|
|
PRIMORSKI POJAS > PLANINE PRIMORSKE I SREDIŠNJE CRNE GORE > PLANINE KATUNSKE KRŠKE ZARAVNI > Garač
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Milunova bobija, 1436 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.5519, 19.0290
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Milunova bobija, 1436 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.5519, 19.0290
|
|
UvodGarač je planina u Crnoj Gori, sJeverozapadno od Podgorice. Pruža se pravcem sjeverozapad-jugoistok. Vrhovi su joj Velji Garač 1436 m i Mali Garač 853 m. Padine se strmo spuštaju prema dolini Zete, na sjeveroistoku, a blaže prema Katunskom kršu, na jugozapadu.
Izgrađen je od laporovitih vapnenaca i dolomita, pa su njegove strme strane podložne eroziji. Osojne strane su obrasle šumom, a prisojne su dosta ogoljene. Garač je poznat po mnogim povijesnim događajima, naročito iz NOB-a. Garač se markantno se izdiže iz Bjelopavlićke ravnice u koju dolaze utjecaji izmijenjene mediteranske klime, a kako zimi njegov vrh znade biti pokriven bijelom sniježnom kapom, zbog toga kontrasta od milja ga znaju nazivati "crnogorskim Kilimandžarom". Uspon na najviši vrh planine slijedi staru pastirsku stazu, koja prolazi kroz kamenjar, ostatke makije i listopadne šumarke. Izložena vrućinama, posebno za vrijeme ljetnih uspona. No, zaklonjena je od sjevernog vjetra sve do samog vršnog grebena. Iako se radi o srednje visokoj planini, zbog njegova izdvojenog položaja, s vrha Garča širok je pogled na Katunsku kršku površ, na većinu planina Crne Gore i albanske Prokletije, na gradove Danilovgrad, Podgoricu, Skadar te Zetsko-Bjelopavlićku ravnicu i Skadarsko jezero. Planina je često stradavala od požara. ENGLISH SUMMARY: GaračGarač is a mountain in Montenegro, northwest of Podgorica. It stretches in northwest-southeast direction. Its prrominent peaks are Velji Garač 1436 m and Mali Garač 853 m. The slopes descend steeply toward the Zeta river valley, in the northeast, and milder towards Katunski Karst highands, in the southwest. It was built of marble limestone and dolomite, and its steep sides are subject to erosion. The shady slopes are covered with wood, and the sunny sides are quite barefooted. Garač is famous for many historical events, especially from the World War II. 
Položaj planine Garač, na staroj topografskoj karti
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Garča
Oglašavajte ovdje:
|
|
Pogled na Garač od istoka
Garač se izdiže iznad Zesko-Bjelopavlićke ravnice. Pogled na Garač preko sjevernih prigradskih naselja Podgorice, sa uspona na Medun, na obroncima Žijova. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
|
Zagarač je pleme u Staroj Crnoj Gori (istočni dio Katunske nahije) čiji teritorij obuhvaća podnožje planine Garča. Ovo područje je nekada bilo dio katuna Malonšića (koji se kao ratnička družina spominju još 1411. godine) a koji su pod pritiskom Osmanlija u 16. stoljeću raseljeni i prišli drugim plemenima u Gornjoj Zeti. Plemenski teritorij Zagarča se potom počinje intenzivnije naseljavati iz drugih plemena, a najviše iz Bratonožića. Teritorij Zagarača je proširena u 19. stoljeću, a dijeli se na Gornji i Donji Zagarač. Sam naziv sela Zagarač, prvi se put spominje u povelji Đurađa Crnojevića, iz 1492. godine, ali u okviru spomenutog katuna Malonšića (Gornja Zeta).
Poznati Zagaračani
|
Naslovna fotografija
Pogled u suton, iz doline Zete prema Katunskoj zaravni. Garač je najviša planina vidljiva desno na fotografiji. |
1. PO ZAGARAČU
|
Prostor plemena Zagarač, odn. Zagarače
Oba oblika imena ovoga plemena se podjednako upotrebljavaju. Ime su dali stanovnici Zetske doline, jer je njima glavno sjedište ovoga plemena iza planine Garča ili iza oba "Garača" (Veljeg i Malog). Tko želi označiti, da je ono iza Veljega Garča, on kaže "Za Garač", jer se obično pod imenom Garač razumije samo Velji Garač, dok se Mali Garač uvijek naziva tim cijelim svojim imenom za razliku od Veljeg Garča (a kod samih Zagarčana redovno se Velji Garač zove imenom Garač, a Mali Garač opet samo imenom Garčić). Tko pak želi označiti, da je ovo pleme iza oba "Garača" on će reći: "Za-Garače". I jedan i drugi oblik imena imaju istu promjenu, samo što je ona dvojaka: Zagarača ili Zagarča, Zagaraču ili Zagarču itd. Stanovnici se zovu Zagarčani; pridjev glasi: zagarački. Zagarač se velikom dužinom graniči s Ozrinićima. Ona se završava na istoku kod Jame Oraške, prema ozrinićskom selu Orašju, pa zatim nastaje dalje zagaračka granica prema Bjelopavlićima ("Brdima"). Ona ide preko Tijesne Kamenice i silazi na rijeku Sušicu kod mosta prema mjestu Kovaču (koje je u Bjelopavlićima). Odatle ide sve Sušicom do Mosta na Međicu, a tu prelazi preko Sušice i skreće na istok. U tom pravcu dolazi do na vrh Debeloga Kopita, uzvišenja koje je iznad "brdskog" (bjelopavlićkog) sela Begovine, i nastavlja se još dalje "povrh Begovinah taman iznad kuća njihovijeh". "Otolenaka prepriječi preko Sušice na Grobnicu, zemljište među selima Planom ("brdsko") i Bilećom (zagaračko), pa otolenake na vrh sela Plane, pa na vrh Munjega Ždrijela, pa na Gašovu Pećinu, koja graniči sa Sukom (velikim brdom) i sastavlja se sa Kraljičinim Okom". Prema Kraljičinu Oku dopire zagaračka granica najdalje na istok. Od Kraljičina Oka na zapad nastaje zagaračka granica prema plemenu Komanima. Ona ide preko Ćepurske Glavice u velikom brdu Sađevcu (u njegovu sjevernom dijelu, tako da najveći dio Sađevca ostaje Komanima), pa više južnih ivica Bogojeva Dola i Šlijepčeva Groba, zatim preko uzvišenja Škrbine i Ostaša, pa više Ostaških Dolova. Potom se nastavlja više dolova Grope i Patanjskoga Dola i izlazi na vrh Magrivog Osoja, pa se penje još dalje do na vrh Skočke Strane. A odatle počinje, kao što smo viđeli, granica prema Ozrinićima (prema Barjamovici). Prema razlici u zemljišnim osobinama oblast plemena Zagarača se dijeli na Gornji Zagarač i Donji Zagarač. Gornji Zagarač je visoki, sjeverozapadni dio plemenske oblasti, a Donji Zagarač je niže njega: obuhvata Jednoše ili Jednoško Polje i strane oko njega. Zato se sva tri imena za Donji Zagarač upotrebljavaju podjednako, a vrlo često se kaže i samo: "Polje" (U narodu se često označava Gornji Zagarač kao Gornje Selo a donji Zagarač kao Donje Selo). IZVOR PODATAKA O PLEMENU I NASELJIMA Jovan Erdeljanović ( http://www.montenegro.org.au/pleme_zagarace.html) |
Jugoistočne padine Garča, karta
|
Gornji Zagarač
U Gornji Zagarač (Gornje Zagarače) spadaju tri naseljena predjela, od kojih je najdalje na sjeverozapadu Mijogost; u sredini su Musterovići; a na jugoistoku Đuričkovići.
Mijogost
Za stanovnike se kaže:"Mijogoštani"; pridjev glasi: "mijogoški".
Mijogost je između Veljega Garča na sjeveroistoku i granice zagaračko-komanske na jugozapadu. Glavno mu je naselje "selo" Mijogost, koje je u nekolikim dolovima po sredini ovoga predjela, a osim toga ima još nekoliko kuća na jugu od glavnog "sela", na velikom, djelimično krševitom, zemljištu Rujištima, koje je manjim dijelom mijogoško i mustersko a većim dijelom pripada Đuričkovićima.
U ovom predjelu žive tri bratstva, koja su zajedničkog porijekla i ujedno blizak rod sa glavnim bratstvima susjednog predjela Musterovića. Jedno su mijogoško bratstvo Kekovići (28 kuća), drugo Rajičevići (22 kuće) i trece Đurišići (3 kuće). Često se ova tri bratstva obuhvataju općim imenom "Mijogoštani".
Mijogost je između Veljega Garča na sjeveroistoku i granice zagaračko-komanske na jugozapadu. Glavno mu je naselje "selo" Mijogost, koje je u nekolikim dolovima po sredini ovoga predjela, a osim toga ima još nekoliko kuća na jugu od glavnog "sela", na velikom, djelimično krševitom, zemljištu Rujištima, koje je manjim dijelom mijogoško i mustersko a većim dijelom pripada Đuričkovićima.
U ovom predjelu žive tri bratstva, koja su zajedničkog porijekla i ujedno blizak rod sa glavnim bratstvima susjednog predjela Musterovića. Jedno su mijogoško bratstvo Kekovići (28 kuća), drugo Rajičevići (22 kuće) i trece Đurišići (3 kuće). Često se ova tri bratstva obuhvataju općim imenom "Mijogoštani".
Musterovići
Stanovnici se zovu isto tako, a pridjev glasi: "musterski".
Musterovići zauzimaju predio, koji ima najveću širinu na sjeveroistoku, između vrhova Veljega Garča i Garčića, pa se k jugozapadu postupno sužava, i to tako da samo malim dijelom upire u pomenuta Rujišta. Glavni je dio Musterovića dakle ispod obje imenovane planine i po stranama koje su između njihovih vrhova. U ovom predjelu ima samo jedno "selo", Musterovići, čije su kuće po ivicama i stranama nekih šest dolova, što su poređani jedan do drugog, sve u supodini obeju Garčeva.
U Musterovićima ima četiri bratstva. Tri su od njih porijeklom "od jednoga" (pretka) i u bliskom srodstvu sa Mijogoštanima. To su: Stojanovići - Lulaši (25 kuća); s užim prezimenima: Grujičići, Markovići i "Stojanovići", Todorovići (7 kuća) i Vasiljevići (7 kuća). Zasebnog su porijekla Đurovići (2 kuće).
Musterovići zauzimaju predio, koji ima najveću širinu na sjeveroistoku, između vrhova Veljega Garča i Garčića, pa se k jugozapadu postupno sužava, i to tako da samo malim dijelom upire u pomenuta Rujišta. Glavni je dio Musterovića dakle ispod obje imenovane planine i po stranama koje su između njihovih vrhova. U ovom predjelu ima samo jedno "selo", Musterovići, čije su kuće po ivicama i stranama nekih šest dolova, što su poređani jedan do drugog, sve u supodini obeju Garčeva.
U Musterovićima ima četiri bratstva. Tri su od njih porijeklom "od jednoga" (pretka) i u bliskom srodstvu sa Mijogoštanima. To su: Stojanovići - Lulaši (25 kuća); s užim prezimenima: Grujičići, Markovići i "Stojanovići", Todorovići (7 kuća) i Vasiljevići (7 kuća). Zasebnog su porijekla Đurovići (2 kuće).
Đuričkovići
Zahvaćaju sami skoro polovinu (jugoistočnu) Gornjeg Zagarača, od Malog Garča na sjeveroistoku pa do zagaračko-komanske međe na jugozapadu.
Osim glavnoga "sela" Đuričkovići, koje je pod samim Garčićem, oko crkve (Sv. Jovana) i glavnoga puta, ima u ovom predjelu još pet "sela" i "selaca", dosta rasturenih i udaljenih od glavnog "sela" i jedno od drugoga. Najdalje je na zapadu "seoce" Patnje u Rujištima; istočno od njega Njegule a još dalje na istoku takođe "seoce" Miškovac. Na jugu je od "sela" Đuričkovića, prema granici sa Donjim Zagaračem, "selo" Potok, a nedaleko od njega, na sjeveroistoku, "selo" Popratine.
U predjelu Đuričkovićima živi bratstvo Đuričkovića sa glavnim užim prezimenima: Vuksanovići, Vučinići i Rasaovići (prezime skraćeno od prvobitnog Raslavovići) (ukupno 60 kuća; sa nekoliko još užih prezimena, koja ćemo navesti u naseljima Donjeg Zagarača) i osim toga malo bratstvo zasebnog porijekla, Filipovići, od 4 "ognjišta".
Osim glavnoga "sela" Đuričkovići, koje je pod samim Garčićem, oko crkve (Sv. Jovana) i glavnoga puta, ima u ovom predjelu još pet "sela" i "selaca", dosta rasturenih i udaljenih od glavnog "sela" i jedno od drugoga. Najdalje je na zapadu "seoce" Patnje u Rujištima; istočno od njega Njegule a još dalje na istoku takođe "seoce" Miškovac. Na jugu je od "sela" Đuričkovića, prema granici sa Donjim Zagaračem, "selo" Potok, a nedaleko od njega, na sjeveroistoku, "selo" Popratine.
U predjelu Đuričkovićima živi bratstvo Đuričkovića sa glavnim užim prezimenima: Vuksanovići, Vučinići i Rasaovići (prezime skraćeno od prvobitnog Raslavovići) (ukupno 60 kuća; sa nekoliko još užih prezimena, koja ćemo navesti u naseljima Donjeg Zagarača) i osim toga malo bratstvo zasebnog porijekla, Filipovići, od 4 "ognjišta".
Donji Zagarač
Donji Zagarač ili Jednoše; Jednoško Polje, ili jednostavno "Polje"
Sva ova imena imaju isto značenje i gotovo se sva i podjednako često upotrebljavaju. U Jednoško Polje se računaju i visoke a široke strane, koje se na zapadu i na sjeverozapadu dižu više njega i po kojima se naselio dosta veliki broj Zagarčana. Osim toga i samo je polje nagnuto od zapada ka istoku. Usled tih razlika, koje je dala sama priroda zemljišta, narod je podijelio Donji Zagarač na Povrpoljinu i Podnopoljinu (ili, rjeđe, Povrpolje i Podnopolje).
Po Donjem Zagaraču bratstva su jako izmiješana, a to je posledica postupnog zauzimanja Jednoškog Polja i njegova dijeljenja među razna zagaračka bratstva.
Sva ova imena imaju isto značenje i gotovo se sva i podjednako često upotrebljavaju. U Jednoško Polje se računaju i visoke a široke strane, koje se na zapadu i na sjeverozapadu dižu više njega i po kojima se naselio dosta veliki broj Zagarčana. Osim toga i samo je polje nagnuto od zapada ka istoku. Usled tih razlika, koje je dala sama priroda zemljišta, narod je podijelio Donji Zagarač na Povrpoljinu i Podnopoljinu (ili, rjeđe, Povrpolje i Podnopolje).
Po Donjem Zagaraču bratstva su jako izmiješana, a to je posledica postupnog zauzimanja Jednoškog Polja i njegova dijeljenja među razna zagaračka bratstva.
Povrpoljina (Povrpolje)
Povrpoljina, odn. Povrpolje zauzima spomenute široke strane Jednoškog Polja i najviši dio toga polja koji je pod njima. U njoj se razlikuju Osoje i Prisoje.
Osoje
čine strane okrenute sjeveru i sjeveroistoku. U njemu je "selo" Crna Strana, koje se dijeli na Kuće Pešića, sa 12 kuća od bratstva Radmanovića - Dubravljana - Pešića, i na Kuće Miloševića, u kojima su 8 kuća Radmanovića - Đurića - Stamatovića ("Miloševića") i 5 kuća Radmanovića - Dubravljana - Vujovića.
Prisoje
se dijeli na četiri "sela", koja od juga k sjeveru idu ovim redom: Kuće Stamatovića sa 14 kuca sve Radmanovića - Đurica - Stamatovića; Kuće Vujovića, sa 12 kuća sve Radmanovića - Dubravljana - Vujovića; Kuće Živaljevića, u kojima osim 5 kuća Đuričkovića - Živaljevića ima i 1 kuća Radmanovića - Đurića - Šćepanovića; Kuće Purovića sa 11 kuća Đuričkovića - Purovića i 4 kuće Radmanovića - Đurića - Ćupića.
Osoje
čine strane okrenute sjeveru i sjeveroistoku. U njemu je "selo" Crna Strana, koje se dijeli na Kuće Pešića, sa 12 kuća od bratstva Radmanovića - Dubravljana - Pešića, i na Kuće Miloševića, u kojima su 8 kuća Radmanovića - Đurića - Stamatovića ("Miloševića") i 5 kuća Radmanovića - Dubravljana - Vujovića.
Prisoje
se dijeli na četiri "sela", koja od juga k sjeveru idu ovim redom: Kuće Stamatovića sa 14 kuca sve Radmanovića - Đurica - Stamatovića; Kuće Vujovića, sa 12 kuća sve Radmanovića - Dubravljana - Vujovića; Kuće Živaljevića, u kojima osim 5 kuća Đuričkovića - Živaljevića ima i 1 kuća Radmanovića - Đurića - Šćepanovića; Kuće Purovića sa 11 kuća Đuričkovića - Purovića i 4 kuće Radmanovića - Đurića - Ćupića.
Podnopoljina (Podnopolje)
Podnopoljina (Podnopolje) obuhvaća sav ostali, mnogo veći, dio Jednoškoga Polja i zagaračko zemljište preko rijeke Sušice. U Podnopoljini se razlikuju: Osoje, "Polje" i Prisoje.
Osoje
ima slijedeca "sela", počevši od sjeverozapada pa k jugoistoku: Ratkova Šuma ili Kuće Nikolića sa 5 kuća Radmanovića - Dubravljana - Nikolića; Rasaovića Ober sa 6 kuća Đuričkovića - Rasaovića; Malenza sa 16 kuća Radmanovića - Đurića - Velimirovića, 2 kuće Radmanovića - Đurića - Šćepanovića i 3 kuce Dubinića.
"Polje"
se sastoji, niže Osoja, od "sela": Mijogoški Ober sa 10 kuća Mijogoštana i Dračice sa 2 kuce Radmanovića -Đurića - Ćupića. Dalje je na jugoistoku, "u dno Jednoškoga Polja selo Vrage" sa 4 kuće Mijogoštana, a na istoku od njih "pri Sađavcu", Katunina sa 6 kuća Radmanovića - Đurića - Otaševića i 1 kućom Radmanovića - Dubravljana - Nikolića. Na sjeveru je od ovih "sela" seoce Ljubičići sa 1 kućom Mijogoštana, a još dalje na sjeveru oveće "selo", Bileća, koje se dijeli na četiri "manja sela" ili "seoca". Od jugoistoka pa k sjeverozapadu ona idu ovim redom: najprije dolazi "seoce" Grobnica sa 4 kuće Musterovića i 2 kuce Radmanovića - Dubravljana - Ičevića; zatim "seoce" Selimovina sa 3 kuće Radmanovića - Đurića, sa 1 kućom Mijogoštana i 4 kuće Radmanovića - Dubravljana; dalje je Bileća (u užem smislu) s 8 kuća Radmanovića - Đurića; i najzad, "pod stranom kod mosta na Sušicu selo Na Međicu" sa 6 kuća Radmanovića - Dubravljana i 1 kućom Radmanovića - Đurića.
Prisoje
Od Mosta na Međicu pa ka sjeverozapadu nastaje Prisoje. Ono čini južnu i jugozapadnu stranu dugačkog uzvišenja, kojim je Jednoško Polje oivičeno prema rijeci Sušici. U Prisoju ima dvanajest "sela" i "selaca", koja su u glavnom od juga k sjeveru poređana ovako: Jabuke sa 6 kuća Radmanovića - Dubravljana i 1 kućom Mijogoštana; Gaurin-do sa 1 kućom Radmanovića - Đurića; Sukeza sa 2 kuće Radmanovića - Đurića i 1 kućom Radmanovića - Dubravljana; Kuće Otaševića sa 7 kuća Radmanovića - Đurića - Otaševića; Boljeradski Ober sa 4 kuće Radmanovića - Đurića ; Lazarev Krst sa 20 kuća Radmanovića - Đurića ; Skale sa 4 kuće Radmanovića - Đurića ; Ćeret sa 1 kućom Radmanovića - Đurića ; Gropa sa 4 kuće Radmanovića - Đurića ; Krsti sa 3 kuće Radmanovića - Đurića ; Podškalje sa 1 kućom Radmanovića - Đurića ; Vuše sa 1 kucom Radmanovića - Đurića.
Osoje
ima slijedeca "sela", počevši od sjeverozapada pa k jugoistoku: Ratkova Šuma ili Kuće Nikolića sa 5 kuća Radmanovića - Dubravljana - Nikolića; Rasaovića Ober sa 6 kuća Đuričkovića - Rasaovića; Malenza sa 16 kuća Radmanovića - Đurića - Velimirovića, 2 kuće Radmanovića - Đurića - Šćepanovića i 3 kuce Dubinića.
"Polje"
se sastoji, niže Osoja, od "sela": Mijogoški Ober sa 10 kuća Mijogoštana i Dračice sa 2 kuce Radmanovića -Đurića - Ćupića. Dalje je na jugoistoku, "u dno Jednoškoga Polja selo Vrage" sa 4 kuće Mijogoštana, a na istoku od njih "pri Sađavcu", Katunina sa 6 kuća Radmanovića - Đurića - Otaševića i 1 kućom Radmanovića - Dubravljana - Nikolića. Na sjeveru je od ovih "sela" seoce Ljubičići sa 1 kućom Mijogoštana, a još dalje na sjeveru oveće "selo", Bileća, koje se dijeli na četiri "manja sela" ili "seoca". Od jugoistoka pa k sjeverozapadu ona idu ovim redom: najprije dolazi "seoce" Grobnica sa 4 kuće Musterovića i 2 kuce Radmanovića - Dubravljana - Ičevića; zatim "seoce" Selimovina sa 3 kuće Radmanovića - Đurića, sa 1 kućom Mijogoštana i 4 kuće Radmanovića - Dubravljana; dalje je Bileća (u užem smislu) s 8 kuća Radmanovića - Đurića; i najzad, "pod stranom kod mosta na Sušicu selo Na Međicu" sa 6 kuća Radmanovića - Dubravljana i 1 kućom Radmanovića - Đurića.
Prisoje
Od Mosta na Međicu pa ka sjeverozapadu nastaje Prisoje. Ono čini južnu i jugozapadnu stranu dugačkog uzvišenja, kojim je Jednoško Polje oivičeno prema rijeci Sušici. U Prisoju ima dvanajest "sela" i "selaca", koja su u glavnom od juga k sjeveru poređana ovako: Jabuke sa 6 kuća Radmanovića - Dubravljana i 1 kućom Mijogoštana; Gaurin-do sa 1 kućom Radmanovića - Đurića; Sukeza sa 2 kuće Radmanovića - Đurića i 1 kućom Radmanovića - Dubravljana; Kuće Otaševića sa 7 kuća Radmanovića - Đurića - Otaševića; Boljeradski Ober sa 4 kuće Radmanovića - Đurića ; Lazarev Krst sa 20 kuća Radmanovića - Đurića ; Skale sa 4 kuće Radmanovića - Đurića ; Ćeret sa 1 kućom Radmanovića - Đurića ; Gropa sa 4 kuće Radmanovića - Đurića ; Krsti sa 3 kuće Radmanovića - Đurića ; Podškalje sa 1 kućom Radmanovića - Đurića ; Vuše sa 1 kucom Radmanovića - Đurića.
2. PO OZRINIĆIMA
Ozrinići su crnogorsko pleme u Katunskoj nahiji. Prema legendi, pleme je dobilo naziv po Ozrihni (Ozru) čiji se sin Nenoje Ozrinić spominje u kotorskom arhivu 3.6.1335. godine. Ozrinići su teritorijalno najveće crnogorsko pleme Katunske nahije. Zbog svoje uloge pograničnog plemena i stalnih borbi s Turcima steklo je najveći ugled u Crnoj Gori, o čemu svedoči i činjenica da je jedino pleme koje Njegoš proslavio posvećenim stihovima ("Čevo ravno, gnijezdo junačko") u svom djelu "Gorski vijenac" u kojem je najveći broj ključnih likova upravo iz ovog plemena Vojvoda Draško Popović, Serdar Vukota, Knez Janko, Vuk Mićunović, Vuk Mandušić, Vukota Mrvaljević i ban Milonjić. Od najpoznatijih Čevljana su i Đukan Burić, guvernadur Vukadin Vukotić, serdar Vukale Vukotić, Turo Gavrilov Gardašević, braća Rade i Vukota Baletići, Simo Milutinov Kođošija, vojvoda Peko Pavlović Nikolić, vojvoda Petar Vukotić, barjaktar Rašo Spasojević Vujović i drugi. Stoljećima unazad Ozrinići su se iseljavali u druge krajeve (drugi dijelovi današnje Crne Gore, Hercegovina, Srbija). W
Velestovo
|
Selo kod Kčeva u Crnoj Gori. Također i naziv za istoimeni predjel južno od planine Kopitnik. Pripada području čevskog plemena (ili Ozrinića), a administrativno općini Cetinje. U selu koje leži pored glavne ceste postoje dvije crkve: sv. arhanđela Mihaila i sv. Pantelejmona, za koje se ne zna kada su podignute.
IZVORI: Mirjana Detelić: Epski gradovi - Velestovo |
Reportaža - Velestovo, crkva Časnog krsta
Proizvodnja: NTV Montena: Opis videa: Čevo ravno, a podno njega Velestovo... proslavljalo je seosku slavu Svetog Pantelejmona u istoimenoj crkvi. Crkva Sv. Pantelejmona u Velestovu, spada u red najstarijih katunskih sakralnih objekata, jer ni predanje i pamćenje najstarijih mještana ne može ni približno odrediti vrijeme u kojem je nastala. O tome svjedoče i kameni biljezi pored današnje crkve. Po završetku liturgije, otac Perović je u propovijedi naglasio da se Sv. Pantelejmon veoma poštovao u Staroj Crnoj Gori, Katunskoj nahiji naročito, o čemu svjedoče istorijski zapisi. Domaćin slave u Velestovu bio je Žarko Stanojević. Čovjek neobičan po mnogo čemu. Najviše možda po tome što je odlučio da na svom imanju u Velestovu sagradi crkvu. Kaže, usnio je da na Krstačama, pored rodne kuće, mora podići crkvu. I tako je četiri godine ranije, uz blagoslov mitropolita, počeo san pretvarati u javu. A, mitropolit kada je vidio crkvu koja u osnovi ima oblik krsta, i čuo naziv mjesta na kome se gradi, samo je rekao - „Crkva je sama sebi nadjenula ime". I, kako kaže Stanojević, gradi crkvu Časnog krsta. Uskoro, tačnije za Krstovdan (27. septembra) crkva će biti osveštana i predata na upotrebu sveštenstvu. |
Markovina
|
ZAPIS - Markovina Čevo
Autor: RTCG - Zvanični kanal Datum objave: 29.6.2024. Opis. "Zapis” je emisija koja dvije decenije istražujući kulturni, geografski i etnografski identitet Crne Gore zapisuje tradiciju, naš narodni život i nematerijalna kulturna dobra svih regija, nacija i vjera, dočarava zaboravljene i malo poznate krajeve i ljude, te zanimljive životne priče i stvaraoce nepoznate široj javnosti. Vremenom je postala aktuelno – dokumentarni žanr, koji svježinom izraza u autorskom i vizuelnom pristupu, izaziva interesovanje šireg gledališta i svjedoči o jednoj epohi. Pratite "Zapis" subotom u 17 i 30 na Prvom programu RTCG. |
KOPITNIK
Planina zapadno od Garča, s najviši vrhom visokim 1171 m.
Čevo
KOORDINATE 42.541, 18.917166 NADMORSKA VISINA 700-800 m BROJ STANOVNIKA 62 (2011.) WIKIPEDIJA Čevo
|
Čevo je naselje u općini Cetinje. Sa Čeva su: kraljica Milena Petrović Njegoš, serdar Janko Vukotić, vojvoda Draško Popović i drugi. Čevo je opjevano u Gorskom vijencu. Pripada plemenu Ozrinići u Katunskoj nahiji.
Janko Vukotić
Čevo, 18.2.1866. - Beograd, 4.2.1927. Crnogorski vojskovođa, serdar, od 1918. pripadnik Vojske Kraljevine SHS. Bio je u rodu s kraljevskom obitelji Petrović-Njegoš, točnije s crnogorskom kraljicom Milenom Petrović-Njegoš, rođenom Vukotić (1847-1923). Vojnu akademiju završio je 1886. u Modeni (Italija). Brigadir Crnogorske vojske je od 1902. godine. Također se angažirao i na političkom planu kao jedan od najlojalnijih suradnika kralja Nikole I. Petrovića. Tijekom Bombaške afere, organizirane iz Srbije radi ubojstva knjaza Nikole, Vukotić je bio "ključna osoba u preventivnome slamanju zavjere", te se našao na udaru napada iz Srbije. U Prvom balkanskom ratu zapovjednik je Istočnog odreda koji je oslobodio: Mojkovac, Bijelo Polje, Pljevlja, Berane, Plav, Rožaje. Postrojbe serdara Vukotića prodrle su duboko na teritorij Kosova, zauzevši gradove Đakovicu i Peć. U Drugom balkanskom ratu zapovjednik je Crnogorske divizije koja je upućena u Makedoniju (Bregalnica) radi pomoći Srbima u sukobu oko podjele teritorija s Bugarima. Kao crnogorski predstavnik sudjelovao je u zaključenju mira, sklopljenog 28.7.1913. u Bukureštu, između Rumunjske, Srbije, Grčke i Crne Gore s jedne, i Bugarske, s druge strane. Više puta bio je crnogorski vojni ministar, a od 1913. do 1916. predsjednik Ministarskog savjeta. U Prvom je svjetskom ratu najprije zapovjednik Hercegovačkog i Sandžačkog odreda Crnogorske vojske. Njegove su postrojbe prodrle blizu Sarajeva (na Jahorinu i Pale). Nakon povlačenja srpskih časnika iz Vrhovnog stožera Crnogorske vojske imenovan je u kritičnom periodu koncem 1915. za načelnika stožera. Nakon Mojkovačke bitke njegova je vojska u januaru 1916. omogućila uspješno povlačenje srpskih trupa kroz Crnu Goru u pravcu Jadranskog mora) i kapitulacije Kraljevine Crne Gore bio je uhićen i upućen u logor u Mađarsku. Nakon 1918. dao je novu prisegu kralju Petru I. Karađorđeviću i kasnije dobio čin armijskog đenerala u Vojsci KSHS, no do umirovljenja nije bio imenovan za značajnije vojne dužnosti. U Mojkovcu mu je, na središnjem trgu, podignut 1997. spomenik. Janko Vukotić je jedini zapovjednik koji je dobio istovremeno tri najveća odličja Srbije te Crne Gore: Karađorđevu zvijezdu s mačevima, Bijelog orla s mačevima i Obilića medalju. IZVOR Janko Vukotić. Wikipedija (hr) |
ZAPIS - Čevo
Autor: RTCG - Zvanični kanal Datum objave: 20.4.2024. Opis. "Zapis” je emisija koja dvije decenije istražujući kulturni, geografski i etnografski identitet Crne Gore zapisuje tradiciju, naš narodni život i nematerijalna kulturna dobra svih regija, nacija i vjera, dočarava zaboravljene i malo poznate krajeve i ljude, te zanimljive životne priče i stvaraoce nepoznate široj javnosti. Vremenom je postala aktuelno – dokumentarni žanr, koji svježinom izraza u autorskom i vizuelnom pristupu, izaziva interesovanje šireg gledališta i svjedoči o jednoj epohi. Pratite "Zapis" subotom u 17 i 30 na Prvom programu RTCG. Ovaj YouTube kanal, kao i svi video i audio zapisi, vlasništvo su Javnog servisa. Bez pismene dozvole, zabranjeno je kopiranje video i/ili audio snimaka i postavljanje na druge kanale. Informacije: [email protected] +382 20 224 784 |
3. PO BJELOPAVLIĆIMA
4. PO PJEŠIVCIMA
Bogmilovići
Nevena Bulajić: Bogmilovići- selo koje je Bogu milo, ali od njega svi digli ruke. DAN, 26.3.2023.
|
Garač u suton
Sunce zalazi nad Bjelopavlićkom rvnicom i Garčem. Pogled je s obronaka Kučkih panina, južno od Meduna. |
BORAVAK
Manifestacije
Dani divljeg šipka
Mjesto: Dobnji Garač
Vrijeme: 11. mjesec u godini
Cilj manifestacije je popularizacija i afirmacija divljeg šipka, domaćih poljoprivrednih proizvoda i Zagarča kao mjesta s punim potencijalom za razvoj poljoprivrede i agroturizma. (2022. je održana 4. put). Posjetitelji mogu degustirati domaće sokove, džemove, pršut, vino, priganice, sireve, smokve, med, mandarine i ostale prepoznatljive specijalitete zagaračkog kraja. Kako i samo ime manifestacije govori, središnje mjesto imaju proizvodi od divljeg šipka.
Mjesto: Dobnji Garač
Vrijeme: 11. mjesec u godini
Cilj manifestacije je popularizacija i afirmacija divljeg šipka, domaćih poljoprivrednih proizvoda i Zagarča kao mjesta s punim potencijalom za razvoj poljoprivrede i agroturizma. (2022. je održana 4. put). Posjetitelji mogu degustirati domaće sokove, džemove, pršut, vino, priganice, sireve, smokve, med, mandarine i ostale prepoznatljive specijalitete zagaračkog kraja. Kako i samo ime manifestacije govori, središnje mjesto imaju proizvodi od divljeg šipka.
IZVORI I LITERATURA
KALEZIĆ, Dušan: Klimatske karakteristike planine Garač. Geografija Za Sve. 3.3.2017.
KALEZIĆ, Dušan: Biogeografske karakteristike planine Garač. Geografija Za Sve. 24.2.2017.
KALEZIĆ, Dušan: Pedološke karakteristike planine Garač. Geografija Za Sve. 6.3.2017.
KALEZIĆ, Dušan: Hidrografske karakteristike planine Garač. Geografija za sve, 7.8.2017.
POPOVIĆ, Predrag: Garač, Milunova bobija ( najviši vrh ) 1.436 mnm. Vrhovi Crne Gore. 28.10.2017.
RADOVIĆ, Milan: Garač (1436m), 30.01.2011. Visokogorci Crne Gore
DOMAZETOVIĆ, S.: Zagreda – Svjedočanstva prošlosti, sadašnjosti i vizija budućnosti. Danilovgrad, 2014.
DOMAZETOVIĆ, S.: Danilovgrad 2007 – 2011 – 2025, Vizija održivog razvoja. Danilovgrad, 2012.
BURIĆ, M. (2000): Danilovgrad – Prirodne i demografske karakteristike. Danilovgrad, 2000.
VINCEK, D., POPOVIĆ, R., KOVAČEVIĆ, M.: Planine Crne Gore. Podgorica, 2010.
KALEZIĆ, Dušan: Biogeografske karakteristike planine Garač. Geografija Za Sve. 24.2.2017.
KALEZIĆ, Dušan: Pedološke karakteristike planine Garač. Geografija Za Sve. 6.3.2017.
KALEZIĆ, Dušan: Hidrografske karakteristike planine Garač. Geografija za sve, 7.8.2017.
POPOVIĆ, Predrag: Garač, Milunova bobija ( najviši vrh ) 1.436 mnm. Vrhovi Crne Gore. 28.10.2017.
RADOVIĆ, Milan: Garač (1436m), 30.01.2011. Visokogorci Crne Gore
DOMAZETOVIĆ, S.: Zagreda – Svjedočanstva prošlosti, sadašnjosti i vizija budućnosti. Danilovgrad, 2014.
DOMAZETOVIĆ, S.: Danilovgrad 2007 – 2011 – 2025, Vizija održivog razvoja. Danilovgrad, 2012.
BURIĆ, M. (2000): Danilovgrad – Prirodne i demografske karakteristike. Danilovgrad, 2000.
VINCEK, D., POPOVIĆ, R., KOVAČEVIĆ, M.: Planine Crne Gore. Podgorica, 2010.
