---

​RIJEKE DINARSKOG GORJA > RIJEKE JADRANSKOG SLIVA > Hercegovački slivovi

Hercegovački slivovi

SLIV RIJEKE NERETVE

SLIV RIJEKE TREBIŠNJICE

Sliv rijeke Neretve

Rijeka Neretva izvire u podgorini Zelengore,a ulijeva se u Jadransko more širokom deltom kod Ploča (Republika Hrvatska). Ukupna dužina njenog toka je 225 km, a kroz BiH teče dužinom od 203 km. Najveći vodostaji su u aprilu i decembru, a najniži u augustu.
Od izvorišta do ušća Neretva prima veliki broj pritoka, a najveće su: Rama, Rakitnica, Ugrovača, Buna, Bregava, Tihaljina i Trebižat.

Najveći dio sliva Neretve se prostire duboko u teritorij Bosne i Hercegovine, dok su u Hrvatskoj ušće (delta) i dijelovi krškog sliva na desnoj i lijevoj obali rijeke. 
Sliv izvora na desnoj obali rijeke srednjeg i donjeg toka rijeke Neretve seže duboko u Dalmatinsku Zagoru i Hercegovinu. Za dinamiku vode i njeno višestruko poniranje i istjecanje na površinu značajne su pojave vodonepropusnih fliških stijena, koje se u obliku izduženih ljusaka prostiru unutar prevladavajućeg dobro vodopropusnog karbonatnog kompleksa. Imotsko polje je najviša stepenica istjecanja u slivu, a slijede Rastočko i Kokoričko polje, te Vrgoračko polje, do konačnog istjecanja na izvorima uz Baćinska jezera, desnu obalu Neretve i području Gradca u priobalju. Na lijevoj obali Neretve su karbonatne stijene visokog krša bez sudjelovanja fliških stijena. Prva fliška barijera prostire se duž obalne zone Dubrovačkog područja. Kontinuitet barijere u priobalju «probijen» je erozijskim procesima na više mjesta, pa se u području od ušća Neretve do Cavtata pojavljuju brojni krški izvori. Na taj način formiran je i najveći krški izvor južne Hrvatske, Ombla u Dubrovniku, koji spada u najveće krške izvore Dinarida. 

Neretva

Izvire ispod Gredelja, na visini od 1095 m nadmorske visine na padnama planina Zelengore i Lebršnika. Duga je 225 km i utječe u Jadransko more blizu Metkovića i luke Ploče.
Vožnja kajakom po Neretvi počinje od Uloga i Glavatičeva. Tamo se dolazi iz Sarajeva preko Konjica i Boračkog jezera ili iz Mostara preko Nevesinja — Kifinog sela.
Gornji tok Neretve od izvora do mjesta Ulog gotovo je neprolazan. Rijeka je plovna od Uloga ali samo za pneumatične čamce i kajake. Prvi kanjon kojim se probija Neretva nalazi se 4 km nizvodno od Uloga te završava kod Lađarice, a drugi počinje ispod pritoke Bukovice, i završava kod sela Spiljani. Ovi su dijelovi Neretve bogati salmonidnom ribom i privlačni za ribolovce.
Po prirodnim ljepotama i divljoj okolini Neretva je u gornjem i sred­njem toku jedna od najinteresantnijih rijeka za sportsko kajakašenje.

↖ Rakitnica

Rijeka u Bosni i Hercegovini, desna pritoka Neretve. Teče kroz kanjon dug 26 kilometara koji je mjestimično dubok i do 1000 metara, a na nekim mjestima širok je samo jedan do dva metra. Kanjon se nalazi između planina Bjelašnice i Visočice jugoistočno od Sarajeva.
U Rakitnici žive potočne pastrve i vidre što je dokaz kvalitete vode.

Rakitnica u srednjem toku (Autor: sani, Summitpost.org)

↖ Rama

Rama je rijeka koja se nalazi u općini Prozor-Rama. Danas je izvor Rame potopljen Ramskim jezerom u blizini sela Varvara, tako da je izvor Rame pod vodom. Godine 1968. napravljeno je Ramsko jezero, koje je dobar dio rijeke potpio. Rijeka teče prema jugoistoku i na tom putu prima pritoke: Baden, Crimu, Dušicu, Gračanicu, Volujak. Izgradnja Ramskog jezera je skratila gornji tok Rame, a dok je donji tok značajno skratilo Jablaničko jezero. Nekad su se u Ramu ulijevale i pritoke: Tršćanski potok i Klekovica. Rijeka Rama je jedna od najvećih pritoka Neretve u koju se ulijeva nekoliko kilometara prije Jablanice.

Izgradnja brane na Rami 1951. g.

Ramsko jezero; u podnožju selo Varvara
Izvor: Wikipedia; Autor: AK-PR Balkan

↖ Radobolja

RADOBOLJA je rijeka u Bosni i Hercegovini. Duga je 5 kilometara. Rijeka izvire ispod brda Mikuljača u Ilićima. Protiče kroz Mostar i ulijeva se u Neretvu kod Starog mosta. Voda iz Radobolje je se za vrijeme turske uprave nad ovim područjem koristila za natapanje, ali i za piće jer je postojao vodovod koji je opskrbljivao zapadnu i dio istočne obale Mostara. Sada je Radobolja jako onečišćena zbog ispuštanja otpadnih (kanalizacijskih) voda.

↖ Ugrovača - Lištica - Jasenica

Ugrovača je rijeka u Bosni i Hercegovini. Teče kroz Rakitno polje koje povremeno plavi. Protječe i kroz kanjon  ►Brine. U Širokom Brijegu se ulijeva u rijeku ►Lišticu koja je ponornica. Lištica protječe kroz Mostarsko blato, ponire na kraju polja, kod mjesta Polog, te ponovno izvire kao ►Jasenica u dolini Neretve. Zbog nedovoljnog kapaciteta ponora Lištica je često plavila područje Mostarskog blata. Široki Brijeg se za vrijeme bivše Jugoslavije zvao Lištica, prema ovoj rijeci.

Rijeka Lištica u Širokom Brijegu (Izvor: Wikipedia; Autor: Aradic-es)

Rijeka Ugrovača u Širokom Brijegu (Izvor: Wikipedia; Autor: Aradic-es)

↖ Trebižat

Trebižat je rijeka u Hercegovini, na jugu Bosne i Hercegovine. Najveća je pritoka Neretve kad se uzme u obzir čitav tok ove rijeke, koja izvire i ponire više puta, zbog čega ima nekoliko imena. U općini Ljubuški Trebižat stvara dva atraktivna čuda prirode: slapove Kravice i Koćušu. Od izvora u Peć-Mlinima u blizini Ljubuškog do ušća u Neretvu u selu Struge Trebižat je dug 51,3 km i s riječnim slivom površine blizu 646 km². Ova rijeka ima čak devet imena: Culuša – Ričina – Brina – Suvaja (Posušje) – Matica – Vrlika (Imotski) – Tihaljina – Mlade – Trebižat (Ljubuški).

​Trebižat počinje od jakog kraškog vrela, iz pećine u podnožju planine Jagodnice, što je nastavak podzemnog toka Vrlike. Teče iz Imotskog polja i nastavlja od Posušja (Tribistovo, kota 903) prema jugoistoku duž vapnenačkog riječnog korita i teče pod imenom ►Tihaljina do sela Klobuk. Dolaskom u Ljubuško polje postaje ►Mlade, uz djelomično postavljene nasipe kraj plitkih korita. Po izlasku iz područja Ljubuškog dobija ime ►Trebižat i teče duž korita uklesanog duboko u krško tlo formirajući velike kanale i vodopade na svom putu. Kod mjesta Studenci stvara se slap Kravice, visine 30-ak metara.
Trebižat ima samo četiri pritoke: ►Studenčicu, ►Vriošticu, ►Parilo i ►Brzu vodu. Pred samo ušće odvaja se u više kanala formirajući više ušća. Glavni kanal Trebižata ulijeva se u Neretvu u selu Struge kod Čapljine. Trebižat nema kamenite obale niti je kamenje zastupljeno u njemu. Uz tok ove rijeke raste mnogo ljekovitog bilja. Jedna je od rijeka u Bosni i Hercegovini koje imaju najbogatiju floru. Od riba najviše ima jegulje, a tu su i riječni rakovi, endemska riba te jadranski losos, riječne školjke.
Korita krških rijeka, kakva je Trebižat, izuzetno su porozna i često dolazi do odlijevanja vode, što je razlog zašto neki dijelovi tih rijeka teku pod zemljom. Priliv vode u Trebižat nestabilan je i varira u toku godine od suhog korita do poplava na susjednim poljoprivrednim poljima.
Nasipi i umjetne brane odmah iznad okolnog zemljišta podignuti su sa svrhom da preusmjere ili spriječe poplave pored ove rijeke.

↖ Mlade

Mlade je jedan od naziva rijeke Trebižat u Hercegovini, (BiH). Naziv se rabi na potezu Vitina - Veljaci. Rijeka Mlade stvorila je na svojem toku slap Koćušu u Veljacima. Nakon što iziđe iz ravnice riječna matica tamo nailazi na prepreke - čvrste vapnenačke stijene - te se obrušava s visine 10 - 12 metara na širini od 30 metara. Ovaj slap nema većih oscilacija u količinama vode tijekom godine poput slapa Kravice. U blizini slapa su mlinovi i stupe, od kojih neki i danas rade.

Sliv rijeke Trebišnjice

Sliv Trebišnjice se nalazi u najkrševitijem  i najkišovitijem dijelu BIH i CG, zbog čega ima specifične hidrografsko-hidrološke karakteristike. Njeni izvori su potopljeni kod Bileće. Dužina Trebišnjice iznosi 96.5 km i najvećim dijelom tekla je kroz Popovo polje u kojem se gubila kroz ponore. Njene vode se podzemno razilaze prema Neretvi, Hutovu blatu i Jadranskom moru.
Slivu prirodno pripadaju i brojni priobalni izvori Dubrovačkog primorja, jer su podzemno povezani s ponornim zonama rijeke Trebišnjice. Naime, na lijevoj obali donjeg toka rijeke Neretve su karbonatne stijene visokog krša bez sudjelovanja fliških stijena. Prva fliška barijera prostire se duž obalne zone Dubrovačkog područja. Kontinuitet barijere u priobalju «probijen» je erozijskim procesima na više mjesta, pa se u području od ušća Neretve do Cavtata pojavljuju brojni krški izvori. Na taj način formiran je i najveći krški izvor južne Hrvatske, Ombla u Dubrovniku, koji spada u najveće krške izvore Dinarida.  
Trebišnjica je jedna od najdužih ponornica u Evropi. Površina njenog sliva iznosi 2720 km2, sa oticajem od 50 m3/s.  Osim ponora u njenom se koritu javljaju i estavele, te izvori potajnica. Njeni izvori kod Gataĉkog polja su potopljeni, a to su bila izdašna vrela. Do Lastve teĉe u smjeru sjever-jug uskom klisurom, a od Lastve prema Hutovom blatu mijenja pravac kretanja u usporedni i dinarski.

Kameni most i stara gradska jezgra Trebinja uz rijeku Trebišnjicu

↖ Ombla

Izvor rijeke Omble se nalazi sjeverozapadno i oko 5 km daleko od Dubrovnika, u mjestu Komolcu, podno stijene poznatije kao Golubov kamen.
Ombla je jedna od brojnih rijeka koja izvire kao dio Trebišnjice, rijeke ponornice koja ponire u Popovom polju u dubrovačkom zaleđu.
Tridesetak metara od izvora rijeke Omble nalazi se mali slap visine 70-ak cm nakon kojeg Ombla utječe u Jadransko more u 5 km dugačkom zaljevu Rijeke dubrovačke kod mjesta Komolca, pa se stoga smatra da je njen vodotok dugačak 30 metara i da je Ombla najkraća rijeka na svijetu.
Do nedavno se  smatralo da je Roe River u saveznoj državi Montani u SAD-u, a čija dužina iznosi od 30 do 60 metara ovisno o godišnjem dobu, najkraća svjetska rijeka, pa je kao takva čak uvrštena u Guinnessovu knjigu rekorda. Međutim, pošto je prosječna količina vode koja izvire na izvoru rijeke Omble 23,9 m³/s, to zadovoljava sve kriterije da Ombla bude proglašena rijekom, pa se stoga smatra, iako još uvijek nije službeno potvrđeno, da je Ombla preuzela titulu najkraće svjetske rijeke.

Ekologija - Okoliš Omble je tipični estuarij obalnog dijela Hrvatske sa specifičnim biološkim i ekološkim osobitostima. Zaštićeni prostor Omble i Rijeke dubrovačke dio je od dvanaest takvih područja različite kategorije zaštite, koji prema hrvatskom Zakonu o zaštiti prirode zavrjeđuju posebnu zaštitu radi očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti, svoje osjetljivosti ili radi znanstvenog, kulturološkog, estetskog, obrazovnog, gospodarskog ali i drugog javnog interesa.

Ombla se zbog blizine dubrovačkog odlagališta za smeće Grabovica, nalazi na popisu od desetak najugroženijih krških fenomena u Hrvatskoj, iako je Grabovica sanirana još 2001. godine i zadovoljava najstrože ekološke standarde i kriterije.

Životinjske vrste - Zbog svog izrazito kratkog vodotoka u Ombli ne žive prostom oku vidljivi nikakvi slatkovodni životinjski organizmi. Naplavljeno područje uz izvor rijeke stanište je goleme štipavice ((lat.) Belostoma niloticum), jednog od najvećih europskih kukaca.
U Vilinoj špilji iznad izvora rijeke živi nekoliko vrsta šišmiša: Blazijev ili sredozemni potkovnjak (Rhynolophus blasii), južni (Rhinolophus euryale), veliki (Rhinolophus ferrumequinum) i mali potkovnjak (Rhinolophus hipposideros), dugokrili pršnjak (Miniopterus schreibersi), te oštrouhi  (Myotis blythii) i riđi šišmiš (Myotis emarginatus), a postoje indicije o postojanju i osme vrste, iznimno rijetkog Meheljeva potkovnjaka (Rhinolophus mehelyi), čija je opstojnost ugrožena najavljenom gradnjom podzemne hidrocentrale čije bi turbine pokretala Ombla.

U neposrednoj blizini izvora Omble, malo je naplavljeno močvarno područje i otočić obrastao močvarnom vegetacijom tršćaka, što predstavlja stanište maloj populaciji izrazito rijetke i ugrožene vrste riječne kornjače  ((lat.) Mauremys rivulata).

S izvora rijeke Omble grad Dubrovnik se još od vremena Dubrovačke Republike, kad je 1438. godine izgrađen i pušten u pogon prvi dubrovački vodovod, napajao vodom za piće. Tijekom 15. stoljeća na izvoru rijeke Omble, poznati graditelj Paskoje Miličević je izgradio branu i mlinove.

U Vilinoj špilji više od 120 metara iznad izvora pronađeni su ostatci keramičkih posuda iz 3. i 4. stoljeća pr. Kr. za koje stručnjaci Arheološkog muzeja u Dubrovniku vjeruju da su pripadale Ilirima. Na posudama su pronađeni motivi sova koji se povezuju s boginjom Atenom.

Naziv - Od 12. stoljeća, ili od 1169. godine, stari Dubrovčani su Omblu nazivali Rijekom. Nekad davno nazivana je imenom Arion, a pretpostavlja se da je današnji naziv Ombla potekao iz rimskih naziva Vimbula ili Umbla te da je ime dobila po vinu.

Izvor Omble (Izvor: Wikipedia; Autr: Bracodbk)

Ombla
(Izvor: Youtube; Autor: papatazo)
Opis videa:
Ovaj video nastao je tijekom kampanje "Mjesec hrvatskih rijeka-7 riječnih čuda Hrvatske" koja je provedena u okviru WWF-ovog projekta "Zaštita europske linije života". 
Udruge Čovjek na Zemlji i HPD Sniježnica iz Dubrovnika organizirale su tom prigodom niz događanja vezanih uz rijeku Omblu. Završni događaj proslave bio je istovremeni planinarski uspon na Golubov kamen-vrh podno kojeg izvire Ombla i s kojeg se pruža fascinantan pogled na Rijeku dubrovačku, biciklistički đir trasom starog dubrovačkog vodovoda kojim je još 1442. godine u Grad, do javnih gradskih fontana, dovedena tekuća pitka voda, i kajakaška tura od izvora Omble do starog gradskog porta. Snimke koje su učinjene u tih nekoliko sati uživancije po Ombli ugrađene su u ovaj video. 

↖ Ljuta (Konavle)

Ljuta je rijeka ponornica u Konavlima u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Jedna je od brojnih rijeka koja izvire kao dio Trebišnjice, rijeke ponornice koja ponire u Popovom polju u dubrovačkom zaleđu. Izvor  rijeke Ljute se nalazi u Konavoskim brdima, nedaleko od istoimenog sela Ljuta. U Konavoskom polju se spaja s rječicom ►Konavočicom te u istom i ponire. Ljuta je s Konavoskim dvorima zaštićeni krajolik Republike Hrvatske.

Dolaskom u okvire Dubrovačke Republike, u Konavlima se na rijeci Ljutoj 1427. godine zatječu četiri mlina. Zbog opskrbe velikog broja pomoraca na svojim trgovačkim brodovima, kao i zbog potreba nastalih povećanjem broja stanovnika, Republika već početkom 16. stoljeća gotovo utrostručuje broj mlinova za žitarice. Mlinovi su u vlasništvu države i daju se pod određenim uvjetima u zakup. Nakon pada Dubrovačke Republike postaju privatno vlasništvo. U drugoj polovini 19. stoljeća grade se mlinovi za mljevenje maslina na vodeni pogon. Povećava se i broj stupa za tkanine. Sto godina kasnije, i prije tehnološke zastare, zbog nedostatka sirovina, mlinovi jedan za drugim prestaju raditi.

---

pRETHODNA STRANICA

SLIJEDEĆA  STRANICA