|
|
KRŠKE VISORAVNI SLOVENIJE I HRVATSKE > PLANINE LIKE > LIČKA PLJEŠIVICA (PLJEŠEVICA) > Gorska skupina JI Plješivice s pobrđem Kokirna > Mazinska planina
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Gutešin vrh, 1416 m
Koordinate najvišeg vrha:
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Gutešin vrh, 1416 m
Koordinate najvišeg vrha:
O planini
|
|
UvodMazinska planina je malo poznato i malo posjećeno brdsko-planinsko područje smješteno na najistočnijem dijelu Like. Prostire se od Mazina u podnožju Kremena na sjeveru i sjeverozapadu do kanjona Dabašnice na jugu, te između Urljaja na zapadu i gornjeg Pounja na istoku. Južno od Dabašnice nalazi se planina Veliki Bukovnik. Cijelu Mazinsku planinu ponekad nazivaju i strmom Čemernicom - po njezinom najvišem dijelu, a u njezin sastav ubrajaju i neka okolna rubna brda, poput Urljaja i dr.
Dok se u suvremeno vrijeme Mazinskom planinom naziva svo gorje i pobrđe od Mazinskog polja prema kanjonu Dabašnice i sjevernog ulaza u Srbski klanac, ranije se Mazinskom planinom obično nazivalo ono gorje koje okružuje Mazinsko polje i razdvaja ga od zavale Lapačkog polja, dok su se južnije prostirale druge planine i grebeni, od kojih je najpoznatija i najviša Čemernica s Gutešinim vrhom. U istočnom podnožju Mazinske planine nalazi se vrelo rijeke Une (396 m n.v.). Najviši vrh Mazinske planine je Gutešin vrh (1416 m). Najatraktivniji dio ove planine je travnata visoravan Ravne Čemernice s koje se pruža širok pogled prema bosanskim planinama Osječenici, Ilici i Klekovači te dubokom kanjonu Dabašnice. Na planini postoje brojne staze i šumske ceste, ali one nisu markirane, što je možda i razlog što ona nije više posjećivana. Neki od mogućih smjerova pristupa su iz Donje Suvaje (u Pounju), iz Brezovca Dobroselskog, iz smjera Bruvna ili izlaskom iz kanjona Dabašnice. Geološke zanimljivosti područja Mazinske planine i vrela Une su brojne: od raznolikih vrsta stijena koji diktiraju specifični reljef ove planine, preko pojava gipsa, sve do vrlo dubokog rasjeda (pukotine) u zemljinoj kori koji se nastavlja kroz dolinu Zrmanje preko Knina i dalje na jug, a uz kojeg je vezan i nastanak vrela Une. Na planini obitavaju obična srna, divlja svinja, smeđi medvjed (Ursus arctos), vuk, obični jelen, divlja mačka (Felis silvestris), šljuka bena (Scolopax rusticola) šljuka kokošica (Gallinago gallinago), jazavac, kune, obični zec, lisica, tvor, fazan, trčka skvržulj (poljska jarebica), vrana siva, svraka, šojka kreštalica (Garrulus glandarius). Sukladno Uredbi o ekološkoj mreži na ovome području nalazi se područje ekološke mreže značajno za vrste i stanišne tipove (POVS) HR2001373 - Lisac. U okolnim područjima tu su POVS HR2001069 - Kanjon Une i HR2001058 - Lička Plješivica te područja ekološke mreže značajno za ptice (POP) HR1000021 - Lička krška polja i POVS HR2000879 - Lapačko polje. Pravilnikom o strogo zaštićenim vrstama (Narodne novine, broj 144/2013 i 73/2016) strogo zaštićena je gnijezdeća i proljetna preletnička populacija šljuke kokošice (Gallinago gallinago) i šljuke bene (Scolopax rusticola). IZVOR HPD "Zagreb-Matica" ENGLISH SUMMARY: Mazin mountain
- |
-
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI: -
Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
|
Grebeni i kose Mazinske planine:
|
Pogled s Kremena prema Gutešinom vrhu
|
PRIRODA
|
Bosanski ljiljan (žuti bosanski ljiljan; lat. Lilium bosniacum).
Vrsta ljiljana koja raste na gorskim travnjacima i grmljem obraslim obroncima bosanskih i dinarskih planina (endem središnjih Dinarida; BIH: brojne planine Bosne i Hercegovine; u Hrvatskoj: Lika, dalmatinska Zagora, Dinara i Velebit; Crna Gora). Naraste do visine između 30 i 90 cm. Cvate u svibnju i lipnju. Na vrhu stabljike obično se nalazi jedan viseći cvijet narančasto žute boje. Latice su debele i savijene unatrag. Prašnici strše. Raste na kraškim grebenima od 1,200 do 1,900 m. |
|
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Priče iz planine
Mile Pavičić, Mazinsko polje
Tehnika: akvarel |
Po planini i po kraju
Mazin
|
LIKA KOJA IZUMIRE- LIČKO SELO MAZIN
Datum objave: 17.2.2021. Autor: Mijo Jaić Opis. Danas putujemo u Ličko selo Mazin koji također polako izumire. Na putu je između Bruvna i D. lapca. |
ZULEŠEVICA
|
Zuleševica (u nekim izvorima navedena kao Zureševica) je planinski prijevoj između Mazinskog i Donjolapačkog polja, kojime prolazi šumska cesta između Mazina i Donjeg Lapca. U ponekim izvorima naziva se planinom.
U knjizi Kotar Gračac u Narodnoosloboilackom ratu 1941-1945., u opisu granica gračačkog kotare navodi se: … Granice gračačkog kotara, sada općine Gračac, vode grebenom Velebita od Svetog brda do Koma, njegovog krajnjeg jugoistočnog ogranka, gdje uzvodno od velike okuke rijeke Zrmanje, južno od sela Palanke, presijeca Zrmanju, skreće na sjever i izbija na masiv Poštaka kojim vodi na sjeverozapad preko Srpskog klanca, planine Maglaja i Zureševice sa koje povija na zapad u planinu Kremen i Pločanski klanac, … Godine 1971. tiskana je knjiga Ličani na Zuleševici. Prva lička proleterska narodnooslobodilačka udarna brigada, autora Dušana Jankovića (izd. Beograd, 1971.) Tijekom Drugog svjetskog rata, u zimu 1943. godine, na Zuleševici se vodila bitka, dio operacije okupatorskih snaga, kolokvijalno nazvane Bitka na Uni. Kako bi proveli u djelo Hitlerove zapovjedi, njemački, talijanski i endehazijski zapovjednici konstruirali su plan za operaciju Weiss. Operacija je bila podijeljena u tri faze, koje su se uklapale jedna u drugu. Operacija Weiss I je za ciljeve imala uništenje partizana u okolici Karlovca, Ogulina, Gospića, Knina, Bosanskog Petrovca, Prijedora i Gline, te razoružanje i raspuštanje četničkih postrojba u zapadnoj NDH. U nastavku ofenzive (Weiss II) trebalo je uništiti partizane u području omeđenom gradovima Drvar, Glamoč, Livno, Jajce i Ključ, a operacijom Weiss III planirano je raspuštanje četničkih postrojba u istočnoj Hercegovini, Dalmaciji i Crnoj Gori. Te su tri operacije kolokvijalno nazvane: Bitka na Uni, Bitka na Neretvi i Bitka na Drini. Operacija Weiss I, ili Bitka na Uni odvijala se od 20.1. do 20.2.1943. Zahvaljujući teško izborenom njemačkom uspjehu na sjeveru postrojbe NOVJ koje su uspješno zadržavale Talijane i četnike na južnom dijelu bojišta bile su prisiljene na povlačenje. Talijani su napredovali do Ličkog Petrovog Sela, Krbavskog polja i Koreničke kotline. Divizija Sassari se probila do Gornjeg Lapca, ali je odbačena pod silovitim protuudarima I. hrvatskog korpusa (1, 5, 9. i 15. brigade) u borbama kod Zuleševice. Divizija je odstupila u Gračac, a odatle dalje prema Kninu. Četničke brigade koje su nastupale na desnom krilu divizije, kroz dolinu Une, morale su, također, odstupiti nakon talijanskog poraza. Talijani nisu prodrli u dubinu partizanskog teritorija, tako da su Plješivica i prsten sela od Drenovače do Gornjeg Lapca ostali slobodni i poslužili kao okupljalište iscrpljenog I. hrvatskog korpusa. Tako je završila Operacija Weiss I je završila. IZVOR Dinko Odak: IV. neprijateljska ofenziva – Bitka na Neretvi. Hrvatski povjesni portal, 31.3.2007. (HTML) |
Visoka lokva
Visoka lokva, kod Srkulja. Na ovom području postoje brojne vrtače u kojima se voda zadržava samo privremeno. Neka lokva u kojoj se voda zadržava preko čitave godine ne postoji.
Poljana
To su kosanice koje pripadaju stanovnicima Mazina. Zapisan je stariji naziv Duga poljana, a danas se čuje naziv Poljana.
LUMBARDENIK
|
Lumbardenik je naziv za vrh na Mazinskoj planini i sinonim za prijevoj i gorsko područje u blizini toga vrha. Kao što je to ponekad slučaj, tako je i ovdje, prema području prijevoja ili vrha u blizini prijevoja, nazivana i cijela planina (slični slučajevi su npr. Čakor i Sutorman u Crnoj Gori). Tako je i na karti objavljenoj u knjizi Radoslava Lopašića (Bihać i Bihaćka krajina: mjestopisne i poviestne crtice sa jednom zemljopisnom kartom i sa četrnaest slika, Matica Hrvatska, 1890.), u nastavku “Kuk planine”, a između prijevoja Zuleševice i Lumbardenika, Lumbardenik prikazan kao planina, smještena između Mazina i Lapca. Takve su pojave logične, jer su se u nekadašnja vremena ljudi penjali putevima prema prijevoju u planini, i cijeli bi uspon prema prijevoju izjednačili s usponom na planinu, pa bi tako govorili da idu preko Lumbardenika, preko planine. Također se i sam se put nazivao Lumbardenički drum. Prvo mjesto na lapačkoj (unskoj) strani u podnožju prijevoja Lumbardenik je Dobroselo.
Inače toponim Lumbardenik višestruko susrećemo na bliskom području. Na geografskoj sekciji Bihać (izdanje Vojnogeografskog instituta, dopunjena 1967, 1 :100.000) Lumbardenik je vrh (1101 m) zapadno od Gornjeg Lapca. A prem. Prema Ešrefu Kovačeviću (Granice Bosanskog Pašaluka - Prema Austriji i Mletačkoj Republici Prema Odredbama Karlovačkog Mira. Svjetlost. Sarajevo, 1973.), na sekciji Knin (izdavač isti, dopunjena 1958, 1 :100.000) Lumbardenik je jedna šuma južno od Mazinske planine a sjeveroistočno od Mazina, i jedan vrh koji leži sjeverozapadno od Velike Popine. Na staroj vojnoj topo-karti (1:25.000) upisano je Lubardenik. Na samom prevoju na Mazinskoj planini, kojim prelazi Lumbardanički drum, jedan se lokalitet (vrh) i danas naziva Pošta. Talijanska riječ pošta dolazi od naziva mjesta za izmjenu konja (od lat. posita statio - stalna postaja). Ovuda je prolazila granica Bosanskog pašaluka prema Austriji prema odredbama Karlovačkog mira (1699.), jer je granica vodila stalno bilom planina Ličke Plješivice. |
Prikaz Lumbardenika na staroj karti
Radoslav Lopašić, Bihać i Bihaćka krajina: mjestopisne i poviestne crtice sa jednom zemljopisnom kartom i sa četrnaest slika, Matica Hrvatska, 1890. Dobroselska satnija Područje Boričevca i Donjeg Lapca s okolicom obuhvaćala je Dobroselska satnija koja je imenovana po svome prvome sjedištu - Dobroselu, povoljno smještenom naselju podalje od granične crte, podno prijevoja Lumbardenik, između naseljenih zona u Lapačkom polju i gornjounskoj dolini. U jednom od upada osmalijske vojske, 1809. godine teže su oštećena naselja Donji i Gornji Lapac, te susjedna sela Boričevac i Oraovac. To je nametnulo potrebu novog preustroja organizacije, povezano s tim je 1826. godine sjedište satnije premješteno u Donji Lapac. WIKIPEDIJA |
LISAC (BREZOVAČKI)
Kako na širem području postoji više oronima Lisac, ovaj se Lisac, smješten sjeverozapadno od naselja Brezovac (Brezovac Dobroselski), naziva i Brezovački Lisac. Vrhovi su: Veliki Lisac (1119 m) i Mali Lisac.
Gredovita kosa
Gredovita kosa, jugozapadno od sela Brezovac. Tuda je prolazio put prema grebenu Čemernice na Mazinskoj planini.
Polje
Brezovac Dobroselski
|
|
Klanci
Točkova draga
|
|
Razboj
STRMA ČEMERNICA
|
Viši dio Čemernice, s najvišim Gutešinim vrhom (1416 m) pruža se jugoistočno od Mazina, prema Dabašnici i naziva se Strma Čemernica. Drugi dio Čemernice - Mala Čemerica, nastavlja se sjevernim rubom kanjona Dabašnice, od Dabašnice prema Srbu, a na njemu se nalaze vrhovi Stražbenice: Mala Stražbenica (1183 m) i Stražbenica (1252 m). Na nadmorskoj visini oko 1130 metara, na području dodira Strme i Male Čemernice smjestila se gorska terasa - Ravna Čemernica.
Na Čemernici izvire i ponornica Bukovac, a na njenom grebenu ima više izvora čija je voda čuvena po svojoj hladnoći. Svi ti izvori poniru na njoj izuzev rječice Dabašnice. Dabašnica se u donjem toku, po izlasku iz kanjona na Srbsko polje (prema naselju Srb), naziva Srebrenica. Dabašnica izvire na Čemernici. Istoimeno selo, na ovoj rječici, nalazi se istočno od Srba. 
|
Linija razgraničenja Na ovome dijelu granice, granična linija između Otomanskog Carstva i Austrije po odredbama Karlovačkog mira (1699.), također je išla stalno grebenom planina Ličke Plješivice. Vodila je od granične humke na Brezovačkom Liscu, odakle je izlazila na Čemernicu, na čijem je vrhu "pored bunara" postavljena prva humka (za ovo područje - područje Srba). I druga humka postavljena je na Čemernici, "na mjestu poznatom pod nazivom Dabarštica". Treća humka postavljena je na vrhu brda "Kupiruha (Kupirovo, op.) koje se nalazi na završetku spomenute planine Čemernice". Sa ovoga vrha granična linija vodi na vrh Stražbenice, "koji gleda prema nahiji Srb". Na ovom vrhu postavljen je četvrti granični znak, a peti - velika gromila od kamenja - postavljen je "uvrh klanca Popina" (današnji Srbski klanac, op.), na desnoj strani puta, "uz jedno veliko stablo". IZVOR Ešref Kovačević, Granice Bosanskog Pašaluka (Prema Austriji i Mletačkoj Republici Prema Odredbama Karlovačkog Mira). Svjetlost. Sarajevo, 1973. 
|
|
|
RAVNA ČEMERNICA
|
|
OSOVNJAČA
ČARDAČIĆ
|
|
Krajevi
|
|
MALA ČEMERNICA
Karta grebena Male Čemernice
Izvor: http://preglednik.arkod.hr/ |
VRŠIĆ
STRAŽBENICA
MALA STRAŽBENICA
|
Orlova greda
PLEĆA
KANJON DABAŠNICE
Plećina
Potok Bjeljevac
|
Sklop
|
Dabašnica (naselje)
Ruševne kuće nekadašnjeg sela Dabašnice
Vrh Stražbenica u pozadini 
Područje sela Dabašnice
Izvor: http://preglednik.arkod.hr/ Zaselci koji čine selo Dabašnicu su: Petrovići, Obradovići, Nokovići, Mandići, Vejini, Ličiine, Miljuši i Čiče.
Selo Dabašnicu osnovao je Stanko Petrović, krvni rođak Petra Petrovića Njegoša, negdje krajem 18. stoljeća bježeći pred Osmanlijama. Tu se naselio upravo zbog obilja vode i dobrog zaklona u kanjonu okruženom planinama. Selo je od 1990-tih godina napušteno, zaraslo u šumu, a vide se samo ostaci škole, crkve sv. Luke i pojedinačnih kuća. PRENESENO
Slobodan B. Medojević CRNOGORAC KTITOR CRKVE I ŠKOLE U HRVATSKOJ Crnogorci u Hrvatskoj, kao tradicionalna manjinska zajednica baštine i jedan broj značajnih spomenika materijalne kulture. Nauka, ukoliko izuzmemo Peroj, na žalost, nije značajnije tretirala povijest crnogorske zajednice u Hrvatskoj, a ono što je naučno valorizovano je samo segmentarni prikaz jedne, vjerujemo mnogo opširnije i bogatije povjesne priče o Crnogorcima u Hrvatskoj i suživotu Crnogoraca i Hrvata u Hrvatskoj. Polazeći od ove činjenice, uz potporu urednika Crnogorskog glasnika, dr. Zorana Draškovića kao i tajnika NZCH, Danila Ivezića, krenulo se u jedno ozbiljnije istraživanje tragova crnogorske povijesti u Hrvatskoj. U istraživanje smo krenuli sa izvjesnim kapitalom znanja i dobrim smjernicama koje su obećavale rezultate. Poslije upornog i relativno dugog i napornog istraživanja Crnogorske bibliografije, došli smo do potvrde ranije nepotvrđene pretpostavke da je u Hrvatskoj, u Lici u malom selu Dabašnici blizu Srba jedan Crnogorac (kasnije smo saznali da se zove Luka Petrović) bio ktitor crkve i škole! Naša potraga dovela nas je do prvog materijalnog dokaza koji bi potvrdio našu pretpostavku -Glasa Crnogorca iz 1874 godine. Njegov jedini primjerak pronašli smo u Centralnoj narodnoj biblioteci Crne Gore na Cetinju. Pošto je unikatni primjerak bio u muzejskom odjeljenju biblioteke, te nam nije bio dostupan, potražili smo pomoć ljubaznog osoblja na čelu sa gospođicom Milenijom Vračar koja nam je veoma brzo obezbijedila mikrofilmovanu verziju Glasa Crnogorca od avgusta 1874. koja je sadržavala tekst koji nam je do tada bio jedino svjedočanstvo istinitosti naše pretpostavke. Tekst nepoznatog autora, u rubrici ”Sa Tromeđe”, datiran 20. avgusta 1874. donio nam je informacije koje smo do tada priželjkivali, a svojom iscrpnošću je i premašio sva naša očekivanja: Tekst počinje između ostaloga za nas vrijednim informacijama o porijeklu kitora crkve i škole u Dabašnici, kao i opisom naselja Dabašnice: ”Jučer proslavi općina dašnička najljepši dan od njezina postanka; taj dan i veselje pobududi i mene da upoznam čitaoce ovog vrijednog lista sa ovim mjestom. Koncem prošloga stoljeća (negdje u krajem XVIII vijeka u vijeme Sv. Petra Cetinjskoga-prim aut.) naseli Stanko Petrović iz Njeguša (poslije poznati Sječivica ovu pustaru, iz razloga što je ovaj predjel, visokim planinama i golenim stuijenama, kao i Crna Gora ograđen, da se od nijedne strane sa kolima, a posve teško i sa konjima u isto mjesto prići može. On odanlen mnogo straha zadade turcima”. Izvjesno je prema ovom napisu da je Stanko Petrović, Crnogorac sa Njeguša krvni srodnik tada vladičanske – vladarske kuće Petrovića Njeguša. Očigledno je da je bio veliki junak čim je ponio epitet ”Sječivica”. Praktično, Stanko Petrović je i osnovač i prvi naseljenik sela Dabašnica. Dalje se kaže o samom mjestu i njegovim stanovnicima slijedeće: ”Od to doba do danas neseli se i rasplodi se stanovništvo na 550 duša, od kojih je danas zdravijeh i krepkijeh 130 do 150 vojnika na branik za svoj dom i slobodu stati moglo, a to je rijetkost da od 5 duša jedan vojevati bi mogao. Uzrok tome biti će mislim najveći, što su posve zdrave i nebrojene vode i veliki bregovi opkolili to mjesto. Ovo selo kroz cio jedan vijek bješe bez crkve. Najbliža crkva u Srbu dalje je od dva sata, a njihova nadlježna parohija čak u Suvaji, koja je tri sata udaljena; tako moradoše ovi stanovnici graditi crkvu i školu, plaćati sveštenika i učitelja, pa zato neki imadoše koristi pa od jedne pa od druge strane, da pače neki stanovnici umriješe, te se pokopaše bez sveštenika, mnoga djeca umriješe nekrštena, i bješe slučajeva da su neke mladoženje kod vjenčanja prvi put u Crkvu zakoračili”. O ktitoru crkve i škole dalje se navodi slijedeće: ”Do danas primjetiti možemo, da iz ovog mjesta tečejem bijaše navedenog stoljeća 6 mladića u školi, od kojih su dva samo što ostaše ovđe, pa jedva nešto čitati znadu, ostala 4 nešto bolje prijonuše sa knjigom i odoše u svijet. Među njima odlikovao se praunuk Sječivice, opšte poznati rodoljub i deumorni radnik za narod Luka Petrović, sad u Karlovcu. Baveći se u svijetu nije on zaboravio svoje rodno mjesto, uviđe prijeku nuždu u narodu svome , potpomože on stanovništvo ovo u toj gladnoj godini gotovijem novcem, i zauze se kod nadlježne vlasti i izradi pravo, podići crkvu i školu, i nastoji dalje pribaviti svojoj braći sveštenika i učitelja, pa su se kako rekoh sastalo više valjanijeh težaka i iz okoline rodoljuba i obližnjijeh svještenika koji proslaviše dovršenje zida za školu i crkvu, na kome nad vratima stoji natpis: (Oko svevidećeg) Božjom pomoći, narodnijem trudom, državnom potporom neumornim požrtvovanjem Luka Petrović Podiže crkvu i školu, hram svetoga Luke U Dabašnici, 18/7 1874. U daljem tekstu autor se laskavim riječima zahvalnosti i poštovanja obraća ktitoru Luki Petroviću sa pozivom da se veoma brzo osveti ”ovaj važni dom”. Uzimajući navedene informacije u obzir, možemo sa sigunošću konstatovati porijeklo Luke Petrovića, njegovu humanost i posvećenost opštim humanističkim i duhovnim vrijednostima. Ono što ostaje kao nepoznanica, a na koju je nužno dati odgovor je -ko je Luka Petrović: kada je rođen, gdje se školovao; njegova karijera; koliko je dugo živio u Karlovcu i da li je tamo živio i radio do svoje smrti i kada je preminuo?! Da li je crkva i škola u Dabašnici njegovo najveće djelo i da li je ono jedino, ili je to bio samo početak jednog kontinualnijeg humanog rada?! Kakvi god da su odgovori na brojna otvorena pitanja, nama ostaje veilki ponos i obaveza da se ime Luke Petrovića, Crnogorca iz Hrvatske sačuva od zaborava za budućnost kojoj je toliko sebe dao! *Crnogorski glasnik, XI/2010, 66, 40-41 IZVOR Crnogorac ktitor crkve i škole u Hrvatskoj. Montenegrina.net |
LIKA DANAS - LIČKO SELO DABAŠNICA IZGUBLJENO U VRLETIMA STRME ČEMERNICE ...
Datum objave: 3.11.2021. Autor: Mijo Jaić Opis. Ovo je potraga za izgubljenim Ličkim selom Dabašnicom. Ovo selo duboko je u kanjonu Strme Čemernice zapušteno je a ipak živopisno. Powered by Wikiloc
Ajderovac - Dabašnica - Ravna Čemernica - Stražbenica UPOZORENJE !! Ruta je označena kao teška iz razloga što je područje napuštenog sela Dabašnice sve zapuštenije a staze i putovi su sve zarašteniji te po njima prolazi malo ljudi. To se posebno odnosi na dio staze koji sam na karti uz pomoć FOTOGRAFIJA označio kao TOČKA/POINT A i TOČKA/POINT B--- Taj se dio nalazi između hranilišta za divljač (gdje završava kolni šumski put) i stare stočarske staze kojom se izlazi na visoravan Ravne Čemernice i greben Stražbenice. Mi smo za prolaz između točke A i B odabrali pratiti i penjati se uz dva šumska usjeka (vododerina) koji već poprilično obrastaju grmljem te je ponekad potrebno probijati se kroz njega i tražiti prolaze. Početak spomenute stare stočarske staze je livadama nešto istočnije od ovih šumskih usjeka i u nastavku pojilišta, ali i te livade također sve više prekriva divlja vegetacija. Međutim, put je orijentacijski lakši kada se izađe na stari stočarski put, a kada se izbije na Ravnu Čemerncicu i greben Stažbenice, staza je jasna i vrlo atraktivna, a vidici s nje su izvanredni - kako na okolne grebene Mazinske planine, tako i na zapadnu Bosnu i bosansko Pounje, hrvatsko Gornje Pounje i na Poštak. |
Ajderovac
Područje sela Ajderovac
Izvor: http://preglednik.arkod.hr/ |
Vrelo rijeke Une
|
Rijeka Una izvire nedaleko od mjesta Neteka u vrelu koje je okruženo šumom i visokim strmim liticama Stražbenice. Izvor rijeke Une, hidrološki je spomenik prirode, odnosno mjesto gdje se od izvorske vode formira modro-zeleno jezero koje se nalazi na 398 metara nadmorske visine. Zaronivši u vrelo Une 2016. godine u okviru međunarodne ekspedicije talijanski speleoronilac Luigi Casati dosegnuo je dubinu od 248 m, najveću u Hrvatskoj. Sam izvor rijeke Une je prema podacima Natura Jadera, Javne ustanove na području Zadarske županije za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode, najdublji istraženi krški izvor u području Dinarida i peti po dubini izvor u svijetu.
U vrijeme turističke sezone ulaz na područje vrela se naplaćuje. |
Kupirovo
Srbski klanac
Praktično
IZVORI I LITERATURA
BIKIĆ, Karlo: Gospodarenje smeđim medvjedom (Ursus arctos) na području lovišta "XIII/17 Mazinska planina". Završni rad. Sveučilište u Zagrebu, Fakultet šumarstva i drvne tehnologije. Zagreb, 2021. (PDF)
- Sažetak. Ovaj rad posebno će se posvetiti gospodarenju smeđim medvjedom na području lovišta „Mazinska planina“. U početku će se kratko opisati glavne karakteristike smeđeg medvjeda i posebna pravila koja se odnose na njegovo posebno gospodarenje kao zaštićenom vrstom. Posebno će se obratit pozornost na rasprostranjenost smeđeg medvjeda i na broj populacija jer glavni problem kod smeđeg medvjeda je mali broj populacija koje se danas sve više povećavaju i daju nam zeleno svijetlo kod daljnjeg razvoj smeđeg medvjeda na našem području. Glavni cilj rada je otkriti na temelju podataka dobivenih od lovoovlaštenika kako se gospodari u lovištu sa smeđim medvjedom, i jesu li se populacije medvjeda na području lovišta povećale i kakvih su trofejnih vrijednosti grla smeđeg medvjeda. Rad obuhvaća podatke vezane za posljednjih pet godina u lovištu i na temelju njih će se moći donijeti zaključak o kvaliteti gospodarenja i trofejnoj vrijednosti smeđeg medvjeda u lovištu. Rezultati rada prikazuju da se u lovištu gospodari dobro, smeđi medvjed na području lovišta u posljednjih pet godina ima zavidan broj s obzirom na površinu lovišta, iz odstrijeljenih medvjeda možemo zaključiti da se u lovištu nalaze jedinke iznimne trofejne vrijednosti koje se mogu mjeriti s bilo kojim drugim lovištem u Europi. Lovoovlaštenik i njegovi suradnici posebno vode brigu o kvalitetnom životu medvjeda unutar lovišta, osiguravajući mu dovoljno ishrane različitom hranom biljnog i životinjskog podrijetla. Na kraju se iz svega može zaključiti da uz pažljivo praćenje populacije i podpomaganje u njihovom životu može dovesti do iznimnog povećanja ne samo broja populacije nego i trofejne vrijednosti smeđeg medvjeda.
