SREDIŠNJI POJAS > KRŠKE VISORAVNI SLOVENIJE I HRVATSKE > VELIKA KAPELA > Smolnik (kod Breza)
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Veliki Smolnik, 1270 m
Koordinate najvišeg vrha:
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Veliki Smolnik, 1270 m
Koordinate najvišeg vrha:
ZEMLJOPIS
U novljanskom i senjskom zaleđu razlikujemo tri morfološke cjeline:
a) uska podgorska ravan, b) stožaste glavice razdvojene udolinama i c) visokoplaninska zona. Visokoplaninska zona - Kapelski prostor Kapelski prostor je velike reljefne dinamike. Dinarski smjer pružanja povija na liniji Smolnik-Javornica gotovo u smjer sjever-jug. Izohipsa 1000 m okružuje visoke dijelove veoma nemirnog reljefa, koji čine gotovo 2/3 kraja. Možemo izdvojiti dva dijela: viši sjeverozapadni i niži jugoistočni. Viši SZ dio ima izgled valovite visoravni blago nagnute prema moru. Nad njom se izdižu stožaste glavice, paralelni grebeni i bila male relativne visine, koje razdvajaju ponikve, doce i uvale. Visoravan s jugozapada zatvaraju Veliko Brdo (1152), Crni vrh (1182), Veliki Smolnik (1279) i Ričičko bilo (1286 m), a sa sjeveroistoka Gradina (1318), Samarske (1294) i Bijele stijene (1335) i Velika Javomica (1375 m). Ističu se Vukova kola (1277 m) sa svojim točilima, škrapama, ponikvama i impozantne Bijele stijene sa svojom surovom ljepotom, uokvirene tamnom cmogoričnom šumom. Custa šuma prekriva kršku podlogu, teren je neprohodan, reljefna plastika kaotična, a orijentacija veoma teška. Niži jugoistolni dio čine »dulibe«, udoline između dva niza paralelnih grebena međusobno udaljenih oko 6 km. Zapadni čine Ričičko bilo, Zapadak (1272), Černi vrh (1167), Čubrin vrh (1146) i Sučević bilo (1140). Istočni greben čine Bijela greda (1105) i Vidina greda (1014), dok s juga prostor zatvaraju Miškovo bilo (1096) i Crno bilo (1013 m). U udolini su dvije uvale koje se u ovim krajevima (i u Velebitu) zovu »dulibe«. Sjeverno je Duliba (dno na 680 m) i južno Micina duliba (640 m) koja je veća, 3,5 х 1,5 km. Dulibe su najniži dio šume. IZVOR TEKSTA BIRG, Vladimir: Šumsko gospodarenje u zaleđu Novog Vinodolskog. Članak. Hrvatski geografski glasnik 35., br. 1. (1973): str. 83-107. (PDF) |
Naslovna fotografija
Pogled na primorsku padinu Smolnika s vrha Diviška na otoku Krku. U podnožju, na obalama Vinodolskog i Velebitskog kanala su naselja Novi Vinodoslki, Povile i Klenovica-Žrnovnica. Na silueti Smolnika ističe se vrh Veliki Smolnik (1279 m). Desno na horizontu nazire se planina Bjelolasica - prepoznatljiva po bijeloj snježnoj liniji grebena. |
IZVORI I LITERATURA
BIRG, Vladimir: Šumsko gospodarenje u zaleđu Novog Vinodolskog. Članak. Hrvatski geografski glasnik 35., br. 1. (1973): str. 83-107. (PDF)
- Opis. Osnovnu pejzažnu karakteristiku neposrednog zaleđa Novog Vinodolskog čini pojas šumaraka i šikara primorskih listopadnih šuma u pod gorju i ogromne površine kamenjara s oskudnim submediteranskim pašnjacima na primorskoj padini Velike Kapele. Taj ogoljeli prostor djelomično je prošaran plohama regeneriranog vegetacijskog pokrova i na njemu su brojni zaseoci. Pejzaž se mijenja na otprilike 800 m apsolutne visine jer započinje cjeloviti, šumom obrasli najviši dio Velike Kapele — pravi kontrast kamenjaru i pašnjačkim prostorima nižih dijelova. Šumski prostor Gorskog kotara s manjim prekidima prostire se sve do doline Kupe. Ovaj rad obuhvaća dio tog šumskog prostora u sastavu Šumarije Novi Vinodolski. Tо je mješovita suma bukve i jele zajednice Fagetum croaticum abictelosum. Svrha rada je prikazati na izdvojenom primjeru osnovne prirodne i društvene karakteristike jednog dijela visokoplaninske zone, naročito obzirom na način i posljedice šumskog gospodarenja. Šuma je najveća vrijednost ovog krškog kraja, a specifičnost je u tomu da je u neposrednoj blizini mora.