, od kojih je najpoznatija i najviša Čemernica s Gutešinim vrhom. Na istočnom podnožju Mazinske planine nalazi se vrelo rijeke Une (396 m n.v.). Najviši vrh Mazinske planine je Gutešin vrh (1416 m). Najatraktivniji dio ove planine je travnata visoravan Ravne Čemernice s koje se pruža širok pogled prema bosanskim planinama Osječenici, Ilici i Klekovači te dubokom kanjonu Dabašnice. Na planini postoje brojne staze, ali nisu markirane, što je možda i razlog što ona nije više posjećivana. Neki od mogućih smjerova pristupa su iz Donje Suvaje (u Pounju), iz smjera Bruvna ili izlaskom iz kanjona Dabašnice. Geološke zanimljivosti područja Mazinske planine i vrela Une su brojne: od raznolikih vrsta stijena koji diktiraju specifični reljef ove planine, preko pojava gipsa, sve do vrlo dubokog rasjeda (pukotine) u zemljinoj kori koji se nastavlja kroz dolinu Zrmanje preko Knina i dalje na jug, a uz kojeg je vezan i nastanak vrela Une. Na planini obitavaju obična srna, divlja svinja, smeđi medvjed (Ursus arctos), vuk, obični jelen, divlja mačka (Felis silvestris), šljuka bena (Scolopax rusticola) šljuka kokošica (Gallinago gallinago), jazavac, kune, obični zec, lisica, tvor, fazan, trčka skvržulj (poljska jarebica), vrana siva, svraka, šojka kreštalica (Garrulus glandarius). Sukladno Uredbi o ekološkoj mreži na ovome području nalazi se područje ekološke mreže značajno za vrste i stanišne tipove (POVS) HR2001373 - Lisac. U okolnim područjima tu su POVS HR2001069 - Kanjon Une i HR2001058 - Lička Plješivica te područja ekološke mreže značajno za ptice (POP) HR1000021 - Lička krška polja i POVS HR2000879 - Lapačko polje. Pravilnikom o strogo zaštićenim vrstama (Narodne novine, broj 144/2013 i 73/2016) strogo zaštićena je gnijezdeća i proljetna preletnička populacija šljuke kokošice (Gallinago gallinago) i šljuke bene (Scolopax rusticola). IZVOR HPD "Zagreb-Matica" ENGLISH SUMMARY: Mazin mountain
- |
-
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI: -
Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
|
Grebeni i kose Mazinske planine:
|
Pogled s Kremena prema Gutešinom vrhu
|
Priče iz planine
Mile Pavičić, Mazinsko polje
Tehnika: akvarel |
Po planini i po kraju
ZULEŠEVICA
|
Zuleševica (u nekim izvorima navedena kao Zureševica) je planinski prijevoj između Mazinskog i Donjolapačkog polja, kojime prolazi šumska cesta između Mazina i Donjeg Lapca. U ponekim izvorima naziva se planinom.
U knjizi Kotar Gračac u Narodnoosloboilackom ratu 1941-1945., u opisu granica gračačkog kotare navodi se: … Granice gračačkog kotara, sada općine Gračac, vode grebenom Velebita od Svetog brda do Koma, njegovog krajnjeg jugoistočnog ogranka, gdje uzvodno od velike okuke rijeke Zrmanje, južno od sela Palanke, presijeca Zrmanju, skreće na sjever i izbija na masiv Poštaka kojim vodi na sjeverozapad preko Srpskog klanca, planine Maglaja i Zureševice sa koje povija na zapad u planinu Kremen i Pločanski klanac, … Godine 1971. tiskana je knjiga Ličani na Zuleševici. Prva lička proleterska narodnooslobodilačka udarna brigada, autora Dušana Jankovića (izd. Beograd, 1971.) Tijekom Drugog svjetskog rata, u zimu 1943. godine, na Zuleševici se vodila bitka, dio operacije okupatorskih snaga, kolokvijalno nazvane Bitka na Uni. Kako bi proveli u djelo Hitlerove zapovjedi, njemački, talijanski i endehazijski zapovjednici konstruirali su plan za operaciju Weiss. Operacija je bila podijeljena u tri faze, koje su se uklapale jedna u drugu. Operacija Weiss I je za ciljeve imala uništenje partizana u okolici Karlovca, Ogulina, Gospića, Knina, Bosanskog Petrovca, Prijedora i Gline, te razoružanje i raspuštanje četničkih postrojba u zapadnoj NDH. U nastavku ofenzive (Weiss II) trebalo je uništiti partizane u području omeđenom gradovima Drvar, Glamoč, Livno, Jajce i Ključ, a operacijom Weiss III planirano je raspuštanje četničkih postrojba u istočnoj Hercegovini, Dalmaciji i Crnoj Gori. Te su tri operacije kolokvijalno nazvane: Bitka na Uni, Bitka na Neretvi i Bitka na Drini. Operacija Weiss I, ili Bitka na Uni odvijala se od 20.1. do 20.2.1943. Zahvaljujući teško izborenom njemačkom uspjehu na sjeveru postrojbe NOVJ koje su uspješno zadržavale Talijane i četnike na južnom dijelu bojišta bile su prisiljene na povlačenje. Talijani su napredovali do Ličkog Petrovog Sela, Krbavskog polja i Koreničke kotline. Divizija Sassari se probila do Gornjeg Lapca, ali je odbačena pod silovitim protuudarima I. hrvatskog korpusa (1, 5, 9. i 15. brigade) u borbama kod Zuleševice. Divizija je odstupila u Gračac, a odatle dalje prema Kninu. Četničke brigade koje su nastupale na desnom krilu divizije, kroz dolinu Une, morale su, također, odstupiti nakon talijanskog poraza. Talijani nisu prodrli u dubinu partizanskog teritorija, tako da su Plješivica i prsten sela od Drenovače do Gornjeg Lapca ostali slobodni i poslužili kao okupljalište iscrpljenog I. hrvatskog korpusa. Tako je završila Operacija Weiss I je završila. IZVOR Dinko Odak: IV. neprijateljska ofenziva – Bitka na Neretvi. Hrvatski povjesni portal, 31.3.2007. (HTML) |
Visoka lokva
Visoka lokva, kod Srkulja. Na ovom području postoje brojne vrtače u kojima se voda zadržava samo privremeno. Neka lokva u kojoj se voda zadržava preko čitave godine ne postoji.
Poljana
To su kosanice koje pripadaju stanovnicima Mazina. Zapisan je stariji naziv Duga poljana, a danas se čuje naziv Poljana.
LUMBARDENIK
|
Lumbardenik je naziv za vrh na Mazinskoj planini i sinonim za prijevoj i gorsko područje u blizini toga vrha. Kao što je to ponekad slučaj, tako je i ovdje, prema području prijevoja ili vrha u blizini prijevoja, nazivana i cijela planina (slični slučajevi su npr. Čakor i Sutorman u Crnoj Gori). Tako je i na karti objavljenoj u knjizi Radoslava Lopašića (Bihać i Bihaćka krajina: mjestopisne i poviestne crtice sa jednom zemljopisnom kartom i sa četrnaest slika, Matica Hrvatska, 1890.), u nastavku “Kuk planine”, a između prijevoja Zuleševice i Lumbardenika, Lumbardenik prikazan kao planina, smještena između Mazina i Lapca. Takve su pojave logične, jer su se u nekadašnja vremena ljudi penjali putevima prema prijevoju u planini, i cijeli bi uspon prema prijevoju izjednačili s usponom na planinu, pa bi tako govorili da idu preko Lumbardenika, preko planine. Također se i sam se put nazivao Lumbardenički drum. Prvo mjesto na lapačkoj (unskoj) strani u podnožju prijevoja Lumbardenik je Dobroselo.
Inače toponim Lumbardenik višestruko susrećemo na bliskom području. Na geografskoj sekciji Bihać (izdanje Vojnogeografskog instituta, dopunjena 1967, 1 :100.000) Lumbardenik je vrh (1101 m) zapadno od Gornjeg Lapca. A prem. Prema Ešrefu Kovačeviću (Granice Bosanskog Pašaluka - Prema Austriji i Mletačkoj Republici Prema Odredbama Karlovačkog Mira. Svjetlost. Sarajevo, 1973.), na sekciji Knin (izdavač isti, dopunjena 1958, 1 :100.000) Lumbardenik je jedna šuma južno od Mazinske planine a sjeveroistočno od Mazina, i jedan vrh koji leži sjeverozapadno od Velike Popine. Na staroj vojnoj topo-karti (1:25.000) upisano je Lubardenik. Na samom prevoju na Mazinskoj planini, kojim prelazi Lumbardanički drum, jedan se lokalitet (vrh) i danas naziva Pošta. Talijanska riječ pošta dolazi od naziva mjesta za izmjenu konja (od lat. posita statio - stalna postaja). Ovuda je prolazila granica Bosanskog pašaluka prema Austriji prema odredbama Karlovačkog mira (1699.), jer je granica vodila stalno bilom planina Ličke Plješivice. |
Prikaz Lumbardenika na staroj karti
Radoslav Lopašić, Bihać i Bihaćka krajina: mjestopisne i poviestne crtice sa jednom zemljopisnom kartom i sa četrnaest slika, Matica Hrvatska, 1890. Dobroselska satnija Područje Boričevca i Donjeg Lapca s okolicom obuhvaćala je Dobroselska satnija koja je imenovana po svome prvome sjedištu - Dobroselu, povoljno smještenom naselju podalje od granične crte, podno prijevoja Lumbardenik, između naseljenih zona u Lapačkom polju i gornjounskoj dolini. U jednom od upada osmalijske vojske, 1809. godine teže su oštećena naselja Donji i Gornji Lapac, te susjedna sela Boričevac i Oraovac. To je nametnulo potrebu novog preustroja organizacije, povezano s tim je 1826. godine sjedište satnije premješteno u Donji Lapac. WIKIPEDIJA |
LISAC (BREZOVAČKI)
Kako na širem području postoji više oronima Lisac, ovaj se Lisac, smješten sjeverozapadno od naselja Brezovac (Brezovac Dobroselski), naziva i Brezovački Lisac. Vrhovi su: Veliki Lisac (1119 m) i Mali Lisac.
Gredovita kosa
Gredovita kosa, jugozapadno od sela Brezovac. Tuda je prolazio put prema grebenu Čemernice na Mazinskoj planini.
STRMA ČEMERNICA
|
Viši dio Čemernice, s najvišim Gutešinim vrhom (1416 m) pruža se jugoistočno od Mazina, prema Dabašnici i naziva se Strma Čemernica. Drugi dio Čemernice - Mala Čemerica, nastavlja se sjevernim rubom kanjona Dabašnice, od Dabašnice prema Srbu, a na njemu se nalaze vrhovi Stražbenice: Mala Stražbenica (1183 m) i Stražbenica (1252 m). Na nadmorskoj visini oko 1130 metara, na području dodira Strme i Male Čemernice smjestila se gorska terasa - Ravna Čemernica.
Na Čemernici izvire i ponornica Bukovac, a na njenom grebenu ima više izvora čija je voda čuvena po svojoj hladnoći. Svi ti izvori poniru na njoj izuzev rječice Dabašnice. Dabašnica se u donjem toku, po izlasku iz kanjona na Srbsko polje (prema naselju Srb), naziva Srebrenica. Dabašnica izvire na Čemernici. Istoimeno selo, na ovoj rječici, nalazi se istočno od Srba. 
Gutešin vrhPowered by Wikiloc |
Linija razgraničenja Na ovome dijelu granice, granična linija između Otomanskog Carstva i Austrije po odredbama Karlovačkog mira (1699.), također je išla stalno grebenom planina Ličke Plješivice. Vodila je od granične humke na Brezovačkom Liscu, odakle je izlazila na Čemernicu, na čijem je vrhu "pored bunara" postavljena prva humka (za ovo područje - područje Srba). I druga humka postavljena je na Čemernici, "na mjestu poznatom pod nazivom Dabarštica". Treća humka postavljena je na vrhu brda "Kupiruha (Kupirovo, op.) koje se nalazi na završetku spomenute planine Čemernice". Sa ovoga vrha granična linija vodi na vrh Stražbenice, "koji gleda prema nahiji Srb". Na ovom vrhu postavljen je četvrti granični znak, a peti - velika gromila od kamenja - postavljen je "uvrh klanca Popina" (današnji Srbski klanac, op.), na desnoj strani puta, "uz jedno veliko stablo". IZVOR Ešref Kovačević, Granice Bosanskog Pašaluka (Prema Austriji i Mletačkoj Republici Prema Odredbama Karlovačkog Mira). Svjetlost. Sarajevo, 1973. |
STRAŽBENICA (MALA ČEMERNICA)
Vrelo rijeke Une
Rijeka Una izvire u vrelu atraktivne plavo-zelene boje, koje je okruženo šumom i visokim strmim liticama Stražbenice. Zaronivši u vrelo Une 2016. godine u okviru međunarodne ekspedicije talijanski speleoronilac Luigi Casati dosegnuo je dubinu od 248 m, najveću u Hrvatskoj.
U vrijeme turističke sezone ulaz na područje vrela se naplaćuje.
U vrijeme turističke sezone ulaz na područje vrela se naplaćuje.
Kupirovo
Srbski klanac
Praktično
IZVORI I LITERATURA
BIKIĆ, Karlo: Gospodarenje smeđim medvjedom (Ursus arctos) na području lovišta "XIII/17 Mazinska planina". Završni rad. Sveučilište u Zagrebu, Fakultet šumarstva i drvne tehnologije. Zagreb, 2021. (PDF)
- Sažetak. Ovaj rad posebno će se posvetiti gospodarenju smeđim medvjedom na području lovišta „Mazinska planina“. U početku će se kratko opisati glavne karakteristike smeđeg medvjeda i posebna pravila koja se odnose na njegovo posebno gospodarenje kao zaštićenom vrstom. Posebno će se obratit pozornost na rasprostranjenost smeđeg medvjeda i na broj populacija jer glavni problem kod smeđeg medvjeda je mali broj populacija koje se danas sve više povećavaju i daju nam zeleno svijetlo kod daljnjeg razvoj smeđeg medvjeda na našem području. Glavni cilj rada je otkriti na temelju podataka dobivenih od lovoovlaštenika kako se gospodari u lovištu sa smeđim medvjedom, i jesu li se populacije medvjeda na području lovišta povećale i kakvih su trofejnih vrijednosti grla smeđeg medvjeda. Rad obuhvaća podatke vezane za posljednjih pet godina u lovištu i na temelju njih će se moći donijeti zaključak o kvaliteti gospodarenja i trofejnoj vrijednosti smeđeg medvjeda u lovištu. Rezultati rada prikazuju da se u lovištu gospodari dobro, smeđi medvjed na području lovišta u posljednjih pet godina ima zavidan broj s obzirom na površinu lovišta, iz odstrijeljenih medvjeda možemo zaključiti da se u lovištu nalaze jedinke iznimne trofejne vrijednosti koje se mogu mjeriti s bilo kojim drugim lovištem u Europi. Lovoovlaštenik i njegovi suradnici posebno vode brigu o kvalitetnom životu medvjeda unutar lovišta, osiguravajući mu dovoljno ishrane različitom hranom biljnog i životinjskog podrijetla. Na kraju se iz svega može zaključiti da uz pažljivo praćenje populacije i podpomaganje u njihovom životu može dovesti do iznimnog povećanja ne samo broja populacije nego i trofejne vrijednosti smeđeg medvjeda.
